YIUmEP3HTET QPHE rOPE UNlVERSI1Y OF MONfENEGRO cP MJI030Q>CKlf «) AKYJITET FACULTY OF PHILOSOPHY ,I(aHana EojoBHna 66 Danila Bojovi6a bb II.lj;l.91 P.O. Box 91 81400 HHI<IIl1in 81400 Niksic lllJHa fopa Montenegro TeL +38240243 921, 243 913, 243 976 Fax: +38240247 109, e-mail: [email protected].N"2\0 \ Datum l Q. or UNlVERZITET CRNE GORE - Senatu- PODGORICA Vije6e Filozofskog fakulteta na sjednici, odrzanoj 14. 05. 2014. godine, prihvatilo je Izvjestaj 0 podobnosti kandidata i disertabilnosti teme Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog drustva sa stanovista socioIoske analize fenomena drustvenog vremena za doktorsku disertaciju ror Obrada Samardzi6a i ocijenilo da su se stekli uslovi za prihvatanje doktorske disertacije. Za mentora Vije6e predlaze prof. dr Slobodana Vuki6evi6a.
38
Embed
PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog ...
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
YIUmEP3HTET QPHE rOPE UNlVERSI1Y OF MONfENEGRO cPMJI030Q>CKlf «)AKYJITET FACULTY OF PHILOSOPHY ,I(aHana EojoBHna 66 Danila Bojovi6a bb II.lj;l.91 P.O. Box 91 81400 HHI<IIl1in 81400 Niksic lllJHa fopa Montenegro
Vije6e Filozofskog fakulteta na sjednici, odrzanoj 14. 05. 2014. godine, prihvatilo je Izvjestaj 0 podobnosti kandidata i disertabilnosti teme Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog drustva sa stanovista socioIoske analize fenomena drustvenog vremena za doktorsku disertaciju ror Obrada Samardzi6a i ocijenilo da su se stekli uslovi za prihvatanje doktorske disertacije.
Za mentora Vije6e predlaze prof. dr Slobodana Vuki6evi6a.
l Saglasnost na izbor TEME doktorske disertacije i MENTORA Fakultet FILOZOFSKI
UNIVERZITET eRNE GORE SENATU
Kao prilog uz zahtjev za davanje saglasnosti na: 1) predlog teme doktorske disertacije kandidata mr Obrada Samardiica 2) izbor mentora prof. dr Slobodana Vukicevica, dostavljamo sljedeCi
TABELARNI PREGLED PODATAKA
I
1. Kandidat za izradu doktorske disertacije je Samardzic (Drago) Obrad 2. a) Po predtogu, tema doktorske disertacije je Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog drustva sa stanovista socioloske analize fenomena drustvenog vremena
b) naucno podrueje doktorske disertacije: Sociologija. c) za ova naueno podrucje matieni je Filozofski fakultet. d) ovaj fakultet ima prvenstvo u smislu maticnosti za naznaceno nau6no podrucje,
te nije bila potrebe za kor..sultacijom drugog fakulteta. 3. Kandidatje zavrsio Fi1ozofski fakultet, Odsjek za sociologiju 2008. godine, sa srednjom ocjenom 9,47 na osnovnim i 9,87 na specijalistickim studijama.. 4. Postijediplomske studije je zavrsio 2010. godine na Filozofskom falcultetu u Niksicu, Odsjek za sociologiju. 5. Kandidat je magistrirao sa temom magistarskog rada Socioloski aspekti, smisao, znacaj i znacenjc vremena kao drustvenog fenomcna 6. Tema magistarskog rada je iz naucnog podrucja: socioloskih nauka. 7. Kandidatje zaposlen na Filozofskom fakultetu u Niksicu, na radnom mjestu saradnik u nastavi. 8. Kandidatje, u skladu sa /;1. 26 Pravila doktorskih studija propisno obrazlozio ciljeve i
naucne rezultate koji se disertacijom tele postiCi, aktuelnost te problematike, sam naziv disertacije, nauenu disciplinu i dr.
II
9. Na fakultetu su organizovane poslijediplomske studije iz iste naucne oblasti (kojoj pripada tema doktorske disertacije) pod nazivom: Postdiplomske doktorske studije, smjer:
Sociologija.
10. Na osnovu 61ana 27 Pravila doktorskih studija Vijece fakulteta, fonniralo je Komisiju od tri elana iz iste nanene oblasti (clan 27 Pravila) da ocijeni podobnost teme i mentora. Na osuovu izvjestaja Komisije, Vijece je na sjednici odrzanoj 14. 05. 2014. godine, predloziJo prihvatanje teme i mentora.
III
11. Po predlogu, mentor tokom izrade disertacije je prof. dr Slobodan Vukicevic, univerzitetsko zvanje: redovni profesor.
12. Mentor je objavio sljcdece naucne radove* (doktorska disertacija, monografije, studije, univerzitetske udzbenike, znacajnije clanke u medunarodnim i u domacim casopisima) i ima i dlUge znacajnije naucne reference (radove na naucnim skupovima, uvodna predavanja po pozivu ...) iz naucne oblasti iz koje je i prijavljcna tema disertacije: dato u prilogu.
Na osnovu izlozenog, vidi se daje mentor iz naucne oblasti koja se odnosi na problematiku socijalne patologije, kojoj pripada i problematika doktorske disertacijc.
13. Broj magistarskih radova (ne rac.unajuCi ovaj rad) kod kojih je trenutno u funkciji je 3, a doktorskih teza je 3.
NAPOMENA:
Dostavljajuci yam navedene podatke, potvrdujemo da kandidat ispunjava uslove za pripremu doktorske teme i predJazemo da se odobri navedena tema i prihvati mentor, a sve u skladu sa Statutom i Pravilima doktorsklh studija
Prilog: 1. Predlog teme sa obrazloZenjem koje sadrzi: predmet i cilj naucnog rada, osnovne hipoteze i metode Koje ce se primjenj ivati (Izvjestaj KomisUe).
2. Stav Vijeca fakulteta 0 podobnosti teme j mentora. 3. Prepis diplome 0 odbrani magistarskog rada.
U Niksicu, 14.05.2014. god.
* Prezime i ime autura, naziv naucnog rada, mjesto izdavanja, izdavac, godina izdavanja, fonnat, broj strana.
1
Univerzitet Crne Gore
Vijeću Filozofskog fakulteta
Doktorske studije
Datum: 08.05. 2014. god.
Povodom predloga Senata Univerziteta Crne Gore da se prethodni predmetni izvještaj o temi
„Teorijski aspekti društvenih promjena savremenog društva sa stanovišta sociološke analize fenomena
društvenog vremena“, kandidata mr Obrada Samardţića dopuni na način da se jasnije obrazloţi
svrsishodnost teze i konkretizuju hipoteze rada, Komisija za ocjenu podobnosti teme, dostavlja Vam:
IZVJEŠTAJ o sprovedenim polaznim istraživanjima
Podaci i informacije o podnosiocu polaznih istraživanja
Mr Obrad Samardţić je roĎen 12.04. 1975. godine u Bileći (Bosna i Hercegovina). Studij za
sociologiju na Filozofskom fakultetu upisao je školske 2004/05, da bi na istom diplomirao u redovnom
roku 2008. godine na temi »Čovjek i njegova zajednica«. Postdiplomske magistarske studije je upisao
školske 2008/09 i završio u predviĎenom trajanju, da bi 10. 07. 2010. godine magistrirao na tеmi
»Sociološki aspekti, smisao, značaj i značenje vremena kao društvenog fenomena«. Doktorske studije
upisao je 2010. godine i sa prosječnom ocjenom „10“ završio ispitni rok studija. Mr Obrad Samardţić je
tokom zimskog semestra 2012. godine boravio na Sociološkom fakultetu Moskovskog Drţavnog
Univerziteta imena Lomonosov. Od 2010. godine Mr Obrad Samardţić angaţovan je na Filozofskom
fakultetu u Nikšiću u svojstvu saradnika u nastavi na studijskim programima za sociologiju, filozofiju,
psihologiju, pedagogiju i učiteljski studij.
