Izvorni članak UDK 179.9:17.036.1Petrić, F. Primljeno 20. 10. 2009. Bruno Ćurko Institut za filozofiju, Ulica grada Vukovara 54/IV, HR–10000 Zagreb [email protected]Petrić o vrlini i sreći u »humanističkom« razdoblju Sažetak U četiri djela objavljena do 1562. godine, Frane Petrić tematizira vrlinu i sreću. Osnovna tema prvog Petrićeva djela, La città felice (1551), jest postizanje sreće putem vrline. Ostala tri Petrićeva djela u kojima se tematizira vrlina ili sreća su Il Barignano. Dialo- go dell’honore (1552), Della historia diece dialoghi (1560) i Della retorica dieci dialoghi (1562). U navedenim su djelima vrlina i sreća teme kojih se Petrić dotiče samo usput. U Barignanu, dijalogu o časti, tematizira se odnos vrline i časti. Deset dijaloga o povijesti donosi nam kratku raspravu o ostvarenju sreće, kao podtemu raspravi o svrsi povijesti. U Deset dijaloga o retorici Petrić kratko raspravlja o povezanosti pohvale i vrline te o različitosti izvora vrline i dobra. Petrić je pisao kako mu je cilj slijediti božanskog Platona, međutim, u navedena četiri djela, barem što se tiče vrline i sreće, ostaje vjeran Aristotelu i njegovim učenjima iz Politike, Nikomahove etike i Retorike. Ključne riječi vrlina, sreća, odgoj, dobro, zakonodavac, zajednica, Frane Petrić, Platon, Aristotel U razdoblju od 1551. do 1562. Petrić je o vrlini i sreći promišljao u četirima svojim djelima: La città felice (1551), Il Barignano (1552), Della historia diece dialoghi (1560) i Della retorica dieci dialoghi (1562). Upravo su to djela koja određuju rano razdoblje Petrićeva mišljenja. Sva Petrićeva djela iz tog razdoblja, kako primjećuje Mihaela Girardi-Karšulin, »polaze od jednog ‘antropološkog’ fenomena, ljudske zajednice, ljudske povijesti i ljudskog go- vorenja…«. 1 Kako u spomenutim djelima Cresanin obrađuje teme o ustroju države, čovjekovoj časti, smislu povijesnih istraživanja i teoriji govorništva, opravdano je razdoblje od 1551. do 1562. nazvati »humanističkim« razdo- bljem Petrićeva mišljenja. Na početku toga razdoblja, već je upozorilo nekoliko autora, među njima naj- ranije Premec i Veljak, Petrić se oslanjao na Aristotela. Sam je Petrić u svojoj autobiografiji pisanoj u trećem licu istaknuo: »[Petrić] čuvši jednog fratra iz svetog Franje kako izlaže platoničke zaključke, zaljubi se u njih pa sprijateljivši se s fratrom upita da ga ovaj usmjeri Platonovim putem. Fratar mu kao najbolji put predloži Ficinovu Teologiju, a on joj se predade s velikom žudnjom. I takav bijaše početak tih studija što ih je zatim stalno slijedio.« 2 1 Mihaela Girardi Karšulin, »Frane Petrić: Od ‘antropološkog’problema do novoplatoničkog sustava«, u: Erna Banić-Pajnić, Mihaela Gi- rardi Karšulin, Marko Josipović, Magnum miraculum – homo (Veliko čudo – čovjek): Humanističko-renesansna problematika čo- vjeka u djelima hrvatskih renesansnih filo- zofa (Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 1995), pp. 143–164, na p. 159. 2 Frane Petrić, »Pismo Bacciu Valoriju u Firen- cu«, u: Ljerka Schiffler, Frane Petrić o pjes- ničkom umijeću (Zagreb: Institut za filozofi- ju, 2007), pp. 285–294, na p. 289.
18
Embed
Petrić o vrlini i sreći u »humanističkom« razdobljuInstitut za filozofiju, Ulica grada Vukovara 54/IV, HR–10000 Zagreb [email protected] Petrić o vrlini i sreći u »humanističkom«
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Petrić o vrlini i sreći u »humanističkom« razdoblju
SažetakU četiri djela objavljena do 1562. godine, Frane Petrić tematizira vrlinu i sreću. Osnovna tema prvog Petrićeva djela, La città felice (1551), jest postizanje sreće putem vrline. Ostala tri Petrićeva djela u kojima se tematizira vrlina ili sreća su IlBarignano.Dialo-godell’honore (1552), Dellahistoriadiecedialoghi (1560) i Dellaretoricadiecidialoghi(1562). U navedenim su djelima vrlina i sreća teme kojih se Petrić dotiče samo usput. U Barignanu, dijalogu o časti, tematizira se odnos vrline i časti. Desetdijalogaopovijestidonosi nam kratku raspravu o ostvarenju sreće, kao podtemu raspravi o svrsi povijesti. U Deset dijaloga o retorici Petrić kratko raspravlja o povezanosti pohvale i vrline te o različitosti izvora vrline i dobra. Petrić je pisao kako mu je cilj slijediti božanskog Platona, međutim, u navedena četiri djela, barem što se tiče vrline i sreće, ostaje vjeran Aristotelu i njegovim učenjima iz Politike, Nikomahoveetike i Retorike.
Urazdobljuod1551.do1562.Petrićjeovrliniisrećipromišljaoučetirimasvojimdjelima:La città felice (1551), Il Barignano (1552), Della historia diece dialoghi (1560) iDella retorica dieci dialoghi (1562).Upravo su todjelakojaodređujuranorazdobljePetrićevamišljenja.SvaPetrićevadjelaiztograzdoblja,kakoprimjećujeMihaelaGirardi-Karšulin,»polazeodjednog‘antropološkog’fenomena,ljudskezajednice,ljudskepovijestiiljudskoggo-vorenja…«.1KakouspomenutimdjelimaCresaninobrađujetemeoustrojudržave,čovjekovojčasti,smislupovijesnihistraživanjaiteorijigovorništva,opravdano je razdobljeod1551.do1562.nazvati»humanističkim«razdo-bljemPetrićevamišljenja.Napočetkutogarazdoblja,većjeupozorilonekolikoautora,međunjimanaj-ranijePremeciVeljak,PetrićseoslanjaonaAristotela.SamjePetrićusvojojautobiografijipisanojutrećemlicuistaknuo:
MihaelaGirardiKaršulin,»FranePetrić:Od‘antropološkog’problemadonovoplatoničkogsustava«, u:ErnaBanić-Pajnić,MihaelaGi-rardi Karšulin, Marko Josipović, Magnum miraculum – homo (Veliko čudo – čovjek): Humanističko-renesansna problematika čo-vjeka u djelima hrvatskih renesansnih filo-
zofa (Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada,1995),pp.143–164,nap.159.2FranePetrić,»PismoBacciuValorijuuFiren-cu«,u:LjerkaSchiffler,Frane Petrić o pjes-ničkom umijeću (Zagreb:Institutzafilozofi-ju,2007),pp.285–294,nap.289.
