-
IV. međunarodna konferencIja o IndustrIjskoj baštInI 329
PodmornIce u PuLskom Pomorskom arsenaLu do kraja
PrVoGa sVjetskoG rata
submarines in the arsenal of Pula during World War I
Josip Vretenar, dipl. ing.Viribus unitis, Pula, Hrvatska
[email protected]
Sažetak
Stvaranje tehničko-tehnoloških uvjeta u drugoj polovici 19.
stoljeća rezultira gradnjom prvih podmornica sposobnih za redovitu
vojnu upotrebu. Godine 1900. vojska SAD-a, kao prva pomorska
velesila, naručuje šest podmornica tipa Holland 9 od istoimenog
proizvođača. Godine 1902. mornarice Engleske i Japana slijede
primjer SAD-a. Austrougarska mornarica od početka kasni s
opremanjem svoje flote podmornicama. Tako tek 1904. Siegfried Poper
(projektant brodova Mornaričkoga tehničkog komiteta – MTK u Puli)
predlaže zapovjedništvu mornarice da MTK u Puli izradi projekt
vlastite podmornice. Godine 1906. nije prihvaćen projekt podmornice
MTK-a, već mornarica naručuje po dvije podmornice “prototipne”
proizvođača Hollanda – Germania i Lake. Naručene podmornice
uvrštene su u redovitu službu do 1911. godine. Tek nakon dvije
godine slijedi narudžba pet podmornica tipa Germania. Podmornice su
dovršene 1915. u brodogradilištu kiel-Germania, ali nikada nisu
isporučene austrougarskoj mornarici, već su uvrštene u sastav
njemačke podmorničarske flote. Pod tim okolnostima austrougarska
mornarica dočekuje početak velikih ratnih sukoba sa svega šest
podmornica; do kraja 1914. u flotu uvrštava još prvu podmornicu
tipa Holland pa ukupan broj iznosi sedam plovila. Uzevši u obzir
lošu konstrukciju podmornice tipa Lake (U1 i U2), za ratna
djelovanja ima na raspolaganju svega pet zastarjelih podmornica. Do
kraja rata austrougarska mornarica nije uspjela uhvatiti tempo
opremanja flote novim podmornicama. Naručene nove podmornice nisu
dovršene do kraja rata. Flotu je uglavnom obnavljala malim,
zastarjelim podmornicama sagrađenima u Njemačkoj i Mađarskoj te
dopremljenima do mjesta montaže (Pula, Rijeka). I nekoliko
novosagrađenih podmornica bilo je tehnički zastarjelo.
-
330 j. Vretenar: PodmornIce u PuLskom Pomorskom arsenaLu...
Usprkos malobrojnim, zastarjelim podmornicama, austrougarska je
podmorničarska flota imala jednu od ključnih uloga u ratu na
Jadranu, potopivši više od stotinu brodova, izgubivši pritom svega
sedam podmornica. Uspjeh treba tražiti ponajprije u ljudskom
faktoru – u visokoj tehničkoj razini djelatnika pulskog Arsenala te
velikoj sposobnosti podmorničarskog kadra. U pulskom Arsenalu
(današnji Uljanik), uz gradnju novih podmornica te sastavljanje
novih i upotrebljavanih podmornica, obavljalo se kompletno
održavanje, tehničke prepravke, dorade... Radnici su podignuli s
morskog dna podmornice curie i u5 te ih osposobili. Uz tehničko
održavanje podmornica austrougarske mornarice i podmornica njemačke
sredozemne flote, obje su flote imale sidrišta unutar Arsenala.
Austrougarske podmornice koristile su sidrište u lučici otoka Velog
Brijuna, povremeno i lučicu Malog Brijuna. U vrlo kratko vrijeme u
Arsenalu je, predvođen inženjerskim kadrom MTK-a, stvoren iznimno
sposoban kadar. Završetkom rata djelatnost Arsenala (brodogradnja)
svedena je na minimum, tako da stečena znanja novim vlasnicima nisu
bila potrebna. Zadnja aktivnost vezana za austrougarske podmornice
završila je “rezanjem” dijela podmornica koje su pripale Italiji.
Njemačka sredozemna flota krajem listopada 1918. napušta pulsku
luku. Prije polaska na području pulskog akvatorija potopili su
manje i neispravne podmornice. Te manje su upravo one koje su
sastavljene u pulskom Arsenalu, riječ je o desetak podmornica.
