-
RAPSKI ZBORNIK 297
Paousa VEZIe
PRILOG POZNAVANJU TIPOLOSKIH OSOBINASTAROKRSCANSKIH BAZILIIZA U
DALMACIJI
Ovim prilogom bit ce kao zasebna skupina gradevinaopisana
nekolicina trobrodnih bazilika s posebnom tipolos-kom osobinom. Ta
je osobina: i:z;razito prostrana'polukruznaapsida s unutrasnjim
promjerom sirim od raspona sre-disnje lade u crkvi.i Neposredan
povod za razgovor takvojskupini jest njezin izraziti primjer:
bazilika sv. Ivana Evan-delista na Rabu, a promotrena u zajednistvu
s novijimrezultatima istrazivanja starokrscanskog graditeljskog
naslje-da u Zadru, gdje je i uocena ova arhitektonska
osobina.Dakle, tu skupinu spomenika cine ove bazilike: Sv.
IvanEvandelista na Rabu, Sv. Marija u Osoru na Cresu, Sv.Marija u
Novalji na Pagu, Sv. Ivan u Mulinama na Ugljanute tri zadarske
bazilike: Sv. Petar, tj. zadarska katedrala,kasnije posvecena Sv.
S-tQsiji (Anastaziji), zatim Sv. StjepanPrvomucenik, kasnije
posvecen Sv. Simi, i konacno Sv.Toma Apostol, kasnije posvecen Sv.
Silvestru pa Sv. Krizu,
Prije razmatranja pojedinih primjera valja oertati
tripostavljanja apside prema glavnom brodu bazilike. Premaprvome,
apsida je uza od broda a njezini su uglovi odmak-nuti od pilastara
kolonada prema sredini. Na zaceliu, takopolozena apsida prepoznaje
se po tome sto je uza od zabatasrednje lade nad njom. Prema drugom
nacinu, svetiste ilada jednako su siroki. U takvom slucaiu obli
plast apsiderazvija se iz pravea, odnosno ravnine kolonade. Na
zacelju,apsida i zabat srednjega broda jednako su siroki.
Konacno,prema trecern nacinu, apsida je sira od lade. Njezini
suugfovi odmaknuti od pilastara, ali sada od sredista premavan.
Dakle, svetiste se u cjelini siri iza pilastara prema boc-nim
ladama i prislonjeno je na zacelie, stvaraiuci tako najednoj i
drugoj strani ramena. Pilastri kolonada na nagla-sen nacin,
pretvoreni u prave pilone, omeduju apsidu kojaiza njih obuhvaca
izrazito siroki prostor svetista, Na zace-lju, ovako postavljena
apsida sira je od zabata glavnogbroda bazilike. Prvi nacin
polaganja apside prema brodu-vrlo je cest, zastupljen u ran oj
krscanskoj arhitekturi ikasnije, osobito u romanickoj. Drugi je
svojstven upravonekim primjerima najstarijih krscanskih bazilika.
Treci na-cin, medutim, vrlo je rijedak i pojava je koju tek valja
eje-lovito proturnaciti.
Prvi primjer na kojemu je uocena ova tipoloska oso-bina jest
bazilika Sv. Tome u Zadru. Gradevina je dugostaiala prekrivena pod
zidovima zgrade iz prosloga stoljeca 1,a tek je nedavno istrazena i
dokumentirana opseznim zahva-tom sto ga je vodio Zavod za zastitu
spomenika kulture uZadru+, Crkva je siroka 15,40 m, a duga, od
procelja dozacelja 23,70 m. Srednji je brod sirok 6,90 m, a
unutrasnjije promjer apside 8,00 m. DakIe, rame apside jest 55
em.Srediste njezina polukruga nije na praveu zacelnog zida,nego je
za 90 em otklonjeno od njega prema van. Time jeapsida stekla dubinu
od 4,90 m, a skupa s duzinom pilastrakolonade cak 6,30 m. Buduci da
su njezini zidovi siroki80 em, ona ukupnim opsegom i volumenom
obilato pre-klapa pi ostor srednje lade. Ostali zidovi bazilike
debeli su60-70 em, a pilastri pred svetistem sirioki 70 em i
dugi140 em. Od njih do pilastara, na unutrasnjem lieu
proceljaprotezu se ternelji kolonada, izvedeni kao temeljni
potez.Na proceliu su bila tri portala, a u dnu bocnih lada, na
za-celiu jos po jedan. Bocna vrata stajala su i na juznom zidu
erkve, jedna do procelja, a cini.se i druga do zacelja,
Iznadnjih, u gornjem dijelu iuznog liea bazilike, protezao se nizod
pet bifora. Sjeverni zid nije sacuvan.
