1. UVOD: Biljke se ne mogu kretati kako bi izbjegle svoje
predatore, tako da su one razvile druga sredstva za svoju zatitu od
biljojeda. Neke biljke imaju fizike odbrambene mehanizme kao to su
trnje ,bodljike i arenje, ali daleko najei tip zatite je hemijski.
Tokom evolucije biljaka, kroz proces prirodne selekcije, biljke su
razvile sredstva za proizvodnju iroke palete kompliciranih
hemijskih spojeva kako bi se odbranile od biljojeda. Tanin, kao na
primjer, je odbrambeni spoj koji se pojavio relativno rano u
evolucijskoj povijesti biljaka, dok se sloenije molekule, kao to su
polyacetylenes mogu nai u mlaim skupinama biljaka, kao to su
Asterales. Mnogi od poznatih odbrambenih spojeva biljnog svijeta
prvenstveno ih brane protiv napada insekata,ivotinja, ukljuujui i
ljude, koji konzumirajui takve biljke mogu doivjeti negativne
posljedice, u rasponu od blage nelagode do smrti.
1.Molekula tanina
2. POJAM OTROVNOSTI I POJAM KODLJIVOSTIPostoji znaajno
preklapanje izmeu biljaka koje se smatraju otrovnim i one s
psihotoksicnim djelovanjem, od kojih su neke dovoljno toksine da
predstave ozbiljne zdravstvene rizike u prevelikim dozama. Takoer
je vano imati na umu da postoji razlika izmeu biljaka koje u
prirodi proizvode dovoljno otrova da djeluju smrtno ili skodljivo,
i one koje mogu postati opasne i zbog drugih razloga, ukljuujui,
ali ne ograniavajui se na bakterijske infekcije,infekcije virusima
ili gljivinim parazitima, unoenje toksinih spojeva kroz
kontaminirano tlo i putem podzemnih voda, i samo prirodno
zagadjenje koje se desi nakon sto biljka umre i truhne.Mnoge
biljke, kao to je kikiriki, takoer proizvode spojeve koji su samo
opasne za ljude koji su razvili alergijsku reakciju na njih.
Ljudske smrti uzrokovane otrovnim biljkama najee su prouzrokovane
sluajnim gutanjem biljaka. Otrovnost biljaka potjee od prisutnih
alkaloida,saponozida, kardiotoninih glikozida, antrakinona i od
drugih, ponekad jo nedovoljno istraenih spojeva. Sadrina tih tvari
moe u istoj biljnoj vrsti biti isloena znatnim promjenama. Nije
rijetkost da su od nekih biljaka jestivi, ak delikatesni mladi
izdanci i proljetni listovi, a da te iste vrste u kasnijem stadiju
razvoja postaju nejestvie, gorke, trpke, pa i izrazito otrovne.
Navedimo meu takvima sparoinu, bljut, tetiviku, veprinu, povitinu,
vinobojku, i svilenicu. Sadraj toksinih tvari u otrovnom bilju
obino se poveava tokom vegetacijskog perioda i najee dosie
maksimalnu vrijednost za vrijeme cvjetanja.Paralelno se esto
poveava i koliina treslovina, to razvijene biljne dijelove ini
trpkijima, a celuloze, koja ih ini tee probavljivim. S druge strane
neke se toksike tvari mogu razoriti termikom odbranom. Ima biljaka
koje su u sirovom stanju otrovne, a prokuhane se mogu jesti. Neke
biljne vrste mogu djelovati odrovno jedino ako se konzumiraju u
veim koliinama. Prema tome, da bi smoizbjegli mogunost trovanja,
treba obratiti panju u kojem stupnju razvoja beremo neke biljne
dijelove, na koji ih nain pripremamo i u kojoj ih koliini jedemo.
Na ovo posljednje treba posebno paziti kod nekih krstaica otra,
pikantna okusa,a i kod nekih drugih vrsta koje se upozorava da se
smiju upotrebljavati samo kao zaini (ne kao povre), a to znai samo
u malim dozama. Postoje naravno, izrazito otrovne vrste, koje ni u
kakvoj prilici i ni pod kojim uvjetima ne treba brati.
