LINKOVI
Jelena Popadi}
ESTETIKA "PRAZNOG PROSTORA" I POETIKA PITERA BRUKA
Beograd, septembar 2008. godine "Spreman sam da opovrgnem svoje
mi{qewe, ono od ju~e, ono od pre deset minuta, jer su sva mi{qewa
relativna. Neko `ivi u svetu ne~ijeg uticaja, neko pak `ivi u svetu
gde uti~e svako koga sretne, sve je stvar razmene uticaja, sva
mi{qewa su derivati." (Piter Bruk) Piter Bruk jedan je od
zna~ajnijih svetskih aktivnih rediteqa HH veka; kao rediteq
tragedija, komedija, vodviqa, mjuzikla, opera, filmova, tv filmova;
dizajner kostima i dekora, kompozitor primewene muzike, osniva~
pozori{ne trupe, osniva~ Me|unarodnog centra za pozori{na
istra`ivawa (CIRT) u Parizu, u toku karijere od skoro {ezdeset
godina, u moderno pozori{te je uveo novine. Promenio je pozori{ne
ustaqene rituale, radikalizovao ih, postavio su{tinskija pitawa,
ispitivao vezu sa jezikom, kulturom, mitom i razumom. Jedan od
retkih, ako ne i jedini, koji je kao uspe{an rediteq svetskog
renomea, napustio poziciju o kojoj bi mnogi sawali, i posvetio se
istra`ivawu sa mladim multietni~kim ansamblom, tragaju}i za
osnovama kreativnog susreta glumca i gledaoca u razli~itim
kulturama i prostorima. U svojoj biti eksperimenti (istra`ivawa),
Brukove predstave pripadaju svim `anrovima, od {oua u
konvencionalnom smislu re~i, do spiritualnih. Wegovi spisi o
pozori{tu, kao i pitawa kojima se u wima bavi su vrlo su{tinska;
Brukov filozofski rad na sebi je u
237
velikoj meri prepleten sa wegovim profesionalnim bavqewem
umetno{}u; wegova `ivotna kretawa u najve}oj mogu}oj meri su u vezi
sa novinama koje je u pozori{te uneo.
*** Tradicija, u vremenu dogmatizma i dogmatske revolucije, je
snaga koja mora biti za{ti}ena. (Piter Bruk) U~ewe ruskog mistika
Gurxijeva Piter Bruk je na{ao kao mesto za usidrewe svog
uznemirenog temperamenta. Preko Xejn Hip, koja mu je bila u~iteq
Gurxijeve filozofije, dolazio je do saznawa da se zna~ewe duhovnog
nalazi u samom srcu `ivota; da tradiciji, koja je godinama stvarana
i dopuwavana, treba pristupiti s ponizno{}u, da je du`nost u~enika
da je slu{a i u~i. Kad mu je ponu|en jedan put (put tradicije) - to
je privilegija koja mu nudi i dozvoqava da tim putem i krene. On
nije tu da izmi{qa ili kritikuje taj put. Ipak, svestan da pasivno
slu{awe nije dovoqno, shvata da je potrebna i akcija! Pomalo i sa
otporom sam postajao svestan koliko je va`no raditi s drugima, a ne
od mrvica raznih tradicija praviti sopstveni duhovni recept., ka`e
Bruk u svojim memoarima "Niti vremena". Dva vrlo kontradiktorna
termina nisu suprotnih zna~ewa. Bruk, delimi~no usvajawem svojih
"mentora" dolazi do zakqu~ka da - da bi proces bio stvaran, ~ovek
nema izbora i za istinito prihvata samo ono {to je u li~nom
iskustvu istinito. I to otkri}e je, kako sam ka`e, vrlo lako moglo
da ga odvede u istra`ivawe metafizi~kog, bio je spreman sve da
napusti. Me|utim, svestan je da `rtvovawe bez razumevawa vodi u
fanatizam; razumevawe svesno, do koga smo sami do{li, li{eno svake
lakovernosti, koje se ne posti`e samo inteligencijom ili idejama;
razumevawe koje se ne posti`e ni u samo}i, ni u radnoj sobi, ni u
pustiwi, ni u isposni~koj }eliji, ve} samo dugim i strpqivim radom
s drugima, u ~esto nemogu}im uslovima svakodnevnog `ivota.
Delimi~no, ali ne i malo, u vezi sa u~ewem Gurxijeva, Brukova
koncepcija pozori{ta je oslowena na tri termina: energija, pokret i
odnosi. Energija, pokret i odnosi o`ivqavaju pozori{ni ~in. Ove tri
kategorije su vezane i procesi se odvijaju lan~ano. Bruk veruje da
je su{tina pozori{ta upravo u tom osloba|aju}em dinami~nom procesu.