Najuspješniji zapovjednik podmornice austrougarske flote je Georg
Ritter von Trapp pod čijim je zapovjedništvom potopljeno brodova od
ukupno 45.000 brt. Nakon rata bivši pulski sugrađanin i “riječki
zet” svjetsku je slavu stekao filmom moje pjesme, moji snovi
snimljenom prema bijegu njega i njegove obitelji iz Austrije pred
najezdom nacizma.
Ključne riječi: pulski Arsenal, austrougarske podmornice,
inženjerski kadar, Georg Ritter von Trapp
ekspanzijom novih tehničkih i tehnoloških rješenja, u drugoj
polovici 19. stoljeća dolazi do naglog razvoja podmornica, tako da
1900. imamo prvu narudžbu mornarice sad-a podmornica tipa Holland.
Valja spomenuti da je već 1885. švedski konstruktor, inženjer
nordenfelt, konstruirao za englesku mornaricu koncepcijski
suvremenu podmornicu dužine 38 m, istisnine 230 tona, naoružavši je
s dva topa i lansirnom torpednom rampom. uz to je imala i dva
neovisna pogona – parni pogon za plovidbu po vodi i električni
pogon za podvodnu plovidbu. Posada se sastojala od devet članova
(slika 1.).
austrougarska mornarica kasno je uočila važnost podmornica, tako
da se prvi pomaci događaju tek 1904. kada mornaričko-tehnički
komitet iz Pule, s glavnim inženjerom brodogradnje siegfried
Popperom na čelu, završava projekt podmornice (slika 2.). Projekt
nije prihvaćen, već se raspisuje natječaj za gradnju podmornica
prema zahtjevu austrougarske mornarice. Godine 1907. počinje
gradnja po dvije probne podmornice ub1, ub2 tipa Lake (arsenal –
Pula), ub3, ub4 tipa Holland (Whitehead – rijeka) te ub5, ub6 tipa
Germania (Germania – kiel). Podmornice su bile priobalnog tipa,
istisnine 230, 240/270, 300 tona. naručene podmornice trebale su
poslužiti za utvrđivanje najboljeg
-
IV. međunarodna konferencIja o IndustrIjskoj baštInI 331
Slika 1. Podmornica nordenfelt
Slika 2. Siegfried Popper, zgrada Mornaričko-tehničkog komiteta
danas
tipa plovila, obuku kadrova te stjecanje potrebnog iskustva,
kako bi se pristupilo većoj narudžbi.
dana 26. siječnja 1909. osnovana je podmornička baza
austrougarske mornarice. Prvi je zapovjednik baze
Linienschifleutnant (od 1. studenoga 1914. Linienschifkapitan)
erich Heyssler, kojega je 1. veljače 1912. zamijenio
-
332 j. Vretenar: PodmornIce u PuLskom Pomorskom arsenaLu...
Linienschifleutnant (od 1. svibnja 1918. Linienschifkapitan)
franz ritter von thierry, a Heyssler postaje zapovjednik
podmorničarske škole. Podmorničkoj bazi dodijeljeni su pomoćni
brodovi Don Juan d’Austria – stožerni brod te Pelikan – pomoćni
brod za potrebe opsluživanja podmornica.
u pulskom je arsenalu 10. veljače 1909. porinuta prva podmornica
austro-ugarske mornarice ub1 tipa Lake.
austrougarska mornarica 27. siječnja 1913. naručuje u
brodogradilištu Germaniawerft iz kiela pet modernih podmornica tipa
Germania (istisnine 695/885 tona).
od projekta mornaričko-tehničkog komiteta do prve ozbiljne
narudžbe pod-mor nica prošlo je devet godina, što je najbolji
pokazatelj odnosa mornarice prema novom plovilu.
Početak PrVoga sVJetskog rata
Podmornička se baza iz pulske luke premješta na otok Veliki
brijun (slika 3.). unatoč višegodišnjim pripremama za mogućnost
ratnih sukoba, podmornička flota ostala je na razini šest probnih
malih priobalnih podmornica, od kojih su dvije ub1 i ub2 (slika 4.)
bile gotovo neupotrebljive za ratne sukobe. Za ratne
Slika 3. Podmornice na otoku Veliki Brijun
-
IV. međunarodna konferencIja o IndustrIjskoj baštInI 333
Slika 4. Podmornica tipa Lake
operacije bile su na raspolaganju ub3, ub4 tip Germania (slika
5.) te ub5, ub6 tip Holland (slika 6.). naknadno je od
brodogradilišta Whitehead otkupljena još jedna podmornica tipa
Holland, ub12.