3. ZNAAJ OTROVNIH I KODLJIVIH BILJAKA U PRIRODIBiljke sadre
veliki broj bioloki aktivnih hemikalija. Neki od njih su pronaeni i
vrlo su korisni za lijeenje raznih bolesti ljudi i ivotinja (npr
digitoksin i atropin). Raznolikost hemijskih tvari u biljkama je
nevjerojatna. U mnogim sluajevima, uloga jedne hemikalije u biljnom
sastavu je nepoznata. Dijagnoza trovanja biljaka moe biti teka.
Gutanje mnogih biljaka stvara nespecifino klinike znakove koji se
moraju razlikovati od drugih bolesnih stanja. Osim toga, trovanjem
biljkama ne pokazuje svaki put iste specifine simptome kod svakog
pacijenta. Naalost, relativno malo laboratorijski testova je
dostupno za otkrivanje biljnih otrova. U veini sluajeva, najbolji
nain za potpunu dijagnozu trovanja biljaka je da se potvrdi
prisutnost otrovne biljke u okruenju pacijenta (to e zahtijevati
pozitivnu identifikaciju osumnjiene biljke). potvr da je biljka je
proguta (uz napomenu da je biljke kandidati su vakala i / ili nalaz
biljnih fragmenata u izbljuvak ili uzoraka probavnog trakta), a
korelaciji klinikih nalaza, gdje je to mogue, s onima poznato da je
povezan s osumnjienim biljke. Zanimljivo je da meu najotrovnijim
biljem ima mnogo vrsta koje se upotrebljavaju kao ljekovi ili slue
za ekstraktaciju lijekova, to takoer potvruje da je pojam
otrovnosti relativan. Tako meu najotorvnije, a ujedno i vane
ljekovite biljke ubrajamo velebilje (Atropa Belladonna), buniku
(Hyoscyamus niger), i krunjak ( Datura Stramonium), zatim mrazovac
(Colchicum Autumnale), emeriku (Veratrum album), uricu (Convallaria
majalist), pa naprastak (Digitalis purpurea) i jedi (Aconitum
napellus). 2.Kanabisovo ulje koje se koristi za lijecenje raka
4.NEKE OD SAMONIKLIH OTROVNIH BILJAKA:4.1 BUNIKA (Hyoscyamus niger)
U sjemenu sadri masna ulja, krob, gorke materije, hioscipikrin i
neto eterinog ulja. Bunika raste kao korov na zaputenim mjestima,
na neobraenim poljima, uz putove i ograde. Moe narasti do jednog
metra visine, s jednostavnom ili razgranatom stabljikom. Listovi su
duboko nazubljeni. Ima ukaste cvjetove s mreastim ljubiastim ilama
na laticama. Plod je tobolac s mnogo sjemenki. Ono to se ne vidi na
slici je da povrina cijele biljke obrasla ljepljivim dlaicama, pa
je cijela biljka ljepljiva pri dodiru i neugodna mirisa. Sadri
hiosciamin, skopolamin, apoatropin i atropin. Svi dijelovi biljke
su otrovni - list, cvijet, korijen, sjeme. Bunika nema posebnih
naziva na ulicama, jer se na ulicama ne klasificira kao droga, ve
kao iznimno toksina biljka, a i pomalo je zaboravljena u drutvu.
