Izvorni članak UDK 001.19:001.8 2:001 Primljeno 9. 5. 2009. Neven Ninić 1 , Ivan Kešina 2 1 Sveučilište u Splitu, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, Ruđera Boškovića b.b., HR–21000 Split 2 Sveučilište u Splitu, Katolički bogoslovni fakultet, ZrinskoFrankopanska 19, HR–21000 Split [email protected], [email protected]Umiješanost promatrača – jedno od ograničenja znanosti Sažetak Rad se bavi umiješanošću promatrača kao ograničenjem u racionalnom spoznavanju svijeta i otvaranjem prostora za druge oblike spoznaje. U velikoj mjeri ta se problematika tiče od- nosa znanosti i vjere, pa se u uvodnom dijelu rada polazi od odnosa vjere i znanosti, a koji je kroz povijest prolazio kroz različite faze. U prvom poglavlju analiziraju se upravo etape kroz koje je prolazio odnos vjere, odnosno religije i znanosti: jedinstvo u srednjovjekovnoj sintezi, razilaženje i sukob, dijalog i komplementarnost. Za ostvarenje dijaloga između vjere i znanosti ponajprije je zaslužan papa Pio XII. svojom enciklikom Humani generis (1950.). Ipak, najveći doprinos dijaloškom odnosu vjere i znanosti dao je papa Ivan Pavao II. koji je smatrao da jedna drugoj može biti od velike koristi te da samo dinamički odnos između teologije i znanosti može otkriti granice koje čuvaju cjelovitost obiju disciplina. Na jednak način, veliki doprinos uspostavi dijaloga vjere i znanosti dali su i znanstvenici, kako sa stra- ne teološkofilozofske misli, tako i sa strane prirodoslovnih znanosti, osobito fizičari. U ovom radu se čini jedan iskorak u pogledu određenosti i konkretnog sadržaja granice koju znanosti ne mogu prijeći i preko koje se nalazi prostor za druge oblike spoznaje i za vjeru. Polazi se od stava da je za proučavanje bilo koga predmeta taj predmet potrebno odvojiti od promatrača, kako bi ga ovaj mogao podvrgnuti objektivnom proučavanju. Sam po sebi, taj je stav opće prihvaćen u svim znanostima i filozofiji, ali je suviše uopćen da bi eliminirao sve oblike umiješanosti i rafinirane (što ne znači i male) pogreške pri zaključivanju. Pokazuje se da se u termodinamici i u Newtonovoj mehanici može točno definirati takvo stajalište promatrača, kojim je on potpuno odvojen od pojave koju promatra i iz kojega je u stanju da promatranu pojavu objektivno ispita. Takvo se stajalište onda količinski razlikuje od drugih stajališta s kojima bi bio »umiješan« u pojavu koju proučava. U znanostima u kojima se to može učiniti eksperimentalno se osnivaju, nalaze i koriste zakoni koji se mogu zvati »objektivnima«. No i u takvim znanostima ima oblika umiješanosti koji mogu ostati skriveni desetljećima i duže. U radu se ukazuje na tri takva oblika diskretne umiješanosti u termodinamici i mehanici. Za znanosti u kojima se točno količinsko razdvajanje objek- tivnih i umiješanih stajališta promatrača nije moglo učiniti, ili se načelno ne može učiniti, ne može biti ni sigurnosti od umiješanosti i time od rafiniranih pogrešaka u racionalnom zaključivanju. Odatle se sa znatnom heurističkom snagom izvodi zaključak da se u područji ma spoznaje kojima se bave znanosti i filozofija racionalnim zaključivanjem može učiniti rafinirana pogreška i da postoji prostor za druge oblike spoznaje i vjeru. Ključne riječi znanost, vjera, sukob, dijalog i komplementarnost, termodinamika, mehanika, promatrač Uvod Neporeciva je činjenica da su suvremena kultura i mentalitet ljudi našega vremena obilježeni silnim utjecajem znanosti i primjene njezinih spoznaja i otkrića u tehnici, tako da se može govoriti o pojavi upravo scijentističkoga
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
SažetakRad se bavi umiješanošću promatrača kao ograničenjem u racionalnom spoznavanju svijeta i otvaranjem prostora za druge oblike spoznaje. U velikoj mjeri ta se problematika tiče odnosa znanosti i vjere, pa se u uvodnom dijelu rada polazi od odnosa vjere i znanosti, a koji je kroz povijest prolazio kroz različite faze. U prvom poglavlju analiziraju se upravo etape kroz koje je prolazio odnos vjere, odnosno religije i znanosti: jedinstvo u srednjovjekovnoj sintezi, razilaženje i sukob, dijalog i komplementarnost. Za ostvarenje dijaloga između vjere i znanosti ponajprije je zaslužan papa Pio XII. svojom enciklikom Humanigeneris(1950.). Ipak, najveći doprinos dijaloškom odnosu vjere i znanosti dao je papa Ivan Pavao II. koji je smatrao da jedna drugoj može biti od velike koristi te da samo dinamički odnos između teologije i znanosti može otkriti granice koje čuvaju cjelovitost obiju disciplina. Na jednak način, veliki doprinos uspostavi dijaloga vjere i znanosti dali su i znanstvenici, kako sa strane teološkofilozofske misli, tako i sa strane prirodoslovnih znanosti, osobito fizičari.U ovom radu se čini jedan iskorak u pogledu određenosti i konkretnog sadržaja granice koju znanosti ne mogu prijeći i preko koje se nalazi prostor za druge oblike spoznaje i za vjeru. Polazi se od stava da je za proučavanje bilo koga predmeta taj predmet potrebno odvojiti od promatrača, kako bi ga ovaj mogao podvrgnuti objektivnom proučavanju. Sam po sebi, taj je stav opće prihvaćen u svim znanostima i filozofiji, ali je suviše uopćen da bi eliminirao sve oblike umiješanosti i rafinirane (što ne znači i male) pogreške pri zaključivanju.Pokazuje se da se u termodinamici i u Newtonovoj mehanici može točno definirati takvo stajalište promatrača, kojim je on potpuno odvojen od pojave koju promatra i iz kojega je u stanju da promatranu pojavu objektivno ispita. Takvo se stajalište onda količinski razlikuje od drugih stajališta s kojima bi bio »umiješan« u pojavu koju proučava. U znanostima u kojima se to može učiniti eksperimentalno se osnivaju, nalaze i koriste zakoni koji se mogu zvati »objektivnima«. No i u takvim znanostima ima oblika umiješanosti koji mogu ostati skriveni desetljećima i duže. U radu se ukazuje na tri takva oblika diskretne umiješanosti u termodinamici i mehanici. Za znanosti u kojima se točno količinsko razdvajanje objektivnih i umiješanih stajališta promatrača nije moglo učiniti, ili se načelno ne može učiniti, ne može biti ni sigurnosti od umiješanosti i time od rafiniranih pogrešaka u racionalnom zaključivanju. Odatle se sa znatnom heurističkom snagom izvodi zaključak da se u područjima spoznaje kojima se bave znanosti i filozofija racionalnim zaključivanjem može učiniti rafinirana pogreška i da postoji prostor za druge oblike spoznaje i vjeru.
