-
KRIMINALNA POVIJEST
PAPINSTVA KORUMPIRANOST I KRIMINALNI POSTUPCI PAPINSTVA KROZ
STOLJE- Tony Bushby
© studeni 2006. √A N E M A J U PREMCA: PRAVA POVIJEST PAPINSTVA
P U N A JE SKANDALA, kontakt preko:
c/- NEXUS Magazine OKRUTNOSTI, RAZVRATA, VLADAVINE TERORA,
RATOVANJA I M O R A L N E PO Box 30
Mapleton, Qld 4560, Australija IZOPA»ENOSTI. Faks: +61 (0) 7
5493 1900
-
VeÊina katolika proûivi svoj ûivot, ne Ëuv-öi niti jednu
prijekornu rijeË o bilo kojem papi ili pripadniku sveÊenstva. Ipak,
za-pisana povijest ûivota sveÊeniËke hijerar-hije nimalo ne
nalikuje danaönjoj slici o njima, a prave priËe o papama spadaju
medu najiskrivljenije u povijesti religije. KatoliËki povjesniËar i
njujoröki nadbi-skup, kardinal John Farley (umro 1916.), suptilno
je priznao da bi «stare legende 0 njihovim raskalaöenim ûivotima
mogle biti djelomiËno istinite..., da nisu strogo ustrajali na
seksualnoj kreposti i da si je papinski dvor opÊenito dopuötao
nepra-vdu, ali je vjerojatno da je moralno po-boljöanje bilo na
prvom mjestu u njiho-vim mislima« (Catholic Encyclopedia, ur.
Pecci, 1897., iii, str. 207). Pravi karakter papa u pravilu je bio
tako laûno prikazi-van da mnogi ljudi ne znaju da su mnogi pape
bili ne samo dekadentni nego i naj-zvjerskiji i najpodmukliji vojni
stratezi svih vremena. Kardinal Farley dodao je sljedeÊi
komentar:
«Pape su bili privremeni vladari civilnog teritorija i prirodno
je da su imali mogu-Ênost prisilno ponovno osnivati ili öiriti
Crkvene drûave do potvrde o sklapanju mira... njihovi pokuöaji da u
prvom redu oËiste Rimsko vojvodstvo uzrokovali su im velike jade i
potrebu da pribjegnu na-silju, ali uvijek na strani milosti...
ûivoti su izgubljeni u sluûbi istine, ali pravnu osnovu KröÊanskoj
crkvi da posjeduje i predaje teritorije radi ubiranja poreza dao je
[papama] car Konstantin 312.» (Catholic Encyclopedia, ur. Pecci,
ii, str. 157-169)
Komentari kardinala zahtijevaju naöu paûnju, jer u njima leûi
malo poznata
priËa o voama kröÊanske religije koja otkriva da je danaönja
slika o papama kao neiskvarljivim moralnim autori-tetima
neistinita. Skrivena povijest o doktrinarnim osnovama koje su
papa-ma omoguÊile da se upuötaju u sukobe i raskalaöenost, te do
koje je mjere deka-dencija meu sveÊenstvom «djelomiËno istinita»,
predstavljaju izvanrednu priËu,
koja nema presedana ili paralele u po-vijesti svjetskih
religija. U predgovoru za sluûbenu papinsku biografiju, koju je
radi objavljivanja naruËila Sveta Stolica, pod naslovom Pape:
Saûeta biografska povijest, kröÊanskog se Ëitatelja taktiËno
priprema za neke predstojeÊe neugodne Ëinjenice o papama ovim
apologetskim priznanjem: „Neki katolici moûda Êe se sresti s
izne-naenjima ËitajuÊi ûivotopise papa iz ove knjige. Naöu
predodûbu o ulozi koju su pape imali u Crkvi moûda Êe trebati
po-malo prilagoditi." (The Popes: A Concise Biographical Histo-ry,
ur. Eric John, Burns & Oates, izdavaËi Svete Stolice, London,
1964., str. 19, obja-vljeno uz odobrenje Georgiusa L. Crave-na)
Ovaj komentar poziva Ëitatelja na oprez pri prouËavanju papinske
povijesti, ali u ovoj biografskoj povijesti Sveta Stolica nije
smatrala mudrim objaviti pune de-talje o pravoj prirodi papinskoga
dvora. Njegova prava povijest izmijeöana je sa »stoljeÊima
trgovanja sveÊeniËkim polo-ûajima, obmana, skandala, nemoralnosti,
agresije, prijevara, ubojstava i okrutnosti, a pravu narav papa
Crkva danas svjesno laûno prikazuje» (A History of the Popes, dr.
Joseph McCabe [1867.-1955.], C. A. Watts & Co., London, 1939.).
Crkva je stoljeÊima Ëuvala opöirne zapise o ûivotima papa, koji su
se do 11. stolje-Êa nazivali «ekumenskim patrijarsima«, a
zabiljeûeni su zapanjujuÊi ekscesi. Slu-ûbeni crkveni spisi pruûaju
izvanredna priznanja iskvarenosti Ëitavog katoliËkog sveÊenstva, a
implikacije koje okruûuju to znanje poËinju poprimati nove
velike
razmjere kada ih razmatramo u svjetlu srediönje crkvene tvrdnje
o nepobitnoj poboûnosti crkvene hijerarhije. UredniËki odbori
KatoliËke enciklopedi-je tvrde da su njihove knjige «eksponenti
katoliËke istine« (predgovor), a ono öto Êu iznijeti u ovom
pregledu prikupljeno je prvenstveno iz tih zapisa i bez predrasuda.
U istom duhu, takoer na raspolaganju
imamo nekoliko papinskih dnevnika, pi-sama i izvjeötaja koje su
strani veleposla-nici pri Svetoj Stolici slali svojim vladama,
samostanske dokumente, rimske senatske zapise, kao i pristup
sluûbenim i drevnim registrima londonskih crkvenih sudova. U ovom
je istraûivanju takoer od velike pomoÊi bila dostupnost izvorne
verzije Diderotove Encyclopédie, knjige Ëije je uniötenje papa
Klement XIII. (1758.-69.) naredio odmah po njezinom objavljivanju
1759. Ti dokumenti bez iznimke izvjeöta-vaju o stoljeÊima
izvanredne degradacije u papinskoj hijerarhiji i, kad se uzmu u
obzir okolnosti njihovog nastanka, njihov se sadrûaj moûe opisati
samo kao öokan-tan. Hinjena svetost i poboûnost papa, kako ih se
danas javno predstavlja, nije zastupljena u povijesnim zapisima,
öto pruûa dokaz nepoötenja u naËinu na koji Crkva prikazuje samu
sebe. Poboûan katoliËki povjesniËar i autor, bi-skup Frotheringham,
iznio je ovaj saûetak kröÊanskih voa sve do svog vremena: «Mnogi od
papa bili su ljudi najrazuzda-nijih ûivota. Neki su bili Ëarobnjaci
(okul-tisti); drugi su bili poznati po buntovnosti, ratovanju,
pokoljima, rasipnosti i trgova-nju oprostima grijeha. TreÊi Ëak
nisu bili ni sljedbenici Krista, veÊ najiskvareniji zloËinci i
neprijatelji svake poboûnosti. Neki su bili djeca svoga oca,
Sotone, veÊi-na je bila krvavih ruku; neki Ëak nisu bili ni
sveÊenici. Drugi su bili heretici. Ako je papa heretik, on ipso
facto nije papa.« (The Cradle of Christ, biskup Frothering-ham,
1877; takoer pogledati Catholic En-cyclopedia, xii, str. 700-703,
passim, obja-vljeno uz odobrenje nadbiskupa Farleya)
A heretici su zaista i bili, te su, kao öto Êemo vidjeti, mnogi
pape javno priznavali da ne vjeruju u evanelje. Te su Ëinjenice
dobro poznate katoliËkim povjesniËarima koji svojim Ëitateljima
nepoöteno govore da su pape bili neporoËni i sposobni ljudi
»uzviöenih vjerskih umova« (The Papa-cy, George Weidenfeld &
Nicolson Ltd, London, 1964.). Prava je istina da su bili usmjereni
samo na vlastite interese, a ne Boûje, i da su njegovali sustav
papinske pokvarenosti mnogo marljivije nego öto se katoliËki pisci
crkvene povijesti usuu-ju otvoreno otkriti. Laici su bili ogorËeni
na njih, a kad su bolji ekonomski uvjeti probudili umove nastajuÊe
europske sre-dnje klase, doölo je do raöirene pobune protiv njih.
KröÊanski zapisi pokazuju da su pape oËigledno bili jako daleko od
mo-
Hinjena svetost i poboûnost papa, kako ih se danas javno
predstavlja, nije zastupljena u povijesnim zapisi-ma, öto pruûa
dokaz nepoötenja u naËinu na koji Crkva prikazuje samu sebe
-
derne slike o njihovom karakteru i poku-öavajuÊi ih portretirati
s Ëistom proöloöÊu Crkva je razvila doktrinarnu fasadu koja ih
besramno i laûno prikazuje kao pobo-ûne. Kad na umu imamo model
papinstva s kraja 20. stoljeÊa, teöko je zamisliti kakvo je ono
bilo u 16. ili 14. stoljeÊu, a kamoli u 10. ili osmom. Oni koje
danas zovemo tumaËima «kröÊanske kreposti» bili su brutalni
ubojice, a «zloËini protiv vjere bili su veleizdaja, i kao takvi
kaûnjivi smr-Êu« (Catholic Encyclopedia, ur. Farley, xiv, str.
768). Pape su gazili kroz rijeke krvi kako bi postigli svoje
zemaljske ciljeve i mnogi su osobno predvodili svoje bi-skupske
milicije na bojnom polju. Crkva je naredila svom «svjetovnom
ogranku« da ËovjeËanstvu nametne njezine dogme «masovnim
ubojstvima« (The Extermi-nation of the Cathars, Simonde de
Si-smondi, 1826.) i «Ëini se da sveÊenstvo, vröeÊi u svakom okrugu
funkcije lokalnih drûavnih duûnosnika, nikada nije u po-tpunosti
povratilo vjerski duh« (Catholic Encyclopedia, ur. Farley, i, str.
507). Apo-logetski pisci kröÊanske povijesti uzalud nastoje velom
sofizma prekriti proölost papa, koja je stoljeÊima skandalizirala
Europu i koja je oËigledno neprofinjena i primitivna.
BuduÊi da su poËeci papinske linije op-skurni, naö Êemo pregled
zapoËeti s go-dinom 896., kada je «grupa plemiÊa sa svinjskim i
brutalnim strastima, od kojih mnogi nisu bili u stanju napisati ni
vlasti-to ime« (Ljetopisi Hincmara, nadbiskupa grada Reimsa;
objavljeni oko 905.), otela papinsku vlast i okonËala je 631 godinu
kasnije, 1527., kada je, zahvaljujuÊi smica-licama pape Klementa
VII. (1523.-1534.) Rim osvojila vojska cara Karla V. U ovom kratkom
pregledu samo nekoli-cine papa iz tih stoljeÊa, moûemo
proËi-tati:
«Po smrti pape Formozija (896.), za pa-pinstvo je zapoËelo
razdoblje najdubljeg poniûenja, kakvoga nije bilo nikada pri-je ni
kasnije. Nakon samo petnaest dana vladavine Formozijevog
nasljednika, Bo-nifacija VI., Stjepan VII. [VI] postavljen je na
papinsko prijestolje. U svom slije-pom bijesu, Stjepan ne samo öto
je oskvr-nuo sjeÊanje na Formozija nego je i po-niûavajuÊe postupao
s njegovim tijelom. Papa Stjepan zadavljen je u zatvoru u ljeto
897., a öest sljedeÊih papa (do 904.) svoje je ustoliËenje moglo
zahvaliti sukobima izmeu suparniËkih politiËkih frakcija.
Kristofora, posljednjeg od njih, svrgnuo je Sergij III.
(904.-911.).« (Catholic Encyclopedia, ii, p. 147)
Takva razdoblja «najdubljeg poniûenja« za papinstvo javljala su
se priliËno Ëesto, a bilo ih je i u 21. stoljeÊu kada su javnosti
razotkriveni razmjeri sveÊeniËke pedo-filije (isprika pape Ivana
Pavla II., oûujak 2002.). Papa Stjepan VII. (VI), «podagri-Ëan i
proûdrljiv stari sveÊenik« (kremonski biskup Liutpand, oko
922.-972.), naredio
je da se raspadajuÊe tijelo pape Formozija izvadi iz groba nakon
osam mjeseci, zave-ûe uspravno u stolici i podvrgne suenju zbog
kröenja kanona. Pred njegovim trule-Êim tijelom, odjeveni u grimiz
i sa zlatnim regalijama, stajali su papa, njegovi biskupi, rimsko
plemstvo i Lamberto Toskanski. «Suenje» je bilo groteskna i opscena
far-sa. Papa je koraËao naprijed-natrag i vri-
ötao na truplo, proglaöavajuÊi ga krivim. –akon je, stojeÊi kraj
raspadajuÊeg tijela bivöeg pape, odgovarao u njegovo ime. U tom
sablasnom incidentu, koji danas licemjerno zovemo «Sinod mrtvaca«,
mrtvog su papu uredno osudili, strgnuli s njega ruho, odsjekli tri
prsta s njegove desne ruke i njegove ostatke bacili u rijeku Tiber.
«U tom odvratnom poslu, njega se [papu Stjepana VII. (VI)] ne moûe
opravdati za ono öto je uslijedilo. Proglasivöi mrtvoga papu
svrgnutim, on je takoer poniötio njegova djela, ukljuËujuÊi njegova
zaree-nja. Njegova mraËna i jeziva uloga izazva-la je ûestoku
reakciju u Rimu, a krajem sr-pnja ili poËetkom kolovoza papa
Stjepan baËen je u zatvor i kasnije zadavljen.« (The Popes: A
Concise Biographical Histo-ry, ibid., str. 160)
Ovdje su, morbidna u svom realizmu, pri-kazana mentalna
ograniËenja starih papa. Zbog takvih i sliËnih scena, moûemo
razu-mjeti zaöto su redovnici iz samostana Eu-logomenopolis, koji
se danas zove Monte Cassino, opisali Asinarijsku postaju (koja je
kasnije preimenovana u Lateransku pa-laËu) kao «kuÊu gnjeva,
kosturnicu... mje-sto egzotiËnih poroka i kriminala».
