-
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
221
IzvornI znanstvenI rad
Cvijeta P a v l o v i (odsjek za komparativnu knjievnost,
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu)
iNTERMEDiJalNoST oD alEKSaNDRa FlaKERa Do viKToRa MEGaa
GlaZbala bEGoviEvE Knjige Boccadoro
UDK 821.163.42-1.09begovi, M. 82.0-05Flaker, a. 82.0-05mega,
v.
Intermedijalne studije Aleksandra Flakera i Viktora megaa
susrele su se u vie navrata, a posebno plodonosno u istraivanju
knjievnog djela Milana Begovia. Analiza nastoji pokazati da je
Milan Begovi, uz druge pjesnike svoje generacije od S. Georgea do
G. DAnnunzija, bio senzibilan na dimenziju zvukovnosti (izvanjskoga
i unutarnjega) svijeta, i posebice za ukljuivanje niza motiva
sastavljenog od glaz-bala impresionistiko-realistike i simbolike
funkcije, na nain koji je proslavio Paul Verlaine i za koji e se
opredijeliti mnogi pjesnici fin de siclea. Begovieva Knjiga
Boccadoro prikuplja impresije verlenovske poezije, izravno ili
posredno, putem talijanske i njemake poezije, orkestrirajui
pjesnike misli violinama, frulama, harfama, citrama, lirom,
pianinom, ponavljajui dakle verlenovski sastav, ali obogaujui ga
primjerice metalnom mistinom raskoi srebrnih trublja i orguljnih
cijevi. Begovi je u Knjizi Boccadoro elio prikazati
antimodernistiki svijet odmaka od suvremenog prostora i vremena,
najblii, premda najvjerojatnije posredno (posredstvom DAnnunzijeve
lirike), Ver-laineovim Galantnim svetkovinama. Begovi e nakon
zbirke Knjiga Boccadoro, uz impresionistike poticaje verlenovskog
tipa preuzete posredovanjem poglavito talijanske i njemake
knjievnosti, ali i opim poznavanjem francuskih izvora, dograditi
poetski izraz novim stilskim mogunostima modernizma, no nikada nee
napustiti sklonost gradbi poetskih slika uz pomo razliitih
kvaliteta glazbala. Poredbeno itanje Begovieve zbirke prema
modelima zagrebake knjievnoznanstvene kole pokazuje da se ni
Aleksandar Flaker ni Viktor mega ne pomiu naglim zaokretom ili
odmakom od ishodinog imanentizma prema intermedijalnim
istraivanjima, nego postupnom dogradnjom, pri emu imanentan pristup
ostaje u velikoj mjeri implicitan (pa mu se Flaker i mega s lakoom
mogu vratiti), a s druge je strane ve u najranijim tekstovima obaju
autora lako zamijetiti kulturoloke sastavnice bez kojih bi
prouavani knjievni tekstovi ostali bez opisa osnovnih odrednica
gradbe, tj. bez opisa fikcionalnog svijeta, svijeta koji po mjeri
ovjeka nuno ine parametri prostora i vremena, unutarnjega i
vanjskoga.
-
222
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
Za poredbenoga povjesnika knjievnosti intermedijalnost kao
potraga i pronalaenje izraajnih oblika koji se realiziraju u
kombinaciji dvaju ili vie medija1 poticajna je metoda koja ima
jedan od najirih dosega suvremenog pojma ope izobrazbe te kojom se
na svojevrstan nain revitalizira tisuljetna tradicija povezivanja
osnovnih umijea i umjetnosti, kakvo je primjerice pribliavanje
gramatike, retorike i glazbe. vladanje i upuivanje na spregu koja
postoji u pojmovima kao to su artes liberales, trivijum i
kvadrivijum itd., u eri u kojoj je naglaena tenja k
specijalizaciji, nunoj, ali ne i iskljuivoj, donijeli su onima koji
njima vladaju (barem u manjem segmentu) svojevrsnu auru uzora. Ta
intelektualna elita koja ne nastupa elitistiki, nego, napro-tiv,
lakoom povezivanja i pronalaenja slinosti u irem polju Umjetnosti
ini razumijevanje pojedinanog primjera, pojedinane umjetnike grane,
jo zanimljivijim i slojevitijim. iz pozicije studenta komparativne
knjievnosti, a potom i nastavnika predavaa na odsjeku za
komparativnu knjievnost, oso-bito su me privlaile studije posveene
odnosima i poloaju koji knjievnost zauzima prema drugim
umjetnostima, tj. intermedijalna istraivanja kakva su naglaivali
radovi aleksandra Flakera, viktora megaa i dr. viekratno sam se
osvjedoila ovacijama studenata na promocijama, znanstvenim
skupovima i predavanjima koje nai dragi profesori doivljuju i danas
u potpuno drukijim uvjetima, uvjetima mladog auditorija nova
senzibiliteta te bih ovu prigodu eljela iskoristiti da ostane
zabiljeen i taj recepcijski moment u prouavanju djelovanja
Zagrebake knjievnoznanstvene kole. Metodologiju
interdisciplinarnosti i intermedijalnosti imala sam ast osobno uiti
od niza profesora, od kojih na odsjeku za komparativnu knjievnost
izdvajam Milivoja Solara, u ijim radovima i predavanjima esto
pronala-zimo uputnice na podruja fizike, matematike, religije i
dr., a na odsjeku za romanistiku profesore kakvi su bili Jere
Tarle, Gabrijela vidan i ingrid afranek, koji su slijedili putokaz
Zagrebake knjievnoznanstvene kole, te svaki u svojem podruju
usmjerili istraivanja s knjievnoga polazita prema kulturologiji, od
filozofsko-knjievnih zapisa (od blaisea Pascala do Madame de Stal i
njihovih ideja o opisu europske kulture Tarle i vidan), do
pri-povjedne vizualnosti Marguerite Duras asocijativno usporedive
primjerice s erotiziranim spotovima pop-ikone Madonne
(afranek).
intermedijalna metodologija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
namee se izrazitije u posljednjoj treini XX. stoljea, a ovaj je
prilog koliko analiza toliko i zahvala profesorima koji su svojom
humanistikom irinom
1 Hrvatski enciklopedijski rjenik, Novi liber, Zagreb 2002.
-
223
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
prouavanja knjievnosti ponudili bogatu grau i onim studijima za
koje nisu bili izravno vezani, i ujedno, bavei se svojim
germanistikim ili slavistikim poljem znanosti, ponudili filozofike
modele analize ope povijesti knjievnosti ili povijesti svjetske
knjievnosti. Poredbene metode aleksandra Flakera i viktora megaa
samo se na prvi pogled ine primi-je njene na razliite segmente
povijesti knjievnosti; uopeno bi se moglo rei da je Flaker vrlo
rano, ve ezdesetih godina, u hrvatskoj znanosti o knjievnosti
ukazao na potrebu intermedijalnih istraivanja, a mega pak, kao
tovatelj Theodora Wiesgrunda adorna, rano njegovao sociologiju
knjievnosti te ju kasnije usmjerio ka kulturologiji i, takoer u
ador-novskom duhu, naglaenijoj sklonosti intermedijalnim slojevima.
Flakerov ishodini imanentizam kojim opisuje obiljeja knjievnoga
djela (u rasponu od metode ruske formalne kole do poetike
strukturalizma te metoda poredbenog prouavanja knjievnih pojava)
nije se odricao drutvenoga i povijesnoga konteksta (Stilovi i
razdoblja, sa Z. krebom; Knjievne poredbe, 1968; Stilske formacije,
1976; Proza u trapericama, 1976, nomadi ljepote, 1988; rije, slika,
grad, 1995. i Knjievne vedute, 1999). mega je pak uporite pronaao u
estetici recepcije i strukturalizmu, da bi nakon doprinosa
prob-lematici sociologije knjievnosti (Kunst und Wirklichkeit,
1969; Knjievno stvaralatvo i povijest drutva, 1976; istina fikcije,
1982) napisao imanentnu povijest romana i ponudio nova tumaenja
novele (Povijesna poetika romana, 1987, 1991, 2004; Hrvatska
novela, 1998. s i. Frangeom), pozivajui se esto na smjernice
kritike teorije drutva kakvu je zagovarao adorno, primjerice u
dijalektici prosvjetiteljstva (dialektik der aufklrung, 1947) ili u
estetikoj teoriji (sthetische Theorie, 1970). Taj njemaki filozof,
sociolog, muzikolog i skladatelj putem negativne dijalektike
dodirivao je podruja koja su megaa privlaila po osobnom
senzibilitetu, pa mu se mega u velikoj mjeri posvetio i nedavno, u
svojim intermedijalnim studijama Knjievnost i glazba (2003):
uestalim referencijama, adorno, uz tek pokojeg ee spomenutoga
filo-zofa (G. W. F. Hegel, F. Nietzsche, braa Schlegel, a.
Schopenhauer) kao i tek pokojeg knjievnika (G. G. byron, M. de
Cervantes Saavedra, J. W. Goethe, E. T. a. Hoffmann, M. Krlea, Th.