Pitawe je osloba|awa, a ne fiksirawa ili "zakucavawa" procesa, koji
ba{ ukazuje na trenutnost i trenuta~nost doga|aja. Jedno linearno
odmotavawe bi ozna~ilo mehanisti~ki determinizam, dok je ovde
doga|aj povezan sa jednom strukturom koja nije linearna 238
LINKOVI uop{te, ve} je pre ona sa lateralnim interrelacijama i
interkonekcijama. Znamo da je svet postojawa quska u kojoj se kuva
materija {to mo`emo da vidimo tek ako u|emo u vulkan., ka`e Bruk.
Pozori{na realnost }e biti determinisana pokretom energije, a
pokret je jedino usvojiv i mogu}e ga je percipirati preko odre|enih
odnosa: odnosa me|u glumcima, kao i odnosa izme|u teksta, glumaca i
publike. Pokret ne mo`e biti rezultat glum~eve akcije: glumac ne
pravi pokret, pokret ide kroz wega. Zainteresovan za
materijalizaciju energije, Bruk ostaje vezan za Gurxijeva. Gurxijev
je tvrdio da je sve u univerzumu materijalno i da iz samog tog
razloga Krajwe Razumevawe jeste vi{e materijalno od samog
materijalizma. Naravno, on razlikuje 'materiju' koja je uvek ista;
materijalnost je druga~ija. A razli~iti stepeni materijalnosti
direktno zavise od kvaliteta i svojstava energije koja je
manifestovana u datoj ta~ki. Doga|aj je jo{ jedna od kqu~nih re~i
koja je vezana za Brukov rad. Jasno je da ovo nije ~ista
koincidencija {to ista re~ pokriva centralne pojmove u modernoj
nau~noj teoriji (1900. godine je Maks Plank stvorio svoju teoriju o
elementarnom kvantu pokreta, teoriju koja je u fizici zasnovana na
ideji kontinuiteta: energija ima diskontinuitetnu strukturu;
An{tajn je 1905. stvorio svoju teoriju relativiteta, koja je dovela
u nove odnose pojmove vremena i prostora, {to doprinosi u ponovnom
ispitivawu odnosa objekta i energije. Uop{te, ideja objekta }e biti
zamewena idejom doga|aja. Kvantna mehanika je teorija koja se
pojavila dosta kasnije, oko 1930., ona poquqava koncept identiteta
koji se vidi u najmawem deli}u celine. Najpre, mogu}nost vremenskog
i prostornog diskontinuiteta je prepoznat kao logi~ki ispravan. I
najzad, teorija elementarnih ~estica, nastavak kvantne mehanike i
teorije relativiteta, i daqe je tema nauke.). Brukova pozori{na
istra`ivawa ideja tekst-glumac-publika reflektuje jedan vrlo
prirodan sistem: pozori{ni doga|aj, boqi je neko skup svih wegovih
delova. Interakcija izme|u teksta i glumaca, teksta i publike i
publike i glumaca stvara nov, neponovqiv i neumoqiv element. U isto
vreme, i tekst, i publika i glumci su sub-sistemi, otvaraju sebe
jedni pred drugima. Piter Bruk u intervjuu govori: "Shvatio sam da
i glumac, kao i svako drugo qudsko bi}e, ima u sebi jedan deo koji
stalno koristi i {to ga ~ini tom osobom. I postoji jedan vrlo dubok
deo wega, koji nije samo ono {to Frojd naziva podsvesnim, nego
ne{to mnogo {ire i neograni~enije od toga. Ako glumac pre~esto
koristi ono {to misli da je on sam, on ne}e iza}i iz tog prostora.
On stvara inovacije, kreira, ali unutar ovog ograni~enog prostora.
Ali, zahvaquju}i raznim metodama rada, mo`e se stvoriti klima
poverewa, sigurnosti, 239
ne samo izme|u glumaca i rediteqa, nego i me|u samim glumcima,
ali i glumca sa samim sobom, zahvaquju}i svojim ose}awima, glumac
mo`e da eksperimenti{e i rizikuje i tada po~iwe nov proces. Izazov
uloge po~iwe da otvara ne{to {to je jedan glumac nazvao 'brojne
fioke' u wemu koje nikada ne bi otvorio. Ovo je ne{to vrlo
jednostavno i jasno." Gotovo sve Brukove ve`be u CIRT-u imaju za
zadatak dostizawa izazivawe otvarawa i promenu. Mnoge Brukove
improvizacije i ve`be su zasnovane na jedinstvu misli, tela i
ose}awa i to je jedini na~in (po Bruku) da glumac mo`e biti
organski povezan i igrati kao celovito jedinstveno bi}e, a ne kao
skup svojih delova. Bruk otvoreno govori o tome da ovim ve`bama on
poku{ava da glumce dovede da do|u do su{tine: kad jedna re~ odzvoni
u drugom, a onda "zvone" svi u svima; ideja je da se do te mere
impulsi jednog spajaju sa drugim da "odzvawawem" zajedno daju
potpuno nov zvuk. Ve`be i improvizacije nude mogu}nost dovo|ewa u
vezu najobi~nijih i najskrivenijih nivoa iskustava, otkrivawa
potencijalno sna`nih podudarnosti izme|u gestova, re~i i zvukova. U
ovom smislu, re~, kao najdostupnije sredstvo komunikacije, mo`e
biti zamewena zvukom ili gestom. Improvizacije i ve`be imaju vrlo