Slime osobine ima i bazilika Sv. Stjepana. Ta je gra-devina u
proslosti cesto mijenjala izgled, a posve radikalnou 17. i 18.
stoliecu, kad je preuredena za svetiste Sv. Sime,No, uz sve to,
prostorom je sacuvala prepoznatljive omjerestarokrscanske
arhitekture, po kojima je jos W. Gerberpretpostavio njezino
podrijetlo", i medu kojima su istra-zivanja otkrila sacuvane
dijelove i strukturu vrlo rane krs-canske bazilike". Njezina je
sirina 20,00 m, a duzina 30,90m. Za razliku od prethodne erkve, u
koje je apsida unutras-njim promjerom izrazito sira od srednjega
broda, promjerje ove apside sarno 40 em veci od raspona lade. No,
ta jemalena razlika nadomiestena stupovima pred svetistem sobje
njegove strane. Stupovi nose slavolucnu stijenu, askupa s pilonima
suzavaju njezinu sirinu u odnosu premaapsidi. Inace, srednji je
brod sirok 9,80 m, a unutrasnji jepromjer svetista 10,20 m.
Srediste njegova polukruga ot-klonjeno je od pravea zacelja prema
van za 1,20 m. Takoapsida ima dubinu od 6,30 m, a skupa s duzinom
pilastrapred svetistem cak 7,70 m. Debljina oblog zida apside
izacelnog zida erkve jest 70 em. Procelni zid sirok je udonjem
dijelu 85 em, a u gornjem 65 em. juzni zid jesirok 60 em, a
sjeverni nije sacuvan, Sjevernu kolonaducini niz od osam
kaneliranih stupova i kapite1a s akantovimlistovima. juzno je pak
red od osam glatkih stupova s nis-kim i vrlo jednostavnim apitelima
koji su oblikom poputnaopako okrenutih baza. Zacijelo, jedan i
drugi niz gradasu s neke starije anticke zgrade, dakle, u baziliku
sekundar-no dospjeli, ali upotrebljeni kao dvije zasebne likovne
cje-line. Raspored otvora nije dobro sacuvan. Ocuvao se ras-teretni
luk glavnoga portala na procelju i bocnih vrata doprocelja na
iuznom zidu. Zacijelo su postojala i ostala vratauzduz opsega
crkve, ali nisu se sacuvali njihovi tragovi.No, na juznom se lieu,
u gornjem dijelu, u vecim ili ma-njim ostaeima, sacuvao niz od
sedam bifora. Dakle, bazilikaSv. Stjepana omjerom 2 : 3, promjerom
apside vecim odraspona glavne lade, nizom bifora u gornjoj zoni
bocnogaliea i zaeijelo slicnim rasporedom ostalih otvora
ponavljaprimjer starokrscanske bazilike.
Zadarska katedrala slijedi osobine dviju prethodnihgradevina.
Kao starokrscanska bazilika tek je nedavno po-tvrdena, otkrivanjem
polozaia prvotnog procelja, ostatakanjezina juznog zida 5 te
dijelova zacelja i oblog plasta sve-
1. I. Petricioli, Jedan nepoznati arhitektonski spomenik u
Zadru,Radovi Filiozofskog fakulteta u Zadru, sv. 4, Zadar,
1962.
2. I. Petricioli - P. Veiic, Izviestai 0 istrazivanju i
konzervacijiostataka bazilike sv. Tome u Zadru, Godisniak zastite
spome-nika kulture Hrvatske, Zagreb, 1975.
3. W. Gerber, Altchristliche Kultbauten Istriens und
Dalmatiens,Dresden, 1912.
4. P. Vezic, Bazilika otkriva pros lost, Vjesnik, 12. prosinca
1984.godine, Zagreb.
5. I. Petricioli, Pros lost Zadra, sv. 2, Zadar, 1976.P. Vezic,
Nadbiskupska palaca u Zadru, Peristil, sv. 22, Za-greb, 1979.
