________________________________P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbe 3 Bolonjski proces u studiju glazbe: Tri europska dokumenta o implementaciji bolonjskog sustava u studij glazbe Preveo s engleskog i priredio dr. Pavel Rojko Uvod (priređivača) Ova, akademska godina 2006/2007. već je druga godina otkako se st udij na hrvatskim sveučilištima odvija prema načelima tzv. Bolonske deklaracije. Prema tim načelima, studij se – kao što je poznato – dijeli na tri stupnja ili ciklusa prema shemi 3+2+3. Prvi ciklus koji, načelno, traje tri godine naziva se preddiplomski studij i završava bakalaureatom (prvostupnikom). Drugi ciklus, opet načelno, traje dvije godine i završava magisterijem struke. Treći je ciklus poslijediplomski, traje tri godine i završava doktoratom. Nekadašnji znanstveni (umjetnički) magisterij sasvim je nestao te je od poslijediplomskoga studija preostao samo onaj doktorski (ne računajući neke, relativno kraće specijalizacije). Umjesto kao 3+2+3, sustav se moţe pojaviti i kao 4+1+3, pa čak i kao 5+0+3. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, što vrijedi i za ostale studije glazbe u Hrvatskoj, prihvaćen je sustav 4+1+3, osim na dvama studijima: na dvopredmetnoj muzikologiji i dvopredmetnoj glazbenoj kulturi, gdje je na djelu „normalan“ sustav 3+2+3. Na prvi se pogled čini da se diplomski studij samo produţio s četiri na pet godina i to se svakako dogodilo onim ustanovama koje, osim vanjske, vidljive prilagodbe bolonjskom modelu, nisu učinile nikakvih unutarnjih promjena. To, dakako, nije bila intencija bolonjske reforme. Cilj je reforme bio skratiti a ne produţiti studij. To skraćenje trebalo se, u prvom redu ostvariti trogodišnjim bakalaureatom koji predstavlja prvu diplomu i koji svakome tko ne ţeli ili ne moţe nastaviti studij, omogućava da se ranije zaposli – i to kao akademski građanin. Naţalost, u Hrvatskoj nisu jasno određene kompetencije bakalaureja (ili kako se to hrvatski nakaradno kaţe prvostupnika) pa se čini da će svi studenti nastojati studirati do magisterija jer jednostavno ne znaju što bi mogli raditi kao bakalaureji. U studiju glazbe taj je problem više nego očigledan. Zapravo, on je izrazito prisutan u svim nastavničkim studijima jer u Hrvatskoj postoji neka vrst koncenzusa da nastavničko zanimanje neće biti moguće bez magistarske diplome. Bolonjski je sustav donio mnoge novine i mi ih ovdje moţemo dotaknuti samo u onim elementima koji su vaţni za razumijevanje tekstova koji slijede.
22
Embed
P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbebib.irb.hr/datoteka/576492.P._Rojko_Bolonjski_proces_u... · 2012-04-11 · _____P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
________________________________P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbe
3
Bolonjski proces u studiju glazbe:
Tri europska dokumenta o implementaciji bolonjskog
sustava u studij glazbe
Preveo s engleskog i priredio dr. Pavel Rojko
Uvod (priređivača)
Ova, akademska godina 2006/2007. već je druga godina otkako se studij na
hrvatskim sveučilištima odvija prema načelima tzv. Bolonske deklaracije. Prema tim
načelima, studij se – kao što je poznato – dijeli na tri stupnja ili ciklusa prema shemi
3+2+3. Prvi ciklus koji, načelno, traje tri godine naziva se preddiplomski studij i završava
bakalaureatom (prvostupnikom). Drugi ciklus, opet načelno, traje dvije godine i završava
magisterijem struke. Treći je ciklus poslijediplomski, traje tri godine i završava
doktoratom. Nekadašnji znanstveni (umjetnički) magisterij sasvim je nestao te je od
poslijediplomskoga studija preostao samo onaj doktorski (ne računajući neke, relativno
kraće specijalizacije). Umjesto kao 3+2+3, sustav se moţe pojaviti i kao 4+1+3, pa čak i
kao 5+0+3. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, što vrijedi i za ostale studije glazbe u
Hrvatskoj, prihvaćen je sustav 4+1+3, osim na dvama studijima: na dvopredmetnoj
muzikologiji i dvopredmetnoj glazbenoj kulturi, gdje je na djelu „normalan“ sustav 3+2+3.
Na prvi se pogled čini da se diplomski studij samo produţio s četiri na pet godina i
to se svakako dogodilo onim ustanovama koje, osim vanjske, vidljive prilagodbe
bolonjskom modelu, nisu učinile nikakvih unutarnjih promjena. To, dakako, nije bila
intencija bolonjske reforme. Cilj je reforme bio skratiti a ne produţiti studij. To skraćenje
trebalo se, u prvom redu ostvariti trogodišnjim bakalaureatom koji predstavlja prvu
diplomu i koji svakome tko ne ţeli ili ne moţe nastaviti studij, omogućava da se ranije
zaposli – i to kao akademski građanin. Naţalost, u Hrvatskoj nisu jasno određene
kompetencije bakalaureja (ili kako se to hrvatski nakaradno kaţe prvostupnika) pa se čini
da će svi studenti nastojati studirati do magisterija jer jednostavno ne znaju što bi mogli
raditi kao bakalaureji. U studiju glazbe taj je problem više nego očigledan. Zapravo, on je
izrazito prisutan u svim nastavničkim studijima jer u Hrvatskoj postoji neka vrst
koncenzusa da nastavničko zanimanje neće biti moguće bez magistarske diplome.
Bolonjski je sustav donio mnoge novine i mi ih ovdje moţemo dotaknuti samo u
onim elementima koji su vaţni za razumijevanje tekstova koji slijede.
