-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
1. OPĆENITO – ŠTO JE CARINSKA VRIJEDNOST I KAKAV JE NJEZIN
ZNAČAJ ............... 6
1.1. Što je carinska vrijednost?
.........................................................................................................
6
1.2. Zašto je važna carinska vrijednost?
...........................................................................................
6
1.3. Što su ad valorem carinske pristojbe i postoje li još neke?
....................................................... 6
1.4. Tko deklarira carinsku vrijednost i koje isprave prilaže?
.......................................................... 6
2. PROPISI O UTVRĐIVANJU CARINSKE VRIJEDNOSTI I TEMELJNA NAČELA
............... 6
2.1. Općeprihvaćena međunarodna pravila utvrđivanja carinske
vrijednosti ................................... 6
2.2. Temeljna načela Sporazuma o carinskoj vrijednosti WTO-a
.................................................... 7
2.3. Koji propisi uređuju pitanja utvrđivanja carinske
vrijednosti u RH? ........................................ 7
3. METODE UTVRĐIVANJA CARINSKE VRIJEDNOSTI I PRAVILO HIJERARHIJE
............ 7
3.1. Propisane metode utvrđivanja carinske vrijednosti
...................................................................
7
3.2. Je li neka metoda značajnija od drugih?
....................................................................................
7
3.3. Što znači pravilo hijerarhije u primjeni metoda utvrđivanja
carinske vrijednosti? ................... 8
3.4. Može li se mijenjati redoslijed primjene metoda?
.....................................................................
8
4. METODA TRANSAKCIJSKE VRIJEDNOSTI
...........................................................................
8
4.1. Što je transakcijska vrijednost?
.................................................................................................
8
4.2. Što je stvarno plaćena ili plativa cijena?
...................................................................................
8
4.3. Kakvim uvjetima treba udovoljiti da bi se moglo primijeniti
metodu transakcijske vrijednosti? 8
4.4. Kako utvrditi carinsku vrijednost robe koju se uvozi ako je
izostala prodaja? ......................... 9
4.5. Kako se postupa kad postoji više prodaja prije ulaska robe
u carinsko područje zemlje uvoza? 9
4.6. Može li se pri utvrđivanju carinske vrijednosti prihvatiti
popuste? .......................................... 9
4.7. Može li se prihvatiti popuste za prethodne isporuke?
.............................................................
10
4.8. Kako se postupa u vezi s ostalim umanjenjima iskazanima u
računu? ................................... 10
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
4.9. Kojim se ispravama dokazuje stvarno plaćenu ili plativu
cijena za robu? .............................. 10
4.10. Proforma računi, predračuni, konzularni i carinski računi
te njihova uloga u utvrđivanju carinske vrijednosti
...............................................................................................................................
11
4.11. Prijevozne isprave
...................................................................................................................
11
4.12. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za zamjensku robu
dostavljenu besplatno? .................. 12
4.13. Kako se postupa kad kupac poduzima radnje na vlastiti
račun? ............................................. 13
4.14. Kako se postupa s troškovima jamstva za robu?
.....................................................................
13
4.15. Kakav se tečaj primjenjuje kad je roba obračunana u valuti
zemlje izvoznice ili neke treće zemlje? 13
4.16. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za software?
.................................................................
13
5. POGREŠNO DOSTAVLJENA, OŠTEĆENA, UNIŠTENA ROBA I SL.
................................. 14
5.1. Kako se postupa kada nije dostavljena ukupno naručenu
količinu robe? ............................. 14
5.2. Kako se postupa nakon dostavljanja pogrešne robe?
..............................................................
14
5.3. Kako se postupa kad je dio pošiljke oštećen ili uništen?
......................................................... 14
5.4. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za rabljenu robu?
.......................................................... 14
5.5. Kako se postupa s novom ili rabljenom robom što je bila
rabljena u trećoj zemlji prije puštanja u slobodan promet?
................................................................................................................
15
5.6. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost kada su pošiljke
rastavljene?........................................ 15
5.7. Kako se postupa kad je kupoprodaja dogovorena prema sustavu
»paket«-ugovora?.............. 15
5.8. Kako se pri utvrđivanja carinske vrijednosti tretira
barter-poslove? ....................................... 16
5.9. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za robu uvezenu u
najam ili zakup? ............................. 16
6. TROŠKOVI ŠTO IH SE URAČUNAVA U TRANSAKCIJSKU VRIJEDNOST
..................... 16
6.1. Treba li cijeni stvarno plaćenoj za robu dodati još neke
troškove? ......................................... 16
6.2. Koje se troškove uračunava u transakcijsku vrijednost?
......................................................... 16
6.3. Što sve obuhvaća trošak transporta sa stanovišta
utvrđivanja carinske vrijednosti robe? ....... 17 6.3.1.
Specifičnosti – prijevoz morem
..........................................................................................
18 6.3.2. Specifičnosti - avionski prijevoz
.........................................................................................
18 6.3.3. Specifičnosti – željeznički promet
......................................................................................
18 6.3.4. Specifičnosti - Pošta
............................................................................................................
19
6.4. Uključuju li se i troškovi osiguranja u carinsku
vrijednost? ...................................................
19
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
6.5. Kako se rapodjeljuju troškovi transporta i osiguranja ako
postoji jedinstveni trošak za više stavaka na deklaraciji ?
.........................................................................................................................
19
6.6. Što je paritet isporuke robe?
....................................................................................................
20
6.7. Uračunava li se u carinsku vrijednost robe troškove
skladištenja? ......................................... 22
6.8. Što čini troškove ambalaže i pakiranja kad je u pitanju
uračunavanje u carinsku vrijednost? 22
6.9. Što su troškovi provizije i koje se uračunava u carinsku
vrijednost? ...................................... 22
6.10. Po čemu se razlikuje kupovnog ili prodajnog posrednika?
..................................................... 23
6.11. Što se smatra naknadom za
posredovanje?..............................................................................
23
6.12. Što su pomoćna sredstva i koja se uračunava u carinsku
vrijednost? ...................................... 23
6.13. Što su naknade za licencije/tantijeme?
....................................................................................
24
6.14. Kada se troškove licencija i tantijema uračunava u
carinsku vrijednost? ............................... 24
6.15. Kada se naknadu za licenciju/tantijemu plaća trećoj osobi
(ne prodavatelju), mora li je se uračunati u carinsku vrijednost?
...........................................................................................................
24
6.16. Postoji li vrsta naknade za licencije/tantijeme kakvu se
ne uračunava u carinsku vrijednost? 24
6.17. Uračunava li se u carinsku vrijednost licenciju plaćenu za
financiranje istraživanja i razvoja? 25
6.18. Kada ukupnu naknadu za licenciju čine plaćanja koja se
uključuju, ali i ona koja se ne uključuju u carinsku vrijednost,
može li se to razdvojiti?
....................................................................
25
6.19. Kada se dobit od naknadne prodaje, ustupanja ili uporabe
uračunava u carinsku vrijednost? 25
6.20. Što učiniti kada se u trenutku uvoza ne može utvrditi
točnu svotu troška koji se uključuje u carinsku vrijednost?
..............................................................................................................................
25
7. TROŠKOVI ŠTO NE ULAZE U CARINSKU VRIJEDNOST
.................................................. 25
7.1. Ima li troškova u vezi s nabavom robe što ih se ne
uračunava u carinsku vrijednost?............ 25
7.2. Kako se postupa s troškovima prijevoza robe nakon ulaska u
carinsko područje EU? ........... 26
7.3. Treba li u carinsku vrijednost uračunati i troškove
dangubine? .............................................. 26
7.4. Troškovi gradnje, kompletiranja, montaže, održavanja ili
tehničke pomoći obavljene nakon uvoza industrijskih postrojenja,
strojeva ili opreme
.............................................................................
26
7.5. Kako se tretira kamate proistekle iz financijskih
aranžmana?................................................. 26
7.6. Troškovi za dobivanje prava na umnožavanje (reproduciranje)
uvezene robe ....................... 27
7.7. U kakvim se okolnostima u carinsku vrijednost ne uračunava
kupovnu proviziju? ............... 27
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
8. TRANSAKCIJE POVEZANIH OSOBA
....................................................................................
27
8.1. Tko su tzv. povezane osobe?
...................................................................................................
27
8.2. Uključuje li pojam »osobe« i pravne i fizičke osobe?
.............................................................
28
8.3. Može li se isključive zastupnike, distributere odnosno
koncesionare smatrati povezanim osobama?
..............................................................................................................................................
28
8.4. Kada se može smatrati da neka osoba kontrolira drugu osobu?
.............................................. 28
8.5. Koga sve možemo smatrati članovima iste obitelji?
...............................................................
28
8.6. Što treba učiniti kad povezanost kupca i prodavatelja
utječe na cijenu robe? ......................... 28
8.7. Može li biti prihvaćena transakcija između povezanih osoba?
............................................... 29
8.8. Što su to testne vrijednosti i za što služe?
...............................................................................
29
8.9. Kako se dokazuje da povezanost nije utjecala na cijenu
robe? ............................................... 29
8.10. Što su transferne cijene?
..........................................................................................................
29
8.11. Može li se transferne cijene prihvatiti kao carinsku
vrijednost? ............................................. 29
8.12. Uračunava li se u carinsku vrijednost naknade za
upravljanje (management) i doprinose za istraživanje i razvoj?
.............................................................................................................................
30
9. PRAVA UVOZNIKA
..................................................................................................................
30
9.1. Kojom dokumentacijom deklarant dokazuje deklariranu
vrijednost? ..................................... 30
9.2. Mora li uvoznik čuvati dokumentaciju u vezi s utvrđivanjem
carinske vrijednosti? .............. 30
9.3. Što ako se uvoznik ne slaže s carinskom vrijednosti koju je
utvrdio carinski ured? ............... 30
9.4. Treba li uvoznik platiti uvozna davanja na temelju utvrđene
carinske vrijednosti? ................ 30
9.5. Može li uvoznik preuzeti robu ako se carinsku vrijednost ne
može konačno utvrditi u trenutku carinjenja?
............................................................................................................................................
31
9.6. Od uvoznika se, tijekom utvrđivanja carinske vrijednosti,
često zahtijeva da carinskim tijelima daje trgovinske informacije.
Ima li on bilo kakva prava na diskreciju?
.................................. 31
9.7. Kakva prava ima uvoznik kada želi dobiti obavijest o
utvrđivanju carinske vrijednosti u vlastitom slučaju?
.................................................................................................................................
31
10. PRAVA I DUŽNOSTI CARINSKE SLUŽBE
.......................................................................
31
10.1. Mora li carinski službenik redovito prihvatiti deklariranu
kao carinsku vrijednost? .............. 31
10.2. Kako treba postupiti carinska služba kad posumnja u
istinitost deklarirane vrijednosti? ....... 32
10.3. Za što služi Zapisnik o utvrđivanju carinske vrijednosti?
....................................................... 32
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
10.4. Kako se postupa kad postoji sumnja da je uvozna roba
kupljena po dampinškoj cijeni? ....... 32
11. DEKLARACIJA O CARINSKOJ VRIJEDNOSTI
................................................................
32
11.1. Što je deklaracija o carinskoj vrijednosti?