malo svrhe same po sebi, ali one poma`u {telovawe pozori{nog
instrumenta, {to je glumac i cirkulisawe `ivog dramskog toka,
glumaca u grupi. Teatarsko ~udo se stvara posle svega, u aktivnom
prisustvu i u~estvovawu publike, gde otvarawe prema "nepoznatom"
mo`e biti potpuno. Mo`e se pomisliti da je Brukov teatar teatar
slu~ajnosti. Bruk ka`e: "Specijalni momenti u pozori{tu se nikad ne
doga|aju samo zaslugom sre}e. I ne mogu se ponoviti. Zato su
spontani doga|aji neverovatni i ~udesni. Oni mogu biti samo
reotkriveni!" Re~i da nikada ne pripadaju pro{losti zna~e da oni
pripadaju misterioznom trenutku "sada", trenutno otvarawe ka
odnosima. Ovo "zna~ewe" je daleko bogatije od onog klasi~nog
racionalnog pristupa zasnovanog na linearnom kauzalitetu,
mehani~kom determinizmu. Bruk insistira na tome da glumac nikada
ni{ta ne sme da radi za i zbog publike, jer onda "igra" nije
autenti~na i cirkulacija energije preko publike je neminovno
osu|ena na propast. Pozori{te jeste imitacija `ivota, ali imitacija
koja je zasnovana na koncentraciji energije, koja se i osloba|a
tokom (i samo tokom!!!) pozori{nog ~ina.
240
LINKOVI *** Pozori{te nema nikakve veze ni sa zgradom, niti s
tekstovima, ni s glumcima, ni sa stilovima ili oblicima. Sr`
pozori{ta je u misteriji koja se zove 'sada{wi trenutak'. (Piter
Bruk) Bruk tvrdi da je pozori{te uvek potez moderne umetnosti, ma
koliko da su mu koreni duboki i vremenski daleki. Predstava se
doga|a sada, ona komunicira u svetu u kome `ivimo. To je ono {to se
de{ava kada se izvodi predstava, onog momenta u kome se svet
glumaca i svet publike sre}u. Dru{tvo u malom, mikrokosmos se
stvara svake ve~eri u prostoru. Zadatak pozori{ta je da d ovom
mikrokosmosu strastan, vreo i prolazan ukus drugog sveta, tako ga
zainteresuje, transformi{e i dopuni ga. Slika stvarnosti koju
evocira glumac, mora da, u svakom gledaocu, u istom prostoru,
izazove takvu reakciju da u jednom trenutku publika do`ivi
kolektivni utisak. Uloga osnovnog materijala, ponu|ene pri~e ili
teme, iznad svega je da omogu}i zajedni~ki teren, potencijalno poqe
u kojem svaki gledalac, bez obzira na godine i poreklo, mo`e da sa
svojim susedom podeli zajedni~ki do`ivqaj. Ni{ta lak{e od
pronala`ewa trivijalnog terena. Osnova koja povezuje publiku mora
da bude zanimqiva. Ali, {ta to zapravo zna~i? Kada izme|u glumca i
publike u deli}u sekunde do|e do uzajamne veze, u pitawu je
kvalitet trenutka. Svaki trenutak mo`e da bude tanak i mawe
zanimqiv, ali po kvalitetu dubok. I to je jedino merilo pozori{nog
~ina. [ta je to trenutak? U wemu nema kretawa i svaki trenutak je
ukupnost svih trenutaka pred kojim ono {to nazivamo vremenom
nestaje. U `ivotu je svaki trenutak povezan sa slede}im i
prethodnim, ali u pozori{tu postoji neopozivi zakon: kako Bruk
obja{wava, taj zakon je vrlo blizak principu ribara koji plete
mre`u, zatim je baci i wu daqe vode struje vode. Mo`da se uhvati
neki som, a mo`da neka super riba, mo`da i zlatna ribica. Razlika
je u tome {to kvalitet ribe u pozori{tu zavisi od kvaliteta mre`e.
Prvi momenat u predstavi je jako va`an, publika je do{la i `eli da
u`iva u predstavi, `eli da u woj "u~estvuje". Taj trenutak treba
iskoristiti, ne na planu intelektualne diskusije sa publikom, ve}
se tada razmewuje energija zvuka, boja, pokreta... dodiruje
emocionalno dugme i potom {aqe drhtaje do mozga. I kada se
uspostavi ta veza, ~in mo`e da krene u mnogim pravcima. Ciq nekih
pozori{ta je da proizvede neku ribu jednostavno, ali ona se lako
kvari; pornografska pozori{ta namerno slu`e ribu sa otrovnom
241
utrobom, a ideal je lovqewe zlatne ribice. Odakle ona dolazi, ne
zna se. Mo`da iz neke kolektivne mitske podsvesti. Pravqewe mre`e
je, dakle gra|ewe mosta izme|u nas kakvi smo obi~no i onog
nevidqivog sveta koji nam se mo`e ukazati samo ako se na{a
normalna, nedovoqna percepcija zameni bezmerno o{trijim kvalitetom
prisutnosti. Obja{wava Bruk u "Praznom prostoru" i pita se daqe da
li je mre`a napravqena od ~vorova ili od rupa? "Istina koja se ne
mo`e ni dohvatiti, ni definisati, ali pozori{te je ma{ina koja svim
u~esnicima pru`a mogu}nost da je u jednom trenutku nazru; pozori{te
je ma{ina za podizawe i spu{tawe nivoa zna~ewa."