________________________________P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbe
4
Jedna od vaţnijih novina koje je donio novi sustav jest sustav bodova poznat pod
imenom ECTS (European Credit Transfer System) koji, između ostaloga, omogućuje
studentu da u određenoj mjeri i sam kreira svoj studijski profil i koji bi trebao omogućiti
mobilnost studenata na međunarodnoj razini.
Stanovit broj fakulteta već je uveo i doktorske studije, a drugi ih, opet, tek
pripremaju. Doktorski se studiji predviđaju i u studiju glazbe.
Bolonjska reforma na djelu je u gotovo svim europskim zemljama, pa je, naravno,
zahvatila i studij glazbe. U Europi je, posebno u okviru europske udruge glazbenih akademija
(AEC Association Européenne de Conservatoires, Académies de musique et
Musikhochschulen), Bolonjska reforma već nekoliko godina glavna tema razgovora.
Komisije, koje se obično formiraju za određenu temu ili projekt, izradile su dosad nekoliko
relevantnih dokumenata. Ovdje objavljujemo dva takva dokumenta i to: Usuglašavanje
(tuning) obrazovnih sustava u Europi i Vodič za treći ciklus studija u visokom glazbenom
obrazovanju. Objavljujemo također Standarde (Benchmarking statements) koje su za
preddiplomski studij glazbe izradili britanski glazbenici i glazbeni pedagozi. Nadamo se da bi
tekstovi mogli koristiti svima onima koji će se baviti daljom implementacijom bolonjskog
sustava u umjetničke studije, ali, što je moţda još i vaţnije, oni ujedno pokazuju što još čeka
(hrvatsku) glazbenu pedagogiju na području reforme studija glazbe. To je, u prvom redu
jasno definiranje studija, tj. određenje njegovih standarda, tzv. benchmarking, a zatim i
temeljit opis svih profila i svakoga od tri ciklusa, podroban opis ishoda učenja ili
kompetencija s naznakama mogućnosti zapošljavanja, jasno određenje uvjeta studiranja,
potrebnih materijalnih, prostornih i nastavničkih tzv. resursa itd. Bolonjski proces stavlja
naročit naglasak na kvalitetu studiranja (zapravo, na kvalitetu visokoškolske studijske
ponude) i u tom se pogledu predviđa više postupaka (unutarnje i vanjske) procjene kvalitete,
od kojih se neki već primjenjuju a drugi tek pripremaju. Tonovi će i u daljim brojevima
nastojati poklanjati odgovarajuću paţnju „bolonjskim“ promjenama u studiju glazbe na
hrvatskim ali i na europskim glazbenim akademijama.
Standardi u studiju glazbe1
Standardi (subject benchmark statements) omogućuju akademskoj zajednici da opiše
prirodu i karakteristike programa nekog specifičnog predmeta. Oni ujedno predstavljaju
opća očekivanja u vezi sa standardima za postizanje kvalifikacija na danom stupnju i
artikuliraju osobine i kapacitete onih koji imaju te kvalifikacije (capabilities).
Ovi opisi standarda, zajedno s drugima, objavljenima istovremeno odnose se na
stupanj bakalaureata glazbi.
Standardi se upotrebljavaju za različite svrhe. U prvom redu oni su vaţan vanjski
izvor referencija za ustanove visokoga obrazovanja u trenutku kad se opisuju i razvijaju novi
programi u određenom području. Oni su opći vodič za artikulaciju ishoda učenja povezanih s
programom ali nisu specifikacija detaljnog kurikuluma predmeta. Opisi standarda
1 Ovo je prijevod teksta Subject benchmark statements u glazbi koji je za potrebe engleskog visokog glazbenog
obrazovanja sastavila grupa specijalista. Riječ standardi ovdje stoji za englesku riječ benchmark koju je
nemoguće adekvatno prevesti za ovaj kontekst. Ni riječ standardi (koja, uostalom ionako nije hrvatska) ne
odgovara sasvim onome što sadrţi tekst, a riječ je o pokušaju cjelovitog opisa jednog obrazovnog segmenta –
ovdje preddiplomskog studija glazbe koji završava bakalaureatom. Taj cjeloviti opis sadrţi: opis predmetnog
područja i ishode učenja.
________________________________P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbe
5
osiguravaju varijabilnost i fleksibilnost u kreiranju programa i potiču na inovativnost unutar
dogovorenog općeg okvira.
Opisi standarda također osiguravaju potporu ustanovama u provedbi unutarnjeg
osiguranja kvalitete. Oni omogućuju da se ishodi učenja, specificirani za određene programe,
mogu iznova pregledavati i vrednovati spram dogovorenih općih očekivanja u vezi sa
standardima.
Konačno, opisi standarda mogu biti jedna od vanjskih referentnih točaka koje su
određene radi eksterne kontrole. Kontrolori ipak ne upotrebljavaju opise standarda kao krute
kontrolne liste. One se prije upotrebljavaju u vezi sa relevantnim specifikacijama u programu,
s dokumentima vlastite interne evaluacije same ustanove kako bi se omogućilo kontrolorima
da dobiju zaokruţeni sud zasnovan na širokom spektru podataka.
Utvrđivanje akademskih standarda za ovo područje napravila je skupina predmetnih
specijalista uzetih iz stručne zajednice u kojoj i u ime koje rade. Skupni rad olakšavala je
Quality Assurance Agency for Higher Education koja objavljuje i distribuira ovaj Standard i
druge standarde koje razviju druge slične predmetno specifične skupine.
Nakon određena vremena opis standarda će biti revidiran da bi se promislilo razvoj
predmeta i iskustva ustanova i drugih koji s njim rade. Agencija će inicirati reviziju i, u
suradnji sa stručnom zajednicom, napraviti aranţmane za svaku potrebnu modifikaciju u
ovom opisu.