Neporeciva je činjenica da su suvremena kultura imentalitet ljudi našegavremena obilježeni silnim utjecajem znanosti i primjene njezinih spoznajaiotkrićautehnici,takodasemožegovoritiopojaviupravoscijentističkoga
svjetonazoraoddrugepolovice19.stoljeća.1Toje,izmeđuostaloga,imalozaposljedicupojavumodernogateizmau17.i18.stoljećuimaterijalizmakojiseširiod18.i19.stoljeća.Materijalističkoateističkoshvaćanjepripremljenoje od engleskih empirista koji su, za razlikuod racionalista, isticali potrebuaposteriornoginduktivnogispitivanja,oslanjanjanaiskustvoinaizravnosvjedočanstvoosjetila.Toshvaćanjepojavitćeseufrancuskomprosvjetiteljstvu18.stoljećakod»enciklopedista«,aosobitoćeseproširitiu19.stoljećuposredstvompozitivizma,kojipripremaputmaterijalizmu,premda,uprincipu,nisuidentični.Navedenojeizazvalootvorenisukobizmeđuznanstvenihivjerskihautoriteta,takodaseudrugojpolovici19.stoljećastekaodojamogotovonepremostivojsuprotnostiizmeđuprirodnihznanostiidrugihoblikaspoznaje,osobitovjere.Takoseidanasmogučutimišljenjakakovjeraiznanostnemoguićizajednojer,navodno,jednadruguisključuju.U ovom radu razlaže se kako je u odnosu vjere i znanosti od jedinstva usrednjovjekovnojsintezidošlodorazdvajanjaisukoba,apotomdodijalogaikomplementarnostitećeseukazatinasasvimdrugačijastajalištaodgorespomenutih.Uprvomdijeluradaanalizirajusepovijesneetapeodnosaznanostiivjere,aonesemogusagledatiupravokrozgorespomenutepojmove.Udrugomdijelurada,natemeljueksperimentalnihrezultata,govoriseogranicamaznanosti, naosobiti načinogranicama fizike.Rezultat istraživanjaukazujenatodazahtjevzaobjektivnošću,kojipodižuosobitoprirodneznanosti,nijeuvijekzastupljenukontekstuupravotihznanosti.Činisedaulogapromatrača,kojajenezaobilaznaukontekstunekogeksperimenta,ograničavaupravosâmzahtjevzaobjektivnošćuznanosti.Taspoznajabitrebaladoprinijetimeđusobnomuvažavanjuiboljemdijaloguizmeđureligijeiznanosti,kaoinjihovojkomplementarnosti.
Napočecimanovovjekovneprirodoslovneznanostiu16.i17.stoljećuznačajnasuotkrićakojasuueuropskojkršćanskojcivilizacijipostigliKopernik,Kepler,Galilei,Newtonidrugi,štojerezultiraloprirodoslovnimpogledomnasvijetkojisetemeljinanovoj,matematičkoeksperimentalnojmetodi.Galileijevouvođenjeovemetodeuprirodneznanostisvremenomjerezultiraloizdvajanjemprirodnihznanostiizmetodološkecjelinedotadašnjeuniverzalneznanosti.Novimetodološkipristupomogućio jeprirodnimznanostimadaunadolazećimstoljećimabuduvrloplodonosne,čimejerazilaženjepostajalosveintenzivnije,anijetrebaloproćimnogovremenakadjedošloidosukobatihdvajupogledanasvijet.Prvi veliki sukob izazvao je jedan od najistaknutijih likova toga vremena– Galileo Galilei(1564.–1642.),kojijezastupaoKopernikovheliocentričnisustav tenaučavaodapriroda iSvetopismoproizlaze izBožje riječi.No,uistraživanjuprirodenesmijesepoćiodSvetogpisma,negoodiskustavanašihosjetila.OslanjanjenaiskustvoveomajevažnozaprirodoslovcajerodGalileijavrijediizraz:»Trebasemjeritionoštojemjerljivo,aonoštonijemjerljivo,trebaučinitimjerljivim«.NjegovoobjašnjenjekakobiteolozimoralitumačitiBiblijunanačindasenjihovotumačenjepodudarasutvrđenimčinjenicamadokojihsudošleprirodoslovneznanostidoživljenojekaoteškinapadnanaukuonepogrešivostiSvetogapisma.Optuženjepredrimskominkvizicijompase22. lipnja1633.morao javnoodrećiheliocentrizmakaokrivovjerja iprimitipokoru, tj.kućnipritvorusvojojviliuArcentrijukrajFirenze.OdvremenaprosvjetiteljstvagledasenaosuduG.Galileija,kaoinačitavi»slučajGalilei«,kaonaklasičanprimjernepomirljiva sukoba izmeđuznanostiireligije.Ipak,činisedaseusukobuiprocesuGalileijuradilooprekoračenjukompentencijasobijustrana.Sjednestrane,GalileinijeimaostvarnedokazezaKopernikovuteoriju,anijejuhtiopredstavitisamokaohipotezu,negojujedržaosigurnomznanstvenomteorijom.KardinalRobertoBellarmino, jedanodnajobrazovanijihljudisvogavremena,koji jebioi izvrstanpoznavatelj astronomije i koji jeu tovrijemebioprefektkongregacijeSv.Oficija,upozoravaojeGalileijadaradirazborito,pritomsezadovoljavajućida govori ex suppositione,aneapsolutnimnačinom,kakojeuvijekgovorioKopernik.Kardinalnastavljaikaže:
Granična pitanja religije i znanosti,ur.S.Kušar,Kršćanskasadašnjost,Zagreb1998.,str.318–325;IvanKešina,Znanost, vjera, etika. Promišljanja odnosa prirodnih znanosti, filozofije i teologije,Crkvausvijetu,Split2005.,str.73–76.
3
CitiranopremaJosipWeissgerber,»KopernikiGalilei«,Obnovljeni život 28 (3/1973), str.224.
Galileiniježelioprihvatiti savjetdasvojenaučavanjepredstavihipotetski,negoje inakonprocesa1616.godinenastaviointenzivnoraditinadokazimazaheliocentričkisustav.RezultattogabilojenjegovodjeloDialogo sopra i due massimi sistemi del mondo (Dijalog o dva najveća sustava svijeta, 1632.).Dok,sjednestrane,nijeuknjiziiznionijedanvaljandokazzasvojenaučavanje,sdrugejestranebezobzirnoizrugivaoiismijavaosveprotivnikekopernikanizma.Argumentkoji jeGalileikoristiozasnivaosenanjegovojpogrešnoj teorijiplimeioseke,premakojojjetapojavabilaposljedicagibanjaZemlje.TekjekasnijeNewtonobjasnioplimuiosekukaoposljedicugravitacijskihdjelovanjaMjeseca.DrugivažanargumentuGalileijevojknjiziosnivaosenagibanjuSunčevihpjega,kojijetakođerbiopogrešan.4
Možeserećida jeovasubjektivnazabludauprosudbi imalazaposljedicudisciplinskemjerezaGalileijaodkojihjejakotrpio.OsudomGalileijainjegovanaučavanjanadužejevrijemeprigušenaraspravaoodnosuBiblijeiznanosti,navelikuštetuCrkve.NaDrugomvatikanskomkonciluiznesenjeprijedlogdaseGalileirehabilitira,štojeučiniopapaIvanPavaoII.1992.godine.Novi,jošžešćisukobdogodioseu19.stoljeću.Naime,iakosufilozofskoteološkaiprirodoslovnamisaosvedopočetka19.stoljećastajalenapozicijamaidejeonepromjenjivostibiljnihiživotinjskihvrsta,sredinom19.stoljećadogađasezaokretnapoljubiološkihistraživanja.Usvojemnajznačajnijemdjelu O postanku vrsta putem prirodnog odabiranja(1859.)Charles Darwin (1809.–1882.) iznio je svoju selekcijsku teorijuevolucije.Prema toj teorijinastalesubiljneiživotinjskevrstejedneoddrugih,kompleksnijeisavršenijeodjednostavnijih,ugotovočetirimilijardegodinarazvitkaživotanaZemlji.SukobjedosegnuovrhunackadjeDarwinusvomdjeluO podrijetlu čovjeka pokušaopokazatidaseničovjek,kaoživobiće,nemožeizuzetiizsveopćegprirodnogzbivanja,napretkairazvojaživihbića.Polemikekojesusevodilebilesutolikoideološkiobojenedasečinilokakoizmeđuvjere(teologije)iprirodoslovnihznanostistojinepremostivaprovalija.