...............................................................................
33
11.2. Kada se ne mora podnositi deklaraciju o carinskoj
vrijednosti? ............................................. 33
12. OSTALE METODE UTVRĐIVANJA CARINSKE VRIJEDNOSTI
................................... 33
12.1. Ostale metode utvrđivanja carinske vrijednosti
.......................................................................
33
12.2. U kakvim se okolnostima primjenjuje ostale metode
utvrđivanja carinske vrijednosti? ........ 33
12.3. Što je metoda transakcijske vrijednosti istovjetne robe?
......................................................... 33
12.4. Kakvu se robu može smatrati istovjetnom?
.............................................................................
34
12.5. Kada se i kako primjenjuje metode transakcijske
vrijednosti slične robe? ............................. 34
12.6. Kakve su prilagodbe nužne radi primjene metoda
transakcijskih vrijednosti istovjetne ili slične robe?
...........................................................................................................................................
34
12.7. Koju vrijednost treba primijeniti ako postoji više
transakcijskih vrijednosti istovjetne ili slične robe? 34
12.8. Kada se primjenjuje metodu dedukcijske vrijednosti i što
su njezine najistaknutije značajke? 35
12.9. Kada se može primijeniti metodu izračunane vrijednosti i
što su njene najistaknutije značajke?
..............................................................................................................................................
35
12.10. Kada se može primijeniti alternativnu metodu i što su
njezine osnovne značajke? ............ 36
12.11. Postoje li ikakva ograničenja u primjeni alternativne
metode? ........................................... 36
13. OSTALA PITANJA
................................................................................................................
36
13.1. Može li uvoznik zahtijevati prethodnu odluku carine o
načinu utvrđivanja carinske vrijednosti za robu što je namjerava
uvesti, osobito kad je povezan s prodavateljem?
.......................................... 36
13.2. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za robu što je
putnici nose sa sobom? .......................... 36
13.3. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za robu što je prije
puštanja u slobodan promet bila predmet drugih postupaka ili
postupanja?
............................................................................................
37
13.4. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za robu uvezenu u
najam, zakup ili leasing?................ 37
13.5. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost pri uvozu rabljenih
motornih vozila? ........................... 38
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
1. Općenito – što je carinska vrijednost i kakav je njezin
značaj
1.1. Što je carinska vrijednost?
Carinska vrijednost čini vrijednost robe kada se određuje ad
valorem carinu na uvoznu robu, tj. vrijednost
robe utvrđenu prema carinskim propisima, a služi kao osnova za
obračun uvoznih davanja na uvoznu robu.
1.2. Zašto je važna carinska vrijednost?
Carinska vrijednost jedan je od temeljnih i najvažnijih
instituta carinskog sustava, a njezin značaj proizlazi
iz činjenice da se mehanizam carinske zaštite temelji na
carinskoj vrijednosti i stopama carine kao
najvažnijim elementima utvrđivanja zaštite. Kada se primjenjuje
načelo ad valorem carine, tj. carina prema
vrijednosti robe, carinska vrijednost osnovom je za plaćanje
carinskih i poreznih davanja, pa će, ako je se ne
utvrdi pravilno, izazvati dvojak utjecaj pa uvoznik plaća manje
ili više davanja, a carina ubire manje ili više
prihoda državi, što prouzročuje nezadovoljavajuću carinsku
zaštitu.
1.3. Što su ad valorem carinske pristojbe i postoje li još
neke?
Ad valorem carinske pristojbe znače da se carinu određuje od
vrijednosti robe, tj. da je se obračunava na
uvoznu ili izvoznu robu u fiksnom postotku od carinske
vrijednosti i primjenjuje na zakonom propisane
proizvode. Ad valorem carina ujedno je najprimjenjiviji način
obračuna carine. Prema načinu obračuna,
osim carina po vrijednosti (ad valorem), postoje i specifične
carine što se temelje na osobitima mjerilima −
količina, težina, volumen, područje, kapacitet, itd. − te
kombinirane carine što su dijelom ad valorem a
dijelom specifične.
1.4. Tko deklarira carinsku vrijednost i koje isprave
prilaže?
Carinsku vrijednost uvozne robe deklarira uvoznik ili ovlašten
carinski otpremnik. Carinsku vrijednost
deklarira se na temelju carinske deklaracije, a u propisanim
slučajevima i temeljem deklaracije o carinskoj
vrijednosti robe (vidi poglavlje 11) kojoj se prilaže račun ili
ugovor o kupoprodaji robe, ili neki drugi
dokument kakav dokazuje stjecanje. Carinski službenici, ako
smatraju potrebnim, mogu zahtijevati i
dodatne dokumente i podatke. Dodatnu se dokumentaciju, najčešće,
zahtijeva ako se posumnja u istinitost i
ispravnost deklarirane vrijednosti (vidi poglavlje 10).
2. Propisi o utvrđivanju carinske vrijednosti i temeljna
načela
2.1. Općeprihvaćena međunarodna pravila utvrđivanja carinske
vrijednosti
Carinsku vrijednost uvezene robe utvrđuje se sukladno
nacionalnim zakonima zemlje uvoznice, ali se
nacionalni zakoni zemalja članica WTO-a moraju temeljiti na WTO
Sporazumu o carinskoj vrijednosti što
je neslužbeni naziv za sljedeće propise:
▪ članak VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz
1994.
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
▪ Sporazum o primjeni članka VII. GATT-a, 1994.
▪ ministarske odluke (Odluka koja se odnosi na slučajeve kada
carinska služba ima razloga
posumnjati u istinitost deklarirane vrijednosti i Odluka o
tekstovima koji se odnose na minimalne
vrijednosti i uvoz kad ga obavljaju ovlašteni zastupnici).
2.2. Temeljna načela Sporazuma o carinskoj vrijednosti WTO-a
Temeljna su načela, prema Sporazumu o primjeni članka VII.
GATT-a, kako slijedi:
− najveće oslanjanje na transakcijsku vrijednost,
− jedinstvenost u procjeni,
− pravičnost i neutralnost,
− jednostavnost i nepristran kriterij,
− u skladu s komercijalnom praksom.
Cilj je toga Sporazuma, s ministarskim odlukama, stvoriti
pošten, neutralan i jednostavan sustav utvrđivanja
carinske vrijednosti, kakav će odražavati trgovačku realnost,
umjesto proizvoljna i nerazumnog načina − ta
su načela zapravo temeljne postavke utvrđivanja carinske
vrijednosti u Hrvatskoj.
2.3. Koji propisi uređuju pitanja utvrđivanja carinske
vrijednosti u RH?
WTO Sporazum o carinskoj vrijednosti (u daljnjem tekstu
Sporazum) u Hrvatskoj i Europskoj Uniji je u
direktnoj primjeni kroz Carinski zakonik Zajednice i Uredbu za
provedbu Carinskog zakonika Zajednice.
Isti predstavljaju temeljne propise o utvrđivanju carinske
vrijednosti.
3. Metode utvrđivanja carinske vrijednosti i pravilo
hijerarhije
3.1. Propisane metode utvrđivanja carinske vrijednosti
Sporazum WTO-a propisuje primjenu sljedećih metoda:
1. metoda transakcijske vrijednosti
2. transakcijska vrijednost istovjetne robe
3. transakcijska vrijednost slične robe
4. dedukcijska (izvedena) vrijednost
5. izračunana metoda
6. alternativna metoda.
3.2. Je li neka metoda značajnija od drugih?
Najznačajnija je metoda transakcijske vrijednosti, zapravo je
temelj za utvrđivanje carinske vrijednosti.
Jedino kada se carinsku vrijednost ne može utvrditi na temelju
nje, primijenit će se ostale, sukladno pravilu
hijerarhije.
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
3.3. Što znači pravilo hijerarhije u primjeni metoda utvrđivanja
carinske vrijednosti?
WTO Sporazum o carinskoj vrijednosti propisuje šest metoda
utvrđivanja carinske vrijednosti, s tim da je
prva i temeljna metoda transakcijske vrijednosti. U primjeni
metoda utvrđivanja carinske vrijednosti nužno
je provoditi načelo hijerarhije − ako se carinsku vrijednost ne
može utvrditi na temelju prve metode,
primjenjuje se drugu, potom treću, i tako redom.
3.4. Može li se mijenjati redoslijed primjene metoda?
WTO Sporazum o carinskoj vrijednosti, na zahtjev uvoznika,
omogućuje zamjenu redoslijeda primjene
metode dedukcijske vrijednosti i metode izračunane
vrijednosti.
4. Metoda transakcijske vrijednosti
4.1. Što je transakcijska vrijednost?
Transakcijska vrijednost stvarno je plaćena ili plativa cijena
za robu koju se prodaje radi izvoza u zemlju
uvoza, usklađena za troškove što ih se uračunava i troškove što
ih se ne uračunava u carinsku vrijednost
(vidi 6. i 7. skupinu pitanja).
4.2. Što je stvarno plaćena ili plativa cijena?
Cijena stvarno plaćena ili plativa razumijeva ukupno plaćanje za
uvezenu robu, što je već obavljeno ili će
ga kupac tek obaviti u korist prodavatelja. Cijena stvarno
plaćena ili plativa obuhvaća ukupna plaćanja
kupca prodavatelju ili trećoj osobi, već obavljena ili
predviđena kao uvjet prodaje uvezene robe. Treba
napomenuti kako plaćanje ne mora nužno biti u obliku prijenosa
novca, nego i u nekomu drugom obliku,
npr. prijenos prava ili vlasništva i sl.
4.3. Kakvim uvjetima treba udovoljiti da bi se moglo primijeniti
metodu transakcijske vrijednosti?
Metodu transakcijske vrijednosti može se primijeniti, udovolji
li se sljedećim uvjetima utvrđivanja
vrijednosti:
� Postojanje vjerodostojnog dokaza o prodaji robe za izvoz
zemlji uvoznici − tu se metodu ne može
primijeniti ako izostane prodaja, zato što tada nema ni stvarno
plaćene ili plative cijene,
� Dovoljno dokaza o troškovima uračunanima u transakcijsku
vrijednost i onih što ih se ne
uračunava. jer Ukoliko postoje troškovi kakvi mogu utjecati na
transakcijsku vrijednost, a nema dovoljno
dokaza o njima, carinsku će se vrijednost utvrđivati uz primjenu
drugih propisanih metoda.
� Kupca se ne smije ograničavati u raspolaganju robom ili
njezinom uporabom, osim ograničenja što
ih:
o nameću ili zahtijevaju zakoni ili javne vlasti u zemlji
uvoznici, npr. dozvola, licencije itd.
o ograničuje zemljopisno područje u kojemu se robu može
preprodati, ili kad
o ne utječu znatno na vrijednost robe, npr. ograničenja na
prodaju ili izlaganje automobila prije
određenog datuma u godini početka plasmana modela.