Akademski standardi - glazba 1. Uvod
Ovaj opis standarda (subject benchmark statement) napravilo je 12 pojedinaca iz
visokog obrazovanja glazbene zajednice predstavljajući široki presjek tipova
glazbenoobrazovnih ustanova i tipova glazbenih programa. Njih je pozvala (Agencija za
osiguranje kvalitete (QAA ) da naprave opis standarda u glazbi. Grupa se sastala četiri puta
u plenarnim sastancima, s daljim sastancima podgrupa u međuvremenu. Napravljen je prvi
nacrt o kojemu su izvršene konzultacije s referentnom grupom pojedinaca u glazbenim
školama i školskim odjelima i u drugim zanimljivim kategorijama. Njihove su primjedbe
uzete u obzir u finalizaciji ovoga teksta.
1.1. Zadatak koji smo imali bio je dvojak:
o Definirati prirodu bakalaureata u glazbi, određivanje mape predmetnoga područja i
opis opsega vještina i osobina onih koji to završe;
o Artikulirati minimum zahtjeva ili očekivanja, obično nazvanih stupanj praga, za neku
diplomu (award) u glazbi i to izraţeno u pozitivnim terminima; također, izraziti
pojačane indikatore za „tipičan“ ili „ţarišni“ stupanj postignuća.
Da bi se olakšao posao i sačuvala određena konzistencija u svim predmetima, rečeno
nam je da se posluţimo obrascem (template) sa sekcijama posvećenim: prirodi i svrsi
predmeta; znanjima i razumijevanjima u predmetu; predmetnim i drugim vještinama;
poučavanju, učenju i ocjenjivanju, te standardima. Taj je raspored odredio strukturu opisa
standarda i trebao bi čitatelju omogućiti da se u njemu lakše snalazi.
1.2. Premda je naša primarna publika profesionalna zajednica visokoga glazbenog
obrazovanja, svjesni smo i mnogih drugih grupa s legitimnim interesom za ovaj opis kao što
su studenti, roditelji, školski učitelji, fondovi, profesionalna glazbena tijela, poslodavci. Svaki
________________________________P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbe
6
od tih zainteresiranih promatrača studija (stakekholders) čitat će opis s različitom namjerom i
s različitom razinom predznanja. Bilo bi nemoguće napisati tekst tako da bude na jednak
način upućen svima, pa je naša premisa ipak bila priskrbiti oruđe prije svega profesionalcima
u visokom glazbenom obrazovanju koji razvijaju, popravljaju ili izvana procjenjuju pojedine
glazbene programe. Osim toga, nadamo se da će i drugi čitatelji naći područje interesa i
informacija koje bi im inače bile nedostupne.
1.3. Ţeljeli bismo posebno privući paţnju poslodavaca iz industrije, trgovine, dobrotvornih i
javnih sluţbi na visok potencijal zapošljivosti diplomiranih glazbenika, ne samo u umjetnosti i
kreativnoj industriji nego i u širokom rangu drugih prigoda zapošljavanja na koje se njihove
visoko razvijene vještine i osobine mogu primijeniti.
1.4. Nadalje, rado bismo preporučili proučavanje predmeta koji obuhvaća i izaziva većinu
aspekata ljudskog nastojanja i iskustva. Glazba obogaćuje kvalitetu našeg ţivota i doprinosi
blagostanju društva na mnoge vaţne načine koji se ne mogu izmjeriti. Vjerujemo da je studij
glazbe na visokoobrazovnom stupnju krucijalan za unapređenje i očuvanje toga vitalnog
aspekta naše kulture.
2. Priroda i svrha predmeta
2.0.1. Stjecanje diplome u glazbi zahtijeva istraţivanje neiscrpno bogatog područja studija
izazovnog i očaravajućeg u isto vrijeme. Jer glazba je u svojoj biti interdisciplinarna i
višedisciplinarna, interkulturalna i multikulturalna; ona jača kreativnost, umijeće i praktične
vještine; ona omogućuje slobodno – povijesno, sociološko, estetsko i analitičko – obrazovanje
u umjetnosti koja odgovara na duboke i trajne ljudske potrebe kako u zapadnoj, tako i u
svakoj drugoj civilizaciji poznatoj u povijesti.; njezine su veze s matematikom, znanosti i
tehnologijom duboke i nezaobilazne.
2.0.2. Svjedočanstva o tome kako je vaţna uloga glazbe u ljudskom iskustvu mogu se naći u
svakom kutku svijeta, traţi li ih netko kod biblijskih psalmista koji upućuju na boţansko, ili
pak u sanjarenjima i melodijskim linijama australskih urođenika ili konfucijanskog pitanja o
„pravoj glazbi“ koja bi pomogla ujedinjenju neba, zemlje i predaka. Ali, stara Grčka pruţa
najpoznatiju ilustraciju mogućnosti glazbe da na jednoj strani, inspirira najviše uzlete poetske
imaginacije (u mitovima kakvi su oni o Apolonu i Orfeju), i, na drugoj, u potrazi za
spekulativnom misli o prirodi svemira (kozmička harmonija Pitagorejaca). Na
srednjovjekovnim sveučilištima Zapadne Europe prevladala je ova druga koncepcija pa kad je
glazba prvi put postala predmetom akademskog studija, bilo je to kao dio matematičkih
znanosti koje su činile kavdrivijum (quadrivium) slobodnih vještina.
2.0.3. Glazbene discipline ponekad se dijele na one koje se centriraju na „pristupe bazirane
na praksi“ i na „pristupe bazirane na tekstu,“ ali područje predmeta unutar glazbe stalno
evoluira i svaka ustanova stvara svoje vlastite granice predmeta. Na primjer, postoje takvi koji
tendiraju prema pristupima zasnovanima empirijski na sociologiji i psihologiji.