*** ^ak i kad sam napravio ove ~etiri kategorije, rekao sam da
su to privremeni kosturi preporuka. Ja bih voleo kada bi ~italac
danas bio zainteresovan za kwigu i onda se pitao da li je ona
uop{te relevantna danas. Naglasio bih da mi ni{ta nije bli`e od
sada{weg trenutka da je sve u pozori{tu prolazno i kratkotrajno.
Trenutno je vrlo uzbudqivo i onda to odlazi, napu{ta nas i nema
citirawa i kopirawa! (Piter Bruk) U svojim, gorepomenutim
predavawima, koja su kasnije objavqeni kao "Prazan prostor", Piter
Bruk govori o ~etiri vrste teatra: mrtva~ki, posve}eni, grubi i
neposredni. Mrtva~ki teatar, kao {to i samo ime ka`e je lo{ teatar,
onaj koji vi|amo naj~e{}e, blizak komercijalnom, ali nije neva`an,
jer je smrt ~esto prividna, pa se ova vrsta teatra javqa u dosta
oblika, ~ak i u tragediji, kod Molijera i Brehta. Kako sam Bruk
ka`e, nigde se nije tako udobno smestio kao u delima po [ekspiru.
Naj~e{}a klasi~na izvo|ewa, u punom kostimu, muzikom i celim
scenskim aparatom, beskrajno su dosadna, pa ipak, uvek se na|e na
primer neki profesor, koji u`iva u predstavi, recituju}i sebi u
bradu tekst, zapravo preispituju}i svoje teorije i on je tada
"uzvi{eniji od `ivota". Intelektualno zadovoqstvo je stavqeno iznad
du{evnog u`itka! Neki komadi ~ak uspevaju iz dosade i to je onda
kad se u dru{tvu kultura prihvata kao ose}awe du`nosti. Za takvu
strukturu stanovni{tva, dosada je sigurna garancija da je komad
vredan pa`we. Ako je prevelika dosada - napu{ta se sala, ako je
premala, tema je prete{ka. Osredwi stvaraoci imaju ta~an wuh koja
je mera idealna, pa tako daju besmrtnost Mrtva~kom teatru
op{teprihva}enim uspesima. 242
LINKOVI Najsmrtonosniji elementi za teatar su: 1.ekonomski (na
primer, u Wujorku probe zbog para ne traju vi{e nego tri nedeqe i
to zbog para - jasno je. Nekada, ali vrlo retko, to mo`e da uspe,
kad naleti energija. U Rusiji rade neke klasi~ne rekonstrukcije, pa
im ni dve godine nije dovoqno. U "Berlin Ansamblu" plan je da se
projekat radi dvanaest meseci, urade se odli~ne predstave koje pune
sale, pa je i ekonomski uspeh ve}i od ameri~kog. U Brodveju - {to
je sezona lo{ija, to su hit predstave punije. Cene ulaznica su
~esto u porastu, postaju stvar presti`a, pa je onda neki milioner
zakupi samo za sebe. Umetnost trpi velike posledice i svi imaju
svoje agente, kako bi se bar malo za{titili u toj ma{ineriji.
Sistem "danas qubav, sutra advokati" (Truman Kapot, na probi "Ku}e
cve}a"). ). 2.ideja stila (kad se u Americi ka`e za nekog glumca da
"ima stila", to je naj~e{}e imitacija imitacije nekog Evropqanina.