1.3. Dijalog i komplementarnost
Početkomdrugepolovice20.stoljeća,kadajedošlodopostupnogideološkogotriježnjenja,uočenojedasemožerazborito,mirnoibezžučirazgovaratiopostojećimproblemima.Promjenuklime,otvaranjepremaznanostiipostupnipozitivnirazvitakodnosaprirodnihznanostiivjere,učiniojepapaPioXII.svojom enciklikom Humani generis(1950.)kojajeotvorilapogodnijuatmosferuzadijalogteologijeiprirodnihznanosti.Ovaenciklikajedalavelikidoprinosshvaćanjudanepostojenikakvicrkveniinteresiprotivznanosti,dapače,daimamnogoproblemakojisemoguriješitisamozajedničkimnaporima.Papa IvanPavao II. je često izražavaopozitivni stavCrkvepremaodnosuvjereiznanosti.6NjegoveizjaveoG.Galileiju,priznajućikrivnjuikajućisezapočinjenepogreške,označile sunovootvaranjeCrkvepremaprirodnimznanostima.
Ivan Pavao II. je u više navrata izjavljivao u svojim govorima, audijencijama,okružnicamaienciklikamadasemoderneprirodoslovneznanostinesmijusmatratikontrahentnimavjeri.Onpozdravljaipotičenovomeđusobnootvaranjereligioznogiznanstvenogobzora.Papaseneprestanozauzimaozasloboduiodvažnostuistraživanju,kaoizapartnerskidijalogizmeđuvjereiznanosti.UpismuPapinskojakademijiznanosti,upućenom22.listopada1996.upovodu60.godišnjicenjezinautemeljenja,IvanPavaoII.formulirabitnopitanjena sljedeći način: »Kako se rezultati, do kojih dolaze različite znanstvenediscipline,mogudovestiusukladnostsonimštojesadržanouporuciobjave?Paakosenaprvipogledčinikakosejavljajuproturječja,ukojemsmjerusesmijetražitirješenjeproblema?«7KaouvodupokušajodgovorananavedenopitanjeIvanPavaoII.citiraenciklikuLavaXIII.Providentissimus Deus(18.studenoga1893.)kako»istinaistininemožeprotusloviti«.8Nakontogaslijedivažnarečenicazateologe:»Dabipodručjesvojenadležnostijasnoomeđili,morajuseegzegeteiteolozidobroinformiratiorezultatimadokojihsudošleprirodoslovneznanosti.«9
Važno je spomenuti i encikliku IvanaPavla II.Fides et ratio10 ukojoj se,međuostalim,općenitogovorioodnosuprirodoslovnihznanosti,filozofijeivjere.Analizirajućipovijesneetapesusretanja,suodnosaimeđusobnogutjecajavjereirazuma,teologije,filozofijeiprirodoslovnihznanosti,Papaističestajalištesv.TomeAkvinskogkakosuvjerairazumsunaravni,konaturalni.Papajedubokouvjeren»dasevjeraiznanost‘uzajamnopomažu’,dokjednazadruguistodobnoimajufunkcijukritičke ipročišćavajućeprosudbetesuujednomeđusobnipoticajzadaljnjeistraživanjeiprodubljivanje«.11
1.3.1. Doprinos prirodoslovaca dijaloškom odnosu vjere i znanosti
Poredmnogih teologa koji su se trudili oko interdisciplinarnog dijaloškogodnosareligijeiznanosti,kaoštosunpr.belgijskiteologiastronomG. Lemaître, teolog ipaleontologP. Teilhard de Chardin i jedanodnajvećih teologa20.stoljećaK. Rahner, imnogiprirodoslovci,ameđunjimaosobitofizičari,trudilisuseokokritičkogpreispitivanjaiotvaranjaputazapartnerskidijalogiodnoskomplementarnostiizmeđureligijeiznanosti.Timesuuvelikepridonijelipozitivnomodnosuizmeđureligijeiznanosti,premdanjihovo
poimanjeBoganemauvijekmnogozajedničkogasBogomkršćanstva.12Kaoprimjerespominjemoovaimena:M. Planck, A. Einstein, W. Heisenberg, C. F. von Weizsäcker itd.Ovdjenavodimorazmišljanjanekihodnjih,zakojesemožerećidagovoreiuimesvojihkolega.Max Plancksmatrakakose»religijaiprirodoslovnaznanostneisključuju,(…)negosemeđusobnodopunjujuiuvjetuju.Najneposrednijidokazzanjihovumeđusobnupodnošljivost,takođerpritemeljitomkritičkompromatranjudajepovijesnačinjenicada suupravonajvećiprirodoslovci svihvremena, ljudipoputKeplera,Newtona,Leibniza,biliprožetidubokomreligioznošću.«13
Albert Einstein,kojijeBogačestonazivaoStarim,samogasebesmatraojedubokoreligioznimčovjekom.14Spoznajaistinejekrasna,alikaovoditeljicaonajetakonemoćnadanemoženitiutemeljitiopravdanjeivrijednostnašetežnjepremaistini.Ovdjestojimopredgranicamanašihracionalnihmogućnosti.Zadnjeopćevažećeciljeveivrijednostizasvakodnevniživotneposredujenamrazum.Temeljnanačelaprosuđivanjaidjelovanjadobivamoodreligije,itoprijesvegažidovskokršćanskevjersketradicije.15Premanjegovushvaćanju,nijemogućeočekivatisuprotstavljenostizmeđureligijeiprirodoslovnih znanosti.Međunjimapostoji uzajamniodnosovisnosti i neovisnojednaodrugojnemoguispunitivlastitoposlanjeizadaće,štoonslikovitoizražavariječima:»Prirodoslovnaznanostbezreligijejesthroma,areligijabezprirodoslovneznanostijestslijepa.«16
Werner Heisenbergizražavaprigovoriprijekoregzaktnojnovovjekovnojprirodoslovnoj znanosti, želećinaznačiti »…da jeonapreuska i danemožezadovoljiti beskrajnu puninu kvalitativno različitih iskustava«.17 K tome,on ističe da je prijeko potrebno poštovati različitostmetoda i izričaja kojisuprisutniureligiji ikodprirodoslovnihznanosti.Religiozni jezik,koji je»odjeven«uporedbe,parabole,metafore,prispodobeislikesvijetatedrugeknjiževnerodove,ikojinamomogućujerazumijevanjeonogaštosekrijeizapojavnostiosjetilnogasvijeta,bezčeganamjenemogućedobitibilokakvuljestvicuvrijednosti,mnogo jesrodniji jezikupjesništvaod jezikaprirodoslovnihznanostikojitežizaštovećompreciznošću.S druge strane, prirodoslovna znanost pokušava dati svojim pojmovimaobjektivnoznačenje.No,razvojprirodoslovnihznanostiu20.stoljećudoveojedotogadasuisamenasvojempodručjumoralepočetisuptilnijerazmišljati.Budućidapredmetnjihovogistraživanjanijevišesvijetneposrednogiskustva,negosvijetdokojegadolazimoposredovanjemsuvremenetehnike,jeziksvakodnevnogživljenjanemožebitidostatan.Dabismoovajsvijetdokraja pokušali razumjeti, te »… ako o njemu želimo govoriti,moramo sezadovoljitislikamaiprispodobama,gotovoonakokakojetoureligioznomgovoru.Naučilismo,dakle,opreznijeseophoditipremajezikuiuvidjelismodatobožnjaprotuslovljamogubitiobrazloženanedostatnošćuinedorečenošćujezika.«18