Mann, W. Shakespeare, l. Tieck), po zastupljenosti u navedenoj
knjizi zauzima najistaknutije mjesto, ravnopravan poglavito
skladateljima (Johann Sebastian bach, ludwig van beethoven, Hector
berlioz, Johannes brahms, Pjotr ilji ajkovski, Claude Debussy,
antonn Dvok, Franz liszt, Gustav Mahler, Felix Mendelssohn
bartholdy, Wolfgang amadeus Mozart, arnold Schnberg, Richard
Strauss, igor Fjodorovi Stravinski i Richard Wagner). Ni
alek-sandar Flaker ni viktor mega ne pomiu se od ishodinog
imanentizma
-
224
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
prema intermedijalnim istraivanjima naglim zaokretom ili
odmakom, nego postupnom dogradnjom, pri emu imanentan pristup
ostaje u velikoj mjeri implicitan (pa mu se Flaker i mega s lakoom
mogu vratiti), a s druge je strane ve u najranijim tekstovima obaju
autora lako zamijetiti kulturoloke sastavnice, bez kojih bi
prouavani knjievni tekstovi ostali bez opisa osnovnih odrednica
gradbe, tj. bez opisa fikcionalnog svijeta, svijeta koji po mjeri
ovjeka nuno ine parametri prostora i vremena. Upravo navedene
kategorije pomau u razumijevanju polazinih afiniteta Flakerova i
megaeva knjievnoznanstvenog diskursa. ini se da je Flakerovo
zani-manje za svijet izrazitije usmjereno prostoru, a megaevo
vremenu, iz ega proizlazi Flakerova izrazitija sklonost vizualnosti
i likovnosti, a megaeva auditivnosti i glazbi (kao najapstraktnijoj
umjetnosti), no to ne iskljuuje mogunost da Flaker u svoje oglede i
rasprave ukljui primjedbe o glazbi, kao to to mega ini s likovnim
umjetnostima.
intermedijalne studije aleksandra Flakera i viktora megaa
susrele su se stoga u vie navrata, a posebno plodonosno u
istraivanju knjievnog djela Milana begovia, ija je novela Kvartet
obojici bila poticajan motiv ili pak okosnica. U Stilskim
formacijama Flaker navodi odlomak begovieve novele da bi ilustrirao
njezinu naglaenu estetiku vrijednost i objasnio jedan od
modernistikih aksioma, po kojemu je najvia vrijednost umjetnost.
Premda je naslov novele Kvartet usmjeren glazbenosti, a izdvojen
ulomak posveen glazbi, tj. knjievnom opisu glazbe igora
Stravinskog, Flaker uoava da
niz pojmova koji stvara d o j a m o glazbi pripada likovnom
doivljaju: zlatna kia, mladost pod suncem, sedefno-areni kolobari.
Jedan semantiki niz tumai drugi. ali ovaj i m p r e s i v n i i s k
a z uvodi jo jedan bitan semantiki niz koji moemo vezati za erotski
doivljaj: mladost je gonjena, uhvaena, obujmljena, ugrizena , a
napose se veza glazbe s erotskim doivljajem uspostavlja u nizu:
smijeh od veselja, smijeh od poruge, smijeh od kakljanja rijei:
tople i izazivne kretnje: reptilne i bestidne. impresivna funkcija
iskaza ovdje je oita, a razaznajemo da je ona izgraena na tezi kako
je glazba vezana za seksualni doivljaj, pa tek tako nosi ovaj tekst
i gnoseoloku funkciju. Razumije se, begoviev Kvartet, pa i ovaj
mali ali karakateristini fragment (PSHK, 76, str. 154155), genetski
je vezan za knjievnost razdoblja moder-ne, prvenstveno za
impersionizam s naglaenom i dominantnom estetskom funkcijom
knjievnog djela, ali ve pripada vremenu ne samo Przybyszewskog s
njegovim panseksualizmom nego i Freuda s libidonoznom
podsvijeu.2
2 aleksandar Flaker: Stilske formacije, liber, Zagreb 1976, str.
53.
-
225
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
U izdvojenom fragmentu Kvarteta3 protumaena je struktura
impresio-niz ma, u koju se kad se prouavanje proiri na begoviev
opus uklapaju odlike stila secesije,4 neorokokoa5 i neoklasicizma.6
i nekoliko desetljea nakon Flakerove analize, Kvartet zauzima istu
poziciju u prouavanju hrvatskoga modernizma, te mu mega
komparativnim ogledom opisuje europski kontekst, uporeujui ga s
njemu suvremenim pripovjednim tek-stovima, primjerice s pojedinim
djelima Th. Manna i a. Huxleya:
Prvi je korak tumaenja begovieve novele usmjeren prema irokom
kon-tekstualnom pitanju uzajamnog odnosa pojedinih grana
umjetnosti, ovdje knjievnosti i glazbe. [...] osobito je dojmljiva
okolnost da se pripovjedni diskurs stalno kree na nekoliko tijesno
povezanih podruja. [...] Glazbeni prohod kroz labirinte erotike,
psihoanalitiki inspiriran, nigdje nije tako dosljedno prikazan kao
upravo u toj noveli.7
Tu se begoviev odnos prema knjievnoj i umjetnikoj suvreme-nosti
i tradiciji proiruje i na pojam naturalizma i njegove zahtjeve za
mimetinou:
odnos prema tekstu s podruja druge umjetnosti, u ovom sluaju:
prema glazbenoj partituri, bit e mimetian. [...] individualna e
sprema itatelja, kad god je posrijedi tekst s intermedijalnim
sastavnicama, biti osobito vaan imbenik pogotovu u knjievnim
djelima nastalima poslije naturalizma, pokreta koji je u
pripovjedna djela, izmeu ostaloga, unio naelo koje bi se moglo
nazvati naelom mimetike odgovornosti prema prikazanim pred-metima
ili pojavama.8
3 obzor, 1926; Knjievnik, druga, definitivna verzija, 1928.4
Flaker, Stilske formacije, str. 90, 265.5 Flaker, Stilske
formacije, str. 332.6 Flaker, Stilske formacije, str. 90; M.
bobrownicka: nurt klasycystyczny w literaturach
zachodnio i poudniowosowiaskich. U: Z polskich studiw
slawistycznych 4, Warszawa 1972, str. 110117.
7 viktor mega: ovjek kao zvukovno tijelo. Kvartet Milana
Begovia. U: Soldo, fra Josip ante (ur.): Zbornik radova sa skupa
Milan Begovi i njegovo djelo, opina vrlika, ogranak Matice hrvatske
u Sinju, vrlika Sinj 1997, str. 139157; vidi i: ivo Frange i viktor
mega: Hrvatska novela. interpretacije, Zagreb 1998; viktor mega:
Knjievnost i glazba, Matica hrvatska, Zagreb 2003, str. 192203.
8 viktor mega: ovjek kao zvukovno tijelo. Kvartet Milana
Begovia. U: Soldo, fra Josip ante (ur.): Zbornik radova sa skupa
Milan Begovi i njegovo djelo, opina vrlika, ogranak Matice hrvatske
u Sinju, vrlika Sinj 1997, str. 139157, ovdje str. 140.
-
226
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
kao i zahtjeve za determinacijom9 i estetizacijom
seksualnosti,10 a mogue ga je proiriti na asocijacije koje vode u
znaenjsko polje vitalizma.11
intermedijalna istraivanja procijenila su takoer zanimljivim
begoviev roman giga Barieva (19301931), na koji mega upuuje,12 a
Pavlii mu se posveuje,13 potom Sonete godinjih doba (1899)14 te
jednoinke Venus victrix15 (1906) i Meniet16 (1906), a svima je
zajedniko izdvajanje begovieve likovnosti i vizualnosti, bez obzira
na vrste umjetnosti koje je begovi elio knjievno opisati, kao i bez
obzira na knjievnu vrstu u kojoj je izrazio eljenu ideju. begovia
fascinira ponajprije talijanska glazba i slikarstvo,17 koja je
izvorite dijaloga s tradicijom, poglavito predodbe umjetnosti
renesanse i rokokoa, iz koje su u hrvatskom knjievnoznanstvenom
nazivlju nastali pojam (begovieva) renesansizma18 i definicija
esteticistikog neorokokoa. Kad govore o begovievim osvrtima na
knjievnu prolost, povjesnici se slau da se esteticistiko prisjeanje
na fenomenologiju povijesti europske litera-ture zasniva na
poetikama formacija impresionizma i secesije, koje, usprkos lako
uspostavljivim razlikovnim segmentima, u velikoj mjeri grade slian
odnos prema stvarnosti vanjskoga svijeta, bez obzira na to kako ga
razliito opisivale. Kriteriji selektivnog pamenja i muzealne
ilustracije19 voeni su u toj epohi tenjom za vizualizacijom svijeta
obiljeenoga arolikou i stilski sugestivnim oblicima,20 svjesnim
anakronizmom u tom smislu to doba prolosti predouju shvaanjima koji
za tu epohu jedva da su znakoviti;
9 ibid., str. 150.10 ibid., str. 154.11 viktor mega: Knjievnost
i glazba, Matica hrvatska, Zagreb, 2003, str. 196.12 ibid., str.