B E Z B O é N A VLADAVINA KURVI Kremonski biskup Liutprand, Ëija
Anta-podosis obrauje papinsku povijest od 886. do 950., ostavio je
izvanrednu sliku poroËnosti papa i njihovih biskupskih kolega,
moûda uz malo zavisti: «Lovili su na konjima sa zlatnim ormama,
odrûa-vali bogate gozbe s plesaËicama po zavr-öetku lova i odlazili
s tim bestidnim kur-vama u krevete sa svilenom posteljinom i zlatom
izvezenim prekrivaËima. Svi rimski biskupi bili su oûenjeni, a
njihove supruge izraivale su svilene haljine od svetih ruha.«
Njihove ljubavnice bile su vodeÊe plemkinje grada, a «dvije
poho-tne imperijalne ûene», Theodora i njezi-na kÊi Marozia,
«vladale su papinstvom desetog stoljeÊa» ( Antapodosis, ibid.).
Ugledni vatikanski povjesniËar, kardi-nal Caesar Baronius
(1538.-1607.), to je razdoblje zvao «vladavina kurvi«, öto je
«zapravo ustupilo mjesto joö skandalo-znijoj vladavini kurvara»
(Annates Eccle-siastici, folio iii, Antwerp, 1597.). Jedino öto je
biskup Liutprand detaljno razot-krio o Theodori jest da je uvjerila
zgo-dnog mladog sveÊenika da uzvrati strast koju je osjeÊala prema
njemu i postavila
-
ga za nadbiskupa Ravenne. Kasnije je Theodora pozvala svog
nadbiskupskog ljubavnika iz Ravenne i proglasila ga pa-pom Ivanom
X. (papa od 914. do 928., umro 928.). Ivan X. uglavnom je ostao
zapamÊen kao vojni zapovjednik. Osobno se borio na bojnom polju
protiv Saracena i porazio ih. Prepuötao se nepotizmu, ili
bogaÊe-nju svoje obitelji, a njegovo je ponaöanje utrlo put dubljoj
degradaciji papinstva.
...prema poboûnim kroniËarima, ubio ga je vrag dok je silovao
neku ûenu u jednoj kuÊi u predgrau. U stvari, Svetog je Oca tako
teöko pretukao bijesni suprug te ûene da je umro od ozljeda osam
dana ka-snije
Pozvao je Maare, koji su u to vrijeme joö bili polucivilizirani
Azijati, da dou i bore se protiv njegovih neprijatelja, Ëime je na
svoju zemlju navukao novu i straönu nevolju. Nije imao principa u
svom diplo-matskom, politiËkom ili privatnom po-naöanju. Odbijao je
Theodora i mamio je privlaËnu mladu kÊer Hugha od Provanse u svoju
papinsku spavaÊu sobu. OdbaËena Theodora potom se udala za Guida,
mar-kiza od Toskane, i oni su zajedno izveli drûavni udar protiv
Ivana X. Theodora je iznenada umrla, pretpostavlja se od tro-vanja,
a Ivan X. uöao je u ogorËeni sukob s Maroziom i vodeÊim rimskim
plemiÊi-ma. Ivan je u Rim doveo svoga brata Pe-tra, uzdigao ga na
plemiÊki rang i zasuo ga unosnim poloûajima koje su stariji
pri-padnici plemstva smatrali svojim privile-gijem. Bila je to
unutarnja bitka za moÊ. PlemiÊi su, na Ëelu s Maroziom, istjerali
Petra, papu Ivana i njihove trupe iz grada. Papa i njegov brat
poveÊali su svoju voj-sku i vratili se u Rim, ali grupa
Maroziji-nih ljudi presjekla im je put do Lateranske palaËe i ubila
Petra pred papinim oËima. Ivana su zarobili, proglasili svrgnutim u
svibnju 928. i uguöili jastukom u dvorcu Sant' Angelo.
Marozia i njezina frakcija nakon toga su za novog papu postavili
Leona VI. (928.),
ali su ga sedam mjeseci kasnije zamijenili Stjepanom VIII.
(VII). On je vladao dvi-je godine, a onda je Marozia predala
pa-pinski poloûaj svom sinu Ivanu XI. (oko 910.-936; papa od 931.
do 935.). Njegov nezakoniti otac bio je papa Sergij III., öto je
«potvrdio Flodoard, pouzdan suvreme-ni pisac» (The Popes: A Concise
Biographi-cal History, ibid, str. 162). Sergij je pretho-dno silom
prisvojio papinstvo uz pomoÊ Marozijine majke Theodore. I Theodora
i Sergij imali su vodeÊe uloge u ranijem skrnavljenju Formozijevog
trupla, a Sergij je kasnije bio optuûen da je ubio svoja dva
prethodnika. Crkva se branila, ali je pri-tom razotkrila da on nije
bio jedini papa koji je bio u seksualnoj vezi s Maroziom: «Raöireno
je vjerovanje da je papa Sergij, premda sredovjeËan Ëovjek, bio u
tjelesnoj vezi s mladom Maroziom i s njom dobio sina, buduÊeg papu
Ivana XI. VeÊina in-formacija koje imamo o Marozijinoj kari-jeri i
rimskim skandalima u koje su ona i niz papa bili umijeöani potjeËu
iz neprija-teljskih izvora i mogle bi biti pretjerane.» (The Popes:
A Concise Biographical Histo-ry, ibid.)
Uz sveÊeniËku diktaturu, Marozia je ne-koliko desetljeÊa vladala
kröÊanstvom iz papinskog dvorca u blizini Bazilike sv. Pe-tra,
baveÊi se svim kröÊanskim pitanjima osim rutinskih poslova. Nije se
znala po-tpisati, a ipak je bila na Ëelu KröÊanske cr-kve - öto je
Ëinjenica poznata povjesniËa-rima koji su barem elementarno
upoznati sa zapisima o papama. Bila je seksualno agresivna,
beöÊutna, glupa neznalica i po-sve beskrupulozna. Postavljala je
okrutne ratnike-biskupe kako bi ojaËala svoje fra-kcije,
trijumfirajuÊi u svom vladanju nad protivnicima. Da doslovno
prevedemo rijeËi rimskoga naroda, zvali su je "papin-ska kurva":
bila je izravno odgovorna za izbor i imenovanje barem Ëetvorice
papa. Moderni branitelji kröÊanstva kaûu da su njezina imenovanja
bila «skandalozna», ali te pape Crkva danas priznaje kao
»legi-timne« nasljednike sv. Petra. U to vrijeme, meutim, velike
mase dobrih ljudi osje-Êale su duboku ogorËenost zbog opscene farse
u koju se pretvorila papinska religija i okrenule su se protiv nje
s prezirom i bi-jesom.
Kasnije u svom pontifikatu, papa Ivan XI. razbolio se i Marozia
je na papinsko prije-stolje privremeno postavila jednog starog
redovnika. On je kasnije odbio povuÊi se s prijestolja i silom je
odveden u zatvorsku
Êeliju, gdje je izgladnjen do smrti. Ivan XI. tada je preuzeo
njegov poloûaj i potroöio svoje preostalo bogatstvo unajmljujuÊi
vojnike radi uspostavljanja reda u Rimu. Grad je bio pun revolta
prema Crkvi i öokantnom sveÊeniËkom nemoralu koji je postojao öirom
Italije. Ivan XI. zatim je odluËio povratiti i osigurati bogate
privre-mene posjede papinstva, ali je 936. umro. Tako iz ovog
saûetog opisa s Ëuenjem doznajemo o danima kada su bludne ûene
vladale Svetom Stolicom, a kröÊanska doktrina joö nije bila
razvijena.
P R O D A J A PAPINSTVA U S R E D NOVE DUBOKE ISKVARENOSTI
Koliko se god to moûda Ëinilo nevjeroja-tnim, papinstvo je nakon
toga potonulo do joö veÊih dubina iskvarenosti, ostavöi u tom
stanju skoro tisuÊu godina. KröÊanski povjesniËari nehajno odbacuju
pravu pri-rodu papa, govoreÊi kako ih nikada nisu smatrali
»bezgreönima« i ignorirajuÊi Ëi-njenicu da su teöko kröili sve
standarde ljudske moralnosti. Papa Ivan XII. (Oktavijan, oko
937.-964., papa 955.-964., The Popes, A Concise Bi-ographical
History, ibid., str. 166-7) bio je joö jedan u nizu bezboûnih papa
koji je svoju sramotnu karijeru otvorio pri-zivajuÊi poganske
bogove i boginje dok je bacao kocke u kockarskim partijama.
Nazdravljao je Sotoni tijekom pijanki i postavio je svoju zloglasnu
ljubavnicu/ prostitutku Marciju da upravlja njego-vim bordelom u
Lateranskoj palaËi (An-tapodosis, ibid.). «Volio je oko sebe imati
zbirku lakih ûena«, rekao je redovnik-kro-niËar Benedikt iz
Soracte, a na njegovom suenju zbog ubojstva jednog suparnika
njegovo je sveÊenstvo pod zakletvom izjavilo da je imao incestuozne
odnose sa svojim sestrama i da je silovao svoje redo-vnice (Anali
Beneventuma iz Monumenta Germaniae, v). On i njegove ljubavnice
tako su se napili na jednom banketu da su sluËajno zapalili zgradu.
Bilo bi teöko zamisliti sveÊenika koji bi bio veÊa supro-tnost
svetosti: ipak, u vremenima kada je prosjeËan vijek papa bio dvije
godine, on je zadrûao prijestolje 10 godina. Meutim, njegov je
ûivot iznenada i nasilno okon-Ëan kad ga je, prema poboûnim
kroniËari-ma, ubio vrag dok je silovao neku ûenu u jednoj kuÊi u
predgrau. U stvari, Svetog je Oca tako teöko pretukao bijesni
suprug te ûene da je umro od ozljeda osam dana kasnije. Car Otto
tada je zatraûio da sve-Êenstvo za nasljednika Ivana XII.
izabere
-
sveÊenika uglednog ûivota, ali oni ta-kvoga nisu mogli naÊi.
Novi papa, Leon VIII. (963.-965.), bio je laik doveden iz «drûavne
sluûbe koji je podvrgnut svim zareenjima u jednom danu» (ibid.).
Da-naönja Crkva Leona VIII. smatra «pravim papom», ali «njegov je
izbor zagonetka» koju se struËnjaci za kanonsko pravo nisu
potrudili odgonetnuti (ibid.). Catholic Encyclopedia daje dodatne
priËe o papinoj moralnoj degradaciji: «Pape 'Benedikti' od Ëetvrtog
do ukljuËivo devetog (IV.-IX.) pripadaju najmraËnijem razdoblju
povijesti papa... Benedikta VI. (973.) bacio je u zatvor protupapa
Boni-facije VII. (umro 983.), davöi ga zadaviti 974. Benedikt VII.
bio je laik koji je silom postao papa, istjeravöi Bonifacija VII.
Papa Benedikt IX. [oko 1012.-1055./1065./10-85; papa 1032.-45.,
1047, 1048] dugo je izazivao skandal u Crkvi svojim razuzda-nim
ûivotom. Njegov izravni nasljednik, papa Grgur VI. [1044.-46.],
nagovorio je Benedikta IX. da se odrekne Katedre sv. Petra, zbog
Ëega mu je darovao vrijedne posjede.«
(Catholic Encyclopedia, i, str. 31)
Gerbert (koji Êe postati papa Silvestar II., 999.-1003.) je
protupapu Bonifacija VII. opisao kao «grozno Ëudoviöte koje po
zloËinima nadmaöuje sve ostalo ËovjeËan-stvo», ali posebnu paûnju
zasluûuje «skan-dal» pape Benedikta IX. Njegovo ime bilo je
Grottaferrata Teofilatto (Theophylact u nekim zapisima), a 1032.
pobijedio je u krvavom otimanju za bogat papinski poloûaj. Odmah je
ekskomunicirao voe koji su bili neprijateljski raspoloûeni pre-ma
njemu i brzo je uspostavio strahovla-du. Sluûbeno je otvorio vrata
«papinske palaËe« za homoseksualce, pretvorivöi je u organiziran i
profitabilan muöki bordel (The Lives of the Popes in the Early
Middle Ages, Horace K. Mann, Kegan Paul, Lon-don, 1925.). Njegovo
nasilno i razuzdano ponaöanje izazivalo je rimski narod: u
si-jeËnju 1044. stanovnici grada izabrali su Ivana Sabinskog, pod
imenom papa Silve-star III., da ga zamijeni. Ali Benediktova su
braÊa brzo istjerala Silvestra, koji je spas potraûio u brdima
Sabine. Benedikt IX. potom je prodao papinski poloûaj svome kumu
Giovanniju Grazi-anu, koji je preuzeo papinsko prijestolje pod
imenom papa Grgur VI., ali 1047. Benedikt se ponovno pojavio i
objavio da natrag uzima papinski poloûaj. Crkva je dodala da je bio
«...nemoralan... okrutan
i ravnoduöan prema duhovnim stvarima. Dokazi o njegovoj
iskvarenosti pokazuju njegovu nezainteresiranost za vjerska
pi-tanja, a njegovo nepoötovanje asketskog naËina ûivota bilo je
dobro poznato. Bio je najgori papa nakon Ivana XII.» (The Po-pes: A
Concise Biographical History, ibid., str. 175). Nakon njegove
smrti, grobari su odbili izraditi lijes za njega. Potajno je
pokopan pod okriljem noÊi, umotan
u tkaninu. »etiri iduÊa pape kratko su se zadrûala na papinskom
poloûaju, a slje-deÊi odlomak iz KatoliËke enciklopedije prepun je
dokaza o moralnoj izopaËenosti Ëitavog sveÊenstva: «U vrijeme
izbora Leona IX. 1049., prema svjedoËenju sv. Bruna, segnijskog
biskupa, 'cijela Crkva bila je u iskvarenosti, svetost je nestala,
pravednost je umrla, a istina je bila pokopana; Simon »arobnjak
vladao je Crkvom, Ëiji su se pape i biskupi bili odali uûivanju u
raskoöi i bludu. Znan-stveno i asketsko obrazovanje papa bilo je
ûalosno, moralni standardi mnogih bili su vrlo niski, a celibat se
nije posvuda po-ötovao. Biskupi su svoje poloûaje dobivali na
nepropisan naËin, njihovi ûivoti i rijeËi bili su u neobiËnoj
suprotnosti s njihovim pozivom, svoje duûnosti vröili su ne za
Krista, veÊ radi stjecanja svjetovne koristi. Pripadnike sveÊenstva
na mnogim su mje-
stima gledali s prezirom, a njihove gram-zive ideje, rasipnost i
nemoralnost brzo su se öirili u srediötu sveÊeniËkog ûivota. Nakon
öto je crkveni autoritet postao slab u svom izvoru, morao je poËeti
propadati i drugdje. U skladu s tim, kako je papin autoritet gubio
poötovanje mnogih, rasla je ogorËenost na Kuriju i papinstvo.«
(Catholic Encyclopedia, vi, str. 793-4; xii, str. 700-03,
passim)
Papa Leon IX. (roen 1002., umro 1054.) bio je beskrupulozan
pustolov koji je svoj pontifikat proveo kruûeÊi Europom s odredom
naoruûanih vitezova i ostavio svijet u gorem stanu nego öto ga je
zate-kao. Crkva ga je zvala «Lapsi» (posrnuli), stidljivo
priznajuÊi da je «zastranio u vje-ri... zabludio je nudeÊi ûrtve
laûnim bogo-vima (thurificati)... nije poznato zaöto se odrekao
svoje vjere« (Catholic Encyclope-dia, ur. Pecci, iii, str. 117).
