-
P E T E R K R E ^ I ^
UDK 726.54.025.3/.4 (497.11)
CRKVA SV. ANTUNAPADOVANSKOG
U BEOGRADU – OCENAZA[TITE SPOMENIKA
I SMERNICE OBNOVE
ZA[TITNOSPOMENI^KA OCENA
Uvodno obja{weweCrkva sv. Antuna Padovanskog u Beogradu ne
spada
samo me|u najva`nije sakralne objekte slovena~kog arhi-tekte
Jo`e Ple~nika (1872–1957), ve} me|u wegova naj-zna~ajnija dela
uop{te. Uz crkve Sv. Duha u Be~u, Vaz-nesewa Gospodweg u Bogojini,
Sv. Frawe u Qubqani iPresvetog srca Isusovog u Pragu, ona pripada
grupi we-govih najoriginalnijih crkvenih monumentalnih kon-cepata.
Jedinstvena je me|u realizovanim centralnimtipovima, a ni u
savremenoj evropskoj sakralnoj arhi-tekturi nema s ~ime da se
uporedi. Gra|ena je izme|u1929. i 1932. godine. Unutra{wost je do
Drugog svetskograta bila delimi~no opremqena oltarima i
crkvenomopremom, opremana je i posle rata, a zvonik je
izgra|enposle Ple~nikove smrti, 1962, zahvaquju}i wegovom
asi-stentu, arhitekti Janezu Valentin~i~u. Crkvu su opre-mali
slovena~ki umetnici poput vajara Bo`e Pengovai zanatlije, me|u
kojima posebno treba spomenuti kame-noresce, livce crkvenih
predmeta i stolare. Crkva nidanas nije u potpunosti opremqena.
Nedostaje prven-stveno oprema u konhi namewenoj oltaru
Hristovogstradawa sa bo`ijim grobom. Neki oltari su izvedenisamo
delimi~no. Crkva ima nekoliko novih elemenata, abilo je i izvesnih
preure|ewa – da pomenem samo najuo~-qivije – novi su `rtveni oltar
u prezbiteriju i dvavelika lustera u crkvenom brodu, postavqene su
grejnenaprave delimi~no sa cevima u klupama, a delimi~nosa otvorima
za ispu{tawe toplog vazduha na pregrad-nim zidovima izme|u konhi.
Zbog toga treba izraditicelovitu umetni~ko-istorijsku studiju sa
smernicamaobnove, po{tuju}i i `eqe frawevaca koji vode katoli-~ku
`upu pri Sv. Antunu u Beogradu da crkvu dovr{e,dopune nedostaju}om
opremom i da se brinu o objektu ka-ko to kvalitet i monumentalnost
Ple~nikovog ostvarewa
195
-
iziskuje. Studija treba da objasni okolnosti u kojima jecrkva
nastala, su{tinu arhitektonskog koncepta, a smer-nice obnove treba
da poslu`e kao polazni, op{ti prin-cipi za obnavqawe zahtevnog
objekta – beogradskog Sv.Antuna. Za svaku intervenciju na objektu,
kako spoqatako i unutra, za svako postavqawe bilo kakvog
elementaili ukrasa u crkvenom prostoru, za svako ure|ewe
ne-posredne i {ire okoline crkve bi}e potrebne detaqnestudije i
smernice.
Ovaj elaborat je zami{qen i kao stru~na osnovazvani~nim
urbanisti~kim, za{titnospomeni~kim,komunalnim i ostalim beogradskim
ustanovama u budu-}oj planskoj, urbanisti~koj, spomeni~koj i
komunalnojpolitici.
Polo`aj crkveZvani~na adresa crkve je Pop Stojanova 19,
Beograd.
Crkva le`i na vrhu blage padine gusto izgra|enog i na-seqenog
dela beogradske ~etvrti Crveni krst. Objektise nalaze na parceli
koju ograni~avaju tri ulice: PopStojanova, koja prolazi pored ulaza
u crkvu (osovinaulaza u crkvu je pod pravim uglom u odnosu na wu),
Bre-galni~ka ulica paralelna je Pop Stojanovoj, grani~ise s gorwim
delom zemqi{ta sa samostanom, `upnimdvorom i bo~nim ulazom, dok
tre}a ulica, pod pribli-`no pravim uglom, povezuje Pop Stojanovu i
Bregal-ni~ku. Parcela na kojoj se nalaze crkva i `upni
dvorrelativno je mala. Jedva da ima malo prostora poredulaznog
trema, prostor oko crkve je jo{ mawi, a ne{toje prostranije oko
`upnog dvora. Niske i nekvalitetnezgrade su veoma blizu ulaza u
crkveno dvori{te. Desnood ulaza je slepi zid niskih, arhitektonski
neintere-santnih objekata. S leve strane objekat nije tako
nepo-sredno priqubqen uz crkvu; prozori tog objekta, ~ijikvalitet
ne odstupa od ve} opisanog, orijentisani suprema crkvenom dvori{tu.
Na rubu crkvenog zemqi{ta,pored Bregalni~ke ulice, iza zvonika i
prezbiterija jedvospratni objekat samostana – tipska,
paralelopi-pedna gra|anska ku}a, koja se po kvalitetu
odr`avawaizdvaja od okoline. Neposredan dodir monumentalnecrkve i
susednih objekata umek{ava retko drve}e naulaznom tremu, delimi~no
pored broda i izme|u crkvei `upnog dvora.
Kontekst nastanka crkvePoznato je da su fraweva~ke provincije u
nekada{-
woj Jugoslaviji bile blisko povezane i posle 1919, kad
jeslovena~ka fraweva~ka provincija dobila samostal-nost. Dobro
iskustvo slovena~kih frawevaca sa Ple~-nikom prilikom izgradwe
crkve sv. Frawe u [i{ki,u Qubqani, bilo je nesumwiva preporuka
sabra}i izbosanske provincije, koji su po~eli da deluju u
Beogra-
du kupiv{i 1926. zemqi{te na kojem su podigli samo-stan, a
`ele}i da podignu i crkvu. @upnik fra Arkan-|elo Grgi} je 1928.
do{ao u Qubqanu i zamolio Ple~-nika da izradi planove za novu
crkvu. Ple~nik se tekposle upornih `upnikovih molbi1 i nagovarawa
pri-hvatio zadatka te je 1929. dovr{io prvi nacrt crkve.Po ne{to
izmewenom projektu crkva je gra|ena tokomslede}e tri godine, ali
bez zvonika. Autori arhitek-tonskog vodi~a »Ple~nik u
inostranstvu«2 pomiwu dafrawevci dugo nisu mogli da se pomire sa
centralnomosnovom crkve. Prvi projekat sa kupolom, koja nepo-sredno
izrasta iz poprili~no {irokog vaqka, vero-vatno ih je previ{e
podse}ao na xamiju. Nije iskqu~enoda je ba{ to, a ne iskqu~ivo
finansijski zahtevna grad-wa i Ple~nikova bojazan3 da lokalni
graditeqi ne}emo}i zadovoqavaju}e da je izvedu, pomoglo kasnijem
na-pu{tawu kupole. Fra Josip Marku{i} je 1932. preuzeona sebe
poslove oko zidawa i opremawa crkve, prihva-taju}i u potpunosti
Ple~nikove ideje, pa je izgradwauspe{no nastavqena. Fra Marku{i} i
Ple~nik veomasu se zbli`ili, vodili su dugu i sadr`ajnu
prepiskukoja je sa~uvana u sedi{tu bosanske fraweva~ke pro-vincije
u Bosni srebreni.4 Tek sazidana i jo{ neoprem-qena, crkva je
blagoslovqena 8. decembra 1932. Nesta-{ica novca uslovila je
postepeno opremawe crkve doDrugog svetskog rata, {to se nastavilo
posle rata i na-kon Ple~nikove smrti 1957. Detaqne projekte
najnu`-nije opreme Ple~nik je radio 1933. i 1934. Posetiv{iBeograd
novembra 1934, Ple~nik je fra Josipu Marku-{i}u poklonio veliki kip
Marije iz Brezja.5 Velikioltar je postavqen po~etkom 1935, a 1955.
dopuwen jeskulpturom sv. Antuna – rad Ivana Me{trovi}a – nazidu
prezbiterija. Oltar Presvetog srca Isusovog po-stavqen je krajem
1935; kip Srca Isusovog napravio jeBo`o Pengov. Oltar Marijine
Blagovesti postavqen jeavgusta 1938, a godinu dana kasnije
postavqen je Marijinkip, tako|e Pengovqev rad. Po~etkom 1940. fra
JosipMarku{i} preme{ten je u Jajce i, pre no {to se wegovnaslednik
u potpunosti upoznao sa problemima oko zi-dawa i opremawa crkve,
aprila 1941. izbio je rat. Osimvelikog oltara bile su opremqene
prve konhe poredprezbiterija: leva oltarom presvetog Srca Isusovog
idesna oltarom Marijine Blagovesti.