192.13 Pavao Pavlii: glazba, slikarstvo i knjievnost u romanu giga
Barieva. U: Soldo,
fra Josip ante (ur.): op. cit., biljeka 8, str. 159178.14
aleksandar Flaker: na marginama Begovievih Soneta godinjih doba. U:
bratislav
luin i Mirko Tomasovi (ur.): Petrarca i petrarkizam u hrvatskoj
knjievnosti. Zbornik radova s meunarodnog simpozija odranog od 27.
do 29. rujna 2004. u Splitu, Knjievni krug, Split 2006, str.
447451.
15 viktor mega: duh impresionizma i secesije. Hrvatska moderna,
Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u
Zagrebu, Zagreb 1997.
16 ibid.17 aleksandar Flaker: Knjievne vedute, Matica hrvatska,
Zagreb 1999, str. 189.18 mega, duh impresionizma i secesije, str.
156.19 ibid., str. 161.20 ibid., str. 156.
-
227
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
prije bi se moglo rei da je to fin de sicle u odorama prolosti.
Renesansizmu begovieve jednoinke Venus victrix mega priznaje: No
zadovoljene su obje potrebe: zanimanje nekih gledatelja za vizualnu
rasko, a istodobno i oekivanja onoga dijela publike kojemu je stalo
do psiholoke razrade ljud-skih odlika i inova,21 dok u jednoinki
Meniet naglauje razmatranje o srodnosti prikazanoga zbivanja s
kulturom rokokoa.22
bez obzira na to to, kad se odluuju na citiranje najznakovitijih
dijelova iz begovieva opusa, oba povjesnika to ine uglavnom na
primjeru Kvarteta s prikazom izvedbe skladbe igora Stravinskog, za
razmiljanje o stilsko-formativnim mijenama povijesti hrvatske i
europske knjievnosti vrijedno je odabrati zbirku begovieve lirike
Knjiga Boccadoro (1900), koju su u pole-mikama to su se u to doba
vodile izmeu mladih i starih, ovi potonji odbacili kao bolesnu
liriku, a oni prvi je istaknuli kao reprezentativno djelo hrvatske
moderne.23 ona doista nosi kronoloki vrijedan inovativan zamah
prema kljunim pojmovima kojima Flaker i mega tumae knjievnost
hrvatske moderne, tj. hrvatskoga esteticizma: ona e posluiti za
ilustraciju poetaka hrvatskog impresionizma, artizma,24 dijaloga s
prolou, naglaene intermedijalnosti itd. Razmiljajui o mogunostima
povijesti knjievnosti, nakon periode dezintegracije realizma,
Flaker uoava da
slijedeu periodu obiljeava ve intenzivno kretanje u poeziji koja
postaje odlunom za strukturu razdoblja. Dok se potpunije ne istrae
i ne definiraju osnovni pjesniki stilovi ove periode, uvjetno bismo
je mogli nazvati s e c e s i o n i s t i k o i m p r e s i o n i s
t i k o m periodom, s time da bismo morali i u nas ve esto
upotrebljavani termin secesija preciznije odrediti. Termin secesija
nalazimo esto, ne bez razloga, u Krlee, on djelomino odgovara onome
to se u njemakoj knjievnosti nekada naziva jugendstil, a u
engleskoj modern style, pa poljski teoretiar Markiewicz istie
potrebu da ga se upotrebljava za karakteristine stilove koji se ne
mogu svrstati niti u impresionizam niti u ekspresionizam, a u
kojima zbilja predoena u djelima ima statiki, dekorativni i
harmonizirani u pogledu estetskih kvaliteta karak-
21 ibid., str. 161.22 ibid., str. 197.23 boris Senker:
Predgovor. U: M. begovi: Pjesme, proza, Zagreb 1996; boris
Senker:
Milan Begovi. U: Leksikon hrvatskih pisaca, ur. Dunja Falievac,
Kreimir Nemec i Darko Novakovi, kolska knjiga, Zagreb 2000, str.
57.
24 viktor mega: elevacija i ekstaza u Krleinim ranim djelima. U:
iva beni i Dunja Falievac (ur.): ovjek, prostor, vrijeme.
Knjievnoantropoloke studije iz hrvatske knjievnosti, Disput, Zagreb
2006, str. 279289, ovdje str. 284; viktor mega, op. cit., biljeka
15; aleksandar Flaker: Knjievne poredbe, Naprijed, Zagreb 1968,
str. 40.
-
228
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
ter (Usp. knjigu H. Markiewicza, Przekroje i zblienia, Warszawa,
1967, str. 18, 237238.). Godinom poetka ove druge periode moderne
hrvatske knjievnosti mogli bismo smatrati bilo 1898. kao godinu
pojave Hrvatskoga salona, a u njemu Domjania, Nazora, vidria,
Nikolia i Nehajeva, pa tako obiljeiti secesionistiki karakter
periode, bilo 1900. kao godinu u kojoj je objavljena begovieva
Knjiga Boccadoro, u kojoj su izile Nazorove Slavenske legende, koja
je u prozi dala Matoevo novo iverje, a u drami vojnoviev Suton,
godinu dakle programatskog gotovo artizma (begovi), novog, ne
deklarativnog ve mitotvorakog odnosa prema poeziji u slubi nacije
(Na-zor), simbolike skraenice radi li se o uoavanju drutvene
problematike (vojnovi).25
Desetak godina poslije jo se jednom poziva na navedenu begovievu
zbirku i pronalazi stilske slinosti s opusom Dragutina Domjania:
sve je to stilizacija imaginarnoga sjevernohrvatskog, pa prema tome
kajkavskog rokokoa, koja korespondira s begovievim stilizacijama to
ih poznamo iz Menueta Boccherini.26
begovieva stilizacija (imaginarnog) rokokoa,27 manirizma,
renesanse i visokog srednjovjekovlja obraa panju na glazbene motive
(od opisa glazbe ili njezina zvukovnoga oponaanja do denotacije
izvora glazbe), u skladu s duhom vremena koje je u velikoj mjeri
odredio Paul Marie ver-laine (18441896), s ijim stihom De la
musique avant toute chose (art potique, zbirka jadis et nagure,
1884 Pjesniko umijee, zbirka nekad i nedavno) nov narataj europskih
pjesnika simbolista formulira jednu od svojih poetikih krilatica,
odabirui tog velikog impresionista za generacijski uzor. begovieva
umjetnost ne slijedi verlenovsku zvukovnost knjievnoga izraza, i
podudara se u veoj mjeri s umjetnou Mauricea Mterlincka, Gerharta
Hauptmanna, Franka Wedekinda, arthura Schnitzlera, augusta
Strind-berga, Henrika ibsena, Georgea bernarda Shawa, Gabrielea
Dannunzija28 i drugih, no uoena veza izmeu knjievnosti i glazbe u
begovievu djelu namee potrebu da se provjeri narav
intermedijalnosti u begovievim prvim radovima, meu kojima je
najznaajnija pjesnika zbirka Knjiga Boccadoro, u odnosu prema
sprezi knjievnosti i glazbe kakvu je zagovarao verlaine.
Jedan od imbenika odredbe 1900. godine kao meane u periodizaciji
hrvatske moderne i knjievnosti esteticizma, a ujedno i zbirka kojom
au-
25 aleksandar Flaker: Knjievne poredbe, Naprijed, Zagreb 1968,
str. 3940.26 Flaker, Stilske formacije, str. 332.27 Flaker, ibid.,
str. 332; mega, op. cit., biljeka 15, str. 197.28 viktor mega: duh
impresionizma i secesije, str. 156, 161.
-
229
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
tor uvodi veinu sastavnica svojih kasnijih remek-djela, Knjiga
Boccadoro je impresionistika zbirka pjesama, koja, uz novelu
Kvartet, predstavlja jedan od najljepih primjera slojevitog odnosa
knjievnosti i glazbe u opusu Milana begovia.
