Pada Sjena - William Lashner

7/29/2019 Pada Sjena - William Lashner

1/383


2/383


3/383

Za razliku od svih Vas, radosno priznajem svoju potpunu sebinost.

Uspjeh u ivotu zahvaljujem samome sebi, zaokupljen sam samim sobom, trudim ije svega izvui korist za sebe, citiram sam sebe, ak omalovaavam sebe samoga, n

ki armantni nain. Ukratko, za mene vrijede svi oblici samome sebi osim nesebinipak, svako malo naletim na snagu prirode koja do korijena potrese moju uzvienumousredotoenost. Neto to projuri krajolikom kao tornado, ostavljajui za sobommo ruevine i ponovno preispitivanje. Neto poput Boba.

Pogledajte, na primjer, neobine dogaaje koji su se dogodili jedne noi kad sam Bveo u bar Chaucer.

Chaucer je u pravom smislu rijei bio kafi iz susjedstva, prozaian kako ve moe

im imena. Iznad uskog anka u kutu na zidu bili su nalijepljeni posteri, pivo Rollingck toilo se na ae, duboks je bio opskrbljen pjesmama Jima Morrisona i Ellezgerald. Bio je to bar u kojem pijete kad niste raspoloeni navui bolji par cipela.

"Ajme, kakvo aroliko mjesto", ree Bob kad smo zakoraili unutra.

"To je samo bar", rekoh.

"O, vie je od toga, Victore. Nijedan bar nije samo bar. To je slino pojilitu na neklikoj afrikoj ravnici, gdje sva stvorenja, velika i mala, sjede pokraj iste plave vode odmore i osvjee."

"Ne izlazi ba mnogo, zar ne?"

"Pogledaj oko sebe. Zar ne vidi prirodni ciklus kako se odvija upravo pred tvojimima?"

Pogledao sam, ali nije se ba mogao vidjeti neki ciklus. U separeu se sjedila etirinca s koleda, smijui se neemu. Neskladan par prepirao se za ankom. Neki staraljivo je drao svoje pivo i alio se drugom starcu, koji je pokazivao malo zanimanjao to osim za svoj scotch. Za radni dan, bili su to uobiajeni veernji gosti u Chauce

Sjeli smo za stol pokraj prozora. Pozvao sam konobaricu, naruio za sebe Morskivjetarac i pogledao sam Boba, ekajui da i on narui.

"J&B s ledom", ree on, "i krikom limuna."

Tako i treba, pomislio sam, barem ovo drugo. Na prvi pogled, Bob se nije inioijednim da ga se jo jedanput pogleda. Bio je nizak, njean i debeljkast, s debelim croalama koje su mu klizile po nosu i zbog kojih je izgledao kao zbunjeni kolarac. prkos popodnevnoj sjeni novoizrasle brade dostojne Freda Flintstonea, bilo je neto

emu to ga je inilo seksualno nezanimljivim. ene koje su pogledom pretraivalejilo traei mukarca, prelazile su preko Boba. Njihov bi pogled zastao na ereim


4/383

enama iz junog Jerseyja, na klipanima iz june Philadelphije, na starim lemurimaupim frizurama, na praznim stolicama, ali ne na Bobu. Bio im je manje zanimljiv odkustva. Poznavale su one dobro takav tip mukarca: tip koji se nastoji uklopiti, kojli uzburkati sredinu, koji prihvaa svijet kakav jest, tip koji subotom naveer gledaeviziju jer nema nita pametnije raditi, tip s hobijem. I imale bi, donekle, pravo. Hoi, pokazalo se da on zaista ima hobi.

"Kao djeak, odlazio sam na pecanje", ree Bob, nakon to sam ga upitao to obino

di poslije posla. "Lovio sam grgee pomou bjelica. Ali s obzirom na to u kakvom jeanju rijeka Schuyikill, to je sad nemogue. Zato danas jednostavno pokuavam pom

"esto to govori", rekoh. "to time zapravo misli? Dobrovoljni rad?"

"Na neki nain."

"Drutveno koristan rad? Pomo beskunicima? Vrua telefonska linija za kriznaanja?"

"Nikada nije isto. Pomaem lamo gdje sam potreban."

"Slobodna profesija samaritanca?""Pretpostavljam da je tako. Neto slino tome. Victore, ini li ti mnogo dobrih dje

ome svijetu?"

"Namjerno, ne."

"A nenamjerno?"

"Odvjetnik sam, zastupam klijente i inim to najbolje koliko mogu. Ako iz toga todim proizade kakvo dobro, neka tako i bude."

"Kao ovaj sluaj ubojstva na kojem sad radi." Naulio sam ui.

"Tako je."

"Malice je krvavo, zar ne, kad zastupa ubojice?"

"Tu bi ti bio kao kod kue, je li?"

Zapljeskao je i nasmijao se. Kad se Bob smijao zvualo je poput alarma na automobjprije kad se ukljui, ne smeta vam puno, ali nakon nekog vremena poelite nekoga

daviti."Ima pravo", ree on kad se sirena smirila. "Ne bih trebao cviljeti zbog malo proliv

vi. A ponekad, kao to ti je dobro poznato, ima je i vie nego malo. Ali misli li da eakvo dobro proizai ako svojega klijenta ponovno vrati na ulicu?"

"Iskreno? Ne. On mi se ba ne svia mnogo, a jo manje mu vjerujem."

"No ipak ga zastupa."

"Platio mi je honorar unaprijed."

"Prilino plaeniki pristup."


5/383

"Postoji li kakav drugi?"

"Naravno da postoji. Mnogo bolji. Moda ti ga pokaem. Pazi sad ovamo. Jesi liimijetio onaj par za ankom?"

"One koji se svaaju?"

"Vrlo dobro, Victore. Impresioniran sam. Dakle, svaa je eskalirala i on je odjurio uuki zahod. Ve su neko vrijeme zajedno, ali sad prolaze kroz loe razdoblje. Poznat

da par doe do toke kad mora odluiti hoe li prekinuti ili e se vjenati. I oni su dte toke."

"Kako zna?"

Ali Bob se tada pomaknuo ulijevo, sagnuo se i kao raketa pojurio naprijed, udarivonnieja laktom ravno u lice, to je zazvualo kao izravni udarac bejzbolske loptice nedinu terena.

Jedan trenutak u baru je vladala kristalna tiina kad je sve stalo, svi su se zamrzli, nita nije bilo rijeeno i dok su se katastrofalne mogunosti inile bezbrojnima.

A zatim se zauo vrisak, urlik, struganje stolice koja se pomaknula kada se Donnieuio na pod, drei se rukama za nos, dok mu je krv curila izmeu prstiju.

Bob je ispruio ruku prema Sandy.

Pljusnula ga je po ruci i odgurnula je, spustila se na pod da se pobrine za Donniejaloivi njegovu glavu u svoje naruje. "Dragi? Donnie? Je li ti dobro, Donnie? Dragiolim te, reci neto."

"Moj nos", jauknuo je njezin deko. "Slomio mi je nos."

Bob je sve to ravnoduno promatrao. Kad se pipniar nagnuo preko anka da garabi, Bob se otresao njegova stiska. Povukao se, namignuo mi i izaao iz bara, nestavije nego to ga je itko mogao zaustaviti.

Pipniar i ja potrali smo za njim. Pregledali smo ulice poevi odmah na uglu, prvicu Lombard, zatim Dvadesetu. Prazne, puste, od Boba ni traga.

"Tko je to, dovraga, bio?" upita pipniar. "To je bio", rekoh, "Bob."

Kad smo se vratili, Donnie je jo bio na podu, sad je sjedio i jednom rukom je pokrs, a bijela koulja bila mu je poprskana krvlju. Sandy ga je drala u naruju, grlila gravnavala mu kosu.

Jedan od mukaraca nagnuo se nad njih. "Dajte mi da pogledam", ree on.

Donnie je maknuo ruku. Nos mu je bio jedna amorfna kvrga.

"Slomljen je", ree mukarac, a glas mu je bio piskav od ushita. "Slomljen, slomljenomljen. Nema sumnje. Vidio sam dosta takvih. Bolnica je odmah nie niz ulicu. Mor dati da ti to srede."

Pomogli smo mu da ustane, pomogli smo mu da doe do vrata. Odgurnuo nas je k


6/383

mo mu htjeli i dalje nastaviti pomagati i

zajedno s djevojkom, koja ga je sada zagrlila rukama i pridravala, polako je krenuema jarkim svjetlima odjela hitne slube.

Platio sam raun, bez uspjeha ponovno pretraio podruje i otiao kui. Bob me eed zgradom. Naslonio se na zid, prekriio ruke na grudima i inilo se da jepodnoljivo zadovoljan samim sobom.

"Jesi li poludio?" upitah ga."Upravo sam Donnieju uinio najveu uslugu u ivotu."

"Nije te zanimala Sandy?"

"Molim te", ree Bob. "Preferiram malo vie mesa na kostima."

"Znai sve je bila namjetaljka."

"Veza im je bila u kripcu, trailo se malo sonosti. Kad prou godine i kad njih dvdu slavili godinjicu vjenanja, okrueni svojom djecom, sjetit e se najvanijeg dan

ojega ivota, dana kad su se ponovno obvezali jedno drugome na zajednikudunost. Dana kad se on borio za nju, dana kad mu je ona pojurila u pomo."

"Smjestio si mu i jo mu slomio nos."

"Pokuavam pomoi", ree Bob.

"Ali slomio si mu nos."

"Bojim se da to nije bio dio plana. Nezgode se dogaaju, Victore, upamti to. Ponekak i najbolje namjere izjalove. Ali nezgode esto izau na najbolje. Pomisli na

onnieja s novim nosom. Popravit e mu izgled, slae se? Lice e mu dobiti karakterja mu je itekako nedostajala."

"Odakle ti pravo na to?"

"Svi smo mi putnici. Nemamo pravo okrenuti glavu u stranu."

"I tako ti uskae bez obzira htjeli to oni ili ne?"

"Radim svoj dio."

"Lud si", rekoh."Kao bijesna lisica", ree Bob. "Ali dopusti mi da te neto upitam, Victore. Kome si

nas pomogao?"

Kao to sam rekao, imao je hobi. I imao je pravo, toga dana nisam uinio dobra niliko je crno pod noktom. A vjerojatno je isto takoimao pravo u vezi s Donniem. Saije obgrlila rukama, izgledali su kao zaljubljeni par u veoj mjeri nego prije. A sloms vjerojatno e popravili Donniejev izgled i, kad mu ga namjeste, moda mu se poptanje sa sinusima. Tko zna, moda je Bob bio upravo ono to su oboje trebali. Ali ipa

dio sam kako Donnieju izmeu prstiju curi krv, koja mu je poprskala lijepu bijelu


7/383

ulju i kapala na pod. Ali nisam se mogao prestati pitati ne nalazi li se odgovor kojim traio, odgovor na ubojstvo koje sam jo pokuavao rijeiti, u toj krvi.

Upravo tada bio sam usred sluaja ubojstva Francoisa Dubea i osjeao sam da je naki nain Bob usred toga, takoer - zato sam ga i odveo u bar, zato sam uzeo au segovim otiscima prstiju. Sluaj Dube bio je uobiajeni sluaj koji se nae na stoluvjetnika, sluaj ubojstva, uvjeravanja u vlastitu nevinost, sluaj u kojemu je bila vavijest i forenzina stomatologija i gdje su najbolje namjere otile dovraga. Da i ne

ominjem nepotreban seks i nepotrebno nasilje. Da to i ne spominjem.Ipak, za mene je to bilo mnogo vie od sluaja u kojemu osamljena ena umire u

tlogu vlastite krvi. Takoer me nagnalo da razmislim o koristi i cijeni upletanja u tuvote. Kada smo prisiljeni pomoi? Kada se ruka pomonica pretvara u nametljivu? Ida nametljivost postaje ubojita? Ovo nisu bila tek isprazna pitanja, pokazalo se da sdi o pitanju ivota i smrti.

Na primjer, mojega ivota.

Ali, ne, nije to poelo s Bobom. Njegova uloga bit e od kljune vanosti, da, ali onpojaviti kasnije u prii, na samom poetku nije imao veze sa mnom. Ne, za mene jeelo s gotovinskim ekom na petsto dolara koji sam dobio od drugoga sebinogkina sina, od Francoisa Dubea.


8/383

"Najljepa vam hvala to ste doli, gospodine Carl", ree Francois Dube svojim jakincuskim naglaskom. "Smijem li vas zvati Victor?"

"Naravno", rekoh. "Samo izvolite."

"Vic?"

"Victor."

"Tako sam vam zahvalan to ste doli."

"Poslali ste nam gotovinski ek na petsto dolara kojim ste platili ovaj sastanak", rekismo doli ovamo iz usluge."

"Ali ipak, Victore. Ve se bolje osjeam. Kao da mi je u ivot ponovno ula nada."