2.0.4. Raznolikost stečenih diplomskih titula reflektira različitost ponude glazbenih
programa. Ali te titule često su povezane s osobitom povijesti neke ustanove koja ih daje a da
ne pokazuju nuţno glavno područje studija. Najuobičajenije titule za preddiplomski studij
________________________________P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbe
7
(undergraduate Honours degree) u glazbi jesu BA ili Bmus, ali se mogu naći i MusB, BSc,
BPA, BAPA, Beng i MA2 (u Škotskoj). Trenutačno ima oko stotinu ustanova koje nude
studijske programe u glazbi, od kojih su manji broj konzervatoriji (osam od njih s posebnim
statusom, a ostali sveučilišta ili koledţi visokog ili dodatnog obrazovanja.
2.0.5. Studenti često započinju studij nakon što su već postigli određenu razinu posebnih
vještina bilo u sviranju instrumenta, pjevanju, čitanju nota, ili pisanju glazbe. Oni također,
mogu imati na pameti jasne aspiracije prema glazbenoj karijeri dok započinju preddiplomski
studij, bilo da će biti izvođači, skladatelji, inţenjeri snimatelji, glazbeni administratori ili
učitelji glazbe. Neki su institucijski programi opremljeni tako da osposobe studente za te,
posebne profesionalne putove pa mogu od studenata zahtijevati da već pri upisu raspolaţu s
određenim stupnjem glazbenih vještina, znanja i tehnika. Na primjer, neke ustanove traţe od
studenata pristup audiciji na instrumentu (ili pjevanju) te da, prema određenim zahtjevima,
poloţe i test solfeggia (aural test), prije nego što će započeti studij. Mnogi institucijski
programi manje su specifični u pripremanju studenata za specifičan profesionalan put i
dozvoljavaju raznolikije razine glazbenoga iskustva i vještina pri upisu.
2.0.6. Brojni studijski programi koji su se pojavili od 1992,3 u područjima kao što su jazz,
world-music, filmska glazba, multimedijska aplikacija glazbe, glazbeni biznis i glazbeni
industrijski menadţment mogu se promatrati kao napor da se obuhvate širi aspekti glazbe kao
kulturne prakse. Tako je opseg studijskih smjerova sada znatno širi nego prije. Naglasak na
socijalnom i povijesnom kontekstu također je utjecao na tradicionalnije glazbene programe
kao što se vidi, na primjer, na sadašnjem zanimanju za različite vrste izvođačke prakse.
Uvaţavajući raznolike mogućnosti studija glazbe, treba uzeti u obzir da, bez obzira na
konkretne naglaske u pojedinim programima, obično postoji znatna korelacija između etosa
ustanove i studijskih programa koje nudi.
2.0.7. Unatoč ovim naglascima, za sve su programe karakteristične do izvjesne mjere iste
osnovne zajedničke brige. One uključuju:
istraţivanje prirode glazbenih tekstova, bilo pismeno bilo slušno,
istraţivanje glazbenih repertoara i njihovih kulturnih konteksta,
razumijevanje vaţnosti glazbe i glazbene proizvodnje za društva prošlosti i
sadašnjosti;
bavljenje glazbenim procesima i materijalima, putem skladanja, izvođenja,
analize ili kritike,
povezivanje slušne, notacijske i verbalne artikulacije glazbenih ideja,
praćenje odnosa između teorije i prakse,
razumijevanje prirode glazbenih iskustava,
razvijanje glazbenih vještina,
poticanje glazbene kreativnosti.
Ta su bavljenja distinktivne osobine stupnjeva (degrees) u glazbi i ona koja motiviraju i
informiraju sadrţaj i smisao kurikuluma.
2 U navedenim titulama koje nema smisla prevoditi, B stoji za baklaureat, Mus za glazbu, Sc za znanost, P za
postgraduate (što moţe značiti diplomski ali i poslijediplomski), (B)eng za engineering, M za master
(magistar), A za art (Op. prev.) 3 Ta je godina razdjelnica s napuštanjem binarne podjele između univerziteta i prijašnjih politehnika.
________________________________P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbe
8
3. Znanje i razumijevanje
3.1. Opća načela i zajedničke teme
3.1.1. Središnja stvar u studiju glazbe jest repertoar, praksa uključena u njegovo stvaranje,
izvedba i transmisija, te povijesni, kulturalni, znanstveni i tehnički podaci koji formiraju
znanje o njemu (repertoaru). Repertoar se moţe shvatiti kao onaj koji uključuje skladane
komade, pisane ili nepisane te okvir za improvizaciju. Repertoari se mogu lako identificirati
jer oni imaju kvalitete koje su intrinzične i distinktivne. Glazbenici često proučavaju te
distinktivne kvalitete suprotstavljanjem jednog repertoara drugome, analizom i
uspoređivanjem njihovih komponenata i njihove šire estetike. Procesi skladanja, izvođenja i
recepcije fundamentalni su fokusi za studij.
3.1.2. Različiti kurikulumi obuhvaćaju te individualne koncepte i aktivnosti u većoj ili manjoj
mjeri i na naročite načine, ali je cilj svih programa osposobiti studente da se bave glazbom na
sofisticiran i efikasan način. Kod studenata se razvija glazbeništvo (musicianship) koje
postaje njihova druga priroda, te sposobnost da se razumije i teorijski promišlja glazbena
umjetnost.
3.1.3. Glazbeni se programi često fokusiraju na jedan ili više specifičnih glazbenih repertoara
zapadne ili nezapadne tradicije, na primjer, na umjetničku glazbu, na jazz, na urođeničku ili
religijsku glazbu. U takvim su programima fundamentalne slušne, analitičke i praktične
vještine, ali se često pridodaju i druge discipline uključivo povijest, kulturnu teoriju,
knjiţevnost, ikonografiju, paleografiju, antropologiju, etnografiju, te fizikalne, socijalne i
tehnologijske znanosti.