Ponaanje likova begovieve Knjige Boccadoro podsjea, kao i u
mnogih njegovih suvremenika, na simboliku u verlaineovoj jesenjoj
pjesmi (chanson dautomne), gdje su ljudi, stvari, ivotne pojave,
poput lia to ga nosi jesenski vjetar, ovamo, onamo ....29 U istom
se krugu najee spominje poezija antuna Gustava Matoa,30 izdvaja se
regionalni, mediteranski kvartet (begovi, Tresi Pavii, Nikoli,
Nazor),31 dok bi u programu kostimiranja vrijedilo spomenuti
vladimira vidria.32
oblikom svojevrsne maskerate Knjiga Boccadoro uvelike podsjea na
romanske ljubavne kanconijere u rasponu od kasnoga srednjeg vijeka
do rokokoa i doarava ambijent koji asocira najvie na kulturu
ranonovovje-kovne italije. Historicizam zbirke dolazi do izraaja u
fizionomiji pojedinanih pjesama te u kompoziciji, kojom oponaa
stupnjevitost ranonovovjekovnih kanconijera i prati odnos dvoje
ljubavnika od udvaranja, preko sve prisni-jih tjelesnih dodira, do
sklapanja mistinoga braka; komunikacija meu ljubavnicima
stilizirana je prema nagaanjima o predmodernoj aristokratskoj
drutvenosti, uz vjerojatan oslon na sentimentalnu i erotsku
knjievnost Xviii. stoljea. istodobno, begoviev kanconijer stoji u
polemikom odnosu prema graanskoj civilizaciji, kojoj preutno
prigovara gubitak vrijednosti za kojima traga u prolosti.33 Zbirka
je zanimljiv intertekstualni i metajezini eksperiment,34 koji ima
vrsto mjesto u esteticistikoj kulturi smjene stoljea, ije
tendencije ostvaruje dosljedno, premda posredno,
rekonstrukcijom
29 viktor mega: Beka moderna. Portret jedne kulture, Matica
hrvatska, Zagreb 1998, str. 154.
30 aleksandar Flaker: nomadi ljepote. intermedijalne studije,
Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb 1988, str. 51.
31 Mirko Tomasovi: domorodstvo i europejstvo. rasprave i
refleksije o hrvatskoj knjievnosti XiX. i XX. stoljea, Hrvatska
sveuilina naklada, Zagreb 2002.
32 Zoran Kravar: Knjiga Boccadoro i modernistiki kostimirani
kanconijer. U: Soldo, fra Josip ante (ur.): op. cit., biljeka 8,
str. 2739, ovdje str. 34.
33 Zoran Kravar: Knjiga Boccadoro. U: Dunja Detoni-Dujmi et al.
(ur.): Leksikon hrvatske knjievnosti. djela, kolska knjiga, Zagreb
2008, str. 334; Mirko Tomasovi: djela zlatoustog pjesnika, vijenac,
4 (1996), 6768; Zoran Kravar: Knjiga Boccadoro i modernistiki
kostimirani kanconijer. U: Soldo, fra Josip ante (ur.): op. cit.,
biljeka 8, str. 2739.
34 Znaajni esteticistiki stilizirani kanconijeri begovieva doba
su isotteo. La chimera (18861890) i isaotta guttadauro (1886)
Gabrielea Dannunzija i svakako predstavljaju
-
230
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
potonula povijesnog svijeta kao zamiljena poprita estetiziranih
ivotnih stilova i erotskog libertinizma.
budui da povijest svjetske knjievnosti prepoznaje kao jednu od
karak-teristika umjetnosti esteticistikog usmjerenja da, u
oivljavanju minulih vremena, njihove kulture i drutvenost, ona
posee za mreom motiva glazbene i likovne umjetnosti, ne udi to
intermedijalna istraivanja na-jranijeg datuma hrvatske
knjievnoznanstvene radoznalosti esto odabiru za potkrepu svoje
metode upravo njezine knjievne manifestacije.35 Uistinu, slikarstvo
i glazba trajna su podloga begovieve lirike, pa se Flakerovi
zakljuci o begovievoj poglavitoj likovnosti i vizualnosti u noveli
Kvartet posveenoj glazbi pokazuju primjenjivima i na njegovu
mladenaku fazu; kanconijer Knjiga Boccadoro odlikuje se svim
intermedijalnim svojstvima koje e begovi u kasnijem Kvartetu
razviti u samostalnije oblike i njima privui panju
knjievnoznanstvenih istraivanja. Pojmovi koji stvaraju dojam o
glazbi pripadaju likovnom doivljaju (a i za begoviev cjelovit opus
moglo bi se rei da je izrazitije obiljeen vizualnou), dok su
auditivni elementi upo sleni u slubi dekora. ipak, auditivna
dimenzija begovieva poetskog svijeta nazona je u nizu oznaitelja,
od leksika iz podruja zvukova i glasanja do glazbene terminologije,
od prirode kao nositelja zvukovnosti, preko ovjeka koji ju stvara
na razliite naine do glazbenih instrumenata koji prerastaju u
subjekte. odmak od suvremene civilizacije i novih tehnikih
dostignua begovi pronalazi upravo u vizualno-auditivnim
asocijacijama na davna vremena.
Privlanost prolosti pojaavaju zvukovi starih glazbala i ritmova,
pa poput vidrieva trubadura s mandolinom, begovi pjesniki
uprizoruje pjevae i plesae, markizice i markize rokoko-maskenbala
ili renesansnih banketa, usporedivih po poetskom senzibilitetu s
pjesnikom maskera-tom Paula verlainea, u verlaineovim otmjenim
sveanostima (galantnim svet kovinama) u kojima oivljuje svijet
talijanskih pastirskih igara i starih komedija (Ftes galantes,
1869).
U zanosu sve to plovi s rujnom lunom iz visina,
knjievni kontekst begovieve zbirke. vidi i: Fedora
Ferluga-Petronio: Talijanski motivi u Begovievoj lirici. U: Soldo,
fra Josip ante (ur.): op. cit., biljeka 8, str. 3949.
35 Matko Pei: Vidri i slikarstvo, Knjievnik, 5, Zagreb 1957;
Pavao Pavlii: intertekstualnost i intermedijalnost. Tipoloki ogled.
U: Makovi, Zvonko i dr. (ur.): intertekstualnost &
intermedijalnost, Zagreb 1988, str. 157196.
-
231
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
dok s drhtajem lahorovim tiho jeca mandolina36
ve u prvim zbirkama verlaine koristi motive glazbala kao
repetitivne komponente u deskriptivnom ili narativnom lirskom
iskazu, glazbala koja proizvode raznolike zvukove i tonove i tvore
promiljen ugoaj, glazbala uz pomo kojih pjesnik bjei ili se suoava
sa stvarnou, sa svojom sadanjou ili prolou, s prostorom grada ili
arkadije. Popis glazbala Saturnijskih pjesama (1866) uspostavlja
okvire koje e poslije postupno varirati: olifant,37 gitare,
violine, klavir, orgulje, mandolina, cimbala, harmonike i verglec
izvor su zvukova ljudske civilizacije u razliitim odorama.
varijacije glazbenih instrumenata iz zbirke u zbirku postaju sve
rjee, ustupajui mjesto drugim izvorima zvukova i drukijoj naravi
zvukovnosti. ice gitare i mandoline nakon Saturnijskih pjesama jo
uvijek vibriraju u otmjenim sveanostima (Ftes galantes), ali je ta
rokoko-maskerata dodatno obogaena zvucima lutnje i plesnim
ritmovima tamburina, kao zvunom podlogom odraza starog fauna ili
masaka pod mjeseinom. U romancama bez rijei (romances sans paroles,
1874) ugoaj podupire njena glazba lire, pianina, klaviembala i
drevnog (idiofonskog) sistruma, da bi u zbirci Mudrost (Sagesse,
1880) zagudila tek svadbena violina. U tom kontekstu zbirka nekad i
nedavno (jadis et nagure, 1884), u kojoj je verlaine iznio Pjesniko
umijee (art potique), osobito je znakovita: u zbirci u kojoj lirski
subjekt zahtijeva glazbe nad svim i prije svega,38 glazbu zamjetno
rjee proizvode glazbala; ee je njezin izvor apstraktan i kolektivan
orkestar, ili, jo zastupljeniji, priroda i ovjek kao zvukovno
tijelo.39 U cijeloj zbirci pjesnik se samo jedanput zaustavlja
na
36 Paul verlaine: Pjesme, august Cesarec, Zagreb 1988.
Mandolina, prev. Nikola Milievi (Ftes galantes Mandoline):
Tourbillonnent dans lextase Dune lune rose et grise, Et la
mandoline jase Parmi les frissons de brise.37 Rog od bjelokosti;
legendarni Rolandov rog. ipak, u pjesmi Lassitude verlaine ga
ne
uporabljuje u simbolikoj vezi sa srednjovjekovnom legendom, nego
u sprezi s idejom raskoi zvuka i materijala: divlje udnje kroz rog
bjelokosni zvee! la fauve passion va sonnant lolifant! (Zasienost
Lassitude, prev. M. Tomasovi).
38 De la musique avant toute chose; naveden je prijevod eljke
orak (Pjesniko umijee), uz koji postoji i prijevod Nikole Milievia
Muzika nek te prva brine (Pjesnika umjetnost), oba objavljena u:
Paul verlaine: Pjesme, august Cesarec, Zagreb 1988.
39 viktor mega: ovjek kao zvukovno tijelo, op. cit., biljeka
8.