"Ja sam samo odvjetnik, gospodine Dube.""Ali u situaciji u kojoj sam sada, ne treba mi sveenik, ne treba mi lijenik. U situa

joj sam sada, samo mi odvjetnik moe pomoi."

Priznat u, tu je imao pravo.

Francois Dube izgledao je kao raupani profesor s koleda, u kojega se do drugedine studija zaljube sve djevojke. Moda sam zbog toga bio oprezan. Zato to je

gledao bolje od mene, ali ipak ne bih rekao da je to bio razlog. Ili moda zato to je b

ancuz i u imenu imao zavijutak i oznaeni naglasak, kao da se radi o nekom baroknzmetanju, ali ni to nije bio razlog. Ne, mislim da se radilo o instinktivnoj reakciji namu njegovu osobnost. Osjeao sam u njemu opasnost, nasilje. Razlog je bio u njegovima, blijedoplavim i nedokuivim, a u lijevoj arenici imao je svijetlu zlatnu mrlju ko da je demonski svijetlila. Razlog je bio u njegovim rukama punima oiljaka, rukamje je stiskao kao da ih eli sprijeiti da ljutito ne posegnu prema naprijed. Da, istinaoda je razlog bio

1 u njegovu zatvorenikom odijelu. Nisam imun na takve profinjene naznake, ali

zna, rei u da me je neto na njemu navelo na oprez. A jesam li spomenuo da je jome bio Francuz?

"Morate znati, Victore, da nisam uinio ono to kau da jesam. Volio sam svoju enkada ne bih mogao uiniti takvu stvar. Morate mi vjerovati."

Ali nisam mu vjerovao, zar ne? A ono to nisam vjerovao nije bilo to da nije ubio snu, jer budui da sam bio tek na poetku sluaja, kako sam mogao takvo to znati? Iati je li ju volio, jer tko sam ja da se zagledam u srce drugoga mukarca? Ne, ono tosam vjerovao bilo je da nikada ne bi mogao uiniti takvu stvar - da se nikada ne bi

ogao uuljati u stan svoje ene i pucati joj u vrat i ostaviti je da umre na podu dok jo


9/383

v navire i prska - i nisam vjerovao njegovim gorljivim, moleivim rijeima, zato to njemu osjeao nasilnost.

Nalazili smo se u maloj sobi za razgovor, bez prozora, u zatvoru Graterford. To je urni stari kompleks zgrada smjetenih na uzvisini iznad rijeke Perkiomen Creek.njski zidovi u Graterfordu visoki su devet metara, a to je najvie koliko zatvorski zi

ogu biti visoki, no uzimajui u obzir tko se nalazio unutra, najgori pripadniciiladelphijske zloinake populacije, svaki centimetar je bio dobrodoao. Odijelo ko

ancois imao na sebi bilo je smeecrveno, soba za razgovor bila je plavkastosiva, zrako ustajao. Moja partnerica, Beth Derringer, i ja sjedili smo nasuprot Francoisu, zaetalnim stolom prikovanim za pod tako da ga se ne moe podii u zrak i iskoristiti kuje. U tom trenutku bilo mi je drago zbog te mjere opreza.

"Nije vano to jeste ili niste uinili, gospodine Dube", rekoh. "I nije vano to jaerujem. Nisam ovdje da donosim presudu. To je ve prije uinilo dvanaest lanovarote kao osobe po poloaju ravne vama."

"Nisu mi bili ravni", ree on. "Bili su budale i pogrijeili su."

"Porota je poput suca na bejzbolskoj utakmici. ak ako baca i prekorai liniju, a sue da je udarac u redu, onda je to tako. Razumijete li?"

"Ne razumijem se u bejzbol", ree Francois Dube. "Samo znam to je istina."

"Istina cijele prie, kakva god da jest, nije vana. Zakon je rekao da ste krivi. Zakonosudio da provedete ostatak ivota u ovom

zatvoru. Zakon vam je dao mogunost albe, iskoristili ste to pravo, i sve su vam bijene. Zakon kae da ste do daske sreeni."

Moda su mi rijei bile preotre, moda sam trebao pokazati prema njemu vieosjeanja. Ali, eno ga, zakljuan u onoj paklenoj i upi, a oko vrata su mu objesili lantpisom: doivotna kazna. Bio je otprilike mojih godina, nekad je imao ivot i izvan vetmetarskih zidova, ivot na kojem bih mu zavidio: imao je svoj restoran i bio pozo najbolji gradski kuhar, imao je lijepu enu, malu ker. Njegov pad bio jeektakularan. Odvjetnik sam, instinkt me tjera da posegnem za onima koju su ujveim nevoljama, a on je sigurno bio jedan od takvih. No bilo je neto na Francoisu

ubeu to je na distanci dralo moje poistovjeivanje s njim ili se moda radilo o tom

m imao dovoljno vlastitih problema, izmeu ostalog neto se gadno dogaalo s mojbom, a da bih se previe uzrujavao zbog njegovih problema.

"Oekivao sam da e u Americi nedunost biti vana", ree Francois Dube sskrivenom gorinom. "Ali kada je Vrhovni sud odbio sasluati moj sluaj, a odvjetnrekao kako su mi sve anse propale, napisao sam vam pismo. Mora postojati nainpomognete." Pogledom je pretraivao moje lice, a zatim i Bethino. "Zar niste zato

li?"

"Doli smo zato to ste nam platili", ree Beth. "Ovo je samo preliminarni sastanaksmo pristali pozabaviti se vaim sluajem."


10/383

"Neete mi pomoi?"

"Na temelju onoga to smo uspjeli razabrati iz novinskih izvjea, ne vidimo da poposredna osnova za novi sudski proces", ree ona. "Mora postojati neto na emu emeljiti svoj zahtjev. Imate li nove rezultate analize DNK?"

"Ne", ree on.

"Je li se pojavio novi svjedok?"

"Nije.""Imate li neki forenzini dokaz koji dosada nije bio pronaen?"

"Nita takvo", ree Francois.

"Imate li neto to biste htjeli da ispitamo?"

"Sve."

Razdraen, podignuo sam ruke u zrak. "A to znai nita, rekoh. "Mora postojati ne

vo to e uvjeriti raspravnog suca da sve jo jedanput ponovi. to da mu kaemo?""Da ja to nisam uinio", ree Francois Dube.

"Nedunost nije osnova za novi postupak, gospodine Dube. Na prvom suenju tvr da ste neduni i pretrpjeli ste neuspjeh."

"Nisam pretrpio neuspjeh", ree on. "Moj odvjetnik je pretrpio neuspjeh. Bio jeasan."

"Znai elite da se pozovemo na nedjelotvoran savjet branitelja?" ree Beth.

"Hoe li me to osloboditi?" upita Francois, dok mu se lice iznenada ozarilo nadomOdmahnuo sam glavom. "S tim i etvrt dolara moete samo dobiti petnaest minut

rkiranja na automatu, ne novo suenje. Odvjetnik vam je bio Whitney Robinson, za?"

"Taj glupi starkelja", ree Francois. "Njegova ideja strategije bila je da nema nikakvategije."

Suzio sam oi. "Osim stoje moj dragi prijatelj, Whitney Robinson je legenda meu

rninim braniteljima.""Moda je bio u nekoj fazi svoje karijere, ali ne za mene. U mojem sluaju bio je

estar, previe rastresen. Gotovo senilan. Otiao je u mirovinu odmah nakon to jehovni sud okrenuo lea mojim nadanjima. Njegova je krivnja to sam ovdje."

Opipao sam jezikom bolni zub. Joj. Da, naravno, optui odvjetnika, optui porotu,ca, okrunog tuitelja, optui sve i svakog osim tipa koji je iz neposredne blizine puvrat njegovoj eni. Vidio sam njezinu fotografiju u novinskim lancima. Leesa Dubemlada i lijepa, s prekrasnim zubima. A onda se udala za Francoisa.

"Ponovimo jo jedanput injenice", rekoh. "Koliko sam razumio, oruje kojim je


11/383

injeno ubojstvo registrirano je na vae ime."

"Ali ostavio sam ga svojoj eni kad sam se iselio. Za njezinu zatitu."

"Pitolj je pronaen zamotan u jednu od vaih koulja, prekriven krvlju vae ene,du vaeg ormara za odjeu."

"Ne /nam kako je tamo dospio. Moda ga je policija podmetnula. Onaj detektiv biljivo kopile."

"Na mjestu zloina naeni su otisci vaih prstiju.""To je bio i moj stan, prije nego to sam se odselio. Naravno da e biti mojih otisaka

"Niste imali alibi."

"Bio sam sam, spavao sam. Je li to zloin?"

"Jedan svjedok vidio vas je one noi kako izlazite iz zgrade u kojoj je ivjela vaa

"Zabunio se. To nisam bio ja."

"ak i najbolji branitelji, ukljuujui gospodina Robinsona, sputani su dokazima koaju na raspolaganju. Ali istina je, gospodine Dube, da nitko ne mari zbog kojih stezloga izgubili parnicu, ve samo da jeste. Da biste sada dobili novo suenje, trebaju vi dokazi, novi nalazi, novi svjedok. Treba vam neto svjee, neto novo i okantnoavni kriteriji su vrlo visoki."

"Zbog toga i trebam vau pomo. Da to pronaete. itao sam o vama u novinama,om sluaju sa sucem Vrhovnoga suda i brodom. A jedan od vaih klijenata radi sa

nom u kuhinji. Govori o vama samo u superlativima."

"Ali to to se on nalazi ovdje trebalo bi vam dati do znanja kako nisam arobnjak",koh. "Ne mogu izvui dokaze iz eira. Ako nemate neto s ime bih otiao k sucu, nmogu uiniti."

"Moete li barem prouiti moj sluaj?" upita Francois. "Moete li barem vidjeti hoto pronai?"

"Gospodine Dube, to bi znailo uludo troiti vrijeme. Da budem iskren, vi imateemena na bacanje, ali mi, naalost, nemamo. Ako nemate neki snaan novi dokaz,

moemo uiniti.""Trebam vau pomo, gospodine Carl. Oajan sam. Imam ker. Nisam je vidio tri

dine. Roditelji moje ene ne putaju je ni blizu k meni."

Pogledao je Beth sjajnim oima. Na trenutak je i ona pogledala njega, a zatim je kaak ohrabrenja stavila ruku na njegovu.

"U redu je, gospodine Dube", ree ona. "Molim vas, zovite me Francois. A vi ste Be

"Tono. Koliko je stara vaa kci?"

"Sad su joj etiri godine. Nisam je vidio tri godine, od uhienja. To mi slama srce."


12/383

"ao mi je", ree Beth.

"Gospodine Carl, tri godine nisam zagrlio svoju ker. Pitam vas kao otac, moete lolim vas, pomoi?"

Moda me mogla pogoditi u duu ta njegova dirljiva molbica, ali nisam bio slab naale mrkavce na iji spomen se drugi ljudi tope, a ni moj otac nije bio od onih koji sunogo grlili.

"Nita od toga", rekoh. Uzeo sam svoju torbu za spise. Ustao od stola. "elim vameu, gospodine Dube. Zaista to mislim. Ali mi nita ne moemo uiniti."

"Moda bismo mogli malo pogledati", ree Beth.

Zastao sam i zagledao se u svoju partnericu. Jo je sjedila drei ruku na njegovoj. za nju bilo nita udno. Beth Derringer bila je svetica zatitnica propalih sluajeva, predstavljalo jedan od razloga zbog kojih nam je financijska situacija uvijek bila nabu propasti. A zbog nekog razloga, koji jo nisam uspio dokuiti, inilo se da je bilaremna preuzeti jo jedan sluaj.

"Beth, to nee nimalo pomoi.""Nita ne moemo obeati", ree Beth Francoisu. "Ali moda bismo mogli malo

gledati. Kad Victor naie na trag dokaza, postane pas traga. Ako se neto moe nae to pronai."

"Ne bih ba rekao, Beth", rekoh.

Pogledala me. "Victore. Molim te. Trebamo mu pomoi. Tri godine nije zagrlio keeba mu naa pomo."

"Nita ne moemo uiniti."

"Ali moemo pokuati?" upita ona, i nadalje drei ruku na Francoisovoj, a lice joj jednom postalo mlae, kao u djevojice. "Molim te?"

"Ne."

"to bih trebao uiniti da vas uvjerim?" upita Francois.

"Nita ne moete uiniti", rekoh.

"A ako sredim da vam se plati koji god iznos zatraite?" upita on."Unaprijed?"

"Naravno."

"Moglo bi biti puno."

Slegnuo je ramenima.

"Recimo, deset tisua dolara?"

"Nema problema", ree Francois.


13/383

Odmah sam sjeo i nacerio mu se. "U redu, onda, gospodine Dube. Uvjerili ste me."

Vidite, ponekad je tako lako upasti u rupu.


14/383

Izali smo iz zatvora Graterford i dok smo koraali prema mojem autu na parkiralitao sam Beth to je znaio njezin mali ispad u sobi za razgovor.

"Ne znam", ree ona. "Jednostavno me neto spopalo. Izgledao je tako izgubljeno, spomono. Nedostaje mu ki, a i on nedostaje njoj."