Dakle,premasvjedočanstvusamogapisca,Sretan grad sažetakje Aristotelo-vefilozofijepolitike,iakojeskorapiščevanamjeraslijeditiPlatona.Petrićjeusvomprvomdjelubio»vjeran«Aristotelu,posebnosedmojiosmojknjizinjegovePolitike,štoćuuovomčlankudokazatianalizomPetrićevihgledištaovrlini,srećiiodgoju.TezudajePetrićevSretan gradiznikaonatemeljimaAristotelovepolitičkefilozofijeprvijeunasizložioVladimirPremecupogovoruuzsvojhrvatskiprijevodSretnoga grada.5Onje,pošavšitragomPetrićeveposvete,»meto-dom uspoređivanja Petrićevih stavova sa stavovimaAristotelovePolitike«upozoriona12stavovakojejePetrićpreuzeoodAristotela.6Uzaključkujenastojaopobližeobjasniti»dasePetrićevafilozofijadržave-gradatemeljinaPlatonovojeticiiAristotelovojPolitici«.7KadjeLinoVeljakrazmatraojeliSretan grad utopijskodjelo,inzistiraojenaAristotelovuutjecaju:
Ponešto drukčije postupio jeMislavKukoč, tvrdeći kako je »Frane Petrićsvojemladenačko socijalnofilozofijsko djelo napisao pod prevladavajućimutjecajemAristotela,štoizrijekomisamnavodiuuvodnojposveti«.9Istijeautorkasnijebiojošodređeniji:
»Ustrojstvo svojega ‘sretnoga grada’ Petrić doslovno izvodi preuzimajući postavke izVII. iVIII.knjigePolitike…«11
Ipak,napočetkuSretnog grada očitjeiutjecajPlatonovefilozofije,kakojetouočilaMihaelaGirardi-Karšulin:
»Njegova [=Petrićeva]vizijasvijetahranjena,čini se, izplatoničkih,novoplatoničkih ikrš-ćanskihizvoradoživljavasvijetkakoizvire‘iznajdubljegvrtlogabeskonačnebožanskedobro-te’.«12
Vanjski uvjeti potrebni za ostvarenje sretnoga grada
USretnom gradu Petrićizlažekojisuuvjetipotrebnidabijedangradbiosre-tan.Tibiseuvjetimoglirazvrstatiutriskupine.PoPetrićevuslijeduizlaganja
3
FrancescoPatritio, »AlMoltoReverendo etIllustreSignorUrbanoVigeriodallaRovere,ElettodiSinigaglia.Etall’IllustreSignorGi-rolamodallaRovere.«,snadnevkom21.srp-nja1551.,u:Di M. Francesco Patritio La città felice. Del medesimo, Dialogo dell’honore, Il Barignano. Del medesimo, Discorso della diversita de’ furori poetici. Lettura sopra il sonetto del Petrarca. La gola, e’l sonno, e l’ociose piume. (In Venetia: Per GiovanniGriffio, 1553), ff. 2r–3v, na ff. 2r–2v: »Chehavendoàquestidipassati,ridottoleordina-tioni,& gli statuti, cheAristotile vuole chehabbiaunacittà,chedebbiaesserefelice…«;Frane Petrić, Sretan grad, preveo VladimirPremec (Zagreb:Matica hrvatska, 1998), p.7,uzmodificiranprijevod.
4
Patritio,»AlMoltoReverendoetIllustreSi-gnorUrbanoVigeriodallaRovere,ElettodiSinigaglia. Et all’Illustre Signor GirolamodallaRovere.«,ff.3r–3v:»adaltrotempodaluiaspettandoun’artificio,dipotercomporreaguisadiDedalodueale,conlequali,senzatemerecheilsolehabbialaceraloroalique-fare,ellepossanolevarsiavolodietroaldivi-noPlatone,ilqualedaquestepenneportato,&àquestomonte falì,&quindi sopra terraalzatosivolòalCielo;&perlaportadelCa-pricornoentrando,fralaltreanimedebeatisiriposò.«;Petrić,Sretan grad,p.8.
5
Vladimir Premec, »Utopija – zbilja – politi-ka«,u:FranjoPetrić,Sretan grad(Zagreb:Fa-kultetpolitičkihnaukaSveučilištauZagrebu/SveučilišnanakladaLiber,1975),pp.43–63.
6
Premec,»Utopija–zbilja–politika«,p.55.
7
Premec,»Utopija–zbilja–politika«,p.63.
8
LinoVeljak, »Petrić i počeci utopijskog so-cijalizma«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 5(1979),pp.57–66,nap.63.
9
MislavKukoč,»Petrićevasocijalnofilozofskamisaoizmeđurealizmaiutopizma«,Filozof-ska istraživanja 15 (1995), pp. 169–180, nap.173.
10
MislavKukoč,»MladiPetrićuAristotelovuliceju«,sažetakizlaganjau:IvicaMartinovićiIvanaZagorac(ur.),16. Dani Frane Petrića / 16th Days of Frane Petrić(Zagreb:Hrvat-skofilozofskodruštvo,2007),p.167.
11
MislavKukoč,»Onajboljemustrojumedite-ranskog polisa«, Filozofska istraživanja 29(2009),pp.641–656,nap.652.
12
GirardiKaršulin,»FranePetrić:Od‘antropo-loškog’problemadonovoplatoničkogsusta-va«,p.148.Usp.FrancescoPatritio,La città felice(1553),f.4v:»dalprofondissimogorgodell’infinitabontàdiDio«.