Sv. Petar Damjan (1007.-72.), najûeöÊi cenzor svoga doba, prikazao
je zastra-öujuÊu sliku truleûi sveÊeniËkog morala na ûivopisnim
stranicama svoje Knjige o Gomori, neobiËnom kröÊanskom zapisu koji
je Ëudom preûivio stoljeÊa kröÊanskih zataökavanja i spaljivanja
knjiga. On je re-kao: «Kod papa se javlja prirodna teûnja za
ubojstvima i surovosti. Takoer nisu nimalo zainteresirani za
obuzdavanje svo-
Meutim, istraûivanje zapisa same Crkve otkriva nam da je tvrdnja
o neprekinutom kontinuitetu papa laûna.
-
jih ogavnih strasti: mnogi su vieni kako se prepuötaju pohoti i
poûudi tijela i stoga, koristeÊi tu svoju slobodu, Ëine svakakve
zloËine.» Lord Acton (1834.-1902.), engleski povje-sniËar i
osnivaË-urednik The Cambridge Modern History, koji je Ëitav ûivot
istraûi-vao ûivote papa, saûeo je militaristiËki stav papa,
primijetivöi: «Pape ne samo öto su bili ubojice u veli-kom stilu
veÊ su takoer ubojstva uËinili pravnim temeljem KröÊanske crkve i
pre-duvjetom spasenja.» (The Cambridge Modern History, sv. 1, str.
673-77)
Papina mornarica joö uvijek je bila u funkciji u 16. stoljeÊu,
oko 700 godina nakon svog osni-vanja... Pravi znaËaj zapisa o
takvoj vojnoj sili poniötava modernu sliku o «milosti i svje-tlu»
za koje Crkva kaûe da je kröÊanstvo donije-lo svijetu
Moûda su se ugledali na Isusa Krista koji je, nakon öto je
proglaöen kraljem, izdao ovu krvoloËnu zapovijed: «Moje
nepri-jatelje - one koji me ne htjedoöe za kra-lja - dovedite ovamo
i smaknite ih pred mojim oËima!» (Lukino evanelje, 19:27, Biblijski
rukopisi s Brda Sinaj, British Mu-seum, MS 43725,1934.). KatoliËka
Biblija pruûa meköi pristup: «Ali one moje proti-vnike koji ne
htjedoöe da nad njima vla-dam, dovedite ovamo i pogubite ih preda
mnom» (Luka 19:27). Pape danas Ëine sve öto je u njihovoj moÊi da
prikaûu Isusa kao bezazlenog vjerskog propovjednika i proroka mira,
ali se paûljivo suzdrûavaju od ulaska u raspravu o ovoj reËenici iz
evanelja, koja pobija sve öto kröÊanstvo tvrdi da predstavlja.
PAPINSKI RATNI BRODOVI I SUPARNI»KI IMPERIJALISTI»KI PAPE
Otprilike u vrijeme sv. Petra Damjana spominje se postojanje
papinske ratne mornarice Ëiju su posadu Ëinili kröÊanski
mornari-ratnici. Izvorno ju je 881. osno-vao papa Ivan VII.
(papa 872.-882.; umro 882.), ali detalji o njezinoj veliËini ili
misi-jama sluûbeno ne postoje (Encyclopaedia Britannica, sv. 6,
1973., str. 572). Meu-tim, sudeÊi prema kasnijem usamljenom
spominjanju «papine bojne flote», zabi-ljeûenom 1043. (Diderotova
Encyclopedie, 1759.), u to je vrijeme joö uvijek bila ope-rativna.
Taj izvanredan zapis pronaen je u dokumentima koji su nekada
pripadali moÊnoj rimskoj obitelji Crescenti, koja je odigrala vaûnu
ulogu u papinskim pre-vratima od sredine 10. stoljeÊa do poËetka
11. stoljeÊa. Papina mornarica joö uvijek je bila u funkciji u 16.
stoljeÊu, oko 700 godina nakon svog osnivanja, jer je papa Grgur
XIII. (roen 1502., papa 1572.-85.) od Giorgia Vasaria (1511.-74.)
naruËio sliku flote dok je ona bila usidrena u sicili-janskoj luci
Messina.
Pravi znaËaj zapisa o takvoj vojnoj sili po-niötava modernu
sliku o «milosti i svjetlu» za koje Crkva kaûe da je kröÊanstvo
doni-jelo svijetu. IspriËavajuÊi se za stoljeÊa meteûa koje su
uzrokovali pape i nastojeÊi njihove postu-pke prikazati u ljepöem
svjetlu, Vatikan je priznao da je u vrijeme pape Aleksandra II.
(1061.-73.) «Crkva bila rastrgana shi-zmama protupapa, simonije i
sveÊeniËke razuzdanosti» (Catholic Encyclopedia, i, str. 541).
Pojavljivanje viöe papa koji su djelovali istovremeno i bili u
meuso-bnom sukobu slabo je poznata epizoda kröÊanske povijesti, no
koja pruûa jasne dokaze o postojanju moÊnih sukobljenih frakcija
koje su nastojale zadobiti isklju-Ëivu kontrolu nad papinskim
drûavama. «Crkvu su mnogo puta u povijesti po-tresali sukobi
pretendenata na poloûai pape... nastali razdori uvijek su bili
praÊe-ni skandalima, ponekad i nasiljima i kr-voproliÊem» (Catholic
Dictionary, Virtue 8c Co, London, 1954., str. 35). U poËetku su
suparniËke imperijalistiËke pape birale francuske plemiÊke obitelji
kako bi isko-rijenile poroËno rimsko sveÊenstvo, a ka-snije su se
pojavili novi elementi u raznim oblicima, potrajavöi 400 godina. U
novije vrijeme Crkva je protupape na-zvala «vragovima na Katedri
sv. Petra», tvrdeÊi da su oni bili nezakonito posta-vljeni
(Catholic Dictionary, ibid.). Meu-tim, ta je razlika potpuno
arbitrarna, jer je svaki od viöestrukih papa bio kanonski izabran
na crkvenim konklavama. Evo je-dnog izvanrednog priznanja Crkve: «U
raznim razdobljima tijekom povijesti
pojavljivali su se nezakoniti pretendenti na papinsko
prijestolje i Ëesto vröili ulogu pape, prkoseÊi pravom nositelju
prava na taj poloûaj. Prema [kardinalu] Hergenrot-heru (umro
1890.), posljednji protupapa bio je Feliks V. (1439.-49.). Isti
autoritet nabrojao ih je dvadeset devet sljedeÊim redom... [imena
papa].« (Catholic Encyclopedia, i, str. 582)
Svaku suprotstavljenu papinsku hijerarhi-ju podrûavale su vrlo
jake vojne frakcije, a tema papa koji ratuju jedni protiv drugih
preöiroka je da se ovdje Ëak i ukratko izlo-ûi. Njihove borbe za
prevlast vodile su se iznimno ogorËeno, a rijeË «shizma» nije
dovoljno jaka da opiöe snagu gnjeva koji je stoljeÊima bjesnio
unutar kröÊanske re-ligije. KatoliËki povjesniËari priznaju da «Ëak
ni danas moûda nije potpuno jasno tko je iz dvaju linija papa bio
papa, a tko je bio protupapa, ili koji je protupapa bio zakoniti
protupapa» (Catholic Encyclope-dia, ur. Pecci, iii, 107; takoer,
Catholic Dictionary, ibid.).
To je krasno sveÊeniËko rasuivanje, ali na ovoj neobiËnoj
stranici povijesti Sve-te Stolice skriva se joö neöto öto moûemo
pronaÊi u knjizi pod naslovom Tajne kr-öÊanskih otaca, koju je
1685. napisao rim-ski biskup Joseph W. Sergerus (umro oko 1701.).
On iznosi dokaze iz crkvenih arhi-va koji su mu bili na
raspolaganju da je u nekim razdobljima papinske povijesti bilo po
Ëetiri pape koji su sjedili na papinskim prijestoljima, svaki u
drugoj zgradi, gra-du ili drûavi, djelujuÊi neovisno, s vlasti-tim
kardinalima i osobljem, i odrûavajuÊi vlastita kanonska vijeÊanja.
On navodi njihova imena, a iz 12 garnitura od po Ëe-tiri pape jedan
je primjer samoproglaöeni papa Benedikt XIV. (1425.), koji je
godi-nama bio suparnik papa Benedikta XIII. (1427.), Klementa VIII.
(1429.) i Martina V. (1431.). U novije su vrijeme crkveni
povjesniËari domiöljato Ëetvrtog Ëlana Ëe-tverostruke garniture
zvali «kontraprotu-papa» (The Popes: A Concise Biographical
History), tvrdeÊi kako «ovo nije mjesto [u crkvenim priruËnicima]
za raspravu o za-slugama ili motivima viöestrukih preten-denata»
(Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, iii, str. 107-8; Catholic
Dictionary). Uvoenje rijeËi «protupapa» bilo je na-knadni potez
Crkve kojim je ona htjela ukloniti stvarnost istovremenog vladanja
viöe papa i time sebi pripisati jedan ne-prekinuti zakoniti niz
papa od sv. Petra do danaönjeg Benedikta XVI. Meutim,
-
istraûivanje zapisa same Crkve otkriva nam da je tvrdnja o
neprekinutom kon-tinuitetu papa laûna. Biskup Bartolomeo Platina
(1421.-81.), kröÊanski povjesni-Ëar i prvi prefekt (1475.-81.) tada
mlade Vatikanske knjiûnice, priznao je da je izravno nasljeivanje
prekinuto u viöe navrata nakon Nikole I. (papa 858.-867.)
meuvlaöÊem od osam godina, sedam mjeseci i devet dana, itd., itd.»
Te prekide licemjerno nazivaju «slobodnim razdobljima», a biskup
Platina zabiljeûio je da je njihovo ukupno trajanje «127 godina,
pet mjeseci i devet dana» (Vi-
tae Pontificum ["éivoti papa"], biskup Platina, prvo izdanje oko
1479; takoer Catholic Encyclopedia, xii, str. 767-68). Meutim,
Platina je propustio uraËunati «slobodna razdoblja» iz pribliûno
devet stoljeÊa koja su prethodila Nikoli I., jer je «na ûalost,
objavljeno vrlo malo (crkve-nih) zapisa starijih od godine 1198.» (
Encyclopaedia Biblica, Adam & Charles Black, London, 1899.).
SveÊeniËki insaj-deri znaju da su djela u kojima je navo-dno
zabiljeûena papinska linija laûna, te kaûu:
«äto se tiËe navodnih kataloga linije bi-skupa iz raznih
kongregacija od vreme-na apostola, koje su iznijeli neki crkveni
pisci, oni su puni krivotvorina i kasnijih izmiöljotina. Tako se tu
ubrajaju dijece-zanski biskupi, za Ëije se poloûaje smatra da su
iskvareni ili nepoöteno osnovani, kako su nalagale nuûne potrebe
Crkve, ili sluËajevi svjetovnih ambicija.« (The Authentic and
Acknowledged Stan-dards of the Church of Rome, J. Hannah, DD, 1844,
str. 414)
Meutim, humanitarac i biblijski uËe-njak Desiderius Erasmus (oko
1466.-1536.), bio je u pravu kada je otvoreno izjavio da je
«nasljeivanje imaginarno« (Erasmus, u Nov. Test. Annotations, fol.
Basle, 1542.) jednostavno zato öto je nje-gova danaönja slika u
suprotnosti sa za-biljeûenim povijesnim Ëinjenicama. Oko 50 godina
nakon vremena pape Aleksandra II. (umro 1073.), jedna utje-cajna
suprotstavljena frakcija izabrala je Lamberta od Bologne za papu
Honorija II. (1124.-30.) pa je Crkva imala dvoji-
cu suprotstavljenih papa, ogorËenih i zaraÊenih protivnika koji
su ûivjeli krva-vim, raskalaöenim i raskoönim ûivotom. Nema nikakve
sumnje da je Honorije imao namjeru kupiti ili silom zauzeti
papinsko prijestolje, u Ëemu je i uspio, saËuvavöi poloûaj do kraja
svog ûivo-ta. Nakon njegove smrti, dvojica novih papa, Anaklet II.