Kandidat je objavio više tekstova u naučnim časopisima i knjigama, meĎu kojima su i oni koji su
neposredno vezani oblast predloţene teme doktorske disertacije:
- Sociološki aspekti vremena u savremenom svijetu, (Sociološka luča II/2, 2008);
- Hrišćansko poimanje vremena i istorije (Sociološka luča III/2, 2009);
- Vrli novi svijet i ideja progresa (Smisao, I/2012 - Matica Srpska);
- Društvena dinamika i porodično vrijeme, u zborniku Demografska kretanja i populacioni
problemi u Crnoj Gori (CANU, 2013). U ovim i drugim radovima kandidat je pokazao visoko poznavanje
tematskog područja koje je predmet doktorske teze.
Informacije o polaznim istraživanjima
Naziv završenog postdiplomskog studijskog programa i godina završetka:
Sociologija, 2010. god.
Naziv studija: Doktorske studije, Sociologija
Naslov rada: Teorijski aspekti društvenih promjena savremenog društva sa
stanovišta sociološke analize fenomena društvenog vremena Fakultet na kome se brane polazna istraživanja: Filozofski fakultet u Nikšiću
Ocjena i odbrana polaznih istraživanja
U skladu sa pravilnikom o doktorskim studijama Univerziteta Crne Gore, 20.08. 2012. godine
odbranio je polazna istraţivanja pred Komisijom.
Mentor: prof. dr Slobodan Vukićević
2
Prvi član: prof. dr Ratko R. Boţović
Drugi član: doc. dr Lidija Vujačić
Tema koju predlaţemo: Teorijski aspekti društvenih promjena savremenog društva sa stanovišta
sociološke analize fenomena društvenog vremena
1. Sadržaj istraživanja
1.1. Obrazloženje i predmet teme
Pitanja koja se tiču socio-kulturne temporalnosti i ritma društvenog ţivota su svakako jedna od
središnjih pitanja i misaonih izazova koji se postavljaju pred savremenu sociološku misao u analizi
društvenih promjena jer su osnovne dimenzije vremena - prošlost, sadašnjost i budućnost duboko
ugraĎene u sve pore kolektivnog ţivota, odnosno kultura kao ţivo biće, kako je isticao O. Špengler, ima
svoju dušu koja se izraţava u promjenama iskustva vremena. Otuda tema doktorske disertacije kandidata
Obrada Samardţića ima veoma značajnu sociološku relevantnost u razvijanju teorijsko-metodološke i
gnoseološke strategije u proučavanju ovog specifičnog domena sociološkog istraţivanja.
Centralna tema doktorske disertacije je proučavanje ubrzanja socio-kulturne dinamike modernog i
postmodernog društva kroz prizmu koncepta društvenog vremena kao konstituensa u analizi sociološke
kategorije društvene promjene. Predmet analize doktorske disertacije kandidata Obrada Samardţića je
entitet kojeg nazivamo “društveno vrijeme”, odnosno socijalna temporalnost, za koju smatramo da
predstavlja osnovu za razumijevanje dinamike društvenih promjena u savremenom društvu, njegovih
vrijednosnih orijentacija i prema tome, referentu tačku za razumijevanje ritma našeg svakodnevnog
ţivota, jer vrijeme predstavlja, kako kandidat napominje, konstitutivni element u teorijskoj analizi
društvenih promjena: bez neke promjene ili nekog kretanja nije ni moguće zapaţati ili misliti proticanje
vremena, a sa druge strane promjene u društvu su tijesno povezane sa promjenama smisla, značaja i
značenja koji se pridaju kategoriji vremena. Drugim, riječima, društvena promjena je generator
temporalnosti jer tek kroz društvenu promjenu moţemo osluhnuti otkucaje i ritmove, sekvence, zastoje,
prekide, pauze i ostale temporalne jedinice koje čine fenenomenologiju našeg iskustva društvenog
vremena. Kandidat posebno podvlači da je vrijeme vaţna dimenzija za analizu socio-kulturne dinamike
jer su osnovne kategorije prošlosti, sadašnjosti i budućnosti prisutne u svakoj socijalnoj situaciji,
odnosno, svaka socijalna situacija je u izvjesnom smislu temporalizovana. Imajući navedeno u vidu P.
Burdije i A. Lefebvr su isticali da naše razumijevanje vremena mora biti ukorijenjeno u našem
razumijevanju dinamike društva.
Teorijsko zaleĎe rad će pronaći u dugogodišnjoj sociološkoj tradiciji proučavanja vremena kao
sociološke kategorije i konstituensa društvenih promjena od devetnaestovjekovnih autora do danas. E.
Dirkem je postavio prvu teorijsku osnovu za sociološko proučavanje vremena, ističući da je vrijeme nije
samo prirodna činjenica koja se spoznaje korišćenjem opšte prihvaćenih jedinica i termina, već i
„društvena kategorija“, odnosno kolektivna predstava koja ima svoje društveno porijeklo. Prema
Dirkemu, ako ţelimo da razumijemo koncept društvenog vremena, ne moţemo kao osnovu za njegovo
razumijevanje uzeti prirodu ili svijest pojedinca, već "prirodu društva", odnosno njegove zajedničke
koncepte i simbole. Na taj način Dirkem razvija sociologiju saznanja sa ciljem da prevaziĎe filozofsku
tradiciju u tumačenju osnovih „kategorija“ ljudskog postojanja (koje su filozofi, poput Aristotela i Kanta,
odredili kao „kategorije razuma“), odnosno osnovnih pojmova koji vladaju svekolikim našim ţivotom i
sluţe kao okvir kroz koji opaţamo svijet; ti su pojmovi: „vrijeme“, „prostor“, „rod“, „broj“, „uzrok“,
„sudbina“, „nada“, „stvarnost“, „supstancija“, „ličnost“, „odnos čulnog i nadčulnog“, „odnos dijela prema
cjelini“ itd. Ovi pojmovi su prema Dirkemu osnovne društveno-kulturne kategorije, bez kojih su društvo i
kultura nemogući jer su „njima“ proţeti u svim svojim tvorevinama. E. Dirkem napominje da vrijeme kao
društvena kategorija izraţava ritam kolektivnog ţivota i da naše podjele vremena na dane, sedmice,
3
mjesece, godine, odgovaraju periodičnosti obreda, praznika i javnih ceremonija, odnosno podjele
vremena se javljaju kao posledica ustrojstva kolektivnih aktivnosti u društvu, pri tom iznosi pronicljivu
misao o dijalektici društvenog vremena, kazujući da „kalendar izraţava ritam kolektivne delatnosti i,
istovremeno, ima funkciju da obezbedi njenu redovnost“(E. Dirkem, 1982:12). Prema tome, vrijeme je
Dirkema, društvena kategorija („kolektivna činjenica“), ili još preciznije društvena ustanova koja
obezbjeĎuje normativno ureĎenje društvenog ţivota i koja kao takva nije svodiva na idnividualne
manifestacije već predstavlja formu kolektivne reperezentacije društvenog ţivota koju dijele svi članovi
nekog društva.
M. Albvaks i Ţ. Gurvič razraĎuju dublje ove ideje Dirkemove škole, pri tom u odnosu na
Dirkemovu monističku koncepciju „totalnog vremena“, M. Albvaks, razvija ideju o pluralizmu
društvenog vremena. Po Albvaksu, ne postoji ,,univerzalno” ili „jedinstveno vrijeme“ za posebne istorije,
narode ili pojedine istorijske epohe, već „svaka lokalno odreĎena grupa ima svoju sopstvenu memoriju i
jednu predstavu za nju. Na sličnom talasu mišljenja Ţ. Gurvič razvija ideju o mnogostrukosti društvenog
vremena, ukazujući da svakom nivou društvene strukture odgovaraju različite forme i tipovi
temporalnosti. U skladu sa osnovnim teorijskim načelima svoje „dubinske sociologije“, Ţ. Gurvič ističe
da svaki posebni tip društva, svaka društvena klasa, grupa, sloj ili mikro-društveni odnos i aktivnost (u
vezi sa mitom, religijom, magijom, ekonomijom, tehnologijom, pravom, politikom, znanjem, moralom ili
obrazovanjem) se odvija u vlastitoj verziji vremena.