13
Patritio, La città felice, ff. 4v–5r: »Dicoadunque, chedesiderando l’huomo, si cometuttel’altrecosecreate,ilbensuo,lodeside-ratale,cheildesideriosuounquellohabbiariposoetfinenepossacontinuamentedeside-rane unmaggiore«; Petrić, Sretan grad, napp.10–11.
B.Ćurko, Petrić o vrlini i sreći u »huma-nističkom«razdoblju398
tosu:vanjskiuvjetizasreću,odgovornostzakonodavcapremagrađanimaiodgojkojićeupućivatimladeljudekvrlinama.PetrićSretan grad započinjepodsjećanjemdasečovjeksastojioddvaglavnadijela: duše, koja je besmrtna i nepropadljiva, i tijela, koje nije samo sebidovoljno,negosumuzaodržavanjepotrebneizvanjskestvari.15PremdaseCresaninpritompozivanasuglasjesvihfilozofa,ovakavopisčovjekaupu-ćujenaAristotela:
Prvivanjskiuvjet,uočavaCresanin,temeljnajeljudskapotrebazaživotomuzajednici,kojajemjestogdječovjekmožeostvaritisvojusreću.Tekudruštvusdrugimljudimačovjekmožestećistvarikojesumupotrebnezatijelo.Stogačovjekovisiopomoćidrugihljudi.17Dabiistaknuotuovisnostčovjekaoza-jednici,Petrićseprisjećastareposlovicepokojojonajkojineživiuzajednici–»ilijeBogilizvijer«.18Zajednicaosiguravačovjekudaimadovoljnojelaipila.Dabigradimaojelaipilauizobilju,potrebnomujeobradivotlo,ratariistočari.Potrebnasumuisvadrugazanimanjakojasunužnazaproizvodnjuhrane.Svisluge,kojiradenaproizvodnjihrane,trebalibibitislugama»povlastitojnaravi«(servi per propria natura).19Njimatrebapridodatisvaonazanimanja,kojasupotrebnazafunkcioniranjetakvogagrada:drvodjelci,zi-dari,tesari,krojači,tkalci…Dasusvatazanimanjapotrebnazafunkcionira-njegrada,tvrdivećAristotel:
»Jer najbolji državni poredaknemoženastati bezprimjereneopskrbe životnimpotrepština-ma.«20
Položaj grada treba odabrati tako da mu se zajamči »zdrav i nepokvarenzrak«.21Dakle,gradsenesmijenalazitiuzmočvare icrnogoričnodrveće,amorabitipostavljenvisoko, izložen istočnimisjevernimvjetrovimakojinećedopustitiustajalostzraka.Gradmoraležatinamoruradilakšeobrane,22aliizboguspješnijetrgovinejertrgovinamoremdonosivećuzaraduilak-šajeodtrgovinekopnom.23VećjeAristotelpoložajdržaveodredioipremamoruipremakopnu:gradsemoranalazitinapovoljnommjestunakopnuradilakšedostaveratarskihproizvoda,drvenegrađeisličnog,amoraimatiipristupmorukakobilakšezaustavioneprijateljaikakobiuspješnijetrgovao,pričemutrebatrgovatiradisebe,aneradidrugih.24ZarazlikuodAristotela,Petrićuvodizdravzrakkaovažanparametarpriodređivanjupoložajagrada.VeličinugradaodređujePetrićuskladusazahtjevomdaseugradusviljudimogupoznavati,kakobimeđunjimavladaloprijateljstvoiljubav.Dabisetajuvjetostvario,potrebnojedagradima»srednjuiprikladnu,aneneizbrojivumnožinu« stanovnikā.25Očito,Petrićovdje razmišljana traguAristotelovastajalištaoidealnombrojugrađanaudržavi:
B.Ćurko, Petrić o vrlini i sreći u »huma-nističkom«razdoblju399
Cresaninjepotomocrtaovladavinuusretnomgradu.Zaizvršavanjezakonabrinu se administratori,magistrati i suci, potpomognuti odmnogih drugihslužbi.28Svakigrađaninmorasudjelovatiugradskojupraviilivlastijerupra-vosudjelovanjeugradskojupraviilivlastičinigrađaninagrađaninom.29Onikojitežedavladajugradommorajubitirazboritiimudri.30Kakojerazbori-tostdijelomdanaponaravi,adijelomsenadograđujeiskustvom,zaupravlja-čegrada,tvrdiPetrić,trebabirativrlostareljude.31
15
Francesco Patritio, La città felice (Di M. Francesco PatritioLa città felice.Del mede-simo,Dialogo dell’honore, il Barignano.Del medesimo,Discorso della diversita de’ furori poetici. Lettura sopra il sonetto del Petrarca.La gola, e’l sonno, e l’ociose piume./InVene-tia:PerGiovan.[ni]Griffio,1553/),ff.4r–19r,naf.4r;Petrić,Sretan grad,p.9.
Patritio,La città felice, f. 4r: »Et conciosiacosachequestel’huomodasestessononpo-ssa solo tutte quante acquistarsi,ma egli hamistieri dell’aiuto d’altri huomini«; Petrić,Sretan grad,p.9.
18
Patritio,La città felice, f.4v:»…chehuomoènecessariochesia,òdameno;&comeperanticoproverbiosidisse,cheeglisiaòDio,òbestia.«;Petrić,Sretan grad,p.10.
19
Patritio,La città felice, f. 7r; Petrić, Sretan grad,p.15.
Patritio,La città felice, f.9r:»Senoiadunquevogliamohaverel’ariasana,et incorrotta,etche cimantenga lavitanello statonaturale,noiabbandonaremoi luoghi,dovealcuno,opiùdiquestidifettisiveggano.«;Petrić,Sre-tan grad,p.18.
22
Patritio, La città felice, f. 12v: »Per mareveramente (percioche siamo sforzati, comesivedràà fare lanostracittàmaritima)par-teilsito,&parteglihuominiguarderannolacittà;laquale,disitovogliochesiaalquantoingolfata,& laboccadelgolfo, sia ristretta,&d’ambedueicantisiaedificatouncastello,che possa prohibire l’entrata, all’armata ne-mica.«;Petrić,Sretan grad,p.25.