1.3.2. Neodrživost pozitivističkoga i materijalističkog stajališta
Pozitivistisusvojedobnoponudilijednostavnorješenjeoodnosufizičkogaimetafizičkoga,premakojemubisvijettrebalopodijelitinaonoštosemožejasno reći ionoočemubi trebalo šutjeti.O tomegovoriLudwig Wittgenstein (1889.–1951.)uuvodusvogaglasovitogdjelaTractatus logicophilosophicus (1921.)gdjeodbacujeietikuimetafizikunezbogtogaštoonenebi imalenekakvaobjekta, većukolikopripadajuu»das Mystische«, jer jeposveneizrecivoineizrazivo,teseotomemožesamošutjeti.Metafizikaje,
zaWittgensteina,nadnaravna,anašeriječimoguizražavatisamočinjenice:»Onoštoseuopćemožereći,možesejasnoreći;očemusenemožegovoriti,o tome treba šutjeti.«19Šutnjabi se,ponjihovumišljenju, trebalaodnositinareligioznesadržaje.NatoodgovaramoriječimaW.Heisenberga:»Međutim,nemaluđefilozofijeodove.Jer,gotovoništasenemožejasnoizreći.Akosesvenejasnoukloni,vjerojatnopreostajusamopotpunonezanimljivetautologije.«20K.Poppersmatradalogičkipozitivizamsamogsebedovodidoapsurda.Naime,njegovosredišnjenačelo,načeloverifikacije, radikalnizahtjev za provjerljivošću u empiriji, u iskustvu, ne bi odstranjivalo samometafizičkeiskaze.Onobiistodobnouništiloiempirijskehipoteze,atimeisvekolikuprirodoznanstvenuspoznaju:»Pozitivističkiradikalizam,zajednosmetafizikomuništavaiprirodnuznanost!«Zašto?Zatojernivećinaprirodoznanstvenihstavovanijeempirijskiprovjerljiva,pabiihvaljalootklonitikaoprividneiskazei»metafiziku«!»Nizakoneprirodenijemogućelogičkisvestinaelementarneiskustvenestavove.«ZatosePopperizjašnjavaprotivWittgensteina:»PrimijeniliseWittgensteinovkriterijsmisladosljedno,tadaiprirodnizakoni,kojih jepronalaženje ‘najvišizadatak fizičara’ (Einstein),bivajubesmisleni.«21UkontekstusvegarečenogačiniseopravdanomkonstatacijaB.Pascalakadkaže:»Krajnjijeuspjehrazumanjegovopriznanjedapostojibeskrajnomnogostvarikojeganadilaze;onpokazujesvusvojuslabostakonedođenido togasaznanja.Paakogaprirodnestvarinadilaze, što rećionatprirodnima?«22
Važno je istaćičinjenicudasuprirodoslovciposljednjihdesetljećauvidjelidasenikakonemožerećidasedomenarealnogailistvarnogaprotežesamodotledokleseprotežeznanost,tj.općeznanje.Naime,kakokažeV.Bajsić,imasadržaja
Odoprinosuznanstvenikauspostavidijalogaizmeđu prirodoslovnih znanosti i teologijeopširnijeusp.I.Kešina,Znanost, vjera, etika, str.51–64.
13
Isto,str.38.
14
JednostavnostprirodnihzakonakojejeotkriodovelajeEinsteinadotogareda,atimeidoBoga. Premda osobno nije bio navezan naodređenu religioznu tradiciju ikaoSpinozinučenik nije vjerovao u osobnoga Boga, zanjega je razdvajanje religije i prirodoslovljabilonezamislivo.
15
Usp.AlbertEinstein,»NaturwissenschaftundReligion« (prviputobjavljenogodine1952.),aovdjeu:HansPeterDürr(ur.),Physik und Transzendenz,ScherzVerlag,Bern1986., str.71–78,osobitostr.71–73.
16
Isto, str.75.
17
WernerHeisenberg,»Naturwissenschaftlicheund religiöseWahrheit«, u:Werner Heisenberg, Schritte über Grenzen,Piper, München–Zürich1989.,str.303.
18
Isto, str.313.
19
Ludwig Wittgenstein, Tractatus logicophilosophicus, Tagebücher 1914–1916, Philosophische Untersuchungen, Suhrkamp, FrankfurtamMain1984.,str.9.
20
Werner Heisenberg, »Positivismus, Metaphysik und Religion«, u: H.P. Dürr (ur.),Physik und Transzedenz,str.317.
21
Usp.HansKüng,Postoji li Bog,Naprijed,Zagreb1987.,str.97–98.
22
Blaise Pascal, Pensées. Über die Religion und über einige andere Gegenstände, Verlag LambertSchneider,Heidelberg1978., frgm.267,str.139.
Nadalje, kao što je već rečeno, znanstvenici suuvidjeli dapredmet njihovaistraživanjanijevišesamosvijetneposrednogiskustvanegosvijetdokojegadolazeposredstvomsuvremenetehnike,paimnijeziksvakodnevnogživljenjanemožebitidostatan,većsemorajuzadovoljavatislikamaiprispodobama,gotovoonakokakotočinimoureligioznomgovoru.PrirodoslovnaznanostjeodvremenaGalileijadodanasotkrilamnogezakonitostikojevladajuuprirodi,alisepokazalodasaširenjemlepezespoznajarasteistupanjapstrakcija,asnjimipoteškoćaurazumijevanju.Zahtjevzaobjektivnošću,kojijedugovremenabiopretpostavkasvakeprirodoslovneznanosti,osobitoukvantnojmehanicinapodručjufizikeatoma,moraojebitijakoograničen.Dabisepravilnoopisalepojaveusubatomskomsvijetu,važnojeuobziruzetiineminovnifizičkiutjecajpromatrača.Upravoo(ne)umiješanostipromatračakaoograničenjuznanosti,aliujednomznatnoširemsmislu,raspravljamousljedećempoglavlju.