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
� Kupoprodaja ili cijena robe ne smije podlijegati uvjetima ili
ograničenjima za koja se ne može
utvrditi vrijednost u usporedbi s vrijednošću vrednovane robe −
neće se npr. prihvatiti transakcijsku
vrijednost, ako prodavatelj utvrdi cijenu uvezene robe na osnovi
kupovanja druge robe u određenim
količinama. Transakcijska vrijednost neće biti prihvatljiva ni
ako cijena uvezene robe ovisi o cijeni po kojoj
kupac prodavatelju prodaje drugu robu, kao niti utvrdi li se
cijenu u obliku uplate, neovisno o uvezenoj
robi, npr. ako prodavatelj nudi poludovršene proizvode uz uvjet
da će primiti određenu količinu dovršenih.
� Nikakvu se naknadu od sljedeće preprodaje, raspolaganja robom
ili uporabe robe, izravno ili
neizravno, ne smije dostaviti prodavatelju, osim ako su
provedene nužne prilagodbe.
� Kupac i prodavatelj ne smiju biti međusobno povezani ili, ako
jesu, povezanost ne smije utjecati na
cijenu robe (vidi poglavlje 7).
4.4. Kako utvrditi carinsku vrijednost robe koju se uvozi ako je
izostala prodaja?
»Robom koju se uvozi bez prodaje« smatra se sljedeće:
▪ darove, uzorke i promidžbeni materijal dobiven bez novčane
naknade, tj. besplatne pošiljke
▪ robu uvezenu na konsignaciju
▪ robu što ju je uvezao posrednik koji je ne kupuje, a prodaje
je poslije uvoza
▪ robu što ju je uvezla podružnica koja nije odvojena pravna
osoba
▪ robu uvezenu u najam, zakup ili na posudbu
▪ robu (otpad ili ostaci) uvezenu u zemlju uvoza radi uništenja,
kad pošiljatelj uvozniku plaća tu
uslugu.
U nabrojenim slučajevima, carinsku vrijednost ne može se
utvrditi uz primjenu metode transakcijske
vrijednosti, zato što nema prodaje, što je osnova transakcijske
vrijednosti, pa će se carinsku vrijednost
utvrditi procjenom, uz primjenu sljedeće moguće metode
utvrđivanja.
4.5. Kako se postupa kad postoji više prodaja prije ulaska robe
u carinsko područje zemlje
uvoza?
Transakcijsku vrijednost čini cijena stvarno plaćena ili plativa
za robu što je se prodaje radi izvoza u zemlju
uvoza. Ako se robu koja je predmet prodaje deklarira za puštanje
u slobodan promet, smatrat će se da je to
dostatan dokaz kako se radi o prodaji robe za izvoz u zemlju
uvoza.
Kad je u pitanju uzastopna preprodaja robe, za utvrđivanje
carinske vrijednosti uzet će se posljednju
prodaju što je prethodila unosu robe u carinsko područje
Europske Unije ili posljednju u EU prije puštanja
robe u slobodan promet.
No, treba istaknuti kako postoji i mogućnost da se kao prodaju
za izvoz uzme prodaju obavljenu prije
posljednje što je prethodila unosu robe u carinsko područje
Europske Unije, ako uvoznik dokaže da je to
bila prodaja za izvoz u EU.
4.6. Može li se pri utvrđivanju carinske vrijednosti prihvatiti
popuste?
S motrišta utvrđivanja carinske vrijednosti, najčešće
razlikujemo dvije skupine popusta, one u vezi s
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
plaćanjem (npr. kasa skonto, popust radi plaćanja unaprijed i
sl.) i one u vezi s količinom robe (trgovački
popusti, rabati, umanjenje cijene, jer roba, ovisno o količini,
ima različitu cijenu). Stoga su različita i
mjerila kakvima se mora udovoljiti da bi se moglo prihvatiti
određen popust.
U pogledu popusta na plaćanje u roku – što je nagrada za
pravodobno plaćanje (npr. 5 % popusta za
plaćanje u roku 10 dana nakon izdavanja računa) − mora ih se
odobriti za robu koju se carini. Kad nije
ostvaren, ipak će ga se prihvatiti u trenutku carinjenja, ako je
uobičajen u pripadajućemu trgovačkom
sektoru. Ako je popust viši od uobičajenih za određenu
industrijsku djelatnost, uvoznik na zahtjev mora
dokazati da je roba stvarno prodana po deklariranoj cijeni i da
će popust biti ostvaren.
Količinski popust smatra se, u pravilu, umanjenom (sniženom)
cijenom u odnosu na cijenu prema cjeniku
za robu i usluge. Takav popust uzet će se u obzir kad je stvarno
ostvaren, svima dostupan, unaprijed
dogovoren i kad postoji dokument kakav to potvrđuje (npr.
ljestvica popusta ovisi o količini robe).
4.7. Može li se prihvatiti popuste za prethodne isporuke?
Ne dopuštaju se popusti koji se ne odnose na konkretnu pošiljku,
nego ih se daje u vezi s prijašnjim
pošiljkama, pa je ukupna cijena robe polazištem pri utvrđivanju
carinske vrijednosti.
Opće je pravilo da se cijenu kakvu se u trenutku utvrđivanja
carinske vrijednosti mora platiti (ili je plaćena)
uzima kao temelj za carinsku vrijednost. Sniženje cijene
odobreno tek nakon utvrđivanja carinske
vrijednosti (npr. na kraju godine), napose kad u početku ne
postoji to pravo, neće se uzeti u obzir, tj. neće ga
se moći prihvatiti kao umanjenje carinske vrijednosti. Jednako
vrijedi za popuste unatrag ili pak zbog
nepredviđenih okolnosti i sl., jer se popuste kakvi se ne odnose
na određenu uvoznu pošiljku ne može
prihvatiti kao takve.
4.8. Kako se postupa u vezi s ostalim umanjenjima iskazanima u
računu?
Često se u računima prodavatelja može primijetiti različita
smanjenja plaćanja što ih se ne može priznati, s
obzirom da se cijenu stvarno plaćenu za robu ne može umanjiti u
okolnostima kad:
○ kupac poduzima određene aktivnosti za ili u ime prodavača, kao
dio uplate
○ po kupoprodajnom ugovoru (npr. iz ugovora se vidi da kupac u
ime prodavatelja obavlja
marketinšku djelatnost u zemlji uvoza, pa mu prodavatelj
zauzvrat umanjuje cijenu robe)
○ kupac osigurava drugu robu ili usluge trećoj strani za ili u
ime prodavatelja, kao uvjet za prodaju
uvezenih dobara
○ kad povezanost stranaka utječe na cijenu
○ cijena uvezenih dobara već je bila umanjena na temelju
prijašnjih transakcija
○ kupac nikada ne iskorišćuje mogući popust na gotovinsko
plaćanje, nego uvijek plaća ugovorno
usuglašenu bruto-cijenu robe.
4.9. Kojim se ispravama dokazuje stvarno plaćenu ili plativu
cijena za robu?
Da bi se carinsku vrijednost utvrdilo na temelju metode
transakcijske vrijednosti mora postojati prodaja za
izvoz u zemlju uvoza i vjerodostojan dokaz o prodaji. Račun o
prodaji robe (trgovački ili komercijalni
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
račun) osnovni je robni dokument što potvrđuje vlasništvo nad
robom i služi za utvrđivanje carinske
vrijednosti, tj. stvarno plaćene ili plative vrijednosti. Račun
je dokument što ga prodavatelj ispostavlja
kupcu radi namirenja protuvrijednosti isporučene robe ili usluge
te mora sadržavati osnovne podatke na
osnovi kojih se može spoznati koju se robu prodaje i kome te tko
je prodaje i uz koliku cijenu. Račun može
imati bilo kakav oblik, ne mora biti izvorni primjerak, ne mora
biti potpisan, može biti ispostavljen
elektronički, ili poslan telefaksom (naknadno se može
zahtijevati prilaganje izvornika, ako nije posve čitak
ili sl., a ne sumnja se u prijevaru). Može se, ako je carinskom
djelatniku nužno, zahtijevati prijevod.
Treba reći kako račun mora sadržavati i broj i datum radi unosa
u knjigovodstvenu dokumentaciju. Umjesto
računa, poglavito u međusobnoj trgovini fizičkih osoba, može se
pojaviti kupoprodajni ugovor ili neki drugi
dokument što dokazuje prijenos vlasništva.
4.10. Proforma računi, predračuni, konzularni i carinski računi
te njihova uloga u utvrđivanju
carinske vrijednosti
Proforma račun zapravo je ponuda prodavatelja što sadrži sve
bitne podatke kao račun, ali ne znači prodaju
robe ni promjenu vlasništva. Ako kupac u određenom roku (opcija
ponude) prihvati ponudu, na temelju
toga se izrađuje konačan račun ili kupoprodajni ugovor, kao
obvezujuće dokumente. Prema tome, na
temelju proforma računa ne može se utvrđivati carinsku
vrijednost uz primjenu metode transakcijske
vrijednosti, jer nije vjerodostojan dokument o prodaji robe.
Predračun može služiti pri prodaji robe podložne određenim
gubicima u prijevozu te se preuzimanje robe
dogovara na odredištu (stranke su se unaprijed dogovorile o svim
detaljima). Budući da se predračun
ispostavlja za ukrcanu robu, ne može biti osnovom za plaćanje,
nego služi samo kao dokument što pokazuje
o kojoj se robi radi, koliko je robe ukrcano i sl., a tek se na
odredištu ispisuje konačan račun što služi kako
za plaćanje robe tako i za konačno carinjenje.
Carinski račun često se pojavljuje pri uvozu robe bez plaćanja
protuvrijednosti − npr. reklamni uzorci,
dokumentacija i sl., ali tada se ne upisuje vrijednost robe ili,
ako jest, to nije njezina stvarna vrijednost.
Konzularni račun osobit je račun za robu kakav neke zemlje
zahtijevaju pri uvozu. Ovjerovljuje ga
konzularni predstavnik zemlje uvoznice u zemlji izvoznici, kako
bi se potvrdilo vjerodostojnost podataka u
računu, tj. vjerodostojnost vrijednosti robe i zemlje
podrijetla. Takve se račune uobičajeno izdaje na
posebnom obrascu, te se zaračunava naknadu za uslugu. Račun
ujedno služi uvozniku za provjeru stvarno
obračunanih izvoznih cijena, odnosno štiti zemlju uvoznicu od
umanjenja carinske vrijednosti ili krivog
iskazivanja podrijetla robe i manjeg plaćanja uvoznih
davanja.
4.11. Prijevozne isprave
Prijevoznu ispravu izdaje se pri zaključenju ugovora o
prijevozu. Tovarni list uobičajeno sadrži informacije
o vozarini za robu, a može obuhvatiti i ostale troškove isporuke
robe − cijenu punjenja kontejnera i lučke
troškove − a ujedno sadrži druge podatke, npr. ime pošiljatelja
i kupca, luku utovara, oznake i brojeve za
prepoznavanje pošiljke, s količinom, težinom, kratkim opisom
robe, itd. Te su isprave tipske naravi, ovisno
o vrsti prijevoza, pa se najčešće govori o sljedećima:
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
U pomorskom prometu – teretnica ili konosman (Bill of
Lading)
Teretnica je potvrda za robu primljenu radi isporuke uz pisanu
obvezu prijevoznika (uobičajeno
prijevoznička kompanija) pošiljatelju da će primljenu robu
dostaviti primatelju u stanju u kakvomu je i
primljena. Kao dokument prava vlasništva u pogledu tereta,
posjedovanje teretnog lista je »na prvi pogled«
(prima facie) dokaz vlasništva robe i prenosiv je. Budući da je
teretnica dokument o vlasništvu, uobičajeno
sadrži »komplete« po tri primjerka. Teretnica može glasiti na
ime, po naredbi ili na donositelja. Teretnicu
na ime prenosi se ustupanjem, teretnicu po naredbi indosamentom,
a teretnicu na donositelja predajom.