-
232
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
pojedinanim glazbalima, i to upravo u Pjesnikom umijeu, dovodei
u vezu dva (po verlaineu oprena) puhaa glazbala: Samo preljevi lako
spoje / flautu s rogom, san uz san. (stih 1516)40 verlaineov sustav
upletanja glazbe u pjesnike prizore kronoloki ocrtava opadajui lk,
niz koji pjesnik preputa kreiranje zvukovnosti drukijim
izvorima.
begovieva Knjiga Boccadoro prikuplja impresije verlenovske
poezije, izravno ili posredno, putem talijanske i njemake poezije,
orkestrirajui pjesnike misli violinama, frulama, harfama, citrama,
lirom, pianinom, ponavljajui dakle verlaineovski sastav, ali
obogaujui ga primjerice metalnom mistinom raskoi srebrnih trublja i
orguljnih cijevi. Pa dok se verlaine divi Richardu Wagneru (nuit du
Walpurgis classique) ili priziva umijee Gioacchina Rossinija
(nocturne parisien), begovi rijeima doarava starinu i
velianstvenost Palestrine (Mistiki soneti). Temelj esteticistikih
poetskih poticaja, bez obzira na to govorimo li o Dannunziju,
begoviu ili nekom treem, ne predstavlja cjelina verlaineovih
poetskih ideja, nego poglavito jedna pjesnikova faza ili ak samo
pojedina zbirka. begovi je u Knjizi Boccadoro elio prikazati
antimodernistiki svijet odmaka od suvre-menog prostora i vremena,
najblii, premda najvjerojatnije posredstvom Dannunziove lirike,
verlaineovim otmjenim sveanostima. verlaineov pjesniki svijet
irokoga obzora obuhvaa tekovine industrijske civilizacije i
realistike motive impresionistike obrade, pa e begovi radije
napraviti otklon prema samo jednom segmentu te za svoj umjetniki
cilj podlogu pronai u verlaineovim trenucima izolacije, ne
nasljedujui ga u cijelosti i ne istiui ga nad drugim moguim
uzorima. ipak, u Knjizi Boccadoro pjesnici i glazbenici u istoj su
slubi velianja ljepote objekta ljubavi (Soneti milinja 5), pa ako
su pjesnici izjednaeni s glazbenicima, jer
Pjesnici, Zoe, tvoje usne slave, za njima ginu poju pjesme
nujne, a glazbenici u zanosu prave u slavu njima skladbe
miloujne;
glazbenici i njihova glazbala u funkciji su pomonika, a ponekad
i dvojnika begovieva lirskog subjekta.
40 Prev. Nikola Milievi: Pjesnika umjetnost, Pjesme, op. cit.,
biljeka 36. ovaj je put Milieviev prijevod blii verlaineu: oh! La
nuance seule fiance / Le rve au rve et la flte au cor!; uz njega
postoji jo i: oh! Prijelaz sve je obeanje, / Sanja sanje svirala
roga! (stih 1516), prev. eljka orak, Pjesme, op. cit., biljeka
36.
-
233
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
U begovievoj registraciji Zoine ljepote uestalo se pojavljuje i
javlja frula, okruena specifinim uvjetima, proizvodei specifian
ugoaj: u skladu s violinama, odzvanjajui dvoranama sjajnim
boccadoro kue u mekom skladu, strastveno i vrue, ali dopirui ozdol
i nujno (Soneti milinja, 9), njezin tanani zvuk (i izgled) zauzima
vano mjesto u mistinoj atmosferi u oblacima tamjana, prepleui se u
ubor s arobnim harfama i uzdasima ljubavnika (Mistiki soneti,
5).
Uz melankolinu motivaciju, frula je istodobno i oekivan rekvizit
pas-toralnog ugoaja otvorenih prostora i kronotopa faunove slobode.
Cjelina idiliki intermezzo izrazitije pribliuje motiv frule
erotskom/erotiziranom svijetu Knjige Boccadoro, u kojemu frula, kad
se javlja samostalno (a takvo je pojavljivanje izrazito motivirano
rekonstrukcijom umjetnog svijeta pas-torale), vie nije sastavnica
orkestralne glazbe koja sudjeluje u kreiranju atmosfere, nego je
glazbalo pastira-lirskog subjekta koji na livadi uva stado,
nedvojbeno stihovima izjednaen s pjesnikom implicitnim autorom:
Moje frule glas romoni i prati ih naem selu, gdjeno vide crkvu
bijelu s koje zvon u sumrak zvoni ... (Pastourelle)
identifikacija se potom uslonjuje uvoenjem fauna, kojemu je
frula oekivan rekvizit i kojega lirski subjekt nagovara: Faune,
daj, odloi frulu tanku / i doi za mnom u lov na Zoe, tiho,
kradomice i tajno; frula tanka potrebna je u pjesnikoj slici
najprije da bi doarala poetno idiliko stanje, a upletena je u
pretpostavljen in hvatanja i obljube plahe nimfe, jer e faun frulom
nadjaati enski krik da ne sjete se njene drugarice (Ballata).
Glazbalo je pomonik u lovu, tj. u izvravanju volje lirskog subjekta
(ili, u drukijem itanju, volje muke sile). Faun i pastir-lirski
subjekt je-dini su pojedinci u posjedu tog glazbala erotskih
konotacija, stoga s njime usporeeni te konano izjednaeni.
verlaineove gitare krete poruke slobode, nostalgije i pobune
(Saturnijske sveanosti: eauxFortes, ii: grotesques), njihov je zvuk
poput grebanja, popraen sramotnim mislima i pogledima (otmjene
sveanosti: U barci en bateau); mandolina prenosi oporu, okrutnu,
lanu, ali maznu poruku u vrtlogu ekstaze uz drhtaje veernjih lahora
serenada (Saturnijske sveanosti: Serenada; Mandolina; jedni i drugi
Les uns et les autres); lutnja je glazbena pratnja ivota pod
krinkama (otmjene sveanosti: Mjeseina clair de Lune);
-
234
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
a lira se javlja uz opis drhtureega napjeva koji oslikava
mahnitost due (romance bez rijei: Zaboravljeni napjevi, ii).
Spreui glazbu s rijeju, oba pjesnika biraju lirske oblike koji
se izvode uz glazbenu pratnju, ili s druge strane, na lirske oblike
glazbenog podrijetla, pa e verlaine pisati i opisati serenade
(Saturnijske pjesme: Serenada Srnade) i romance i arijete (romance
bez rijei: Zaboravljeni napjevi), epitalame i madrigale (jedni i
drugi Les uns et les autres; nekad i nedavno: crimen amoris), a
begovi uobliiti cijelu zbirku kao niz glazbenih slika, poevi
Preludijem, nastavivi sonetima [za koje povijest knjievnosti
pretpostavlja da je oblik u procesu nastajanja prvotno bio vezani
uz glazbenu pratnju (Soneti milinja)], potom umeui idiliki
intermezzo s pastourelleama, romancama i ballatama, pa se vraajui
sonetima (Mistiki soneti), za kojima slijedi tro-djelna Muzika
posveena talijanskim umjetnicima, a popraena uputama za glazbeno
izvoenje: maestoso appassionato adagio, da bi zavrio epodom s
prisjeanjem na antiku korsku zavrnu pjesmu.
Glazbu ne proizvode iskljuivo glazbala: u njezino stvaranje
ravno-pravno su ukljueni ljudi i priroda (prirodne pojave, biljke i
ivotinje), no zbog ograniena prostora ove analize na takvo
opredjeljenje verlainea i begovia ovdje je samo upozoreno. ipak,
promotri li se u korelaciji s drugim zvukovima (kojima
esteticistika poetika uslonjuje konotacije), uloga koju pjesnici
dodjeljuju glazbalima razotkriva slojevita znaenja. S jedne strane
uzdah i dah (lirskog subjekta, due, enje, proljea, vjetria), apat
(valova), umor (granja), uanj (ptica) ili agor (ptiica), ubor
(rajske pjesme), jeka (pjesme, objekta ljubavi), jecaj (noi,
trublja), pucketanje (ita), lagano i tiho sagibanje cvijea; skladne
i tihe pjesme u begovia, a s druge strane u verlainea mrmor
(vodoskoka, ptica), jecaj (prvog ovjeka, vodoskoka/fon-tane,
lirskog subjekta, violina, jeseni), pla (vjetra, pjesme, lirskoga
subjekta, slavuja, vuje due), drhtaj (arijete), um (kie), uanj i
fijuk (zobi), treptaj (vela), uzdah (jeseni) i dr., zvukovi su koji
opstoje izmeu napetoga odnosa prodornih krikova i tiine.