"Nedostaje joj?"

"Pa, naravno."

"Razgovarala si s njom nedavno?"

"Nisam mogla prestati misliti na to kako ona eka svojega tatu da se vrati kui. Ni

ogli ba nita ne uiniti.""Da, mogli smo."

"Morali smo neto poduzeti."

"Ne nismo."

"Treba mu naa pomo. Zar to nije dovoljno?"

"Vidi, to je problem s tobom, Beth. Ti promatra zakon kao profesiju za pomaganjugima. A ja, ako elim pomoi, pomaem sebi. To je kapitalistiki nain, a ja sam

obodoljubivi kapitalist prve klase: sve to mi nedostaje je kapital."

"Ponekad si pravi bezveznjak."

"To je moda istina," rekoh, ali nikako nisam tako naivan kao onaj bezveznjakutra."

"Tko? Francois?"

"Da, Francois. Nije mi se sviao od samoga poetka. Iskreno, ne vjerujem ba puno

egovu nedunost i nemam arku elju spojiti ovog osuenog ubojicu s njegovomvinom, mladom keri."

"Zato si onda preuzeo sluaj?"

"Ti si mi partnerica, htjela si taj posao, a nudilo se i deset tisua dolara. Ta kombina mi je dovoljna. Kad bi odvjetnici branili samo one koji im se sviaju i kojima se dhova bi vrsta postala ugroena. Pretpostavljam da emo unoviti ek i potroitiaprijed plaeni honorar na pripremu zahtjeva za novim sudskim postupkom. A on

mo stoiki stajati u sudnici dok ga sudac bude odbijao. Uinili smo to smo mogli, r

mo Francoisu. ao nam je to nije uspjelo. Lako zaraen novac."


15/383

"Postoji li takvo to?"

"Ovaj sluaj", rekoh.

"Misli da nemamo nikakve anse?"

"Ne postoji nain da bi mu sudac odobrio novi sudski postupak. Nema nita, nitaim novca kojim e nas platiti, a vrlo skoro ni to nee imati."

"Otii u sutra u ured sudskog tajnika i uzeti dosje. Pretpostavljam da e

egledavanje dokumenata biti moj zadatak.""Ima pravo. Posljednje to elim raditi je zakopati se mjesec dana u njegove spise

"Umjesto toga, mogao bi se onda pobrinuti za ovaj pro bono sluaj koji mi je dodijdac Sistine."

"Ne bih rekao. Ve sam ti rekao, nisam tip za dobrotvorne sluajeve."

"Nije sluaj, ve dijete. Zastupamo djeaka kojega je majka zanemarivala."

Pro bono je latinski izraz za 'prazni bankovni raun'.Zar nisi jednostavno mogla rei: 'ao nam je, ali imamo previe posla'?"

"Nisam, a ne bi ni ti mogao."

"Bctli, mislim da je razlog io smo lako dugo ostali zajedno taj to ti jo nema pojmo sam zapravo ja."

"Neka tako i ostane", ree ona. A zatim je dodala: "Mislim da je ba zgodan."

"Tko?"

"Francois."

"Svatko izgleda zgodno u zatvorskoj odjei."

"Nije ti se inio mahnito zgodan?"

"U stilu Charlieja Mansona."

"Imao je neto u oima."

"avolji biljeg?"

"Zna, Victore, kad je rekao da to nije uinio, gotovo sam mu povjerovala."

Zastao sam, zagledao se trenutak u nju, sve dok i ona nije stala. Okrenula se premaeni i u oima je opet imala onaj pogled djevojice. Rekla je prije da ju je neto obuzedio sam da je moda bilo tako, ali nisam znao to je to bilo. Djelomino se radilo omantici klijenta u kojega je vjerovala, o sluaju za koji se vrijedi boriti, svakako, alistojalo je jo neto, neto to je ukljuivalo ovog mukarca u zatvoru i njegovu ker,ju nije zagrlio tri godine. Nisam jo razumio to je to bilo, to neto, premda u kasnkriti, da, hou, saznat u, zapravo, od Boba.


16/383

"On je osueni ubojica", rekoh.

"I on je ljudsko bie."

Izvadio sam mobitel. "Da vidimo."

"Koga zove?"

Podignuo sam prst i rekao u mobitel: "Adresa u Chestnut Hillu. Ime je Robinson,hitney Robinson." Zatim sam pogledao Beth. "Ako eli baciti pogled na trule

hodske jame u dui ovjeka, samo se obrati njegovu odvjetniku."


17/383

Pojam WASP skovao je Philadelphijski profesor koji je odrastao meu gradskomstokracijom i otiao pisati naune rasprave o njegovom klanu.

ak i da nikada nije susreo Whitney Robinsona III, profesora, prepoznali bi ga kavjeka koji je otvorio vrata kamene kue.

Chestnut Hillje bilo mjesto velikih kamenih kua i okien bazenima, konjima i kriubovima i jaknama od tvida. Ako ste igrali tenis u Chestnut Hillu, nosili ste bijelo irali na travi, i pitali se zato bi itko igrao neku drugu igru.

Visok, siv, elegantan, sdostojanstveno pokropljenoj peruti na svojoj tamnoj jakni,

hitney Robinson, sada u svojim sedamdesetim godinama, inio se personifikacijomste Philadelphijskih patricija koji je naslijedio svoje mjesto u Union League i mjestobiteljskoj firmi. Nos mu je bio ravan , lice dugo, korak lagan, njegove manire savreebao sam ga mrziti prema svom naelu, ali nikada nisam.

"Victore, kako lijepo", rekao je Robinson Whitney svojim otezanjem u govoru. "Daepo od tebe da si doao. "

"Pozdrav, Whit", rekao sam. "Lijepo je vidjeti vas opet."

"I meni je, moj deko. Vi ste postali prilino ozloglaen u posljednjih nekolikodina. A to se toga tie, ja kaem - bravo za vas. Uvijek je bolje biti notorango ignoriran. Mislio sam sjesti vani, ako je to u redu s vama. "

"Naravno."

"Doi", kazao je i okrenuo se da me povede kroz glavni hodnik njegove kue.apravio sam moju poznatu limunadu."

"Pink?"

"Zna mene, Victore, ne bih je spremio na bilo koji drugi nain."

Whit je jo uvijek zadrao svoju stolicu u Philadelphijskom klubu i svoje spremitrmantown Cricket Clubu, gdje je bio trostruki teniski prvak,ali je davno prije odbio


18/383

rtnerstvo u odvjetnikoj tvrtki koju je osnovaonjegov pradjed prije jednog stoljea, dinim ciljem da se osiguraju njegovibogati klijenti.

Svje nakon pravnog fakulteta, odluio je, kako sam i samodluio desetljeima kasenuti sam u divljine kaznenog prava.

U toku svoje karijere, Whit je postaoPhiladelphijska legenda, koja predstavlja visoutva, ubojice i politiare, socijalistike teroriste u ezdesetim i korporativne varalicamdesetima. I kroz tijek njegove karijere, on je velikoduno posegnuo za prijateljstv

mentorstvom mladih odvjetnika.

"Kako ide firma, Victore?"

"Jo smo uvijek prisutni."

"Dobro za vas. Preivjeti je uvijek devet stotinki borbe. "

"Moda", rekao sam, "ali ona zadnja stotinka je da me ubije."

"Da", rekao je Whit, "konana sitnica uvijek dokazuje da je sam vrag."

Nikad prije nisam bio u Whitovoj kui kretali smo se u razliitim krugovi, vie kzliiti planeti.

Whitney Robinson je uvijek bio pun ivota, on je jo uvijek bio, ali bilo je neto staedno u unutranjosti njegovog doma. Bio je namjeten kao to se i oekivalo od jedbinsona, stare amerike stolice, francuski divan,urne, barokna komoda uza zid, alia je izgledalakao da je namjetena prije nekoliko desetljea, i od tada nitanijetaknuto.

Zidovi su bili prljavi, tkanina na pokustvu mutna i izblijedjela, tepisi izlizani. Osjjak miris plijesni i jo neega to nije pripadalo ovamo. Podsjealo je na neki lijek, k

je ovo bila starinska bolnica gdje su lijenici u tamnim odijelima pilili noge sngrenom, a krv im je prskala po rukavima koulje. Kad smo proli kroz jedna vrata,gledao sam kroz mranu blagovaonicu u drugu prostoriju u kojoj sam ugledao ugalnikog kreveta, medicinsku sestru odjevenu u bijelo kako se naginje nad krevet ujem se ukoena figura pod plahtama njihala naprijed-natrag.

"Ovuda", ree Whit otvarajui dvokrilna francuska vrata koja su vodila na kamenuasu u stranjem dijelu kue. Vr s limunadom znojio se na okruglom stolu, na

olicama od kovanog eljeza nalazili su se jastuci sa zelenim prugama, oko nas su

rkutale ptiice. Sjeli smo, natoili limunadu. Bila je tako kisela da su mi se skupila u


19/383

"Napravio si grimasu", ree Whit. "Nema dovoljno eera?"

"Ne, savrena je", rekoh kad su mi se obrazi i eljust oporavili od kiselog oka. "Same mui jedan zub."

"Zato ti je obraz nateen."

"Jako se vidi?"

"O, da. Trebao bi otii zubaru."

"Ima pravo", rekoh. "Trebao bih."

"Htio sam ti zahvaliti za rijei suuti koje si poslao za moju suprugu. Bilo je to ljubtebe."

"Bila je prava ena. Morala je biti ako je izdrala s tobom etrdeset godina."

"Ni pojma nema."

"Nisam mogao ne primijetiti bolniki krevet."

"Moja ki ivi sa mnom. Pravo je udo to je jo iva, ali vrlo je bolesna i treba joj stega. Teko mi je nakon smrti supruge, ali ovjek se snae i nakon nekog vremena idaama postaje manje borba, a vie navika."

"Uvijek si bio najbolji pod pritiskom."

"I ja sam tako mislio. Ali sada, Victore, dok ja imam vremena igrati golf i prisjeatiarih dana, ti si poprilino zauzet. Dakle?"

"Francois Dube."

Whit na trenutak okrene od mene glavu i pogleda prema travnjaku koji je vodioema gustom zidu od rododendrona. inilo se, premda na djeli sekunde, da je ugleto to se skriva iza zelenila meu debelim drvenastim stabljikama.

"Whit?" rekoh. "Jesi li dobro?"

Naglo je trznuo glavu i okrenuo se prema meni. "Da? Oh, oprosti, Victore. Kako tovu, 'staraki trenutak'? Kad ovjek doe u moje godine, ponekad ti se sjeanja ine

varnija od stvarnosti. Rekao si, Francois Dube?"

"Mislim da je bio tvoj klijent.""Da, bio je. Stvarno tuna pria. O emu se sad radi?"

"Hoe da zatraim novo suenje. Pokuavam pronai ima li iega u tome?"

"Ne bih rekao, iako mu elim najbolju sreu."

"O kakvoj se prii radi?"

"Nalazio se usred runog razvoda. Bila je tu i ki, pitanje skrbnitva. Cijela stvar jedna tuna pria. A bili su tako lijep par, no u tome je moda i bio problem, to ti mis


20/383

"Sreom, nikad nisam morao proi kroz takve patnje. Razvod je dakle izmaknuontroli?"

"Optube su letjele na sve strane kao brano na dan ludovanja maturanata zahvaakoga tko bi se pribliio. Ali jedna je bila osobito runa. Optuio ju je za redovitoivanje droge, tvrdio je kako je nesposobna majka. Ona je izjavila da je seksualnopastovao ker."

"Svi su se lijepo zabavljali."

"Da, no, naalost, u ono vrijeme takve su optube bile uobiajena taktika. Stvari suko zahuktale, sve se bliilo vrhuncu, a onda su suprugu nali mrtvu. Pucano joj je u vi je bilo posvuda. Okrutan zloin."

"Tko je bio glavni detektiv?"

"Torricelli."

"Taj tikvan?"

"Pretraio je Francoisov stan, oruje kojim je poinjen zloin naao je zamotano uulju natopljenu njezinom krvlju."

"Prikladno", rekoh.

"Sigurno je bilo. I naravno, Francoisovi otisci prstiju nalazili su se posvuda na mjesoina. Od samoga poetka crno mu se pisalo, a ipak, mislio sam da se mogu prihvatga. Kao to zna, uvijek ima naina. No postojao je jo jedan intrigantan dokaz kojirricelli nije naao. U samrtnom gru, supruga je - mislim da se zvala Leesa - netorabila i vrsto je to drala u ruci. Kad su nali njezino tijelo ve je nastupio rigor mo

mrtvanici su joj silom morali rastvoriti prste. I onda su nali.""to?"

"Dao sam sve od sebe da se to izbaci, nazvao sam to nepropisno pristranim dokazozvao ga svjedoenjem po uvenju, sve sam pokuao. Ali sudac Armstrong dopustioritenje dokaza, smatrao ga je izjavom umirue i tu je sluaj bio zavren."