nakon nekoliko neuspješnih pokušaja djelovanja na jadranskom
moru, francuska je mornarica odustala od daljnjih operacija na
jadranu te se zadovoljava time da blokira otranska vrata kako bi
onemogućila izlazak austrougarskoj floti na
Slika 5. Podmornica tipa Germania
-
334 j. Vretenar: PodmornIce u PuLskom Pomorskom arsenaLu...
sredozemno more. razlog tome treba tražiti u velikoj udaljenosti
francuskih pomorskih baza od jadranskog mora te nekoliko neuspjelih
pokušaja djelovanja na jadranskom moru. nakon neuspjela pokušaja
destabilizacije boke kotarske (granatiranjem s Lovćena), nije bilo
drugih pokušaja zauzimanja teritorija radi stvaranja vlastite
pomorske baze. s druge strane austrougarska se mornarica ograničila
na napade prema crnogorskim, potom i albanskim lukama, preko kojih
je tekao promet robe prema crnoj Gori i srbiji.
uvidjevši pravovremeno nezaštićenost pulske luke od napada
podmornica, 1910. počinje gradnja lukobrana. Početkom rata još
nedovršen lukobran dopunjuje se protupodmorničkim i protutorpednim
zaštitnim mrežama, zapriječivši tako bilo kakav nekontrolirani
promet većih plovnih jedinica; ostao je slobodan jedino prolaz za
“male” brodice. noću 20. prosinca 1914., u pokušaju da neopaženo
uplovi u pulsku luku, u protupodmorničku mrežu zaplela se francuska
podmornica Curie (slika 7.). Podmornicu je posada potopila, a u
sukobu su pri zarobljavanju poginula dva člana posade. nakon
vađenja s morskog dna te generalnog popravka s nizom prepravaka,
podmornica je 1. lipnja 1915. uvrštena u flotni sastav pod oznakom
ub 14 i bila je najbolja podmornica austrougarske mornarice u
Prvome svjetskom ratu (slika 8.).
Godine 1915. u pulskom arsenalu osniva se tehnički biro za
potrebe promjena i dorada na podmornicama. biro je vodio ing. franz
sokol.
sve mornarice sudionice u ratnim sukobima bile su zatečene prvim
uspjesima koje su postigli novi ratni strojevi, podmornice. flote
su sklonili u sigurne luke, a sukobi se nastavljaju uglavnom
djelovanjem takozvanih manjih plovila, pod mor-
Slika 6. Podmornica tipa Holland
-
IV. međunarodna konferencIja o IndustrIjskoj baštInI 335
Slika 7. curie u protupodmorničkoj mreži
Slika 8. ub 14 (bivša curie)
nica, krstarica, razarača, torpednih čamaca i to uza sve veće
sudjelovanje pomorskoga zrakoplovstva. nastala je prava utrka oko
proizvodnje što većeg broja suvremenih podmornica. dok su početkom
rata građene male priobalne podmornice namijenjene u obrambene
svrhe, odjednom se pokazala potreba za velikim flotnim, napadnim
podmornicama s velikim radijusom plovidbe, jačim
-
336 j. Vretenar: PodmornIce u PuLskom Pomorskom arsenaLu...
Slika 9. Iskrcavanje segmenata podmornica u pulskoj luci.
topovima, većim brojem torpednih lansera. uvelike zaostavši za
tim potrebama, austrougarska mornarica odustaje od vlastita razvoja
i gradnje podmornica. Početkom 1915. prepušta njemačkoj pet gotovo
završenih podmornica ub (7, 8, 9, 10 i 11) građenih u kielu,
procijenivši da ih ne mogu dopremiti do jadranskog mora. da bi
ublažila taj gubitak, austrougarska mornarica 1. travnja 1915.
kupuje od njemačke mornarice dvije podmornice tipa ubI, oznake ub
(10 i 11) te naručuje gradnju još triju podmornica istog tipa (15,
16 i 17). Podmornice su građene u njemačkoj, dopremane vlakom u
Pulu i sastavljane u pulskom arse-nalu (slika 9.). uz njih u Puli
su sastavljane i podmornice za potrebe njemačke mornarice. njemačka
ih je uključila u sukobe na sredozemnom moru kao pomoć turskoj koja
nije imala vlastitih podmornica.