Značajan doprinos teoriji sociologije vremena pruţili su Pitirim A. Sorokin i Robert K. Merton koji
su razvili koncept socio-kulturnog vremena koje se jasno razlikuje od fizičko-matematičkog,
astronomskog, biološkog i psihološkog vremena. Sorokin i Merton suprotstavljaju pojam društenog
vremena Njutnovom astronomskom vremenu koje je „uniformno, homogeno; ono je čisto kvantitativno,
lišeno kvalitativnih varijacija. Oni iznose tvdnju da vrijeme ima sociokulturni karakter, posjeduje
kvalitativnu prirodu i otuda predstavlja osnovnu komponentu za sociološko razumijevanje socio-kulturne
dinamike i organizacije društvenog ţivota.
Ova promišljanja sugerišu, da kada je u pitanju društvo, onda treba da govorimo o “vremenima”,
prije nego li o “vremenu”, što znači da je vrijeme samo zbirna imenica za “vremena”. Dakle, vrijeme u
ovih shvatanjima se izraţava kao objektivna društvena kategorija koja je proizvod društvenog ţivota i
koja je zbog toga varijabilna meĎu društvima i unutar društava. To znači da istraţivači moraju u različitim
društvenim kontekstima da proučavaju relativno različita društvena poimanja vremena. Prema tome,
sociološki pristup u tumačenju vremena polazi od stava da je iskustvo vremena sastavni dio ljudskog
postojanja, meĎutim, osjećaj za vrijeme se ne raĎa sa čovjekom, vrijeme i prostor su pojmovi koje uvijek
definiše kultura kojoj se pripada. Shodno tome i način na koji opaţamo i konceptuelizujemo to iskustvo
varira u zavisnosti od kulture, grupne pripadnosti, poloţaja u društvenoj strukturi, itd. Tako, ukoliko se
osvrnemo na makro nivo koji pokriva istorijsko iskustvo društvenog ţivota, uvidjećemo da je
predmodernim društvima dominiralo ciklično vrijeme i organizacija društvenog ţivota lokalnih zajednica
putem „prirodnih satova“. U modernom društvu dominira linearno shvatanje vremena i socio-kulturno
konstruisano kategorija satnog vremena kao paradigma društvene organizacije modernog načina ţivota.
Sa sociološkog stanovišta, to znači da kategorija vremena nije svodiva na prediskustveni, uroĎeni, a priori
uslov opaţanja svih pojava, kako je isticao I. Kant, jer bi tada svi ljudi u svim epohama na manje više
identičan način poimali vrijeme, već je kategorija vremena tijesno povezana i sa iskustvom kolektivnog
društvenog ţivota, te stoga se različito poima, tumači i razumijeva sa promjenama u društvu. Čak šta više,
naš doţivljaj vremena mijenja se u zavisnosti od raspoloţenja, starosnog doba, količine obaveza i
sloţenosti kulturnog miljea. Time vrijeme gubi apsolutni transcendentalno ontološki status koji je
zadobila u Njutnovoj teoriji, po kojoj je vrijeme uvijek jednako samom sebi, bez povezanosti sa bilo čime
u društvenom ţivotu. U epistemološkom smislu, ova potreba za realativizacijom pojma vremena
predstavlja izazov za različite pretpostavke o temporalnim perspektivama. Tako Dţ. Hasard navodi da se
se moderno društvo, a posebno industrijsko doba, bitno razlikuje od premodernih društava po tome što u
modernom društvu dominira pojam kvantitativno mjerljivog linearnog vremena, prema kome je „prošlost
4
neponovljiva, sadašnjost prolazna, a budućnost beskonačno otvorena i neuhvatljiva“.(J. Hassard,
2001:113)
Kandidat aktuelnost sociološkog promišljanja značenja vremena kao konstitutivnog elementa
društvenih promjena, obrazlaţe činjenicom da je savremeni način ţivota nakalemljen na „kultu brzine« i
»kultu novine« odnosno, radi se o takvom socijalnom ambijentu u kome je na djelu veoma brz tempo
društvenih promjena. Brzina i obim promjena u savremenoj civilizaciji svjedoče o tome da se mijenjaju
vrijednosti i kriterijumi ţivljenja uopšte. U empirijskoj stvarnosti mijenjaju se okviri ljudskog ţivota:
udaljenosti se skraćuju, vrijeme se intenzivnije upotrebljava, prirodna sredina zamjenjuje se vještačkom,
nauka ulazi u cjelokupni društveni ţivot i otvara stalno nove „dimenzije kretanja“. Sve mašine su
podešene za brzinu: auto i avion nas brzo prevoze na odredište - i što brţe, to bolje. Preko interneta
moţemo da komuniciramo sa cijelim svijetom u trenu oka. Zahvaljujući mobilnom telefonu, svima smo u
svakom trenutku dostupni, tako da ţivimo u jednom “svedostupnom” društvenom miljeu kojeg pojedini
mislioci nazivaju: »non-stop društvom« (B. Adam), »društvom bez kašnjenja« (P. Virilo) ili »24-
časovnim društvom« (L. Kreitzman). Nije ni novost ni otkriće da se svijet stalno mijenja. MeĎutim, novo
je ubrzanje ritma društvenog života. Inovacije koje su nekad zahtijevale rad nekoliko generacija, sada se
javljaju za ţivota samo jedne generacije. Svakako, najsnaţniji utisak ostavlja ubrzanje, naglo odmicanje
promjene - ili, drugim riječima, “propadanje vremena”.
Jedna od istaknutijih posledica ubrzanja društvene mijene, identifikovana u sociološkim
istraţivanjima jeste izraţeni osjećaj nedostatka vremena - osjećaj da nikada nemamo dovoljno sati u danu,
dana u godini da uradimo ono što ţelimo i što treba da uradimo. Djeluje paradoksalno da s jedne strane
svakodnevna komunikacija izmeĎu ljudi u savremenom društvu se odvija mnogo brţe zahvaljujući
tehničkom napretku, nego li što je to bio slučaj prije nekoliko vijekova, ali da istovremeno osjećamo veći
pritisak ţurbe izraţen osjećajem da nemamo dovoljno vremena kao što su imali naši preci. Nemam
vremena, žurim! Ovo je jedna od veoma čestih kondezovanih rečenica koja se čuje pri običnom susretu
poznanika/ca ili prijatelj/a/ica. Postala je simbol kulture vremena savremenog doba. Nedostatak vremena
nije rezultat, prema N. Lumanu, nedostatka vremena „samog po sebi“ budući da vrijeme ima neprekinuti,
univerzalni tok, te stoga, ako postoji osjećaj „nedostatka vremena“, treba analizirati socijalne uslove tog
nedostatka, te otuda ovaj problem predstavlja veoma vaţno polje sociološkog interesovanja i čisto
sociološki problem povezan sa ritmom ţivota pojedinaca u sloţenom društvu. Navedeno promišljanje o
problemima socijalnog ubrzanja i činjenica da je taj problem tijesno povezan sa našim kulturno
uslovljenim odnosom prema vremenu povlači, kako kandidat napominje epistemološke posledice; one
zahtijevaju centralizaciju vremena kao fundamentalnog problema društvenih nauka, ili kako je to
formulisao E. Gidens „integraciju vremena u društvenu teoriju“ u cilju što sistematičnije analize
društvenih promjena u savremenom društvu.
Dato obrazloţenje, kao i naredni dijelovi izvještaja Komisije, ukazuje na punu naučnu predmetnost
teme doktorske disertacije, „Teorijski aspekti društvenih promjena savremenog društva sa stanovišta
sociološke analize fenomena društvenog vremena”, Mr Obrada Samardţića, a time i na njenu
disertabilnost.
1.2.Motiv za izradu teme
Tema studije koju kandidat najavljuje jeste analiza teorijskih polazišta koja su ponudila značajan
doprinos širem i kompleksnijem shvatanju fenomena vremena kao društvene kategorije i problema
socijalnog ubraznja društvenog ţivota od modernosti do aktuelnog društvenog trenutka.