Posle rata je za `upnika i provincijala imenovandr Eduard @ili}.
Tada su sredwe konhe opremqene olta-rom »sv. Josipa«, na levoj
strani, i oltarom »sv. Frawe«na desnoj. Navodnike koristim stoga
{to Ple~nikoviposleratni planovi pokazuju da je oltar na levoj
sredwojkonhi najpre bio posve}en sv. Frawi,6 potom je tomsvecu
namewen oltar u desnoj sredwoj konhi, a u posled-wem planu, koji se
~uva u Ple~nikovoj zbirci Arhitek-tonskog muzeja u Qubqani (AML),
uop{te nije bio po-
PETER KRE^I^
196KONZERVATORSKI PRISTUP
-
sebno ozna~en. Ple~nik je za daqe radove zadu`io svogasistenta
Antona Bitenca; u Beogradu je za to bio zadu-`en arhitekta Bilini}.
U tre}oj konhi na desnoj stranipostavqena je 1953. velika
ispovedaonica, napravqenau radionici stolara Franca Koncilije iz
Mekiwa kodKamnika. Istovremeno su zavr{ene krstionica i
pro-povedaonica sa baldahinom. Godine 1954. dovr{en je no-vi oltar
sv. Josipa, ali bez nastavka sa kipom ili sli-kom; sveca jo{ uvek
predstavqa skulptura bez umetni~kevrednosti. Slede}e godine izveden
je i oltar sv. Fraweu desnoj sredwoj konhi – arhitektonski okvir sa
olta-rom i kandelabrima pored, bez slike sveca, kojeg
sadapredstavqa velika uramqena reprodukcija, neprikla-dan
industrijski rad. Istovremeno, Ple~nik se bavioi projektima
nedostaju}ih elemenata kod velikog olta-ra. Crkvu je dovr{io Janez
Valentin~i~, koji je i prerata vodio radove na wenoj izgradwi.
Valentin~i~ jesa Me{trovi}em planirao dovr{ewe prezbiterija:uradio
je 1959. nacrte za kameni pod u crkvi, klupe iulazni trem, a
slede}e godine je dovr{io projekat zvo-nika, {to je donekle
izmewena Ple~nikova ideja iz1939. Zvonik je zavr{en 1962.
Valentin~i~ je 1965. na-pravio nacrte za orguqe, a 1972. projekte
za lustere ubrodu. Dakle, crkva je ve}im delom opremqena
premaPle~nikovim projektima, a nekoliko elemenata su do-prinos
drugih.7 Najosetqivija praznina jesu nedovr-{eni bo~ni oltari i
potpuno nere{eno pitawe olta-ra Hristovog stradawa u levoj konhi
pored ulaza ubrod. Trenutno je konha ispuwena neprikladnim drve-nim
reqefima nepoznatog vajara, sa motivima Hristo-vog stradawa.
Plan i realizacijaArhitekta je za crkvu uradio dva projekta,
ta~nije:
kad je prvi zavr{io, odlu~io se za neke va`ne promenei prema
tom, promewenom projektu crkva je izvedena.I prvom projektu ne{to
je prethodilo – prvi od triPle~nikova projekta za novu crkvu u
Bogojini u Preko-murju iz 1924. godine.8 Tamo je Ple~nik prvobitno
za-mislio centralni vaqkast crkveni prostor iz kojeg iz-bijaju tri
jednake konhe: jedna u osovini broda slu`ilabi kao prezbiterij, a
dve, simetri~no sa svake strane,bile bi bo~ne kapele. Sve tri bi sa
spoqne strane pove-zivao niski kru`ni segment koji bi u prostorima
izme-|u konhi stvarao dva mawa polukru`na prostora sa podve ni{e sa
prozorima. Jedan prostor bi imao funk-ciju sakristije i iz wega bi
bio mogu} neposredan pri-stup polukru`noj propovedaonici, a drugi,
sa pristu-pom u crkvu, verovatno bi slu`io kao ostava.
Izme|uzvonika kvadratne osnove i broda arhitekta je smestiovezni
element koji na spratu slu`i kao pevnica (hor).Do wega vode
vretenaste stepenice. Centralni crkveni
prostor bio bi prekriven kupolom koja bi, kao u rim-skom
Panteonu, rasla neposredno iz vaqka. U prizemqubi crkvu sa svake
strane osvetqavala po tri polukru-`na prozora, a na spratu bi
prozori bili okrugli.
Nije se slu~ajno Ple~nik odlu~io za rotondu. Beo-grad je za wega
bio orijent, pa je sa orijentom i pravo-slavqem povezana ideja o
crkvi s centralnom osnovom.Od prvog projekta za bogojinsku crkvu
Ple~nik je uprojektu za crkvu sv. Antuna zadr`ao prostor
izme|uzvonika i broda, vaqkasti prostor broda, te preobli-kovani
konhalni zavr{etak za prezbiterij. Predwem,ulaznom delu je sa obe
strane dodao bo~ne prostore, aispred je postavio pokriveni trem na
tri para stubo-va pored centralne osovine i na tri para pilastara
sastrane. Koncept konhi, sakrivenih iza kru`nog zida{to ih sve tri
obuhvata, bitno je poboq{an. Motiv ni-za tri povezane konhe Ple~nik
je udvostru~io i polo-`io simetri~no levo i desno uz brod, te ih je
u potpu-nosti (ne samo u dowem delu kao kod prvog
bogojinskogprojekta) prekrio sve do osvetqenog sprata jedinstve-nim
spoqnim vaqkastim omota~em. Tako se sa spoqnestrane konhe ne mogu
naslutiti, kao ni dodatni pro-stori koje je smestio u taj masivni
omota~, recimo ste-penice ka zvoniku, odnosno ka spratu broda,
stepeniceprema propovedaonici (pored oltara) i stepenice pre-ma
pevnici, odnosno prostor za mogu}u ispovedaonicupored ulaza. Zvonik
je postavio na kru`nu osnovu, u levopazuho izme|u broda i
prezbiterija. Kao i u bogojinskomprojektu, predvideo je prekrivawe
kupolom sredi{wegvaqka broda, dok bi zvonik, nasuprot o~ekivawima,
imaoravan zavr{etak – terasu – te na woj, iz osovine postran-ce
postavqenu skulpturalnu kompoziciju sa krstom ipetlom. Spoqa{wost
broda bi mestimi~no ukra{ava-le figure an|ela, razme{tene jo{ gu{}e
po zvoniku.Okrugli prozori zvonika bi na spoqnoj strani zavoji-to
pratili liniju stepeni{ta ka vrhu zvonika.
Odlu~iv{i se za sistem skrivenih konhi u omota-~u broda, Ple~nik
je prona{ao i efikasan sistem kon-strukcije – ispuweni prostori
izme|u konhi pokazalisu se kao masivni unutra{wi kontrafori.
Odlu~io seza neke bitne izmene – odustao je, recimo, od kupole
izamenio je ravnom tavanicom. Zvonik je premestio sleve na desnu
stranu prezbiterija, zamenio je gorwe za-vr{etke iznad broda i
zvonika pseudosvetlosnim tam-burom – pa je barem u osnovi postigao
oblik koji mu jemnogo zna~io. Kompozicija, naime, u konturama daje
sli-ku sv. Antuna (brod sa predvorjem i apsidom) sa malenimIsusom
(oblina torwa), dakle, ideogram koji je Ple~-niku – sklonom
simboli~kom iskazivawu – bio drag. Ustrogoj vaqkastoj osnovi
spoqa{wosti, lepo izvedenoj uopeci s belim betonskim vencima ispod
svetlog prozor-skog sprata i vencem iznad, krije se plasti~no
bogato
CRKVA SV. ANTUNA PADOVANSKOG U BEOGRADU
197
-
ra{~lawena unutra{wost. Spoqa{wost je nagla{enostroga. Masivnom
vaqku, sa pojasom pravougaonih pro-zora na gorwem spratu – vrlo
srodan motiv kod crkavau qubqanskoj [i{ki i u Pragu – i niskim
pseudosve-tlosnim tamburom na tavanici pored ulaznog zida,pridru`io
je visok ulazni kvadar sa okruglim prozo-rom i plitkom ni{om u
sredini, neposredno ispodpojasa prozora crkve, prekriv{i ga blago
nagnutimkrovom na dve vode. Bo~no ih okru`uju ni`i, u prostorod
ulaznog zida pomaknuti iznadtavani~ni volumeni,jednobrodske kapele
sa apsidama, probu{eni sa dva ni-za prozora na fasadi i sa strane.