begovieva Harfa, na prvi pogled paradoksalno, ne donosi
oznaitelje zvukovnosti, nego zauzima podruje taktilnosti i
vizualnosti, uspostavljajui figurativan odnos s kosom ljubljene
ene: lirski subjekt uvija svoje prste u mreu enskih vlasi (koje
zaigrae ko ice), dira ih i prebire, utei Harfe raskonu milinu, a ta
se nijema svirka bez melodijskih tonova odvija uz pjesniki uzdah i
apat valova, da bi u posljednjem stihu motiv akorda bio upleten bez
opisa, tek da oznai usporedno nestajanje eznua i zvuka:
i kad u mreu prste uvih njinu,
-
235
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
Poev sad jednu, sad drugu da biram, outih Harfe raskonu
milinu
Harfe, na kojoj jo i sad prebiram, na kojoj dua samo ljepost
ezne i eznut e, dok njene ice diram,
i s njih dok zadnji akord ne iezne. (M. begovi: Knjiga Boccadoro
Harfa)
verlaineova pjesma posveena mandolini (Mandoline), i ona
izrazitije vizualnih umjesto auditivnih karakteristika, na samom
svretku napokon uvodi smo glazbalo i njegovo kretanje ili
brbljanje, okrueno doj-movima taktilnosti, usporeeno s drhtajima
lahora, slikom koja se utapa u ideju pjesnikoga prikaza povrnosti i
prolaznosti umjetnoga svijeta:
u zanosu sve to plovi s rujnom lunom iz visina, dok s drhtajem
lahorovim tiho jeca mandolina. (P. verlaine: otmjene sveanosti
Mandolina)41
Prema zvukovnim tijelima koji nastupaju poput zbora begovi se
odnosi kao prema glazbalima karakteristinih oblika i tonova,
neovisno ine li ga ljudi ili primjerice ptice. ve navedeni Sonet
milinja 5 uspostavlja odnos izmeu usporednih svjetova koji, u
esteticistikom svjetonazoru, pred-stavljaju nedjeljivu cjelinu.
begovi paralelizmima premouje superiornost ovjeka nad prirodom
posebno tretirajui tri razine zvukovnoga izraavanja: pjesnici
glazbenici pele (pjesnici poju pjesme, glazbenici prave skladbe
miloujne, a pjesme smoga lirskog subjekta begovi metaforiki
povezuje s nestrpljivim pelama; pele pak siu slatkost vjene
medovine s ustiju voljene, to upuuje na poetsku viziju pjesama ili
skladbi koje se napajaju na izvoru [erotske] ljubavi i ljepote).
Znakovitim se ini ovakav begoviev svijet poglavito u poveznici
umjetnosti sa svijetom ivotinja, gdje pjesme i skladbe ne usporeuje
primjerice s (beujnim ili barem tihim) leptirima, nego za usporedbu
bira pele, ija semiotika nazonost proizvodi zvunu kulisu ak i kad
ona nije posebno izreena, tj. ak i onda kad su opisane kao
sakupljaice hrane. Ptiji agor doima se poput nebeskoga zbora
koji
41 Paul verlaine: op. cit., biljeka 36. Glagol jaser (preveden
jecati) nosi razliite konotacije = brbljati, izlanuti se,
ogovarati, kretati i sl.
-
236
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
dolazi odozgor (u gustim granama, kroz granje), poprimajui
uvijek oblik nevidljivog, ali obuhvatnog pokrova poetskoga svijeta,
u uporabi prostornih obiljeja usporediv s etama nebrojenih anela
tankih, visoko u zraku, koji proizvode umove, srebrn zvuk, ubor
svojim haljinama, rajskim pjesmama i dugim trubljama. ak i orgulje
kao kompleksno i vieglasno glazbalo, iji jecaj divne mise sad
tanje, sad dublje odzvanja u visine, nastupa u tom begovievu
koncertu kao kolektivno glazbalo, kao zbor. Mistini aneoski zborovi
zauzimlju prostor svemirskih beskrajnih irina, pa i sama glazbala
dre u visinu, istiui prostornost kojom vladaju, jer visoko dre
svetim na usnama trublje duge to te akorde iz mistinih zborova
anelskih ini nedosenima.
Zvuci glazbala esto su predstavljeni u mnotvenosti dijelova, pa
klavir izraavaju tipke, a violinu strune, i one najee u svojoj
zborskoj naravi povezane s visinama; sve glazbene poruke begovi
usmjerava u visine, daljine (prostora i vremena), jer dii e se
rajski zvuci i dovinut e se one neumrla cilja. Suprotstavljen
kretnjama ljubavnika koji uranjaju u dubine, obavijaju se i zapleu,
kao cvijee i granje koje se prigiba, smjer kretanja glazbe je smjer
apstrakcije. Kad nujne frule i violini dopiru odozdol (Soneti
milinja 9), iskaz su zanosa u kojemu se nalaze protagonisti: u
poetku lirske minijature glazbala odzvanjaju prostorom horizontale
kue boccadoro, da bi u posljednjem katrenu glazba dopiranjem
odozdol naznaila da su (zahvaljujui i njoj) due dvoje ljubavnika
uznesene ljubavlju u visine. ini se da iz tog aspekta begovi nije
sluajno naveo kao motto cjeline Soneta milinja stihove Guida
Guinizellija meu kojima je i stih: ch de la stella valor non
discende.
Dimenzije verlaineova poetskog svijeta uvelike su zaslune da
cijela generacija europskih pjesnika na prijelazu stoljea, meu
kojima je i Milan begovi, postavlja vertikalne vrijednosti glazbe:
u verlainea glazba prodire,42 ili tumara43 i pretae se,44 no i
takav je prodor povezan s vertikalnim smje-
42 Musique qui pntre ta glazba koja svie. (a clymne Klimeni)43
Rde discret, peur quasiment, odajom tumara kao zaplaena Par le
boudoir longtemps parfum dElle. kroz miris to ga je ona ostavila.
(ariettes oublies V Zaboravljeni napjevi V)44 coutez la chanson
bien douce ujte pjesmu punu miline Qui ne pleure que pour vous
plaire. to plae da vas dirne jae. Elle est discrte, elle est lgre:
blaga i laka se pretae: Un frisson deau sur de la mousse! drhtaj
vode sred mahovine. (Sagesse i/V Mudrost: ujte pjesmu)
-
237
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
rom, pa se primjerice u Mandolini likovi kostimirane poetske
slike nalaze pod raspjevanim kronjama;45 na slian nain iz kroanja
dolazi glazba46 u Zaboravljenim napjevima i, dok u Mudrosti ii.
plavetno nebo raspjevano doziva,47 a pjesma puna miline otkriva
istinu kao zvijezda jasnu,48 zvono blago zvoni s neba dok ptica na
drvetu pjeva alopojku,49 glas roga cvili naprama gaju i die se
prema suncu,50 flaute zvone na mlijenom nebu51 i sl. odnos
horizontalnog i vertikalnog rasprostiranja zvukova kulminira u
kasnoj fazi, poglavito u pjesmi crimen amoris (zbirka nekad i
nedavno), kad glasovi zbora od ljudi i dama najprije plovei drhu
kao tihi vali, a potom se diu u vis kroz bure ognjene.52
45 izvoai serenade i ljepojke to ih uju ispod zvuna granja mlada
puste rijei izmjenjuju.46 ... to su sitni glasi zbora to pjeva u
sivom granju.47 le ciel tout bleu, le ciel chanteur qui te rclame
nebo to pjevaju k sebi te
doziva.48 Cache et montre au cur qui stonne otkriva srcu zauenom
la vrit comme une toile istinu kao zvijezda jasnu. (Sagesse V.
Mudrost: ujte pjesmu)U prepjevu je izostao motiv dvojnosti: pjesma
istodobno skriva i razotkriva (cache et
montre) istinu.49 la cloche dans le ciel quon voit Doucement
tinte. Un oiseau sur larbre quon voit Chante sa plainte. (Sagesse,
iii/iV)50 le son du cor safflige vers le bois Glas roga cvili
naprama gaju lme du loup pleure dans cette voix Pla vuje due u tom
je glasu Qui monte avec le soleil qui dcline koji se die dok sunce
gine (Sagesse, iii/Vi Mudrost, glas roga)51 De cloches comme des
fltes Dans le ciel comme du lait. (Sagesse, iii/Viii)52 Et de beaux
chur de voix dhommes et de femmes Se droulaient, palpitaient comme
de flots. () Et de beaux chur de voix dhommes et de femmes
Montaient parmi louragan des bruits igns.
-
238
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
Glazbalo ili zvukovno tijelo (ivo i neivo) motiv je koji provodi
esteticistiku Pjesmu koju verlaine postavlja kao vrhovni cilj
Umjetnosti Rijei: blage pjesme ziba melankolija, njenost osjetila
grli trepet due u opojenosti u harmonino disonantnim akordima, kroz
priguene pjesme udaljenih horni; pjesme pripadaju nevinacima,
naivcima, jednako kao i mrtvoj dui na dnu jame; ljubav pjeva blage
refrene glasom arkanela; kao pjesnici ritmiki i zanosno pjevaju
orao i cvrak, a slavuj pjeva o beznau; svoju pjesmu pjevaju grad i
dua, nestanu ili planu, a nakon spoznaje kransku i istu, kao to i
Sotone umirui pjevaju sred plama ... Pjesma je, kad je ushitna
jednako kao i kad je bolna, izraz kompleksne sree.
begovi motiv pjesme vezuje uz ujednaen niz epiteta: one su
skladne, tihe, blage, slatke i rajske, dakle posljedica
pojednostavnjene zvukovne dimenzije verlenovskoga svijeta,
usporedive s predstavljenom vertika-lom usmjerenou i njezinom
funkcionalnou. ipak, dinamiki raspon nadahnua oba pjesnika dodiruje
zvukovne krajnosti od krika do muka.