U prilog ocjene motiva i vaţnosti izbora ove teme, potrebno je istaći da u teorijskom smislu, nijedan
pojam nije manje odreĎen nego što je pojam vremena, a opet nijedan pojam u stvarnom ţivotu nema tako
široku i višeznačnu upotrebu i oblike. Mi govorimo o satnom vremenu, o zimskom i ljetnjem vremenu,
radnom i slobodnom vremenu, pravom i lošem vremenu za akciju i interakciju. Vrijeme se za nas ne
iscrpljuje sa satnim mehanizmom za njegovo mjerenje, jer je vrijeme uključeno u fizičke procese i
5
društvene konvencije, u apstraktne odnose matematike i konkretne odnose meĎu ljudima. Mi ga mjerimo
jedinicama satnog vremena, prema kretanju nebeskih tijela, uz pomoć periodičnih dogaĎaja, ali i kroz
vidljive promjene u našim tijelima. Vrijeme koristimo kao medijum za razmjenu roba i usluga, ali i kao
sredstvo plaćanja. Minut, sat, dan, nedjelja, godina, Mjesečeve mijene, Boţić i Vaskrs, ciklusi
proizvodnje i rasta, generacije i ţivoti pojedinaca su različiti obrasci rokova u okviru kojih planiramo i
regulišemo naš svakodnevni ţivot. Iz navedenih kratkih odrednica o značenju vremena u društvenom
ţivotu, se jasno vidi da fenomen vremena predstavlja izuzetan motiv za sociološku analizi, a njegova
„nevidljiva priroda“ predstavlja poseban motiv za svakog naučnog radnika. Kako bih ukazao specifičnost
motiva za bavljenjem problemom vremena, posluţiću se citatom: „Pred sociologa, vrijeme donosi
neljubazanu praksu nošenja različitih šešira koji se rijetko kad podiţu da pozdrave neoprezanog
istraţivača sa nedvosmislenim značenjem naklona. Vrijeme izgleda nema volje da otkrije svoj pravi
identitet naučniku, pa sa njim budite hrabri!“ (T. Carlstein i dr ., 1978:2).
1.3.Naučni značaj rada
Naučni značaj rada proističe iz naučne aktuelnosti problema kojima se kandidat bavi, ali i iz
potrebe da se u domaćoj sociologiji, kao i u društvenim naukama uopšte, unaprijedi teorijsko-analitički
pristup razumijevanju savremenih društvenih procesa. Sa naučne tačke gledišta i potrebe za unapreĎenjem
korpusa saznanja unutar sociološke teorije, posebno je vaţno istaći da iako vrijeme predstavlja osnovni
medijum kulture i jednu od centralnih dimenzija koja proţima sve aspekte društvenog ţivota, ipak je ovaj
domen sociološkog istraţivanja ostao na marginama sociološkog promišljanja, tako da u sociološkoj
literaturi kako ističu D. Luis i E. Vejgert, vlada nestašica teorijskog rada koji bi omogućio izgradnju opšte
paradigme za integrisanje različitih empirijskih studija na ovom području sociološkog interesovanja.
Većina socioloških istraţivanja je којa su se bavila vremenom, uglavnom su problem temporalnosti
analizirali kao jedan aspekt drugih fenomena, a rijetko kao samostalu temu, pri čemu je akcenat uglavnom
bio usmjeren na razmatranje sadašnjosti, dok se znato manji broj istraţivanja odnosi na prošlost, a
pogotovu malo su prisutna istraţivanja koja govore o budućnosti. Kao eksplanatorna varijabla pak,
temporalnost je uglavnom isključena iz analize ili je uzeta kao post hoc za objašnjenje odreĎenih oblika
društvenih ponašanja. Dakle, vrijeme je najčešće nedostajuća varijabla u društvenim istraţivanjima, iako
gotovo u svakoj društvenoj aktivnosti ili dogaĎanju povezanim s ljudima moţemo pridodati riječ
“vrijeme”, otuda izbor ove teme za doktorsku disertaciju dobija na punom naučnom značaju.
Naučni doprinos-značaj rada sastoji se i u:
- analizi i sistematizaciji teorijskih diskursa o konceptu društvenog vremena;
- oblikovanju integrisanog teorijsko-analitičkog koncepta „društvenog vremena“ za potrebe
3. temporalna perspektiva – pozitivna ili negativna slika viĎenja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti,
zavisno od društva, socijalnih grupa, pojedinaca i njihovih društvenih obiljeţja.
Navedene odrednice u našem radu sluţe kao analitičke „baze“ po osnovu kojih se analaziraju
navedeni temoralni konteksti i po osnovu kojih se vrši njihova diferenta specifica i istvoremeno socio-
temporalna diferencija.
Kao što smo već ukazali centralni dio naše analize jeste problem društvenog ubrzanja na relaciji
moderna-postmoderna kultura vremana. Naš polazni stav je da ubrzanje društvenog života nije sasvim
novi fenomen, već da se moţe pratiti od početka modernosti koja se karakteriše sa snaţnom osjećajem
prolaznosti i snaţnim tempom društvenih promjena. U vezi sa navedenim stavom, vodeća hipoteza ovog
dijela rada je da:
- modernost i postmodernost nisu samo višeslojni procesi u vremenu, nego prije svega označavaju
snažnu kulturnu transformaciju temporalnih struktura i horizonata, a taj proces promjena se
najprikladnije može obuhvatiti s pojmom socijalnog ubrzanja.
Za potrebe ovog dijela rada, posluţićemo se teorijom socijalnog ubrzanja Hartmuta Rose koji iznosi
pretpostavku koja glasi, „iskustvo modernosti je iskustvo društvenog ubrzanja“. Po njegovom mišljenju
mogu se razlikovati tri dimenzije (forme) socijalnog ubrzanja: tehničko ubrzanje, ubrzanje socijalne
promjene i ubrzanje tempa života. Ove tri dimenzije ubrzanja u našem radu biće istraţene kroz analizu
ubrzanja ritma svakodnevnog ţivota. Izvedeno iz navedenog stava, mi polazimo od pretpostavke koja
glasi:
- Savremeni način života počiva na takvom konceptu temporalnosti u kome ubrzanost (akceleracija)
potiskuje polaganost (deceleraciju), a promjenljivost i prolaznost postaju „kulturni kod“ dinamike
savremenosti.
Takva ubrzanost društvene mijene, kako pokazuju sociološka istraţivanja, izaziva osjećaj stalne
nesigurnosti jer osjećamo da ništa više nije izvjesno ili utvrĎeno i da sve novo u kulturnom ţivotu za tren
oka moţe postati zastarjelo. Danas u svakodnevnim aktivnostima - radnom i slobodnom, javnom i
privatnom vremenu - vlada nervoza zbog ubrzanja ritma ţivota koji je podloţan samo jednoj vremenskoj
formi odreĎenoj satnim vremenom. Sve bismo htjeli što brţe obaviti, a kada to učinimo postavljamo sebi
novi zadatak kojeg takoĎe ţelimo što prije obaviti, ne mareći za eventualno moguće negativne posledice.
Paradoksalno, krajnja posledica ubrzane temporalnosti je nestašica vremena, koja po Stefanu Linderu
predstavlja opštu bolest savremenog društva, a koja se manifestuje u rasponu od jela i voĎenja ljubavi do
vjerskih obreda i kulturnih teţnji. Neminovna posledica nedostatka vremena je povećanje otuĎenja meĎu
ljudima. Sa temporalne tačke gledišta, danas je postalo jasno da je otuĎenje ukorijenjeno i u porodici,
meĎu prijateljima, srodnicima, itd., i da je to otuĎenje posredovano nedostatkom vremena.
10
Upravo imajući u vidu navedeni problem u završnom dijelu rada, ţelimo da istaknemo potrebu za
oblikovanjem nove kulture vremena, a polazimo od pretpostavke:
- Brzi tempo života savremenog društva pojačava čežnju ljudi za sporijim ritmovima života, za
osjećajem kontinuiteta, socijalnom kohezijom, privatnošću naših domova i uopšte, laganijim
društvenim ritmom života.
Ubrzana socio-kulturna dinamika, polako uspostavlja jedan kolektivni ritam koji se čovjeku nameće
nesvjesno i spontano čak i onda kad mu se uopšte nikuda ne ţuri. Tada problem postaje suprotan: kako ga
osloboditi ovog uţurbanog ritma koje je prestalo biti funkcionalno? Porast “brzine” kao
moderne/postmoderne institucije mora sa sagledati unutar tog konteksta. Da zaključimo, savremena
kultura strašno hita, a kao da nigdje ne stiţe. Otuda su na mjestu riječi „nosača“ iz filma, »Iznad oblaka«
MikelanĎela Antoninija. Oni su u jednom trenutku jednostavno stali, a arheolozi, koji su ih angaţovali
nikako nisu mogli da ih nagovore da krenu dalje. Na njihove nagovore, oni su odgovorili; »Previše smo
ţurili. Sada smo se zaustavili da sačekamo dušu«. Vjerovatno zato što su oni shvatili da je kult brzine
izmakao kontroli.