Amerikanci o stilu govore kao o ne~emu {to se mo`e nau~iti, kritika
podr`ava u laskavom tonu, kao da stil poseduje samo nekolicina
glumaca xentlmena i to je "ono ne{to".) Krivci su: 1.glumci (~esto
su u nemogu}nosti da razvale qu{turu svoje predstave i o~ekivawa o
sebi, qu{turu oko sopstvene praznine Mnogi smatraju da bez stalnog
anga`mana nema napredovawa, ali se doga|a da i trupe, koje
neprestano rade bez {kole i metoda pucaju.); 2.kriti~ari (kriti~ar,
po Bruku, treba da ima daleko ve}u odgovornosti od one kako sada
stvari stoje. Da se ne bi de{avalo da qudi daju veliki novac za
ulaznicu i naj~e{}e bivaju iznevereni, i umetnici i publika moraju
imati svoje za{titnike.); 3.pisci (kad nemaju na umu da nisu
sudije, nego stvaraoci. Bruk smatra da je malo dobrih drama, da je
komunikacija izme|u glumaca i pisaca jako lo{a, a pisci jako ~esto
izlaze u susret izazovima vremena.). 4.re`ija ("mrtva~ki rediteq je
onaj rediteq koji ne unosi nimalo provokacije u uslovne reflekse
koji postoje u svakom elementu re`ije." (Prazan prostor) Moderna
re`ija se pojavila od trenutka te`we da se svi elementi predstave
stope u jedno. To se uglavnom odnosi na spoqne faktore, a upravo
reme}ewe spoqa{wosti je vrlo va`no za postizawe unutra{weg
jedinstva. Dakle, svi u~esnici, osim publike. Bruk smatra da
publiku formira pozori{te. Pitawa koja su Bruku postavqena na
predavawima, ticala su se prirode zabave, zapravo Brukovim odnosom
prema istoj. Odgovor je bio da je zabava dobra stvar i da ne `eli
da budem nikakav cenzor dobre zabave, jer je i sam u pozori{te
odlazio
243
naj~e{}e iz iracionalnih razloga. Ali, da li ti qudi zaista
dobijaju u pozori{tu to {to o~ekuju ili pri`eqkuju? Posve}eni
teatar, po Bruku bi se mogao nazvati
Teatar-u-kome-je-nevidqivo-u~iweno-vidqivim. Najve}i deo `ivota
izmi~e na{im ~ulima. Umetnost sve to uobli~ava na neki na~in.
Muziku ne stvara dirigent, ve} upravo, ako je opu{ten, ona stvara
wega. "Teatar sumwe, nelagodnosti, brige ili uzbune, danas izgleda
istinitiji od teatra s uzvi{enim ciqem.", tvrdi Bruk. I rituali,
koji su mo`da slika nevidqivog su trule`, koji se kao takvi mogu
zadr`ati samo u isto~wa~kim pozori{tima. Neophodno je pravqewe
novih prostora, ali, kako Bruk sam ka`e: "Novo mesto vapi za novim
obredom; ali naravno trebalo bi da je prvo nastao novi obred koji
bi u svojoj ukupnosti diktirao oblik prostora, (...) spoqa{wost
poseduje autoritet jedino ako sam obred ima isti autoritet (...)
naravno da je danas, kao i uvek, potrebno da postavqamo prave
rituale, ali da bi to bili rituali koji odlazak u pozori{te ~ine
iskustvom koje nadahwuje na{ `ivot, potrebne su nam prave forme. Mi
wima ne raspola`emo, a konferencije i rezolucije ne}e nam ih
doneti." Po Bruku je smisao za ritual i obred izgubqen i glumac
uzalud traga za wim. A rituali su nam potrebni, pa zato umetnik
poku{ava da ih nekako "o`ivi" i to mu je jedini izvor za
imaginaciju: on podra`ava spoqni oblik obreda, a dodaje, na
nesre}u, svoje sopstvene ukrase, pa je rezultat vrlo retko uverqiv.
Potrebno je iskustvo koje se nalazi van svakodnevnog. Neko je na|e
u LSD-u, neko u xezu. Svi oblici posve}ene umetnosti su postepeno
uni{tavani gra|anskim vrednostima. Ali detektovawe ovog problema ne
vodi i do wegovog re{ewa. ^iwenica da jo{ uvek postoji `eqa za
kontaktom sa nevidqivim daje nadu i mogu}nost za preispitivawe. Re~
se kao kategorija polako gubi, a uz to evidentno `ivim u svetu
vizuelnog. Da li moramo da pro|emo zasi}ewe vizuelnim da bismo se
opet vratili na re~?! Jezik re~i od svih jezika tra`i najve}u
preciznost! Da li uop{te postoji jezik doga|aja, {oka, jezik koji
vi{e-od-bukvalnog, ako je poezija ono {to nudi dubqe zna~ewe...
zato je osnovano "Pozori{te surovosti" da bi ispitalo {ta posve}eni
teatar mo`e biti. To nije klasi~na rekonstrukcija Artoovog
pozori{ta, jer je bilo i dosta eksperimenata koji nemaju veze sa
wim. Naturalisti~ka drama je potpuni antipod apsurdu, koji je
poku{ao da izgradi svoj jezik, i verbalni i neverbalni i do{ao u
}orsokak. Oni su uvideli besmisao nizawa re~i i to nije mala stvar.