Izme|u je sme{tenulazni trem, koji u sredwem ulaznom pojasu nosi
{eststubova sa visokim, trubastim kapitelima, a sa strane– {est
opekom zidanih pilastara. Motiv kolonade stu-bova sa trubastim
kapitelima, od kojih je svaki zami-slio druga~ije – po
starohri{}anskim motivima – po-navqa se u predvorju crkve tako {to
kolonada zauzimacelo predvorje po du`ini. Posledwi par stubova
stojina kru`nici unutra{weg vaqka.
Pa`qivo zidawe opekom kqu~ni je motiv poveziva-wa spoqa{wosti i
unutra{wosti crkve. Po visini de-le je betonski frizovi: tri spoqna
povezuju telo crkve(osim zvonika) poput prstena. U unutra{wosti su
~eti-ri friza: prvi prati unutra{wi obod broda i plasti-
ku konhalnih udubqewa na sredini zida i prezbiteri-ja. Drugi
prsten ide neposredno iznad ravne tavanicekonhi i tako|e se
udubquje u prezbiterij; u wegovoj vi-sini, u predwem delu
prezbiterija popre~na greda nastepenastim konzolama, sa raspetim
Hristom u sredi-ni, skriva vertikalni podupira~.9 Iznad tog venca
su,iznad hora i konhi, empore koje se balustradama odva-jaju od
sredi{weg crkvenog prostora. Tre}i prsten ideiznad empora oko
centralnog vaqka. Iznad je kru`nihodnik, sa unutra{we strane
pokriven zidanim pilas-trima od opeke bez kapitela, a sa spoqne
strane su pra-vougaoni prozori. ^etvrti prsten, kao nekakav
kru`niarhitrav, povezuje gorwe pilastre i preko u`eg belogprstena
povezuje se sa ravnom drvenom kasetiranom ta-vanicom.
Ovde se Ple~niku, vi{e nego igde, nudio dinami~nivolumen, kao
kod Panteona ili barokom inspirisanogprostora. Me|utim, oblikovawe
zidova je toliko strogoi kontrolisano da je prostor ostao
nepokretan; kreta-we u visinu, koje bi dala kupola, arhitekta je
jednostav-no presekao odlu~iv{i se za ravnu tavanicu. Oprema,
saoltarima, propovedaonicom, ispovedaonicama i krstomna ulazu u
crkvu, otkriva Ple~nikove, nazovimo ih tako,klasi~ne tridesete
godine: strogi oblici u mermeru,stilizovani,
starohri{}ansko-romanski ili beuron-
PETER KRE^I^
198KONZERVATORSKI PRISTUP
Sl. 1. Crkva sv. Antuna Padovanskog, osnove
-
ski nadahnuti kipovi Bo`e Pengova, uz lustere od me-singa i
bakra, ~ine osobeni, kvalitetni ansambl osa-mostaqenih formi.
Sli~na re{ewa, ponekad sasvimpreuzeta, ili veoma srodne oblike u to
vreme nalazimou crkvi u [i{ki, u pra{koj crkvi, u dozidanoj
qub-qanskoj crkvi sv. ]irila i Metodija u Be`igradu, ka-znioni~koj
kapeli u Beguwama i jo{ ponegde. Na svimtim lokacijama su zahtevne
i opse`ne opreme nastajalejo{ tridesetih godina (pro{log veka).
Crkva svojim geometrijskim formama deluje ne samomonumentalno
nego, za ono vreme, ~ak revolucionarnomoderno. Ple~nik je rizikovao
zidaju}i u opeci, a po-sle niza uspe{nih pra{kih realizacija, u
rezidencijipredsednika Toma{a G. Masarika na pra{kim Hrad~a-nima, u
vrtovima i kvalitetno izvedenim stubovimacrkve u [i{ki i
spoqa{wosti palate Osiguravaju}egzavoda u Qubqani, rizik mu se
isplatio – dobio je kva-litet kakav je ina~e mogao da tra`i i
postigne u ino-stranstvu i u Sloveniji.
Ako pra{ka crkva ozna~ava krajwe pojednostavqewerazvoja koncepta
pravougaonog (kvadratnog) crkvenogprostora, onda beogradska ima
istu ulogu u razvoju cen-tralnih osnova – ~ak se po vremenu
nastanka one gotovo
sasvim podudaraju. U oba slu~aja re~ je o zna~ajnom me-|a{u, {to
jo{ ne zna~i da je Ple~nik sve rekao u raz-voju crkvenih i drugih
volumena na obe teme. Svakakose ovom crkvom, bar privremeno,
zavr{io period kojibismo mogli nazvati ekspresivnim, ~ak
ekspresioni-sti~kim. Ovde vi{e nema bogatstva ekspresionisti~-kih
elemenata i kompozicije, jukstapozicija, kakvimobiluje bogojinska
crkva. Ple~nik je dosegao svoj kla-si~ni nivo i ni{ta nije
karakteristi~nije za wega ne-go da je slede}eg trenutka tu
klasi~nost bio u stawu danegira i vrati se na starija, tako|e
ekspresivna pola-zi{ta. Ipak, nikad vi{e nije prekora~io prag
sece-sijski razdrobqenih formi i koncepata. Ta vrata za-tvarao je
jo{ u Be~u, a u vreme pra{ke {kole kona~noih je zatvorio.
Enterijer crkve sv. Frawe u [i{ki dezeniranomunutra{wo{}u dobro
reflektuje shvatawe razli~itihnivoa u~e{}a u obredu. Niz oltara, sa
naglaskom na ve-likom oltaru, pomaknut od oltarnog zida ka
unutra{wojivici sredi{weg, velikim stubovima ograni~enog kva-drata,
odre|uje prostor za protagoniste obreda. Oltarisu donekle podignuti
iznad nivoa poda crkve, a svojomplasti~nom izra`ajno{}u i
dominantnom piramidom
CRKVA SV. ANTUNA PADOVANSKOG U BEOGRADU
199
Sl. 2. Crkva sv. Antuna Padovanskog, presek
-
u velikom oltaru (tada jo{ uvek bez dekorativno pozla-}enog
paravana) isti~u sredi{wi obredni prostor, re-zervisan za
sve{tenike. Produbqen je sredi{wi deobroda unutar oboda stubova, i
nivoom je odvojen od de-ambulatorijuma, {to je ~ak i kod Ple~nika
izuzetanmotiv koji slu`i drugom, isto tako va`nom polu obred-nog –
publici, neposrednim u~esnicima ili javnosti.Deambulatorijum
koriste oni koji dolaze na obred, alii oni koji u crkvi imaju druga
posla, ne nu`no vezana zadoga|awa u brodu. U unutra{wosti crkve sv.
Antuna uBeogradu opet se mo`e otkriti ideja trostepene
podeleprostora za sve tri kategorije u~esnika u obredu –
sve-{tenstvu, koje vodi obred, namewen je poseban
prostorprezbiterija sa velikim oltarom i prostorima u kon-hama sa
svake strane broda s bo~nim oltarima, central-ni brod je za
u~esnike, a posmatra~ima i onima koji sebave stvarima koje se ne
ti~u obreda koji se odvija ucentralnom prostoru namewene su empore
iznad kon-hi, ili, jo{ boqe, oni se mogu kretati gorwim
deambu-latorijumom oko centralnog prostora broda.
OpremaKao {to je ve} re~eno, Ple~nik je projektovao opre-
mu za crkvu neposredno po zavr{etku gra|evinskih ra-dova. Veliki
deo opreme izra|en je do po~etka Drugogsvetskog rata, a wen znatan
deo, {to u nekim slu~ajevi-ma zna~i odmak od prvobitnih Ple~nikovih
zamisli,napravqen je posle rata.
Veliki oltar10
Veliki oltar sa pripadaju}om opremom nastao jeuglavnom prema
prvobitnom projektu, sa izuzetkomslike sv. Antuna. Kqu~ni elementi
su menza oltara na~etiri stepenika od tamnog mermera sa
eta`iranimnastavkom oltara: tabernakul za ciborije, tabernakulza
monstrancu, prostor za izlagawe najsvetijeg, eta`i-rani mermerni
nastavak sa perforiranom mermernommre`om, a iznad wega nastavak sa
uskim otvorom i {i-qatim zavr{etkom sa krstom. Zid u prezbiteriju
je uu`em apsidalnom delu oblo`en mermernom oplatom iz-nad polovine
zida od opeke. Prostorom iznad betonskogpojasa, sve do betonskog
pojasa tavanice, dominira bron-zani kip sv. Antuna, rad Ivana
Me{trovi}a, u {irokomprofiliranom ovalnom okviru od tombaka (legura
ba-kra sa mawe od 20% cinka – prim. prev.). Ple~nik je,prema
projektu iz 1954, imao druga~ije zamisli za sv.Antuna. Oval sa
kipom sveca opremio bi sa 14 {iqa-tih trouglova – stilizovanim
zracima, veoma sli~nimdekoracijama kipa sv. Benedikta na oltaru u
Strawama,iz pribli`no istog perioda. Kompoziciju sa velikimkipom
sv. Antuna na zidu u dubini prezbiterija kruni-{e krst, koji stoji
u predwem delu na popre~noj sponi
u visini drugog venca na masivnim konzolama. Od wegase spu{ta
veliki okrugli luster (corona pendente) i ~e-tiri zvonaste
svetiqke, dok je isti broj kuglastih sve-tiqki na popre~noj gredi.