Čista je teretnica ona što ne sadrži primjedbe na stanje robe i
ambalaže, te se samo nju može uporabiti kao
dokumentarni akreditiv, dok nečista teretnica ima primjedbe na
stanje robe pri ukrcaju na brod.
Prijevozna isprava u željezničkom prijevozu
U željezničkom prometu govorimo o teretnom listu, tj.
željezničkom tovarnom listu što je isprava u kojoj
željeznica potvrđuje da je primila robu na prijevoz. Ta isprava
dokazuje postojanje ugovora o prijevozu
robe željeznicom, a ispunjava je pošiljatelj robe (otpremnik)
koji i odgovara za ispravnost i točnost navoda.
U međunarodnomu željezničkom prometu sadržaj i oblik isprave
propisuje Međunarodna konvencija o
ugovorima o željezničkom prometu -Konvencija CIM.
Prijevozna isprava u cestovnom prometu
Kamionski tovarni list CMR –Međunarodna konvencija o ugovorima o
cestovnom prometu isprava je o
pošiljci što potvrđuje da je prijevoznik primio robu te da su
prodavatelj i prijevoznik ugovorili prijevoz.
CMR nije dokument o vlasništvu, nasuprot teretnici u brodskom
prometu, i ne daje nositelju i/ili
prijevozniku pravo vlasništva ili posjedovanja robe. Prijevoznik
je odgovoran za bilo kakav gubitak, štetu
ili odlaganje pošiljke do trenutka isporuke, a prodavatelj
odgovara za bilo kakav gubitak ili štetu što je
može pretrpjeti prijevoznik radi nepravilnosti podataka unesenih
u CMR.
Prijevozna isprava u zračnom prometu Tovarni list u zračnom
prometu dokument je što pokriva prijevoz robe zrakom i potvrda
zrakoplovne
kompanije pošiljatelju da je primila robu radi otpreme zračnim
putem do imenovanog primatelja. Isti je
reguliran Međunarodnom konvencijom o ugovorima u zračnom prometu
- konvencija IATA
4.12. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za zamjensku robu
dostavljenu besplatno?
U pogledu određenih vrsta robe postoji trgovačka praksa da
pošiljka obuhvati i određenu količinu proizvoda
»bez plaćanja«, kao zamjenu za proizvode za koje je iskustvo
pokazalo da će vjerojatno biti neispravni ili
oštećeni u prijevozu. Slično se može poslati veću količinu
naručenog materijala, npr. zato što je poznato da
su rubovi podložni oštećenju u prijevozu. Tada se smatra da
prodajna cijena pokriva ukupno isporučenu
količinu, pa ne treba pokušavati vrednovati odvojeno »besplatnu
zamjenu« ili uzimati u obzir dodatnu
količinu robe.
Ako pak pošiljatelj šalje određenu »zamjensku« robu u posebnoj
pošiljci bez naknade, treba je smatrati
robom uvezenom radi izvorne transakcije, odnosno robom za koju
treba utvrditi carinsku vrijednosti to na
temelju metode transakcijske vrijednosti istovjetne robe uz
primjenu cijena izvorne transakcije.
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
4.13. Kako se postupa kad kupac poduzima radnje na vlastiti
račun?
Kad kupac poduzima radnje o vlastitom trošku, nakon nabave robe,
a prije uvoza, i različite su od troškova
što ih se uračunava u transakcijsku vrijednost, to se ne smatra
posrednim plaćanjem prodavatelju, iako se
takve radnje može poduzeti u korist ili u dogovoru s
prodavateljem, pa se pri određivanju carinske
vrijednosti trošak ne dodaje stvarno plaćenoj ili plativoj
cijeni.
To obuhvaća sljedeće radnje:
▪ tržišne (marketinške) studije i istraživanja
▪ oglašavanje trgovačke marke pod kojom će se robu prodavati
▪ pripremanje izložbenih salona
▪ sudjelovanje na izložbama
▪ testiranje i dr.
Te radnje ne smiju biti uvjet prodaje robe. Treba upozoriti na
pojam u vlastitom trošku što razumijeva da je
kupac samostalno odlučio provesti npr. ispitivanje kvalitete
kupljenih proizvoda, pa šalje vlastita dva
stručnjaka u tvornicu proizvođača. No, kad prodavatelj uvjetuje
da proizvodnji moraju nazočiti dva
stručnjaka koji će obavljati kontrolu, a kupac snosi taj trošak
kako bi dobio robu, to se uračunava u cijenu
stvarno plaćenu ili plativu za robu, jer je to plaćanje uvjet za
prodaju robe.
4.14. Kako se postupa s troškovima jamstva za robu?
Jamstvo je osiguranje da roba neće imati nedostataka te ga se
povezuje s robom i njezin je sastavni dio, pa
ukupna plaćanja u vezi s jamstvom za robu čine dio stvarno
plaćene ili plative cijene i ulaze u carinsku
vrijednost robe.
4.15. Kakav se tečaj primjenjuje kad je roba obračunana u valuti
zemlje izvoznice ili neke treće
zemlje?
Sukladno Sporazumu, kad je radi utvrđivanja carinske vrijednosti
nužna konverzija valute, treba primijeniti
devizni tečaj kojeg su propisno objavila nadležna tijela zemlje
uvoza.
4.16. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za software?
Ako software dolazi na mediju (CD, DVD, disketa ili sl.),
carinsku vrijednost medija čini ukupna stvarno
plaćena ili plativa vrijednost za software, skupa s propisanim
troškovima što ih se uračunava u carinsku
vrijednost.
Kada se software šalje internetom, uvozna roba sa carinskog
motrišta fizički ne postoji, pa ne podliježe
carinskom postupanju. Pri uvozu računalnih programa na određenu
mediju, npr. disketa, magnetni disk i sl.,
medij podliježe obvezi carinjenja. Radijske i telefonske
prijenose i software poslan telefonski ili
posredstvom satelita, na temelju preporuke Svjetske carinske
organizacije (WCO), ne može se klasificirati
prema HS-u, pa ne podliježu postupku carinjenja.
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
5. Pogrešno dostavljena, oštećena, uništena roba i sl.
5.1. Kako se postupa kada nije dostavljena ukupno naručenu
količinu robe?
Kupac i prodavatelj ugovorili su isporuku određene količine robe
po određenoj cijeni i uz ugovorene ostale
parametre isporuke. Ako se pri carinjenju utvrdi da je dio
pošiljke izgubljen u prijevozu ili ga pošiljatelj nije
isporučio, carinsku vrijednost utvrđuje se tako da se
nedostajući dio ugovorene robe ne uzme u obzir pri
utvrđivanju carinske vrijednosti i na nj se ne obračunava
carinska davanja. Carinsku vrijednost utvrđuje se
temeljem ugovorenih parametara, ali uzevši u obzir stvarnu
količinu robe u određenoj pošiljci.
5.2. Kako se postupa nakon dostavljanja pogrešne robe?
Kada se isporuči pogrešnu robu a kupac je ipak odluči zadržati,
nužno je utvrditi carinsku vrijednost za
konkretnu robu, a ne za onu što su je ugovorili kupac i
prodavatelj. Za pogrešno dostavljenu robu ne može
se primijeniti metodu transakcijske vrijednosti, nego se
carinsku vrijednost utvrđuje uz primjenu ostalih
metoda.
I kad uvoznik s prodavateljem dogovori da mu pogrešno
dostavljenu robu prodavatelj ostavi po cijeni
ugovorenoj za prvotno naručenu (npr. radi zakašnjela izlaska na
tržište i sl.), pa uvoznik stvarno plati samo
toliku svotu, dogovorena vrijednost ne udovoljava uvjetima za
primjenu metode transakcijske vrijednosti te
je se ne može uzeti kao osnovu za utvrđivanje carinske
vrijednosti robe. Carinsku vrijednost mora se
utvrditi temeljem ostalih propisanih metoda utvrđivanja,
poštujući pravilo hijerarhije.
5.3. Kako se postupa kad je dio pošiljke oštećen ili
uništen?
Ako se roba, prije puštanja u slobodan promet djelomično izgubi
ili ošteti, pri utvrđivanju carinske
vrijednosti robe treba razmjerno raspodijeliti stvarno plaćenu
ili plativu cijenu.
Odredbe o utvrđivanju carinske vrijednosti dopuštaju prilagodbu
cijene stvarno plaćene ili plative i nakon
što je roba bila puštena u slobodan promet, ako se to predviđalo
ugovorom o prodaji (ili odvojenim
ugovorom o jamstvu), isključivo radi uvažanja neispravnosti robe
u jamstvenom roku. Kupoprodajni
ugovor tada mora sadržavati odredbu kakva omogućuje usklađivanje
cijene. Robu s greškom mora se
obuhvatiti konkretnima i jasnim odredbama o jamstvu, o čemu
govori i odredba o mogućem usklađivanju
cijene. Pojedinosti u vezi s jamstvom može se urediti i u
odvojenu dokumentu, uz uvjet da je povezan s
kupoprodajnim ugovorom i da oba dokumenata čine dio trgovačke
transakcije kupca i prodavatelja.
Prodavatelj i kupac, uz to, moraju uskladiti prvotne cijene za
određenu robu.
5.4. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za rabljenu robu?
Ako je roba kupljena kao rabljena i nije rabljena nakon prodaje,
a prije uvoza, za utvrđivanje carinske
vrijednosti rabljene robe nema osobitih postupaka − njome se
postupa kao sa svakom drugom robom, tj.
primjenjuje se propisane metode utvrđivanja.
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
5.5. Kako se postupa s novom ili rabljenom robom što je bila
rabljena u trećoj zemlji prije
puštanja u slobodan promet?
Ako je roba nakon prodaje, a prije puštanja u slobodan promet,
bila rabljena, to svakako umanjuje njezinu
vrijednost, pa se ne mora primijeniti metodu transakcijske
vrijednosti. Ako se ne može primijeniti nijednu
od ostalih raspoloživih metoda (2, 3, 4. i 5. metoda), carinsku
vrijednost može se utvrditi uz primjenu
alternativne metode − na temelju cijene po kojoj je roba bila
prodana uz umanjenje za trošnost radi uporabe.
5.6. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost kada su pošiljke
rastavljene?
Postoje okolnosti kad je jedna transakcija između kupca i
prodavatelja bude uvezena u nekoliko pošiljaka
kao npr:
○ robu čini ukupno industrijsko postrojenje, a pošiljke su
rastavljene radi praktičnijeg prijevoza,
sukladno programu montaže
○ ukupan uvoz ima velik opseg, pa je roba otpremljena u nekoliko
pošiljaka, sukladno zahtjevu
tijekom određenog razdoblja
○ pošiljke su rastavljene, jer uvoznik želi robu dostaviti kroz
različite luke.