od ožujka 1915. do rujna iste godine vlakom stiže u Pulu devet
podmornica tipa ubI, koje se u pulskom arsenalu sastavljaju i
uvrštavaju u flote i to: ub (7, 8, 9 i 26) za njemačku, a ub (10,
11, 15, 16 i 17) za austrougarsku mornaricu (slika 10.). uz njih
stižu i četiri podmornice tipa ucI oznaka ub (18, 19, 24 i 25) za
potrebe njemačke mornarice, a sastavljaju se od lipnja do kolovoza
1915. (slika 11.). do velike promjene u sredozemlju dolazi u
svibnju 1915. zbog dva
-
IV. međunarodna konferencIja o IndustrIjskoj baštInI 337
Slika 10. Podmornica tipa ubI
Slika 11. Podmornica tipa ucI
razloga. dana 13. svibnja 1915. prva njemačka podmornica ub 36
(njemačke oznake ub 21 tipa u 19) uspješno prolazi Gibraltar i
stiže do boke kotorske, čime otvara mogućnost dolaska ostalim
njemačkim flotnim podmornicama na sredozemno more. druga je velika
promjena vezana uz objavu rata Italije austro-ugarskoj 23. svibnja
1915. godine.
-
338 j. Vretenar: PodmornIce u PuLskom Pomorskom arsenaLu...
ItalIJa ulazI u rat
stanje se na jadranu bitno mijenja. Prema mišljenju pomorskih
vojnih struč-njaka, talijanska je flota, s pridruženim francuskim i
engleskim brodovljem, jača tri do četiri puta od austrougarske
flote. uz to, glavni problem francuske mornarice za djelovanje na
jadranu, udaljenost baza od područja djelovanja, odjednom se gubi.
unatoč svim očekivanjima, Italija ne samo da ne uspijeva ostvariti
prednost u sukobima na jadranskom moru, već traži pomoć od
saveznika za obranu svojih ratnih luka.
Pripremajući se za obranu glavne ratne luke Pule, iz južnog
dijela Istre evakuira se oko 60.000 civilnog stanovništva. u gradu
Pula ostaje svega 12.000 civila, uglavnom zaposlenika za potrebe
vojske i funkcioniranje grada. evakuacija se s vremenom pretvara u
tragični egzodus; u logorima je umrlo oko 15.000 osoba. Provodi se
dodatna mobilizacija, mornarica s prijeratnih 18.000 narasta na
33.750 ljudi. Posada obrambenih tvrđava s prijeratnih 15.000, ima
51.840 vojnika te 1.410 časnika. Grad je ograđen s četiri reda
bodljikave žice pod električnim naponom, takozvanom redarstvenom
linijom, i to je prva od tri obrambene linije grada. na obrambene
linije raspoređena su 562 topa i 86 mitraljeza. s morske strane
postavljena su četiri minska polja s ukupno 1.450 mina. u gradu je
uveden redarstveni sat, obvezno zamračivanje te niz drugih mjera.
I, kako su je talijani nazvali, stvorena je neosvojiva tvrđava Pola
(slika 12.).
Slika 12. Pulski akvatorij 1915.–1918.
-
IV. međunarodna konferencIja o IndustrIjskoj baštInI 339
...U Puli je u međuvremenu ostalo tek nekoliko tisuća
stanovnika, najvećim dijelom radnika te malo građana. S druge
strane – vojnici i vojnici. Posvuda vojnici kopna i mora. No
primjećivala se osjetna promjena: Pula je, naime, od austrijskog,
svakim danom sve više postajala njemačko utvrđenje. Kada je počeo
podmornički rat, Njemačka se Pulom služila kao bazom svojih
operacija ovim novim oružjem u Jadranu i ovamo je uputila nekoliko
tih plovila u dijelovima, zajedno s inženjerima i radnicima koji su
ih na odredištu ponovno sastavili. Kako se, međutim, malo-pomalo
podmornički rat zahuktavao, stalno se povećavao broj tih ratnih
sprava, a s njim i broj inženjera, radnika i njemačkih vojnika koji
su ih pratili. Na taj način Arsenal je veoma brzo bio u potpunosti
njima na raspola-ganju: počeli su provoditi svoju samovolju i u
gradu zahtijevajući privilegiran položaj, dolazeći u sukob čak i s
austrijskim časnicima. Nijemci nisu prisvojili samo Arsenal, nego
čak i neke položaje u gradu, izgradivši svoje vojarne armira-nim
betonom i donijevši na rivu brojnu opremu kako bi u trgovačkoj luci
izgradili spremišta… (B. Benusi)
svoju “slabost” naspram talijanskoj floti, austrougarska
mornarica nadoknađuje stalnom aktivnošću pred glavnim talijanskim
ratnim lukama, Veneciji, anconi, brindisiju… te stalnim napadima na
otrantsku baražu, tako da su je talijani bili prisiljeni pomaknuti
na jug otrantskog prolaza. njemačke podmornice djelovale su na
jadranu od lipnja 1915. neovisno, ali pod austrougarskom zasta-vom,
s obzirom na to da njemačka nije bila u ratu s Italijom do 28. kolo
voza 1916. godine.
u pulskom arsenalu počinje 29. rujna 1815. gradnja podmornice ub
20, a 1. listopada 1915. gradnja ub 23, obje tipa Havmanden, male,
zastarjele, priobalne podmornice istisnine 173/210 tona (slika
13.).