-
298 VEZI / PRILOG POZNAVANJU TlPOLOSKIH OSOBINA STAROKRSCANSKIH
BAZILIKA
tista 6. Time je potpuno otkrivena tlocrtna
rasprostranjenostbazilike. Siroka je oko 20 m, a duga oko 30 m.
Srednji jebrod sirok 10 m, a promjer apside je cak 13 m. Njezino
jerarne siroko 1,50 m, a toliko je i srediste polumjera odmak-nuto
od pravca zacelja. Apsida je tako duboka 8 m, a skupas duzinom
pilona pred svetistem vjerojatno i visa od 9,50m. Sve to ovu apsidu
cini najizrazitijim primjerom zatipolosku osobinu koju ovdje
posebno pratimo. Inace, ba-zilika s prostorijom prislonjenom uz
juzni zid 7, te krstioni-com 8 i konsignatorijem 9 cini cjelinu
starokrscanskog kate-dralnog sklopa u Zadru,
Bazilika Sv. Ivana u Mulinama na Ugljanu dio jekompleksa
kasnoantickih gradevina otkrivenih i istrazenihu pedesetim godinama
nasega vijeka+", Ona je zanimljivprimjer crkve koja je najprije
imala svetiste jednako sirokokao i glavni brod, a potom je ono
prosireno. Vjerojatno tomkasnijem vremenu odgovara i ovece
preuredenje cijele gra-devine. No, za nasu temu vazno je utvrditi
da novi slojzida uokolo prvotne apside nije prislonjen na nju,
negoodvojen od nje, pa se ne moze govoriti 0 eventualnoj sta-tickoj
funkciji novoga zida u odnosu prema starome, jed-nostavno, prvotna
je apsida razorena i potom je izgradenanova, promjerom sira od
prethodne i veca od raspona sred-nje lade. No, u ovom primjeru
slavolucna je stijena otvoromuza od sirine glavnoga broda. To smo
vec zapazili na ba-zilici Sv. Stjepana, u kojoj pred apsidom stoji
par stupova.Na Mulinama se zacijelo radi 0 skromnijem rjesenju
slic-nog oblika i nacina postavljanja slavoluka pred svetistem.Taj
je nacin svojstven mnogim starokrscanskim gradevina-ma u Dalmaciji
i na Mediteranu uopee1!, te nekim jedno-brodnim crkvana na uzem
zadarskom podrucju 12. Inace,bazilika Sv. Ivana siroka je oko 10 m,
a duga oko ] 7 m.Promjer je apside oko 5,50 m, a rasp on srednje
lade oko4,50 m.
Bazilika Sv. Marije u Novalji na Pagu nedavno jepretpostavljena
otkrivanjem i obavljivanjem vrlo siroke apsi-de sa sacuvanim podnim
mozaikom 13. No, buduci da osimtoga dijela zgrade nisu otkriveni i
ostali, sa sigurnoscu sene moze govoriti 0 drugim osobinama
tlocrta. Ipak, pri-hvacaiuci mogucnost da se radi upravo 0 svetistu
krscanskebazilike, pretpostavljam da je i to primjer tipoloske
osobineo kojoj raspravljam. Naime, unutrasnjim promjerom apsidaje
siroka 1],80 m, sto je, nakon svetista katedrale u
Zadru,najprostornija apsida u ovoj skupini bazilika.
Bazilika Sv. Marije u Osoru na Cresu takoder je ne-davnim
istrazivanjima potpuno proucena14. I ovdje jeustanovljen trobrodni
naos dug 16,50 m i sirok 11,00 m.Dva reda od po tri zidana pilona
dijele ga u tri lade. Glav-na je siroka oko 5 m, a unutrasnji je
promjer apside oko5,5 m, sro daje velicinu ramena od oko 25 em. Kao
i uostalih primjera, srediste polumjera oblog zida svetista
od-maknuto je od pravca zacelnoga zida pa je apsida vrloduboka.