Ako je pošiljka rastavljena, vrijednosti se nužno utvrđuje
odvojeno, jednako kao pri promjeni valute, budući
da je tečajna stopa primjenljiva na dan knjiženja važna za svaku
podijeljenu pošiljku. Stoga se ukupan
projekt mora procjenjivati na privremenoj osnovi, uz opravdanu
dodjelu ukupne vrijednosti svakoj pošiljci,
podložno konačnoj prilagodbi i procjeni po završetku uvoza.
U drugom slučaju, budući da se podijeljene pošiljke sastoje od
istovjetnih jedinica ili skupina robe određene
količine, vrijednost svake pošiljke može se utvrditi jednostavno
raspodjelom vrijednosti transakcije.
I u trećem se slučaju može primijeniti metodu transakcijske
vrijednosti, uz odgovarajuće prilagodbe, s
obzirom na razlike u cijeni prijevoza.
5.7. Kako se postupa kad je kupoprodaja dogovorena prema sustavu
»paket«-ugovora?
»Paket«-ugovori razumijevaju ugovore temeljem kojih kupac plaća
ukupnu svotu za povezanu skupinu
proizvoda, ili proizvoda prodanih zajedno, a cijena je za
prodanu robu jedina obveza.
Kada se govori o tzv. paket-ugovoru, pri utvrđivanju carinske
vrijednosti mogu se pojaviti npr. sljedeće
teškoće:
● različita roba prodana je i obračunana po jedinstvenoj ukupnoj
cijeni
● roba različite kvalitete prodana je i obračunana po
jedinstvenoj ukupnoj cijeni, a samo djelomično
deklarirana radi konačnog uvoza u zemlju uvoza
● različita roba obuhvaćena istom transakcijom obračunana je po
pojedinačnim cijenama
utvrđenima zbog tarifnih ili drugih razloga.
Kad je za cijelu pošiljku određena ukupna cijena, ona čini
cijenu stvarno plaćenu ili plativu za robu iz te
pošiljke. Ako takva cijena udovoljava uvjetima za primjenu
metode transakcijske vrijednosti, nije dobro
odbaciti je samo zbog zaključena »paket«-ugovora.
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
Činjenica da postoji jedinstvena ukupna cijena za različitu robu
nije preprekom za utvrđivanje transakcijske
vrijednosti. S obzirom da se robu razvrstava u različite tarifne
brojeve te podliježe plaćanju različitih stopa
carine, naravno da je od bitne važnosti pravilno rasporediti
vrijednosti na pojedinačne proizvode robu u
pošiljci, kako bi se pravilno obračunalo uvozna davanja. Tada je
nužan dogovor uvoznika i carinskog ureda
pri raspodjeli ukupne cijene na pojedinačne proizvode u
pošiljci. Jasno je uz to, kako postoje praktični
teškoće u razgraničenju ukupne cijene na pojedinačne proizvode
zbog razvrstavanja u različite tarifne
brojeve. Postoji više raspoloživih metoda, uključivši npr.
primjenu cijena ili vrijednosti istovjetne ili slične
robe iz prijašnjih uvoza, ako bi to omogućilo primjerene
usporedbe cijena različite robe obuhvaćene
»paket«-aranžmanom. Uvoznik može imati i uobičajen cjenik za
robu ili neki drugi dokument kakvim bi se
moglo dokazati koliki se dio cijene odnosi na određenu robu.
Ako uvoznik nema podataka, ili carinski ured priložene podatke
ne smatra dostatnima, ili pak sumnja u
vjerodostojnost podnesenih dokaza, transakcijsku se vrijednost
neće prihvatiti te će se carinsku vrijednost
utvrditi na temelju drugih metoda.
5.8. Kako se pri utvrđivanja carinske vrijednosti tretira
barter-poslove?
Barter-poslovi sastoje se od razmjene dobara ili usluga
otprilike jednake vrijednosti. Barter može ili ne
mora biti u monetarnom obliku. Pri tome nema cijene stvarno
plaćene ni bilo kakvih objektivnih ili
mjerljivih podataka za utvrđivanje vrijednosti, pa valja
primijeniti druge metode, a ne metodu transakcijske
vrijednosti. Kad je barter-transakcija izražena u monetarnom
obliku, podložna je odredbama o
transakcijskoj vrijednosti, iako je i tada dobro primijeniti
ostale metode utvrđivanja carinske vrijednosti.
5.9. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za robu uvezenu u
najam ili zakup?
Transakcije najma ili zakupa ne smatra se prodajom, pa i kad
ugovor omogućuje kupnju robe. U takvim se
okolnostima ne može primijeniti metodu transakcijske vrijednosti
nego neku drugu metodu utvrđivanja
vrijednosti.
6. Troškovi što ih se uračunava u transakcijsku vrijednost
6.1. Treba li cijeni stvarno plaćenoj za robu dodati još neke
troškove?
Pri utvrđivanju carinske vrijednosti na temelju metode
transakcijske vrijednost stvarno plaćenoj ili plativoj
cijeni za robu treba dodati troškove i davanja što ih se
uračunava u transakcijsku vrijednost i čine carinsku
vrijednost uvozne robe. Postoje i troškovi što ih se ne
uračunava u carinsku vrijednost, uz uvjet da ih se
razdvoji od stvarno plaćene ili plative cijene.
6.2. Koje se troškove uračunava u transakcijsku vrijednost?
○ troškove prijevoza, osiguranja robe do mjesta unosa robe u
carinsko područje EU
○ troškove utovara, istovara i rukovanja robom povezane s
prijevozom uvezene robe
○ provizije i naknade posredovanja, bez kupovne provizije
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
○ troškove ambalaže
○ troškove pakiranja
○ pomoćna sredstva
○ licencije i tantijeme
○ dobit od naknadne prodaje, ustupanja ili uporabe robe.
6.3. Što sve obuhvaća trošak transporta sa stanovišta
utvrđivanja carinske vrijednosti robe?
Trošak transporta uobičajeno sadrži prijevoz i osiguranje robe
te utovar, istovar i rukovanje robom u vezi s
prijevozom. Treba istaknuti kako izraz »utovar, istovar i
rukovanje robom povezano s prijevozom«
razumijeva i skladištenje robe i ostale troškove tijekom
prijevoza, pa se i te troškove uračunava u carinsku
vrijednost uvozne robe.
U carinsku vrijednost uračunava se trošak prijevoza i osiguranja
do mjesta unosa robe u carinsko područje
EU1.
U carinsku vrijednost ulaze samo troškovi prijevoza, osiguranja
i utovara, istovara i troškovi rukovanja
povezani s prijevozom uvezene robe do mjesta ulaska robe u
carinsko područje EU.
Ukoliko se roba uvozi u EU po cijeni koja uključuje troškove
dopreme unutar carinskog područja EU, nije
potrebno da račun ili neki drugi komercijalni dokument sadrži
razdvojene troškove na i unutar carinskog
područja EU nego: (a) ako se roba prevozi istim prijevoznim
sredstvom do mjesta nakon mjesta unosa u carinsko
područje EU, troškovi prijevoza odredit će se proporcionalno
udaljenosti prijeđenoj unutar i izvan
carinskog područja Unije, osim ako se dostave dokazi koji
iskazuju stvarno nastale troškove do
mjesta ulaska u carinsko područje Unije.
(b) ako se roba obračunava po jediničnoj cijeni franco odredište
koja odgovara cijeni na mjestu
unosa, troškovi prijevoza unutar EU se ne odbijaju od te cijene.
Međutim, takav odbitak se uzima
u obzir u slučaju ako se carinskim tijelima dokaže da je cijena
franco mjesto unosa u carinsko
područje niža od cijene franco odredište;
(c) ako je prijevoz besplatan ili obavljen s vlastitim vozilom
kupca, u carinsku se vrijednost ubrajaju
troškovi do mjesta unosa u carinsko područje određeni na osnovi
uobičajene tarife za jednaki
način prijevoza.
1 Mjestom unosa u carinsko područje EU smatra se: (a) za robu
koja se prevozi morem, luka istovara, ili luka pretovara, ako su
pretovar potvrdila carinska tijela navedene luke; (b) za robu koja
se prevozi morem i potom, bez pretovara, unutrašnjim plovnim
putovima, prva luka u kojoj se može obaviti istovar ili na ušću
rijeke ili kanala ili dublje u unutrašnjost, ako se carinskom uredu
pruži dokaz da je vozarina do luke istovara veća od vozarine do
prve luke; (c) za robu koja se prevozi željeznicom, unutarnjim
plovnim putovima ili cestom, mjesto na kojem se nalazi prvi
carinski ured;
(d) za robu koja se prevozi na drugi način, mjesto gdje roba
prijeđe kopnenu granicu carinskog područja EU.
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
6.3.1. Specifičnosti – prijevoz morem
Ukoliko se roba prevozi morskim putem, mjestom ulaska u carinsko
područje EU smatrat će se luka
iskrcaja ili luka prekrcaja.
Ukoliko se roba prevozi morem, a onda bez prekrcaja dalje
unutarnjim vodenim putovima, mjestom ulaska
u carinsko područje EU smatrat će se prva luka gdje se može
obaviti iskrcaj bilo na ušću rijeke ili kanala ili
dublje u unutrašnjosti ako se carinskim tijelima može dokazati
da je vozarina do luke iskrcaja viša nego do
prve luke.
6.3.2. Specifičnosti - avionski prijevoz
U svrhu određivanja troškova transporta, manipulacije i
osiguranja koji se uključuju u carinsku vrijednost,
ulaskom u Republike Hrvatske u Europsku Uniju mjestom ulaska za
robu koja se prevozi zračnim putem
smatrat će se mjesto gdje se prelazi kopnena granica carinskog
područja Unije.
- Avionski prijevoz koji se uključuje u carinsku vrijednost robe
utvrđuje se primjenom pravila i postotaka
prikazanih u Prilogu 25. Uredbe za provedbu carinskog zakonika
Zajednice2. U troškove koji se računaju u
postotku uključuju se samo trošak avionskog prijevoza, a ne
ostali dodatni troškovi.
- Međutim, u carinsku vrijednost uključuju se i svi dodatni
troškovi koji su jasno povezani uz
prijevoz robe. Tako će se u carinsku vrijednost kao trošak
povezan uz prijevoz uključivat i:
• troškovi ukrcaja
• troškovi ukrcajnog terminala
• pristojba za zračni prijevoz aerodroma polaska.
Ukoliko se roba šalje iz zemalja ili aerodroma koji nisu
uključeni u tablicu u Prilogu 25, koristi se postotak
za najbliži aerodrom koji je naveden u tablici.
U slučaju da roba putuje avionom u dva uzastopna leta, a
putovanje je prekinuto nakon prvog leta i
zrakoplovna kompanija u oba leta je različita pri čemu su izdana
dva zračna tovarna lista (Komentar 9
Customs Code Committee, Customs Valuation Section), raspodjela
troškova se ne može primijeniti za oba
leta nego samo na jedan. Raspodjela se tada vrši po samo zračnom
tovarnom listu onog leta kojim se ulazi u
carinsko područje Unije. Neovisno o raspodjeli, u carinsku
vrijednost robe uključuje se i trošak prijevoza
prvim avionom i to u punom iznosu.