1.7. Metodološki pristup
Vrijeme je centralna tema mnogih nauka, od fizike, preko filosofije do humanističkih disciplina.
Gledišta i stavovi prikazani u ovoj studiji zasnovani su na teorijama i metodama onog što bi smo mogli
nazvati kulturološkim studijama (izraz koji se koristi da izrazi i objasni veći broj socioloških i kulturnih
studija, a koji u ovom slučaju obuhvata i etnologiju, antropologiju, istoriju i filosofiju). Ovakav pristup je
nuţno uslovljen činjenicom da je vrijeme u društvenim naukama vrlo teško ugraditi u
jednodimenzionalne teorijsko-interpretativne analize, te otuda je neophodna analiza raznovrsnih teorijskih
stanovišta kako se adekvatno specifikovalo i objasnilo značenje vremena kao društvenog fenomena.
Metodološki pristup koji koristi kandidat je specifično struktuiran shodno zahtjevima teorijskog
okvira u analizi vremena kao konstituensa društvenih promjena, a bazično je zasnovan na kreativnom
spoju teorijskih i empirijskih rezultata sociološke nauke na planu objašnjenja korelacija izmeĎu
strukturalnih promjena i značenja koje društveni akteri pridaju vremenu u različitim kulturnim
kontekstima. Osnovna odlika sociološkog istraţivanja je da se konkretne društvene pojave ili konkretna
istorijska globalna društva, proučavaju sa stanovišta totaliteta u kontekstu istorijskog društvenog razvoja.
U prvom dijelu rada, kandidat fenomen društvene temporalnosti razmatra sa stanovišta razvojne
dimenzije – iz kojeg izvodi tri različite kulture vremena (premoderna, moderena i postmoderna). U ovom
dijelu rada kandidat se oslanjao na osnovne metodološke principe genetičkog strukturalizma (L.
Goldman), primijenjujući i uporedno-istorijski metod u analizi predmeta istraţivanja. Genetički
strukturalizam počiva na dva nivoa analize: a) razumijevanje i b) objašnjenje. Razumjeti neku dinamičku
strukturu, znači shvatiti njene unutrašnje odnose, tj. raznovrsnost kvalitativnih i kvantitativnih odnosa
izmeĎu elemenata iz kojih se sastoji. A objasniti tu istu strukturu, znači shvatiti šire strukture u kojima
data struktura se javlja kao njen sastavni element ili parcijalna struktura. Pozivajući se na stav Rajta Milsa
koji ističe da je ”svaka sociologija dostojna svog imena ujedno i „istorijska sociologija“, kandidat
primjenom ovog pristupa pruţa sliku istorijskih uticaja na današnji društveni svijet i promjene u njemu.
To znači da društvene pojave koje postoje u društvenom ţivotu svakog vremena, imaju svoju istoriju u
smislu da su rezultat prethodnog razvoja u društvenom svijetu. Ovaj pristup kandidatu omogućava ne
samo da ukaţe da su različiti društveno-istorijski konteksti imali različito poimanje vremena, već i da
pokaţe kako se ove forme značenja razvijaju i time pruţa ideje o tome kako se one mogu mijenjati u
budućnosti. Značaj ovakvog pristupa (čija je osnovna metodološka smjernica dijahrono poreĎenje
različitih kulturnih konteksta), ogleda se u tome što pored uvida da se različiti društveni konteksti
odlikuju različitim tempom ţivota, on omogućava povezivanje tih konteksta u jedinstveni kompleks u
kome se dijahronija „ugraĎuje“ u sinhroniju i obratno, pri razumijevanju i objašnjenju istraţivačkog
problema. To se najbolje vidi na primjeru analize moderne institucije rasporeda (sedmo poglavlje
11
studije), koja je nesumnjivo jedna od najkarakterističnijih institucija zapadne civilizacije (evoluirana od
benediktanskog monaškog ţivota, preko puritanske etike i idustrijskog kapitalizama do savremenog
institucionalnog obrasca), a koja je najodgovornija za uspostavljanje i odrţavanje temporalne regularnosti
u našim svakodnevnim ţivotima.
Kandidat ukazuje da ovaj koncept u našoj studiji sluţi samo kao polje “najviše opštosti” analize
temporalne dinamike i kao teorijsko-eksplanatorna “podloga” za dublje razumijevanje sloţenog problema
ubrzane društvene temporalnosti svakodnevnog ţivota u savremenom društvu jer interes sociologije za
fenomen temporalnosti se ne iscrpljuje samo u metodološkim problemima sinhronijskog ili dijahronijskog
istraţivanja. To dalje još znači da jedan cjelovit sociološki pristup, osim klasifikacija i uviĎanja
mnogostruke prirode socijalnog vremena, treba da nam pruţi teorijsku osnovu za istraţivanje relacija
socijalne strukture (vremenskog rasporeda, tokova i njihovog ureĎenja, a koji se odnose na normativni
sadrţaj vremena) i pojedinih socijalnih podsistema prema vremenu, a drugim dijelom na proučavanje
značenja vremena kod različitih društvenih klasa, grupa, profesija, kulturnih i socijalnih stilova (različiti
stilovi upotrebe vremena), generacijskog i meĎugeneracijskog, intersubjektivnog vremena i sl.
Polazeći od navedenih teorijskih odrednica, metodološka analiza je usmjerena sa makro-istorijske,
na strukturalno-funkcionalnu, a zatim i na simboličko-interakcionističku analizu kada se istraţuje
temporalnosti u svakodnevnom ţivotu, a temeljno je konkretizovana kroz analizu intersubjektivnog
vremena kao svojevrsne sociološke eksplanacije porodičnog vremena. U ovom širokom ali doslednom
opsegu analize, kandidat je se u najvećoj mjeri oslanjao na metod analize sadrţaja, kritičko preispitivanje
teorijskih tekstova i empirijskih podataka, kao i na osnovne metodološke postulate etnometodologije.
Dakle, kompozicija iz koje je izvedena struktura rada podrazumijeva analizu više različitih sadrţaja koji
nuţno zahtijevaju izbor različitih metodoloških pristupa koji su iz perspektive cjeline rada
komplementarni i koji se dosledno smjenjuju i dopunjuju kako i nalaţu postulati dijalektičko-
funkcionalne sinteze.
1.8. Struktura rada
Ovaj rad pored uvodnih i zaključnih razmatranja je strukturisan u sedam tijesno povezanih
poglavlja u kojima problematizuju sociološki aspekti vremena i socio-temporalne dinamike.