(1130.-38.) i Inocent II. (1130.-43.) izabrani su i posveÊeni
istoga dana u suprotstavljenim sveÊe-niËkim frakcijama. Prije svog
izbora, Pietro Pierleoni (protupapa Anaklet II.) bio je vojni
zapovjednik suparniËke vojske, Ëija se obitelj borila 50 godina
(ukupno) za kontrolu nad Svetom Sto-licom - u sukobu koji Crkva
danas lu-kavo zove «Pedesetogodiönji rat«. Ako je vjerovati
njegovim neprijateljima, on je osramotio papinski poloûaj svojim
te-ökim nemoralom i pohlepom u nagomi-lavanju bogatstva. Kad je
Pierleoni umro 1138., njegova frakcija na papinsko je prijestolje
izabrala Viktora IV. (Catholic Encyclopedia, i, str. 447). Crkva je
ostala
u ûestokom sukobu, joö uvijek pod po-dijeljenom kontrolom
dvojice papa, od kojih nijedan nije posjedovao Bibliju i svaki je
djelovao neovisno o drugom [Confessions of a French Catholic
Priest, Mathers, New York, 1837.). Razmjere papinskih grijeha
proöiruju ri-jeËi Crkve kroz Peccijevo izdanje (1897.) KatoliËke
enciklopedije: «U vrijeme inauguracije Grgura VII. (1073.-85.)
kröÊanski je svijet bio u ja-dnom stanju. Tijekom pustoöeÊeg
pri-jelaznog razdoblja, uûasnog razdoblja ratovanja i pljaËkanja,
nasilja i korupcije na visokim poloûajima, koje je uslijedilo odmah
po raspadu Karolinökog Carstva, u vrijeme kada se Ëinilo da je
druötvo u Europi osueno na razaranje i propast, Crkva nije bila u
stanju izbjeÊi opÊu degradaciju kojoj je bila tako znaËaj-no
pridonijela, ako je nije i uzrokovala. Deseto stoljeÊe, moûda
najûalosnije u kröÊanskim analima, okarakterizirano je primjedbom
kardinala Baroniusa (va-tikanski povjesniËar, 1538.-1607.) da je
'Krist bio uspavan u tijelu Crkve'.» (Catholic Encyclopedia, ur.
Pecci, ii, str. 289, 294, passim; takoer vi, str. 791-95)
Joö jedan neobiËan dogaaj iz anala kr-öÊanstva vodi nas u 12.
stoljeÊe i taj nas dokaz tjera da se zapitamo öto se dogaa-lo u
umovima papa. Godine 1144., nakon spletkarske konklave koja je
trajala 10 tje-dana, Gherardo Caccianemici izabran je za papu i
uzeo je ime Lucije II. Moderni katoliËki povjesniËari smatraju ga
«stu-pom Rimske crkve« (The Popes: A Concise
Talijani su s oËajem gledali novu papinsku
politiku u kojoj je papa Lucije II. naredio kri-
ûarski pohod protiv vla-stite pastve u Rimu
Biographical History, ibid., str. 215), ali prava je istina
bitno drukËija. Talijani su s oËajem gledali novu papinsku politiku
u kojoj je papa Lucije II. naredio kriûar-ski pohod protiv vlastite
pastve u Rimu. Jedanaest mjeseci kasnije, osobno je po-veo papinske
trupe u bitku i zauzeo grad. Meutim, stanovnici, na Ëelu s
Giorda-nom Pierleonijem, ustali su protiv njega i papina je vojska
poraûena uz ogroman
-
gubitak ûivota. Teöko ranjen u bici, Luci-je II. umro je od
ozljeda 15. veljaËe 1145. (The Pope Encyclopedia: An A to Z of the
Holy See, Matthew Bunson, Crown, New York, 1995.).
INKVIZICIJA I KRIéARSKI P O H O D PROTIV KATARA «VeliËanstveno
12. stoljeÊe», koje zbog nekog razloga vjernici ponosno uzdiûu
iznad svih drugih stoljeÊa MraËnog doba vjere, zapoËeto je
straviËnom Inkvizicijom i 35-godiönjim kriûarskim ratom protiv
katara (ponekad zvanih albigenzi). "Pod tim se nazivom
[Inkvizicija] obiËno misli na posebnu crkvenu instituciju za
borbu
protiv hereze ili njezino suzbijanje" (Cat-holic Encyclopedia,
viii, str. 26) - a »he-reza« jednostavno znaËi «imati razliËito
miöljenje«. Njezino uvoenje bilo je jedini sluËaj u kröÊanskoj
povijesti kada je Crkva bila sloûna oko cilja i govorila jednim
gla-som. Inkvizicija je postala trajna instituci-ja kröÊanstva i,
kako bi opravdali principe suda, pape su uvele moÊan instrument u
obliku dodatne serije krivotvorenih doku-menata zvanih «Gracijanovi
dekreti«. Pri-kupljene krivotvorine neke su od najveÊih podvala
poznatih ËovjeËanstvu, najuspje-önije i najtvrdokornije po svom
utjecaju na neprosvijeÊene narode. MraËna obiljeûja ovog razdoblja
nisu prijeporna meu autoritativnijim povje-sniËarima i ovdje, viöe
nego ikad, mora-mo oötro prosuivati. U ovom razdoblju kröÊanske
povijesti Crkva je masakrirala stotine tisuÊa ljudi, a veÊi dio
Francuske ostao je opustoöen. 1182. papa Lucije III. (1181.-85;
umro 1185.) zadobio je kon-trolu nad sluûbenim aparatom Crkve, a
1184. proglasio je katare hereticima i odo-brio kriûarski pohod
protiv njih. Kriûar-ski pohod je rat koji Crkva pokreÊe radi
navodnih vjerskih ciljeva, a odobren je papinskom bulom.
Osamdeset öest godina ranije, 1096., papa Urban II. (1042.-99;
papa 1088.-99.) odo-brio je prvi od osam Crkvinih kriûarskih
pohoda, Ëiji je broj s vremenom narastao na ukupno 19, a koji su s
nesmanjenom ûestinom trajali 475 godina (1096.-1571.). Hereza je,
kako je tvrdila Crkva, bila öaka
u Boûje lice i duûnost svakog kröÊanina bila je ubijati
heretike. Joö ranije, papa Grgur VII. (1020.-85; papa 1073.-85.)
sluûbeno je objavio da «[u]bijanje here-tika nije ubojstvo« i
proglasio je zakoni-tim da Crkva i njezini militanti ubijaju one
koji ne vjeruju u kröÊanske dogme. Sve do 19. stoljeÊa pape su
prisiljavali kr-öÊanske monarhe da herezu proglaöavaju zloËinom
kaûnjivim smrÊu prema njiho-vom graanskom zakoniku, ali ono öto je
potaknulo kriûarski pohod protiv katara nije bila hereza: njegov je
cilj bio «doni-jeti papinstvu dodatne zemlje i prihode, a pape su
pribjegavali brutalnostima, prije-tnjama i svim oblicima lukavötina
kako bi
postigli svoje ciljeve« (The Story of Religio-us Controversy,
dr. Joseph McCabe, 1929., str. 40). Katari, miroljubiva i poboûna
zajednica, sada su od strane kröÊanske hijerarhije bili izdvojeni
za potpuno uniötenje. Da-nas nam je teöko razumjeti meteû koji je
izazvalo kröÊanstvo i ûestinu ogorËene kampanje papa protiv katara,
a kasnije i protiv potomaka Frederika II., a zatim i vitezova
templara. Papa Celestin III. (1106.-98; papa 1191.-98.) podrûao je
raniju odluku pape Lucija III. da se svi katari izbriöu s lica
Zemlje. Kako bi to postigao, poËetkom 13. sto-ljeÊa papa Inocent
III. (Lotario di Segni, 1161.-1216; papa 1198.-1216.), «jedan od
najveÊih papa srednjega vijeka« (Cat-holic Encyclopedia, viii, str.
13), naredio je Dominiku de Guzmánu (1170.-1223.) da okupi vojsku
nemilosrdnih sljedbe-nika zvanih «KatoliËka vojska« (Catholic
Encyclopedia, v, str. 107), te je formirana poËetna sila od 200.000
pjeöaka uz podr-öku 20.000 oklopljenih vitezova konjani-ka.
Stanovniötvo ih je zvalo «KoljaËi», ali Dominik ih je smatrao
«Vojskom Isusa Krista« (ibid.), kasnije pojaËavöi vojsku s dodatnih
100.000 vojnika. KatoliËki pisac, biskup Delany (umro oko 1227.),
rekao je da se crkvena vojna sila razvila do 500.000 vojnika protiv
zajednice obiËnog, nenao-ruûanog puka koji je vidio da je, u
praksi, papinski sustav religije frivolan i laûan. Kriûarski pohod
protiv katara zapoËeo je 22. srpnja 1209. i bio je bezobzirna
demonstracija 'borbene Crkve'. Arnaud Amaury (umro 1225.), opat
od Citeauxa, zapovijedao je vojskom noseÊi zastavu sa zelenim
kriûem i maËem, a pripadnici francuskog plemstva, ukljuËujuÊi
vojvo-du od Burgundije i grofa od Neversa, bili su u njegovoj
pratnji. Prava je istina da je vojska nakon pokretanja bila
jednogla-sno voena, upravljana i pod kontrolom Kristove crkve.
Prema uputama opata Amauryja, Crkva je izvela jedan od
naj-straönijih masakra ljudskih biÊa u svjet-skoj povijesti. Ono
öto je uslijedilo bilo je straviËno. Po-hod je zapoËeo u Béziersu:
neki kroniËari kaûu da su svi stanovnici grada bili ma-sakrirani u
tjedan dana. Neki procjenjuju broj mrtvih na 40.000 muökaraca, ûena
i djece. Govorilo se da je tijekom prvih nekoliko dana 6000 ili
7000 ljudi susta-vno odvedeno u Crkvu sv. Magdalene i pojedinaËno
pobijeno. Velika je öteta öto nemamo pouzdanih zapisa o
stanovniö-tvu Beziersa. Moûemo jedino istaknuti da je to bio jedan
od velikih gradova na-prednog i, za to vrijeme, gusto naseljenog
Languedoca. Ono öto se sa sigurnoöÊu zna o masakru od 22. srpnja
1209. njego-vi su öokantni razmjeri i njegova nekriti-Ëna priroda.
No najgore Êe tek doÊi. Nevjerojatno je da je, sve donedavna, bilo
vrlo malo komentara o razmjerima uûasa koje je Crkva poËinila
protiv katara. S po-rastom zanimanja za katarstvo u poslje-dnjih
nekoliko desetljeÊa bilo je pokuöaja od strane katolika da ozbiljno
minimi-ziraju razmjere ovog divljanja i zgodno umanje razmjere
pokolja do nevaûnosti. »ini se da su takvi napori da se uguöi
isti-na o kröÊanskoj povijesti, iako nisu bili potpuno uspjeöni,
uËvrstili vjeru onih koji ûele vjerovati. NaËin na koji katoliËki
pisci danas prikazuju ovo öokantno pa-pinsko zvjerstvo sramotan je.
»injenica da su pape provodile ta ubojstva u ime Krista posebno je
ûalosna za kröÊane. Pri-hvatimo li objaönjenje Crkve da su kriûari
bili ljudi dubokih religioznih osjeÊaja, koji su krenuli suzbiti
zajednicu onih koji nisu vjerovali u formalno ispovijedano
kröÊan-stvo, onda prihvaÊamo neistinu. Nema sumnje da je katoliËka
vojska, nakon öto je pokrenuta, bila najstraöniji stroj za
ubi-janje koji je Europa ikad vidjela. Posljedice pljaËkanja
Beziersa bile su zapanjujuÊe i analogne uËinku bacanja atomske
bombe na Hiroshimu u Drugom svjetskom ratu. Bio je to uûas Ëiji
razmjeri nadmaöuju bilo öto u sjeÊanju naroda ju-
Nevjerojatno je da je, sve donedavna, bilo vrlo malo komentara o
razmjerima uûasa koje je Crkva poËinila protiv katara.
-
ine Francuske. Da su pape mogle odobriti takve ljudske tragedije
u navodno prosvi-jeÊenom dobu crni je dokaz zaslijepljeno-sti koju
moûe izazvati «slijepa vjera». Nakon Beziersa, crkvene su trupe
trijum-falno umaröirale u Carcassonne, najveÊu tvravu tog vremena.
Moglo bi ga se opra-vdano smatrati plijenom koji bi mogao pasti
samo nakon viöemjeseËne ili viöe-godiönje opsade, ali predao se u
manje od mjesec dana nakon pustoöenja Beziersa ( The Great Heresy,
dr. Arthur Guirdham, Neville Spearman, Jersey, 1977.). Euro-pljani
su bili potreseni kad su Ëuli da je joö 5000 ljudi pobijeno u
Marmandeu 26. ruj-
na 1209., a Guillaume de Tudele zabiljeûio e straviËan opis
muökaraca, ûena i djece
koje je Vojska Isusa Krista sasjekla na ko-made. To öto je
navodno propovijedanje Krista moglo postati osnova za takvu di-vlju
agresivnost prema ljudskim biÊima neöto je nad Ëime se moramo
zamisliti. Zapise i literaturu katara Crkva je jednako okrutno
uniötila kao i ûive predstavnike vjere, a dokaz za to pruûa nam
KatoliËka
enciklopedija (Catholic Encyclopedia, iii, str. 435-37) pod
steriliziranom natukni-com «katari». BuduÊi da nisu bili u stanju
postizati kon-stantne, premoÊne pobjede u bitkama zbog katarskih
utvrda, pape su pribjegle sluûbe-noj politici sustavnog uniötavanja
njihovih farmi, graevina, vinograda, polja pöenice i voÊnjaka.
Razaranje koje je uzrokovala katoliËka vojska bilo je ogromno, a
gubitke za civilizaciju teöko je pojmiti. PovjesniËari procjenjuju
da je preko 500 gradova i sela nestalo sa zemljovida kao rezultat
njezinog pustoöenja. Nakon tri i pol desetljeÊa bru-talnosti i
okrutnosti, prezir Europe produ-
bio se 1244. kada se odigrala konaËna bitka protiv katara u
njihovoj utvrdi Montségur. Crkva je u kasnijim vremenima naivno
priznala da je motiv za njezine neviene pokolje i uniötavanje
katara bilo «njihovo bogatstvo... i njihov prezir prema katoli-Ëkom
sveÊenstvu, izazvan njihovim ne-znanjem te svjetovnim i preËesto
skanda-loznim ûivotima ovih posljednjih» (Cat-holic Encyclopedia,
i, str. 268).