"to je to bilo?"

"Fotografija koju je zadrala, slika iz sretnijih vremena, slika Francoisa."

"Kao neka poruka mrtvaca."

"Tako je tvrdila optuba. Zapravo, radilo se o naoj cijenjenoj okrunoj tuiteljici iezinu posljednjem sluaju prije nego to se kandidirala za novo veliko mjesto. O, ludzabavljala dok je marirala naprijed-natrag pred porotom s onom zguvanom,rvavljenom fotografijom. Porota je vijeala krae od jednog dana."

"Novinska izvjea govorila su da je postajao svjedok koji ga je povezao s mjestomoina."

"Da, neki mladi. Svjedoio je kako je vidio Francoisa da izlazi iz stambene zgrade


21/383

i kad se dogodilo ubojstvo."

"Je li bilo naina da ga se diskreditira?"

"Traili smo sve to je dravno odvjetnitvo imalo o njemu, ali nije bilo niega. Alislim da on nije puno utjecao. Nije on bio stvarni problem."

"Nego to?"

"Osim fotografije? Nije bilo drugih osumnjienih. Nije postojao nitko drugi tko bi

ogao uiniti. Nije bilo pljake, silovanja, nije bilo nikakvih sluajeva provala usjedstvu. to god sam rekao o lome da je dokaz slab, ili podmetnut, ili objanjiv, nijestojala druga teorija ubojstva koju sam mogao iznijeti a koja bi bila uvjerljiva. Sluaetvorio u sluaj opravdane sumnje, a takvi su vrlo teki, naroito ako sadre porukue strane groba."

"Mogu zamisliti. Kakav je bio tvoj klijent?"

"Jesi li ga upoznao?"

"Jesam.""Onda zna. Teak, manipulativan, arogantan. Vrlo pametan, ali ne toliko koliko mje, oito."

"Oito?"

"Da je bio tako pametan kao to je mislio da jest, ne bi se doveo u situaciju da gavate. Uostalom, zato preuzima njegov sluaj?"

"Plaa me", odgovorih.

"Naravno, ima li koji bolji razlog? Siguran sam da ete vas dvojica lijepo suraivatko ja ne bih poeo s radnim naplativim satima sve dok novac ne bude u banci. Kad jvrio proces morao sam se nastaviti baviti njegovim albamapro bono. Tada ve vieao nikakvih sredstava, barem koliko sam ja znao."

To je bilo zanimljivo i obeshrabrujue. Kako je Francois nabavio petsto dolara kojeplatio za sastanak i kako e mi isplatiti honorar? U zatvoru ga to nisam pitao - rekami moe platiti, pa sam pretpostavio da je tako - ali, kao i uvijek, kada se radi o novo je pogreno bilo to pretpostavljati.

U tom trenutku, jo razmiljajui o novcu, pogledao sam iza sebe prema stranjemdu kue. Brljan se penjao po zidovima, ukopavajui se u buku koja se mrvila. Akvireno etvrtastim prozoriem pojavilo se neije lice, izdueno i blijedo, s bijelompicom medicinske sestre prikopanom na tamnoj kosi. Usnice su bile tanke kao ravorez, oi su bile crne i zurile su u mene. Kada sam u znatielji nakrivio glavu, lice jestalo.

"Dakle, Victore," ree Whit, odvlaei mi pozornost od prozora, "kakve osnove ima

vi sudski proces?"


22/383

"Ne znam. Jo razmatramo. Naravno, htio bih razgovarali sa svjedokom."

"To bi moglo biti teko. Umro je prije nekoliko godina."

"Kako?"

"Prava tragedija. Navodno su pucali u njega prilikom preprodaje droge."

"Je li u vrijeme suenja uzimao drogu?"

"Koliko znam nije, i kao to sam rekao, traili smo sve podatke koje je policija imalemu. Pokazalo se da je ist. Prilino zdrav mladi, kako smo svi mislili." Na trenutakvrnuo se preko ramena, kao da gleda prema onom prozoru. "Bojim se da tu nema paterijala."

"Pretpostavljam da u onda morati proeljati kartoteku traei neto drugo s impozabavio. A moja partnerica, koja takoer radi na ovom sluaju, misli da bismobali, pa, zna..."

"Okriviti mene", ree Whit kimajui glavom s malo previe entuzijazma. "Naravno

a pravo, trebali biste. Za klijenta sve. Ako hoete i ja u vam pomoi. Pozovite me dedoim, potrudit u se pred sucem doivjeti jedan staraki trenutak. Moete meoglasiti senilnim."

"Whit, u neke stvari se tako teko moe povjerovati, da ih ak ni ja ne moguhtijevati."

"Oh, Victore, sumnjam da je tako." Nasmijao se. "Uvelike sumnjam u to."

Dok smo ili prema izlazu, ponovno smo proli kroz izblijedjeli hodnik. Iz pokrajnbe dolazio je miris lijekova poput neke mrane tajne. Otvorili smo ulazna vrata i do

mo tamo stajali, poloio mi je ruku na rame. "Victore, zaista, mora se pobrinuti za tab. Dopusti da ti dam ime dobrog stomatologa."

"Ne volim ih ba", rekoh.

Izvadio je iz depa posjetnicu i kemijsku olovku, nakrabao ime i broj. "Vjeruj mi,dotvorac je."

Dotaknuo sam jezikom zub dok sam gledao to je napisao. Ime je bilo dr. Pfeffer ikraj njega telefonski broj.

Nazovi ga." Nasmijeio mi se i kimnuo, a onda se u tom trenutku iz stranje sobeuo vrisak i zvuk neega to je palo i razbilo se na podu. Brzo sam pogledao Whita.u mu se ocrtavala neka udna emocija, neto bojaljivo, posramljeno.

"Moja ki", ree on. "Trebao bih poi k njoj."

"Naravno, da. Hvala ti, Whit", rekoh rukujui se s njime. "Hvala ti na svemu."

"Javi mi to e biti sa statusom gospodina Dubea."

"Hou."


23/383

Krenuo je, a onda zastao, okrenuo se prema meni, gotovo je nasrnuo hvatajui memena i oslanjajui se na mene. Ustuknuo sam, mislei na trenutak da e me zbog nezloga poljubiti, .ili nije to uinio. Zgrabio me za ramena, nagnuo se prema meni ipnuo mi u uho kao da se svuda uokolo nalaze politiki aparatiki koji prislukuju.

"Ostavi ga gdje jest, ostavi se toga. Za svoje dobro. Ne moe ni zamisliti cijenu."

Zatim me pustio i okrenuo se prema hodniku i nestao.


24/383

Znate one stvari koje prodaju u drogerijama, onu ljepljivu ljigu koju stavljate u ustm prestane zubobolja? Pa, ne djeluje. Znam to jer sam trostrukom dozom zalio boln

b, nadajui se makar na 1ren olakanju, ali bol je postala jo vea. Bilo je kao da mitica ruje u eljusti, kopa i vae. A ljepljiva ljiga samo mi je umrtvila jezik, pa samvorio kao da sam se nasnifao razrjeivaa za boju.

Ispruio sam se na kauu, runik pun leda prislonio sam na eljust i slinio zbogmrtvljenog jezika. Izgledao sam kao pravi pravcati uglaeni pripadnik otmjenihugova, kad je zazvonio telefon.

"Svia mu se", ree Beth s druge strane.

"Kome se sviam?"Francoisu. Nazvao me danas iz zatvora dok si bio kod Whita. Rekao je da ti je vrl

hvalan to si preuzeo sluaj i da mu se svia."

"To e mi uljepati dan."

"Kakav ti je to glas? Jesi li pijan?"

"Ma kakvi. Imam tu jednu situaciju. Sjea se kad me onaj razbija odalamio pitolonom starom brodu? Zubi mi otada nisu u redu."

"Trebao si otii zubaru da ti ih pregleda. Poznajem jednog zubara..."

"Da, ini se da svatko zna nekog zubara." Izvadio sam iz depa posjetnicu koju mi o Whit Robinson i palcem preao preko imena. "Ako se pogora, imam ve nekogame u otii. ujem da je pravi arobnjak. Ali siguran sam da e se sve samo od sebe

miriti."

"Je li to mala dentofobija, Victore?"

"Hej, nema nita loe u normalnom strahu od mukaraca s dlakavim rukama koji tle u eljust zabiti otre metalne predmete. to je ono rekao Shakespeare? 'Prije svegbijmo sve zubare.'"

"Mislim da nije ba tako. No, svejedno, nazvala sam te da te podsjetim da sutra imsluanje na obiteljskom sudu."

"Znam. Razgovarao-sam s djeakovom majkom telefonom i dogovorio sam sastanaom prije nego to odemo pred suca."

"Dobro. Kod suca ete biti gotovi u tren oka. Sutkinja Sistine mi je rekla da taj slu

trebao dugo trajati."


25/383

"A jo e k tome biti dobro plaeno. Pro bono je latinski izraz za 'nema kabelske'."

"Mali in dobrote na ovome svijetu uinit e uda za tvoju duu."

"Moja dua je dobro, ali novanik mi je neto tanak. Budui da | si razgovarala saojim dekom"

"Prestani."

"Je li ti rekao kada e nam isplatiti honorar?"

"Rekao je uskoro."

"Jer pria se kako nije mogao platili albene postupke. Pria se da Francois Dube nprebijenoga centa."

"Gdje si to uo?"

"Od Whita."

"Je li jo neto zanimljivo rekao?"

"Ne ba, iako je na sastanak udno zavrio. Ali spomenuo je da je Francois na krajdskog procesa ostao bez novca. I ja se, na ravno, pitam kako e nam taj mamlaz plat

"Ne znam. Nije rekao."

"Budi srce i saznaj to kad te idui put nazove, hoe li? Bilo bi lijepo kada bi nam oesec platili neki posao. Stanodavac mi ve ostavlja poruke."

Spustio sam slualicu i ponovno pogledao posjetnicu koju mi je Whit dao. Dr. Pfefdotvorac. U ovom trenutku stvari mi u ivotu nisu ile kako treba. Posao mi se opa

ljao na rubu bankrota, moj anemini ljubavni ivot bio je predmetom Sartreova esee i nitavih - mojem autu dobro bi dola generalka, stan bi trebalo oribati, tijelu bi bro dolo kakvo vjebanje, premda mi je bio misterij tko bi mi to mogao pruiti. Biom premlad da se osjeam starim, a ipak, ve se pojavio onaj oaj srednjih godina, vi

je oko vrata poput ome ueta. Sad sam imao i klijenta koji me nije mogao platiti, ao je moju partnericu iz zatvora da joj kae kako mu se sviam. Dopustite mi da vato kaem: kada mi se iz potpuno mukog zatvora javlja ubojica osuen na doivote da mu se sviam, to mi ba ne moe razvedriti dan. A povrh svega toga, krtica meljusti rovala kanale. Mojem ivotu zaista je trebalo neko udo. Ako mi se stvar sa

bom uskoro ne pobolja, morat u nazvati tog doktora Pfeffera.Ali, sretnik kakav jesam, prvo sam imao zakazani sastanak na obiteljskom sudu.


26/383

Philadelphijski Obiteljski sud smjeten je u staroj neoklasinoj zgradi u ulicinjamina Franklina, odmah do sredinje knjinice, koja je arhitektonski dvojnik zgrada. Obje zgrade planirane su po uzoru na dvojne palae na poetku Champs-Elvsee

gradili su ih ambiciozni gradski oci koji su naumili Philadelphiju pretvoriti u ameririz.

Toliko o tome kada se promai cilj.

Na treem katu zgrade Obiteljskog suda, oprezno sam kroio u veliku, zaputenukaonicu koja je vodila u sudnicu sutkinje Sistine. Prostorija je bila buna poput djetia u vrijeme odmora. U jednom kutu nalazio se sag na kojemu je bilo razbacanokoliko jadnih plastinih igraaka. Mala djeca koju su majke s oajnom nadom spustsag, ogledavala su se i vritala kao da ele rei: Zar je to sve to ima? Starija djeca

rzovoljno su sjedila na djejim plastinim stolicama i neto mrmljala, dojenad jeakala, majke su se uskomeale, mukarci su pogledom traili najblii izlaz kao da sakaju trenutak kada e se zaletjeti prema njemu.

Prijavio sam se kod tajnice, a zatim sam krenuo po ekaonici pitajui svaku enu ze Julia Rose. Nijedna se nije tako zvala.

Tanki dosje u mojoj torbi sadravao je cijelu priu. U odjel za djeju skrb stigla jeonimna prituba o loem postupanju s djeakom po imenu Daniel Rose, koji ima edine. Nakon istrage odlueno je da bi djeakove interese najbolje zastupao njegovastiti odvjetnik. Ovo nije bio sluaj koji e me uiniti bogatim ili zbog kojeg e mi sejaviti na prvim novinskim stranicama i zato mi je plan bio da uem i izaem to je

ogue. Socijalna radnica u odjelu za djeju skrb, ime joj je bilo Isabel, uvjeravala me eak nije ni u kakvoj neposrednoj opasnosti. Pretpostavljao sam da e sutkinja iznijez konkretnih koraka koje bi majka morala slijediti, majka e pristati i to e biti krajie.