2.Umiješanostpromatračaiizbjegavanjeumiješanosti
Utjecaj stajališta promatrača na opis procesa koji se proučava je u vezi sonimopćeprihvaćenimstavomdajezaproučavanjebilokogapredmetatajpredmetpotrebnoodvojitiodpromatrača,kakobigaovajmogaopodvrgnutiobjektivnomeksperimentalnomispitivanju.Pritome»odvojiti«nijesamo»neutjecatifizički«napredmetproučavanjatijekommjerenja,negojetoistvarizborastajalištaizkojegasepromatra.Dakle,izpotrebezaobjektivnomodvojenostimorapromatračprijepočetkaproučavanjaizabratisvojpoložajiuopćeodnospremapredmetupromatranja.Temaodvojenostipromatračaodobjektaproučavanjakaopreduvjetazaobjektivnostnaraznejenačineprisutnaumnogimznanstvenimifilozofskimpromišljanjima.24
U traženju uvjeta za objektivnu odvojenost promatrača od objekta proučavanjatrebalobiseoslanjatinaneštoštojesigurno,baziranonanajširemeksperimentalnomiskustvu–akotakvoiskustvoufiziciuopćepostoji.Takođerjepotrebnodazaključakopostojanjuuvjetazaobjektivnuodvojenost,izvedeniztakvogiskustva,budetolikoopćenitizdravorazumskiprihvatljiv,dabacisigurnosvjetlonapitanjeimalitakvihuvjetaizahumanističkeznanosti.Unastavkuiznijetćeseargumentipremakojimaseobjektivnostpromatračauvjetujenjegovimstajalištempremaobjektuproučavanja,apojavljujesevećuNewtonovojmehanici.Tasemehanikamožeuzetizaprototipegzaktneeksperimentalnoutemeljeneznanosti,jerjeupravoonanajvišedoprinijelasamompočetku ibrzomrazvitkucjelokupnemoderneznanostiodpočetkaXVIII.stoljeća.Nopokazatćesedasličnomtipuuvjetovanjaodnosnoograničenjapodliježeitermodinamika,paidrugefizikalneznanostiiznanostiuopće.UNewtonovojmehanicijepredmetproučavanjagibanjetijela,opisanihpribližnokao»materijalnetočke«.Tosamoznačidaimsevlastitedimenzijepriopisugibanjamoguzanemaritiuodnosuna(punoveća)rastojanjakojaprevaljuju.Osnovnizakonovemehanikejetzv.DrugiNewtonovzakon,kojipovezujesilunatijelokaovanjski mehanički utjecaj,sapromjenommehaničkog stanja tijela(sapromjenomnjegovebrzineusekundi).Zatijelokonstantnemasetojezakon
F=mΔw/Δτ
gdje je Fsila,mmasa,Δwpromjenabrzine,aΔτ proteklovrijeme.Sila,vrijemeibrzinauovojdobropoznatojjednadžbidefiniranesunezavisnoodnje,
Drugi Newtonov zakon predstavlja se često kao apsolutni prirodni zakon–neovisanodpromatrača–anije.Ontražiprethodnudefinicijuodnosapromatračapremapredmetu istraživanja. Iupravose tajodnosdefiniraPrvimzakonom.UEinsteinovoj teoriji relativnostipotvrđena je iproširenaulogabiranjastajalištapromatrača,paisamizboručinjenPrvimNewtonovimzakonomriječima,dasesvizakoniprirodeizražavajujednakouinercijalnimkoordinatnimsustavima.
2.1. Kriterij neumiješanosti stajalištem u termodinamici
Polazećiodtogadajenačeloneumiješanostistajalištemtemeljnipreduvjetzaotkrićezakonaiudrugimegzaktnimznanostima,N.NinićusvomdjeluUvod u termodinamiku pokazujedavaženjetzv.Prvogravnotežnogpostulataigraulogukriterijaneumiješanostizapromatračautermodinamici,shvaćenojkaofundamentalnojfizikalnojznanostineovisnojodmehanike.26 Taj zakon u slobodnojinterpretacijiglasi:Bilokakvomaterijalnotijelo,prepuštenosamosebi,prijećićespontanou»ravnotežnostanje«,kojesetijekomdaljnjegpro
23
VjekoslavBajsić,»Graničnapitanjateologijeiprirodnihznanosti«,u:V.Bajsić,Granična pitanja religije i znanosti,str.168.24
Akobisedržalipraviladasetapromišljanjamakar i sažeto rezimiraju idaseodadužnopriznanje njihovim autorima, to bi uvelikeolakšalo posao recenzentima.No s obziromna veličinu takvog posla rezimiranja, to bipravilobiloiapsolutnoeliminirajućezasvakogapisca,osimzauskikrugerudita.Zatojepotrebnodarazmatranjeunastavkunebudeprocjenjivano po kriteriju citiranja uglednihprethodnika, nego po svježini ideje, ako jeima.
hrapavomikrivudavomputu.Ovajdrugipromatrač registrirat će drugačije gibanje pticenego onaj prvi. No samo će zapažanje prvogbiti»objektivno«,jerćeponjemusvakapromjenabrzinepticebitipovezanasnekimvanjskimmehaničkimutjecajemnapticu,kaoobjektivnimuzrokom.Stajalištedrugogpromatrača neće omogućiti otkrivanje toga prirodnogzakona,jerćeon–suprotnoDrugomNewtonovomzakonu–registrirati(prividne)promjenebrzineptice,bezmehaničkogutjecaja okolnih tijela. U tome smislu njegovostajalištenećebitiobjektivnoinećeomogućitiotkrivanjeDrugogaNewtonovazakona.
26
Usp.NevenNinić,Uvod u termodinamiku i njene tehničke primjene,FESB,Split 2008.,str.20.
matranjanećenikadmijenjati.A»prepuštenosamosebi«značiizoliranooddjelovanja susjednih tijela bilo kojim oblikom rada ili toplinom. Spontani procesiunekomsustavuprepuštenomsamomsebizatosezovuineravnotežniinepovrativi.AnalognorazmišljanjuuNewtonovojmehanici,utermodinamicijezadovoljenje ovoga zakonapreduvjet za ispravanpoložaj promatrača potreban zaotkrivanjeostalihzakonatermodinamike.Tizakonisuredom:Drugiravnotežnipostulat(ofenomenupostojanjatemperature),zatimPrvizakontermodinamikekao zakonopostojanju jedne izravnonemjerljiveveličine stanja–unutarnjeenergije(kojaseuizoliranomsustavuodržava)–iDrugizakontermodinamikekaozakonopostojanjujošjedneizravnonemjerljiveveličine–entropije.27
Upoložajuobjektivnogpromatračatermodinamičkihfenomenajesvakičitateljkojipromatranpr.čajušalici,ikojijeupravoubaciošećer,promiješaogaiizvukaoizčajažličicu–prepuštenimasamimasebi,učajuišalicićeseodigrati spontani procesi otapanja šećera i strujanja do potpunog smirenjaobataprocesaiuopćesvihprocesa.Izoliraniodostatkasvijeta,onibiostaliunepromijenjenomstanjupotpune»unutarnjeravnoteže«,svedoknanjihnebidjelovalikakvimvanjskimutjecajem.Utomsusmislusvispontaniprocesi»neravnotežni«iistovremeno(bezintervencijeizvana)»nepovrativi«,analognonepovrativu tijekuvremena.Promatračkojividiovakavspontaniprocesčajaišalice,akojegaseopispoklapaspredviđanjemnavedenogPrvogravnotežnogpostulata,jestobjektivan,tj.kvalificiranzaistraživanjeiotkrivanjeiliprimjenuostalihtermodinamičkihzakona.Položajtakvogpromatračaili»sustavreferencije«utermodinamicijenepokretanuodnosunapromatraniobjektucjelini(strogoformulirano:nepokretanzanjegovcentarmaseibezrotacijeokotetočke).Uprimjerusčajemibezovdjenepotrebnogstrogogizražavanja,promatračćeustvrditispontaniprestanaksvihprocesasamoakojenepokretanuodnosunačajsašalicom.Izvantogapoložajapromatračnebibioobjektivan.Toznačidanebimogaootkritizakonetermodinamike,biobiumiješantakoštobistvarnostidodavaoprividzavisanodsvogneobjektivnog»kutagledanja«.28
Imalipraktične,amoždaikakvetemeljnekoristiodiznijetogakutagledanjanavažnost osiguranjaneumiješanosti promatračaprijenego štoonpokušaformuliratitemeljnezakone?Kaoprvapraktičnakoristnamećeseonaiztehničketermodinamike,uprimjeniPrvogzakonanatzv.protočneprocese.Uvelikojvećinimodernihknjiga iz termodinamikepostupaseotprilikekakoslijedi.Promatrajućiprocesukomenekifluidstrujikrozbilokakavstrojiliuređajnetražisepoložajpromatračaukomebitajpromatračmirovaouodnosunapromatraniobjektucjelini.NaimesamotakavpoložajbizadovoljioPrviravnotežnipostulatkaokriterijispravnostipoložaja.Umjestotogazauzima sepoložaj promatračauodnosunakojega je objekt promatranja samofluidkojistrujikroztzv.»kontrolnivolumen«kojijesamogeometrijski,anematerijalniobjekt.Takopromatračnemapredsobommaterijalniobjektkojibikaocjelinamirovao.Samo jeprvaposljedicaovakvogpristupa tadasezboggibanjaobjektapromatranjakaocjelinenanjega–umjestoPrvogzakonatermodinamike–moraprimijenitiopćizakonoodržanjuenergije.Postojidrugačijipristup29ukomesenepromatrasamstrujećifluidnegokombiniraniobjektkojisesastojioduređajakrozkojifluidprotječeiodmalogdijelaprotječućegfluida,apromatračmirujeuodnosunatežišteobjektaucjelini.Malopojednostavljeno,tajobjektčinimalidioprotječućegfluida+stroj.Iakosurezultatidobiveniuovadvarazličitaopisanapristupaformalnogotovojedna
ki,razlikapostojiinijesamonačelna.Naime,samosepodrugom,termodinamičkiispravnompristupu,možetočnointerpretiratifizičkisadržajtehnički važnogpojmaenergijeprotočnogsustavapojediničnojkoličinifluida,zvaneentalpija.Ovapraktičnarazlikaukoristpoštovanjaispravnogpoložajapromatračaimasvojepozitivnekonsekvenceiulakšemmjerenjuveličinakojimase karakterizira realni proces i u razradi analize realnih protočnih procesatakozvanommetodomrastavljanjanaelementarneprocese.30
Svi spomenuti detalji iz tehničke primjene termodinamike služe samokaoilustracijanekihmanjeilivišepraktičnihkoristiodispravnogpoložajapromatrača, kao neumiješanog u proces koji promatra.Detalji te primjene zaovajradnisubitniidovoljnojeznatidapostoje.Međutim,načelnajekoristodobraćanjapozornostina(ne)umiješanostpromatračautermodinamicivećaodsametehničkekoristi.EksperimentalnoiskustvonaosnovukojegajeformuliranPrviravnotežnipostulatizanjimzakonitermodinamikemoglibi,posvojoj općenitosti, biti upravoononajšire eksperimentalno iskustvo kakvojeuuvodudrugogapoglavljaovogaradatraženo.Onojeuovomraduoslonaczaistraživanjegdjezavršavaneumiješanost,agdjezapočinjeumiješanostpromatrača,kaocrtakojuznanostiustvarinemoguprijeći.Naograničenjutipaumiješanostipromatračauznanostimehanikezadržatćemoseusljedećemdijelurada.