Slika 13. Podmornica tipa Havmanden
-
340 j. Vretenar: PodmornIce u PuLskom Pomorskom arsenaLu...
na jesen 1915. osniva se njemačka podmornička sredozemna flota
sa sjedištem u Puli te bazama u boki kotarskoj i carigradu. Prvi je
zapovjednik korvettenkapitan kophamel. baza u Puli nalazi se u
uvali Vargarola, na mjestu topničke škole austrougarske mornarice.
brod Adria služi za smještaj njemačkih podmorničkih časnika,
Lacroma za smještaj posada, Wien postaje štabni brod. na području
od uvale Vargarole do otoka svetog Petra uređuju se sidrišta za
njemačke podmornice.
brodovi Planet i Meteor koriste se za protupodmorničko
izviđanje. koristi se i dvanaest platformi PL za opskrbu gorivom te
punjenje akumulatora podmor-nica (na platformu je montiran
agregat).
od ožujka do rujna 1916. u pulskom arsenalu sklapaju se
podmornice tipa ubII i to: ub (42, 43, 44, 45, 46 i 47) za njemačku
mornaricu te ub (27, 28, 40 i 41) za austrougarsku mornaricu (slika
14.). austrougarska mornarica kupuje od njemačke podmornice ub 43 i
ub 47 te ih nakon popravaka uvrštava u flotni sastav 30. srpnja
1917. godine.
…Ja sam bio uposlen kao brodograditeljski radnik kod poduzeća
“Cantiere Navale Triestino” – pogon u Puli, na izgradnji podmornica
za austrijsku mornaricu. Nekoliko smo podmornica izgradili i za
Njemačku, koja je tada imala pomorsku bazu i u Puli. Materijal za
izgradnju njemačkih podmornica dolazio bi iz Njemačke, iz Kiela, a
za austrijske dolazio bi iz Budimpešte, iz tvornice “Ganz Tarsa
Danubius”. Taj bi se materijal sastojao iz tri dijela koji bi se
spajali na
Slika 14. Podmornica tipa ubI
-
IV. međunarodna konferencIja o IndustrIjskoj baštInI 341
skalu, a po dovršetku podmornice su se spuštale u more da
potapljaju neprijateljske brodove. “Cantiere Navale Triestino” imao
je svoju menzu u bivšoj zgradi suda, u ulici ispod Arene, a
skladište hrane na brodu “Carolina”, na sidru u civilnoj luci…
(Josip Iveša-Morelov, Prilozi o zavičaju II.)
u listopadu 1917. austrougarska mornarica preraspoređuje svoju
podmorni-čarsku flotu tako da na otočju brijuni ostaju samo starije
podmornice koje služe za školovanje kadrova, a operativni dio flote
vreća se u pulsku luku na poziciju između molo-karbona i otoka
svetog Petra (danas tvornica cementa). taj potez bio je uvjetovan
potrebom za školovanjem velikog broja novih posada. Podmorničku
školu do kraja rata polazilo je ukupno 4.820 članova posade te 682
časnika. osposobljeno je 50 zapovjednika podmornica. austrougarska
mornarica krajem 1916. te početkom 1917. naručuje 27 novih plovila.
krajem 1916. u pulskom arsenalu počinje gradnja podmornica ub 48 i
ub 49 tipa Weser (istisnine 818/1.183,5 tona), a krajem 1917.
započinje gradnja ub 101 tipa UBIII/Weser (istisnine 498/620 tona).
u siječjnju i svibnju 1918. započinju gradnje ub 102 i ub 103 istog
tipa. do kraja rata nije dovršena niti jedna od njih.
sredinom 1917. protupodmorničke mjere počinju davati rezultate,
uspješnost podmornica doseže vrhunac te počinje naglo padati. način
djelovanja podmornica je zahtjevniji, topovi postaju sve manje
djelotvorni pa se za napad sve više koristi torpedo. Zbog
ograničenog broja torpeda na plovilu, operacije postaju složenije i
zahtijevnije, a time se smanjuje i efikasnost podmornica. dodatne
probleme zadavao je velik postotak neispravnih torpeda.