To to Julia Rose nije bila u ekaonici nije nimalo pomagalo mojoj strategiji ui-i-i

Sruio sam se s gaenjem na jednu od tvrdih plastinih stolica i njeno protrljaoeenu eljust. Moete zamisliti kako sam bio ushien kad je pokraj mene sjela ena alim djetetom, koje je slinilo i plakalo, a slina je letjela na sve strane dok se dijete tremajinu naruju. Nastojei zatititi odijelo povukao sam se to sam dalje mogao.asuprot meni sjedio je mrav starac s leptir-kravatom i okruglim crnim eiromdignuta oboda i mahao nogom gore-dolje. Uhvatio sam njegov pogled i nastao jelagodan trenutak u kojem smo se zatekli u spontanom natjecanju tko e prvi skrengled. Ja sam izgubio, skrenuo sam pogled na jednu stranu prostorije kao da se tamogaa neto jako vano. Koliko sam mogao kriomice, pogledao sam starca. Jo me

edao, a na uskom licu imao je eretski osmijeh pobjednika.


27/383

Zbog ovoga sam, pomislio sam, dok sam se odmicao od djeteta i pretvarao se kakosam primijetio starev pogled i dok su vea djeca trala i cviljela oko mene, a odneki dolazio miris nepromijenjenih pelena, dakle pomislio sam, zbog ovoga sam postaovjetnik.

"Daniel Rose", pozvala je tajnica. Starac me ljutito gledao dok sam ustajao.

Prostorija u koju sam uao bila je manje sudnica a vie otrcani sobiak za razgovortkinja Sistine, golema ena s rukama kao u hrvaa i s naoalama za itanje na vrhu

sa, sjedila je na elu stola. S njezine desne strane sjedila je tajnica a s lijeve socijalnadnica za djeju skrb, ena s kojom sam razgovarao telefonom, Isabel Chandler, ikazalo se da je visoka, stroga i prilino lijepa. Sjeo sam za drugi kraj stola, osjeajulagodno kao da se meni sudi.

"Gospodine Carl, jeste li ve upoznali svojega klijenta?" upita sutkinja.

"Ne jo, asni sude."

"Zar ne mislite da biste trebali?" upita sutkinja Sistine, gledajui me preko ruba sv

oala."Nadao sam se da u ga danas upoznati. Zvao sam njegovu majku i uvjeravala me

ko e se pojaviti na sasluanju."

"Po onome to vidim, njezina uvjeravanja ne znae mnogo. Zato i jesmo ovdje.ospoice Chandler, jeste li uspjeli danas stupiti u kontakt s majkom?"

"Nisam, asni sude."

"Brine me ova prijava. Urine me to ne moemo imati uvid u uvjete u kojima ovaj

eak ivi. Koliko ste puta pokuali posjetiti njihov dom, gospoice Chandler?""Dvaput, sutkinjo, i oba puta neuspjeno. Gospoica Rose se stalno ispriava i obee biti kod kue, a onda ne odri obeanje."

"Anonimna prijava spominje njezina deka", ree sutkinja. "Htjela bih i s njimezgovarati. Pokuajte i njega dobiti na razgovor, gospoicehandler."

"Malo je vjerojatno, ali pokuat u."

"Gospodine Carl, istina je da gospoica Chandler ima toliko posla da bi to zatrpaloona. Postoji granica koliko moe uiniti. Vi ste djeakov odvjetnik. Oekujem od vaske odgovore i to ubrzo. Nadam se da ete ovom djeaku iskazati istu pozornost kojjete korporacijskim klijentima."

"Sutkinjo, nemam nikakvih korporacijskih klijenata, a ako vidite kakvu veu skupja uokolo luta, bilo bi mi drago da ih uputite u mojem smjeru."

Isabel Chandler zagrize usnu da bi zatomila osmijeh, ali sutkinja to nije eljela trp

"Obavite svoj posao", obrecnula se. "Ako ne moete to uiniti, obavijestite nas i na


28/383

koga tko moe. Odgodit emo ovu raspravu za tri tjedna, u devet sati. Ako se toga ajka ne pojavi, izdat u sudski nalog. Recite joj to, gospodine Carl. A isto tako oekuod svojeg klijenta dobijete cijelu priu."

"Njemu su etiri godine, sutkinjo."

"Onda govorite polako."

Izaavi iz sudnice, Isabel Chandler zatresla je glavom prema meni kao da sam ne

o pravi neprilike i ponovno sam se naao u nevolji. Bila je mrava i tamnoputa, imau vrstu otre, hladne ljepote koja je bila poput stranih prizora iz obrazovnog filmatokole, tako okantna da niste mogli skrenuti pogled.

"Sutkinja Sistine ba i nema neki smisao za humor, zar ne?" rekoh, pokuavajui jomiliti.

"Mila je prilino vesela kada je prije est mjeseci poela raditi na obiteljskom sudu,bih vie testirala njezino strpljenje. Zapravo, najvea zabava koju je imala ovaj mjea je to to te oprala."

"Tjednima u patiti zbog toga."Ponovno se borila sa smijekom. "to ti je s obrazom?"

"Pokvareni zub."

"Mora otii zubaru da ti ga pogleda."

"Tako mi svi govore. Ali dama u osiguravajuem drutvu ponaala se kao da sammiar

Cedric the Entertainer koji otvara bocu piva kad sam je upitao pokriva li moja polibarske usluge."

"Nasmijala se?"

"I ne samo ona. Prebacila je razgovor na telefonski razglas i ubrzo je cijeli kat grcaomijeha."

"Dakle ne pokriva?"

"Sve je golo golcato."

"Prava teta. Gledaj, ako hoe, sredit u jo jedan posjet njihovu domu i moemo Roseovih zajedno."

"To bi bilo sjajno."

"Nisam sasvim sigurna to se dogaa s Danielom, samo slijedimo anonimnu prijavmoramo otkriti sve to moemo. Nazvat u te."

"Hvala."

"Uostalom, kako si dobio ovaj sluaj?"


29/383

"Partnerica mi ga je bacila na stol."

"Jesi li ikada radio neto slino?"

"Nisam."

"Je li ti ve postalo zabavno?"

Promatrao sam je dok je hodala niz hodnik, a onda sam zauo otar glas iza sebe.

"To je dvostruka sramota. Da jest."

Okrenuo sam se i ugledao mravog starca koji me prije gledao u ekaonici. Jo je navi imao okrugli eir i namrgoeno lice.

"to je sramota?" upitah.

"Da netko tako ruan kao vi moe ujedno biti i potpuno glup." Sigurno nisam dobo. "Oprostite?"

"Nemoj se ti meni ispriavati", ree on naglaavajui suglasnike otrim glasom. "N

oja krivnja to ti je mama bila runa kao poziv za vojsku.""Molim?"

"Ili to ti je tata bio glup kao stup."

"No, sad prestanite s tim", rekoh. "Jedino ja smijem vrijeati svojega tatu."

"Takva si neznalica, da se kladim kako misli da ima izgleda kod one djevojke."

Pogledao sam za Isabel. "A vi mislite da nemam?"

"Sinko, ima lice koje je dobro za hvatanje bejzbolskih loptica ito je sve."

Okrenuo sam se i nacerio mu se. "Imam bolje izglede nego ti starce."

Skinuo je eir, pljunuo u dlan i protrljao rukom sjajnu elu na glavi dok je zvidaodnim kutom usana. "Ne kladi se protiv mene."

"Victor Carl", rekoh i ispruih ruku.

"Znam tko si ti, djeae", ree on odgurnuvi mi ruku. "Misli da vrijeam svaku

dalu koja mi se nae na putu?""Pa, da", rekoh. "Mislim."

"Zovem se Horace T. Grant. Prijatelji me zovu Krmenadli. Ti me moe zvatispodine."

"Pretpostavljam da ste bili u vojsci."

"Dovraga, jesam, ali nisam bio profesionalni vojnik, ako si to mislio. Govorim na udim na guzicu. Kod onih mijeanih kopilana upravo je suprotno."

"Dakle, to mogu uiniti za vas, gospodine?"


30/383

"Moe mi kupiti alicu kave", ree on.

To sam i uinio.


31/383

Pa sad, ovo je udno ali apsolutno istinito. Potraio sam u rjeniku naprasit i naaoku Horacea T. Granta s njegovim okruglim eirom.

"Ovo zove kavom? To nije kava. Magarei mljeveni mokrani mjehur imao bi bol

us.""Moda vam treba jo malo eera."

"Glupane, eer tu nee pomoi. Jesi li ikada stavljao eer na gomilu govana?"

"Nisam."

"Pa, dopusti mi da ti kaem, nee ih pretvoriti u kola. To ti je iskustvo, djeae,ukotrpno steeno. Sad mi moe donijeti jedan od onih kolaia, mufina, ako ti todne na pamet, iako bih se kladio da ti rijetko ikakva misao pada na pamet u toj tvojedi od mozga. Kladim se da u njemu ima proslave na ulicama, velikih novinskihslova, djevojaka koje pleu gore-dolje ulicom Broad."

"Hoete li mufin od magareeg mjehura ili konjskog govna?"

"S borovnicama. Ako nemaju borovnice, s brusnicama. A ako nemaju brusnice, onka idu k vragu, nemam to raditi s njima."

"Vi nemate to raditi?"

"Kreni, djeae. Nemam na raspolaganju cijeli dan.""Da, gospodine."

"I kad si ve tamo, jo jednu alicu kave."

Zato sam trpio Horacea T. Granta ako sam mogao nai bolji nain kako da provedijeme, na primjer hrvati se s bodljikavim prasetom ili proliti si vruu kavu u strukaa? Zato to sam zeznuo stvar. Sutkinja je imala pravo kada me otrim rijeima oi

krljavim leima. Iako ga nikada nisam upoznao, iako je bio premlad da bi znao tkm ja ili kakvu bih ulogu trebao odigrati u njegovu ivotu, iako nikada nisam elioegov sluaj, Daniel Rose mi je bio klijent i dugovao sam mu vie od povrnogefonskog razgovora dan

prije sasluanja. Da, oslonio sam se na majku, ali da je bila osoba od povjerenja, neni naao na ovom sluaju, zar ne? Zato sam otpratio Horacea T. Granta do starinske

ale kafeterije u armantnoj stambenoj etvrti iza sudnice i poastio ga kavom. Sada spremno skakao kada bi na svoj umiljati nain zatraio novi mufin. Djelomino saradio zbog pokore, jer trpjeti Horaceove ubode i strelice sigurno je predstavljalokoru, no djelomino se radilo i o neemu drugome. Naime, Horace je znao kako se

vem.


32/383

"to si rekao kakav je ovo mufin?" upita Horace T. Grant.

"S brusnicama."

"Ne vidim nikakve brusnice. Gdje su bobice? Vidim samo crvene tokice. Ovo moi i mufin s vodenim kozicama. Neu jesti nikakav mufin s vodenim kozicama", reeagrize vrh mufina. "Sljedei put odvedi me na neko dobro mjesto."

"Sljedei put?" upitah.

"O, da. Mora mi nadoknaditi to to si me doveo u ovu rupu. Imam ja svoje kriteri"Kladim se da imate. Zato ne bismo razgovarali o onome o emu ste htjeli sa mno

zgovarati?"

Pogledao me otpijajui gutljaj kave iz visoke alice. "Nemam ti nita rei."

"Zato vas onda astim kavom?"

"Ne pitaj mene. Ti si taj koji jedva eka mahnuti lisnicom, pokazati svakome kakobela. 'Gledajte me, pogledajte moju lisnicu, vidite li koliko imam.'"

Izvadio sam lisnicu, bila je tanka kao krika salame. "To vama izgleda debelo?"

"Sada mene optuuje za svoje tekoe? Nisam ti ja kriv to ne moe zaraditi dovvca da si kupi poteno odijelo. I pogledaj samo tu kravatu."

"to ne valja s mojom kravatom?"

"Prava sramota. Postoji jedna rije koju moda nikad nisi uo. Stil. A znai da taavata ne moe proi."

"Evo vama jedna rije, gospodine: Daniel Rose."Prvi put u naem kratkom poznanstvu Horace T. Grant je zamalo ostao bez rijei.

mo zamalo. Pogledao me, zatim je pogledao u stranu, otpio gutljaj kave i trznuo se ezina okusa. A onda |i rekao: "Priamo li o kakvim ruama?"

"Ne, nego o malim djeacima. Daniel Rose je moj klijent, kao to vrlo dobro znate.jel djeje skrbi stigla je anonimna prijava o njemu. Pretpostavljam da ste je vi poslaoete se pretvarati kako ste tvrdi orah, ali dovoljno vam je stalo da poaljete prijavuvoljno vam je stalo da pratite postupak. Zato ste doli u zgradu suda, tako ste i sazn

oje ime. uli ste kako u ekaonici traim njegovu majku.""Izgledao si kao budala, od glave do pete."