Krikove ljudi i ivotinja begovi je rasporedio na specifian nain,
a pridruio im glazbala da bi im naglasio vokalnu vrijednost. Krici
ljudi erotiki su i raznovrsni, esto vezani uz enski lik, a krikove
iz svijeta faune proizvode poglavito ptice (lastavice i slavuji).
Jakost krika moe prekriti samo glazbalo frula, koja esto ima
erotike konotacije vlastitoga (mukog/falusnog) oblika, ali kako
primjer pokazuje, i erotike konotacije zvuka (a ti e frulom krik
joj nadjaati / da ne sjete se njene drugarice).
verlainea su se pak dojmili krikovi tenora, orlova, slavuja,
sove, abe, metala, poara, eljeznice, lanaca, urlici svjetine ili
divova koje biuju i moan krik horne, ali u verlaineovu svijetu krik
moe biti i njean, kad ga isputa primjerice trava. begovievo
nadahnue istim motivom osobno je i drukije, ali se kree u istom
rasponu zvukova.
verlaine se u jednom periodu stvaranja odrie rijei (romance bez
rijei, 1874), piui arijete i slikajui pjesnike freske i akvarele.
odricanje najavljuje ve u otmjenim sveanostima, usredotoen na ritam
koji se moe doivjeti drugim osjetilima (mirisom, pokretom i
pogledom), i drukijom zvukovnosti. Ta je pjesma ujedno produetak
bodlerovskih suglasja i sinestezija:
barkarola to jei i romance bez rijei, draga, jer oi tvoje
nebeske boje,
jer glas tvoj to se sluti, ta vizija to muti
-
239
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
i zbunjuje obzorje pameti moje,
jer odah taj razuen bljedila tvog labueg i jer istoa stroga
mirisa tvoga,
jer cijelo tvoje bie, ta glazba koja svie, krune mrtvih anela,
mirisi i vela
uvedoe potajno srce mi osjeajno u to suglasje slatko, nek bude
tako!(P. verlaine: otmjene sveanosti Klimeni)
(Uz prijevod Nikole Milievia treba istaknuti da u izvorniku u
posljednjoj strofi stoji motiv ritma/kadence.)53
53 Mystique barcarolles, Romances sans paroles, Chre, puisque
tes yeux, Couleur des cieux,
Puisque ta voix, trange vision qui drange Et trouble lhorizon De
ma raison,
Puisque larome insigne De ta pleur de cygne, Et pusique la
candeur De ton odeur,
ah! puisque tout ton tre, Musique qui pntre, Nimbes danges
dfunts, Tons et parfums,
a, sur dalmes cadences, En ses correspondences induit mon cur
subtil, ainsi soit-il!
( a clymne)
-
240
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
Pjesnici impresionistikog nadahnua skloniji su blagim i njenim
ugoajima, pa su ak i prodorni zvukovi zasluni za isticanje
priguenih tonova osnovnog dojma spokoja: i krikovi i urlici
povezani s udaljenim ili imaginarnim prostorima i vremenima, ili
istaknuti u dimenziji sadanjega vremena kao kratkotrajni, pridonose
simbolikom znaaju tiine i srodnih motiva koji se uestalo pojavljuju
u poetskim sklopovima pjesnik takvoga senzibiliteta. U verlaineovu
Pastirovu asu (LHeure du Berger Saturnijske pjesme) istie se sovino
teko krilo koje neujno zrakom ko veslo razvlai, a zenit gluhim
svjetlucanjem zrai,54 a u Parikom nokturnu (nocturne parisien
Saturnijske pjesme) umiruje se svaki zvuk u mualjivom azuru, zvuk
orgulja se udaljuje da bi zavladala tiina. romance bez rijei i
akvareli ponavljaju sinonime tiine, a Mudrost ju dovodi u vezu s
idejom estitosti.
ve je primijeeno da je uz verlainea (Ftes galantes, romances
sans paroles), Stefana Georgea (Hymnen, Pilgerfahrten, algabal, das
jahr der Seele) i Dannzunzia (alcyone), primjerice, u europskim
knjievnostima tog razdoblja stotinjak pjesnika koji su opijevali
tiinu parkova, odraze u vodi, umor sutona, nemire neobinih duevnih
stanja. opravdano je knjievnopovijesno pi-tanje to je potaknulo
upravo takav sklop motiva u odreenom razdoblju; no istraivanje
uzajamne ovisnosti izmeu tih autora u naelu je besmislen pothvat,
osuen u veini sluajeva da ostane u razini sudova odoka.55
begovieva Knjiga Boccadoro ne izrasta iz elegijske, nego iz
himnike intonacije, ali je, uz nain na koji je u njoj iskoriten
raspon zvunosti, ona bliska pjesnicima od verlainea do Dannunzija i
po nainu vrednovanja odsutnosti te iste zvunosti. begovieva Zoe niz
panjake i livade gleda mkom, a lirski subjekt eli ostati s njom
dugo u tiini i uljati se s faunom tiho, kradomice, ili sluati gluhi
haljina umor dok uljenka gluho dre ispod trijema. ak su i glazbala
ukljuena u doaravanje mrmora smiraja: akordi harfe s motivom zvuka
koji e neminovno ieznuti naglasak stavljaju na tijek ljudskoga
ivota, a faun e odloiti svoju frulu (ipak, samo privremeno), da se
pritaji i pomogne lirskom subjektu u lovu na objekt ljubavi.
opravdano bi bilo u daljnjim istraivanjima provjeriti odnose
koje je begovi uspostavio na razini orkestriranja sklopova motiva s
Dannun-zijevom zbirkom isaotta guttadauro (1886), za koje su ve
utvrene slinosti
54 prev. Mirko Tomasovi; izvornik:
les chats-huants sveillent, et sans bruit Rament lair noir avec
leurs ailes lourdes, Et le znith semplit de lueurs sourdes.55 mega,
duh impresionizma i secesije, str. 70.
-
241
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
vee od sluajnih.56 oba pjesnika uokviruju ljubavnu priu uvodnom
pjes-mom i epilogom; obojica za izlaznu pjesmu upotrebljavaju naziv
epod; pritom se, ipak, begoviev i Dannunzijev proemij i epilog
razlikuju po formi: Dannunzio na poetku ima posvetni sonet, a na
kraju ciklus od etiri soneta, begovi u oba sluaja tercine; dvije
zbirke dijele i neke tipine mo-tive ili prizore: u obje je vie
pjesama gdje se ljubav i udvaranje smjetaju u krajolik, u objema se
ljubavnici zabavljaju umjetnou (u begovia preteno glazbom i
promatranjem slika, a u Dannunzija takoer glazbom i
pripovi-jedanjem srednjovjekovnih rumanaca i dr.).57
Provedena analiza nastojala je pokazati da je Milan begovi, uz
druge pjesnike svoje generacije, bio senzibilan na dimenziju
zvukovnosti izvanj-skog i unutarnjeg svijeta, i posebice na
ukljuivanje novog niza motiva, sastavljenog od glazbala
impresionistiko-realistike i simbolike funkcije na nain koji je
proslavio Paul verlaine i za koji e se opredijeliti mnogi pjesnici
fin de siclea. odnos knjievnosti i glazbe bit e plodotvoran i u
no-vim tendencijama avangardne umjetnosti u prvim desetljeima 20.
stoljea, samo to u sklonosti sinkretizmu nee dominirati tenja
krajnjoj sublimaciji umjetnosti, koja je karakterizirala
esteticistika strujanja druge polovice 19. stoljea, nego, naprotiv,
elja da se spajanjem razliitih vrsta razori istoa i ekskluzivnost
izraza te da se okovima neobinih montanih postupaka i
intermedijalnih pokusa u publici potakne svijest o mogunostima
novih recepcijskih stanja. Simptomatino je u tom pogledu da se
lirika nastoji oteti prikovanosti uz ideju jezine komorne glazbe i
zagrmjeti ponovno s estrada ili zazvuati s kabaretske
pozornice.58
begovi e nakon zbirke Knjiga Boccadoro, uz impresionistike
poticaje verlenovskog tipa preuzete posredovanjem poglavito
talijanske i njemake knjievnosti, ali i opim poznavanjem francuskih
izvora, dograditi poetski izraz novim stilskim mogunostima
modernizma, no nikada nee napustiti sklonost gradbi poetskih slika
uz pomo razliitih kvaliteta glazbala. ve sljedee, 1901. godine,
izlazi njegova Hrvatska pjesma. Kantata (koja poput Knjige
Boccadoro zapoinje Preludijem), da bi u etvrtom dijelu, dubrovakoj
pjesmi, iskoristio motiv cimbala koji dre, srodno verlaineovu opisu
parikoga nokturna: dva povijesno, gospodarski i kulturno osobita
grada,
56 Zoran Kravar: Knjiga Boccadoro i modernistiki kostimirani
kanconijer. U: Soldo, fra Josip ante (ur.): op. cit., biljeka 8,
str. 2739, ovdje str. 35.