3.1.4. Studenti uče razumijevati i cijeniti međuodnose između glazbene kreacije i izvedbe i
drugih područja ljudskog iskustva i aktivnosti. To se učenje događa na više načina: na primjer
putem refleksije na studentovu vlastitu glazbenu praksu; putem povijesnog razumijevanja
utjecaja glazbe na događaje i ljudsko ponašanje ili utjecaja događaja i ljudskog ponašanja na
glazbu. To se učenje moţe ostvariti komparativnim studijem glazbe s drugim oblicima
umjetnosti ili proučavanjem kombiniranih umjetničkih oblika koji uključuju i glazbu, kao što
je opera, ili eksplicitno kros-kulturalnim studijama.
3.1.5. Glazbenici studiraju različite opsege repertoara i traţe da razumiju glazbene jezike i
prakse povezane s njima. Tako na primjer, izvedba, analiza i kritika određenog repertoara
moţe biti komplementirana studijima drugih zanimanja (npr. glazbena tehnologija, glazbena
terapija, ili glazbena pedagogija), dijeleći slično generičko bavljenje ali vjeţbajući ih u
različitim smjerovima. Ali, očekuje se da će svi diplomirani studenti biti u stanju baviti se
kritički, vjerno i kreativno tekstualnim i slušnim aspektima glazbe. Tekstovi ili artefakti
povezani uz različit repertoar mogu poprimiti različite oblike, kao što je napisana ili snimljena
glazba, glazbeni instrumenti, etnografski podaci, ili tehničke, kritičke ili druge forme
diskurzivne literature.
3.1.6. Mnoga posebna područja studija mogu doprinjeti diplomi, obično u kombinaciji, ali se
ni za jedno ne moţe reći da čini jezgru studija. Na primjer, neki se programi široko fokusiraju
na glazbenu izvedbu dok drugi ovu čine izbornom ili je sasvim isključuju. U nekim
programima nema glazbene tehnologije, ili je ima samo za one studente koji su je izabrali,
dok se drugi (studiji) na nju fokusiraju gotovo ekskluzivno. Sljedeće paragrafe treba razumjeti
________________________________P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbe
9
u kontekstu te raznolikosti. Istovremeno, očekujemo da studij glazbe u svim područjima
utjelovi različite crte koje će se iznijeti u tim paragrafima. Kako bi posluţila kao primjeri, mi
ćemo područja pokazati puno detaljnije.
Naredni paragrafi nisu namijenjeni tome da isključe ili da umanje vrijednost područja koja
nisu spomenuta niti pak treba smatrati da čine jezgru zato što nisu spomenuta.
3.2. Neke indikativne discipline unutar glazbe Glazbena izvedba i kompozicija
3.2.1. U području glazbene izvedbe svaki student razvija individualnu spretnost kao
izvođački glazbenik, načelno u smislu instrumentalne ili vokalne tehnike i interpretativne
sofisticiranosti. On uči konstruktivno promišljati svoju vlastitu praksu, na primjer, uzimanjem
u obzir različitih izvođačkih tradicija i izvođačkih uloga. Okolina u kojoj se uči često će
ponuditi mogućnosti za grupno muziciranje premda to neće uvijek biti i formalan rad za
stjecanje akademskog stupnja. Osobni razvoj također je centralan i u studiju kompozicije,
gdje studenti nastoje razviti svoju kreativnost kao pojedinci. Studij u toj grani normalno
pokriva tehničke aspekte skladanja, zajedno s načinom prezentacije i komunikacije s
izvođačima i slušateljstvom. Studijska okolina normalno će ponuditi i mogućnosti da se
glazba studenata kompozicije izvodi i/ili snima.
Muzikologija, glazbena teorija i analiza, etnomuzikologija
3.2.2. Studenti muzikologije fokusiraju se na glazbu u njenom povijesnom i kulturalnom
kontekstu. To uključuje internalizaciju glazbenih partitura i kritičko preispitivanje njihovih
značenjskih karakteristika – socijalnih, kulturnih, estetskih, itd. Studij razvija poznavanje
glazbenoga repertoara, stručne literature i drugih materijala, te sposobnost da se iz njih
izdvoje informacije. Studij također razvija kritičke vještine i sposobnost da se argumentirano
verbalno komunicira (normalno, pisanim putem). Programi često nude studentima mogućnost
za nezavisan rad, uz prikladnu podršku. U glazbenoj teoriji i analizi kod studenata se razvija
sposobnost da internaliziraju glazbenu strukturu kako bi je promišljali konstruktivno i kako bi
iznijeli svoje zaključke upotrebom odgovarajuće terminologije, pojmova i sredstva
prezentacije. Studij će normalno odraţavati i tradicionalne načine govora o glazbenom
materijalu kao i bavljenje suvremenim istraţivanjima u tom području, premda ravnoteţa tih
pristupa moţe varirati s općim prioritetima programa. Upoznavanje tradicionalnih koncepata
često se stječe vjeţbama srodnim skladanju u okviru određenih ograničenja stila i tehnike. U
etnomuzikologiji studenti promatraju glazbu kao socijalnu pojavu te proučavaju njezinu
mogućnost za izraţavanje i određivanje socijalnih odnosa, kulturnih značenja te skupnog i
individualnog identiteta. Od njih se moţe očekivati da poveţu proučavanje glazbenih
struktura (putem izvedbe i analize) sa strukturama socijalnog konteksta (putem rada na terenu
i putem proučavanja etnografske i i teorijske literature). Svaka se glazba moţe proučavati iz te
perspektive, ali prodiranje u dubinu neke druge glazbene kulture, moţe osposobiti studenta da
poznatu glazbu sagleda u novom svjetlu.