U opremu velikog oltaraspadaju i masivni mermerni sto za pri~e{}e
sa mesin-ganim vratancima (u celini sa~uvan) i dekorativnimetalni
sve}wak sa Marijom, na kamenom podno`ju ko-jeg prilikom posledweg
razgledawa crkve nije bilo.
Oltar Marijine Blagovesti11
Ple~nik je pored prezbiterija u desnoj konhi posta-vio oltar
Marijine Blagovesti sa petodelnom oplatomod mermernih plo~a,
vertikalnim pregradnim rebrimau pozadini i sa latinskim natpisima.
Pozla}eni kipcele Marijine pojave, sa sveta~kim oreolom iza glave
iruku, stoji iza menze oltara tako da se wegov dowi deovidi izme|u
stubi}a koji podupiru plo~u menze. Na gru-dima joj je medaqon sa
znamewem sv. Duha. Dodatni ukras
PETER KRE^I^
200KONZERVATORSKI PRISTUP
-
su tri lustera, koji se na razli~itim visinama spu{ta-ju sa
tavanice konhe. Pored oltara na levoj strani sto-ji drveni stalak
sa pri~vr{}enom metalnom {ipkomi medaqonom Majke bo`ije s detetom.
Ispred oltaranalazi se jednostavno drveno klecalo, verovatno
izra-|eno prema Valentin~i~evom planu. Izra|eno je vi{eovakvih
klecala.
Oltar Srca Isusovog12
Levo od velikog oltara nalazi se oltar Srca Isuso-vog sa kipom
serafinskog Hristosa na visokom stuba-stom podno`ju iznad oltara u
uskoj mermernoj ni{iizme|u ~etiri stuba – visokih pored ni{e, ni`ih
nauglovima konhe. Vrhovi stubova su svetiqke u obliku tr-bu{astih
vaza. Na levoj strani, sa tavanice konhe spu{tase luster. Po strogo
hijerati~nom izgledu i motivukrila pored Hristovog lika, kip je
sli~an onom kojeg jePle~nik postavio na glavnom oltaru pra{ke
crkve.
Ovaj oltar i onaj Marijine Blagovesti u simetri~nojkonhi jedini
su – uz veliki oltar – nastali u celini poPle~nikovim zamislima.
Druga dva oltara u sredwimkonhama ostala su nedovr{ena, a oprema
konhe, namewe-na oltaru Hristovog stradawa, sasvim je
nedore~ena.
Oltar sv. Frawe13
Sada{wi oltar »sv. Frawe«, u sredwoj konhi na de-snoj strani,
sastoji se od kamene menze, kamenog krstaza oltar izme|u ~etiri
sve}waka sa kamenim podno`-jima. Sa svake strane pored oltara stoje
kameni kande-labri sa po dva dekorativna lustera, koji se na
velikimobru~ima spu{taju sa pre~ki popre~nih greda krsta.Drveno
klecalo je kao kod Marijinog oltara.
Oltar sv. Josipa14
Sada{wi oltar »sv. Josipa« sastoji se od drvene men-ze iz koje
raste niski retabl, a iz wegove sredine raste
CRKVA SV. ANTUNA PADOVANSKOG U BEOGRADU
201
Sl. 3. Crkva sv. AntunaPadovanskog, izgledi
-
drveno podno`je za kip u obliku niskog pilastra. Gor-wi deo
konhe arhitekta je opremio sa pet drvenih kon-zola na kojima je pet
drvenih stubi}a. Predwa dva stu-ba uz ivicu konhe povezuje popre~na
drvena greda, astubi}e u pozadini konhe s predwom gredom
povezujutri radijalno postavqene drvene spone koje prelazepreko, a
iz ovih ispusta spu{taju se tri metalna luste-ra. Ve} je re~eno da
je ovaj oltar prvobitno bio name-wen sv. Frawi. Simbolika
stilizovanih jaslica, pred-stavqenih radijalno raspore|enim drvenim
gredama,odgovara kako sv. Frawi, tako i sv. Josipu. Wega,
na`a-lost, na oltaru predstavqa nekvalitetno vajarsko delo.
Ispovedaonica15
Verovatno su funkcionalni razlozi kumovali sme-{tawu
ispovedaonice u tre}u konhu na desnoj strani,tik uz ulaz u glavni
brod. Po prvobitnom projektuPle~nik ju je zamislio u obliku
trodelnog ormana sadonekle nagla{enim sredwim delom. Prema novom
pro-jektu, koji nije sa~uvan u muzejskoj zbirci, odlu~io seza tri
jednaka volumena sa donekle uvu~enim sredwimdelom, koji sa predwe
strane uokviruje kompozicija od~etiri stuba sa gredom. Sredwi deo
nagala{en je kom-pozicijom u duborezu, koja podse}a na sve}wak.
Oltar Hristovog stradawa16
Ple~nik ga je u projektu iz 1937. zamislio kao oltarsa bo`ijim
grobom ispod menze oltara. U pozadinigroba bi se uz zid uzdizao
visok stub s petlom na vrhui bi~evanim Hristom u visini menze
oltara. Zidovikonhe trebalo je da budu do betonskog pojasa
potpunoprekriveni reqefima u dva niza sa glavnim scenamaHristovog
stradawa. Betonski venac trebalo je da bude,u skladu sa zna~ajem
oltara, odgovaraju}e dekorisan fi-gurama i natpisima. Kasnije,
mo`da jo{ pre rata,Ple~nik se predomislio i, sa~uvav{i osnovnu
kompo-ziciju sa stubom, ali bez bo`ijeg groba, obele`io Hri-stove
muke na putu stradawa posudicama sa krstom inatpisima. Ova ideja u
celosti je neostvarena. U po-sledwem trenutku konha je opremqena
drvenim reqe-fima Hristovog stradawa, {to, dodu{e tematski, sle-di
prvobitnu Ple~nikovu ideju, ali se sadr`inski iformalno od we bitno
udaqava, i stoga su reqefi sa-svim neprikladni.
Propovedaonica17
Propovedaonica izme|u prezbiterija i oltara SrcaIsusovog jeste
kameni kvadar na tri stuba. Prema prvo-bitnom planu trebalo je da
ih bude osam: po tri bi po-dupirala uglove, a dva bi stajala pored
zida. Odustalo setako|e i od planirane svetiqke na stubu na levom
pred-wem uglu propovedaonice. Ipak, izveden je kvadratni
baldahin nasred belog betonskog pojasa na konzoli ko-ja izlazi
iz zida u osovini vrata koja vode u propove-daonicu.
Stubovi pored stola za pri~e{}eSto za pri~e{}e je donekle
pomeren izvan prezbi-
terija tako da ulazi u prostor kruga glavnog broda. Uprostor
izme|u ivice stola za pri~e{}e i ivice prez-biterija arhitekta je
na stepenik klecala postavio ne-koliko stubova – sve}waka od tamnog
mermera. Kapitelisu isklesani u obliku obrnutih podse~enih
piramida,a wihova osobenost su zasigurno mesingani obru~i zasve}e
razli~ite {irine, koji nose po tri mesinganekonzole pri~vr{}ene za
deblo stuba. Kapitele stubovakruni{u metalni krstovi na kugli.
Raspe}eU osovini preseka ulaznog dela i glavnog broda sto-
ji ikonografski prili~no neobi~na kompozicija ras-petog Hrista.
Na dvostrukoj kamenoj plo~i od tamnogmermera u predwem planu su dve
niske kamene vaze sanatpisima. U pozadini plo~e di`e se masivan
stub sakapitelom i plo~om sa natpisom na ivici u dva reda.Iza wega
je drveni krst u obliku slova T, za koji je pri-kovan raspeti Hrist
koji sa krsta pru`a desnicu. Sli-~an motiv, raspetog Hrista,
Ple~nik je pribli`no uisto vreme upotrebio na grobnici slovena~kih
bisku-pa i sve{tenika na qubqanskom grobqu @ale i na ve-likom
oltaru sv. Mihaela na Barju kod Qubqane.
[kropionice18
Desno od ulaza, u ni{i je velika {kropionica uobliku stuba sa
posudom ispod, dok na vrhu kapitelastoji statua sv. Antuna. U
suprotnoj ni{i je niska ka-mena vaza sa istom funkcijom. Iznad we
je drveni re-qef sa bla`enim ocem Mandi}em, delo autora
reqefaHristovog stradawa.