Nadrealizam, koji se u velikoj meri oslawa na apsurd, na primer,
Artoa ne bi vi{e zadovoqio od neke psiholo{ke drame. Arto je `eleo
ne{to drugo. On je `eleo nekoliko posve}enika koji bi se bavili
teatrom i od pozori{ta sve ono {to je "rezervisano" za zlo~in i
rat. @eleo je publiku 244
LINKOVI koja bi odbacila svoje mehanizme odbrane, koja bi
pre`ivela sve to i koja bi se posle toga ose}ala mo}nije. Ipak! U
kojoj meri ovo gledaoca ~ini pasivnim? On smatra da se u pozori{tu
mo`emo osloboditi od prepoznatqivih formi u kojima se odvija na{a
svakodnevica. Pozori{te }e, dakle, otkriti jednu novu, zna~ajniju
stvarnost. Koliko je ova stvarnost sveobuhvatnija i koliko poma`e
iskustvo. Artoovo pozori{te, sve u svemu, jeste problemati~no; ne
treba uzimati u obzir wegove sledbenike, jer ni sam Arto nije uspeo
da napravi to {to je od pozori{ta hteo. Primeniti Artoa, zna~ilo bi
izneveriti ga. Lako je sa glumcima, ali nepoznati qudi u
gledali{tu? Sna`ni {okovi su uvek zgodna stvar, nevoqa je wihova
prolaznost i {ta posle wih - tu le`i kqu~! Svim autorima posve}enog
teatra je zajedni~ko: oskudna sredstva, naporan rad, stroga
disciplina, apsolutna preciznost. U pitawu je teatar za "elitu".
Grubi teatar, pu~ki teatar, koji se vremenom mewao ima uvek jedno
isto, a to je grubost; a grubost je po Bruku - so, znoj, buka,
miris. Koristi najrazli~itije prostore i najpodesnije zgrade su
naj~e{}e hladne. Poenta je u pronicawu me|uqudskih odnosa koje
treba ostvariti. Po`eqnije je da se arhitekta pona{a kao scenograf,
koji kutije od kartona pomera uz pomo} intuicije, nego ako sve radi
{estarom i lewirom. "Ako prihvatimo da je balega dobro |ubrivo, ne
vredi nam da budemo gadqivi; ako nam se ~ini da teatar tra`i
izvestan element grubosti, to se mora prihvatiti kao deo wegove
prirode.", rekao bi Bruk u "Praznom prostoru". Pu~ki teatar je star
koliko i pozori{te. Ideja pu~kog pozori{ta uglavnom izaziva pomisao
na seoski va{ar i grupu dobro}udnih qudi, u ovo pozori{te spadaju i
hajka na medvede, surove satire ili groteskne karikature, opscenost
i ve{tina i danas, kao i u elizabetanskom pozori{tu, jesu pokreta~i
preporoda. Jer, grubi teatar je blizak qudima: on mo`e biti
lutkarski, pozori{te senki... daleko je od onoga {to se
konvencionalno zove stil. Za stil je potrebna komocija. Prikazivawe
ne~ega u nepovoqnim uslovima je kao revolucija - sve {to ti padne
pod ruku mo`e biti oru`je. Ako je publika nemirna, mnogo je va`nije
napraviti geg i umiriti pojedinca, nego misliti o jedinstvu i
stilu. Iako naizgled li{en stila, pu~ki teatar govori jednim
prefiwenim jezikom punim stila: publika nema problem da
raznovrsnost i bogatstvo jezika upije, nema problem da se kre}e
izme|u dijaloga i mima, realizma i sugestije. Ona prati razvoj
pri~e bez ideje da negde postoji nekakav standardizovan skup
pravila koji se naru{ava. Grubi teatar, iako to tako ne izgleda,
ima i svoj stil, i konvenciju, i ograni~ewa! Kao {to u `ivotu
no{ewe pocepane ode}e mo`e biti protest, koji se pretvara u pozu,
tako se i 245
grubost mo`e okon~ati u sebi samoj. Posve}eni teatar se bavi
nevidqivim, a grubi teatar se bavi qudskim delima, pa je zbog toga
prizeman i direktan, on priznaje nesta{luk i smeh, grubo i
neposredno izgleda boqe od isprazno posve}enog. "Ako Posve}eno
predstavqa tragawe za nevidqivim kroz wegove vidqive forme, Grubo
svakako predstavqa sna`an udarac odre|enom idealu." Bruk daqe
obja{wava da se oba teatra temeqe na istinskim sklonostima svoje
publike, crpe velike koli~ine, dodu{e, razli~ite energije, ali "i
jedan i drugi umiru onda kada se uspostave podru~ja u kojima
izvesne stvari jednostavno nisu dozvoqene." Breht, kao naj~uveniji
predstavnik ovog teatra, radio je u vreme totalnog teatra i
naturalizma i taj totalni teatar je imao ideju da gledaoca
"pro~isti do potpunog samozaborava". Za~udnost je pozivala da se u
predstavu unese "najboqi deo na{eg razuma". U "Berliner Ansamblu"
su Brehta izvodili upravo po wegovoj teoriji, ali se u svemu
izgubio on i wegova ideja. Breht nije mislio da se do svega dolazi
sa idejom rasprave i analize. Bruk zakqu~uje: "Naravno, prqav{tina
je ono {to, najve}im delom, potcrtava granicu grubosti; smrad i
prostota su prirodni, opscenost je vesela: ovim elementima
predstava dobija dimenziju borbe za oslobo|ewe dru{tva, jer je
pu~ki teatar po svojoj prirodi anti-autoritativan,
anti-tradicionalan, anti-pompezan, anti-pretenciozan. To je teatar
galame, a takav teatar je uvek teatar aplauza." Neposredni teatar,
pozori{te je posebno mesto i ono li~i na ogledalo za uve}avawe ili
staklo za umawivawe sveta. Teatar sa`ima `ivot, ali za razliku od
wega uvek ima jedan jasan ciq. U dru{tvu, pak, uloga pozori{ta nije
sasvim jasna. Mnogi bi `iveli isto i bez umetnosti. U pozori{tu su
pitawa uvek umetni~ka (ritam, pozicija, tempo, intonacija...).