23
Patritio,La città felice, f. 13r: »che lamer-catantia,piuvalepermare,&piufacilmente
siessercita cheper terra non si fa.Laondeàmaggiorecommoditàde’nostrimercatanti,porremolanostracittàsullamarina«;Petrić,Sretan grad, p.26.
24
Aristotel o položaju grada piše u:Aristotel,Politika1326b38–1327b18;usp.hrvatskoizdanje:Aristotel,Politika,pp.220–222.
25
Patritio,La città felice,f.9v:»Laqualcosa,piutostoinunamediocre,etconvenevolmo-ltitudine,cheinunainnumerabilesifa,&inquestapiufacilmenteancora,senonèconfu-sa,maèper casatedistinta.«;Petrić,Sretan grad,pp.19–20.
Aristotel,PolitikaVII,1330a3–7;usp.hrvat-sko izdanje:Aristotel,Politika,p.235.Usp.Patritio,La città felice, f. 9v; Petrić,Sretan grad,p.20.
28
Patritio,La città felice, f.10r:»Dell’essecu-tioneveramentedelleleggi,sonoamministra-tori,imagistrati&igiudici,daqualipoideri-va,unalungaschieradiaccusatori,diavocati,diprocuratori,dinotai,dicursori,dibargelli,disbirri,&d’altresimilgenti.«;Petrić,Sretan grad,pp.20–21.
29
Patritio,La città felice,f.10v:»Pernonhavereadunquedatemere,deiromori&desolleva-mentipopolari,siainpoterediognicittadinoilregnare,overgovernarelacittà;chequelloèveramenteilverocittadino,ilqualepartici-padeglihonori,&dell’amministrationipu-bliche.«;Petrić,Sretan grad,p.21.
30
Patritio,La città felice,f.10v:»Etperchelasalute della republica, tutta da i governatoridepende, & con la prudenza loro si salva;peròbisogna,checoloro,chehannoadhavereilgovernodellacittà,sienodepiuprudenti&depiusavi.«;Petrić,Sretan grad,p.21.
31
Patritio, La città felice, f. 10v: »Deonoadunque esser eletti al governo della città ipiuvecchi,…«;Petrić,Sretan grad,p.21.
Napokon,budućidaje»unašimdušamaprirodnoutisnutavjera«(fissa na-turalmente, ne gli animi nostri la religione), gradmora imati svećenike ipoučavateljevjeronauka tepodićicrkve.36TimePetrićzavršavaspopisomzanimanjākojasupotrebnasretnomgradu,dokAristoteltompopisunepri-dajetolikuvažnost.Nakonštojenabrojiosvazanimanja,Petrićugradurazlikuješesttemeljnihstaleža.Tri»niža«staleža, tj. seljaci,obrtnici i trgovci,postojeugradudabi služila»višim«staležima–vojnicima,upravljačima i svećenicima.OvupodjeluPetrićpreuzimaodAristotela,kojirazlikujestaležekojise»morajunalazitiudržavama«odstaležākojisu»dijelovidržave«.37Kukočjeuvećspomenutomnedavnoobjavljenomčlankujasnoupozorio:
VanjskiuvjetizaostvarenjesrećeuPetrićevusretnomgradupovezanisusulogomzakonodavcauusmjeravanjugrađanapremakreposnomživotuisre-ći.Dabi čovjek stekao takvu sreću, potrebno ju je ostvariti u ovih sedamstvari:1.usamojduši;2.uupravljanjudušetijelom;3.udušiukolikobrinezastvarikojesupotrebnetijeluizvana;4.usamomtijelu;
Oobranigradavidi:Patritio,La città felice,ff.11r–13r;Petrić,Sretan grad,pp.22–26.
33
Patritio,La città felice,ff.12v–13r:»Etper-che nelle guerre, (&massimamente quandoà lungodurano)& inaltreopere,&edificiipublichi,sifannodellespese&civannodedinari assai, i quali dal territorio solo,&dapoderi non si possono cavare à sofficienza,èbene,chenellacittacisienodellepersone,chesidianoall’essercitiodeltraficare,&delmercatantare per il privato;«; Petrić, Sretan grad,p.26.
34
Patritio,La città felice,f.13r:»dentrolaqu-ale [citta] sarannodisposti inparteopportu-na,iluoghidemercatanti;comesonopiazze,mercati,banchi,fondachi,ebotteghe«;Petrić,Sretan grad,p.26.
35
VladimirStipetić,Povijest hrvatske ekonom-ske misli (1298.–1847.) (Zagreb:Goldenmar-keting,2001),nap.263.
36
Ovjeri,svećenicima,vjeroučiteljimaicrkva-mavidi:Patritio,La città felice,f.13r;Petrić,Sretan grad,pp.26–27.
Patritio, La città felice, f. 5r, uz zahvate uinterpunkciji: »Hora s’egli dee giamai pos-sederetantobene,&allapropriabeatitudinepervenire, èmestieri che in sette cose, tutteall’huomoappartenenti,questobenesiaripo-sto, & primieramente nell’anima semplice-mente sola; secondo nell’anima, per quantoella il corpo governa; [terzo] appresso nellamedesima,perlacura,cheellahadellecose,cheestrinsecamentealcorpofannomestieri;quarto,nelcorpopersestesso;quinto,nellecosechealmantenimentodiluisononeces-sarie;sestoinquegliistrumenti,chetalicosegliapparecchiano;ultimo,neltempodelcon-giungimento dell’anima col corpo.«; Petrić,Sretan grad,p.11.
42
Patritio,La città felice,f.5r:»Laondesavia-menteAristotelehavendoalpredettosettena-rioriguardodescrisselafelicità,un’operationesecondolavirtùperfetta,senzaimpedimento,in vita compiuta, nel primo membro com-prendendolevirtùtutte.«;Petrić,Sretan grad,p.11.
43
Patritio,La città felice,f. 16r:»Peròconsen-taneacosaèche’llatoredelleleggi,inquantopuo,habbiainprimacuradelcorpode’suoicittadini,&poidell’ anima.«;Petrić,Sretan grad,p.32.