Klupe19
U Ple~nikovoj zbirci sa~uvana su dva nacrta za crk-vene klupe u
Sv. Antunu. Najve}i broj klupa nije izra-|en prema Ple~nikovim
projektima, ve}, najverovat-nije, prema Valentin~i~evim. Samo
predwe dve klupeneposredno pored prezbiterija, kako sa mu{ke tako
isa `enske strane, izra|ene su verovatno prema drugomPle~nikovom
projektu (karakteristi~ni detaqi su za-o{treni sredwi deo bo~ne
strane i drveni klinovi,koji se pojavquju sa spoqne strane
horizontale klupe).Prema navodima iz prospekta, koji je objavio
`upnidvor pri Sv. Antunu, klupe je poklonila bosanska fra-weva~ka
provincija. Kasnije su opremqene instalaci-jom centralnog
grejawa.
PETER KRE^I^
202KONZERVATORSKI PRISTUP
-
Pod20
Crkveni pod je od kamena. Ple~nik je uradio i pro-jekat poda
kojeg se, iz nepoznatih razloga, nisu pridr-`avali pri izvo|ewu.
Novi projekat delo je arhitekteValentin~i~a, a bojama i rasporedom
kamenih obojenihpoqa dobro prati osnovnu ideju okruglog prostora,
kaoi – prema Ple~niku – odre|ena poqa za dve vrste klupa.
Sekundarna oprema i preure|ewaUprkos nastojawima Ple~nika i
wegovih nasledni-
ka da crkvu u celini opreme, to se na`alost nije desilo.[tavi{e,
ubrzo su reforme koncila uslovile postavqa-
we novog ̀ rtvenog oltara koji omogu}ava sve{teniku datokom mise
bude okrenut licem vernicima. Pribli`nou isto vreme po~elo se sa
ozvu~avawem ve}ih crkava.Potreba da crkve budu udobnije kumovala je
razli~itimpoku{ajima grejawa tokom hladnih meseci. Sve se
tode{avalo i u crkvi sv. Antuna. Za razli~ite nove po-trebe, pored
nabrojane i opisane opreme, u crkvu suuneti i obredna sedi{ta i
drugi mawi predmeti.
Najzahtevnija intervencija bila je izvedena na pre-gradnim
»pilastrima«, izme|u konhi. Na visini odoko 1,5 m iz zida izlaze
mali konzolni ispusti, koji sezavr{avaju tankim belim obrubom – to
su izduvne cevi
CRKVA SV. ANTUNA PADOVANSKOG U BEOGRADU
203
Sl. 4. Crkva sv. Antuna Padovanskog, projekat oltara kri`nog
puta sa 14 stanica
-
toplog vazduha. Na u`im pregradnim zidovima posta-vqena je po
jedna izduvna cev, a na {irim zidovima po-red prezbiterija i na
ulazu u crkvu – po dve. Dva kva-dratna otvora u dubini prezbiterija
verovatno slu`eistoj svrsi. Onaj ko je planirao ovu intervenciju
tru-dio se da ona bude {to mawe vidqiva, iako izduvne ce-vi nisu
sasvim skrivene. Re{ewe nije optimalno, akoje uop{te bilo potrebno
postavqati centralno greja-we u crkvene klupe. Intervencija na
klupama bila je~ak gruba, nije se vodilo ra~una o obliku i
konstruk-ciji, bez obzira po kakvom su projektu napravqene.
Ozvu~ewe je u crkvi poprili~no improvizovano. Dvauska uspravna
zvu~nika postavqena su skoro metar ispodvenca, pored ivica ulaza u
prezbiterij. Povezani suslobodno vise}im, vidqivim elektri~nim
`icama.
Prezbiterij je najpopuweniji opremom. Novi ka-meni `rtveni oltar
uklopqen je dosta uspe{no u prvo-bitnu postavku. Tom prilikom je
napravqen i kameniamvon koji ne dosti`e o~ekivan kvalitet. Ostali
delo-vi opreme nemaju umetni~ke vrednosti. Re~ je o obred-nim
sedi{tima, krstu sa oltara, uskr{wem sve}waku,zvoncu na ulazu u
sakristiju, svetiqkama na vencu pre-
PETER KRE^I^
204KONZERVATORSKI PRISTUP
Sl. 5. Crkva sv. Antuna Padovanskog, detaq oltara
-
zbiterija, krstovima za osve}ivawe razme{tenim poprezbiteriju i
u brodu. Na`alost, ni Valentin~i~evilusteri, posebno projektovani
za crkvu, ne dosti`ukvalitet Ple~nikove opreme.
SMERNICE OBNOVE
Nekoliko osnovnih principaOsnovno merilo za svaku intervenciju u
organizmu
crkve i wegovu opremu jeste prvobitno stawe, odnosnoserija
projekata koji se odnose na drugi – izveden pro-jekat crkve i na
weno opremawe. Ciq svake intervenci-je je pribli`avawe optimalnoj
autorovoj zamisli, a neudaqavawe od we, poboq{avawe op{teg izgleda
objektai opreme, a ne pogor{avawe. [to se ti~e nedostaju}eopreme,
treba biti svestan da je Ple~nikovo delo isto-rijski zavr{eno i da,
uprkos sa~uvanim brojnim pro-jektima arhitekte za ovaj ili onaj deo
crkve ili opreme,danas vi{e nema mogu}nosti da se izvede onako kako
bije izveo Ple~nik. Zato pri svakoj, pa i najmawoj, inter-venciji u
wegovom delu treba prevashodno tra`iti duhPle~nikove tvorevine, pri
~emu wegovi projekti, kojise ~uvaju u AML (mo`da i jo{ negde u
Beogradu i drugde),mogu da budu od velike koristi. Oni daju konture
ide-je, oni su znak Ple~nikovog autorskog htewa kojem sedanas treba
stvarala~ki pribli`iti. Drugim re~ima,za svaku intervenciju treba
tra`iti najkvalitetnijeautore, arhitekte, vajare, zanatlije za
crkvene predme-te, i svi oni moraju se u`iveti u na~in
Ple~nikovograzmi{qawa, slede}i likovna i ikonografska
uputstvawegovih nacrta. Unutar tih ograni~ewa imaju umetni-~ku
slobodu. Ovo je izuzetno te`ak zahtev koji podrazu-meva stalnu
potragu za odgovaraju}im autorsko-umet-ni~kim li~nostima za
obnavqawe i opremawe crkve, uSrbiji i izvan we, ali ga treba
bezuslovno po{tovatiako je ciq o~uvawe, dopuwavawe, dakle,
poboq{aweovog Ple~nikovog umetni~kog dela.
Okolina crkve i wena spoqa{wostJedan od kqu~nih zadataka onih
koji sada upravqaju
crkvom i gradskih vlasti jeste ure|ivawe neposredneokoline
crkve. Crkva svojom veli~inom i kvalitetomzahteva odgovaraju}e
udaqavawe objekata koji je sada pri-tiskaju, pre svega sa obe bo~ne
strane. I za ulaz iz PopStojanove ulice crkvi bi trebalo vi{e
prostora. Za re-{ewe ovog problema bi}e potrebna bliska saradwa
onihkoji upravqaju crkvom i nadbiskupije, s jedne strane,
inadle`nog zavoda za o~uvawe spomenika i gradskih vla-sti, s druge.
Jedino {to bi crkvena vlast mogla da uradi– ukoliko raspola`e
dovoqnim finansijskim sredstvi-ma – bilo bi sistemati~no
otkupqivawe objekata oko
crkve i {irewe slobodnog prostora oko crkve ru{e-wem tih
objekata. Urbanisti~ka politika i konkretnoure|ivawe celokupnog
prostora stvar je gradskih vlasti,wihovog interesa i politi~ke
voqe. Tokom proteklihsedamdeset godina oni se nisu bogzna kako
iskazali. Nad-le`ne slu`be bi trebalo podsta}i odgovaraju}im
pro-mi{qenim predlozima, a onda uporno slediti postav-qen ciq.
Koliko znam, nisu napravqeni posebni pla-novi ure|ewa okoline.
Sude}i po sa~uvanim nacrtima,ni Ple~nik se tim problemom nije
posebno bavio.
Predlog: Treba napraviti plan ure|ewa okoline ko-jim bi se
odredio obim ru{ewa nekvalitetnih okolnihgra|evina, a potom urediti
prostor kvalitetno obli-kovanim parkom, koji bi isticao vrednosti
objekta. Uovo spada i ure|ivawe sada{weg ulaza u crkvu, kao imogu}e
pomerawe ulaza u eventualno druga~ije reguli-sanoj Pop Stojanovoj
ulici.