"Zato bih vam bio zahvalan kada biste mi ispriali u kakvoj se situaciji djeak nalaz

"Vidi amo, ti gospodin Carl, ima jedna stvar u vezi s anonimnim prijavama koja jeomakla tvojem kristalnom otroumlju. Anonimne su. To je jo jedna rije, kao i stil,aenje ne zna."

"Zato osoba koja je podnijela prijavu eli ostati anonimna?"

"Gdje si odrastao, mladiu?"


33/383

"U Philadelphiji."

"Sada mi lae. Glup i laljiv, nije ni udo to si postao odvjetnik."

"Pa, da budem iskren..."

"Ne trudi se samo zbog mene."

"Odrastao sam malo sjevernije od grada, u mjestu koje se zove Hollywood."

"Predgrae." Otpuhnuo je s prezirom. "Pustopoljina za uroeno nesposobne. im pogledao vidio sam da si gluplji od klipa kukuruza. Uzgajaju vas ovdje ovakve blesr ne? Deki iz predgraa ne mogu razumjeti kako je to u gradu, kako ovdje blizuvimo, vrata do vrata. Kako su delikatni odnosi izmeu susjeda."

"Znai bojite se."

"Ne budi tupav. Kada vidi na ovome svijetu ono to sam ja vidio, ne boji se. Alioda je gospodin Anonimus jednostavno oprezan."

"U redu. A moda je taj zbog kojega je oprezan, deko Danielove majke."

"Sluaj, budalo. Tko god da je napisao onu prijavu moda ne zna sigurno to segaa, moda ni za to nema dokaza. Moda se jednostavno radi o brizi, o opreznojbrinutosti."

"Temeljenoj na emu?"

"Povijesti susjedstva. Dramatis personae. Zna to to znai ili su ti i takve rijeieteke? Dobro, pomoi u ti. Dramatis personae znai da ako si tako prokletointeresiran, trebao bi otii i sam posjetiti djeaka."

"To i namjeravam", rekoh. "Ali to nee biti ba lako uiniti. Navodno, svaki put kadgovori sastanak, majka nije kod kue."

"Pa, moda ona zgodna socijalna radnica svaki put odlazi u pogrenu kuu."

"Majka odvodi sina nekamo i skriva ga da bi izbjegla posjet, je li tako?"

"Nemoj si sada umiljati da si odjedanput postao nekakav genij. Upamti koje su tianice."

"A vi moda znate kamo ga odlazi sakriti?"

"Znam mnogo vie nego to e ti ikada uspjeti smjestiti u tu svoju betonsku glavu

"To vam vjerujem", rekoh smjekajui se njegovu namrtenom licu. "Mogu li vam jto donijeti, gospodine?"

"Da, moe. To je najmanje to moe uiniti, takav jedan tupko iz predgraa kao Ali vie neu kolaie s djejim bolestima, nikakav mufin s vodenim kozicama ilipicama. A neu ni mufin sa zaunjacima, razumije? Jer kad se okrenem, imat ueene obraze i otpast e mi ona stvar, a onda neu biti nita bolji od tebe."

Kupio sam mu jo jedan mufin, od posija, jer sam pomislio da bi mu vlakna dobro


34/383

la, a onda sam sjedio i sluao njegove uvrede sve dok nije zakljuio da je doaonutak da mi da adresu.


35/383

Obino se ne brinem mnogo oko toga kako je zapakiran novac koji mi stie. Dajte u skupoj omotnici s reljefnim slovima, u smeoj papirnatoj vreici, dajte mi ek skriem, dajte mi ga u kojem god obliku elite, tako dugo dok mi ga dajete. Ali mor

iznati, kada sam se vratio s obiteljskog suda i naao kako me u uredu eka paket nom paket zainteresirao me vie od gotovine, zato to je bio plavokos i visok metardamdeset dva.

ekala me u malom predvorju ispred stola moje tajnice. Sjedila je kao lutka u izlobne kue Nordstrom. Lea su joj bila uspravna, noge prekriene u glenjevima, rurbica bila je usklaena sa salonkama koje su opet pristajale njezinoj bisernoj ogrlici, -kum-pakum. U lanenom kostimu be boje i neobino oputena lica, izgledala jevieno kao prava dama, ak i u naem pregrijanom uredu, ak i na klimavim plasti

olicama koje smo imali za posjetitelje. Kosa joj je bila ureena onako kako je ureujujboljim salonima, kao da je svaki pramen zasebno opran, obojen i podrezan. U cijeloom ivotu nisam bio toliko njegovan koliko jedan njezin u vojak kose. A usne su jojmnocrvene kao ljive.

"Gospodin Carl?" upita ona tihim, zadihanim glasom, ustavi kada sam se pojavio edu.

"Tako je."

"Imate li jednu minutu?"

"Imam."

"Mogu li razgovarati s vama privatno?" upita ona pogledavajui moju tajnicu Ellie

"Da, moete", rekoh i podigoh obrve u smjeru Ellie, pogledavi je pogledom koji jevorio "vidi to nam je maka dovukla".

enine velike plave oi jednim su pogledom obuhvatile moj ured dok je sjedala naolicu za klijente. Nije se imalo puno toga vidjeti. Zidovi su bili prljavi, veliki smei

mar za spise bio je mjestimice udubljen, naslagane gomile spisa u jednom kutu opase nag-

nule. S mjesta gdje sam sjedio, inilo se tla mala uokvirena fotografija Ulyssesa S.anta visi ukoso. Preda mnom na stolu nalazila se uobiajena razbacana gomila papvi impuls bio mi je da se ispriam zbog stanja u kojem se ured nalazi, ali suzdrao sena poput ove dobrodola je u uredu svakog odvjetnika u gradu, bez obzira na to

liko taj ured bio bljetav ili koliko je odvjetnik naplaivao po satu. Izabrala je pojavmojem uredu, a razlog za to sigurno nije bio dekor.

"Gospodine Carl, prije dva dana imali ste jedan sastanak."


36/383

"Imao sam nekoliko sastanaka prije dva dana", rekoh. "Ovo je bio sastanak na kojemspravljalo o novcu."

"Morat ete biti precizniji, gospoice..."

"Gospoa", ree ona.

"Da", rekoh. "Naravno." Imala je prsten velik kao omanji pojas. "Ali nisam uo vaee."

"Ne, niste", ree ona, i dok je to izgovarala, prebacila je nogu preko noge i poravnanenu suknju. U tom sam trenutku primijetio istetoviranu viticu s trnjem koja joj seavijala oko glenja.

Svidjela mi se ta vitica, da jest. Trebao bih rei da sam bio vie nego impresioniranelim tim paketom, iako je bilo oito da je za one koji su klasu bolji od mene, ali onoe stvarno zainteresiralo bila je vitica s trnjem i to ne samo zato to je bilo oito da je

mjetnik radio na lijepom uskom platnu. Ve samo to to je jo bila na nozi, to sam jeogao vidjeti, usred tog njezina skupocjenog izgleda, predstavljalo je samo po sebi

reenu izjavu. Tetovaa je bila iz jednog ranijeg, divljeg doba, ali nije ju dala odstrao je to njezin nain priopavanja svijetu da joj glas moda nije prirodno zadihan, dasa moda nije prirodno plava, usne moda nisu prirodno napuene, oi joj moda nirodno plave, da moda nema ni centimetra na njezinu tijelu koji nije popravljen ilaan do savrenstva, ali da ipak postoji jedan dio nje koji novac nije pokorio.

"Prije dva dana imali ste jedan sastanak", ree ona "kada ste pristali zastupatireenog klijenta pod uvjetom da vam se unaprijed isplati honorar."

"Govorite o Francoisu Dubeu."

Povukla je torbicu na kulo, otvorila je, izvadila prilino debelu omotnicu i lagano jcila na moj stol. "Nadam se da e ovo biti dovoljno."

Suzdravao sam se da ne zgrabim omotnicu i ne otpleem jedan krug s bacanjemvca u zrak tako da veselo pada oko mene poput konfeta. Samo sam rekao: "Ima li tuset tisua?"

"Devet tisua i devetsto."

"Moja cijena bila je deset."

"Mislim da sto dolara nije toliko vano."

"O, vano je", rekoh.

Dopustila je da joj blijedi smijeak zaokrui usne, a zatim je posegnula u torbicuei novanik. Izvukla je iz novanika pet novih novanica od dvadeset dolara kao

vlai nakupljene pahuljice prljavtine i njeno ih ugurala u omotnicu.

"Iako, da budem iskren," rekoh, "ek bi mi bio drai."

"Stvarno? Mislila sam da ete biti od onih tipova koji vole sistem cash & carry."


37/383

Odjednom nisam vie bio toliko zaaran. Neki se ljudi ponaaju kao da vam inevotnu uslugu, kada vam plaaju ono to vam duguju.

"Krivo ste mislili", rekoh. "Gotovina stvara sve mogue raunovodstvene problemeo to sigurno znate, banke ba ne vole gotovinske depozite i podizanja s rauna, jer

mi ste podignuli samo onoliko koliko ste mogli, a da banka od vas ne zatrai potvrdi to god ste mislili, mi se ovdje bavimo potenim poslom. Volimo da na novac izaa opravdanje. Trebat e mi ek."

"Hoe li blagajniki zapis biti dovoljan?""Osobni ek."

"To nee biti mogue."

Naslonio sam se na naslon stolice, podignuo jednu nogu na rub stola i paljivo jegledao. Bila je nepristojna prema meni i to mi se nije svialo. Ali nije uivala u tom

eto je bilo pogreno. "to ste vi Francoisu Dubeu?"

"Nije vano."

"Da bih prihvatio novac, moram znati zato ba vi isplaujete taj honorar."

"Imam svoje razloge."

"Morat ete mi ih rei."

Uzela je omotnicu sa stola. "Nisam dola ovamo razgovarati. Ovdje je novac,spodine Carl. Uzmite ga ili ostavite."

"Mislim da u ga ostaviti."

Zabacila je glavu unatrag kao da je osjetila nekakav odvratan smrad. Pretpostavljam da se radilo o meni.

"Bilo mi je zadovoljstvo upoznati se s vama, gospoo Kako-se-ve-zovete", rekohustivi nogu i okreui se neredu na stolu. Izvukao sam list papira, neko besmislenosmo i poeo neto pisati. "Ispratit e vas moja tajnica."

"Ali to je s vaim klijentom?"

"Nije moj klijent sve dok mi ne plati."

"Ali pokuavam vam platiti."

Podignuo sam pogled. "Ne trudite se dovoljno. Zato ne bismo poeli s imenima?obro doli u tvrtku Derringer i Carl. Ja sam Victor Carl, a vi ste..."

"Velma Takahashi", ree ona.

Naslonio sam se na naslon stolice. "Vrlo dobro. Takahashi, ha? Odakle mi je poznaime?"

"Poslovi mojega supruga esto se spominju u novinama."


38/383

"Samuel Takahashi, mogul nekretnina?"

"Nije ba mogul."

"Poprilian. A vi ne elite platiti ekom, to znai da ne elite trag o isplati, koji biogao nai put do vaega supruga."

"Gospodine Carl, je li vas netko udario u lice hokejakim tapom? Je li vam zatotekao obraz?"

"Ovo je ba zabavno, zar ne, komunicirati poput ljudskih bia? Ja postavljam umjeanja, vi mi dajete razumne kopije odgovora zajedno s vaim uvredama. I prije negookrenem, plesat emo ameriki narodni ples u supinama po etiri para."

"Ne pleem obrni je-okreni je."

"Ljudi ine svakakve stvari koje nisu nikada oekivali da e uinili. Jedna od takvihto se nalazite u mojem uredu. Gospoo Takahashi, kakav je va odnos s Francoisom

ubeom?"

"Nemam nikakav odnos s Francoisom Dubeom. On je najgora vrsta nitkova.""Ali plaate deset tisua dolara da ga izvuete iz zatvora."

"Moji osjeaji prema njemu, koliko god bili gorki, nisu sada vani. Bila sam Leesinijateljica davno prije nego to se udala."

"I smatrate to prijateljskom gestom to plaate obranu ovjeka optuenog za njezinojstvo?"

"Mislim da je to ono to bi ona eljela."

"No, to je la. Ne vjerujem ni rije onoga to ste rekli od trenutka kada sam vasledao, gospoo Takahashi, ukljuujui ovo 'gospoo' i 'Takahashi', ali za ovo sam

guran da je la. Leesa Dube je vodila ogorenu borbu za skrbnitvo nad djetetom;nijela je teke optube protiv svojega supruga. Jedna od stvari koja bi je obradovala zi s vlastitim ubojstvom bila bi to to joj je suprug osuen da ostatak ivota provedeetaka."