uz gradnju i montažu podmornica za njemačku i austrougarsku
mornaricu, u pulskom arsenalu velike napore ulažu na održavanje
postojećih plovila, zamjenu motora, zamjenu akumulatora, popravak
fizičkih oštećenja, montažu i zamjenu naoružanja, montažu i zamjenu
radiostanica, doradu komandnih tornjića, bojenje plovila, vađenje
potopljenih podmornica, generalni remont... mornaričko-tehnički
komitet obustavlja 1918. projektiranje nove podmornice na kojoj
radi od 1916. godine.
zaVršetak PrVoga sVJetskog rata
njemačka flota sprema se na povratak u njemačku. krajem
listopada 1918. na izlasku iz pulske luke eksplozivom uništavaju
podmornice ub (7, 65, 73, 74, 79, 89, 95). s ostalim, tehnički
sposobnim, podmornicama kreću do boke kotorske te dalje kroz
Gibraltarski prolaz do njemačke. Vlakom se u njemačku vraća oko
1.500 brodograđevnih radnika iz kiela, koji su u pulskom arsenalu
radili na montaži, gradnji i održavanju podmornica.
austro-ugarska kraj rata dočekuje s 19 podmornica; u ratu je
izgubila osam podmornica sa 145 članova posade. nakon podjele
ratnog plijena, Italija dobiva jedanaest, a francuska osam
podmornica. u pulskom arsenalu uništavaju se
-
342 j. Vretenar: PodmornIce u PuLskom Pomorskom arsenaLu...
nedovršene podmornice – ub (48, 49) tipa Weser te ub (101, 102,
103) tipa UBIII/Weser, a 1920. izrezane su u Puli ub (1, 2, 11, 15,
17), sagrađene upravo u pulskom brodogradilištu.
tijekom čitavog rata austrougarska mornarica u potpunosti je
ostvarila sve osnovne zadaće stavljene pred nju – osiguranje stalne
sigurne komunikacije duž dalmatinske obale, osiguranje krila
kopnenih snaga sa strane mora te (od 1916.) osiguranje opskrbe
kopnene vojske u sjevernoj albaniji preko luke drač. nakon ulaska
Italije u rat osobito je važno bilo spriječiti bilo kakvu mogućnost
iskrcavanja u tršćanskom zaljevu. ti se rezultati pripisuju
vještini vojnog vodstva, izvanrednome geografskom položaju te
golemoj aktivnosti “lakih snaga” (krstarice, razarači, podmornice,
zrakoplovstvo...). Posebno mjesto u pomorskim operacijama zauzimaju
podmornice, što je rezultiralo odlikovanjem 95 podmor-ničkih
časnika. najistaknutije mjesto među njima zauzima Georg ritter von
trapp (slika 15.).
Slika 15. Georg Riterr von Trap i njegova vila u Puli danas
odlikovanjaOrden Maria Theresa Leopold Orden Military Merit
Medals
Georg ritter von trapp Georg ritter von trapp
Georg ritter von trappsingule rudolf singule rudolf
rigele Hermann
-
IV. međunarodna konferencIja o IndustrIjskoj baštInI 343
zaklJučak
bez obzira na vješto vođenje, sposobnost kadrova, tehnički bolju
opremu, veću aktivnost i bolji strateški položaj, austrougarska
mornarica ne bi postigla veće uspjehe protiv višestruko jačeg
protivnika – Italije – bez pomoći njemačke sredo zemne podmorničke
flote od koje su zazirali svi pomorci sila antante. Iako nije
stalno djelovala na jadranskom, već na sredozemnom moru, bila je za
to spremna u svakom trenutku. upravo je prisutnost njemačkih
podmornica na jadranu bila prevaga koja je odvraćala talijansku
mornaricu od nekih ozbiljnijih akcija na jadranskome moru.