2.2. Paradoks brijača i njegova mehanička analogija
Premaiznijetom,umiješanostpromatračaupojavukojasepromatranemorabitisvojimfizičkimutjecajemtijekommjerenja,nitisamimsvojimfizičkimpoložajemuodnosunapojavu,većibilokakvomsvojomskrivenimumiješanošćuuono štoproučava.U takvomslučaju, inače logično razmišljanjepromatračadovodidokrivihzaključaka.Naskriveneumiješanostimoguse,prema interpretacijikojaslijediunastavku, svestimnogi takozvani logičkiparadoksi.Zadržimosedetaljnijesamonajednomodnjih,akojiimasvogarafiniranogmehaničkoganalogona.Riječjeo»paradoksubrijača«kojimjeBertrandRussell zornoopisaoproblemdefiniranja jednogpojma iz teorijeskupova.Utomparadoksu31 riječjeoiskazukojimsedefinirabrijač»kojibrijesveonekojinebrijusamisebe«.Naime,takaviskazjeproturječanjerbiisambrijačmoraonegdjespadati:akospadauonekojisebrijusami,nevalja,jerondabrijeinekogaizvanskupaizsvogaiskaza.Adaspadauonekojise
27
Entropija je veličina stanja poput energije,tlakailivolumena,alikojaimasvojstvosličnoonomekojesepripisujeivremenu:usvimrealnim procesima nekog izoliranog sustavaonastalnoraste,pajeentropijatakvogsustava jedan brojčani pokazatelj nepovrativostisvihrealnihprocesa.
28
Što je termodinamika?Onajeznanostkomplementarnamehanici:dokmehaničkipromatračproučavagibanjatijelakaocjelina,termodinamičkiproučavaostaleprocesetijela.Tosusviosimgibanja tijela, jergibanje tijelakaocjelineizsvogapoložajavezanazatijelooninevidi.Osimnanepovrative,spontaneprocese poputonogaučaju,zakonitermodinamikeseodnoseinaonedruge,ravnotežne(povrative)procese.Oni seodvijaju samozbogvanjskih
Jednorješenjetogaproblemapredloženojekasnije,aliserješenjemožeizrazitiipomoćuovdjeuvedenogpojma(ne)umiješanostipromatrača.Onojeutomedabihipotetskibrijačmogaopostojatisamokadbibio»neumiješan«(naprimjermarsovac,komenerastebrada).Nokakojebrijačisamdiorealnopostojećegsvijetaonihkojimarastebrada,onjeneminovnoumiješan.Ikaodio jedinopostojećegsvijetaonihkojimarastebrada,onne može dati temeljan, a suvisao iskaz o brijanju zato što je umiješan, jer se i sam brije. Uztosvakakoidečinjenicadazaključakoumiješanostivrijedisamozatoštojerastbradebitanzabrijanje;potomerastubrijačjenabitannačinisamdiosvijetaokojemujepokušaodatiiskaz.Prijeđimosadanafizikalnianalogonovogaparadoksa.Mehanika33 je na bitan načinvezanazanepovrativeproceseprekosatovakojiregistrirajutijekvremenauDrugomNewtonovuzakonu.Uovomeseradupolaziodtogadajeupravonepovrativostneodvojivaodpojmavremenanaistinačinnakojijeivlastitirastbradeneodvojivodbrijača.Iskustvenaosnovazaovojesljedeća:nemanijednoguređajazamjerenjevremenaukometijekvremenanijeproporcionalantijekunekognepovrativogprocesa,iobratno:svakisenepovrativiproces,utočnodefiniranimokolnostima,možeuzetizaetalonproteklogvremena.Zbogtogajezaključaksukladandanomrješenjuparadoksabrijačaslijedeći:Mehaničarnemožedatitemeljaniskazonepovrativimprocesimajerisamamehanika,prekokorištenogpojmavremena,nijeobjektivniarbitarnegodioistogsvijetanepovrativihprocesa.Sdrugestrane,termodinamikaunepovrativeprocesenijeisamaumiješana,iakosenjimabavi(povrativiprocesi,kojimasetakođerbavi,samosujedangranični slučaj nepovrativih). Stajalište sa kojega to čini jamči joj neumiješanost, a definirano je njenimPrvim ravnotežnim postulatom.Zaključaksukladantomeje:Termodinamičarneoperiraspojmomvremenaunepovrativimprocesima.Ononepovrativimprocesima,nakonštoosiguraneumiješanost,možedatitemeljaniskaz.Tajiskazjeuotkrićuveličinakojesubrojčanamjerazaveličinuproteklognepovrativogprocesa.Međutimveličinamamožeseodabrationakojajeekvivalentnaproteklomvremenu.N.Ninićuvećspomenutomdjelupokazujedajetakvaveličinapromjenatzv.radnesposobnostisatainjegove»okoline«skojomfizičkikomunicira.34
Premasvemurečenom,kakonepovrativosttakoitijekvremenavezujuseisključivozaspontaneproceseutijelima.Pritomeseumjesto‘tijelo’i‘procesi’ili‘termodinamičkiprocesi’kažejoši‘makrotijelo’i‘makroprocesi’kakobisenaglasilodasenemislina(mikro)procese»gibanja«mikročesticaodkojihsetijelasastoje(molekula).Premaargumentacijidetaljnijeiznijetojuspomenutojknjizi,samimikroprocesinisugibanjamikročesticaunewtonovskomsmisluinisuprocesiusmisludogađajauvremenu,većsamomogućnosti.Realizacijanekeodmogućnostinamikroraziniznakjedaseodigraonekimakroproces,akonigdjedrugdje,ondapriregistracijimikroprocesa. I samobitarealizacijajedneodmikromogućnostibilamakroprocespovezansprotokomvremena.35
2.2.1. Rafinirana umiješanost u statističkoj mehanici