U slučaju da je prijevoz prekinut zbog logističkih razloga i
postoji samo jedan zračni tovarni list,
primjenjivat će se postotak za prijevoz od polazišta do
odredišta.
6.3.3. Specifičnosti – željeznički promet
Ukoliko se roba prevozi željeznicom, unutarnjim vodama ili
cestom - mjestom ulaska u EU smatrat će se
mjesto gdje se nalazi prvi carinski ured.
Kod željezničkog prometa specifično je to da se raspodjela može
vršiti i na „tariff connecting point“
koje odgovara mjestu gdje željeznica prelazi kopnenu granicu
Unije. To mjesto ne mora nužno biti
2 Uredba Komisije (EC) br. 24540/93, o odredbama za provedbu
Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o uspostavi Carinskog zakonika
Zajednice
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
istovjetno mjestu gdje se nalazi prvi carinski ured. Ali upravo
zbog jednostavnosti i u skladu s trgovačkom
praksom, takva raspodjela troškova može se prihvatiti za
utvrđivanje carinske vrijednosti.
6.3.4. Specifičnosti - Pošta
U poštanskom prometu mjesto ulaska u carinsko područje EU smatra
se adresa dostave npr. kućna adresa,
adresa ureda i sl.
Svi poštanski troškovi koji se naplaćuju do mjesta isporuke, a
odnose se na robu poslanu poštom uključit će
se u carinsku vrijednost te robe. U carinsku vrijednost neće se
uključiti eventualni dodatni poštanski
troškovi3 koji se naplaćuju u zemlji uvoza.
Ipak, nikakve prilagodbe deklarirane vrijednosti se neće raditi
prilikom utvrđivanja carinske vrijednosti
robe nekomercijalne naravi4.
6.4. Uključuju li se i troškovi osiguranja u carinsku
vrijednost?
Da, troškovi osiguranja uključuju se u carinsku vrijednost i to
do mjesta unosa robe u carinsko područje EU.
Troškovi osiguranja (osim onih vezanih uz avionski prijevoz)
mogu se podijeliti samo u slučaju da postoji
zadovoljavajući dokaz da su ti troškovi razdvojeni na one do
unosa u carinsko područje EU i unutar
carinskog područja EU. U slučaju da se ne može dati
zadovoljavajući dokaz, cijeli iznos troška osiguranja
za prijevoz robe uključit će se u carinsku vrijednost.
6.5. Kako se rapodjeljuju troškovi transporta i osiguranja ako
postoji jedinstveni trošak za više
stavaka na deklaraciji ?
Ukoliko je u carinsku vrijednost robe potrebno uključiti
određene dodatne troškove (prijevoz, osiguranje,
licenca i sl.) koji se odnose na cijelu pošiljku (više
različitih roba), raspodjela troškova za pojedinu stavku
računat će se na slijedeći način:
• Vrijednost troškova prijevoza potrebno je dodati iznosu ili
oduzeti od iznosa stavke temeljem
računa, a prema neto težini robe5. Međutim, ukoliko iznos
troškova prijevoza ovisi o vrijednosti
robe koja se prevozi, troškovi prijevoza trebaju se izračunati
za svaku pojedinu stavku posebno,
proporcionalno vrijednosti stavke;
• Vrijednost troškova osiguranja pošiljke treba izračunati za
svaku pojedinu stavku prema
njenoj vrijednosti;
3 Ti dodatni troškovi su uobičajeno troškovi poštanskog
posredovanja, manipulacija s robom, troškovi otpremnika za
ispostavljanje carinske deklaracije (ako je propisano) i drugi
troškovi koje naplaćuje pošta, kompanije brze dostave te
otpremnici, odnosno druge pravne osobe koje vrše dopreme robe iz
inozemstva i/ili ispostavljanje deklaracije 4 Članak 1(6) Uredbe za
provedbu Carinskog zakonika Zajednice objašnjava da roba
nekomercijalne naravi znači robu za koju se određeni carinski
postupak zahtijeva povremeno i čija vrsta i količina ukazuju na to
da je namijenjena za pojedinačnu, osobnu uporabu, za uporabu u
kućanstvu primatelja ili osoba koje je unose ili je jasno da se
radi o poklonima 5 Do ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju
troškovi prijevoza uvijek su se raspodjeljivali po postotku udjela
u vrijednosti.
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
• U slučaju kada se troškovi osiguranja i troškovi prijevoza
navode skupa, tu vrijednost treba
izračunati prema pravilima usvojenim za troškove prijevoza.
6.6. Što je paritet isporuke robe?
Paritet isporuke robe ili transportna klauzula u ugovoru ili
računu određuje koje sve troškove i rizike u vezi
s dopremom robe snosi prodavatelj, a koje kupac, tj. kada rizik
u vezi s robom prelazi s prodavatelja na
kupca. Ujedno paritet isporuke naznačen u računu ili ugovoru o
kupoprodaji govori jesu li troškovi
prijevoza, osiguranja, rukovanje robom i sl. uračunani u plaćenu
ili plativu cijenu robe ili ih tek treba dodati
cijeni plaćenoj ili plativoj pri utvrđivanju carinske
vrijednosti.
Međunarodna trgovačka komora objavila je u Parizu 1936. zbirku
međunarodnih pravila Incoterms
(International Comercial Terms – Međunarodni trgovački izrazi),
radi tumačenja trgovačkih pojmova. Cilj
je tih pravila bio ujednačiti postupanja u vezi s isporukom
robe, kako bi se izbjeglo nesporazume i sporove
kupaca i prodavatelja. Pojmovi su postali prijeko potrebni u
nesmetanome odvijanju međunarodne trgovine,
a njihovu autentičnost priznaju svi svjetski sudovi i druga
upravna tijela, pa njihova uporaba u ugovorima o
prodaji znatno smanjuje nesporazume kakvi bi mogli izazvati
pravne komplikacije.
Incoterms 2000 propisuje ukupno 13 pojmova i svakoga definira
kratica od tri slova. Svaki paritet pripada
određenoj kategoriji (postoji četiri kategorije – E, F, C, D), a
svaka skupina označuje različit stupanj
odgovornosti prodavatelja za isporuku, kako slijedi:
● kategorija E − prodavatelj stavlja robu na raspolaganje kupcu
u vlastitim prostorima i ima najniži
stupanj odgovornosti za robu
● kategorija F – prodavatelj dostavlja robu do mjesta što ga
određuje kupac (FCA, FAS, FOB)
● kategorija C – prodavatelj ugovara prijevoz robe, ali ne
preuzima rizik od propasti ili slučajnog
oštećenja, nakon što je isporučena i poslana (CFR, CIF, CPT,
CIP)
● kategorija D – ako je ugovoren paritet isporuke iz kategorije
D, prodavatelj ima najviši stupanj
odgovornosti te snosi sve troškove i rizike isporuke robe kupcu
u krajnjem odredištu.
INCOTEMS 2000 propisuje sljedeće paritete isporuke:
KRATICA ZNAČENJE
VRSTA PRIJEVOZA Cestovni – C, zračni -Z željeznički - Ž, brodski
- B
grupa E - maksimalno opterećenje kupca
EXW - franko tvornica … za imenovano mjesto SVI
grupa F FCA franko prijevoznik… (imenovano mjesto) C, Z, Ž FAS
franko uz bok broda B FOB franko brod B grupa C
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
CFR Cijena sa vozarinom … (imenovana luka istovara) B CIF Cijena
sa osiguranjem i vozarinom ( luka istovara) B
CPT Vozarina plaćena do… (imenovano mjesto odredišta) SVI
CIP Vozarina i osiguranje plaćeni do … (imenovano mjesto
odredišta)
SVI
grupa D - maksimalno opterećenje prodavača
DAF Isporučeno na granici … (imenovano mjesto) C
DES Isporučeno franko brod … (imenovana luka istovara) B
DEQ Isporučeno franko obala ocarinjeno… (luka istovara) B
DDU Isporučeno neocarinjeno … (imenovano mjesto) SVI DDP
Isporučeno ocarinjeno … (imenovano mjesto) SVI
INCOTERMS®2010 pravila u primjeni su od 1.1.2011. godine. Kao i
prijašnje verzije ovo izdanje izradila
je Međunarodna trgovačka komora u Parizu (ICC), te su u obzir
uzete značajne promjene u međunarodnom
trgovanju od 2000. godine do danas, širenje zona slobodne
trgovine, uporaba elektroničke komunikacije,
promjene u prijevozničkoj praksi, sigurnosni elementi,
proširenje primjene INCOTERMS-a i u tuzemnom
prometu i dr.
Kako INCOTERMS-i predstavljaju preporučena pravila i služe
olakšanju samih odnosa između kupca i
prodavatelja, ali iz istih ne proizlazi obveza korištenja u
međunarodnom prometu, te ukoliko kupac i
prodavatelj ne ugovore kupoprodaju robe i isporuku iste
koristeći najnovija INCOTERMS 2010, već
koristeći neki od „starih“ INCOTERMS ili pak uopće ne koriste
ova pravila već se opisno dogovore, u
postupku utvrđivanja carinske vrijednosti nužno je isto uzeti u
obzir.
INCOTERMS 2010 propisuje sljedeće paritete isporuke:
BILO KOJI OBLIK TRANSPORTA EXW franko tvornica … ( imenovano
mjesto) FCA franko prijevoznik… (imenovano mjesto)
CPT Vozarina plaćena do… (imenovano mjesto odredišta)
CIP Vozarina i osiguranje plaćeni do … (imenovano mjesto
odredišta)
DAT
isporučeno terminal …(terminal u luci ili mjesto odredišta)
DAP isporučeno na mjestu .. (imenovano mjesto odredišta)
DDP Isporučeno ocarinjeno … (imenovano mjesto odredišta)
MORSKI I UNUTARNJA PLOVIDBA
FAS franko uz bok broda (…imenovano mjesto otpreme)
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
FOB franko brod (…imenovano mjesto otpreme) CFR Cijena sa
vozarinom … (imenovana luka odredišta)
CIF Cijena sa osiguranjem i vozarinom ( ..imenovana luka
odredišta)
6.7. Uračunava li se u carinsku vrijednost robe troškove
skladištenja?
Izraz »utovar, istovar i rukovanje robom povezano s prijevozom«
razumijeva i skladištenje robe i ostale
troškove nastale pri prijevozu, pa i te troškove treba uračunati
u carinsku vrijednost uvozne robe.
No, ako troškovi skladištenja robe nisu povezani s prijevozom,
nastaju nakon prodaje na trošak kupca robe i
nisu, izravno ili neizravno, plaćeni u korist prodavatelja nego
neovisnoj tvrtki, ne smatra ih se dijelom
cijene stvarno plaćene ili plative za robu, nego radnjom što je
kupac poduzima na vlastiti račun, pa ih se ne
uračunava u carinsku vrijednost uvozne robe.
6.8. Što čini troškove ambalaže i pakiranja kad je u pitanju
uračunavanje u carinsku vrijednost?