PrIlozI
1. austrougarske podmornice, pregled
tip,flotna oznaka
Posada:časnici i posada
Dimenzije d/š/v (m)
Istisnina(tona)
Pogon:snaga (ks)/brzina (čv.) /doplov (NM)
torpeda,topništvo
Lake, ub (1,2)
3+14 30,5/4,8/3,8 230/270 b-560/10/950e-200/6/40
2+1, (3)3,7sfk, L/23
Germaniaub (3,4)
3+18 44,4/4,0/2,9 240/300 P-600/12/2000e-340/8,5/60
2, (3)3,7sfk, L23
Hollandub(5,6,12)
4+15 32,1/4,2/3,9 240/273 b,(d)-500/11,4/800e-230/9,7/60
2. (4)3,7sfk, L23
UB Iub (10,11,15,16,17)
2+13 27,4/3,1/3,0 127/142 d-60/6/1200e-120/9/6,5
2, (3)3,7sfk, L23
Laubeufub 14
4+24 52,1/7,1/3,2 407/554 d-840/13,5/1200e-660/8,2/150
5+2, (8)3,7sfk, L23
Havmandenub(20,21,22,23)
3+15 38,7/3,9/2,7 173/210 d-450/13,2/2000e-300/9/70
2, (4)7,0G, L26
UB IIub (27,28,29,30,31,32,40,41,43,47)
5+14 36,9/4,7/3,7 268/306 d-300/9/4000e-270/7,5/160
2. (5)7,5G, L30
b – benzin, P – petrolej, d – dizel, e – elektromotor, (..) –
ukupno torpeda
Projekt Mornaričko-tehničkog komiteta 22,1/3,8/4,2
120/125
B-200e-70 2
Germaniaub (7,8,9,10,11)
36 69,5/6,3/3,8 695/885 d-2300/17/7370e-1240/11/115
4+1, (12)7G, L26
Weserub (48,49)
5+27 73,3/6,7/3,3 818/1183,5 d-2400/16.2/4000e-1200/8,5/100
4+2, (11)2x9G,L35
UBIII/Weserub (101,102,103)
5+21 55,1/5,8/3,6 498/620 d-1060/13,2/3300e-800/8,2/90
4+1, (10)10G, L35
tijekom rata austrougarska mornarica izgubila je osam
podmornica: ub (3, 6, 10, 12, 16, 20, 23, 30)
-
344 j. Vretenar: PodmornIce u PuLskom Pomorskom arsenaLu...
2. Podmornice građene u pulskom arsenalu
tip,flotna oznaka
Vrsta radova
Naručilac, mornarica
Datum
Lakeub (1, 2)
gradnja austro-ugarska 1907. – 1909. ub (1,2) izrezane 1920.
ubIub (10,11,15,16,17)
montaža austro-ugarska 1915. ub (11,15,17)izrezane 1920.
ubI – ub (7,8,9,26) montaža njemačka 1915. ucIub
(18,19,24,25)
montaža njemačka 1915. ub18rastavljena 1916.
ubIIub (27,28,40,41)
montaža austro-ugarska 1916,1917.
ubIIub (42,43,44,45,46,47)
montaža njemačka 1916.-1917.
Laubeufub 14
generalna prepravka
austro-ugarska 1915.
Havmandenub (20,23)
gradnja austro-ugarska 1915.–1917.
Weserub (48,49)
gradnja austro-ugarska 1916.–1918. nedovršene
ubIII/Weserub (101,102,103)
gradnja austro-ugarska 1917.–1918. nedovršene
ub (7,65,73,74,79,89,95) njemačka 1918. potopljene eksplozivom u
pulskom akvatoriju
Slika 16. Pulska luka 1918. godine. Legenda: 1. sjedište
njemačke sredozemne podmorničke flote, 2. sidrišta njemačkih
podmornica, 3. novosagrađeno naselje za boravak radnika pristiglih
iz Kiela u pulski Arsenal, 4. skladište njemačke vojne opreme, 5.
sidrišta austrougarskih podmornica, 6. Pokriveni navozi na otoku
Uljaniku, mjesto gradnje novih pod mor nica, 7. Mornaričko-tehnički
komitet, 8. zgrada Admiraliteta austrougarske mornarice
3. Pulska luka 1918.
-
IV. međunarodna konferencIja o IndustrIjskoj baštInI 345
lIteraturabalota, mate, Puna je Pula, Izdavački zavod
jugoslavenske akademije Zagreb, Zagreb,
1960. rudan, Ive, Prilozi o zavičaju svezak 2, Čakavski sabor –
katedra Pula, Pula, 1980.defrančeski, joso, C.i K. ratni logori
1914. 1918., štamparija antun rott., osijek, 1937.freivogel,
Zvonimir, Austrougarske podmornice u I. svjetskom ratu, adamić,
rijeka,
2007.aichelburg, Wladimir, Die unterseeboote Osterreich
–Ungarns, sv. 1. i 2., akademische
druck – u. Verlangsanstalt Graz – auseria 1981.aichelburg,
Wladimir, Register der k.(u.)k. Kriegsschiffe, nWV, beč-Graz
2002.bačić, V. a., Poviest prvog svjetskog rata na Jadranu,
Hrvatski izdavački bibliografski
zavod, Zagreb, 1945.bubnov, a. d., Historija pomorske ratne
veštine, III. dio Svetski rat, štamparija jadran,
dubrovnik, 1930.benussi, benito, Pola nelle sue
istituzionimunicipali dal 1797 al 1918, Poreč, 1923.Georg, Pawlik,
Lothar, baumgartner, S.M. Unterseboote, H. Weishaupt Verlag,
Graz,
1997.jung, dieter; Die Schiffe der Kaiserlichen Marine 1914–1918
und ihr Verbleib, bernard &
Graefe Verlag, boon 2004.tarant,V. e., U- Boot offensive
1914–1945. cassell & co. Ltd., London, 2000.erwin, sieche, Die
Unterseboote derKaiserlichen Marine, marine arsenal, sv. 42. sokol,
H. H., La guera marittima dell Austria – Ungheria, sv. 1.– 4., LeG,
Gorizia, 2007.Marine – Gestern, Heute 1974.–1988., razni
brojeviHrvatski list, 1915.–1918., razni brojevi.Uljanik
1856–2006., monografija, Pula, 2006.