Spoqa{wost crkvePosetio sam crkvu u prole}e 2002. i stekao
utisak da
je u prili~no dobrom gra|evinskom stawu i da, na prvipogled,
nema potrebe za korenitim intervencijama. Pritom se, naravno, ne
upu{tam u stru~ne ocene gra|evin-skog stawa konstrukcije, krovova,
oluka i stawa insta-lacija. Precizan pregled stru~waka mo`da bi
otkriopotrebu za zamenom ovog ili onog o{te}enog elementaili dela
konstrukcije. Ako postoje ovakve potrebe, ilinamere, svaku
intervenciju treba izvesti precizno,prema prvobitnom, Ple~nikovom
ili Valentin~i~e-vom modelu. Zato svaku intervenciju moraju
nadziratiodgovaraju}i stru~waci, a me|u wima, obavezno, i do-bri
poznavaoci Ple~nikove arhitekture.
Kip sv. Antuna Padovanskog u ni{i iznad ulaza u crkvuU drugom
projektu za crkvu sv. Antuna u Beogradu, u
revidiranoj varijanti prvog projekta, u osovini ulazau povi{enom
delu iznad okruglog prozora izme|u dvabela pojasa od vidqive opeke,
neposredno ispod trouga-onog pro~eqa, pojavquje se ni{a za
skulpturu za{titni-ka crkve. U projektu glavnog pro~eqa dobro se
vidi daje arhitekta nameravao da u ni{u postavi strogo sti-lizovanu
figuru sv. Antuna, kao {to su koncipirani ikipovi Srca Isusovog i
Marije u konhama pored veli-kog oltara. Ni{a iznad ulaza je dosad
ostala prazna,ali nema razloga da tako bude i daqe. Na tom mestu
sva-kako bi trebalo da bude postavqena kvalitetna skulp-tura sveca,
koja bi po konturama, veli~ini i pozi bilapo Ple~nikovoj zamisli.
Kad oni koji upravqaju crk-vom budu o tome odlu~ivali, treba
prona}i izvrsnogvajara, spremnog da se sasvim podredi zahtevima
zadat-ka. On mora da izradi model u prirodnoj veli~ini i
CRKVA SV. ANTUNA PADOVANSKOG U BEOGRADU
205
-
postavi ga u ni{u, ne bi li se dobro procenio iz svihuglova,
naro~ito iz daqine. Tek posle svestrane stru~-ne procene i
upore|ivawa s Ple~nikovim re{ewima uQubqani, Bogojini, Pragu i jo{
ponegde bio bi napra-vqen kip u trajnom materijalu – od kamena,
betona ilibronze, koji bi potom bio pozla}en.
Unutra{wost crkvePosle razgledawa crkve ~ini mi se da je
unutra-
{wost u gra|evinskom pogledu na sasvim zadovoqava-ju}em nivou.
Treba ispitati pukotine na vencu ispodempora s leve strane. Ako u
pukotinu treba injektira-ti vezivne mase, neka se to izvede tako da
na povr{inivenca posle intervencije trag injektirawa i povr{in-skog
popuwavawa pukotine bude nevidqiv.
Grejawe crkve, poda, crkvenih klupaVizuelno jedinstvo dinami~no
strukturiranog
omota~a od opeke u unutra{wosti je, u najve}oj meri,poreme}eno
intervencijom – izduvnim cevima za to-pli vazduh – na pregradnim
zidovima. Vidi se da su se
autori veoma trudili da se intervencija {to maweprime}uje, ali
ona smeta. Ukoliko je grejawe crkve po-sle ove intervencije
delotvorno, te{ko da se mogu pro-na}i argumenti za napu{tawe tog
na~ina grejawa –uklawawe izduvnih cevi i vra}awe pregradnih zidovau
prvobitno stawe – {to bi bilo jedino ispravno.Podno centralno
grejawe je mogu}a alternativa, ukoli-ko se oni koji upravqaju
crkvom odlu~e za ure|ivawepoda prema sa~uvanim Ple~nikovim
nacrtima. Po{toje postoje}i pod veoma kvalitetno izra|en, ~ini mi
seda su slabe {anse za ovako radikalnu intervenciju, ba-rem u
skorijoj budu}nosti. Ne preporu~ujem je, samo jepomiwem kao
legitimnu mogu}nost. Ostaje kao jedinosmisleno re{ewe problema
grejawa crkve centralnogrejawe postavqeno u crkvene klupe.
Preporu~io bihda se postoje}e klupe zamene novima, da se izrade
premajednom ili drugom postoje}em Ple~nikovom projektu ida se tada
ugradi centralno grejawe, koje bi moralo dabude {to skrivenije.
Zato su drvo i svojstva wegovihboja veoma va`ni. Preterano svetle,
egzoti~ne, crven-kaste vrste drveta nisu pogodne, ve} treba
koristiti
PETER KRE^I^
206KONZERVATORSKI PRISTUP
Sl. 6. Crkva sv. Antuna Padovanskog, sada{wi izgled Sl. 7. Crkva
sv. Antuna Padovanskog, detaq
-
drvo koje je Ple~nik upotrebio u crkvi sv. Frawe u[i{ki, u crkvi
u Be`igradu, u Strawama i drugde.Nijanse drveta u crkvi sv. Antuna
bile bi tako|e po-godne.
Crkvena opremaOsnovni princip, kojeg bi se trebalo
pridr`avati
u daqem opremawu crkve, jeste da se po|e od postoje}e,Ple~nikove
opreme, ili od wegovih neizvedenih pro-jekata za opremu. Zala`em se
za princip da polaznata~ka opremawa bude stariji nacrt, jer je
Ple~nik zbognedostatka novca pojednostavqivao osnovnu ideju u
no-vijim projektima, naro~ito posle rata, i time je dostaokrwio. Za
opremu, za koju ne postoje projekti, trebalobi se prilagoditi
op{toj atmosferi ambijenta, sledi-ti intencije autora i poku{ati da
se ona stilski srod-no dopuni. Da bi se tome udovoqilo, bi}e
potreban nemali napor u izboru stru~waka, projektanta, a ni{tamawi
ne}e iziskivati ni izbor dovoqno kvalitetnihizvo|a~a – od vajara i
zanatlija, koji prave crkvenepredmete, do stolara i
kamenorezaca.
Veliki oltarVeliki oltar je uglavnom nastao po Ple~nikovim
projektima. Po nekim svedo~ewima, Ple~nik nije biozadovoqan
Me{trovi}evom skulpturom sv. Antuna uovalu izme|u dva venca u
osovini apside. ^inilo mu seda je prevelika. Sada, najverovatnije,
ne treba ni mi-sliti na zamenu skulpturom koja bi bila u
idealnomskladu sa Ple~nikovim studijama mandorle sa svecemokru`enim
trougaonim zracima. To }e, jednom, mo`dabiti predmet ozbiqnog
razmatrawa, i tada treba po}iili od projekata razvijawa celine iz
1937, ili od pro-jekata iz 1954. Prednost prve ideje je u tome {to
je mo-numentalnija, a druge – {to je projekat detaqnije obra-|en. U
svakom slu~aju, polazni projekat treba ponovodetaqno uraditi kako
bi bio dobra osnova za rad vi{eizvo|a~a (vajara, zanatlija koji
izra|uju crkvene pred-mete, izra|iva~a pozlate i dr.).
Ostali delovi opreme oltara su Ple~nikovi. Tre-balo bi ih
o~istiti i osve`iti. Dodatni `rtveni ol-tar, kao {to je re~eno,
dobro se uklapa u ambijent, doksu problemati~ni amvon, uskr{wa
sve}a, a naro~itoobredna sedi{ta. Treba napraviti nov i
promi{qenprojekat potrebne dodatne opreme. Mislim da bi za tajposao
bio pogodan priznati arhitekta i dizajner ob-rednih sedi{ta prof.
Janez Suhadolc, sa qubqanskogArhitektonskog fakulteta. On bi, kad
su sedi{ta u pi-tawu, bio i prikladan izvo|a~. U dodatne delove
opre-me, koje bi mo`da trebalo zameniti boqima, spadaju ikrstovi za
osve}ivawe, krst `rtvenog oltara, zvoncekod vrata sakristije,
dodatno osvetqewe i ozvu~ewe.
Dodatno osvetqewe, ozvu~ewePle~nik je predvideo da se veliki i
bo~ni oltar
osvetle sve}wacima i lusterima. Dodatno osvetqewe~inilo mu se
nepotrebnim, {to govori kakvu je atmos-feru `eleo u crkvi. Smatram
da nije `eleo da volume-ni budu previ{e osvetqeni, ve} ih je
osvetqavao sit-nim ta~kastim svetiqkama da bi dobio
ekspresioni-sti~ki efekat odsjaja na tamnim glatkim povr{inama.Ova
ideja morala bi se po{tovati. Dana{we vreme do-nelo je mogu}nost i
`equ za jakim osvetqewem. Uobi-~ajilo se da crkva prilikom velikih
sve~anosti i pra-znika bude jarko osvetqena. Tako treba shvatiti
Valen-tin~i~eve lustere u brodu, kao i improvizovano osve-tqavawe
bo~nih oltara malim reflektorima. Nepri-kladni su, iako su mali i
jedva vidqivi. Trebalo biPle~nikovu arhitekturu oltara iskoristiti
tako da sedodatne svetiqke iz glavnog smera pogleda ne vide
(re-cimo, postaviti ih iza velike grede sa raspe}em is-pred velikog
oltara, ili iza drvenih greda iznad olta-ra sv. Josipa i sli~no).