44
BiserkaBelicza, »Frane Petrić imedicina udjeluLa città felice«,u:LjerkaSchiffler(ur.),Zbornik radova VI. međunarodnog filozof-skog simpozija »Dani Frane Petriša«, Cres 13.–17. srpnja 1997. (Zagreb:Hrvatskofilo-zofsko društvo, 1999), pp. 213–225, na pp.219–220.
Dakle,osimživotauzajednici,Petrićuještočvršćaidužavezatijelaidušejedanodvažnihpreduvjetazaostvarenjesreće.Po Petriću, sreća semože dostići jedino putem vrline odnosno kreposnimdjelovanjem.Dakle,dabičovjekbiosretan (beato),prvomorabitikrepo-stan(virtuoso).46Čovjekusuzapostizanjevrlinepotrebnatrisredstva.47Prvosredstvojesposobnostljudizavrlinu–ponaravi,štojeosobinakojunepo-sjedujuostalaživabića.Drugojesredstvonavikailinavada,kojauzpomoćrazumačistidušuodneurednihafekata,navikakojučovjekmožeizvježbati.Upravosunavikeononaštozakonodavacmožedjelovati.Unavikuspadavećinaljudskogophođenjapremadrugimljudima.TrećejePetrićevosredstvozapostizanjevrlinerazumkoji,sâmdjelujući,možekrivenavikeprepoznatiiodbacitiih,aispravnenavikeprepoznatiiprihvatitiih.NaovajetrisredstvaupozoriovećAristotel:
UzavršnomdijeluSretnog gradaPetrićsepozabavioodgojemkaousmjera-vanjemmladihljudipremavrlini.52Cresaninjetunaglasiozakonodavčevuodgovornostuodgoju:zakonodavacjedužansustavnodonositizakone,kojićegrađanimaodgojemomogućitiputpremavrlini.IpriizlaganjuovetemePetrićjeslijedioAristotela,kojijekrajsedmeknjigesvojePolitikeposvetioodgojnimtemama.53RasporedtemāuAristotelaiPetrićagotovojeidentičan.KaoiAristotel,Petrićzapočinjebrigomzapotomstvo.Najprijepreporučujevrijemekadjenajboljeućiubrak.Najboljeje,tvrdiCresanin,damuškarciuđuubrakodtridesetičetvrtedočetrdesetidevetegodine,dokježenamanajbolje vrijeme za udaju između osamnaeste i četrdesete.54Aristotel je uPolitici zauzeodrugačijestajalište:
Patritio,La città felice,f.15r:»Ilprimoètuttodellanatura,ilsecondopoiètuttodellatoredelleleggi.Etnelterzohannomanoambedue.Perciochelabontàdellaragione,parteèdonodinatura,&partevienedall’habitoacquistatodellescienzeordinatedallegislatore.«;Petrić,Sretan grad,p.30,uzmodificiranprijevod.
50
Patritio,La città felice,f.16r:»Peròconsen-taneacosaèche’llatoredelleleggi,inquantopuo,habbiainprimacuradelcorpode’suoicittadini,&poidell’ anima.«;Petrić,Sretan grad,p.32.
Patritio, La città felice, f. 16r: »quandol’huomosi trovanellostato,&nelfiorede-llasuaetà,cheènelmaschio,datrentacinqueanni, infino àquarantanove,&nella feminadaglidiciotto,finoàquaranta.«;Petrić,Sre-tan grad,pp.32–33.
Patritio, La città felice, f. 17r: »& oltre daoccasionequestoessercitio,alledonne,veg-gendoquestacosa,&quelladellacittàdidis-cacciareinoiosipensieri,&distareallegre.«;Petrić,Sretan grad,p.34.
60
Patritio,La città felice, f. 17r: »macomandiperleggeillegislatore,allegravide,chespessospessovisitino lechiese;cheèun’essercitio,incuinoncadonotroppipiegamentidicorpo,chenocerepossanoalconcettofanciullo;&ilqualefaaccrescerelareligione,&ladivotione,versoDio«;Petrić,Sretan grad,pp.33–34.
Damladimatrebazabranitibezobrazneriječiičine,astarijezbogtakvapo-našanjakaznitijavnimsramoćenjemibatinanjem,pišeiAristotel,68poneštodrugačijeodPetrića,kojiizričitoapostrofiraodrasleosobekojesenečasnoponašaju pred djecom.Drugu razliku u gledištimaStagiranina iCresaninaprouzročiojeizumtiskarskogstroja.Petrićnaglašavadatrebaspriječitiutje-cajštetnogatiska,69auAristotela,razumljivo,otomunemaniriječi.Osimstrahomodkazne,putpremavrlinitrebapoticatiinagradom.Budućidasekoddjecekaznamainagradamanemožepostićiželjenicilj,Petrićzagova-ratrećipristupuodgojudjece:
Tejavneustanove,danasbismomoglirećiškole,ponajprijesuodgojnogka-raktera.Mlade,smatraPetrić,trebauputitiiu»spekulativnevrline«.Budućidaspe-kulacija započinje»ili slušanjem, ili gledanjem,… ili razumijevanjem« (ò col odire, ò col vedere, … ò col intendere),71zakonodavacjedužandonijetizakondasedjecajavnopoučavajuglazbiislikarstvu.72Glazbenaislikarskadjelanuderazumuslikovitepredodžbe,aonihnaknadnopovezujeucjelinu.Slušanjemidoživljavanjemglazberazvijaseželjazaspoznajombližihidalj-njihuzrokanjezinemelodije.Dabiopisaodjelovanjeglazbe,Petrićanalizirarazličitevrsteglazbe.PritomseCresaninoslanjanaAristotelaiosmuknjigunjegovePolitike,73 ali antičkenapjevepoučincimauspoređuje sglazbamasvogavremena:
Različite vrste glazbe izazivaju različita raspoloženja: dok frigijska i njojsličnafrancuskaglazbarazveseljavadušu,lidijskainjojsličnanapolitanskaglazbasmirujeiopuštadušu,dorskainjojsličnalombardskastvarasrednjeraspoloženje,ahipolidijskačinidušužalosnomitužnom.75Zadjecuje,tvrdi
Patritio,La città felice,f.17r:»&questoav-verrà,seilciboglisidaràmolle&tale,chesiadifaciledigestione;&àciò,megliononsipuotrovare,cheillatte.«;Petrić,Sretan grad,p.34.