"Niste je poznavali, gospodine Carl. Nije bila takva. Na kraju je bilo gorko, istina jeje otac njezine keri. Bila je previe dobra da bi eljela da on zavri u zatvoru zbog

ega to nije uinio."Barem je u jednoj stvari imala pravo, nisam poznavao Leesu Dube, nisam o njoj ni

ao i pogrijeio sam kada sam dao naslutiti zlou koje kod nje moda nije bilo.

"Pa, ako je to ono to bi Leesa voljela," rekoh, "onda zbog nekog razloga vi sigurnoerujete kako on nije kriv."

"Ve kasnim."

Nagnuo sam se naprijed pomno je gledajui. "Zaista to vjerujete, zar ne?"

Naglo je zatvorila torbicu i ustala. "Imam dogovoreni sastanak. Uzmite novac,


39/383

spodine Carl. Uinite to moete za Francoisa."

"Neto znate."

"Moram ii."

"Recite mi to znate."

"Ne mogu, molim vas, vjerujte mi. Jednostavno ne mogu."

I tada sam to ugledao, u jednom jedinom dragocjenom trenutku, vidjelo se iza manapuenih usana i ela bez bora, iza savrene kose, savrene koe i plavih kontaktna. Tamo, iza najbolje fasade koja se novcem moe kupiti, ugledao sam neto

nenaujue. Vidio sam enu kakva je nekada bila, enu koja je odabrala tetovau iuila se s Leesom Dube, prije nego to je upala u movaru novca koji ju je cijeluogutao. Ova je ena bila divlja, divlje ambiciozna, ova je ena bila prepametna da ba ono to je postala. I vidio sam, da, jesam, ugledao sam u njezinim oima neki goleet. Je li to bila tuga? Ili aljenje? Je li to moda bila sveproimajua krivnja koja ju j

zdirala?

Bilo bi to zanimljivo otkriti, zar ne?Ispruio sam ruku, uzeo omotnicu i proao prstima preko novanica. "Morate

zumjeti gospoo Takahashi," rekoh brzo brojei novac, "da ovaj predujam honorarakriva samo na zahtjev za obnovu postupka. Budemo li u tome uspjeni, trebat e nugi predujam honorara za voenje sudskog postupka."

"Nadajmo se da emo se ponovno vidjeti."

"Da", rekoh. "Nadajmo se." Uistinu, nadajmo se. "Moja tajnica e vam dati potvrdu

aenom honoraru.""Ne treba mi potvrda."

"Moda vam ne treba, ali ipak vam je moram dati. Imamo ovdje jedno pravilo. Svao nam na stol istrese brdo love a ne dobije za to potvrdu, tijekom sljedeeg posjetabije besplatni smrznuti jogurt."

Ispratio sam je iz ureda. Stajao sam iza nje dok joj je Ellie tipkala potvrdu i udisaoezin opojni, slatki miris, sve dok mi se nije zavrtjelo u glavi. Vidite, usprkos svim la

je mi je ispriala, ak i sa svim postupcima kojima je poveala svoju ljepotu, nisam sogao suzdrati a da ne udiem njezin miris i da ne osjetim kako mi eludac treperi.opustite mi da vam kaem istinu, jedina stvar koja je opojnija od iste prirodne ljeponeobuzdana, estoka artificijelnost.

Vrativi se u ured, izvukao sam novac iz omotnice, zamahnuo novanicama kaopezom tek toliko da doivim taj osjeaj, a zatim sam ih paljivo izbrojio. Ne bih setezao potrati ulicom viui:"Oh, gospoo Takahashi, gospoo Takahasi" kada bimanjkalo makar i dvadeset dolara. Ali tono je izbrojila novac. Deset tisua dolara.

malo lo nain da se zapone dan.


40/383

Iz depa na koulji izvukao sam posjetnicu. Zakljuio sam da e moj dio novca bitivoljan da platim zubara, jer nisam imao zdravstveno osiguranje. Sada sam si mogaiutiti da doktor Pfeffer, udotvorac, izvede svoje udo na mojem zubu. I znate to?

ub me odjedanput poeo manje boljeti. Novac ima to svojstvo, zar ne, da vam olakaozemaljske boli. Moda je bol bila vie egzistencijalne prirode nego stomatoloke,oda se tu manje radilo o stanju u kojemu je bio moj zub, a vie o tunim okolnostim

ojega ivota. A odgovor bi se mogao sastojati u tome da malo prokopam po proloslo bogate Velme Takahashi umjesto da kopam po svojim desnima. Odloio samsjetnicu i nazvao svojega detektiva Phila Skinka.

Ovaj sluaj koji uope nisam elio, ovaj uzaludni zahtjev za obnovom postupka u ituenika koji mi se nije sviao, postajao je sve zanimljiviji. Prvo me je zgrabio Whibinson, kada smo se rastajali nakon sastanka, i apui svaku rije kao da nas netkoislukuje, usrdno me zamolio da pustim taj sluaj. Rekao je: "Za tvoje dobro", to goailo. Rekao je: "Ne moe ni zamisliti cijenu", iako nije rekao tko bi platio tu cijenu

tim je Velma Takahashi, lijepa i umjetna poput djevojaka sa zidnih postera kakve jekao Vargas i nad kojima mi je kao adolescentu curila slina, spustila na moj stol svevanica i zamolila me da pomognem Francoisu Dubeu, iako je zbog samo njoj poznzloga preutjela tajnu o tom ubojstvu. O, postajalo je sve zanimljivije. Sve to sam sabao bilo je pronai nain kako uvjeriti suca da poniti presudu staru tri godine, na sve albe odbijene, s time da se u meuvremenu nisu pojavili ni novi dokazi, ni noedoci. Izvesti to bit e vraki trik.

I neka budem proklet, ako nisam znao gdje treba zapoeti.


41/383

"Ime mu je bilo Seamus Dent", rekoh Beth dok smo se vozili u sjeverni dio grada. "svjedok koji je povezao Francoisa Dubea s mjestom zloina."

Krenuli smo u odvojeni, radniki dio grada. Smjeten sjeverno od Kensingtona, ju

sredinjeg dijela grada, stisnut uz rijeku, bio je dio Philadelphije, ali istovremenodvojeni gradi sam za sebe. Ime Fishtown ve je dovoljno govorilo: grad sindikata,araka, taverni, ribe.

"Mislim da si rekao kako je mrtav", ree Beth. "inilo se kao da je s njim umrla i svogunost da nam bude od koristi u novom sudskom postupku."

"To bi ovjek i pomislio. Ali Whit mi je rekao neto to mi je privuklo pozornost.amus je navodno ubijen tijekom nekog poslia s drogom, nedugo nakon svjedoenj

i problem zloporabe droge nije spomenut prilikom njegova unakrsnog ispitivanja.""Misli li da je tvojem prijatelju Whitu moda neto promaklo na tom suenju?"

"Ne znam. Mali nije imao policijski dosje, ali obino nisi neduan jedan dan, da biedeeg bio umijean u neki propali posao s drogama. Zato je te noi bio na ulici? io? Je li u to vrijeme uzimao drogu? Sve to moglo je ugroziti njegovu vjerodostojnunakrsnom ispitivanju. A kako se, prema vlastitom priznanju, one noi nalazio u t

tvrti, zato to je moda oajniki trebao fiks, mogao je i sam postati osumnjieni."

"Moda to i jest istina, ali nee biti dovoljno da bi Francoisu osiguralo novo suenjr ne?""U tome je stvar. Sudska praksa je prilino jasna. Za pokretanje obnove postupka n

oe koristiti novi dokaz koji bi mogao utjecati na vjerodostojnost svjedoka."

"Pa, u emu je onda tos?"

"Neto tu nije kako treba, zar ne? Zato Whit nije znao? Tko je i to tajio? Jednostaam neki osjeaj. Zna li bolju toku za poetak istrage?"

"Ne znam", ree ona odmahujui glavom. "Ali i nije ba neki poetak."

"Dakle, Beth, rei u ti istinu, nije ba ni neki sluaj."

Skrenuli smo u usku ulicu u stambenoj etvrti u kojoj su kue raznovrsnih stilova gurane jedna do druge kao sardine. Pogledao sam u svoje biljeke, provjerio kuneojeve i naao onu koju sam traio. Parkirao sam automobil tono ispred kue.

Dok sam zvonio na vratima omanje sive kue, ena koja je sjedila na stepenicama aza nie je povikala: "Koga traite?"

Zakoraio sam unatrag, pogledao zgradu odozgo prema dolje i rekao: "Traimospou Dent."


42/383

"to hoete s njom?"

"elimo je neto pitati."

"O emu?"

Okrenuo sam se eni s kojom sam razgovarao, ljutit zbog njezine znatielje. Bila jeada i krupna, odjevena u iroku plavu haljinu. Pokraj nje je sjedila druga ena, mro tap, kratke crvene kose, laktova oslonjenih na koljena, zurila je u mene ne trepu

ima i puila cigaretu. Na stepenici iznad njih sjedila je trea ena. Tri znatieljnesjede, koje provode dane razgovarajui o deterdentu za rublje, izmjenjujui recepteve, ispijajui tu i tamo kakvu bocu vina. Suzio sam oi i dobro ih pogledao.

obiajena klapa na kavi. No ponekad vam upravo to treba kada traite informacije.

"elimo je pitati o sinu", rekoh pogledavajui jo jednom prema zgradi iz koje se ne javljao, prije nego to sam, zajedno s Beth, priao enama.

"Dragi Boe", ree ona krupna ena. "U kakvoj je Henry sad nevolji?"

"Ne Henry", odgovorih. "Seamus."

"Seamus je mrtav", zakrijeti ena s cigaretom i crvenom kratkom kosom. No bilo to u nainu na koji je to izgovorila, neto gorko i tuno i nimalo sigurno.

Beth je to ula, jer je rekla: "Jeste li vi gospoda Dent?"

"Tko ste vi? Policajci?" upita ena koja je sjedila iza druge dvije. Bila je sitna, imalarvozne ruke i blistave oi. Jo je bilo jutro, ali inilo se da je to nije nimalo omelo dapije to god je ve popila.

"Izgledamo li kao policajci?" upitah.

"Ona izgleda", ree trea ena upirui prstom u Beth.

Koraknuo sam unatrag, okrenuo se prema Beth, prekriio ruke i pogledao je kao dedam njezin kip koji je izradio Duane Hanson*1.

"Stvarno? A po emu izgleda kao policajka?"

"Po tom bljedilu koje kao da je dobila u policijskoj postaji", odgovori nervozna en

"Molim?" ree Beth.

"I po oima."

"to ne valja s mojim oima?"

"Moda imate pravo", rekoh. "Prilino je blijeda, a oi su joj nemirne."

"Nisu mi oi nemirne, nego privlano oprezne. A to je s njim?" upita Beth, uprijevlcem u mene.

"On je prenjean", ree ena. "Izgleda kao da prodaje police ivotnog osiguranja."

"Ili moda izgleda kao srednjokolski profesionalni savjetnik", ree Beth. "Uklapa l


43/383

?"

"Mogao bi biti. Je li zaista savjetnik?"

"Nije", ree Beth.

"Jeste li vi gospoa Dent ili niste?" upitah enu s cigaretom.

Gledala me jedan dugi trenutak, povukla posljednji dim, bacila cigaretu i zgnjeilanisicom. "Nisam", ree ona. "Betty je otila na odmor."

"Znate li kamo?"

"Ima sestru u Kaliforniji."

"Koliko je dugo nee bili?"

"Nije rekla, ali da sam na vaem mjestu, ne bih joj se tako skoro nadala."

"Henry se brine za kuu," ree krupna ena, "a to je isto kao da debeloj svinji dopuslobodno tri u tvojem vrtu."

"Henry je veliki tip?""O, oko njega je uvijek strka i halabuka, o da."

"I problematian je, zar ne?"

"Itekako. Takvi su bili svi Dentovi sinovi."

"Ukljuujui i Seamusa?" upitah.

ena crvene kose zapalila je drugu cigaretu. "Najgori od sve trojice, ako mene pita

e ona.Pogledao sam Beth i podignuo obrvu.

"On i njegovi prijatelji", ree trea ena. "Bili su kao opor vukova."

"Tko? Braa Dent?" upita Beth.

"Ne, Seamus i njegovo dvoje prijatelja. Drugi od brae Harbaugh, Wayne, i ona Ky

"Seamus, Wayne i Kylie", rekoh. "Strana trojka. Kakve su stvari radili? Neslane akvo to? Zapalili bi vreice pseeg izmeta i zatim pozvonili na svim vratima?"

"Jeste li vi kao djeak radili takve stvari?" zapitala je crvenokosa ena.

"Upravo juer u Chestnut Hillu."

"Ba ste zloko."

"Ti klinci jednostavno su bili loi", ree nervozna ena sjedei povie druge dvije.mucanje po raznim mjestima, krae, seks i droga. Stvarali su neprilike ak i kad su bali. Ali, znate, droga vas jednostavno uniti." Govorila je kao da se sjeala toga o emvorila, kao da ne bi imala nita protiv jednog pia koje bi joj pomoglo u zaboravu.