Ni u kom slu~aju ne smeju se be-la betonska poqa, koja se prote`u
oko konhi i prezbi-terija, upotrebiti za postavqawe dodatnih
svetiqki.Zato bi trebalo sa venca u prezbiteriju odstraniti
svesvetiqke.
Savremena katoli~ka liturgija napu{ta ~itaweodlomaka iz biblije
i jevan|eqa kao i dr`awe propo-vedi sa propovedaonice.
Propovedaonicu je zamenioamvon pored `rtvenog oltara, a ozvu~ewe
bitno pratiovu promenu. Postoje}e crkveno ozvu~ewe, sa dva oka-~ena
zvu~nika, improvizovano je i verovatno maloefikasno. Poseban
problem su elektri~ne `ice kojesmetaju i kod dodatnog osvetqewa.
Savremena tehnikaomogu}ava be`i~no ozvu~ewe. Predla`em da se
postavipotreban broj samostoje}ih zvu~nika na metalnim po-stoqima i
da se wihova visina odredi u odnosu na vi-zure u glavnim pravcima.
Nema potrebe da se dizajni-raju u Ple~nikovom stilu. Strogo,
savremeno dizajni-rani i vizuelno jednostavni zvu~nici
odgovara}eovom osetqivom ambijentu.
Dopuna bo~nih oltara i ure|ivawe oltara Hristovog stradawa Oba
sredi{wa bo~na oltara uglavnom je opremio
Ple~nik. Nedostaju samo skulpture sv. Josipa i sv.Frawe. Postoje
originalni crte`i za figuru sv. Fra-we i za okvir. Oni su
odlu~uju}i za svako eventualnodopuwavawe oltara. Vajar, stolar i
izvo|a~ crkvenihpredmeta moraju strogo da se pridr`avaju nacrta
ozna-~enog okvira – odstupawa su mogu}a samo u
vajarskojinterpretaciji figure. Za figuru sv. Josipa ne posto-ji
nacrt, pa preporu~ujem da se uzme jedno od postoje-}ih Ple~nikovih
re{ewa ove figure (recimo, iz crkve
CRKVA SV. ANTUNA PADOVANSKOG U BEOGRADU
207
-
sv. Josipa u Qubqani) i da se ono, umaweno, aplicirana mesto
dana{we neprikladne skulpture.
Oltar Hristovog stradawa je jedan od najzahtevni-jih zadataka u
crkvi. Smatram da ure|ewe ovog oltaratreba u celini da se izvede
prema Ple~nikovom projek-tu, i to prvobitnom, zahtevnijem nacrtu
koji predvi|astub sa petlom na vrhu, figuru bi~evanog Hrista u
pod-no`ju i, u reqefu izvedena, mesta zastajawa na PutuHristovog
stradawa sa natpisima. Ista pravila va`e iu ovom slu~aju – treba u
svim elementima izvo|ewa pred-videti vrhunske izvo|a~e i obezbediti
odgovaraju}a,ne mala sredstva. Trebalo bi formirati posebnu
grupustru~waka koji bi precizno odredili program i faze,prona{li
odgovaraju}e izvo|a~e i pa`qivo nadziraliintervenciju. Preporu~ujem
ovakav metod rada za svakuintervenciju u crkvi, jer gotovo da nema
poduhvata ko-ji ne bi, na neki na~in, uticao na celovit izgled
Ple~-nikove crkve. Mislim na eventualna dopuwavawa ni-{a u
predvorju, oblikovawe stalaka za sve}e, kutijicaza milodare i
sli~no.
Kripta ispod velikog oltara21
Prilikom posete crkvi nisam bio u prilici da raz-gledam kriptu,
pa ne mogu da procenim u kakvom je onastawu. U mapi projekata za
crkvu sv. Antuna postoji dodetaqa razra|en nacrt opreme kripte,
izra|en 1936. Toje obavezuju}e polazi{te, a u eventualnom opremawu
tre-ba da se po{tuju goreopisana pravila.
ZAKQU^NE PREPORUKEPle~nikova crkva sv. Antuna u Beogradu je
toliko
izuzetno i va`no delo da ga s pravom svrstavamo u
naj-istaknutija svetska arhitektonska ostvarewa 20. veka.Ako ova
crkva jo{ uvek nema takav zvani~an status, akojo{ uvek nije
uvr{}ena u spomenike svetske sakralneba{tine, onda svakako treba
nastojati da se to postig-ne. A ako se ve} ne nastoji da bude
toliko visoko, ondase treba potruditi da bude na {to vi{em mestu,
kako name|unarodnom tako i na nacionalnom nivou.
Visokapozicioniranost arhitektonskog spomenika u prin-cipu olak{ava
put do potrebnih sredstava za obnovu idopunu. Nadam se da prvi deo
ove studije daje potrebneargumente za wegovu najvi{u mogu}u ocenu.
Iz ovakveocene proizlazi strogi re`im ~uvawa, dopuwavawa
iprezentacije objekta, potreba za {to kvalitetnijimtretmanom u
urbanoj sredini, proizlaze i osnove zaprioritetni tretman kako od
onih koji upravqaju spo-menikom, tako i od vlasti ili me|unarodne
zajednice.Crkva prema stru~nim merilima zauzima tako uglednomesto
da za prezentaciju, obnovu i dopunu mo`e da do-bije finansijska
sredstva i u doma}em i u me|unarod-nom prostoru. Ako su problemi
prezentacije, obnove i
dopuwavawa posle vi{egodi{weg ~ekawa i odlagawapostali veoma
aktuelni, prvi je zadatak onih kojiupravqaju objektom da po~nu da
pribavqaju informa-cije o tome koji bi fondovi na republi~kom ili
me|u-narodnom nivou do{li u obzir za finansirawe obno-ve i ostalih
radova. Drugi, nu`no potreban korak jesteizrada plana radova za
obnovu, odnosno postavqaweprioriteta potrebnih intervencija, jer je
nemogu}e dase svi odjednom izvedu, a jo{ mawe finansiraju.
Tre}ikorak je evidentirawe ustanova i pojedinaca od kojihse o~ekuje
u~e{}e u ovakvim i sli~nim poslovima –bilo bi dobro pridobiti ih za
saradwu. Pri tom po-sebnu pa`wu treba posvetiti izboru stru~waka
zaPle~nikovu arhitekturu – oni za svaku intervencijumoraju davati
stru~ne savete i sve intervencije svevreme pratiti.
Veoma je va`no da se formira najboqi mogu}i timplanera i
izvo|a~a, verovatno me|unarodni, u koji bise pored doma}ih
stru~waka morali ukqu~iti i ino-strani, prevashodno iz Slovenije.
Ve} i prevo|ewePle~nikovih ideja u nacrte iziskiva}e, za
dana{wevreme, izuzetan napor ne bi li se uskladio rad
brojnihzanatlija, kojih za ovakve zadatke nema na pretek.Osnovna
vodiqa mora sve vreme svima da bude vrhunskikvalitet i puna
anga`ovanost.
BIBLIOGRAFIJA:
– Aleksandar Deroko, Prvi monumentalni hram u Beogra-du, Srpski
kwi`evni glasnik, Beograd 1932, 630–631.
– Dela arhitektov na Tehniki Univerze v Ljubljani (Dela
arhi-tekata na Tehni~kom univerzitetu u Qubqani), Lu~ine–
nadaljevanje 1929–1937, Ljubljana (Ognji{~e akademikovarhitektov)
1938.
– Architectura perennis, besedilo dr France Stele in
AntonTrstenjak, podobe arch. Jo`e Ple~nik (tekst dr FranceStele i
dr Anton Trstewak, slike arh. Jo`e Ple~nik),Ljubljana (Mestna
ob~ina Ljubljanska) 1941, 103, 105, 106,107, 276–280.
– Napori, France Stele, Esej o arhitekturi, Josip Ple~nik,
Dela,Ljubljana (SAZU) 1955, XXXV, CXII.
– (Lojze Gosti{a) Arhitekt Jo`e Ple~nik, r. k. k razstavi v
Na-rodni Galeriji (r. k. uz izlo`bu u Narodnoj galeriji),
Ljublja-na 1968 (besedilo – tekst: France Stele, Od obli~a do
vele-mojstra – Od struga do velemajstora).