U carinsku vrijednost uvezene robe, kako je već rečeno,
uračunava se i troškove ambalaže, unutarnje ili
vanjske, kako bi se omogućilo isporuku robe u dobrom stanju, a
ima obilježja uobičajene (standardne npr.
vreće, sanduci, kutije i sl.) ambalaže. Treba također istaknuti
kako se troškove specijalne (neuobičajene)
ambalaže ne uračunava u carinsku vrijednost uvezene robe, nego
je se carini odvojeno kao drugu uvoznu
robu (npr. kutije od plemenitih metala, kožne torbe i sl.).
Za ambalažu što nije prodana s robom, nego je se vraća u
inozemstvo (privremen uvoz), u carinsku
vrijednost robe uračunava se razmjeran dio vrijednosti troškova
ambalaže (npr. naknada za zakup u vezi s
određenim uvozom robe) prenesen na uvoznu robu.
Treba, uz to, napomenuti da se ambalažu, kad je predmet posebnog
uvoza, ne može dodavati u carinsku
vrijednost uvozne robe, jer bi se tada davanja na ambalažu
plaćalo dva puta. Ovdje se ne govori o
standardnoj ambalaži robe za koju je trošak već uračunan u
cijenu robe, nego npr. o posebnom trošku
pakiranja za izvoz namijenjen zaštiti robe od oštećenja pri
dugome putovanju ili sl. Takav se trošak
naplaćuje kupcu posebno i on ga plaća, te ga se stoga uračunava
u carinsku vrijednost.
6.9. Što su troškovi provizije i koje se uračunava u carinsku
vrijednost?
U transakcijsku vrijednost uračunava se ukupne provizije i
naknade posrednicima, što ih kupac plaća u vezi
s nabavom robe, osim kupovne provizije. Provizije se ne
uračunava ako su sadržane u cijeni robe.
Ako postoji prodajna provizija, tj. osoba koja za prodavača
traži kupce ili pak neovisan agent koji povezuje
kupca i prodavatelja, a prodavatelj taj trošak prenosi na kupca,
naravno kako ta svota čini dio stvarno
plaćene ili plative vrijednosti za robu te je dio carinske
vrijednosti uvozne robe.
Pri utvrđivanju carinske vrijednosti nužno je prepoznati ulogu
tog posrednika, jer naknada za njegov posao
jednom jest carinska vrijednost, a drugi put nije. Stoga je
važno razlikovati koga zastupa, jer se tako
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
posrednika prepoznaje kao kupovnog ili prodajnog posrednika, te
uključuje ili ne u carinsku vrijednost
robe.
6.10. Po čemu se razlikuje kupovnog ili prodajnog
posrednika?
Pojam kupovne provizije razumijeva naknade što ih uvoznik plaća
agentu za obavljanje usluge zastupanja
uvoznika u inozemstvu pri kupovini robe. Kupovni je posrednik
osoba koja radi za račun kupca, dajući mu
uslugu nalaženja prodavatelja, izvješćuje prodavatelja o željama
kupca, prikuplja ponude, pregledava robu,
a ponekad organizira i osiguranje, prijevoz, skladištenje te
dopremu robe.
Kupovnu proviziju uvoznik može plaćati odvojeno od plaćanja
robe, kada se kupčevu kupovnu proviziju ne
dodaje stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni. Treba usmjeriti
pažnju na okolnosti kad posrednik djeluje za
vlastiti interes ili ima vlasnički interes u robi, jer ga se
tada ne može tretirati kao kupovnog posrednika.
Prodajni posrednik osoba je koja radi za račun prodavatelja, ona
traži kupce i prikuplja narudžbe, te
katkada skladišti i otprema robu. Robu kupljenu uz posredovanje
prodajnog agenta u načelu se ne može
naručiti bez plaćanja provizije prodajnom posredniku.
Plaćanje prodajne provizije uobičajeno je na dva načina:
− Ako strani prodavatelj koji isporučuje naručenu robu
posredstvom prodajnog agenta osobno plaća
proviziju i to plaćanje uračunava u cijenu robe što je plaća
kupac, proviziju ne treba dodavati stvarno
plaćenoj ili plativoj cijeni, jer je već uračunana u cijenu.
− Ako uvjeti prodaje zahtijevaju da kupac plati proviziju,
najčešće izravno posredniku, cijeni robe u
računu, pri utvrđivanju transakcijske vrijednosti robe, treba
dodati svotu provizije prodajnog agenta.
6.11. Što se smatra naknadom za posredovanje?
Pojam naknada posredovanja upućuje na osobu koja radi i za kupca
i za prodavatelja. On nema nikakvu
drugu ulogu nego spojiti dvije strane. Ovi posrednici su
uobičajeno specijalizirani za neku vrstu robe, npr.
ulje, šećer, kava i sl., poznaju tržište takve robe, najčešće
imaju dugogodišnje iskustvo i brojne poslovne
veze. Provizija je posrednika uobičajeno postotak od zaključenog
posla − rezultat njegove aktivnosti, a
visina postotka ovisi o stupnju prethodne odgovornosti.
Ako posrednika plaća prodavatelj robe, ukupnu će se proviziju,
pri utvrđivanja transakcijske vrijednosti,
uračunati u stvarno plaćenu ili plativu cijenu. Događa se,
međutim, da posrednika plaća kupac, ili u
određenu razmjeru, i kupac i prodavatelj, kada se u carinsku
vrijednost uračunava samo dio kojeg je
prouzročio kupac, ako to već nije uračunano u cijenu robe i ako
ne čini kupovnu proviziju.
6.12. Što su pomoćna sredstva i koja se uračunava u carinsku
vrijednost?
Pomoćna sredstva pojam je što ga se rabi za opis bilo kojeg
elementa robe ili usluge:
� materijal, sastavni dijelovi i slične stvari ugrađene u
uvezenu robu
� alat, matrice, kalupi, odljevi i slično, uporabljeno u
proizvodnji uvezene robe
� materijal utrošen u proizvodnji uvezene robe
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
� usluge projektiranja, razvoja, umjetničkog rada, oblikovnog
rada i planova i skica nastalih
izvan zemlje uvoza, a nužnih u proizvodnji uvezene robe što ih
je kupac isporučio, izravno
ili neizravno, bez naplate ili po sniženoj cijeni, radi uporabe
u vezi s proizvodnjom i
prodajom uvezene robe radi izvoza, i to do stupnja do kojeg ta
vrijednost nije bila
uračunana u plaćenu ili plativu cijenu.
Primjereno raspodijeljenu vrijednost takvih pomoćnih sredstava
mora se dodati stvarno plaćenoj ili plativoj
cijeni, svejedno je li je kupac izravno dostavio ili nije.
6.13. Što su naknade za licencije/tantijeme?
Naknade za licencije ili tantijeme plaćanja su za dobivanje
prava na uporabu, proizvodnju ili prodaju
određenog proizvoda ili dijela proizvoda što u sebi sadrži neki
oblik intelektualnog vlasništva (to obuhvaća
i plaćanja za patente, modele, inozemne trgovačke ili tvorničke
marke, zaštićene znakove, autorska prava i
dr.).
6.14. Kada se troškove licencija i tantijema uračunava u
carinsku vrijednost?
Pri utvrđivanju carinske vrijednosti na temelju transakcijske
vrijednosti, cijeni stvarno plaćenoj ili plativoj
za uvoznu robu treba dodati i tantijeme i licenčne troškove u
vezi s robom što je se vrednuje, a kupac ih,
posredno ili neposredno, mora platiti kao uvjet za prodaju robe,
ako takve tantijeme ili pristojbe nisu
uračunane u stvarno plaćenu ili plativu cijenu.
Kako bi se te troškove uračunalo u carinsku vrijednost:
� moraju se odnositi na robu što je se procjenjuje
� kupac mora, izravno ili neizravno, plaćati tantijeme i
licencije, kao uvjet prodaje
� uračunat će ih se, ako već nisu bili uračunani u stvarno
plaćenu ili plativu cijenu.
Tantijemska i licenčna plaćanja moraju se odnositi izravno na
uvoznu robu što sadrži trgovačku marku ili
autorsko pravo (copyright), ili određen patentirani proces, ili
neko drugo zaštićeno pravo. Kupovina robe
mora obuhvatiti i plaćanja za tantijeme ili licencije. Kupcu se
mora uvjetovati nabavu robe obveznim
plaćanjem tantijema ili licencije za robu, svejedno kome je
plaća (može i trećoj strani − vlasniku licencije),
važno je samo da je plaćanje za tantijemu ili licenciju uvjet
prodaje robe.
6.15. Kada se naknadu za licenciju/tantijemu plaća trećoj osobi
(ne prodavatelju), mora li je se
uračunati u carinsku vrijednost?
Da bi se te troškove uključilo u carinsku vrijednost, nije bitno
kome se plaća već za što se plaća. Ako je
udovoljeno spomenutim uvjetima, plaćanje se mora uračunati u
carinsku vrijednost. Kad prodavatelj i
davatelj licencije nisu povezane osobe, naknadu će se
uračunavati samo ako je uvjet prodaje robe.
6.16. Postoji li vrsta naknade za licencije/tantijeme kakvu se
ne uračunava u carinsku vrijednost?
Da. Nužno je utvrditi sve okolnosti transakcije te utvrditi
zašto se plaća naknadu za licenciju. Ako se to
odnosi na usluge npr. u vezi s nadzorom nakon uvoza ili nekima
drugim troškovima što ih se, sukladno
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
carinskim propisima, ne uračunava u carinsku vrijednost, naknadu
za licenciju (što pokriva to plaćanje)
neće se uračunati. Kada se licencija odnosi na know-how, npr.
tehničke podatke što nisu u vezi s uvoznom
robom, nego npr. s radnjama što će ih se obaviti na njoj, takvo
se plaćanje ne uračunava u carinsku
vrijednost uvozne robe.
6.17. Uračunava li se u carinsku vrijednost licenciju plaćenu za
financiranje istraživanja i
razvoja?
Ako se istraživanje i razvoj odnosi na robu koja se uvozi, i
takvu naknadu treba uračunati u carinsku
vrijednost.
6.18. Kada ukupnu naknadu za licenciju čine plaćanja koja se
uključuju, ali i ona koja se ne
uključuju u carinsku vrijednost, može li se to razdvojiti?
Ako je iz ugovora ili druge dokumentacije razvidno koliki se dio
odnosi na troškove koji se uključuju, a
koliki na ostale, može ih se razdvojiti te u carinsku vrijednost
uračunati samo dio što, sukladno propisima,
čini dio carinske vrijednosti.
6.19. Kada se dobit od naknadne prodaje, ustupanja ili uporabe
uračunava u carinsku vrijednost?
Pri utvrđivanju transakcijske vrijednosti u cijenu stvarno
plaćenu ili plativu treba dodati i naknade od
preprodaje, ustupanja ili uporabe robe što će ih kupac, izravno
ili neizravno, proslijediti prodavatelju.
6.20. Što učiniti kada se u trenutku uvoza ne može utvrditi
točnu svotu troška koji se uključuje u
carinsku vrijednost?