1. UVOD – ENIGMA VREMENA
2. SOCIOLOGIJA VREMENA - TEORIJSKI ASPEKTI SOCIOTEMPORALNE DINAMIKE 1. Pojam vremena u sociologiji
2. Sociološki aspekti vremena kao društvenog fenomena 3. Vrijeme i društvena teorija – temporalna dimenzija kao problem društvenih nauka
4. Struktura i značenje društvenog vremena 5. Pluralitet društvenog vremena (linearno-ciklično, sveto-profano, objektivno-subjektivno, apstraktno-
konkretno, itd)
3. PREMODERNA KULTURA VREMENA
1. Ritam društvenog života u tradicionalnim društvima 2. Prirodno i društveno vrijeme
3. Ciklična vizija društvenih promjena 4. Sveto i profano vrijeme – mit o vječnom povratku
5. Istorijsko vrijeme – svijest o promjenama
4. MODERNA KULTURA VREMENA 1. Modernost i problem temporalnosti
12
2. Strijela vremena – linearni koncept vremena i ideja progresa 3. Ritam života modernog društva – “sve što je čvrsto topi se u vazduhu” 4. Vrijeme, rad i disciplina u industrijskom kapitalizmu - tiranija časovnika
5. Od čvrste do fluidne modernosti – dinamika nestalnosti
5. POSTMODERNA KULTURA VREMENA 1. Postmodenost i problem temporalnosti
2. Kompresija vremena i prostora 3. Iskorijenjenost vremena iz prostora
4. Kriza vremena - šok bududnosti i/ili kontrakcija sadašnjosti 5. Umreženo društvo i koncept “bezvremenog vremena” - virtuelno vrijeme
6. KULTURA BRZINE – 24/7 DRUŠTVO i KOMODIFIKACIJA VREMENA
1. Fenomenologija društvenog ubrzanja - 24-časovno društvo 2. Pokretačke snage ubrzanja (tehnološki, ekonomski, strukturalni i kulturni “motor” društvenog ubrzanja)
3. Ubrzanje društvenih promjena 4. Ubrzanje tempa društvenog života
5. Komodifikacija vremena – vrijeme je novac 6. Vijeme - “oskudna” roba i resurs
7. Tiranija novine i hiperpotrošačko društvo
7. VRIJEME I SVAKODNEVNI ŽIVOT – sociotemporalna dinamika na polju svakodnevnog života
1. Ubrzanje tempa društvenih promjena i svakodnevni život 2. Privatno i javno vrijeme
3. Interakcijsko i organizaciono vrijeme 4. Rasporedi i svakodnevni život
5. Porodično vrijeme i svakodnevni život
8. NOVA KULTURA VREMENA
1. „Nova kultura vremena“ – usporavanje kao vrijednost 2. Nova paradigma temporalnosti – svjetski pokret za usporavanje života
3. Vrijednosti usporavanja - vrijeme nije novac 4. Spori život kao odgovor na granice društvenog ubrzanja
9. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
1.9. Kratak pregled poglavlja
U prvom poglavlju (Sociologija vremena – teorijski aspekti sociotemporalne dinamike) promišlja
se i obrazlaţe teorijski najznačajnija oblast – odreĎenje vremena kao društvene kategorije i ispituje se
struktura i varijateti društvenog vremena. Kandidat ukazuje da su sociološka proučavanja vremena
započeta sa radovima E. Dirkema, A. Ibera i M. Mosa koji su istraţivanje vremena usmjerili na
proučavanje „ritma kolektivnog ţivota“, identfikujući da svako društvo ima sopstveni ritam koji nije
determinisan samo prirodnim ritmovima smjenjivanja dana i noći, smjenom godišnjih doba već prije
svega kolektivnim ritmovima koji u cjelini uokviruju individualni ţivot pojedicama, proizvodeći socijalne
prakse (svetkovine i rituali) oko kojih je grupiše „osa“ temoralne organizacije društvenog ţivota. U ovih
shvatanjima vrijeme se definiše kao objektivna društvena kategorija koja je proizvod iskustva društvenog
ţivota i koja je zbog toga varijabilna u različitim društvenim kontekstima. Poseban naglasak u prvom
dijelu rada izgraĎen je na stavu da je društveno vrijeme heterogeno, zavisno od čovjeka, od njegove
društvene prakse, načina ţivota, od sistema mišljenja, vredovanja i vjerovanja, od promjena koje svojim
13
saznanjima i uticajem unosi u tok i trajanje vremena u svojoj prirodnoj i socijalnoj sredini. Iz navedenog
tumačenja, kandidat izvodi zaključak da “vremenska simetrija” koja podrazumijeva istraţivanje različitih
vrsta društvenog vremena i njihovo dovoĎenje u vezu sa dominatnim tipom temporalne determinacije
jeste jedan od “ključeva” za razumijevanje sloţenog obrasca društvene temporalnosti.
Imajući u vidu navedeno u prva tri poglavlja ovog rada, temporalnost se posmatra s obzirom na
istorijsko-razvojnu dimenziju, a polazni uvid se bazira na stavu da se društvena temporalnost razlikuje s
obzirom na dimenzije ekstenzije, koherencije, gustoće i usmjerenosti vremena. Polazeći od ovog stava,
kandidat razlikuje tri socio-kulturna okvira ili tri različite “kulture vremena”:
(a) tradicionalna (premoderna) kultura vremena;
(b) moderna kultura vremena, a u kontinuitetu moderne kulture vremena nastala je i treća;
(c) kultura informatičkog (digitalizovanog) vremena (vrijeme postindustrijskog i postmodernog društva sa
sve većim usitnjavanjem vremena).
U drugom poglavlju (Premoderna kultura vremena) kandidat napominje da se tradicionalna
(premoderna) kultura vremena se temelji na usklaĎenosti socijalnog ritma ţivota s ritmom koji
uspostavlja priroda. Temporalizacija predmodernih društava je tijesno povezana sa ritmom »prirodnih
satova«: jednog za dan i noć, drugog za godišnja doba, trećeg za sušne periode i tako redom. Individualno
vrijeme gotovo da i nije postojalo. Dominiralo je kolektivno značenje vremena (po Dirkemu “kolektivna
reprezentacija”), a ono je bilo povezano s društvenim aktivnostima i prirodnim ritmom vremena.
Presudan momenat u njihovom saznanju i ponašanju nije promjena nego ponavljanje. Tempus je starac jer
prošlost ne prestaje da traje, te otuda svijest tradicionalnog čovjeka nije usmjerena ka iznalaţenju snaţnih
promjena u organizaciji društvenog ţivota, već je okrenuta iznalaţenju starog u novom. Otuda, do prvih
značajnih društvenih promjena u tom odnosu, shvatanje vremena u svijesti ljudi tradicionalnih društava je
bilo malo prijemčivo na promjene i razvitak: stabilnost, tradicionalnost, ponovljivost i polaganost su
osnovne kategorije u kojima se kretala njihova svijest, a “društveni ritam” je bio polagan i opušten. To je
bio svijet u kome ništa nije moglo da se kreće brţe nego što je konj hodio ili brod jedrio; svijet kome
ţurba nije bila svojstvena, a još manje otmena vrlina. Sve do uspona savremenog društva, kako paţljivi
analitičari ističu ljudskim ţivotima nije značajnije upravljalo vrijeme, tj. ubrzani ritam društvenih
promjena; promjene su se zbivale dosta sporo, pa se često o ranijim društvima govori kao o statičnim,
hladnim (K. L. Stros) ili mlakim (Dţ. Fridman) društvima.
U trećem poglavlju (Kultura vremena moderne), kandidat usmjerava paţnju na modernost koja sa
industrijskom revolucijom (koju E. Hobsbaum nazvao „najdubljom promjenom ljudskog ţivota u pisanoj
istoriji“) je označila oproštaj od neuţurbanog premodernog svijeta i pokrenula lavinu ubrzane društvene
mijene kao „vitalno iskustvo“ modernosti. Kultura vremena moderne počiva na odvajanju društvenog
ritma od onoga u prirodi i na osamostaljivanju društvenog (kulturnog) ritma koji slijedi linearni tok
vremena (sukcesija vremena). S razvojem savremenog društva raste i socijalna uloga časovnika, (po
Špengleru, „uţasnih simbola vremena koje prolazi“), koji nije bio samo naprava za praćenje vremena već
i vaţno sredstvo za sinhronizaciju ljudskih aktivnosti. Mehanički časovnik koji je pronaĎen polovinom
četrnaestog vijeka je napravio pravu revoluciju u oblasti socijalnog vremena. L. Mamford smatra da ključ
za razumijevanje duha modernog industrijskog vremena ne predstavlja parna mašina nego upravo
mehanički časovnik. L. Mamford ističe da je burţoazija prva klasa koja je otkrila da je »vrijeme novac« i
da je maksima »tačan kao sat« ustvari bila burţoaski ideal, a imati vlastiti sat je dugo bio znak društvenog
prestiţa. (L. Mumford, 1934:14). Vrijeme više nije vidljivo niti ucrtano u okvire prostora. Zamijenili su
ga mjerni instrumenti, časovnici koji su odvojeni od prirodnog ritma. Takvo shvatanje vremena je prema
Lefebvreu, eliminisalo proţivljeno (i kairološko) vrijeme ustupivši primarno mjesto „praznom“
mehaničkom časovnom vremenu. Lefebvr opisuje ovu promjenu u shvatanju vremena sledećom
metaforom; „U predmodernim vremenima proţivljeno vrijeme je urezano u prostor kao u stablo drveta i
kao i stablo ono pokazuje tragove godina svoga rasta. MeĎutim u modernim društvima grad apsorbuje
vrijeme tako da je proţivljeno vrijeme nevidljivo ili svedeno na metode njegovog mjerenja. „Društvo je
ubilo“ proţivljeno vrijeme (H. Lefebvre 1991:96). Pored navedenog, modernost je definitivno učvrstila
14
ideju linearnog vremena (sukcesija vremena), prema kojoj je za eru “čvrste modernosti” (Z. Bauman),
prošlost neponovljiva, sadašnjost podloţna intervencijama, a budućnost puna mogućnosti. Na tim
osnovama linearno shvatanje vremena postaje vladajuće gledište i dominantna predstava u modernim
društvima. Na vrijeme se počelo gledati kao na drum koji se proteţe iz daleke prošlosti preko sadašnjosti
ka budućnosti, a takva koncepcija vremena, tuĎa milijardama ljudi koji su ţivjeli prije industrijske
civilizacije, postala je osnova svakog privrednog, naučnog i političkog angaţmana i planiranja, ali i
osnova na kojoj su oblikovane druge ključne ideje modernosti kao što su na primjer ideja progresa, vjera
u razumno ureĎenje društva, itd.