________________________________P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbe
10
Glazbena tehnologija, akustika, organologija
3.2.3. Glazbena tehnologija je široko područje koje obuhvaća znanstveno proučavanje i
manipulaciju zvuka, uključujući i kreativnu aplikaciju. Akademski stupanj moţe uključivati
studije bazirane na tehnologiji u predmetima koji su vaţni u zanimanju snimanja i emitiranja
glazbe, ili u područjima koja su načelno vaţna za skladatelje, proizvođače instrumenata,
izvođače ili muzikologe. Dalja se područja stalno razvijaju. Bez obzira na to u kojem je
području poduzet studij zasnovan na tehnologiji, studenti razvijaju praktične vještine ali i
razumijevanje teorijskih načela. Od studenata glazbe koji studiraju akustiku očekuje se da
steknu razumijevanje akustičkih načela posebno relevantnih za glazbenu praksu, uzimajući u
obzir takve zadatke kao što je oblikovanje koncertnih dvorana i glazbenih instrumenata.
Opseg matematičkih detalja moţe znatno varirati prema općenitim prioritetima akademskoga
stupnja. Od studenata organologije moţe se očekivati da pokaţu razumijevanje prirode i
značajnih karakteristika instrumenata ili grupa instrumenata, u odnosu na uporabu, čuvanje,
razvijanje i distinktivnost posebnih instrumenata, povijest njihova dizajna i proizvodnje i
njihova mjesta u stvaranju glazbenoga repertoara.
Glazbena estetika i kritika, glazbena psihologija
3.2.4. Studenti estetike i glazbene kritike stječu razumijevanje djela glavnih mislilaca o
glazbi, njihovih materijala, njihovog značaja i njihovih kulturnih tradicija. Kod njih se razvija
svjesnost i interpretativni uvidi u ophođenje s filozofskim tekstovima u nizu područja kao što
su estetika glazbe i glazbena semiologija. Studenti uče kritički čitati, kontekstualizirati i
evaluirati argumente, argumentirati svoje zaključke putem rasprava i u pisanom obliku. Slično
tome, od studenata u glazbenoj psihologiji očekuje se da steknu razumijevanje područja
psihološkog uvida u glazbu kako se ti uvidi pojavljuju u povijesti glazbene psihologije i iz
recentnih psiholoških istraţivanja. Normalno je da se studentima omogući da sami vode
istraţivanja, da, na primjer, skupljaju i analiziraju podatke iz empirijskih studija.
Glazbena pedagogija, glazbena terapija i glazba u zajednici
3.2.5. U području glazbene pedagogije studenti stječu vještine planiranja i organiziranja, te
sposobnost da poduzmu i praktične vjeţbe iz glazbene pedagogije na jasno određenim
razinama. Oni proučavaju stvaranje kurikuluma, cijeli niz metoda podučavanja te razvijaju
sposobnost biranja relevantnih metoda za određene kurikulume. Oni moraju razumjeti
ključne glazbene koncepte u praksi i moraju biti u stanju prevesti ih na odgovarajuću razinu u
odnosu na kontekst poučavanja. Podrazumijeva se da se neke teorije i neke vještine mogu
generički učiti u drugim područjima studentova programa sukladno zahtjevima eksternih tijela
koja utječu na stjecanje diplome. Na sličan način, od studenta muzikoterapije zahtijeva se da
zadovolji statusne zahtjeve eksternog tijela. U tom području studija od studenta se moţe
očekivati da pokaţe razumijevanje kako glazba moţe potpomagati blagostanje pojedinaca.
Student će upoznati recentne teorije i praksu ili aplikaciju različitih metodologija, te će svoje
vlastite ideje i iskustvo staviti u odnos sa stečenim korpusom znanja relevantnog za
disciplinu.
Studij glazbe u zajednici bavi se transformirajućom ulogom koju glazba moţe igrati u
različitim oblicima ţivota zajednice, kao i vještinama te uvidima u mogućnosti uporabe
glazbe u rehabilitacijskim, rekuperativnim i sličnim kontekstima. Stjecanje iskustva općenito
uključuje mentorirani rad u (na licu mjesta) u ustanovama kao što su zatvori, bolnice, centri
________________________________P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbe
11
zajednice, zajedno s akademijskom podrškom i u interakciji sa strukama kao što su glazbeno
obrazovanje i glazbena terapija.
4. Predmetne i druge vještine
4.0.1. Raznolikost svojstvena glazbenim diplomama omogućuje moţda najširu osnovu za
vještine u bilo kojem predmetu s obzirom na to da studenti često prekoračuju granice između
umjetnosti i humanističkih predmeta, te socijalnih i prirodnih znanosti. Studij glazbe u svojim
praktičnim, kreativnim i kulturnim dimenzijama razvija jedan neuobičajeno širok spektar
predmetima imanentnih generičkih i osobnih vještina. Karakteristika je discipline integracija
općih intelektualnih vještina s predmetu svojstvenim vještinama i kultiviranje verbalnih i
glazbenih oblika mišljenja i komunikacije.
4.0.2. Opseg predavanja što se nude na ustanovama u UK podrţava i ohrabruje dobro
informirane, misaone, okretne, inovativne, misaono otvorene glazbenike s nizom prenosivih
vještina. Širina razvijenosti pojedinih vještina i načini na koje su one primjenjive izvan
akademijske domene varirat će prema uravnoteţenosti individualnog studijskog programa i
prema tome koliko se student specijalizira u glazbi ili kombinira studij s drugim studijima.
4.0.3. Individualni programi u glazbi odlikuju se različitim naglascima koji se pridaju
praktičnom i akademijskom radu. Tako će neki programi u glazbenom izvođaštvu ili
kompoziciji davati naročit naglasak na praktične, kreativne, predmetu imanentne vještine koje
će studenta osposobiti za profesionalan posao kao izvoditelja ili skladatelja. Programi u
tehnologiji, slično, naglašavaju posebne vještine za zanimanje. Drugi programi, opet,
integriraju izvođaštvo i/ili kompoziciju s različitim drugim studijima (i komplementarno ne-
glazbenim studijima). Ravnoteţa između različitih tipova vještine stoga varira, pripremajući
studente za širok niz glazbenih i neglazbenih zanimanja. U određenoj mjeri uravnoteţenost
razvijenih vještina moţe biti određena individualnošću studenta već prema njegovim
interesima, snazi i ciljevima.