Narodni nazivi za buniku su:balam, baunika, blem, bun, svinjski
bob, svirnjak, trava od bunila, trava od zuba, uspavljiva trava,
velebilje, veliko bilje, zubna trava, zubnjaa. Konzumira se oralno
konzumiranjem svjee bobice. Toksinost ove biljke zaista nije za
igru i otkrivanje sebe, odnosno dokazivanja meu mladima. Naivna
konzumacija plodova ove biljke zavrava kao kvantitativni poremeaj
svijesti (koma) ili u gorim sluajevima prestanak svih biolokih
funkcija koje definiraju ivi organizam (smrt) konzumenta. Kao
otrovna i opasna biljka bila je poznata jo u starom vijeku. U
srednjem se vijeku koristila za umirenje i i uspavljivanje (zbog
relativno visokog sadraja skopolamina). Bila je sastavni dio
ljubavnih napitaka i masti vjetica. Zlorabila se pri mnogim
arolijama, spominje se kao otrov u Hamletu, a i smrt Julije
povezuje se s napitkom spravljenim s bunikom. Zbog takve primjene
dugo je bila izvan terapijske primjene, no danas je uvrtena u
europsku farmakopeju. Suvremena fitoterapija pripravke iz lista
crne bunike rabi u strogo kontroliranim dozama, kao sastavni dio
sredstava protiv astme (astma-cigarete). Osim ekstrakata i danas se
izrauje ulje bunike koje se u nekim krajevima rabi za utrljavanje
protiv reumatskih i drugih bolova. Stari Egipani su jo 1500. godine
p.n.e. opisali u Ebers-papirusu njihovo znanje o Hyoscyamus niger,
a Homer opisuje magina pia tom biljkom. Takoer je esto koritena u
antikoj Grkoj kao otrov kada se simuliralo ludilo i za proroanstva.
Prvi, najtipiniji simptom djelovanja privremeni je gubitak pamenja.
Znakovi trovanja nastupaju vrlo brzo javljaju se crvenilo u licu,
ubrzani puls, suhoa u ustima, e, nemir i osjeaj euforije, poriv za
brzim govorenjem, halucinacije i delirij. Nastupaju i probavni
poremeaji, omaglica, povraanje, tekoe pri disanju, izraen je
simptom rairenih zjenica sa smetnjama vida. Blokada svih
parasimpatikih funkcija posredovanih muskarinskim receptorima.
Biljka je esto upotrebljavana meu mlaom populacijom radi znatielje
i iskustva, koje moe zavriti vrlo tragino.
3.Bunika
4.2 KUKURIJEK (Helleborus niger) Ljekovita i otrovna svojstva
kukurijeka poznata su jo od antikih vremena, a sudei po starim
zapisima i legendama bio je veoma znaajna biljka tog doba upravo
zbog pomenutih svojstava. Stari Grci su ga koristili kako za
lijeenje manitosti i ludila tako i za vrlo djelotvorno i brzo
trovanje neprijatelja.Po jednoj legendi, Melampod iz Pila, koji je
znao nemuti jezik, izlijeio je kerke kralja Preta od ludila koje ih
je obuzelo pravei lijek od kukurijeka. U zamjenu za lijek traio je
i dobio jednu od Pretovih keri za enu, kao i treinu kraljevine
Argolide za sebe i treinu za svog brata Bijanta.Herakle (Herkul),
Zevsov vanbrani sin, antiki junak na kojeg je ljubomorna Hera,
Zevsova ena, poslala ludilo i koji je u nastupu bijesa ubio sva tri
svoja djeteta i dvoje djece svog bratania Ifikla, takoe je izlijeen
zahvaljujui kukurijeku. Izlijeio ga je Antikiros koji je napravio
lijek od otrovnog crnog kukurijeka. Zahvaljujui Herkulovom
izljeenju, Antikiros je postao veoma poznat iscelitelj, a naselje u
ijoj je okolini rastao crni kukurijek nazvano je po
njemu-Antikira.Kukurijek donosi izljeenje, ali jo lake moe da
izazove smrt. Neki istoriari smatraju da je Aleksandar Makedonski
umro od prevelike doze kukurijeka koji je dugo uzimao kao
lijek.Poznat je i sluaj prvog hemijskog rata u istoriji evropske
civilizacije koji se vodio upravo kukurijekom. Po legendi, Fokiani
iz grada Kira godinama su presretali i pljakali hodoasnike koji su
ili u Delfe. Delfi su se pobunili protiv toga i poslije nekoliko
godina kokanja i svaa zapoeo je rat tada poznat pod nazivom Prvi
svjetski rat. Trajao je deset godina i najzad su Fokiani pobijeeni