U četvrtom poglavlju (Postmoderna (informatička)kultura vremena), prema kondenzovanim
navodima kandidata postmoderna kultura vremena predstavlja takav okvir koga karakterišu procesi
kompresije vremena i prostora (D Harvey) i “smrti geografije” (N. Trift) kojima se objašnjava uništenje
prostornih barijera i udaljenosti, nova razmišljanja o mjestima i prostorima, te koncepti “bezvremenog
vremena”(M. Kastels), “tiranije trenutka” (T. H. Eriksen) i “informatičke bombe” (P. Virilio).
Zahvaljujući usponu telekomunikacija i informatičke tehnologije koje u svakom trenutku povezuju
najudaljenije krajeve svijeta javljaju se paradigme o 24/7 (24-časovnom, 7-dnevnom) dostupnom društvu
ili društvu globalne informatičke mreţe. Baš kao što je mehanički časovnik komandovao i regulisao
društveno ponašanje u industrijskoj eri, tako digitalnoj eri, kompijuter, preuzima kontrolu društvenog i
organizacionog ţivota. To su bile definišuće tehnologije koje su definisale doba u kom su otkrivene i po
prvi put široko korišćene; na isti način, moţemo reći da su internet i informacione tehnologije definišuće
tehnologije našeg doba. One ne samo da mijenjaju mnoge aspekte našeg materijalnog postojanja, već
utiču i na način na koji razmišljamo o sebi i svijetu oko nas. Na primjer, kompjuter se vrlo često koristi
kao metafora ljudskog uma ili mozga, u smislu inputa i autputa, pa čak i softvera i hardvera mozga. U eri
informatičkog društva kompijuter počinje da zamjenjuje časovnik i postaje najvaţniji ureĎaj za
odreĎivanje ritma u društvu. Istovremeno, kompijuter uvodi novi rečnik (sa izrazima kao što je na primer
“realni vremenski interval”) koji razjašnjava, krštava i iznova konceptualizuje vremenske fenomene.
U petom poglavlju (Kultura brzine – 24/7 društvo i komodifikacija vremena), kandidat usmjerava
paţnju na fenomen socijalnog ubrzanja. Kandidat u uvodim notama ovog poglavlja navodi definiciju
ubrzanja Helge Novotni koja kaţe da ubrzanje „nije samo povećana brzina svih socijalnih tokova“, nego
je ubrzanje (odnosno mobilnost) dobara, ljudi, energije, novca i informacija s učestalim stepenom smjene
postalo zajednička socijalna norma postmodernog društva. (Helga Nowotny, 2000:151) Ovo ubrzanje se
moţe vrlo slikovito pokazati „smještanjem“ cjelokupnog društveno-istorijskog ţivota u dvadeset-četvoro
časovni vremenski interval, po osnovu koga lako moţemo uvidjeti da se ritam savremenosti znatno
razlikuje od ritma tradicionalnih društava. Naime, ljudska bića postoje na zemlji otprilike pola miliona
godina. Poljoprivreda, kao neophodna osnova utvrĎenih naselja, stara je tek oko 12 hiljada godina.
Civilizovana društva datiraju od prije otprilike 6 hiljada godina. Ako bismo čitav dosadašnji period
ljudskog postojanja posmatrali kao jedan jedini dan, onda smo 23 časa i 55 minuta ţivjeli u lovačko-
sakupljačkim zajednicama, poljoprivreda se pojavila u 23 časa i 56 minuta, a civilizovana društva samo
minut kasnije – u 23 časa i 57 minuta. Razvitak modernih društava dogodio bi se tek u 23 časa, 59 minuta
i 30 sekundi! Ipak u poslednjih trideset sekundi tog „čovjekovog dana“, desilo se toliko promjena koliko
za svo vrijeme koje je tome prethodilo. Taj ubrzani tempo predstavlja neviĎen izazov ljudskoj
sposobnosti da se prilagodi društvenoj mijeni. Francuski istoričar P. Nora smatra da je došlo do naglog
"ubrzavanja istorije", jer kontinuirane i trajne pojave više nisu konstante u društvenim orijentacijama, već
su na djelu promjene koje teku sve brţe (P. Nora, 1999:10). Brzina kojoj su futuristi od početka novog
vijeka klicali i veličali je kao pokazatelj napretka, prema mišljenju Dţ. Glajka postala je naš neprijatelj.
Ona danas vodi samo psiho-fizičkoj iscrpljenosti, kao posledici hiperaktivnosti (Dţ. Glajk, 2003:47).
U šestom poglavlju (Vrijeme i svakodnevni život – sociotemporalna dinamika na polju
svakodnevnog života), kandidat ukazuje da se interes sociologije za fenomen temporalnosti ne iscrpljuje u
analizi temporalnosti na „globalnom“ nivou društvene strukture, već jedan cjelovit sociološki pristup,
treba da nam pruţi teorijsku osnovu za ispitivanje temporalnih perspektiva ili vremenskih horizonata
15
pojedinaca i grupa u zavisnosti od njihovim društvenih uslova ţivota u konkretnom prostoru i vremenu.
Pored navedenog, jedan cjelovit sociološki pristup zahtijeva analizu socijalne strukture vremena koja se
moţe analizirati na individualnoj, grupnoj (neformalno i institucionalno vrijeme) i intersubjektivnoj ravni.
Ova sveobuhvatnost se moţe teoretski obrazloţiti kroz identifikovanje različitih tipova društvenog
vremena na različitim nivoima društvenih struktura. MeĎutim, da bi to uradili potrebna je adekvatna
teorija društvene strukture. Većina sociologa, klasičnih i modernih se slaţe da društvena struktura moţe i,
za analitičke svrhe, treba da se shvata tako da obuhvata nekoliko manje ili više jasno definisanih djelova
ili nivoa analize – a to su, individualni, grupni, društveni i kulturni nivoi. Za potrebe ovog rada mi
koristimo ovu tripartitnu podjelu kao polazište za tipologiju društvenih vremena. To jest, u radu ţelimo
istaći da svaki od ovih nivoa ima sopstvenu formu društvenog vremena: na individualnom nivou,
,,sopstveno vrijeme“; na grupnom nivou u neformalnim interakcijama, ,,interakciono vrijeme“ i
,,institucionalno vrijeme“ u birokratiji i drugim formalnim organizacijama; i na širem, socio-kulturnom
nivou ,,ciklično vrijeme“ (dan, nedelja i godišnja doba) koje je prisutno u čitavom društvu i po kome je
strukturirana temporalnost svakodnevnog ţivota.