Ako je u trenutku carinjenja ugovoreno naknadno, izravno ili
neizravno, plaćanje prodavatelju, ali je svota
nepoznata, jer će je se prema ugovoru određivati naknadno, npr.
nakon prodaje robe na domaćem tržištu,
carinsku vrijednost utvrdit će se na temelju nepotpunih
podataka, tj. na temelju podataka kakvima deklarant
raspolaže u trenutku carinjenja. Deklarant, ujedno, mora
položiti osiguranje u visini razlike svote
obračunane na temelju privremenih podataka te najveće moguće
svote davanja što bi ih trebalo obračunati
za robu. Nakon plaćanja obveze prodavatelju, deklarant to mora
prijaviti carinskom uredu.
Treba istaknuti kako je pri naknadnom plaćanju obveze
prodavatelju ili trećoj osobi, što ga se mora
uračunati u carinsku vrijednost, moguće i pojednostavnjenje u
obračunu troškova, kada carinski ured na
zahtjev deklaranta može odobriti primjenu prikladnih
procijenjenih vrijednosti te će se carinsku deklaraciju
kakva sadrži te elemente, smatrati potpunom.
7. Troškovi što ne ulaze u carinsku vrijednost
7.1. Ima li troškova u vezi s nabavom robe što ih se ne
uračunava u carinsku vrijednost?
Ima. To su troškovi za:
� prijevoz robe nakon ulaska u carinsko područje Europske
Unije
� gradnju, kompletiranje, montažu, održavanje ili tehničku pomoć
danu nakon uvoza industrijskih
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
postrojenja, strojeva ili opreme
� kamate proistekle iz financijskih aranžmana
� dobivanje prava na umnožavanje (reproduciranje) uvezene
robe
� kupovne provizije
� uvozna i druga davanja što ih se u Hrvatskoj plaća pri uvozu
ili prodaji robe, uz dokaz da će do
povrata doći ili je došlo,
ako su razdvojeni od cijene stvarno plaćene ili plative te ih se
ne uračunava u carinsku vrijednost.
7.2. Kako se postupa s troškovima prijevoza robe nakon ulaska u
carinsko područje EU?
Troškove prijevoza od carinske granice EU do odredišta u
unutrašnjosti neće se uračunavati u carinsku
vrijednost uvozne robe ali treba uzeti u obzir napomene iz točke
6.3. „Što sve obuhvaća trošak transporta
sa stanovišta utvrđivanja carinske vrijednosti robe“.
7.3. Treba li u carinsku vrijednost uračunati i troškove
dangubine?
Ako je trošak dangubine u vezi s kašnjenjem robe u carinskom
području EU, neće ga se uračunavati u
carinsku vrijednost robe, ali kada se dangubinu plaća radi
kašnjenja robe prije ulaska u carinsko područje
EU, trošak će se uračunati u carinsku vrijednost robe.
7.4. Troškovi gradnje, kompletiranja, montaže, održavanja ili
tehničke pomoći obavljene nakon
uvoza industrijskih postrojenja, strojeva ili opreme
Ovi troškovi, u načelu, nastaju nakon unosa robe carinsko
područje EU, pa ih se ne uračunava u carinsku
vrijednost robe, ali će ih se isključiti iz carinske vrijednosti
jedino ako se sve izdatke može provjeriti u
vjerodostojnoj dokumentaciji.
7.5. Kako se tretira kamate proistekle iz financijskih
aranžmana?
Naknade za kamatu prema kupčevima financijskim dogovorima, kada
se odnose na kupovinu uvezene robe,
neće se smatrati dijelom carinske vrijednosti, ako je:
○ kamata odvojena od stvarno plaćene ili plative cijene za
robu
○ sastavljen pisani financijski dogovor
○ kad kupac, na zahtjev, može dokazati da je:
− takva roba stvarno prodana po deklariranoj cijeni kao stvarno
plaćenoj ili plativoj cijeni te da
− utvrđena kamatna stopa nije viša od uobičajene stope za takve
transakcije u zemlji u kojoj je i u
vrijeme kada je takav financijski dogovor omogućen.
Ovu će se odluku primjenjivati neovisno o tome je li
financiranje omogućio prodavatelj, banka ili neko
druga pravna ili fizička osoba. Nju će se također primjenjivati,
kad je pogodno, ako se vrijednost robe
utvrđuje na temelju neke druge metode različite od transakcijske
vrijednosti.
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
7.6. Troškovi za dobivanje prava na umnožavanje (reproduciranje)
uvezene robe
Troškove za dobivanje prava reprodukcije (umnožavanje) uvezene
robe u zemlji uvoza ne uračunava se u
carinsku vrijednost. No, ako stvarno plaćena ili plativa cijena
robe obuhvaća spomenute troškove, nema
ovlasti za isključenje iz carinske vrijednosti. Iako, naime,
postoji odredba da se te troškove ne uračunava,
nema odredbe kakva bi ih isključila iz stvarno plaćene ili
plative cijene za uvoznu robu, ako su u nju bili
uračunani.
Ovdje treba napomenuti kako se pravo na reprodukciju robe odnosi
na izum ili izvorni rad ili ideju
ugrađenu u uvezenu robu. Pravo reprodukcije te inovacije, rada
ili ideje, uz uporabu uvezene robe
ograničeno je. Ne smatra se npr. kupovinom dijela robe s
trgovačkim znakom i dopuštenje kupcu da ponovi
taj trgovački znak reprodukcijom kupljene robe.
7.7. U kakvim se okolnostima u carinsku vrijednost ne uračunava
kupovnu proviziju?
Kupovni posrednik zastupa kupca pri kupovini, nalazi
prodavatelja, prikuplja uzorke, ispituje robu, te
ponekad dogovara prijevoz, osiguranje, pohranjivanje i dostavu
robe. Svotu plaćenu za uslugu posredniku
pri kupovini naziva se kupovnom provizijom što je uvoznik plaća
povrh plaćanja za robu. Ponekad
posrednici pri kupovini djeluju kao komitenti zato što vlastitim
novcem plaćaju robu te, nakon stjecanja
vlasništva, preprodaju robu krajnjem kupcu u zemlji uvoza,
podižući račun na vlastito ime. tzv. posrednik
tada pri kupovini postaje stvarni prodavatelj robe, a prodajna
cijena obuhvaća posrednikovu proviziju i
profit. Ako prodajna cijena robe već sadrži kupovnu proviziju,
više je se ne može isključiti iz nje.
Posrednika se pri kupovini kadšto može zadužiti za plaćanje
prijevoza i osiguravajućih pristojba, tako da
uračuna i vlastitu kupovnu proviziju. Takve pristojbe uračunava
se u carinsku vrijednost kao trošak
prijevoza i osiguranja. Treba istaknuti kako se mora pomno
pregledati ugovor kupca i posrednika, njihove
odnose, stvarno obavljene poslove, izvorne račune prodavatelja i
ostalu dokumentaciju, zato što se prodajnu
proviziju (ili proviziju posrednika) često može prikazati kao
kupovnu proviziju, radi izbjegavanja
uračunavanja u carinsku vrijednost uvozne robe.
8. Transakcije povezanih osoba
8.1. Tko su tzv. povezane osobe?
Dvije osobe smatra se, sukladno o ovome poglavlju, međusobno
povezanima samo ako:
○ je jedna voditelj ili direktor tvrtke u vlasništvu druge osobe
i obratno
○ su pravno priznati partneri u poslu
○ su u odnosu poslodavac i posloprimac
○ je jedna od njih izravan ili neizravan vlasnik te nadzire ili
posjeduje 5% ili više posto dionica s
pravom glasa u svakoj tvrtki
○ jedna izravno ili neizravno nadzire drugu
○ su izravno ili neizravno pod nadzorom treće osobe
○ zajedno, izravno ili neizravno, nadziru treću osobu, ili
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
○ ako su članovi iste obitelji.
8.2. Uključuje li pojam »osobe« i pravne i fizičke osobe?
Da. Pojam povezanih osoba odnosi se i na pravne i na fizičke
osobe.
8.3. Može li se isključive zastupnike, distributere odnosno
koncesionare smatrati povezanim
osobama?
Osobe poslovno povezane tako da je jedna isključivi zastupnik,
isključivi raspačavač ili isključivi
koncesionar drugoga, svejedno kako je odnos opisan, smatrat će
se povezanima samo ako su povezana
sukladno prije navedenima mjerilima.
8.4. Kada se može smatrati da neka osoba kontrolira drugu
osobu?
Smatra se da osoba kontrolira drugu osobu kad je prva u pravnom
ili operativnom položaju kakav joj
omogućuje da nameće ograničenja ili da rukovodi nad drugom
osobom.
8.5. Koga sve možemo smatrati članovima iste obitelji?
Članovima iste obitelji smatra se:
○ supruga i suprugu
○ roditelje i djecu
○ braću i sestre (i polubraću i polusestre)
○ djeda, baku i unuke
○ ujaka, ujnu, tetka i tetku te strica i strinu
○ roditelje supružnika, snahe i zetove
○ šurjaka i šurjakinju.
8.6. Što treba učiniti kad povezanost kupca i prodavatelja
utječe na cijenu robe?
Ako postoji povezanost kupca i prodavatelja i to utječe na
cijenu robe, tj. kad kupac zbog povezanosti
stekne određen povlašteni tretman i ostvari cijenu robe kakvu ne
mogu dobiti drugi kupci, carinsku
vrijednost ne može se utvrđivati na temelju transakcijske
vrijednosti robe. Iako cijena po kojoj je kupac
dobio robu odražava stvarno plaćenu cijenu, prema definiciji
transakcijske vrijednosti, povezanost kupca i
prodavatelja kakva utječe na cijenu robe jedno je od ograničenja
kada se ne može primijeniti jednaku
metodu utvrđivanja carinske vrijednosti.
Carinsku vrijednost u takvoj okolnosti treba utvrditi na osnovi
druge raspoložive metode utvrđivanja, uz
primjenu pravila hijerarhije. Kada se carinsku vrijednost ne
utvrđuje temeljem transakcijske vrijednosti,
nužna je suradnja i komunikacija uvoznika i carinske službe,
kako bi se utvrdilo carinsku vrijednost
temeljem druge metode.
-
CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT
CV// 01.13
8.7. Može li biti prihvaćena transakcija između povezanih
osoba?
Unatoč činjenici da su kupac i prodavač povezane osobe, postoje
situacije kakve dopuštaju da se carinsku
vrijednost utvrdi na temelju metode transakcijske
vrijednosti:
○ transakcijsku vrijednost smatrat će se prihvatljivom ako
vrijednost robe odgovara jednoj od »test-
vrijednosti«,
○ uvoznik dokaže da povezanost nije utjecala na cijenu.
8.8. Što su to testne vrijednosti i za što služe?
»Testna« vrijednost može biti ili transakcijska vrijednost
istovjetne ili slične robe pri prodaji nepovezanim
kupcima u zemlji uvoznici ili dedukcijska vrijednost ili
izračunana vrijednost za istovjetnu ili sličnu robu.
»Testne« vrijednosti primjenjuje se na prijedlog uvoznika i ne
smije ih se rabiti kao zamjenske vrijednosti, a
temelje se na jednakome načelu, tj. transakcijsku vrijednost
uvozne robe uspoređuje se s test-vrijednošću i
prihvaća, ako se približava test-vr