Patritio,La città felice,f.17r–17v:»Etquestipredettimodisitenghinoingovernarloinfinoal tempodicinqueanni,&diqui, in finoàsette, per legge, si assuefacci il fanciullo diodire&vederequellecose,cheallaperfettio-nedelcorpo&dell’animosiriechieggono.«;Petrić,Sretan grad,p.34.
66
Patritio, La città felice, f. 17v: »Le chiudeleviedelvitio,ognivoltachecontimoredigran pena sbandisce a’fanciulli il vedere,&l’odirelecosevitioseetdishoneste.Etperciòdalvedere lepitture lascive,&dall’odire lecommedie,&altrisimilipoemi,&moltopiudalrecitarli,gliritragga;acciocheilsemplice,& puro animo loro, non rimanga impresso,dicosibrutta&dannevolestampa;laquale,peresserestatalaprima,nonsipossagiamaid’indilevare.«;Petrić,Sretan grad,p.35.
67
Patritio,La città felice,f.17v:»Punendopu-blicamenteòne’conviti,ònellepiazze,òconingiurioseparole,òconbachettatecoloro,cheessendod’etàvirile,havesseroinpresenzade’fanciulli,òdetto,òfatto,qualchedishonestà,odaltracosamenoche lodevole,etchepo-tessel’animolorocontaminare.«;Petrić,Sre-tan grad,p.35,uzmodificiranprijevod.
Patritio,La città felice, f.17v;Petrić,Sretan grad,p.35.Vidibilješku50.
70
Patritio, La città felice, f. 18r: »Et perchei fanciulli, per la debolezza dell’ingegno,non possono, ne la pena, ne’l premio, per-fettamente intendere, statuisca il legislatoreluoghi publici, dove essi sieno ammaestrati,etistruttinellevirtùmorali,coniprecetti,etcon gli esempi, i quali facendo impressioneinquelteneroanimo,tuttoloformino,etdel-lalorimmaginelostampino,dimanierachedifficilmenteellasipossapiuquindiscancel-lare.«;Petrić,Sretan grad,p.35.
71
Patritio,La città felice, f.18r;Petrić,Sretan grad,p.36,uzmodificiranprijevod.
72
Patritio, La città felice, f. 18r: »Et perciòpongaleggeillegislatore,perinfonderecotaldesiderioneipettideifanciulli,chepublica-mentesialoroinsegnatalamusica,&lapittu-ra.«;Petrić,Sretan grad,p.36.
Patritio,La città felice, f. 18v: »Et sono al-cune,checonglieffetti,all’antiche,alquantos’assimigliano.«;Petrić,Sretan grad,p.37.
75
Patritio, La città felice, f. 18v–19r.; Petrić,Sretan grad,p.37.
76
Patritio,La città felice, f.19r:»megliosareb-becheifanciullinellaDoria,ò insuavece,nella Lombarda, che sta di tutte nelmezzo,primieramentel’habitofacessero,perfermarel’animoinquelmezzanostato.«;Petrić,Sre-tan grad,p.37.
77
Patritio,La città felice,f.18v;Petrić,Sretan grad,p.36,37.
Petrić jedijalog Il Barignano dovršionakonSretnog grada, jer jeposvetupotpisaouPadovi4.svibnja1552.79Obaspisaobjaviojeistodobno,zajednosjošdvadjela,godine1553.uVeneciji.80StogaIl BarignanopripadaranomaristotelovskomrazdobljuPetrićevamišljenja.UnjemuPetrićpokušavadefi-niratištojetočast,potaknutčestimdvobojimakojisubiliizazvanipovredomčasti.PritomCresaninpolazioddvijudefinicija časti:Ciceronove,koju jeRimljaninpreuzeoodAristotela, idefiniciječastinamanepoznatogautora,Petrićevasuvremenika,skojimPetrićpolemizira.Izrijekom:
U potrazi za definicijom časti, Petrić je prvo nastojao ustanoviti postoji lineštošto»povlastitojnaravimožeproizvoditisamodobreučinke,anikadazle,osimslučajem«.82Utomjeispitivanjudoveosudionikesvogdijalogadozaključka:
SedamgodinanakonštojeobjavioSretan gradiIl Barignano,Petrićjeizdaosvojuzbirkudijalogāopovijesti,ukojimajeraspravio,kakosamkažeuuvo-du,»sveštojeuvezispoviješću,spisanjemiproučavanjempovijesti«.87Udevetomdijalogunaslovljenom»Donatoiliokoristiodpovijesti«88rasprav-ljao jeokoristipoznavanja iproučavanjapovijesti,ali ionjezinuutjecajuna ostvarenje sreće, što je pobudilo interpretacije povjesničara i socijalnihfilozofa.ZdenkaJanekovićtvrdikakojePetrić
Patritio,La città felice,f.4v:»iomisonode-liberatodivolermostrare,aquellichehave-rannoocchioetvogliadiseguitarmi,lastrada,di ritrovare questo rivo, et di edificarvi unaCittà…«;Petrić,Sretan grad,p.10.
79
Francesco Patritio, »AlMolto reverendo, etillustre il sig.contegio.FrancescodaGam-bara.«, u:Di M. Francesco PatritioLa città felice. Del medesimo, Dialogo dell’honore, il Barignano.Del medesimo, Discorso del-la diversita de’ furori poetici. Lettura sopra il sonetto del Petrarca.La gola, e’l sonno, e l’ociose piume. (InVenetia: PerGiovan.[ni]Griffio,1553),f.21r:»DiPadova,alliquattrodiMaggio.MDLII.«
80
Francesco Patritio, Il Barignano. Dialogo dell’honore(Di M. Francesco PatritioLa città felice.Del medesimo,Dialogo dell’honore, il Barignano. Del medesimo, Discorso della diversita de’ furori poetici. Lettura sopra il sonetto del Petrarca. La gola, e’l sonno, e l’ociose piume. /InVenetia: PerGiovan.[ni]Griffio,1553/),ff.22r–43v.
81
Patritio, Il Barignano, f. 23r: »FA.Secondoquelmoderno,l’honoreèunostatoincorrot-to della natura. Et Aristotile dice, l’honorenonesseraltrochepremiodellavirtù.«Usp.Aristotel,Nikomahova etikaIV,1123b34–36;usp.hrvatskoizdanje:Aristotel,Nikomahova etika,p.75.