«Inkvizicija je«, kako je rekao biskup Bru-no od Segnija,
katoliËki pisac iz 16. sto-ljeÊa, «izmiöljena kako bi bogatima
otela njihove posjede. Papa i njegovi sveÊenici bili su opijeni
senzualnoöÊu; mrzili su Boga jer je njihova religija bila
utoplje-na u potopu bogatstva« (A History of the Popes , McCabe,
ibid.). Otprilike u isto doba imamo prituûbu papinog poslanika
Elmerica, koji je rekao da revnost papa za progone slabi zato öto
«viöe nema bogatih heretika». Postoji li u povijesti religije neka
paralela s ovim motivima? Smatra se uvredljivim ako odbijamo s
poötovanjem govoriti o boûanski voenoj «Svetoj rimskoj crkvi«.
KröÊanski pisci, po obiËaju nezainteresi-rani za istinu, htjeli bi
da zaboravimo ove Ëinjenice i prihvatimo njihovu licemjernu
konstrukciju, po kojoj su «Sveti Oci« bili Ëasni i poboûni ljudi.
Ali ono najgore tek je slijedilo.
Nastavak u sljedeÊem broju...
N A P O M E N A AUTORA: Neki od datuma za pape i dogaaje u
pa-pinskoj povijesti predstavljaju procjene, to priznaje Ëak i
Crkva. Datume su dodatno zakomplicirale promjene koje je 1582. u
julijanski kalendar unio papa Grgur XIII. (papa 1572.-85.).
0 AUTORU: Australac Tony Bushby postao je izrazito uspjeöan
poslovni Ëovjek i poduzetnik vrlo rano u svom ûivotu. Osnovao je
izdavaËku kuÊu za magazine i proveo 20 godina istra-ûujuÊi, piöuÊi
i izdajuÊi vlastite magazine, prvenstveno za trûiöta Australije i
Novog Zelanda. Zbog svojih snaûnih duhovnih uvjerenja i zanimanja
za teme koje se tiËu metafizi-ke, Tony je razvio duge odnose s
brojnim udruûenjima i druötvima öirom svijeta. Bio mu je dopuöten
pristup rijetkim biblijskim rukopisima u arhivima brojnih privatnih
biblioteka i muzeja. Autor je knjiga The Bible Fraud (2001.), The
Secret in the Bible (2003., izvadak «Drevni gradovi pod pije-skom
Gize» ,objavljen u 1. broju hrvatskog izdanja Nexusa) i The
Crucifixion of Truth (2005.). Njegove knjige dostupne su preko
Nexusovih ureda i web-lokacije Joshua Booksa na
http://www.joshuabooks.com. BuduÊi da Tony Bushby odluËno ötiti
svo-ju privatnost, sva korespondencija s njim vodi se preko
magazina Nexus, na PO Box 30, Mapleton Qld 4560, Australija, faks:
+61 (7) 5442 9381.
file:///Temenimahttp://www.joshuabooks.com
-
d •
s' 4
n povijest religijaaoTrazi jetcoo. petutut Itosi ntb-ct arl's
intitteo trbefiir• tr)uribc
Mei A-11111p me- amiurn unit enT fhb fii quarninuf
anniiiiarE...-confiLttm t.. (rotwasttferro tinv.tme- tic) no cu:
elf AM/tut/Wecoon "tiolusficr. (T.L. cunt trip spat- 8614 -me
nof.-
itlerit.`eofa, cuibublo wict'tvr ocabtr• 'rum inrremenbt bte.
mbini- be- ttrif4er fubb!textvzebtrat rebberr imzonem n cram 7 be-
anti uerbo onof© 14; tku
Papa Inocent III. napisao je razotkrivajuee djelo zvano
Registro, u kojem je oOrno govorio o mod Crkve da kainjava grijehe
i gre§nike.U njega je ukljutio ovu 2ivopisnu ilustraciju koja
prikazuje vuka u redovniekom habitu s raevastim oru2jem kako tra21
milodare od stvo-renja s papcima i uvijenim repom. Ta sastavljena
2ivotinja srneeih otiju satirieki predstavlja vjernike u Isusa
Krista koje je §ira populacijazvala gsvinje s kriievima». (Iz The
Travels of Ibn Jubayr; ibn Jubayr, 0 Archivio Segreto, Vatican)
KRIMINALNA POVIJESTPAPINSTVA - II DIOMNOGI PAPE OD 13. DO 16.
STOLJECA NASTAVILI SU ZLOCINACKI, KR-
VO2EDAN I RAZVRATAN NACIN 2IVOTA SVOJIH ISKVARENIH PRETHO-
DNIKA I DOSEGNULI NOVE DUBINE IZOPACENOSTI KOJE MODERNA CR-
KVA SVIM SILAMA NASTOJI SAKRITI
61 nexus
Tony Bush bystudeni 2006.
kontakt preko:c/- NEXUS MagazinePO Box 30Mapleton, Old 4560,
AustralijaFa ks: +61 (0)7 5493 1900
www.teledisk,hr
-
povijest religija
os uvijek smo a kasnorn 12. i ranom 13..stoljeeu. Sad demo reel
neat() vise o 'Zivo-tu pape Inocenta HI. (1198.-1216.) koje-
a mnogi katolici uzdi2u iznad ostalih ismatraju jednom od
glavnih konstrukti-vnih sila u razvoju europske civilizacije.Kad je
1198. izabran, zahtijevao je da nje-mu, kao papi, prisegu polo'2e
prefekt, kojije zastupao cara Svetog rimskog carstva,i senatori,
koji su zastupali rimski narod.Te iste godine sakrio je sve zapise
o rani-joj povijesti Crkve utemeljivai Tajne ar-hive (Catholic
Encyclopedia, xv, str. 287).Crkva priznaje: «Nahlost, objavljeno
jetek nekoliko (crkvenih) zapisa starijihod 1198. godine.»
(Encyclopaedia Biblica,Adam & Charles Black, London, 1899.)To
priznanje otkriva da je oko dvanaeststoljeea kraeanske povijesti
skriveno uvatikansldm podrumima i stoga javnostinepoznato.Kako bi
obuzdao plemstvo, Inocent jeveliku moe i bogatstvo dao svom
bratu,all taj nepotizam i njegovo despotsko po-naaanje izazivali su
sve yea bijes, pa suse Rimljani 1203. joa jednom dignuli naordije i
otjerali Inocenta i njegovog bra-ta iz grada. On se na kraju vratio
u Rimi snO.no utvrdio Papinsku palaeu. Postu-pao je s okrutnoaeu
tipienom za ovelikepape» i bio ravnoduIan prema
Iokantnimkrvoprolieima koja je uzrokovao. Na Ge-tvrtom Iateranskom
koncilu u travnju1215. Inocent III. osudio je Magnu Cartui zatraiio
da Zidovi nose posebnu odjeeu.Takoder je objavio da ee svakoga
uhvaee-nog u eitanju Biblije do smrti kamenovatiovojnici Kristove
vojske» (Diderotova En-cyclopedie, 1759.). Ali glavni cilj tog
vijeeabio je razviti plan Iirenja njegovih vojnihposlova, jer je
njegova namjera bila da nalu-aju zagospodari eitavom Europom
istvori svjetsku dominaciju a kojoj ce svekraljeve i princeve
podvrgnuti sudu Svetestolice.Dominikova
-
•
1
(..3 V I J L., L l y1 .11=1
U jednom od nakh glavnih izvora poda-taka, The Popes: A Concise
BiographicalHistory, Celestin je opisan kao eovjek«ogrankene
tkenosti i posvema likniskustva sa svijetom» (str. 238).Medutim, u
papinoj odsutnosti modamaSinerija crkvene vojske cvjetala je
podvodstvom ratnika-kardinala iz Ostije, La-tina Malabrance,
C"ovjeka s velikim vojnimiskustvom (Diderotova Encyclopedie).Kral
Karlo IL Nap uljski, 2eled uslugeod pape, poslao je izaslanstvo u
spilju dadoprati papu u Napulj kako bi se susreo sOM. Celestin je
doSao i napravio javnupredstavu, dodijelivk izvanredne i
neo-granieene povlastice Karlu. Kardinali su,sada shvaeajuei da je
papa katastrofalnoprostoduAan», odlueili zatraZiti
njegovopovlaeenje s poloiaja (The Papacy, Geor-ge Weidenfeld &
Nicoison Ltd, London,1964., str. 87).Glavni medu onima koji su ga
prisiljavalina abdikaciju bio je Benedetto Gaetani(ili Caetani)
(1234.-1303.), bogat i odlu-e. an prelat velikih ambicija.
Vjerovalo seda je Gaetani dao ugraditi cijev za pro-vodenje zvuka
kroz zidove papine sobe, itako je «glas s neba» zapovijedao papi
daodstupi. Celestin V. bio je uvjeren «da muse obratio Bog» i
odstupio je s poloiaja.Zatim je, u veljad 1296., Gaetani kupio
papinski poloiaj od kardinala za 7000zlatnih farina i postao
papa BonifacijeVIII. (1294.-1303.). Celestina su odmahzatoeili u
jednom mradorn dvorcu i takobrutalno postupali s njim da je
ubrzoumro.
IZDAJLCA VJEREBogateei svoju obitelj, Gaetane - pose-bno Pietra,
sina vrlo sumnjivog karakte-ra - Bonifacije VIII. uSao je u
ogofeensukob s moenom obitelji Colonna kojaje bila odgovorna za
neprestana protje-rivanja papa iz Rima. Kad je kardinalStefano
Colonna, brat kardinala Giaco-ma Colonne, oteo tovar papinog zlata
isrebra upueen obitelji Gaetano, Bonifa-cije VIII. ekskomunicirao
je cijelu obiteljColonna i protiv njih proglasio kri .Zarskirat.
Obitelj je odgovorila manifestom ukojem je optuEla Bonifacija VIII.
da je
El nexus
do papinstva do;ao prijevarom i zalila seprotiv njega na sudu
Generalnog vijeea.Pod zapovjednikvom jednog od njegovihkardinala,
Bonifacijeva vojska uniStila jeposjed obitelji Colonna i raStrk,ala
njeneelanove po dtavoj Europi.U nekim kronikama Bonifacija
VIII.optuZuju za intinine odnose s jednomfrancuskom groficom. To ne
moiemopotvrditi, all protiv katoliekih izvjekaja anjegovoj ikenosti
i dobroti moi.'emo izni-jeti neospornu e'injenicu da su njegov
ne-potizam to prodaja i kupnja pol(Aaja billskandalozni. Takve so
bile i njegove pa-pinske bule, eija je svrha bila
tfevrkivanjeapsolutne prevlasti njegovog autoriteta.Rano u svom
sedmogodiknein pontifi-katu - 1296. - Bonifacije je objavio prvuod
dvije najpoznatije bule u luieanskojpovijesti. Njen ton podsjeeao
je na papin-ska izopeenja Grgura VII. (1073.-85.), idobila je ime
po svojim uvodnim died-ma, Clericis laicos. Njena prva reeenicadaje
istinito priznanje i otkriva moralnunakaradnost unutar krkanstva:
«Stari iz-vjekaji govore da so. laid bill izvanrednoneprijateljski
raspololeni prema papama,a nak iskustvo svakako pokazuje da jetako
u danakne vrijeme.»Odbojnost prema papama vjerojatno jeodraavala
potajnu sumnju u njihove
tvrdnje o boZ"anskom porijeldu njihovereligije. Ova bula bila je
posebno usmje-rena protiv francuskog kralja PhilippeaIV, unuka sv.
Louisa, ali nije postigla svojcilj. Onda je, 18. studenog 1302.
Bonifaci-je VIII. objavio svoju krajnje nepravednu«Bulu dva mae"a»
( Unam Sanctam, «Jednusvetu»), koja je fornializirala okvir temelj
-ne strukture krkanstva za nadolazdastoljeea. Papina bula objavila
je da Crkvakontrolira «dva maea», to jest, dvije sile:
«Oba ina'ea u mod_ su Crkve, duhovnii svjetovni; duhovni unutar
Crkveruka sveeenstva; svjetovnim se za Crkvusluii ruka njene vojske
duhovna silai ma pravo uspostaviti i voditi svjetovnusilo, a
takoder i osuditi je kada ne postu-pa ispravno U skladu s tim,
svatko tkose suprotstavlja dvama mae'evima Crkvesuprotstavlja se
zakonu Bo'ijent.» (Bula
Unam Sanctam, Bonifacije VIII, 18 stu-denog 1302.; osvrt u
Catholic Encyclope-dia, xv, str. 126)
Crkva je pod Bonifacijem VIII. postalasvjetovni vladar i zauzela
ogromne terito-rije koje je nazvala «CrIcvene dr2a.ve. Teksu 1870.
bajuneti talijanskih domoljubakonaCno povratili otete regije iih
ojediMenoj Italiji. U to su vrijeme Ta-lijani - pod Vittoriom
Emmanueleom II,kraljem Sardinije i Pijemonta - povratiliRim i
okolne papinske teritorije i pro-glasili Vjdni grad prijestolnicom
novoo-snovanog Ujedinjenog Kraljevstva Italije.Tako su Papinske
dr'Zave, s povrknom od40.800 kvadratnih kilometara i tri
poreznih obveznika, oduzete vatikan-skom investicijskom
portfelju i zauvijeknestale sa zemliovida Europe - i iz povi-jesti.