"Pretpostavljam da ih je policija drala na oku", rekoh. "Stalno su navraali ovamo


44/383

"Nisu sve do samoga kraja. Ti klinci bili su prepametni da bi se dali uhvatiti, ak i svi znali da su krivi."

"A Seamus je bio kolovoa", rekoh.

"Nije", rekla je crvenokosa ena s cigaretom. "Kylie je bila."

"Imate li pojma gdje moemo nai tu Kylie?"

"Nemam", ree ena. "Nestala je."

Ponovno joj se zaulo ono neto u glasu, poput gorkog bombona koji joj ve desetdina zapinje u grlu. Paljivije sam pogledao enu, a ona je skrenula pogled. "Vi ste

yliena majka, zar ne?" upitah. "ujem to po nainu na koji govorite o njoj s tolikoeaja."

"Vee nas zajednika povijest."

"I nemate pojma gdje je?"

"Nije me ni briga. Ali rei u vam ovo, gospodine, gdje god bila, izvalila se na lea

"Slatko. Sigurno ste bili u roditeljskom odboru u koli, zar ne?"

"to ste ono rekli, tko ste?"

"Mislim da nisam rekao."

"Zato se toliko zanimate za Seamusa?" upita krupna ena.

"Profesija me tjera da se zanimam. Odvjetnik sam, a to znai da sam pohlepan iatieljan."

"Onda biste se dobro uklopili ovamo", ree ona i sve tri se nasmiju."A to je s tim Wayneom kojega ste spomenuli? Je li jo tu?"

"Radi u crkvi", ree trea ena.

"Je li sveenik?"

"Domar."

"Pretpostavljam da ovjek negdje mora poeti. Spomenuli ste kako policija sve do

moga kraja nije dola ovamo. to ste mislili s tim 'do kraja'?""Nakon to je Seamus ubijen", ree Kyliena mama. "Doao je jedan detektiv da

zgovara s Betty. Mislim da se zvao isto kao i onaj debeli tip u onoj staroj televizijskoriji."

"Detektiv Gleason?"

"Tako je. Rekao je Betty da su nali tipa koji je to uinio."

Je li dolo do sudskog postupka?"

"Ne bi bilo mnogo koristi, jer onaj tko je to uinio zavrio je i sam s metkom u elu


45/383

"Krajnje je vrijeme da policija uini neto za ovu etvrt", ree krupna ena, smijuiatim su joj se pridruile i druge dvije.

To mi je bilo dovoljno. Dobre, ljubazne gospoe iz predgraa smijale su se to je nbio metak u elo. Ako ikada doem u situaciju da provodim ivot sjedei na stubited kuom, traajui pred prolaznicima, slobodno taj metak sauvajte za mene.

Razmiljao sam o onome to su rekle. Okrenuo sam se da jo jedanput pogledamaznu kuu Dentovih. "Odlazi li Betty Dent esto od kue? Putuje li mnogo?"

"Ne", odgovori ona krupna. "Jedva da je jedanput otila iz ulice otkad tu ivi."

"Pa kako je onda otputovala u Kaliforniju? Zna li voziti?"

"Odletjela je. Odvezla sam je do zrakoplovne luke."

"Kada?"

"Prije dan ili dva."

"Je li rekla kako je nabavila kartu?"

"Samo je rekla da je ima."

"Dobro za nju." Izvadio sam iz lisnice tri posjetnice i podijelio im. "Zovem se Victorl. Sjetite li se iega o Seamusu, o onome to je inio ili o neprilikama koje je imao slicijom, a to naroito, bio bih vam zahvalan da mi se javite."

"Ni tome se nemojte previe nadati", ree Kyliena mama. Dok smo odlazili, uli smhovo cerekanje.

"Zato se osjeam", rekoh, "kao da sam upravo napustio pozornicu na kojoj se davaacbeth!"


46/383

0

"to misli, koliko su dugo sjedile na onim stepenicama?" upita Beth dok smo se vooz uske ulice Fishtowna.

"Od postanka vremena", rekoh. "Pokopale su kraljeve, predsjednike, supruge, Seam

enta. A pokopale bi i nas samo da im damo priliku i jedan metak.""Trebalo nam je, koliko, tridesetak sekundi da izvuemo iz njih priu o Seamusu

entu?"

"Ako i toliko. Jo dvadeset minuta i saznali bismo povijest seksualnosti cijele stamtvrti, a isto tako i sveenikovu."

"Pa zato Whitney Robinson nije doao ovamo i raspitao se kod ovih istih dama oamusu Dentu, prije nego to je poelo suenje Francoisu?"

"Dobro pitanje", rekoh. "Whit je bio sposoban odvjetnik i znao je to radi. Moda jeao ovamo, saznao stoje mogao i zakljuio kako to nije pouzdana ili prihvatljiva

formacija."

"Ali nije ti priao o tome."

"Ne, nije. I to je jedna od zagonetki koju moramo rijeiti. A volio bih znati i tko jeslao Betty Dent zrakoplovnu kartu za Kaliforniju im smo prihvatili sluaj. Evo crk

mo prijeko."

Parkirali smo u ulici Gaul, ba nasuprot crkvi. Izgraena je u romanikom stilu odmena, s neizbjenim vitrajima koji su prikazivali najprije Isusa kako nosi kri, zatimko visi na njemu. Na naoj strani ulice nalazila se kola i svetite Nae Gospe odeubrijeja. Upravo sam se spremao ispriati Beth neku dosjetku na raun imenaetita, ali zaustavio sam se, jer svetite je bilo lijepo i iskreno je diralo u srce, a i togam jutra uo ve previe ala.

Unutranjost crkve bila je u plavim i crvenim odsjajima zbog obojenih stakala vitrasivni stupovi nizali su se na obje strane, vodei prema lijepo oslikanom oltaru. Klu

bile od ulatenog drveta, ispovjedaonice nisu bile napadno ukraene, drvo ispodperavih svijea bilo je prekriveno voskom, a svuda je vladala ona sveana tiina kojs uvijek obavije kad uete u praznu crkvu.

Jedna je ena bila kod oltara i ureivala ga. Ugledala nas je kada smo uli i promats dok smo joj se pribliavali prolazom izmeu klupa. Bila je starija, s kovravomedom kosom, u dugoj suknji i tenisicama.

"Mogu li vam pomoi?" upita ona.

"Traimo Waynea Harbaugha", ree Beth.


47/383

ena je nagnula glavu u stranu i odmjerila nas na trenutak od glave do pete, posebzadravi na meni, kao da je poznavala takav tip mukaraca, a zatim nas je zamoliliekamo.

"Uvijek se osjeam udno u katolikim crkvama", rekoh Beth dok smo sjedili jednokraj drugoga u prvoj klupi. "Kao da se pokuavam infiltrirati u neprijateljske redov

"To je samo crkva."

"Moda za tebe, koja si odgajana u toplim njedrima majke crkve. Ali ja se uvijek pd e me prozvati idovom i izmlatiti po glavi i ramenima sve dok ne pobjegnemitei."

"Inkvizicija je ukinuta", ree ona pogledavi na runi sat, "otprilike prije petstodina."

"Ipak," rekoh, "takve su se stvari znale dogaati."

"Misli li, Victore, da te ljudi pogledaju i u tebi vide samo idova?"

"Kunem se da me je ova ena dobro pogledala.""Redovnica je i svakoga dobro pogleda."

"Zar ne moraju nositi one svoje halje?"

"Vie ne."

"Je li to poteno? Kako moemo znati tko je tko?"

"Za tvoju informaciju, dakle," ree ona ustajui i pokazujui na mukarca crvenihraza koji je ulazio u kapelicu, a oko vrata imao okrugli ovratnik, "ovo je sveenik."

"Da, tako je. Dobro doli u Sveto ime. Ja sam otac Kenneth. Molim vas, recite samooemo danas uiniti za vas?"

Otac Kenneth je bio nizak, vrste grade i energian. Od njegova srdana osmijehamah ste se osjeali nelagodno. Nije me gledao kao uljeza, gledao me kao da samijatelj koji jedva eka uiniti dobro djelo za njegovu upu.

"Saznali smo da ovdje radi mladi po imenu Wayne Harbaugh", ree Beth.

"Da, to je istina. Wayne je zaposlen kod nas."

"Nadamo se da bismo mogli s njime progovoriti par rijei."

"Postoji li kakav problem?"

"Je li on danas ovdje?" upita Beth prilino odrjeito.

"Da, jest", ree sveenik i dalje se smijeei. "Ba sada radi u koli." Zastao je da biegove rijei ostavile vei dojam, i jo se ire nasmijeio. "S djecom, znate. Je li Wayninio neto loe?"

"Ne, uope ne", rekoh. Uputio sam Beth jedan upozoravajui pogled. Nije bilo nik


48/383

trebe da se pokaemo u svjetlu nekakvih policajaca. Moda je u sebi imala vielicijskog duha nego to sam prije zamiljao. Predstavio sam Beth i sebe i dao sveenoju posjetnicu.

"Vi ste dakle odvjetnici", ree otac Kenneth. "To nikada nije dobar znak, zar ne, kaodvjetnik pojavi na vratima?"

"Mogue je da imam vijesti o velikom nasljeu koje je Wayneu oporuno ostavljen

"Ali nemate, zar ne, gospodine Carl?""Ne. Samo mu elimo postaviti nekoliko pitanja o jednom njegovu starom prijatel

"A tko je taj prijatelj, ako smijem pitati?"

"Seamus Dent."

Otac kimne i vrsto stisne usne. "Jadni Seamus. Krten je ovdje, zajedno sa svojomaom. Zapravo je bio drag djeak, kad biste ga bolje upoznali. Trebali ste uti kako jirao gitaru. arobno. Tragino je to to mu se dogodilo."

"Mislite na njegovo ubojstvo?""Da, a i na ono prije toga. Na njegove probleme. Nain na koji mu je ivot skrenuo

ta. Iako je neposredno prije smrti izgledalo kao da stvari dolaze na svoje mjesto."

Bio sam zbunjen. "Kako to mislite?"

"inilo se da je ist, gospodine Carl. Doveo je Waynea ovamo i uvjerio me da mu dsao domara. Seamus je preusmjerio svoj ivot, tako mi je rekao, za dobrobit svijeta.malo ambiciozno, ali svima nam treba ambicija. Zbog toga njegov povratak na star

in na koji je ubijen, ini sve to dvostruko traginijim.""Moemo li s Wayneom razgovarati o Seamusu?" upita Beth.

Otac spoji dlanove, pritisne oba kaiprsta na usne i pone razmatrati pitanje. "Zas zanima Seamus?"

"Zastupamo ovjeka koji je optuen za ubojstvo, djelomino na temelju Seamusovedoenja", ree ona. "Istraujemo svaki vid tog sluaja, a to znai da moramo saznaedocima sve to moemo."

"Taj ovjek kojega zastupate, je li on u zatvoru?""Osuen na doivotnu robiju", ree Beth.

"Naravno, da, sada razumijem razlog vae zabrinutosti. Zbog toga ste takva odluada ena. U redu, gospoice Derringer, poslat u vam Waynea. Mislite li da bi i njevjetnik trebao biti prisutan?"

"To zaista nee biti potrebno", rekoh. "Samo elimo razgovarati o Seamusu. Daetimo kakav je bio mladi. Wayne nije osobno umijean u ovaj sluaj."

"No, neete imati nita protiv, gospodine Carl, ako budem sjedio u blizini da bude


49/383

guran u to to ste rekli."

"Oe, znate li ita o zakonima?"

Namignuo je. "Sve to znam o zakonu nauio sam iz Matlocka*2."

"udno," rekoh, "i ja isto." Pogledao sam Beth, a zatim slegnuo ramenima. "Pridrunaoj ekipi, oe."

Odveo nas je u mranu prostoriju prepunu knjiga, koja se nalazila s jedne strane

ara. Halje su visjele na kukama du cijelog jednog zida, a na drugoj strani ispreddnog stola stajali su koom presvueni naslonjai poslagani u polukrug. Ponudio nasjednemo, obavio telefonski poziv, a zatim je sjedio za stolom i gledao nas. Malo se

gnuo naprijed kao da eli neto rei, kao da e zapoeli razgovor, ali je samo kimnumenima. Naposljetku, to se moglo rei? ekali smo u tiini sve dok se nisu otvorilaata.

Mukarac koji je uao bio je izuzetno mrav, crnih upalih oiju i rijetke brade. Na imao traperice i majicu kratkih rukava, a na glavi plavu bejzbolsku kapu. Kad je spa

ene u odijelu i Beth u kostimu, kako sjedimo s ocem Kennethom, skinuo je bejzbolskpu i vrsto je drao rukama, istovremeno spustivi bradu prema jednom ramenu.gledao je kao boksa na drhtavim nogama, ekajui posljednji udarac koji e ga srupod.

"Wayne," ree otac Kenneth, "ovo su odvjetnici i ele ti postaviti nekoliko pitanja.

Pada Sjena - William Lashner

Documents