Bazilika Sv. Ivana na Rabu dugo je predmet prouca-vanja
historicara, ali nazalost ne i obrade konzervatora. Sto-ga su
njezini ostaci, donedavno brojni, najvecim, dijelomrazoreni, a oni
sacuvani u vrlo su trosnorn stanju. 0 crkvisu najprije pisali
Eitelberger, Jackson, Fray i Gerber, apotom Schleyer, Brusic,
Vasic, Krautheimer i Cambi+".Prva veca istrazivanja nakon rata
obavio je Institut za po-vijest umjetnosti iz Zagreba, a pod
vodstvom M. Preloga.Rezultati dosad nisu objavljeni. Svi se autori
slazu s pret-postavkom da bazilika potjece iz starokrscanskoga
vremena,a neki tom razdoblju pripisuju i deambulatorij u
svetistu,Sumnju u takvu mogucnost izrazili su Krautheimer i Cam-bi.
U ocekivaniu rezultata arheoloskih istrazivanja, prikla-njam se
pretpostavci 0 starokrscanskom podrijetlu bazilike,koja je u
romanickom razdoblju obilato preuredena. Prematako odvojenim
slojevima, prvome valja pripisati osnovnutrobrodnu podjelu
gradevine s prostranim svetistem, a dru-
gome interpolaciju deambulatorija u apsidi i novog redastupova
na naosu. Bazilika je siroka oko 14 m i duga oko25 m. Glavna je
lada siroka oko 6 m, a svetiste ima unu-trasnji promjer oko 8 m.
Takva dispozicija upucuje napomisao da je i ovaj primjer poput
zadarske bazilike, svelicinom ramena od oko 1 m. No, zasad ostaju
nepoznatepojedinosti, mjere i oblik njezinih pilona pred apsidom,
atakoder broj i oblik stupova u prvotnom rasporedu kolo-nada.
Na koncu, motreci osnovne podatke koje nam nudiova skupina
gradevina, valja kazati da u njoj imamo bazilikeu gradu i izvan
grada, zatim parohijalne i cemeterijalne,velike i malene. Dakle,
prema lokaciji, dimenzijama i funk-ciji te su bazilike razlicite.
Ipak, prema tipu, one su grade-ne prema nacinu podizanja
uobicaienih kongregacijskihcrkava-bazilika, a ne memorijalnih,
obiteljskih ili slicnihkapela. Stoga im, uz opisanu zajednicku
tipolosku osobinu,vezanu zacijelo za odredena liturgijska pravila,
valja pri-pisati narav okupliacke crkve koja pripada cijeloj
krscansko]opcini, za zaiednicke obrede vjernika.
Gledaiuci posebno osobinu prema kojoj je okupljenaova skupina
spomenika, valja kazati da je ona podrijetlomanticka, te sigurno ni
u iednom od navedenih primjeranije posljedica neke kulturne epohe
mlade od kasnoantic-koga razdoblja. Tragaiuci za analogijama, u
meni dostupnojliteraturi, naisao sam na primjere rirnskih gradskih
bazilikas istovjetnim prostornim odnosom eksedre prema naosu.
6. Tjemeni dio zida apside otkrila je K. Radulic istrazivanjern
1972.godine, a ostale P. Vezic 1982. godine.
7. P. Veiic, Ranosrednjovjekovna cisterna episkopalnog
kompleksau Zadru, Diadora, sv. 9, Zadar 1980.
8. P. Veiic, Krstionica u Zadru (u tisku).9. Konsignatorij
starokrscanskog episkopalnog kompleksa danas
je sakristija katedrale. Istrazivanja iz 1982. godine pokazala
suda niezina apsida s vanjske strane ima poligonalno lomljenplast,
'
10. M. Suic, Arheoloska istrazivanja u Mulinama na otoku
Uglja-nu, Ljetopis JAZU, sv. 64, Zagreb, 1967.Anticki grad na
istocnorn Iadranu, Zagreb, 1975.Proslost Zadra, sv. 1, Zadar,
1981.
11. R. Krautheimer , W. Frankl, S. Corbett, Corpus
basilicarumchristianorum Romae, sv. 2 - fas. 1. (Le basiliche
paleocris-tiane di Roma), Citta di Vaticano, 1962.R. Krautheimer,
Eary Christian and Byzantine architecture, Pen-guin Books 1965.A.
Grabar, L'eta d'oro di Giustiniano, Milano, 1966.
12. I. Petricioli, Gradevni i urnietnicki spomenici srednjeg
vijekana zadarskim otocima, Zadarsko otocie, Zadar, 1974.Ostaci
starokrscanske gradevine kod Brbinja, Diadora, sv. 2.Zadar, 1962.B.