– Marko Pozzetto, Jo`e Ple~nik e la scuola di Otto Wagner,Torino
(Albra editrice) 1968, 65–67. i dalje.
– Marjan Mu{i~, Ple~nik i Beograd, Zbornik za likovneumetnosti
Matice srpske 6, Novi Sad 1970, 249–265.
– Marjan Mu{i~, Ple~nik i Beograd, Zbornik za likovneumetnosti
Matice srpske 7, Novi Sad 1971, 165–176.
PETER KRE^I^
208KONZERVATORSKI PRISTUP
-
– Marjan Mu{i~, Ple~nik i Beograd, Zbornik za likovneumetnosti
Matice srpske 9, Novi Sad 1973, 327–337.
– Marjan Mu{i~, Jo`e Ple~nik, Qubqana (Partizanskakwiga) 1980,
218–224.
– Zoran Manevi}, Ple~nik in Beograd (Ple~nik i Beograd),Sinteza,
Revija za likovno kulturo, br. 65, 66, 67, 68,Ljubljana 1984,
42–44.
– Lojze Gosti{a, Arhitekt Jo`e Ple~nik 1872–1957 (Arhitek-ta
Jo`e Ple~nik 1872–1957), Razstava v Ljubljani 1986(Izlo`ba u
Qubqani 1986), r. k. Ljubljana 1986 (besedilo– tekst: Damjan
Prelov{ek, Arhitekt Jo`e Ple~nik1872–1957), 79.
– Peter Kre~i~, Jo`e Ple~nik, Ljubljana (DZS) 1992, 175–179.–
Damjan Prelov{ek, Josef Ple~nik 1872–1957, Architectura
perennis, Salzburg (Rsidenz Verlag) 1992, 240–242.– Peter
Kre~i~, Ple~nik, La lettura delle forme, Milano (Jaca
Book) 1993, 109–111; fr. prev. Ple~nik, La lecture des
formes,Liege (Mardaga) 1993; eng. prev. Ple~nik, The CompleteWorks,
New York (The Whitney Library of Design) 1993;Ple~nik, The Complete
Works, London (Academy Editions)1983.
– Peter Kre~i~, Jo`e Ple~nik. Branje oblik (^itawe
oblika),Ljubljana (DZS) 1997, 103–105.
– Andrej Hrausky, Janez Ko`elj, Damjan Prelov{ek, Ple~nik
utujini (Ple~nik u inostranstvu), Vodnik po
arhitekturi(Arhitektonski vodi~), Ljubljana 1998, 220–231.
– Damjan Prelov{ek, Ple~nikova sakralna umetnost,
Koper(Ognji{~e) 1999, 137–146.
– Peter Kre~i~, Jo`e Ple~nik. Moderni klasik, Ljubljana
(DZS)1999, 54–55.
– Peter Kre~i~, Jo`e Ple~nik in prenova cerkvene umetnosti
naSlovenskem (Jo`e Ple~nik i obnova sakralne umetnos-ti u
Sloveniji), Poligrafi (tematska {tevilka Religija inumetnost podobe
– Religija i likovna umetnost, tem-atski broj), br. 19/20,
Ljubljana 2000, 7–20.
– Damjan Prelov{ek, Arhitekt Ple~nik in sakralna
umetnost(Arhitekta Ple~nik i sakralna umetnost), Poligrafi(tematska
{tevilka Religija in umetnost podobe – Religijai likovna umetnost,
tematski broj), br. 19/20, Ljublja-na 2000, 135–145.
Stru~na redaktura teksta i prevoda:Sne`ana Risti}, juli
2005.
NAPOMENE:
1º Po navodima Damjana Prelov{eka, Josef Ple~nik 1872–1957,
Archi-tectura Perennis, Salzburg 1992, 250, doslovno je legao
ispred Ple~-nikovog ateqea da bi do{ao do projekta.
2º A. Hrausky, J. Ko`elj, D. Prelov{ek, Ple~nik v tudjini
(Ple~nik u ino-stranstvu), Vodnik po arhitekturi (Arhitektonski
vodi~), Ljubljanskabanka, DESSA, Ljubljana 1998, 220, 234.
3º D. Prelov{ek, nav. delo, 251.
4º Up.: V. Slugi}, Fra Josip Marku{i} i prof. Jo`e Ple~nik dva
vjernika idva prijatelja. Anga`irani sve}enik, Simpozij u povodu
100. obljetnicero|enja fra Josipa Marku{i}a, Kr{}anska sada{njost –
Revija Nova etvetera, Zagreb – Sarajevo 1981, 100–110.
5º A. Hrausky, J. Ko`elj, D. Prelov{ek, nav. delo, 221.
Hronologijuzidawa i opremawa crkve preuzimam iz ovog dela.
6º Up.: Napori, France Stele, Esej o arhitekturi, Josip Ple~nik,
Dela, Lju-bljana (SAZU) 1955, CXII.
7º O istorijatu zidawa i opremawa crkve up. jo{: Crkva sv.
An-tuna, flajer u izdawu crkve sv. Ante, Beograd (Bregalni~ka 14)i
KS – Agape, Novi Sad, Cara Du{ana 4 (bez godine izdavawa).
8º Bio je objavqen u drugoj publikaciji iz Qubqanske {kole
zaarhitekturu (Ognji{~e akademikov arhitektov), Qubqana 1925,
70–71.
9º Up.: D. Prelov{ek, Ple~nikova sakralna umetnost, Koper
(Ognji{~e)1999, 145.
10º U zbirci planova AML sa~uvani su: plan razvijawa zida,
dvaplana nastavka oltara, a iz posleratnih godina, nekoliko crte-`a
sv. Antuna u mandorli sa stilizovanim zracima. Sa~uvan jeposeban
plan za corona pendente. Up.: Architectura perennis, nav.delo,
107.
11º Sa~uvan plan u zbirci planova AML. Up.: Architectura
pe-rennis, nav. delo, 106.
12º Sa~uvan plan u zbirci planova AML. Up.: Architectura
pe-rennis, nav. delo, 107.
13º U zbirci Muzeja arhitekture je za opremawe ovog oltara
sa-~uvano pet planova, posledwi bez slike sveca.
14º U zbirci planova AML sa~uvana su 2 plana za oltar,
prvo-bitno namewen sv. Frawi.
15º U zbirci planova AML sa~uvan prvobitni plan. Ispoveda-onica
je bila napravqena prema donekle promewenom planu.
16º U zbirci planova AML sa~uvana 2 plana. Up.:
Architecturaperennis, nav. delo, 107.
17º Sa~uvan plan u zbirci planova AML.
18º Sa~uvana tri plana u zbirci AML.
19º U zbirci AML sa~uvana su tri crte`a klupa – jedan za
jedantip klupe, a dva za drugi.
20º Plan sa~uvan u zbirci planova AML.
21º Plan sa~uvan u zbirci planova AML.
CRKVA SV. ANTUNA PADOVANSKOG U BEOGRADU
209
-
PETER KRE^I^
210KONZERVATORSKI PRISTUP
Summary: PETER KRE^I^
T H E C H U R C H O F S T A N T H O N Y O F PA D UA I N B E L G
R A D E :M O N U M E N T P R O T E C T I O N E VA L UAT I O N
A N D G U I D E L I N E S F O R R E S T O R AT I O N
The monument protection project for the church of St Anthony of
Padua in Belgrade (1929, 1932, belfry 1962), designed bythe
architect Jo`e Ple~nik, comprises a general assessment of the
building, of its importance and status both in relation to
theauthor’s corpus of sacral architecture and to the heritage of
the Republic of Serbia. After a description of the situation of
thechurch, its historical context and individual building phases,
the project focuses on the basic art-historical features of
thechurch design, explaining its iconological concept and
clarifying the distinctiveness of Ple~nik’s Belgrade design with
respectto the development of his idea of different hierarchical
levels of participation in worship. There follows a description of
themain portions of the church, for the most part still originally
furnished, the altar, the pulpit, the confessional, pews,
floors,lights etc. Other elements of church furnishings, and those
as yet unfurnished, are also evaluated. In its second part the
projectestablishes guidelines for restoration, setting the basic
principles both for the whole church with its immediate
surroundings,and for each major portion of the church with the
existing elements of furnishings, and advises of procurement modes
forthose missing.
LIST OF ILLUSTRATIONS:
Fig. 1. The church of St Anthony of Padua, ground plansFig. 2.
The church of St Anthony of Padua, cross sectionFig. 3. The church
of St Anthony of Padua, layoutsFig. 4. The church of St Anthony of
Padua, project of the altarFig. 5. The church of St Anthony of
Padua, altar detail Fig. 6. The church of St Anthony of Padua,
present-daysituationFig. 7. The church of St Anthony of Padua,
detail