Utakozvanojstatističkomehaničkojinterpretacijirastaentropijeunepovrativimprocesimaimamoprimjerlogičkinekorektnogizborastajalištazamehaničkogpromatračaizprethodnogpoglavlja.Timizboromkršisekurzivomistaknutizaključakorješenjuparadoksabrijača.Ovdjegreškanijeuizboruovogilionogreferentnogsustavazapromatrača,negojeutomedajevrijeme kao »sredstvo« kojim operiramehanički promatrač »zalijepljeno za« ineodvojivoodnepovrativogprocesa–pojavekojutimsredstvomproučava.Naime,vrijemeτ,kojeseuvrštavauDrugiNewtonovzakon,faktičkijeonoštopokazujusatoviilijeproporcionalnoonomštopokazujusatovi.Novećjepokazanodasetomožeizrazitikaopromjenajedneodtermodinamičkihveličinausustavusat+njegovaokolina,točnijekaogubitakradnesposobnostisustavasat+okolina.Zatoseradsataucjelini,kaonidruginepovrativiprocesi,nebismjeliobjašnjavatipomoćumehanike,ukojujetermodinamičkinepovrativiprocestogaistogsatavećugrađenkaovrijeme.Uovomraduse,istina,polaziodupotrebepojmavremenaunewtonovskojmehanici,alijepojamvremenaštogaregistrirajusatoviugrađen,kaoštojevećspomenuto,iurelativističkumehanikuiukvantnumehaniku»gibanja«mikročestica.Veomapojednostavljen,alivrlosavjestanprikaznekihspecifičnostioveposljednjedanjeudjeluR.FeynmanaThe Character of Physical Law.36
2.3. Rafinirana umiješanost u Prvom zakonu termodinamike
Uznanosti termodinamikenailazisenajoš jedan,posebanoblikrafiniraneumiješanostipromatrača.Umnogimsesveučilišnimudžbenicima,paiinačeizvrsnim,Prvizakontermodinamikeinterpretirakaoposebanslučaj»općegzakonaoodržanjuenergije«.Općizakonoodržanjuenergijemogaojebitiformuliranteknakoneksperimentalnoutemeljeneformulacijetrijunjegovihdijelova: održanjamehaničke energije tijelakao cjeline,Prvog zakona termodinamike(zapromatračavezanogzacentarmasepromatranogsustava)iodržanjaenergijepriinterakcijamairaspadimamikročestica.Itočnojedajepotomezakonoodržanjuenergijemogaobitiprihvaćenkaootkriveniopćizakon, koji u posebnim dijelovima fizike ima svoje posebne oblike.No uovomozbiljnomosporavanjutakvogpostupkaradiseonečemdrugom:općaformulacijaoodržanjuenergijenijemogućaizvanposebnihznanosti,jersepojamenergijeizvannjihnemožekoličinskidefinirati.Dakle,izricanjemopćegzakonakaouopćenjaposebnihgubiseuistomtrenutkunjegovkonkretnisadržaj.Polazakodopćegzakonaoodržanjuenergijemanifestacijaje,prematome,pukevjereunešto štonijedefinirano i što senemožemjeriti.Zato
Usp.N.Ninić,Uvod u termodinamiku i njene tehničke primjene, str. 263–271. Naime,sustavkojijeubilokakvojunutarnjojneravnoteži,pajespontanosmanjujeuneravnotežnim
procesima,imanekuodređenusposobnostdaizvrši rad– radnusposobnost (i spontano jesmanjuje). Na tome tragu je i veza gubitkaradnesposobnostistijekomvremena.
35
Opširnijeusp.isto,str.268.
36
Usp.RichardFeynman,Osobitosti fizikalnih zakona, Školska knjiga, Zagreb 1986., str.120–139.
IzravnonaeksperimentimautemeljeniskazPrvogzakonatermodinamikepostojiiizloženjenpr.uknjiziMaxaPlancka,Treatise on Thermodynamics.38 UnjegovuiskazuPrvogzakonasene polazi od nego dolazi do zaključkadapostoji»unutrašnjaenergija«kaoveličinastanjakojasetimzakonomdefinira.Onabaškaotakvaimasvojstvodaseodržavauizoliranommaterijalnomsustavu.Tootkrićejenačinjenoiakojesamaunutarnjaenergijaizravnonemjerljiva.ZatojePrvizakonizvanrednoeksperimentalnootkriće,kojeprotivzdravograzumanetreba»osuvremenjivati«zamjenjujućigazavjerovanjeuneštonedefiniranouopćemzakonuoodržanjuenergijekaopolaznom.Akoseodtakve»vjere«ipakpolazi–bilozbogintelektualnogkomoditetabilozbogvlastitevolje–predstavljatojošjedanoblikmiješanjadotičnogpromatračauonoštopromatra.Akakvajeznanostfizikaukojojjetemeljnizakonoodržanjuenergijeutemeljennavjeriuneštoštoniuformulaciji,niprijenje,nijeuopćedefinirano?Navodimosamojedanodmnogihprimjeraulogetakve»vjere«ufizici.Tojecitatizjednogpoznatogudžbenikatermodinamikekaodijelateoretskefizike na fizičkim i fizičkomatematičkim fakultetima u bivšemSovjetskomSavezu.39AutoruuvodusvogadjelapreuzimacitatizEngelsoveDijalektike prirodepakaže:»Suvremeneprirodneznanostibilesuprisiljeneposuditiizfilozofijepostulatoneuništivostigibanja;beztogapostulataprirodneznanostidanasnemogupostojati.«40Nadalje,uudžbeniku,polazećiodfilozofskevjereutu»neuništivostgibanja«,uvodipojam(unutarnje)energijeiusamutermodinamiku–idaljejošuvijekkaoizravnoneodređeninemjerljiv!Konačno, tekosamnaest stranica iza togamjesta,navodi se i samPrvi zakontermodinamike.Onjeovdjesamoposlužiokaopovijesnipovodzaizricanjetobožepunoopćenitijegzakonadijalektike,ustvariunaprijedoktroiranogzakonabezkonkretnogsadržaja.Pritome(opetzbogumiješanostiznanstvenika!)nemožemobitisigurniniutokolikojeodnapisanognametnuto,akolikojenjegovoslobodnomišljenje.