Estetika je prakti~na i tu nema upliva moralnih na~ela. Pozori{te
dru{tvu nudi ne{to {to se ne mo`e na}i nigde drugde, ~ak ni na
filmu, koji je uvek pitawe pro{losti, a pozori{te se odvija tu,
pred na{im o~ima i sada! Govore}i o neposrednom teatru, Bruk bez
ustru~avawa i vrlo direktno govori da je to wegovo pozori{te. Kao
prvo, to pozori{te ne mo`e biti odvojeno od Sada i Ovde. Bruk
napomiwe da ovo jeste pozori{te koje on voli i kome te`i, ali nije
siguran da }e tako u sutra biti. Kada govori o elementima
neposrednog teatra, govori da svi elementi treba da budu u funkciji
su{tine teatra kakvog Bruk predla`e. Scenografija je podlo`na
promeni od prve do posledwe probe i treba da olak{ava izvo|ewe
predstave, a ne da ote`ava kretawe glumaca na sceni. Bruk je vrlo
~esto i scenograf svojih predstava. Kostim ne treba da bude
imitacija, nego znak. Podela - ako 246
LINKOVI je malo vremena za probe - tipska podela je neizbe`na.
Poku{aj da se odredi {ta glumac ne mo`e da igra je uvek osu|en na
propast. Razo~arewe je glumac koji se striktno dr`i forme. Probe
(posebno prve nose napetost), to je kao kad slepac vodi drugog
slepca. Prvi dan nema smisla, osim da je priprema za drugi. Rediteq
koji na prvu probu donosi rediteqsku kwigu primer je rediteqa
mrtva~kog teatra.
*** Bruk i danas radi na tome da prona|e nov jezik koji u svojoj
sr`i ima nastojawe da ujedini zvuk, gest i re~ i da na ovaj na~in
oslobodi (obelodani) zna~ewe koje ni u jednoj drugoj varijanti, ni
u jednom drugom obliku pozori{nog jezika ne bi moglo da bude
iskazano. Ali iznad svih ovih istra`ivawa stoji istra`ivawe: ne{to
`ivo isplivava u pozori{ni prostor i nije va`no kako }emo to
nazvati. I {ta se de{ava, kako sam Bruk ka`e - gesta i zvuci
prerastaju u re~i. I onda, koje je ta~no mesto re~i u teatarskoj
interpretaciji? Po svemu o ~emu Bruk govori, mogu}e je prona}i neki
op{ti zajedni~ki jezik. Po Gurxijevu, to je matemati~ki jezik i
mora biti skoncentrisan oko ideje evolucije; ne sve iz pozicije
mehani~ke evolucije, prirodno, jer ona kao takva ni ne postoji,
nego u smislu svesne i dobrovoqne revolucije. To je jedini mogu}i
na~in. Jezik koji dozvoqava razumevawe je zasnovan na znawu svakog
mesta u lestvici evolucije. Ovaj jezik zahteva ukqu~ivawe tela i
emocija. Qudska bi}a u svom totalitetu jesu oblik realnosti i mogla
bi skovati nov jezik. Dakle, mi uop{te ne `ivimo u svetu akcija i
reakcija, ve} i u realnosti spontanosti i samosvesnosti misli.
^iwenica da simbol nosi sa sobom neograni~en broj zna~ewa ga ne
~ini nepreciznim. To je ~itawe na bezbroj na~ina koje daje svako
ponaosob ekstremno precizno zna~ewe. Ti{ina je prva stavka
univerzalnog jezika; sve je jezik za ne{to i ni{ta je jezik za sve.
Ona je, kao najuniverzalniji znak, ili, boqe re~eno, skup znakova,
~ini integralni deo Brukovog rada, po~ev{i od istra`ivawa, preko
radova u "Pozori{tu surovosti" 1964., kulminira u "Susretu sa
zna~ajnim qudima..." kada ti{ina, osim {to ima niz zna~ewa, i
punktira ritam. Stvarawe "praznog prostora" - praznine, ti{ine u
samoj sebi, Brukov je ideal. Ciq je jedinstven i tu le`i verovatno
najve}a veli~ina Brukove teatarske misli: dozvoliti razvitak
stvarnosti punoj potencijala. Godina 60-ih pro{log veka se sawalo o
publici koja uzima u~e{}a u pozori{nom ~inu, mada su poku{aji
"ukqu~ivawa" publike 247
ra|eni i dosta ranije. Kad Bruk ka`e "u~e{}e", on misli na ne{to
drugo. Bruk publiku smatra sau~esnikom u radwi, publika je ta koja
mora da "privati" da je neki predmet na sceni toraw u Pizi ili
raketa za let na Mesec. Ukoliko se to ne desi, predstave nema.