tako to su im ratnici koji su branili Delfe zatrovali vodu
kukurijekom donijetim upravo iz Antikire. Vojnici su pili tu vodu i
razboljeli se od stomanih tegoba i sranih aritmija jer, kako je ve
navedeno, otrovi kukurijeka uglavnom remete rad srca. Nisu bili
sposobni da se dalje bore i njihov grad Kira najzad je osvojen.Po
jo jednoj legendi, kukurijek zvani boina rua aneoskog je porijekla,
a nastao je prije oko 2000 godina tako to je djevojka po imenu
Madelon dola u Vitlajem da pozdravi tek roenog Isusa. Kada je
vidjela zlato, tamjan i mirtu (smirnu) koje su donijela tri mudraca
na dar malom Isusu, veoma se rastuila jer, za razliku od njih, ona
nije imala ta da mu pokloni. Tada je aneo ugledao uplakanu
djevojku, doao do nje i krilima dodirnuo zemlju, a na mjestu tog
dodira su iznikli krupni, bijeli cvjetovi boine rue koje je Madelon
ubrala i poklonila tek roenom bogu.U narodu Balkanskog poluostrva
je dobro poznato da je kukurijek i otrovna i ljekovita biljka, a
njemu su se esto pridavala ak i magina svojstva.Korijen od zelenog
i mirisnog kukurijeka upotrebljavao se u medicini, a u narodu je
poznat i koren od mladog kukurijeka (jednaka) koji je upotrebljivan
za lijeenje stoke. Stari ljekari su smatrali korijen kukurijeka kao
jako sredstvo za ienje. Zbog draenja crijeva i tjeranja na mokrenje
kukurijek je upotrebljavan u bolestima jetre, u vodenoj bolesti, u
akutnoj formi nastupne groznice, protiv glista i kao lijek za
regulaciju bijelog pranja. Kukurijek je takoe bio jako preporuljiv
protiv zastarjelih i hroninih konih bolesti i to kao mast od
spraenog korijena.Kukurijek djeluje slino digitalisu, kao lijek i
otrov za srce, a kuvan sa emerikom i duvanom njegov korijen sluio
se protiv uge i valjivosti.U SSSR-u se rizom sa korijenjem nekih
tamnonjih vrsta kukurijeka upotrebljavao kao sirovina za
ekstrakciju kardiotoninog glikozida korelborina (Corelborinum),
koji se daje kao lijek u tabletama po 0,2 mg i u injekcijama kao
0.025%-tni rastvor.U srednjem vijeku smatralo se da ga koriste
vjetice,jer posjeduje narkotika i halucinogena svojstva.Biljka je
otrovna, ljekovita i prosjeno medonosna. U prolosti se koristila
kao lijek protiv duevnih bolesti, kao prirodni antihelematik,
abortiv, diuretik, drastik, emetik, emenogog, homeopatik, iritant,
laksativ, narkotik Moderna, oficijalna medicina ne koristi esto
kukurijek zbog opasnog kumulativnog djelovanja njegovih sastojaka.
Meutim, koristi se kao homeopatski lijek kod tumorskih procesa. U
terapiji tumora kukurijek se potvrdio naroito kod raka eluca
mukaraca. Djeluje takoe na sve vrste sluznica, a posebno kod
karcinoma bronhija.Zbog velikih cvjetova i cvjetanja u vrijeme kad
u umi jo nema drugog cvijea, kukurijek je na meti neodgovornih
ljudi koji ga beru, pa ak i prodaju na pijacama. Tako ova lijepa
biljka polako nestaje s prirodnih stanita. Kukurijek se prema
ugroenosti ubraja meu osjetljive vrste. Dosad nisu preduzimane
zatitne mjere.Zeleni ili smrdljiljivi, crvenkasti, crni ili
sitnocvetni, bez obzira na ljepotu i naziv koji dobijaju
zahvaljujui osobinama vidljivim na prvi pogled, sve vrste
kukurijeka su otrovne u veoj ili manjoj koliini. Ti tajanstveni,
opasni, a nerijetko i smrtonosni ljepotani kojima su pripisivana i
magijska dejstva su tihi stanari uma, livada, padina i proplanaka
irom Starog kontinenta.Korisni ili tetni, ine dio jednog carstva
ija ljepota je neprolazna, ali naalost, u dananje vrijeme esto
zanemarena i ugroena nepanjom i nesavjesnou novih pokoljenja. S
obzirom na tu injenicu i nije za zamjeriti toj prekrasnoj biljci na
svom odbrambenom mehanizmu, opasnom otrovu. Priroda ivi u skladu
sama sa sobom dareljivo nagraujui i one koji nagradu ne zasluuju.