Savremeni ţivot koga karakteriše snaţno povećanje funkcionalne i strukturalne diferencijacije,
zasniva se na veoma sloţenom sistemu brojnih svakodnevnih aktivnosti, dogaĎaja i obaveza. Usled toga
javlja se potreba za stvaranjem veoma krutog sistema temporalne regulacije i koordinacije bez koga
ovako sloţen društveni ţivot, vjerovatno ne bi mogao da funkcioniše. Ovakva organizacija društvenog
vremena ima široke implikacije na svakodnevni ţivot pojedinaca i organizaciju porodičnog vremena, te
otuda kao nuţno pitanje se pokreće pitanje odnosa izmeĎu porodičnog i društvenog vremena. Kandidat
ističe da je porodični ţivot polagan i zato njegov “prirodni ritam“ nije u skladu s brzim tempom
savremenog ţivota. Prema T. H. Eriksenu savremeni porodični ţivot se odvija pod opsadom tiranije
trenutka, a „logika trenutka pogaĎa sve delove porodičnog ţivota, i ona je u direktnom sukobu sa logikom
porodice. Naime, porodični ţivot ne zahteva ni nešto posebno mnogo rada ni nešto posebno mnogo
kapitala, ali zato zahteva mnogo vremena“(T. H. Eriksen, 2003:172-175). U trci za dobiti ma koje vrste
danas je sve manje trajnih kontakata, druţenja, a sve više pokidanih društvenih, pa i porodičnih spona;
klasična maksima »dok nas smrt ne rastavi« roĎena je u polaganom vremenu, tako da, kako brojne
empirijske činjenice govore više nije u „skladu s vremenom“. Imajući navedeno u vidu pred sociologiju
se postavljaju snaţna i vaţna pitanja koja se tiču sfere društvenih odnosa i analize socio-temporalne
dinamike u svim domenima društvenosti, čija vaţnost nikad nije bila toliko aktuelna koliko danas.
U sedmom poglavlju (Nova kultura vremena – aceleracija vs deceleracija) obrazlaţe se ideja o
nuţnoj potrebi razvijanja „nove kulture vremena“ kao vrijednosne orijentacije u ţivotu savremenog
društva. Prema mišljenju kandidata, ubrzanje i usporavanje tvore komplementarni vremenski diskurs o
modernom i posebno o postmodernom društvu. Brzina je postala obiljeţje ţivota modernog i
postmodernog društva. I ne samo to! Ona je postala kako ističe H. Rosa, kompetetivna norma ponašanja
aktera u različitim područjima: ekonomiji, nauci, tehnologiji, prometu, kao i u svakodnevnom ţivotu
pojedinaca. Nije nastala putem društvenog konsenzusa, nego je nametnuta kao instrumentalni obrazac
ideologije liberalizma u smislu uslova opstanka na trţištu. Danas su načeti sami temelji savremene
postmoderne civilizacije, a takva kriza, objelodanjuje se prije svega kao kriza budućnosti. Današnja
društva zamijenila su „budućnost“ pojmom „produţene sadašnjosti“ u krizi. Savremena ekološka kriza
predstavlja moţda najvaţnije i suštinski najbitnije osporavanje „kulta brzine“ koji je podsticala vizija
moderne ideje progresa, jer „potrošački raj“ kao krajnje ishodište i vodilja „kulture brzoholizma“ usled
prekomjernosti „potrošačke idile“ se preobrazilo u permanentnu opasnost koja prijeti da „srećnu
budućnost“ koju je „prozivala“ kultura rane modernosti zamijeni „ekološka apokalipsa“.
Usporavanje označava zahtjev za smanjenjem brzine u uslovima u kojima postojeća brzina ili
dodatno ubrzanje izaziva nepoţeljne posledice za prirodu, čovjeka i društvo u cjelini. F. Reheis definiše
usporavanje kao „smanjivanje brzine, polaganost”, imajući na umu alternativni koncept visokoj
ubrzanosti i „nonstop društvu“. Vendi Parkins i Dţefri Krejg pišu u svom radu ”Spori život”, sporost
odraţava stil ţivota koji je dislociran od normi povezanih sa brzim kapitalizmom i sinonim je za
--
smislenost. U statutu udruzenja »Tempus«, koje se zalaze za "usporavanje vremena" pise: "Clanovi moraju da odlazu donosenje odluka i rade usporenim tempom, da "usporavaju" vreme tamo gde rade i :live i podsticu osobe koje ih olauzuju na razmisljanje"(Tempus, 2009). Po njihovom uvjerenju cuvena deviza »vrijeme je novac« nema vise smisla jer oni koji imaju vremena na pretek (nezaposleni, djeca, penzioneri) nemaju dovoljno novca da ga kvalitativno popune, a ani koji imaju sta da trose nemaju vremena da ga kvalitativno "patrose". lstraiivanja u Evropi, prema K. Onoreu pokazala su da je ono sto ljudima u svakodnevnom :zvotu najvise nedostaje upravo vrijeme, tako da zelja za sporijim zivotom nije nista drugo nego radikalna kritika produktivne fonne zivota nametnute kao dominantne orijentacije II
koris6enja vremena, koju je savremeni turbokapitalizam postavio kao jedini ispravan naCin zivljenja. Pokret nastoji da ukaze da ljudi treba kvaJitetnije da zive u uzurbanom, savremenom svijetu. To je razlog zbog kojeg se filozofija sporosti cloze sazeti u jednu rijec: ravnoteia. Budite brzi kad ima smisla da budete brzi, a budite spori kada one sto radite traii sporost. Trudimo se da zivimo u ritmu za koji muzicari imaju odlican izraz: tempo giusto iIi prava brzina.
U zakljucku je izvrsena rekapitulacija dokazanih hipoteza i pruzen laatak saietak strukture rada.
ZakJjucak i predlog Komisije
Na osnovu svega izlozenog, moze se zakljuciti da tema doktorske disertacije "Teorijski aspekti druStvenih promjena savremenog drustva sa stanoviSta socioloske analhe fenomena drustvenog vremena U ima punu naucnu predmetnost i time socioloskll relevantnost u izgradnji nove gnoseoloske strategije i metoda u cjelovitom socioloskom izucavanju fenomena vremena kao konstituensa drustvenih promjena. Kriticko preispitivanje socioloske relevantnosli teorijskih pristupa fenomenu vremena i ukazivanje na potrebu izgradnje integrale tearije za njegovo istrazivanje predstavlja znacajno unapredenje leorijskog prollcavanja ovog specificnog domena socioloskog proucavanja. Ovaj teorijsko-metodoloski pristup svakako predstavlja originalan doprinos naucnom razumijevanju i interpretaciji fenomena vremena i socio-temporalne dinamike savremenog drustva.
Imajuci u vidu, da je kandidat polaznirn istrazivanjima pokazao da je odabrao temu Cijom izradom ce dati, neosporno, originalan naucni doprinos, Komisija predlaze Vijecu Filozofskog fakulteta da donese odgovarajucu odluku 0 odobrenju daljeg rada na izradi doktorske disertacije kandidata Mr Obrada Samard:iica.
S postovanjem,
U Niksicu, 08.05. 2014.god.
Komisija:
1. Prof. dr
•
YHH8EP3~1TET U'P4F rOPE
~ ~1.n030''j::.~·': I Q ...• >\.j J1TET
17
L I T E R A T U R A
1. Adam, Barbara. (1990). Time and Social Theory. Philadelphia: Temple UP.
2. Albvaks, Moris (2011), .Društveni okviri pamćenja, Novi Sad, Mediterran publishing.
3. Adam, Barbara. (1995). Timewatch. The Social Analysis of Time. Cambridge: Polity Press.
4. Agger Ben (2007), Time Robbers, Time Rebels Limits to Fast Capital in : 24/7 Time and Temporality in the
Network Society Edited by Robert Hassan and Ronald E. Purser,
5. Adorno Teodor, (1979), Estetička teorija, Beograd, Nolit.
6. Артемов В.А. (1987), Социальное время: проблемы изучения и использования / Отв.
7. ред. Ф.М.Бородкин. Новосибирск: Наука.
8. Аскин Я.Ф. (1966) Проблема времени. Ее философское истолкование. М: Мысль.
9. Attali Jaques, (1992), Povijest vremena, Zagreb, August Cesarec.
10. Bauman Zigmunt, (1984), Kultura i društvo, Beograd, Prosveta.
11. Bauman Zigmunt (2009), Fluidni život, Novi Sad, Mediterran publishing.
12. Bauman Zigmunt, (2009), Fluidna ljubav, Novi Sad, Mediterran publishing.
13. Bauman Zigmunt, (2011), Tekuća modernost, Zagreb, Pelago.
14. Bergemann, Walter. (1992). The Problem of Time in Sociology: An Overview of the Literature on the State of
theory and Research on the „Sociology of Time“ 1900-1982. Time and Society, 1 (1):81-135.
15. Berman Marshal. (1982), All That is Solid Melts into Air: the Experience of Modernity (London: Verso.