82
Patritio, Il Barignano, f. 34r: »CON.Qualeèdunque la cosa, chebuona sia solamente?Forsequella,chedisuaproprianaturapuoso-lamenteprodurrebuonieffetti,etcattivinonmai,senonpercaso.«
83
Patritio,Il Barignano,f.34r:»FA.Signorsì,manoicerchiamol’honore,cheècosahuma-na,nelqualproposito,nonvieneDio,negliAngeli.CON.Voiditebene,che lavirtù trale cose dell’huomo è solamente quella, chesemprefaglieffettibuoni,etnonmaicattivi,senonperaccidente.«
Patritio, Il Barignano, f. 39v: »CON. Eccochenoihabbiamofinalmentetrovatochecosasiaquestohonore,cheeglièunconcettobuo-nonellamentedeglihuominigeneratodallacognitionedellebuonealtruioperationi.«
86
Mladen Živković, »Petrićev mladenački di-jalog o časti«, Filozofska istraživanja 19(1999),pp.7–22,nap.14.
87
»Alettori«,u:FrancescoPatritio,Della histo-ria diece dialoghi(InVenetia:AppressoAn-dreaArrivabene,1560),f.2a:»Nequalisonodisputate,erisolutetuttelecoseappartenentiall’ historia & allo scriverla, & all’o osser-varla.«;»Čitateljima«,u:FranePetrić,Deset dijaloga o povijesti,preveoKrešimirČvrljak(Pula:Čakavskisabor,1980),usporedospre-tiskom,p.32–33.
88
»IlDonatooverodell’utilitàdell’historia«,u:FrancescoPatritio,Della historia diece dia-loghi(InVenetia:AppressoAndreaArrivabe-ne,1560), ff.49a–54a;»Donato iliokoristiodpovijesti«,u:FranePetrić,Deset dijaloga o povijesti, preveo Krešimir Čvrljak (Pula:Čakavskisabor,1980),usporedospretiskom,pp. 237–257. Pri navođenju Petrićevih dija-loga o povijesti od ove se bilješke služimoznakama koje je u kazalu svog djelaDel-la historia diece dialoghi uveo sam Petrić:lice listaoznačeno jeoznakoma, anjegovonaličjeoznakomb.
89
ZdenkaJaneković,»Povijesno iskustvo ipi-sanje povijesti uPetrićevu sustavu spoznajesvijeta«,Dubrovnik 8/1–3(1997),pp.44–59,nap.46.
B.Ćurko, Petrić o vrlini i sreći u »huma-nističkom«razdoblju408
MislavKukočpakističedaje»svrhaiciljpovijestiuutilitarističkojkoristisretnogživotapartikularnezajednice«jedanodčetirijubitnihaspekataPetri-ćevashvaćanjapovijesti.91On i razjašnjavakakoPetrićusvomtumačenjupovijestiuvodipojamsreće:
Dabismodospjelido takvesreće,moramoumrtvitinašačuvstva ipožudeterazvitidobrevrlineinavike.Čovjektajzadatakmožeostvaritijedinoakos drugim ljudima živi u zajednici, a to je teza koju Petrić postavlja već uSretnom gradu.Da bi se dobrobit odnosno sreća ostvarila, potrebno je daudovoljimotrimaželjama»kojenašduhponaraviuvijeksasobomnosi«.96Tetriželjejesu:1)»biti«;2)»dobrobiti«;3)»uvijekbiti«,97štosukaovažanPetrićevstavvećuočiliistraživačiZenko,MartinovićiFestini.98
MislavKukoč,»Imalipovijestsmisao?Petri-ćevapovijesnarazmatranja i filozofijapovi-jesti«,u:LjerkaSchiffler(ur.),Zbornik rado-va VI. međunarodnog filozofskog simpozija »Dani Frane Petriša«, Cres 13.–17. srpnja 1997. (Zagreb:Hrvatsko filozofskodruštvo,1999),pp.279–290,nap.279.
92
Kukoč,»Imalipovijestsmisao?«, p.288.
93
Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f. 51a:»Masicomeàbuoncittadinodi Repubblica,& piu debita,& piu lodeuolopra,èlacuradelpublicobene,chedelpro-prio:cosipiueccellenteseruigio traggedal-l’historiachiiltraggeperlapatriasua,cheseilfapersemedesnao.«;Petrić,Deset dijaloga o povijesti,p.243.
94
Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f. 51a:»Certacosaèchetutteleope-razioni humane, hannosi proposto un fin dibene.Ilqualeèultimodituttiglialtrinostrifini.Etèconassaiconosciutonomeaddiman-datofelicità.«;Petrić,Deset dijaloga o povi-jesti,p.245.
95
Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f. 51a: »Questa felicità si come ciinsegnò il primo huom del mondo Platone,altrononè,cheun’riunirsi,chenoifacciamconDio,perlomezodellacontemplatione.«;Petrić,Deset dijaloga o povijesti,p.245.
96
Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f. 51a: »Et cio sarà, s’ella sodisfarapienamenteàtredisiderii,chedanaturaportaseco l’animo nostro sempre.«; Petrić,Deset dijaloga o povijesti,p.245.
97
Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f.51a:»Ciosono,ildisideriodell’es-sere,delbeneessere,&delsempreessere.«;Petrić,Deset dijaloga o povijesti,p.245.
98
FranjoZenko,»FranePetrić«,u:FranePetrić,Deset dijaloga o povijesti (Pula:Čakavskisa-bor,1980),pp.7–23,nap.23;IvicaMartino-vić,»Mediteranskestazehrvatskihfilozofa«,Dubrovnik 6(1995),pp.110–117,nap.115;Heda Festini, »Platonova koncepcija o uče-nju/neučenjuvrline–Petrić«,Prilozi za istra-
živanje hrvatske filozofske baštine 29(2003),pp.19–26,nap.24.
99
Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f.51b:»Lapaceveraprincipalmen-te sta si come in proprio fondamento, nellatranquillità de cuori de cittadini.La quale èpoi fondata nelle creanze loro, nelle leggi,&negli uffici di ciascun’ ordine della citta-dinanza«; Petrić,Deset dijaloga o povijesti,p.247.