Koliko e jo biti tolerantna prema svojim, slobodno mogu rei,
parazitima, je neizvjesno. Ono to je sigurno jeste da svako
strpljenje ima svoje granice, a ja se iskreno nadam da ga mi neemo
i dalje nemilice iskuavati.
4. Kukurijek (Helleborus niger)
4.3 VELEBILJE (Atropa Belladonna)Biljka se raspoznaje po obliku
i rasporedu listova - u svakom prljenu grane nalaze se po dva
jajolika lista, jedan mali, a drugi veliki. Cvjetovi su pojedinani
i nalaze se u pazuhu listova, a cvate tijekom cijelog ljeta, a
plodovi su vrlo lijepe, kao vinja krupne bobice. Bobica je
viesjemena, sona kiselkasto-slatka, ukusna (ali vrlo otrovna),
veliine vinje; ima tamnoljubiast sok. S donje je strane bobica
obloena zelenom petozubom aicom. Sjemenke su okruglaste, tamne i
sitne. Velebilje je vrlo vana biljka. Od lia i korjena se pravi
praak, ekstrakt, tinktura, sirup, itd. Daje se za umirivanje
eluano-crijevnih bolova , za umirivanje kalja i bronhijalne astme,
greva od unog ili bubrenog kamena, epilepsije, histerije,
parkinsonizma i drugih neuroza, protiv nonog znojenja tuberkuloznih
bolesnika i za umirivanje bolova i napada raznih bolesti.
Predoziranjem dolazi do poetne opijenosti, a zatim da povraanja i
nesvjestice. U srednjem vijeku djelovanjem manje doze koristilio se
za uljepavanje: sjajne oi i otvorene zjenice (bella donna=lijepa
ena). Kod naroda ima razna imena, kao to su: velebilje, veljebilje,
viljebilje, vitino bilje, vilinska bilje, veliko bilje, gorsko
bilje, golemo bilje, bun, crni bun, veliki bun, gorski bun, buna
(otrovani je kao u nekom bunilu), ludaa, luda trava (otrovani
izgleda kao da je poludeo), pomamnica (otrovani skae, vriti, ini
svakojake ludosti kao da se pomamio), kurjaa, kurjaija jabuica,
kurjaija trenja, pasja jagoda, pasja vinja Velebilje se koristilo
jo u pradavna vremena za spravljanje "udotvornih" napitaka i
"vjetijih masti". Naime, atropin i skopolamin iz velebilja, imaju
uinak na sredinji ivani sustav izazivajui halucinacije i sedativno
djelovanje. Ublauje greve i zaustavlja preveliki motilitet crijeva.
Naravno, atropin nee djelovati samo na probavni sustav nego na sve
sustave kojima upravlja autonomni ivani sustav - praktiki na cijeli
organizam. Zbog toga atropin ima brojne nuspojave. Pri veim
koncentracijama atropin uzrokuje blokadu svih parasimpatikih
funkcija organizma, ali je on izuzetno siguran lijek za odrasle
osobe. Do tekih trovanja moe doi pri pokuajima samoubojstava ili
namjernih izazivanja halucinacija, te sluajnim konzumiranjem
velebilja (npr. planinari). Simptomi su otrovanja suha usta,
proirene zjenice, tahikardija (usporenje rada srca), crvenilo i
toplina koe, aritmije, uznemirenost, halucinacije i derilij koji
traje i do tjedan dana. Tjelesna temperatura je esto poviena, a
kako su djeca puno osjetljivija na hipertermike uinke atropina
treba ga smatrati vrlo opasnim lijekom za primjenu u djece.