4.0.4. Ipak, neke vještine diplomiranih glazbenika su specifične jer to proizlazi iz prirode
predmeta. S obzirom na to da zaokruţeni studij glazbe a) zahtijeva angaţman kreativnih i
ekspresivnih aspekata glazbe, b) da se glazba prvenstveno doţivljava slušnim putem i c) s
obzirom na njezino značenje i emocionalnu vrijednost za ljude različitih perioda i kulturnih
konteksta, diplomirani glazbenik imat će kombinaciju praktičnih, kreativnih i intelektualnih
vještina.
4.0.5. Tako će diplomant koji se specijalizirao u izvođenju ili skladanju imati profesionalnu
kompetenciju u tim vještinama ali će, uz to moći te vještine primijeniti u svjetlu šireg
analitičko, povijesnog i/ili etnomuzikološkog razumijevanja glazbe u kontekstu. Diplomant
koji se specijalizirao u povijesti glazbe, glazbenoj analizi, etnomuzikologiji, kulturnim
studijima, itd. imat će visokorazvijene intelektualne vještine ali će ih, također, moći
upotrijebiti u svjetlu izravnog angaţmana s glazbom putem izvedbe, komponiranja i/ili
kritičkoga slušanja.
________________________________P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbe
12
4.1. Predmetno specifične vještine
Ovisno o karakteru i naglascima individualnih programa studija, diplomant će imati kultiviran
niz daljih vještina. Neke se od njih smatraju bitnim rekvizitima za ulazak u većinu glazbenih
programa (npr. sposobnost čitanja odgovarajućeg sustava notacije, i/ili sviranja instrumenta
ili pjevanja prema propisanim normama); ali i tamo gdje je to slučaj, dobit će se dalji trening,
bilo u posebnim dijelovima kurikuluma dizajniranima za tu svrhu, bilo kao intrinzičan dio
kurikuluma u cjelini. Neki elementi nekih glazbenih programa mogu se započeti bez ikakvih
prethodnih znanja. Sljedeća lista vještina koje se razvijaju studijem glazbe obuhvaća one
najtipičnije i najkarakterističnije za predmet.
Ni od jednog programa, ni od jednog diplomanta ne očekuje se sve navedeno.
4.1.1. Slušno/analitičke vještine
Studenti razvijaju specifične vještine da bi proučavali glazbene zvukove i da bi ih međusobno
povezali, da bi ih povezali s njihovom pisanom prezentacijom i s njihovim kontekstom. Riječ
je o sljedećim vještinama:
- vještina prepoznavanja i identificiranja sluhom bitnih komponenata glazbenoga jezika,
kao što su intervali, ritmovi, motivi, načini, mjera, kvaliteta zvuka,
- sposobnost upotrebe glazbenog pamćenja, kratkotrajnog (kao što je zapisivanje glazbene
pasaţe koja se čula ili zamislila) i dugotrajnog (kao što je pamćenje komada za
izvedbu),
- vještina čitanja i rekonstrukcije u imaginaciji glazbenog zvučanja napisanog notama,
- vještina prepoznavanja i opisivanja glazbene organizacije, stila, ţanra ili tradicije,
bilo sluhom, bilo proučavanjem napisane partiture.
4.1.2. Izvođačke vještine
Studij izvođaštva kultivira koordinaciju duh-tijelo, fizičke vještine potrebne za sviranje
instrumenta, te umjetničke i kritičke vještine uključene u pripremanje i prezentaciju izvedbe.
Takve vještine uključuju:
o fizičku spretnost i kontrolu (tehničko vladanje instrumentom/glasom zajedno s potrebnom
snagom za stalnom koncentracijom i fokusiranjem;
o snagu interpretacije: sposobnost pronalaţenja kreativne veze između rezultata osobnog
istraţivanja, tekstovske i glazbene analize, učenosti, misaonih i slušalačkih vještina i
procesa izvođenja,
o sposobnost da se izabere prikladan program za kontekst izvedbe, uz pokazanu stilsku
svijest i vještinu,
o umjetničke i ekspresivne vještine potrebne za uvjerljivu komunikaciju sa slušateljem,
o vještina prezentacije (npr. svjesnost o publici i njeno uvaţavanje),
o improvizacija – to moţe biti sastavni dio ili izabrani način izvedbe (kao u jazzu ili
indijskoj klasičnoj glazbi); ili, improvizirani elementi mogu se zahtijevati u nekoj skladbi,
ili stilskom konvencijom (Vidi i: skladateljske vještine 4.3.1.!),
o vještine za rad u ansamblu; efikasno izvođenje u grupi,
o svjesnost i razumijevanje fiziologije uključene u sviranje ili pjevanje,
________________________________P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbe
13
o svjesnost i razumijevanje pedagoških načela koja upravljaju poučavanjem, učenjem i
izvedbom,
o svjesnost i razumijevanje kulturnih konvencija i simboličkog značenja studiranog
repertoara, instrumenta i ţanra.
4.1.3. Skladateljske vještine
Kao i izvođaštvo, i kompozicija podučava više tehničkih i kritičkih vještina i posebno
naglašava kreativne aspekte studija glazbe. Neki elementi skladateljske snage i tehnike mogu
se razviti vjeţbanjem uz upotrebu povijesnih primjera. Improvizacija kombinira skladateljske
i instrumentalne vještine. One uključuju:
o sposobnost rađanja glazbenih ideja i manipuliranja njima na inventivan i
individualan način (vjeţbanje vizije i imaginacije),
o sposobnost razvijanja materijala iz dobro organizirane i koherentne glazbene
strukture,
o sposobnost idiomatskog skladanja za instrument, glas, elektro-akustične i druge
medije,
o sposobnost hvatanja u koštac s različitim stilovima putem kreativnih i tehničkih
projekata ili vjeţbi,
o sposobnost jasnog, ekonomičnog i jednoznačnog prenošenja glazbenih intencija
izvođaču,
o sposobnost stvaranja glazbenih ideja i koncepata povezanih ili kombiniranih s
drugim umjetničkim vrstama (vizualno, literarno, dramatski) i medijima (npr. film).