Summary
The second half of the 19th century brought about the right
technical and technological conditions for building the first
submarines eligible for regular military service. In the year 1900,
as the first naval superpower, the US Army ordered 6 HOLLAND No. 9
submarines from the Holland Torpedo Boat Company. In 1902 the
navies of England and Japan followed the example of the USA.The
Austro-Hungarian Navy had a slow start, when it came to equipping
its fleet with submarines. It was only in 1904 that Siegfried Poper
(a ship designer from the Maritime Technical Committee in Pula)
suggested to Navy Headquarters that the Committee draft a design
for its very own submarine. The design was rejected in 1906.
Instead, “prototype” submarines were commissioned from the above
producer, two Germania and two Lake class submarines. The vessels
were used in regular service until the year 1911. The Navy
commissioned five Germania class submarines only two years after
that. The submarines were completed in 1915 in Kiel-Germania
shipyard but were never delivered to the Austro-Hungarian Navy.
They became part of the German submarine fleet.
-
346 j. Vretenar: PodmornIce u PuLskom Pomorskom arsenaLu...
Considering the circumstances, the Austro-Hungarian Navy was
left to face the beginning of large-scale conflict with only 6
submarines. By the end of 1914 it had introduced its first Holland
class submarine, bringing the total number of vessels to 7.
Considering the poor construction of the Lake class submarine (U1
and U2), only five obsolete submarines could actually be used in
warfare. The end of the war was approaching and the
Austro-Hungarian Navy still could not keep up when it came to
equipping its fleet with submarines. The new vessels which had been
commissioned were not completed before the end of the war. The
fleet was mainly replenished by small, obsolete submarines built in
Germany or Hungary and delivered to Pula and Rijeka, where they
were fitted together. Even some of the newly built submarines were
obsolete from a technical point of view. Despite its few obsolete
submarines the Austro-Hungarian submarine fleet played one of the
key roles in the conflicts taking place in the Adriatic, sinking
over 100 ships and losing only seven submarines in the process.
This kind of success is mainly due to the human factor, i.e. the
elevated technical know-how of the workers at the Pula Arsenal and
great competence on the part of submarine personnel. The Arsenal of
Pula (present-day “Uljanik” Shipyard) performed the construction of
new submarines, the assembly of new and second-hand submarines,
complete maintenance, technical alterations, improvements... The
workers hoisted the submarines curie and U5 from the seabed and
fixed them. Not only was the Arsenal in charge of submarine
maintenance for the Austro-Hungarian and German Mediterranean
Fleet, it was also an anchorage area for both of them. The
Austro--Hungarian submarines were at anchor inside a small port on
the island of Veli Brijun, occasionally also on Mali Brijun. The
arsenal soon managed to produce exceptionally capable personnel,
under the guidance of the engineers from the Maritime Technical
Committee. When the war ended, the shipbuilding activity at the
Arsenal was reduced to a minimum, so that the know-how acquired
simply was not necessary to the new owners. The last activity to do
with Austro-Hungarian submarines consisted in scrapping some of
them, which had been assigned to Italy. The German Mediterranean
Fleet left the Port of Pula at the end of October 1918. Before they
left, they sank all the submarines which were smaller and faulty in
the local waters of Pula. The smaller ones, about ten of them, had
been assembled in the Arsenal of Pula. Georg Ritter von Trapp was
the most successful submarine commander in the Austro-Hungarian
Fleet. A great number of ships were sunk under his command,
displacing a total of 45.000 GRT. The former citizen of Pula
married a woman from Rijeka and acquired great fame after the war,
thanks to the film The sound of music, telling the story of the
getaway he and his family had to make from Nazi-occupied
Austria.
Key words: Arsenal of Pula, Austro-Hungarian submarines,
engineers, Georg Ritter von Trapp