100
Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f. 52a: »Et si puo conpocheparoledire, che la pace,& la tranquillità, stea ve-ramente nelle leggi bene ordinate, & beneosservate.«;Petrić,Deset dijaloga o povijesti,p.249.
101
Patritio,»IlDonatooverodell’utilitàdell’hi-storia«, f. 52a:»Etàquestitrefinideonoha-verlamiratutteleistitizioni,&tutteleleggibeneordinate.Maessiperòsitirandietroungrannumerodicosepiuminute.Lequalipoitutte,dallepiuparticolarileggiesserpossonoabbracciate.«;Petrić,Deset dijaloga o povi-jesti,p.249.
102
FrancescoPatritio,Della retorica dieci dialog-hi (In Venetia:Appresso Francesco Senese,1562);usp.dvojezičnoizdanje:FranePetrić,Deset dijaloga o retorici,preveoMateMaras(Pula:Čakavskisabor,1983).
103
Patritio, »Il Lamberto, overo del parlare«,u: Patritio,Della retorica dieci dialoghi, ff.1r–8r, na ff. 1r–2r; Petrić,Deset dijaloga o retorici,napp.41,43,45.
Patritio, »Il Lamberto«, f. 2r: »LAM. Chela virtù, habbia la sua propria grandezza.«;Petrić,Deset dijaloga o retorici,p.45.
106
Patritio,»IlLamberto«, f.2r:»LAM.Etcioperquestoverso,che la lodaaffermi,quellavirtùessermaggiore,di cio, cheella si èdivero.«;Petrić,Deset dijaloga o retorici,p.45.
B.Ćurko, Petrić o vrlini i sreći u »huma-nističkom«razdoblju411
UDeset dijaloga o povijesti,posebnoudevetomdijalogu»IlDonatooverodell’utilitàdell’historia«,Petrićpolaziodtvrdnjedaje»svrhasvakogljud-skogdjelovanjanekodobro«,štojeustvarisreća.IovdjeseosjećaAristotelovutjecaj,ukonkretnomslučajuprvarečenicaAristoteloveNikomahove etike.Sreća,tvrdiPetrićpozivajućisena»prvogačovjekasvijeta«–Platona,nijeništadrugodosjedinjenjesBogom,itokontemplacijom.Dabismodospjelidotakvastanja,trebamoumrtvitinašačuvstvaipožudeterazvitidobrevrlineinavike.Čovjektajzadatakmožeostvaritijedinoakoživiuzajednicisdru-gimljudima.PoCresaninu,bitanpreduvjetzaostvarenjevrlinemir.UDeset dijaloga o retorici razmatraPetrićodnospohvaleivrline.OvdjesePetrićneslažesAristotelovomdefinicijompohvaleizRetorike,pokojojjepohvalagovorkojimseiznosinavidjeloveličinatuđevrline.Cresaninmislisuprotnotvrdećikakopohvalavrlinuprikazujevećomnegoštoonauistinujest.Ipak,kadraspravljaopohvalikaoo»uresnomrodu«,Cresaninostaje»natragu«Aristotelasmatrajućikakojepohvalakao»uresnirod«onočimeseugovoruopisujevrlinaiznanje.Samapohvalanemožepovećatinečijuvrli-nu.UtrećemdijaloguPetrićseponovovraćatemivrline,sadpojašnjavajućirazlikuizmeđuvrlineidobra.DobroimasvojizvoriliuodgojuiliuBogu,dokjevrlinastvarnašegizbora.IovurazlikudobraivrlinePetrićpreuzimaizNikomahove etike.Promišljajućiovrlini i srećiudjelimaobjavljenimdo1562.godinePetrićpokušavaićitragom»božanskogPlatona«,štomuuspijevasamonanekolikomjesta.Usvemuostalom,»ostajevjeran«glasovitomPeripatetičaru,utolikojmjeridabi,kaoštojevećistaknuto,Petrićevopromišljanjeovrliniisreći,zanjegova»humanističkograzdoblja«moglinazvati–originalnomrenesans-nominterpretacijomAristotelovihstavovaovrliniisreći.
107
Patritio, »Il primoTolomei overo dellema-teriedell’oratoresecondo«,u:Patritio,Della retorica dieci dialoghi, f. 20v: »Conciosiacosa,che lavirtu,vengadanostraelettione,laqualed’altrondenonnasce,chedalsapere.Malabontà,odatenerouso,odaDio,èsenzaelettione.«;Petrić,Deset dijaloga o retorici,p.119.
Patritio,»IlprimoTolomei«,f.20v:»L’igno-ranzaadunque,meritamoltomaggioreilbia-simo, che no’l simerita il uitio; poscia cheellaèmadredilui.«;Petrić,Deset dijaloga o retorici,p.119.
112
Patritio, »Il primoTolomei«, ff. 16r–22r, naf.20v:»...che ilgeneredimostrativo, che lalode&ilbiasimocontiene,nonconterraapiucosediquello,chesicontengonoessi.«;Pe-trić,Deset dijaloga o retorici,p.119.
B.Ćurko, Petrić o vrlini i sreći u »huma-nističkom«razdoblju412
Bruno Ćurko
Petrić on Virtue and Happiness in the »Humanistic« Period
AbstractIn the four works published up to the year 1562, Frane Petrić discusses virtue and happiness. The basic theme of his first book, Lacittàfelice (1551), is how to achieve happiness through virtue. The other three works in which Petrić deals with virtue and happiness are Barignano. IlDialogo dell’honore (1552), Della historia diece dialoghi (1560) and Della retorica diecidialoghi (1562). In these works, the issues of virtue and happiness are just collateral issues. In Barignano, dialogue of honor, Petrić discusses the relationship between virtue and honor. In dellahistoria Petrić brings us a short discussion on the achievement of happiness, as a subto-pic in the discussion about the purpose of history. In dellaretorica Petrić briefly discusses the connection between praise and virtues, as well as the diversity of sources of virtues and good. Petrić wrote that his goal is to follow the divine Plato; however, in these four works he is still loyal to Aristotle – at least regarding the issues of virtue and happiness – and his teachings from Politics, TheNicomacheanEthics and Rhetoric.