4.1.4. Vještine bazirane na znanju
Studij izabranog repertoara i povijesnog, filozofskog i kulturalnog konteksta glazbe uključuje
mnoštvo intelektualnih vještina, od kojih su neke specifična za glazbu, a neke se dijele s
drugim granama znanosti (Vidi dalje 4.2.1.!)
o sposobnost da se opaţaju, razumiju, interpretiraju i manipuliraju pisani i vizualni
znakovi koji označavaju glazbu,
o sposobnost pozivanja na široko znanje i iskustvo sa studiranim repertoarom,
o sposobnost razumijevanja teorijskih i estetskih sustava povezivanja teorije i prakse,
o sposobnost asimiliranja relevantne znanstvene literature i povezivanje njezinih uvida u
praksu i iskustvo glazbe,
o sposobnost kritičkog procjenjivanja koncepata i hipoteza u svjetlu podataka,
sposobnost primjene uvida i otkrića iz jednog područja studija u drugome,
o sposobnost povezivanja glazbe s njenim povijesnim, socijalnim, kulturnim, političkim,
filozofskim, ekonomskim, duhovnim i religijskim kontekstom te povezivanje procesa
promjena u glazbi s povijesnim, socijalnim i drugim faktorima,
o sposobnost konfrontiranja, istraţivanja i asimiliranja nepoznatih glazbenih zvukova,
koncepata, repertoara i praksa.
________________________________P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbe
14
4.1.5. Tehnologijske vještine
Tehnologijske vještine naglašavaju praktičnu kompetenciju s tehničkim postupcima, ali one
uključuju i kreativni moment te imaju aspiracije za zanimanje. Takve vještine uključuju:
o razumijevanje oblikovanja, konstrukcije i brige o instrumentima,
o sposobnost upotrebe analogne i digitalne tehnike za stvaranje i snimanje glazbe,
o sposobnost kreiranja i upotrebe kompjutorskih softvera za glazbene zadatke kao što
su notacija, analiza i sinteza zvuka, skladanje, snimanje i editiranje glazbe,
o sposobnost kombiniranja glazbenog zvuka s drugim medijima,
o sposobnost integriranja izvođača s elektronički generiranim zvukom.
4.2. Opće vještine
Diplomant u glazbi imat će širok spektar prenosivih vještina od kojih su neke zajedničke s
drugim umjetnostima, humanističkim, znanstvenim i profesionalnim predmetima pa su
primjenjive na sadrţaje glazbenoga i ne-glazbenoga porijekla. Zavisno od individualne jačine
studenta i od karaktera nekog programa studija, ove mogu uključivati:
4.2.1. Intelektualne vještine
o vještine istraţivanja i ispitivanja; prikupljanje, sinteza i vrednovanje činjenica,
uključujući sposobnost citiranja iz pisanih resursa i njihovo priznavanje,
o sposobnost prepoznavanja izravnog utjecaja i citiranja u vlastitom djelu i u djelima
drugih,
o sposobnost kritičkog ispitivanja pretpostavka u svjetlu činjenica,
o sposobnost rezoniranja, logičnog sređivanja i analize podataka, te formuliranja
relevantnih argumenata i hipoteza; sposobnost da se izraze, interpretiraju i diskutiraju
takve analize, argumenti i hipoteze,
o sposobnost planiranja, implementacije, evaluacije i kritičkog promišljanja na djelu u
progresu,
o sposobnost sintetiziranja inputa (materijali, znanje, tradicija) da bi se stvorilo
informirane i vlastite ishode u pisanom, slušnom i praktičnom formatu,
o sposobnost asimiliranja i sinteze kompleksnih informacija,
o sposobnost izdvajanja sadrţaja prakse od načela i načela od prakse,
o sposobnost izvođenja sudova i poduzimanja informiranih izbora,
o sposobnost koncipiranja i upotrebe koncepata.
4.2.2. Osobne vještine
Vještine komunikacije i interakcije:
o informacijsko-tehnologijske (IT) vještine uključujući procesuiranje u programu word,
e-mail, upotrebu onlinea i oflinea te informacijskih izvora na CD-ROM/DVD-ROM;
o jezične vještine uključujući kao prikladno i učenje jednog ili više stranih jezika,
o sposobnost rada u integriranom timu, sposobnost adaptacije za partnerstvo i liderstvo,
te sposobnost vođenja drugih u timskom radu (orkestarske/bandovske/zborske
izvedbe, te sposobnost vođenja (dirigiranja) takvih grupa;
o sposobnost spontanog reagiranja, svladavanje rizika i povezivanja s neočekivanim;
________________________________P. Rojko: Bolonjski proces. Standardi u studiju glazbe
15
o sposobnost javne prezentacije, uključujući svjesnost karakteristika auditorija i
njegovih reakcija;
o upoznatost s profesionalnim protokolima;
o sposobnost apsorbiranja imaginativnih pojmova drugih, gradnje na njima te
priopćavanja rezultata sinteze;
o odgovarajuće shvaćanje i iskustvo s radom u multikulturnom okruţenju;
o svijest o sadrţajima unutar svijeta umjetnosti: kulturna politika, mehanizmi
financiranja, profesionalne umjetničke strukture i ustanove, umjetnost unutar
zajednice.
Vještine upravljanja sobom
o samomotivacija (za vjeţbanje; uzimanje novog repertoara; stvaranje karijere
slobodnog umjetnika; stjecanje novih vještina; započinjanje karijere; nastavljanje
učenja i istraţivanja; drţanje koraka s razvojem u stalno promjenjivoj profesiji,
o samokritična svijest (sposobnosti nadgledanja i procjenjivanja; realistično