Ma{ta }e se rado igrati pod uslovom da glumac nije "nigde". Ako
postoji makar koji element dekora, ve} smo u okvirima realnog.
Pravi eksperimenti u brukovskom smislu re~i na ovu temu po~eli su
70-ih sa "tepihom" ("The Carpet Show"). To je uglavnom bilo vezano
za [ekspira; Brukov "tim" je nosio }ilim na turneje i shvatili da
je su{tina, ne u prou~avawu elizabetanske pozornice, nego u
improvizaciji oko }ilima. O [ekspirovomm "dramatur{ki neve{tom"
baratawu vremenom i prostorom (likovi su u enterijeru, i sl.)
napisani su tomovi, ali kad je akcenat na qudskim odnosima, to
uop{te nije va`no. [ekspir je, po Bruku, pisao komade za
neograni~en prostor i neodre|eno vreme. Ako se stave delovi dekora,
kako tvrdi Bruk, prozori, vrata... pita se za{to bi to neko radio
film to ume boqe. Uostalom, ono {to monta`er radi na filmu (izme|u
ostalog - o`ivqava ritam), i tu funkciju u pozori{tu mora da uzme
teatralnost. Dakle, u najve}oj meri se oslawaju}i na publiku i
wihovu komunikaciju sa predstavom, Bruk o~ekuje da }e se
"izma{tavawem" scenskog aparata na teatralnosti dobiti mnogo vi{e
nego na wenom podra`avawu. Bruk smatra da upravo taj "prazan
prostor" omogu}ava gledaocu da ma{ti dozvoli da napravi stvarnost.
[to je predmet prikazivawa neutralniji, to je stvarnost slo`enija.
[to mawe predmet prikazivawa u realnosti nosi zna~ewa, to ih na
scenu vi{e donosi. Takva ideja name}e nekoliko pitawa: da li
gledaocu, dakle, treba nuditi svet blizak wemu ili potpuno misti~an
i nepoznat? Postoje dva metoda. 1. tra`ewe lepote. Ve}i deo
isto~wa~kih teatara se sastoji u ovome, svaki momenat lepote je
povod da se pokrene ma{ta (kabuki, katakali) - {minka, svaki
rekvizit, ~istotom pojedinosti se dolazi do svetog. Svaki komad
predstave treba da odra`ava neki druga~iji svet. 2. svaki glumac
ima sposobnost da pove`e svoju i gledao~evu ma{tu, {to zna~i da i
neki banalan predmet mo`e da postane magi~an. Dobar glumac mo`e da
ubedi da je kartonska kutija svemir. Alhemija je mogu}a ako je
predmet dovoqno neutralan - "prazan predmet"! *** Niko ne mo`e da
ka`e da je ono {to je Piter Bruk uradio u posledwih pedeset godina
i {to jo{ uvek radi - prazan prostor. 248
LINKOVI Mo`emo se slo`iti ili ne sa rezultatima wegovih
istra`iva~kih radova, ali mora se prihvatiti jednostavna ~iwenica
da je Piter Bruk obavio jedno od najzna~ajnih teatarskih
istra`ivawa. On je simbol u na~inu mi{qewa mnogih potowih
pozori{nih tvorevina i tvoraca umetnosti, a wegova sposobnost da
spoji istra`ivawe i popularno komercijalno pozori{te, koje je
donela uspehe, kao {to je "San letwe no}i" i "Mara Sad", mo`e mu
pozavideti svaki umetnik. Brukovo pozori{te ne pripada ni jednoj
odre|enoj kulturi. Wegovo pozori{te nema domovinu, za wega ne
postoji inostranstvo. Ono je vezano za vreme, a ne za prostor. Kao
i astronautu, wegovo mesto je planeta! BIBLIOGRAFIJA: Grant Nil,
Istorija pozori{ta, Zavod za uxbenike, Beograd, 2006. Bruk Piter,
Niti vremena, Beograd: Zepter book, 2004; Bruk Piter,
Otvorena/Vrata, Clio, Beograd, 2006.; Bruk Piter, Prazan prostor,
Beograd: Lapis, 1994; Jovanovi} Ra{ko, Pozori{te i drama, Vuk
Karaxi}, Beograd, Scena, 1, januar - februar 1990., 200-206. Scena,
5, septembar - oktobar 1990., 108-114. Scena, 6, novembar -
decembar 1990., 36-49. Kori{}eni sajtovi: www.arts.guardian.co.uk
www.theater2.nytimes.com www.nytimes.com www.jewish-theatre.com
www.miracosta.cc.ca.us www.age.ne.jp www.nationaltheatre.org.uk
www.experimentaltheatre.org www.gurdjieff.org www.blesok.com.mk
www.randomhouse.com http://query.nytimes.com
http://encyclopedia.jrank.org
1984.
249
Zoran Todor
250