Crkva, uz iznimku 0,44 kvadratnakilometra Grada Vatikana, vise nije
imalanikakav nasilno steeen zernaljski teritoriju Europi kojim bi
vladala, Men svjetovnisuverenitet doSao je kraju.All priea o
Bonifaciju VIII. jos. nije gotova.Glanak o njemu u
Katolielco)proteie se na devet strana, devet stranabeskorisnosti uz
priznavanje karakternihmana, ali oeajn kko izbjegavanje
ozbiljnihoptulbi. Medutim, Encyclopaedia Britan-nica u svojim ranim
izdanjima otkrivaistinu o ovom papi, a elanak o njemu napi-sao je
profesor Rockwell, istaknut crkvenipovjesnkar. On ovako objaknava
neprija-teljstvo prema papi: «Pohlepa, ohole izjavei eesto
pokazivanje arogancije donijeli sumu mnogo neprijatelja mnogi su
vjero-vali da je u savezu s vragoin» (Encyclopae-dia Britannica, 3.
izd., 1797.).Zanimljivo je primijetiti dap nakon obja-vlivanja 11.
izdanja 189S. Katolieka crkvakupila Encyclopaediu Britannicu i
nakonsame par godina nova izdanja bez «uvre-dijivih» materijala
zamijenila su ranijeverzije za koje je sada naredeno da buduunikene
( History in the Encyclopaedia,D. H. Gordon i N. L. Torrey, New
York,1947.); takoder, The Good News of the Kin-gdoms, Norman Segal,
Australia, 1995.). Svremenom, 1943. Encyclopedia
Britannicadodijeljena je Rimokatoliekom sveudlikuu Chicagu
(Encyclopedias: Their HistoryThroughout the Ages, 1966., dva
izdanja;drugo izdanje posveeuje posebnu palMuEncyclopaedii
Britannici ). U kasnijim de-setheeima crkveni misionari odlazili
suod vrata do vrata krom svijeta prodajueiproeikenu Encyclopaediu
Britannicu nai-
www.teLedFsk.hr
Crkva je pod Bonifacijem VIII. postala svjetovni viadari zauzela
ogromne teritorije koje je nazvala «Crkvenedr siave»
up
http://www.teLedFsk.hr
-
Bedemi u pozadini ostaci su utvrdene Papinske palate u
Avi-gnonu, sagradene tijekom vladavina Benedikta XII. i KlementaVI.
Ona je eluvala papinski dvor i upravni centar do 1377. Glavnastruja
u Europi ogtro je kritizirala ekstravagancije i fiskalni
sustavpapinskog dvora.
povijest religija
lijunima neupu&nili domadinstava. Ljudikoji imaju priliku
usporediti ranija izda-nja s izdanjima «pod upravljanjem
Crkve»trebali bi to ainiti radi osobne potvrde daje napisana i
objavljena nova i izrnigljenakikanska povijest, iz koje su
izbaleneranije gtetne informacije. Neki negativnikomentari o
Bonifaciju VIII. izbrisani su,a druge su reenice izmijenjene, all
zadr-
nano je ime profesora Rockwella.The Cambridge Mediaeval History
(ur.Gwatkin i Whitney, The Macmillan Co.,1911-13, sv. vii, str. 5),
u kojem je zapisanopdi stay ili sud modernih povjesnfdara,kale kako
se «dini da dokazi nedvojbenopotvrduju da je on [Bonifacije VIII] u
po-gledu doktrine bio skeptik, i da je pod mi-tram skrivao
izrugivadd duh». Francuskikralj Philippe IV, uz podrgku civilnih
od-vjetnika koji su nastojali uzdignuti njegovautoritet iznad
papinog, usprotivio se buliUnam Sa.nctam Bonifacija VIII. Sazvao
jesvoj parlament u Parizu i pred njega iznioophabu protiv pape za
herezu, simonijui lakomost. Bonifacija je posebno optulioza
q..larohnjakvo, poslovanje s vragom,nevjerovanje u Isusa Krista,
objavu da tje-lesni grijesi nisu grijesi i izazivanje uboj-stva
pape Celestina i drugih. lmao je odre-denog `idold u kojem se
nalazio Vavolski
s kojim se imao obiLaj savjetovatiodgovarao mu je neki neobi'dan
glas» (AHistory of the Popes, dr. Joseph McCabe,C. A. Watts &
Co, London, 1939).Godine 1303. papa Bonifaclie VIII. zaro-bijen je
u Anagniu, kamo je bio pobjegao,i odveden je u Pariz radi sudenja.
SciarraColonna i njegova gnjevna obitelj bill suna francuskom sudu,
a na Parigkom sve-
uLliStu sazvanoje Generalnovijede. Pred petnadbiskupa, 22biskupa
te broj-nim svedenicim ai redovnicimaBonifacije VIII.neprestano
seizrugivao religijii moralu, i daoovu izvanrednuizjavu:
«Isus Krist nijepostojao, a hosti-ja je samo bragnoi voda.
Marijanije bila djevicanigta vise negomoja majka, apociniti
pre]jubje zlo koliko iprotrljati ruke.»(A History of thePopes,
McCabe,ibid.)
Prebaden jenatrag u Rim s jakom pratnjom koju jeosigurala
obitelj Orsini, bojedi se daga papinska vojska pokuSati
osloboditi.Bio je toliko mahnit od bijesa da uglednikronieari toga
vrernena kalu kako je po-ludio i podnio samoubojstvo. To je
malovjerojatno, all umro je u zatvoru mjesecdana kasnije, u
listopadu 1303., vjerojatnootrovan iii zadavljen, a ne od «goka
zbogbrutalnog napada na njega» kako smatraCrkva (The Popes: A
Concise BiographicalHistory, op. cit., str. 239). Njegovi
neprija-telji prokrili su priC'e da je, u svojimsliednjim
trenucima, priznao svoj savez sdemonom i umro s plamenom koji mu
jeizbijao iz usta.
PAPE PROGNANI IZ RIMARazaranja i skandaIe koji su prethodili
ibill posljedica unutarnjih i vanjskih pa-pinskih ratova, krv,
teror i zlobu, te nei-
zrecivo degradirane drugtvene uvjete kojisu sve to omogu_dili u
ime Krista tegko jei zamisliti.Nepopularnost papa bila je tolika da
sutijekom stoljeda mnoge od njih ubile iiiprotjerale iz Rima
bijesne gomile ilj carskineprijatelii. U razdoblju od ukupno
preko240 godina, izmedu 1119. i 1445„ pape subill redovnor uz
upotrebu sile izbacivani
Voltaire (1694.-1778.)je Izidorske dekrete op-sao kao
onajodvainijunajvelianstveniju pri-jevaru koja je ikad ob-
manula svijeb>.
iz Rima, te su vladali iz Avignona, Ana-gnia, Orvieto., Viterba,
Siene, Firence,Pise i Perugie.Jog 1119. na prirnjer, lokalno
stanovnig-tvo pobunilo se protiv pape Gelazija IL(1118.-19.) koji
je pobjegao u Gaetu ujuZnoj Italiji odveslavgi niz rijeku Tiberu
barci. Dok je bidao, bijesna je gomilatrLla uz obalu rijeke
zasipajudi sve uda-ljenijeg papu kamenjem, strijelama i pr-ljavirn
psovkama.Slidio tome, papa Grgur VIII. (1187.)bio je toliko
ornra"Zen zbog zlodna oslie-pliivanja svojih protivnika (kao i
papaAdrijan III) da ga je lokalno stanovnigtvosvezalo za devu
okrenutog naopako i pa-radiralo s njirn ulicarna Rima, dobacujudimu
prostate i gadajudi ga kamenjem dosmrti (Diderotova
Encyclopedic).Kako bi izbjegao prijetede optuZbe zaubojstvo, papa
Kalikst H. (1119.-24.)oskvrnuo je navodni grab sv. Petra i
po-bjegao u Konstantinopol sa «srebrnimoplatama s vrata», «debelim
zlatnim plo-Zama» koje su prekrivale oltare i «kipomod punoga
zlata» (A History of the Popes,McCabe, op. cit.).Posljednji papa
dije je protjerivanje izRima zabiljdeno bio je Eugenije
IV.(1431.-47.), koji je ved dio svog deveto-godignjeg progonstva
proveo ziveci ponapuljskim bordellina (Diderotova
Ency-clopedie).Godine 1309. pod pontifikatom Kle-menta V.
(1305.-14.; Bertrand de Got,1264.-1314.), Rimljani su toliko
nego-dovali zbog papinih zlodina da je dtavakrkanska birokracija
bila fiziad protje-rana Ia Rima u grad Avignon u juinoj
wwvv.telediskjIr nexus LI
-
.••••• -y.
e44.40114::kombawsussi.
Ovaj njemat'ki drvorez prikazuje papu Pija II. kako kao
mIadiemaskirana lica provaijuje u kuce. U Rimu su ga posvuda
raspa-tavale protupapinske grupe, i nakon njegovog
objavijivanjaprotestanti su iskoristili kampanju da ismiju hinjenu
svetost Ka-tolit'ke crkve. (© Drevni dokumenti, Rathaus,
Aachen)
povijest religtja
Francuskoj. Pape su tamo trajno vladalisedam desetlieea, do
1377., u palaeamaizgradenim iz kamenih utvrda, gdje sustvorili
sloienu birokratsku administra-ciju. U fidovskim krugovima
progonstvosu nazivali «Babilonsko sufanjstvo papa»,a rastuei bijes
prema papama koji je pre-plavio Europu bio je opravdan.Slavni
talijanski ueenjak i dr2avnik Fran-cesco Petrarca (1304.-74.)
godinama jefivio u predgradima Avignona i zapisaoje gomilu deta-lja
o pap inskomnaeinu fivotakoje je zapazio.Ostavio nam jejedan od naj
-nevjerojatnijihprikaza crkveneprljavkine u svojdostupnoj
litera-ture o krkanskojreligiji. On je bionajveei intelektu -alni
pisac svogadoba, i tadagnjimoeni vladarinatjecali su seza njegovu
pri-sutnost na svomkraljevskom dvo-ru. U svojoj zbir-ci pisama
Epistolae sine nomine, Petrarcaje papinski dvor u Avignonu opisao
kao«uzavreo, uzburkan, opscen, ufasanvrelo boli gdje se Isus Krist
ismijava,gdje se obofavaju sestercije [novae], gdjepatenje zovu
glupoku, a podlost zovumudroku... sve to motes vidjeti tamo
na-gomilano» (Razna pisma VII). Rekao jeda je Avignon po porocima
nadmakvaobilo koji grad tog vremena, a nitko nijepoznavao
srednjovjekovni Pivot i litera-ture tako dobro kao Petrarca. On
dajedetalje opscene razuzdanosti fivota napapinskom dvoru koji je
«divljao poputmoraine pogasti S'kola lafnosti, i hramhereze» (Razna
pisma XVIII).Petrarca, prijatelj obitelji Colonna, bio jepozvan da
se obrati rimskom Senatu, i nauskrkiju nedjelju 1341. stigao je na
Kapi-tol u °died svog prijatelja i obofavatelja,kralja Roberta
Napuljskog. Tamo je izniodojmllivu optuinicu protiv avinjonskihpapa
i njihovih kardinala, rekavgi, ukra-tko, da su «...pometeni
poplavom najraz-vratnijih zadovoljstava, nevjerojatnomolujom
raskalaknosti, najuiasnijom i ne-videnom rukvinom morala.
Privrfenost
papa Avignonu potjeee iz einjenice da sutamo sagradili
svojevrstan raj zadovolj-stava, nebeski dom u kojem five bez
Bogakao da ee tamo nastaviti fivjeti zauvijek»(Pismo
VIII).Sladostrasni papa Klement VI. (Pier-re Roger, 1291.-1352.;
papa 1342.-52.)kupio je Avignon od napuljske kraljicei svoju
Papinsku palaeu ueinio jednoinod najblistavijih u Europi,
glamuroznimdvorom na kojem su papine rodake i go-
ste neprestano zabav]jali balovi, banketi iturniri. Petrarcina
ocjena Klementa bila jeizuzetno stroga. Klementa je poznavao
iosobno i iz dopisivanja. Petrarca je, realistkad je to fella biti,
ovako opisao papu:
«... odvratan od udovoljavanja svojim ufi-cima, eelav, crven u
licu, debelih bedara,napola pokrivenih njegovom kratkom ha-liom...
pogrbljen ne toliko od dobi, kolikood licemjerja. Dojmljiv ne zbog
rjeCitosti,vee zbog namr§tene gutnje, on koraea sa-lonima kurvi,
rukei ponizne i gazed popravdi.» (Petrarca, Letters without a
Title(Epistolae sine nomine), University Press,SAD, 1969., Razna
pisma VII, str. 98)
Petrarca je dodao da je Klement VI. po-vremeno jahao gradom
Petrarca govori o neobienoj kolieini vre-mena i truda koje je
Klement VI. ulagao
u pripreme za svoje parade, i kako je «nasvom konju bio u
neprestanom strahu daee vjetar poremetiti njegovo namirisanoruho»
(Razna pisma XV).«Najbolji» papa avinjonskog razdoblja,prema
katoliekim standardima, bio je Ja-cques Fournier (oko. 1285.-1342.)
koji jena svom ustolieenju u Dominikanskomsamostanu u Avignonu 8.
sijeenja 1335.uzeo ime Benedikt X11. (1334.-42.). Biloje,
ineclutim, suvremenika poput biskupaMolleta, ueenog katoliekog
povjesniea-ra avinjonskih papa, koji su smatrali daje «Neron, smrt
za laike, zmija ljutica zasveeenstvo, lafov i pijanica» (A
Historyof the Popes, McCabe, op. cit., str. 115).Biskup Mollet
priznaje da je BenediktXII. bio sklon pieu, ali prema evande]ji-ma
takav je bio i Isus Krist (Matej 11:19;Lulea 7:34). Neki pisci
tvrde da je od togpape potekao izraz «pijan kao papa», i dasu
njegova osornost i arogancija uvelikeogranieavale ono u 'emu je
mogao imatipozitivan utjecaj.U Avignonu je napisan niz lafnih
doku-menata koje danas zovemo Lafni Izidor-ski dekreti. U toj
prijevari pape i njihovisuradnici sastavili su niz lainili
pisama,datirali ih u ranija stolieea i utkali ih u niz«slufbenih
zakona» koji su Crkvu ueiniliapsolutnim gospodarom eitave
Europe,Male Azije i Egipta. Voltaire (1694.-1778.)je Izidorske
delu-ete opisao kao «najodva-fn iju i najvelieanstveniju prijevaru
kojaje ikad obinanula svijet». Zatim su to biliizvanredni i golemi
Pseudoareopagitskifalsitikati i ogoreena nepopustilivost papau
tvrdnjama da su autentieni nakon gtoje razotkrivena prijevara.
Buduei da ovonije povijest Rimokatolieke crkve negopapa, temu
lafnih katolieldh dokumenataostavit eemo za neku drugu priliku.