5.Velebilje (Atropa Belladonna)
4.4 JEDI (Aconitum napellus L.)Jedi je zeljasta trajnica, u tlu
sa sono odebljalim podankom, na kojem se svake godine razvija novi,
gomoljasto odebljali dio, a stari propada. Iz podanka se razvija
uspravna do 1,5 m visoka stabljika s izmjeninim, dlanasto (na 5 do
7 dijelova) razdijeljenim listovima. Na vrhu stabljike, u
grozdastom cvatu, razvija se vei broj cvjetova. Plavi su (rjee
ljubiasti) i oblikovani poput kacige. Jedi i u najmanjim koliinama
ima utjecaja na ivani sustav, a zatim na cijelo tijelo. Prvenstveno
treba navesti njegov ljekoviti uinak u olakavanju bolova zbog
neuralgija, upale i ukljetenja iijasa, kao i gihta. Naglasiti treba
i dobro djelovanje jedia protiv raznih prehladnih oboljenja
(prvenstveno protiv kihanja i bronhijalnog katara). I lijenici
ponekad propisuju kapljice od jedia za olakavanje bolova ili pak
tekua i maziva sredstva za utrljavanje, pri vanjskoj primjeni.
Ipak, ponovo moramo najstroe upozoriti da sami te pripravke ne
smijemo uzimati. Ovu su biljku u starom vijeku poznavali
prvenstveno kao otrovnu. Jediem su trovali vrke strijela, kopalja i
maeva. U tu su otrovnost bili toliko uvjereni, da su ga
upotrebljavali za usmrivanje na smrt osuenih. Plinije Stariji prvi
govori o njegovoj ljekovitosti kod oboljenja oiju. Srednjovjekovna
medicina nije ga se usudila koristiti pa je niti narodna medicina
nije ba cijenila. Ponekad su ovom biljkom olakavali bolove i
lijeili prehladu, reumu, nesanicu, giht te upalu probavnih i dinih
putova. Od jedia se najee prireivao alkoholni ekstrakt ili su pak
cijele biljke namakali u vinu. Pritom ponovo upozoravamo da
pripravke od jedia ne smijete upotrebljavati bez lijenikog nadzora,
jer je jedi jedna od najotrovnijih europskih biljaka. Prvi znaci
trovanja jediem pokazuju se ubrzo nakon to je otrovani pojeo dio te
biljke. Ve se za nekoliko minuta javljaju pekui bolovi u ustima i
svrbe po cijelom tijelu. Istodobno, otrovani se trese od groznice,
obilato se znoji, obuzima ga munina u elucu, povraanje i proljev te
snano slinjenje. Zatim se javlja uzetost miia ruku i nogu, usporava
se disanje, postaje sve plie, gubi se svijest i nastupa smrt. itav
taj tijek vrlo je brz. Smrt moe nastupiti ve 20 minuta poslije
uzimanja ove otrovne biljke. Stoga pri tom trovanju moe pomoi samo
vrlo brza prva pomo! Brzo moramo pozvati lijenika i postii
povraanje kako bi otrovani izbacio to vie pojedenog otrova. U tu se
svrhu pije slana voda (1 do 2 lice soli na au vode) te prstom,
drkom lice ili kokojim perom nadraujemo drijelo, dok ne pone
povraanje. Potom se daje prilino aktivnog ugljena (u au vode
umijeamo 20 do 30 grama). Ako je otrovani u nesvjestici, ne smijemo
mu ulijevati u usta nikakve tekuine.6.Jedi (Aconitum napellus
L.)