2.4. Širi značaj pojma (ne)umiješanosti
OpćeprihvaćenistavopotrebizaneumiješanošćupromatračauprethodnimpoglavljimajekonkretiziranutermodinamiciiuNewtonovojmehanici.Pokazanojedajeutimznanostima,avjerojatnoiudrugimegzaktnimprirodnimznanostima,mogućekoličinskirazlikovatiobjektivneodneobjektivnihstajalištazapromatrača.No,kolikojepoznato,analognorezoniranjeikoličinskorazlikovanjenijenikadaprovedenouznanostimaočovjekuiufilozofiji,paseovdjepretpostavljadaganijenimogućeprovesti.Kao razlogbi semoglanavestineizbježnaumiješanostpromatračau timznanostima iufilozofiji.Unjimaproblemnijesamounepotpunojobjektivnostinegoiutomedapromatračnemoženiznatiučemunijeobjektivanjeruprotivnomnebinibioumiješan.Štojenjegovaumiješanostrafiniranija,težejujeotkriti.Njegoveteorijemogubitivrlorazrađeneupunopogleda,apogreškaprikrivena.Povijestovihvažnihznanostiifilozofijetenjihovihpraktičnihprimjenaurazličitimdruštvenimsustavimapotvrđujeovakavzaključak.Zatorazličiteteorijeidoktrineizovihpodručjanebitrebalepretendiratinavaljanostunaprijed,prijenjihoveprimjeneuživotnojpraksi,nitibiseutojprimjenismjelopolazitiodnjihovenačelnetočnosti.ČinisedasetakavzaključakdobroslažesastavompapeIvanaPavlaII.,unjegovoj enciklici Fides et ratio, gdjekaže:
Ovimsezaključcima,ipak,nimalonepodcjenjujeoslanjanjenanaravnemoćirazuma,akotajrazumnesamo(mnogo)znanegoznaizasvojaograničenjapoputumiješanosti.Granicenakojeseupodručjuznanostiovdjeukazujenisudalekoodnašesvakodnevice.Onesuupotrebisvakeegzaktneznanostidadefiniraneumiješanostajalištepromatrača (kaoovdjeumehanici iu termodinamici) teujasnomuviđanjudatonaistinačinnijemogućeuhumanističkimznanostimai u filozofiji. Iz navedenoga je jasno da se u najmanju ruku u njima »misaonesmijeodcjepljivatiodegzistencije«.Uzovonačelnoograničenjesvihznanosti, postojala bi ipak imogućnost izlaza iz toga ograničenja.Ona bibilauprocjenirezultatasvaketeorijepodugogodišnjemkritičkomiskustvu,uključujućituivjerskoiskustvo.Uodnosupremaumiješanostipromatračaupromatrano,religioznijepromatračnasuprotnoj,točnije,komplementarnojpozicijiodznanstvenog:onsenetrebatruditidabudeneumiješan.Uodređenomsmislučakjesuprotno,akojetavjerakršćanstvo.Činisedasvijet,oddrugepolovineXVII.stoljeća,uglavnomizbjegavatraženjeskrivenihumiješanostiuznanostima.Egzaktneznanostisestalnošire,tehničkaprimjenatoprati,aonačelnomograničenjuumiješanostiidaljesemalogovori.I,dojamje,nerado.Nograniceznanstvenespoznajezbogumiješanostipostoje,blizusunam,anedaleko,potpunosudostupnerazumuidefinirajuihznanosti,anereligija.Uvećiniznanostitosenenaglašavanajasanieksplicitannačin.TakvimstavomseširokojjavnostisugeriradavećcitiranePapineriječi,ponavljaneivariraneuvišeprilika,trebajubitishvaćenesamokaoželjeinesigurnefraze,anekaoznanstvenoosnovaneistine.
2.5. Neiskorišteno naslijeđe Newtonove mehanike
Razumljivjestavdaseuprirodnimitehničkimznanostimaignorirasveštosenemožepodvrgnutieksperimentu.Noistobitakotrebalobitirazumljivodasepažljivoeliminirasvakaumiješanostpromatračauonoštoseproučava,kaounewtonovskojmehaniciiliutermodinamiciuovdjedanojinterpretaciji.Ilidaseuvidiipriznadajetoudanojznanostinemoguće,tedaseotomepovederačuna,anesamošutiiradi.Newtonovamehanikaje,premaiznijetom,donijelanasvijetdvavelikadostignuća:prvojefundamentalnauzročnoposljedičnavezasadržanauDrugomzakonu,temeljzasvekolikurazraduisilnetehničkeprimjenekojesuuslijedile.DrugodostignućeNewtonovemehanikesadržano jeuPrvomNewtonovomzakonu,agovoriopotrebi imogućnostida sepromatračpostavi u
37
Jedan slikovit prikaz neutemeljene upotrebeizraza‘energija’kaopojmabezsadržajadanje u:RichardFeynman,Vi se sigurno šalite gospodine Feynman!, Izvori, Zagreb 2007.,str.247–248.
38
Usp.MaxPlanck,Treatise on Thermodynamics, Dover publications, New York 1945.(reprint1990.),str.41–42.
Izsvegaiznijetogmoguseizvestidvazaključka:1. Različiti iskazi o komplementarnosti znanosti i drugih oblika spoznaje,uključujućivjeru,nisusamoželjeilifrazekojeznanostimoguignorirati.2.Uzrazličitedrugegranicenakojeznanostimogunaići,postojeivrlokonkretnegraniceprekokojihsenemožeprijećibezrizikarafiniraneumiješanosti.Granicesuiliufizičkomstajalištupromatračapremapromatranojpojavi,iliuuključenostipromatračanabitannačinuonoštoproučava,ilijetopaknjegovavlastitavoljauinterpretacijionogaštojeotkrio.Tegraniceinjihovakršenjatrebajuznanostiprepoznatiipriznati,azatimihobjavitiipoštovatiizvlastitoginteresa.Uradujepokazanodaosvojimgranicama,vezanimzapoložajpromatrača,egzaktneznanostipoputNewtonovemehanike i termodinamikevoderačuna ieksplicitnoihizbjegavajubirajućiposebnepoložajepromatrača.Upozorenojenadvijepunomanjevidljiveumiješanostiutermodinamiciimehanici,ananeminovnuumiješanostsvojstvenuznanostimaočovjekuiufilozofijiukazanojesaznatnomheurističkomsnagom.No,dioznanstvenikateumiješanostikaoograničenjaneprimjećuje,dioiha priorineželizbogsvojihfilozofskihpreduvjerenjapriznati, a uoba se slučajapravi još jednapogreškadiskretneumiješanostivelikoganačelnogznačaja.
The Observer’s Involvement – One of the Restrictions of Science
AbstractThe introductory part of the work deals with the relation between science and other forms of cognition which has undergone various phases throughout history. The first chapter analyses the stages through which the relation between faith, i.e. religion, and science has passed: unity in medieval synthesis, divergence and conflict, dialogue and complementarity. Much credit goes to Pope Pius XII with his encyclical HumaniGeneris (1950.) for the development of dialogue between religion and science. However, Pope John Paul II made the greatest contribution to the dialogical relation between faith and science. He believed that their relation could be of great value and that only the dynamic relation between religion and science could discover the limits that hold the integrity of both disciplines. In the same way, scientists, those of the theologicalphilosophical thought as well as those of natural sciences, especially physicists, have made a great contribution to setting up a dialogue between religion and science.This work is a step forward regarding the determinateness and concrete content of the limit that sciences cannot cross and beyond which is a space for other forms of cognition and for faith. The starting point is a standpoint that if one wants to study a subject, that subject has to be set apart from the observer, so that it can be objectively studied. In itself, that standpoint has been universally accepted in all sciences and in philosophy too, but it is too generalized to eliminate all the forms of interference and refined (which does not mean small) errors when drawing conclusions.It is established that in thermodynamics and in Newton’s mechanics one can precisely define such a standpoint of the observer, by which he/she is completely detached from the phenomenon he/she is observing and from which he/she is able to research the observed phenomenon objectively. Such a standpoint quantitatively differs from other standpoints, by which he/she would be “involved” with the phenomenon he/she is investigating. In the sciences in which it is possible to do that, laws that can be called “objective” are experimentally passed and adopted. But even in such sciences there are forms of involvement that may remain hidden for decades and longer. This work points at such three forms of discrete involvement in thermodynamics and mechanics. For the sciences in which a precise quantitative separation between the observer’s objective and involved standpoints was not possible, or is not principally possible, there cannot be safety of involvement and consequently of refined errors in rational concluding. Hence, with considerable heuristic strength, the following conclusion is drawn: All sciences, including philosophy, should explicitly take and put forward a view that, by rational conclusions, it is possible to make a refined mistake in their areas of cognition and that there is room for other forms of cognition and for religion.