FRANCUSKA POVLACI SVOJUPODRSKU KRSCANSTVUSada sel Imo nekoliko
desetljeca naprijed,uz neke izvanredne informacije dobiveneiz De
schismate Dietricha von Nieheima(oko 1338.-1418.), suvremenog
njema-ekog odvjetnika visokog ugleda koji jenekoliko desetljeea bio
u slufbi papa. Di-etrich je bio svjedok skandala o kojima
i opisao je pontifikat za koji Crkvapriznaje da je bio (jedan od
najkatastro-falnijih u papinskoj povijesti» (The Popes:A Concise
Biographical History, op. cit.,str. 275). Radi se o BartoLomeu
Prignanu(1318.-1389.) koji je 1378. postao papaUrban VI. i vladao
do svoje smrti 1389.
56 nexus www.teledisk.hr
http://www.teledisk.hr
-
povijest religija
godine. Pisuci u strogo krIeanskom duhu,Crkva je rekla da je bio
opobolan, ali vrloenergiean» (ibid.).Odmah po svom izboru, Urban
VI. unaj-ado je odred divljih plaeenika koji su uto vrijeme bill
uobieajeni i otjerao svojesuparnike iz gradova. Prije nego jekrenuo
u ponovno osvajanje papinskihposjeda na jugu, prodao je svete
posuderimokatoliekih crkava koje je bio obeeaosvojim sinovima i
keerima. Pak() je obil-nu letvu konfiscirajuei vlasnigtvo
bogatibplerniea i stvorivIi pololaje na prodaju zadodatnih 37
biskupa. Karlo III, kralj Na-pulja, bio je zgrolen i postao je
vojsku daga napadne, all je Urban pobjegao prekostraZnjeg zida
Papinske palace. Kad sevratio, kardinali, koji su medu
sobomrazmatrali plan o njegovom svrgavanju,preldinjali su ga da
obuzda svoje nepri-stojne ispade. Medutim, Urban je Iesto-ricu od
njih zatvorio u papinske tanmicei dao ih mueiti.Dietrich von
Nieheim bio je na lieu mje-sta i opisao je kako je papa glasno
eitaosvoj brevijar kako bi zagluIio njihovejauke, dok se njegov sin
rugao Zavama.Nakon nekog vremena papa je pobjegaosa svojim
zatvorenicima u lancima i mar-skim putem otputovao u Genovu.
Samojednom od kardinala, Englezu AdamuEastonu, nije izgubljen svaki
trag; maloje onih koji surnnjaju da je ostale papa
1
dao ubiti. Brzo se seleei iz grada u grad,neprestano protjerivan
zbog poroka svo-ga sina, Urban IV. pokugavao je prikupitinovae za
krilarski pohod protiv Napulja,ali je 1389. umro ad trovanja, kao
jog je-dan potpuno beItastan papa.Nakon toga je papinsko
prijestolje zauzeoPietro Tomacelli (1356.-1404.) kao «lju-bazan i
obziran» Bonifacije IX. (1389.-1404.), potieuei trgovanje svetim
polob-Jima sve dok papin cared nije nalikovao naburzu (The Popes,
op. cit., str. 278). Papiniagenti nisu vile pro davali samo
slobodnepololaje, nego i njihovo «oeekivanje»,pa je osoblje pratilo
dob i zdravlje nosi-laca poloiaja - a ako bi, nakon prodaje
oeekivanja, neki drugi sveeenik za Megaponudio veeu sumu, papa
bi objavio daga je prvi sveeenik prevario i prodao gadrugom.
Dietrich von Nieheim kaZe kakoje vidio da se isti pololaj prodaje
neko-liko puta u istorn tjednu i kako je papadogovarao poslove sa
svojim tajnicimaza vrijeme misc. Grad ga je proklinjao i unjemu je
vladao potpuni nered.Godine 1400. Bonifacije IX. objavio jeslavlje,
a hodoeasnici su, prisjeeajuei senedavnih triasa kuge i znajuei da
je puto-vanje prepuno opasnosti, pristizali u Rimtijekom godine.
Uvjeti u samom Rimubili su teIki., Zalosno osiromaIeni stano-vnici
koristili su veeinu prilika da siluju,ubiju i ophaelcaju
hadoeasnike.Bonifacija IX. 1404. naslijedio je iplemeniti» Inocent
VII. (Cosimo Miglio-rati, 1336.-1406.) (Catholic Encyclopedia,vii,
1910., str. 19). Nastavio je 16-godi-snji Zapadnog raskola
stvorenogistovremenim postojanjem vile papa, iogoreeno se borio
protiv svojih suparni-ka. Obogatio je svoje rodake, koji su
bilitoliko nepodnoIljivi da ih je Rim izbaciozajedno s papom uz
uobieajeno krvopro-Bee.U meduvremenu, francuski kardinali iza-brali
su Benedikta XIII. (Pedro de Luna,1328.-1423.) za trash ednika
KlementaVII, all pod uvjetom, koji je prisegnuoispuniti, da ueini
sve Ito je u njegovoj mod
da okonea Iizmu izmedu njega i njegovogsuparnika Angela Corrara
(takoder Cor-tarrio ilk Corrarrio) (1336.-1417.), koji je1406,
postao papa Grgur XII. Sizma je, je-zikom teologije i kanonskog
prava, kida-nje crkvenog jedinstva i zajednice, a Be-nedikt XIII.
je kao papa odbio napraviti inajmanji korak prema takvorn
jedinstvu.Sldonio se u Avignon, a cijela Prancuskazahtijevala je
njegovu abdikaciju. Nakontoga je morao braniti avinjonsku palaeuod
napada francuske vojske, ali pohlepni
osvetoljubivi Spanjolac uspio je zadrZa-ti svoje papinske krpe
preko 20 godinadok mu se cileia. Europa rugala. Upravoje papa
Benedikt XIII. poduzeo neeuven
korak potraZivIi i unistivsi sve primjerkedvaju knjiga iz drugog
stoljeea koje susadrZavale «pravo ime Isusa Krista» (En-cyclopaedia
Britannica, 1797., natukni-ca «Jesus Christ»). Stvorio je eetiri
novakardinala iskljueivo kako bi osudili tajnitraktat na latinskom
jeziku pod nazivomMar Y esa, a nakon toga je izdao narede-nja da se
uniIte svi primjerci zagonetneElkazajeve knjige.21. svibnja 1408.
francuski kralj Karlo VI.(1368.-1422.) objavio je dekret kojim
jefrancusku Katolieku crkvu i sve gradaneFrancuske oslobodio
posluInosti papiBenediktu XIII. PoniItio je potporu svojezeinhe
krIeanstvu i proglasio Francuskureligijski neutralnom - to odluka
ostala jena snazi sve dok godinama kasnije jedanFrancuz nije
izabran za papu.U to vrijeme Benedikt XIII. i Grgur XII.bili su
dvojica zakonitih, ali sukobljenihpapa u ratu ambicija, i svaki je
vjerovaoda bi samo on trebao biti «jedini papa».Benedikt XIII. je
ranije izazvao skandalsvojim nemilosrdnim oporezivanjemsveeenstva
Francuske i 8panjolske, a na-cionalno Crkveno vijeee glasalo je
protivnjegovih nepopularnih odluka. Sada jesvim uldjueenim stranama
bib jasno daje, usprkos njegovom predizbornom obe-eanju da ee
odstupiti s pololaja pape uinteresu rjeIenja Iizme sa svojim
rivalom,bio odluean u namjeri da svrgne svog su-parnika iz Rima i
zadrki svoj pololaj posvaku cijenu. Dok su on i njegova
vojskanapredovali prema Rimu, od glasnika jedoznao za treeeg
legalno izabranog papu,Aleksandra V. (1409.-10.). Nije poznatoIto
su Benedikt XIII. i Grgur XII. mislilio torn dogadaju, ali rimski
narod reagiraoje na vijest oeajanjem. Krkanstvo je sadaimalo
trojicu zakonitih papa, ad kojih jesvaki imao vojsku i nepomirhive
supar-Mice. Neka Katoliaa encikiopedija iznesesveeenieko
svjedoeenje:
«Velika Iizrna (1378.-1417.) raskolila jeCrkvu. Kao kardinal, on
[Aleksandar V]je odobrio dogovor suparniekih
zborova da zajedno rade na po-stizaniu jedinstva. Time je
izazvao neza-dovoljstvo Grgura XII, koji ga je pokuIaosvrgnuti. Na
Saboru u Pisi (1409.), on[Aleksandar Vl odrkao je uvodnu
propo-vijed, oItru osudu svojih suparnika papa,i predsjedao je na
vijeeanjima teologakoji su to pape proglasili hereticima izmaticima
u suparniekom katoliekomsvijetu njegovu legitimnost dovodili su
Nepopularnost papa bila je tolika da su tijekom stoljeeamnoge od
njih ubile iii protjerale iz Rima bijesne gomileli carski
neprijatelji. U razdoblju od ukupno preko 240
godina, izmedu 1119. i 1445„ pape su bili redovno i uzupotrebu
site izbacivani iz Rima
www.teledisk.hr nexus RI
http://www.teledisk.hr
-
povijest religijs
u pitanje, i krkanski svijet bio je ojadenvijeku da umjesto
dvojice papa ponovnoima trojicu.» (Catholic Encyclopedia, i,str.
288-9)
Aleksandar V. iznenada je umro 1410.- pretpostavlja se od
trovanja - pa su ta-lijanski kardinali izabrali BaidassareaCossu iz
Pise (oko 1370.-1419.) da gazamjeni. On se prozvao paporn
IvanomXXIII. (1410.-1415.) [kojega ne valja br-kati s paporn Ivanom
XXIII, 1958.-63.;pogledati sljedeee poglavljej, i do danasje ostao
najiskvareniji eovjek koji je ika-da nosio tijaru. Poroci kardinala
Cosse,koji je podmitio izbornike, bili su dobropoznati kardinalima
kao i eitavoj Italiji, inata nije moglo jasnije od tih izbora
po-kazati do koje je dubine potonulo papin-stvo. 0 tome da li je
bio sin talijanskog pi-rata, kao Ito tvrdi Dietrich, nema
potreberaspravljati. Petnaest godina bio je na eelupapinskog
korumpiranog financijskogsustava i predvodio je papinsku vojsku
iplaeenike sa svom okrutnoku i razuzda-noku zapovjednika tog doba.
Dietrichdodaje daje, kao papinski izaslanik u Bo-logni, Cossa
ubirao osobnu proviziju odkockara i prostitutki. U vezi s tim
pitanji-ma, dovoljno je red da su kardinali koji
Sveeeniei su zaposlili1.500 prostitutki koje suzvali «lutajuee
drolje»(ibid.), da ih naveeer os-vjeie nakon §to bi prove-
dan svadajuei se u Sa-boru. Bludni sveeenicisu, kako se eini,
bili vrlogiroke ruke prema profe-sionalnim damama
su ga izabrali bili, poput svih Europljana,svjesni njegove
reputacije, i moiemo bitizadovo]jni sluibenim crkvenim
opisomnjegovog karaktera.
PROST1TUTKE UCRKVENOM SABORUNakon Ito su eetiri godine
raspravijaho odvratnom prizoru trojice pohlepnihpapa, prelati i
voded. crkveni laici na-govorili su cara Sigismunda da sazovei
predsjeda na Generalnom crkvenom
saboru u Konstanci 1414. Bio je to zago-netan eetverogodignji
dogadaj koji prkosirazurnijevanju, a «razuzdano ponaganjesveeenika
demoraliziralo je grad u kojemje sazvan» (Samuel Edgar, The
Variationsof Popery, London, 1838., 2. izd., str. 533).Sveeenici su
zaposlili 1.500 prostitutkikoje su zvali olutajuee droije» (ibid.),
daih naveeer osvjeze nakon Ito bi provelidan svaclajudi se u
Saboru. Bludni sveee-nici su, kako se eini, bili vrlo Airoke
rakeprema profesionalnim clan -lama. Jednakurtizana je, prema
prieama, zaradila 800florina, Ito je u to vrijeme bila
ogromnasvota. Prema njoj su se ponijeli bitnodrugaeije nego prema
Janu Husu i Jero-mu PraIkom. Veleeasni razvratnici obo-gatili su
prostitutku i spalili reformatorena lomaei.SasluIavIi svjedoke,
Sabor je pripremiodugu optUZnicu protiv Ivana XXIII kojase
protezala na 54. elanka, i Indic se pro-eitati u bilo kojoj do
stupnoj zbirci zapisa scrkvenih sabora. Kasnije je opttden za
si-lovanje, preljub, incest, homoseksualnosti ubojstvo pape
Aleksandra V. Nakonkratkog sudenja proglaIen je krivim, svr-gnut,
baeen u zatvor i zadavljen. Rimljanisu bacali blato i kamenje na
njegov lijeskad je donesen u Rim. Nije bilo javnogsprovoda. Prema
glasinama, tijekom svogposlanstva zaveo je 200 iena i sikan
brojmuIkaraca. U novije vrijeme, 1958. An-gelo Giuseppe Roncalli
(188L-1963.)preuzeo je poloiaj pape i zbog nekog ra-zloga uzeo isto
ime kao prvi Ivan XXIII.Vatikanski povjesnieari tada su pokuIaliiz
svojih sh.ibettih zapisa ukloniti svakispomen izvornog Ivana XXIII,
ali nisubili potpuno uspjeIni jer su popisi papakoji su u to
vrijeme bili u tisku uskoro do-spjeli u javnost.Nakon dvije godine
prepiranja kardinalisu izabrali Oda Colonnu (1368.-1431.) zapapu
Martina V. (1417.-31.): on i svi nje-govi nasljednici polo2ili su
sveeane zakle-tve da de reformirati papinstvo i Crkvu,ali zapravo
su tonuli sve dublje u mulj,Pape koji su prethodili Martinu V.