Ilakooac, Vranska regija u rimsko doba, Radovi InstitutaJAZU u
Zadru, sv. 18, Zadar, 1971.
13. B. Ilakouac, Apsidni mozaik starokrscanske bazilike u
Novalji,Materijali, sv. 18, Bitola, 1978.
14. A. Mohorooidc, Problemi tipoloske klasifikacije objekata
sred-njovjekovne arhitekture na podruciu Istre i Kvarnera,
Lieto-pis Jugoslavenske akademije, sv. 62, Zagreb, 1957.
15. R. Eitelberger, Die mittelalterlichen Kunstdenkmaler
Dalma-tiens, Bee 1861.T.G. Jackson, Dalmatia, the Quarnero and
Istria, Oxford, 1887.D. Fray, San Giovanni Battista in Arbe,
[arbuch fur Denkrnal-pfl.ege, sv. 5, Bee, 1911.W. Gerber,
Altercristliche Kultbauten Istrien und Dalmatiens,Dresden, 1912.W.
Schleyer, Arbe, Stadt und Insel, Wiesbaden, 1914.V. Brusic, Otok
RabM. M. Vasic, Arhitektura i skulptura u Dalmaciji, Beograd,
1922.A. Mohorovicic, n. dj.I. Ostojic, Benediktinci u Hrvatskoj,
Split, 1963.R. Krautheimer, Mensa-Coemeterium-Martyrium, Studies
inEarly Christian, Medieval and Renaissance Art, New York, 1969.N.
Cambi, Problemi starokrscanske arheologije na istocnoi jad-ranskoj
obali, Materijali, sv. 12, Zadar, 1976.
-
RAP SKI ZBORNIK 299
Mozda je najrazvijeniji takav oblik u bazilici Ulpiji
na-Trajanovu forumu u Rimu 16. Manje je razvijen, ali
vrloilustrativan primjer stari]i slo] bazilike na forumu u
Augstu(Augusta Raurica, u Svicarskoi)!" . Slicna je bila i
bazilikau Aspadosu u Maloj Aziji (juzna Turska) 18. Sve one
imajudonekle plicu eksedru u odnosu prema njezinoj sirini, negoli
je to slucai s apsidama nasih bazilika.
Medu krscanskim bazilikama, zasad bi jedini primjerirelevantni
za usporedbu bile crkve maloazijskih samostanau Umm-es-Surabu"? i
Urnm-el-Kattenu-? u Siriji, teprostrana eksedra pred atrijem
bazilike u Meriamliku uTursko+']. Primjeri su zanimljivi jer je
unutrasnii promjerapside siri od raspona srednjega broda. No,
oblikovanjempilona pred svetistem oni su jednostavniji od nasih
bazilika.Sve ove maloazijske gradevine nastale su u 5.
stoliecu.
Zasad bi, bez opseznijega proucavanja, bilo tesko sasigurnoscu
odgovoriti na pitanje pod kojim je utjecajimanastala tipoloska
osobina koja objedinjuje nasu skupinubazilika. Da li je tome
pridonijelo neposredno ugledanje naslicne oblike eventualnih
rimskih gradevina, ili su utjecajiposredno primljeni preko
liturgiiski uvjetovanih formi krs-canstva s Orijenta? U vezi s
prvom mogucnoscu, duznostje spomenuti hipotezu 0 tzv..bazilici
juliji na zadarskomforumu ,22 na mjestu gdje je kasniie podignuta
~scanskabazilika Sv. Petra. Medutim, arheologija dosad nije
potvr-dila takvu mogucnost. Obli zid svetista crkve graden
jetehnikom kasnoantickih struktura, a ne onih iz ranogaCarstva ; i
dubina obuhvacenog prostora vise govori 0 apsidicrkve nego li 0
eksedri rimske bazilike. Stoga bi, bez sustav-nog istrazivania,
olako bilo prihvatiti spomenutu hipotezu,a dakako, i prema njoj
tumaciti ovu pojavu. No, i bez teteze, povezivanje opisane pojave s
oblicima k1asi'~e rimskearhitekture, posredno ili neposredno,
namece se samo odsebe, Ti rani uzori i spomenute analogije upucuju
i na raninastanak tako formirane bazilike pa cijelu skupinu
valjadovoditi u vezu s prilikama u 4. i 5. stoliecu u Dalmaciji,a
ne s kasnijim epohama. Dakle, ocito je da to nije samo-nikla, a
niti samo dalmatinska pojava, ali je takva formau Zadru nasla
snazno uporiste i dalje se iz njega prenosilana prostor pod
njegovim kulturnim utjecajima. 0 tomedovoljno zorno govore tri
monumentalne bazilike u Jaderui cetvrta na rubu njegova otockoga
posjeda odnosno agera.Preostale dvije, ili cak tri bazilike, nalaze
se na putu ne-posrednih veza ovoga grada sa svijetom. U krugu
togkulturnog prostora tih sest ili sedam gradevina vjerojatnonisu
jedini primjeri bazilika s opisanom tipoloskom oso-binom.