57 Zoran Kravar, ibid., str. 37.58 viktor mega: Povijesna
poetika romana, 2. proireno izdanje, Grafiki zavod
Hrvatske, Zagreb 1991, str. 226.
-
242
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
Dubrovnik i Pariz, povezuje isti timbar cimbala. begovi e u
Hrvatskoj pjesmi iskoristiti opa mjesta za opis osobitosti hrvatske
kulture te e za doaravanje pastirskog elementa ukljuiti frulu, a
trublju i gusle za ilirske davorije. Hrvatska pjesma jedan je od
koraka kojima se begovi pribliava istom glazbenom obliku i kojim
pokazuje svoju sklonost vokalno-instrumentalnim oblicima, kao to e
i hrvatski glazbenici 20. stoljea, kad i diljem Europe ponovo
dolazi do sprege knjievnosti i glazbe iste epohe,59 pokazati
zani-manje za suradnju s begoviem.60
Konstrukcija smisla Knjige Boccadoro podrazumijeva metaliterarne
veze s dubokim slojevima knjievne prolosti i zauzima zanimljiv
poloaj meu lirskim zbirkama postromantine epohe,61 a orkestracija
poetskih poruka pridonosi njegovu uvrivanju. Esteticizam je
revitalizirajui romantike pretpostavke priznavao glazbu dominantnom
umjetnou, to se oitovalo u visokoesteticiziranoj poeziji, kao i u
kavanskim ansonama,62 ali i neposrednim reakcijama: ivanov je svoje
pjesme posveivao beethovenu, ali i Skrjabinu, a motive mu je davala
parika i rimska arhitektura, parike galerije, slike botticellijeve
i leonardove, ali i predstavnik ruske slikarske moderne Somov, koji
je u stilu secesije opremio i njegovu zbirku cor ardens (1911).63
otvorenost knjievnosti prema drugim umjetnostima i u hrvatskoj je
knjievnosti postojala od samih poetaka, pa begovieve posvete
pjesama i odabiri motta razliitih umjetnika, pjesnika, kipara,
slikara i skladatelja, od Guida Gunizellija, preko botticellija,
Michelangela i Joachima du bellayja do beata angelica, Carla
Dolcija i Rafaela dUrbina, predstavlja svojevrstan koncentrat takva
postupka. i verlaine posveuje svoje pjesme botticel-lijevoj slici
nascita di Venere vienog u firentinskim Uffizima i nonoj strai
Rembradtovoj u amsterdamu (epigrammes, 1894).64
Kad je zagrebaka knjievnoznanstvena kola osamedesetih godina 20.
stoljea izrazitije isticala knjievno-umjetniku sinkraziju,
aleksandar Flaker odluio je podnasloviti svoje kapitalno
istraivanje nomadi ljepote. intermedijalne studije. Devedesetih
godina ta otvorenost umjetnosti omoguuje joj da
59 mega, Knjievnost i glazba, str. 156.60 libreto za operu ero s
onoga svijeta Jakova Gotovca 1935. g.61 Zoran Kravar: Knjiga
Boccadoro i modernistiki kostimiran kanconijer. U: Soldo, fra
Josip ante (ur.): op. cit., biljeka 8, str. 2739, ovdje str.
30.62 aleksandar Flaker: nomadi ljepote. intermedijalne studije,
Grafiki zavod Hrvatske,
Zagreb 1988, str. 85.63 Flaker, ibid., str. 53.64 Flaker, ibid.,
str. 293.
-
243
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
uroni u drutvo te aleksandar Flaker na samom kraju 20. stoljea
objav-ljuje Knjievne vedute, a viktor mega zapoinje svoje
kulturoloke analize Bekom modernom. Portretom jedne kulture da bi
nastavio srodna istraivanja u 21. stoljeu istraivanjem od Bacha do
Bauhausa. Povijest njemake kulture (2006). U svim pristupima
knjievnopovijesnoj problematici esto se pojav-ljuju imena istih
knjievnika, slikara, kipara i skladatelja, kroz ije se djelo i
znaaj kristaliziraju stilske formacije i povijesne poetike kojima
su se Flaker i mega bavili u ranoj fazi svojih istraivanja. Jedan
od autora kojemu se cijela zagrebaka knjievnoznanstvena kola rado
vraa jest Milan begovi,65 iji bi se opus u skladu s provedenom
analizom mogao opisati usporednim sintagmama europskoga kulturnog
kruga od usmenog do visokoestetiziranog i natrag, pa bi se o
ovjeku, prostoru i vremenu moglo rei: Milan begovi od vrlike do
Pariza;66 Knjigom Boccadoro taj mladi pjesnik baca u tezaurusno
jezero nadahnua svoj prvi kameni i zapoinje dometima neorokokoa od
reminiscencija na Guida Guinizellija do luigija boccherinija ne bi
li opisao minulo vrijeme europske kulture,67 da bi potom do kraja
svojega rada pro-matrao krugove koji se ire.
Primljeno 8. svibnja 2009.
65 Pavao Pavlii: Mjerenje vremena, Forum, 1012/2008, str.
10731098; Milivoj Solar: Povijest svjetske knjievnosti, Golden
marketing, Zagreb 2003.
66 Slijedom knjige Mirka Tomasovia: od Vrlike do Lisabona.
Komparatistiki interventi, Matica hrvatska, Sinj 1998, kao i
brojnih navedenih naslova aleksandra Flakera.
67 okvir zanimanja ovdje postavljam po uzoru na viktora megaa:
od Bacha do Bauhausa. Povijest njemake kulture, Matica hrvatska,
Zagreb 2006.
-
244
C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do
Viktora megaa (221244)
Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac
R s u m
TUDES SUR liNTERMDialiT DalEKSaNDaR FlaKER viKToR MEGa. lES
iNSTRUMENTS DE MUSiQUE DaNS lE LiVre Boccadoro DE MilaN bEGovi
les tudes sur lintermdialit menes par aleksandar Flaker et
viktor mega se sont croises plusieurs reprises, mais cest propos
luvre littraire de Milan begovi que leur rencontre a t la plus
fertile. leur analyse sefforce de montrer que Milan begovi, parmi
dautres potes de sa gnration (de S. George G. Dannunzio), tait
sensible la dimension sonore du monde (extrieur et intrieur), et
particulirement enclin introduire divers motifs puisant aux
instruments de musique, auxquels il attribuait une fonction
impressionniste, raliste et symbolique, la manire que Paul Marie
verlaine rendit clbre, et pour laquelle optrent maints potes de la
fin de sicle. Dans son Livre Boccadoro (Knjiga Boccadoro), begovi
reprend les impressions de la posie verlainienne de faon directe ou
indirecte, par le truchement des posies italienne et allemande,
offrant aux penses potiques une orchestration de violons, fltes,
harpes, cithares, lyres, piano, puisant ainsi la composition
verlainienne, mais en lenrichissant, par exemple en y faisant
pntrer le faste mystique aux clats mtalliques des trompettes
dargent et des orgues. avec son Livre Boccadoro (Knjiga Boccadoro)
begovi a voulu montrer le monde antimo-derniste du retrait face
lespace et au temps contemporains, le monde le plus proche quoique
fort probablement de faon indirecte (par le truchement de la posie
lyrique de Dannunzio) des Ftes galantes de verlaine. aprs son
recueil Knjiga Boccadoro, begovi va, en puisant aux impulsions la
manire de verlaine que reclent les littratures italienne et
allemande, mais aussi sa connaissance des sources fran-aises,
hisser plus loin encore son expression lyrique grce aux nouveaux
moyens quoffre le style moderniste, sans toutefois renoncer son got
pour llaboration des images potiques avec le concours des diverses
qualits des instruments de musique. Une lecture comparative du
recueil de begovi guide par les modles de lcole littraire
scientifique de Zagreb montre que ni aleksandar Flaker ni viktor
mega neffectuent un cart brutal vis--vis de limmanentisme originel
quant aux recherches sur lintermdialit, mais ralisent plutt des
avances graduelles laissant lapproche immanente grandement
implicite (ce qui permet Flaker et mega dy revenir dautant plus
aisment). Par ailleurs, ds leurs premiers textes, il est ais
dobserver chez ces deux auteurs les composantes culturologiques
sans lesquelles les textes littraires quils analysaient nauraient
pu donner lieu une description des principes directeurs
fondamentaux de leur structure, cest--dire une description du monde
fictionnel, monde la mesure de lhomme ncessairement constitu par
les paramtres de lespace et du temps, de lintrieur et de
lextrieur.