ueinilisu tako malo za boljitak grada Rirna dakad se Martin vratio
1420. nakon dugogizgnanstva koje mu je name tnuto zato Itoje
legalizirao i Ititio zloupotrebe Kurije,zatekao je krave kako i
dalje pasu na nje-govim ulicaina.DoznavIi da je oksfordski profesor
JohnWycliffe (oko 1324.-1384.) oko pet de-setljeea ranije preveo
Bibliju na engleskijezik, Martin se to]iko razbjesnio da je
1427. dao da se kosti tog teologa iskopa-ju, samelju i razbacaju
po rijeci Swift. Toje bib 43 godine nakon Wyc]iffove smrti:papina
djela odraZavaju hirove jednogneuravnot&Zenog uma, nimalo u
skladusa zdravim razumom.Tijekom tih vstoljeea kulturne tame,
pa-pinski dvor bio je nemoralniji nego u bilokojem razdoblju
Mraenog doba» (Catho-lic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str. 337),
iCrkva se nadala da su katolici «ikekivalivrijeme kada ee crkveni
redovi, eija je ra-spuItenost velikim dijelom bila posljedi-ca °pee
nemoralnosti tih vremena, bitivraeeni u neku vrstu discipline»
(CatholicEncyclopedia, i, str. 288-89).Krkanski pisci 15. i 16.
stoljeee smatrajudekadentnim, all malo njih svojim eitate-ljima
daje eak i maglovitu predodZbu obesrarnnoj poroenosti, svjesnoj
iskvare-nosti samostana, raIirenosti prostitucijei njenom javnom
poticanju, nepristoj-nosti brojnih javnih kupaliIta,
neljudskojokrutnosti koja nije jenjavala usprkosprocvatu
umjetnosti, i cinienom Iirenjupodmuklosti i lailjivosti u
medunaro-dnim krkanskim odnosima. Dr. LudwigPastor (1854.-1928.),
iskreni njemaekipovjesniear papinstva, medu katoliekimje
povjesniearima gotovo osamljen u svo-joj nepristranosti. On kale da
je «raIireninemoral u crkvenim redovima nadilaziosve IIto je videno
od desetog stoljaa» i dasu oobijesna okrutnost i
osvetoljubivostisle ruku pod ruku s nemoralnoku» ( AHistory of the
Popes , op. cit., 1. pog., str.97).Epoha kojom se bavimo je, nema
sumnje,jedna od najeudnijih u povijesti Crkve,i u njoj se susreeemo
s najvedom kolid-nom zloeina i dekadencije. Crkva kale daje
razdoblje «propadanja uslijedilo nakonsredine trinaestog stoljeea,
kad su rat iotirnaeina nanijeli veliku Itetu Crkvaje u petnaestom i
Iesnaestom stoljeeu po-novno trpjela zbog raIirenih
druItvenihpreviranja» (Catholic Encyclopedia, i, str.145).Kada
govorimo o moralnim uvjetima utorn razdoblju, Vatikan je ovako
sale° svojstay o vremenu Siksta IV (1471.-84.):
«Njegova najveea strast bio je nepoti-zam, zasipanje bogatstvom
i uslugamasvojih nedostojnih rodaka. Njegov ne-eak, kardinal Rafael
Riario, kovao je za-vjeru da svrgne obitelj Medicija; papa jebio
upoznat sa spletkom, iako vjerojatnone i s namjerom da ga se ubije,
pa je eak
LI nexus www.telethsk.hr
http://www.telethsk.hr
-
povijest religija
objavio interdikt Firenci zato Ito je u bi-jesu ustala protiv
zavjerenika i brutalnihubojica liana dei Medici. Otada pa
doreformacije, svjetovni interesi papinstvaimali su glavnu u]ogu.
Stay pape Siksta IVprema zavjeri Pazzijevih, njegovi ratovi
ipodmuklost, njegovo promicanje nepo-ieljnih na najvile pololaje u
Crkvimrlje su na njegovoj karijeri. Usprkostome, postoji hvale
vrijedna strana njego-vog pontifikata. Poduzeo je korake pre-ma
suzbijanju zlostavljanja u Inkviziciji,energkno se suprotstavljao
valdenzima, iponiltio je dekrete Sabora iz Konstance.»(Catholic
Encyclopedia, xiv, str. 32-33)Jedan vjerojatan razlog zaIto je
Siksto ne-girao zaldjikke Sabora iz Konstance je tajIto je skup
objavio da je jedna Zena, IvanaEngleska, u devetom stoljedt
(855.-58.)dvije godine sluZbeno sjedila na papin-skom prijestolju.
Za razliku od Marozije,koja je upravljala papinstvom
nekolikodesethe6a u 10. stolje6u, Ivana je bila for-malno izabrana
za papa, i tako je u oeimakatolika bila legitimna nasljednica sv.
Pe-tra. Njena priea ugla je u srednjovjekovnepovijesne zapise,
SluZbeni popis papaThomasa de Elmhama, u kojem je pisalo:.A. D.
855, Ivana. Ovo se ne raeuna; onaje bila Zena.» Siksto IV. izradio
je nacrteplanova za preuredenje ienskih samosta-na u obordele pune
najbiranijih prosti-tutki, vitkih od pasta, ah punih polude»(A
History of the Popes, op. cit.; takoder,skni opisi ienskih
samostana od neko-liko stolje6a ranije nalaze se u Annals
ofHildesheim, oko 890.).Otprilike u tom kritiblom trenutku, i
na-kon tistku godina neobkne povijesti Cr-kve, prosvjedi krkanskog
svijeta bili susve glasniji i zatim su izbili u protestant-sku
reformaciju, vjersku revoluciju po-modi sile i oruija. Apologetski
osvrt naraskalalenost crkvenog morala i umovakoja je omogudla ovo
veliko restrukturi-ranje katolieanstva nalazi se u
KatoIraqienciklopediji:
«Sveeenici na visokim polohjima kon-stantno nisu marili za
istinu, pravdu,Ostodt, samozatajnost; mnogi su biliiskvareni i bez
ikakvog osjeaja za kr-kanske ideale; nemali broj bio je
dubokoukaljan poganskim porocima; vedna subill obkni pokvarenjaci.
U godinama Ae-neasa Sylviusa Piccolominija (pape PijaII,
1458.-64.), Giovannija Battiste Gibe(papa Inocent VIII,
1484.-1492.), karije-re Rodriga Borgie (Aleksandar VI, 1492.-
1503.), 'Zivota Aleksandra [Alessandro]Farnesea, kasnije Pavia
III. (1534.-49.),dok nije postao prisiljen reformirati sebe,kao i
Kuriju, pontifeksi su pokazivali ne-zainteresiranost i za
najosnovnije Ijudskevrline.» (Catholic Encyclopedia, i, 109,
ur.Pecci; takoder, xii , 767, passim)
Aeneas Sylvius Piccolomini, GiovanniBattista Cibo i Rodrigo
Borgia tri suvjeka o kojima vrijedi red nelto vise. Kadje
Piccolomini 1458. postao papa Pio IIpokuIao je zataIkati svaku
spoznaju onjegovoj ranijoj karijeri kao lopova i pro-valnika.
Medutim, bio je neuspjegan: pla-kati koji su prikazivali njegove
aktivnostibill su u Iirokom optjecaju.Nakon Ito je Cibo 1484.
bestidno kupioglasove kardinala kako bi postao papaInocent VIII,
one koji su ga podrkalinagradio je silnim bogatstvom, raskok
islavom. Kao papu, medutim, Ciba su za-nimale isldjueivo Zene i
seks. Vatikan jepostao institucija koja je vrvjela od njego-vog
ogromnog potomstva od preko 100nezakonite djece, a troIkovi
izdriavanjanjegovih kena, sinova, k6eri i unuka bilisu enormni.
00tvorenim skandalima iza-zvanim papinim moral.om i
politikama,unapredenjima njegove kopiladi [pose-bno Franceschetta]
i njegovoj suradnji spoganskim kenamal treba pribrojitirezultate
korupcije u Kuriji» (The Popes:A Concise Biographical History , op.
cit.,str. 302-04). Suvremeni talijanski crkve-ni povjesnkar Valore
isprieao je kako je,kroz odvratno ugadanje svom apetitu,Inocent
VIII. postao strahovito debeoi kako se do proljedi 1492. pretvorio
uornasu mesa nesposobnu za uzimanjebilo kalcve hrane osim par kapi
mlijeka izdojkl mlade iene» (Historic Ecclesiastica,MS 151, str.
1181).
ORGIJE U VATIKANUNakon smrti Inocenta VIII, i nakon 14dana
prepirki i spletki medu kardinalima,Rodrigo Borgia (1431.-1503.)
izabran jeza papu Aleksandra VI. Za trajanja Icon-
klave naoruiane frakcije zvane «eskadro-ni» pobile su preko 200
ljudi na ulicamaRima. Odmetnute grupe bile su bijesnezato Ito je
Borgia, koji je bio nagomilaoogromno blago, velikim sumama
po-dmitio izbornike prije poeetka konklave.Jedanaest kardinala
prodalo mu je svoje
glasove (Burchardov Diarium, dodataksv. iii), Crkva i priznaje:
«Da je Bor-gia osigurao svoj izbor Ostom simonijomdnjenica je dja
je autentknost predobropotvrdena da bi se u nju moglo
sumnjati»(Catholic Encyclopedia, ur. Pecci, ii, str.309). KrenuvIi
prema Lateranskoj paladnakon konsakracije u bazilici sv.
Petra,proIao je ispod slavoluka na kojem je biomoto koji su
ispisali njegovi podupirate-Iji: oCezar je bio Zovjek; ovo je
bog».Rodrigo je bio pripadnik zloglasne obi-telji Borgia koja je
svoju vainost i mo6crpila iz talijanske politike. Njegovi
Ipa-njolski korijeni bili su faktor u njegovomizboru, budud da su
kardinali Zeljeliizbjed izbor Francuza. SluZio je pet pret-hodnih
papa na poloiaju vicekancelara, injegovim izborom upraZnjen je yeei
brojunosnih poloiaja i unapredenja koja jeobe6ao onima koji glasaju
za Mega. JoI1460, dok je bio kardinal i papin legat,prijavljen je
Piu II. (1458.-62.) jer je odr-Zavao opscene plesove s golim damama
ujednom vrtu u Sieni, i nastavio je aivatiu takvim dogadajima do
kraja svog Zivo-ta. Njegov pontifikat predstavljao je jedanod
najgorih skandala u Vatikanu ad vre-mena Vladavine kurvi, a parada
njegoveseksualne razuzdanosti odr2avana je uzmalo iii Minato
skrivanja. Iz dnevnikanjemadcog kapelana Johanna Burchar-da, Iefa
protokola pape Aleksandra VI,doznajemo najvile o karakteru tog
papeBorgie. Burchard je osobno bio svjedokAleksandrove
raskalaIenosti, napisao jeslavni komentar da je opapino
krkanstvohinjeno» (Burchardov Diarium).Aleksandar VI. bio je tako
notorno zlo-glasan, a njegova prollost tako bogata idobro poznata
da se pokazao kao velikaneugodnost za modern u Crkvu koja uza-
Nakon gto je Cibo 1484. bestidno kupio glasove kardi-nala kako
bi postao papa Inocent VIII, one koji su gapodri ali nagradio je
silnim bogatstvom, raskai i sla-vom. Kao papu, medutim, Ciba su
zanimale iskljueivo
iene i seks
www.teledisk.hr nexus u
http://www.teledisk.hr
-
povijest religijal
lud polcuIava prikazati pobo±nu proIlostpapa. On je medu papama
jedinstven pojavnoj istaknutosti njegove nezakonitedjece i
odiglednosti njegovih seksualnihodnosa u oSvetoj palad». S njegovih
12kopiladi (Collins Dictionary), ukljudujudCesara, Giovannia
(Juana), Lucreziu, i Jo-frea, te njegovim brojnim
ljubavnicama,oVatikan je ponovno bio bordel» (TheRecords of Rome,
1868., British Library) anjegov razvratni papinski dvor
usporedi-vali su sa starim 4
-
povijest retigija
Godine 1497. Cesare Borgia dao je ubitisvog brata Giovannija iz
zavisti, a 1500.organizirao je ubojstvo Lucreziinog su-pruga
Alfonsa od Aragona jer je Zelio daona sklopi politicks korisniju
vezu.Giovannija su «...izvadili iz rijeke Tibers prerezanim
grkljanoma. [Aleksandar]je to shvatio kao upozorenje s neba dase
pokaje, i nitko nije time bio vise po-goden od samoga pape. Govorio
je o po-vlaZenju s polohja i objavio da je odlu-Zan provesti onu
reformu Crkve 'u glavii udovima' koju svijet ve6 dugo
budiozahtijeva» (Catholic Encyclopedia, xiv,32, 33).All njegovu
tugu ublaZavala je palnjanjegovih ljubavnica, posebno
privlaZneGiulie Farnese, petnaestogodignje se-stre «kardinala u
podsulcnji» AlessandraFarnesea, Zija slika kao Djevice
MarijeukraIava jednu od velilcih vatikanskihfresaka.Njen brat
kasnije je postao papa PavaoIII, i ne treba nas iznenaditi Ito u
Bur-chardovom Diariumu moZtemo proZitatida je otac Giulijine kceri
Laure bio papaAleksandar VI.To je isti papa koji je asketskog
talijan-skog vjerskog reformatora GirolamaSavonarolu (1452.-98.) i
njegova dvadominikanska uZenika u svibniu 1498. uFirenci dao
objesiti i potom spaliti zbog«vjerske zablude»..Medutim, u svojoj
raskalaIenosti, Ale-ksandar je bio svjestan «tihog
Iirenjasumnjilavosti medu intelektualcima, paZak i medu samim
sveCenstvom» u po-gledu valjanosti krkanstva, i, shvativlida si
njegova institucija ne mole do-pustiti da joj provjeravaju
vjerodajnice,Nitro je uveo cenzuru opasnih tiskovina(Burchardov
Diarium, op. cit.).Godine 1501. izdao je edikt kojim jenaredio da
se nijedna knjiga u kojoj seraspravlja o krkanskoj religiji ne
smijetiskati bez pismenog odobrenja lokalnognadbiskupa iii ouz
osobno dopuItenje ipovlastice pape» (Burchardov Diarium,ibid.). To
je bio poletak Indeksa zabra-njenih knjiga, a suzbijanje knjiga
kojese suprotstavljaju crkvenim dogmamauskoro je postalo sluibena
politika Va-tikana. Bio je to moZcla najdramatiZnijioblik cenzure
poznat svijetu, kojim jeCrkva stoljeCima kontrolirala
literaturudostupnu javnosti, i ostao je sluZbeno nasnazi sve do
duboko u 20. stoljeCe.Aleksandar VI. umro je 1503. kada jenjegova
zloglasna karijera doI1a kra-
ju na