16. L. Crema, L'architettura romana, Enciclopedia classica,
sv,12/1, Torino, 1959.
17. L. Crema, n. dj.18. L. Crema, n. dj.19. R. Krautheimer, Eary
Christian and Byzantine architecture,
Penguin Books, 1965.20. L. Grassi,Storia e cultura dei
Monumenti, Milano, 1960.21. R. Krautheimer, n. dj.22. M. Suit,
Anticki grad . 0 0 n. di.
Proslost Zadra :.., n. dj.
-
300 VEZle / PRILOG POZNA VANJU TIPOLOSKIH OSOBINA
STAROKRSeANSKIH BAZILIKA
Pavusa Ve+ic
DIE ALTCHRISTLICHE BASILIKA AUF RAB
Zusammenfassung
Mit dieser Arbeit wird eine charakteristische Gruppeder
altchristlichen Basiliken in Dalmatien zusammenfas-send
behandelt.
Sie charakterisiert eine geraumige Apsis derer
innererDurchmesser breiter als die Spannweite des Hauptschiffesist.
Deswegen ist die Apsis an der Hinterfront breiter alsdie Giebel des
Hauptschiffes uber sie und im Innenraumvor ihr, statt der ublichen
Pilaster stehen machtige Pylonen.Auf sie stutzen sich die
Seitenkolonnaden aber auch dieKonstruktion der triumphbogenartigen
Wand.
Bisher sind insgesamt 7 solcher Bauten bekannt. Diedrei befinden
sich in Zadar und vier auf dem Gebiet seinesKultureinflusses. Die
erste Basilika bei der eine solcheCharakteristik bemerkbar wurde,
ist die Kirche des St.Torno in Zadar. Die Forschungen haben diese
Eigenschaf-ten auch im Dom in Zadar, der ehemaligen Basilika
St.Petar und in der Basilika St. Stjepan bestatigt. Es istauch das
Exempel der Kirche des St. Ivan in Muline aufder Insel Ugljan
interessant. Dart war die Apsis gleichbreit wie das Hauptschiff
ausgebaut und dann wurde siedurch eine breitere ersetzt. Die
Basilikas St. Maria inNovalja auf der Insel Pag ist durch eine
ausdriicklich breiteApsis bekannt, die bisher der einzige
erforschte Teil desBaus ist. Die Kirche der St. Maria in Osor hat
nur einwenig breitere Apsis und der Dom in Zadar viel breiterevom
Hauptschiff. Ihre Kultstatte ist im Durchmesser sogar13 Meter und
das Hauptschiff 10 Meter breit. So betonterVerhaltnis der Apsis zur
Zelle hat auch die Basilika St.Ivan in der Stadt Rab. Die Pylonen
ihrer Kultstatte sindnohc nicht erforscht.
Der Ursprung dieser interessanten typologischen Ei-genschaft
soli in eine Verbindung mit den ahnlichen r aum-lichen Verhltnissen
der Exedre zu den Raumen mancherromischen Basiliken, jener in AUgEt
in der Schweiz oderAspados in der Turkei gebracht werden.
Ahnliche Eigenschaften haben auch einzelne Kirchender
kleinasiatischen Kloster aus dem 5. Jh., wie z. B. inUmm-es-surab
und Umm-el-Karren. All das weist daraufhin, dass auch die Gruppe
dieser dalmatinischen Basilikenin die friihe Zeit der christlichen
Architektur datiert werdensoil und an die Bedingungen, die im Gange
des 4. und 5.Jahrhunderts an der Adria vorherrschten,
anknupfen,