4.5 TISA (Taxus)Stablo tise veoma polako raste i moe doivjeti
veliku starost, ak i do 3000 godina. Smatra se da je najdeblja
dosad evidentirana tisa (Braburn) stara oko 2800 godina. U
Engleskoj se nalazi najvei primjerak tise na groblju
Estry-Calvados, iji obujam debla iznosi 10 metara, visina 12 m, a
starost 1450 godina. U dananje vrijeme tisa je rijedak stanovnik
naih uma, ona izumire, i stoga je posebno zatiena na svim prirodnim
nalazitima, temeljem Zakona o zatiti prirode od 1969. godine. Prije
se njezino drvo mnogo trailo za gradnju amaca i laa, za slavine na
bavama i dr. ovjek ju je zbog njenog vrlo tvrdog i trajnog drva
izuzetno cijenio, ali i sjekao. Vrlo sporo raste i nije se mogla
sama obnavljati, toliko ju je ovjek istrebljivao, pa ona nestaje iz
naih uma. Ima primjeraka koji su samo zbog nepristupanosti terena
ostali rasti. Najvea nalazita tise u svijetu nalaze se u Slovakoj,
Maarskoj i Engleskoj gdje ponegdje tvori i iste sastojine. U
gradskim umama Banske Bistrice, u Slovakoj, na nadmorskoj visini od
450 do 1250 m, na 3000 hektara, raste 300.000 stabala tise! Prije
toga se smatralo da je u Europi najbogatije nalazite tise u
Madarskoj, na podruju Bakonjske ume. Na nadmorskoj visini od 300 do
460 m, u sjeni bukve, obinog graba, katkad i hrasta kitnjaka, ili
ikare lijeske, katkad u masama, katkad pojedinano rasuta, u drutvu
sa vrstom Daphne Laureola - 48.179 primjeraka tise! Kod nas tisa ne
tvori iste sastojine, vec raste u zajednici s drugim drveem. Da je
tise nekad bilo puno vie, svjedoe i brojni lokaliteti nazvani po
tisi u kojima ona danas raste u malom broju, ili je potpuno
nestala. U osuenim sjemenkama ima blizu 1%, a u listovima i do 1,7%
otrova alkaloida taksina koji smrtonosno djeluje na srce. Neotrovan
je jedino arilus, vanjski dio crvene bobice (sjemeni ovoj). Ptice
rado jedu njezine sjemene ovoje. Crveni sjemeni ovoj je soan,
sluzav i sladak, pa se moe jesti sirov, pazei da se ne proguta
otrovna i gorka sjemenka. Od crvenog ovoja ploda pravi se ukusan
sirup bez mirisa i teka po terpentinu, a slui kao lijek za plua.
Sjemeni ovoj sadri oko 16% ecera, 0,5 % pektina, 1,7 % proteina te
neto minerala i organskih kiselina. Svi dijelovi stabla, osobito
iglice i mladi izbojci, ali i sjemenke sadre otrovni alkaloid
taksin. Iglice sadre i alkaloid milosin, glikozid, taksikatin,
saharozu, rafinozu, galusovu kiselinu, efedrin. Nekad su se za
lijeenje upotrebljavale iglice i sjeme. Veoma je opasna za konje,
krave, ovce, koze. Zeevi i srne jedu tisu bez opasnosti od
trovanja, jer se njihov organizam tisuljecima priviknuo na takav
izvor hrane. Iglice imaju lo, gorak i neto trpak okus. Tisom su se
lijeile bolesti mjehura, kalja, plunog katara, glista, epilepsije,
upale krajnika i difterije. Za takve bolesti danas se koriste
nekodljive biljke pa je gortaci u dananje vrijeme vjerojatno vie ne
koriste. Znakovi trovanja: rairena zjenica, blijed obraz,
vrtoglavica, jaka glavobolja, nepravilan rad srca, po tijelu se
pojavljuju crveni krugovi i dolazi do guenja. Ako je pomo prekasna,
nastupa smrt. Prva pomo: dok otrovana osoba ne dobije strunu pomoc,
treba joj davati mnogo vinske kiseline, kima i pelina. Ako to ne
pomae treba izazvati povraanje i dati sredstvo za ienje, a zatim
mnogo prave kave. Za dijete je i nekoliko sjemenki otrovno. Prije
su se sjemenke koristile i kao abortivno i emenagogno sredstvo.
Prema kazivanju, 4 do 6 usitnjenih sjemenki bilo je dovoljno da se
izazove pobacaj. Uz tisu su vezana brojna praznovjerja. U nekim
krajevima BiH ljudi su smatrali da ima arobnu moc i tjera zle
duhove od njezina imatelja, sade je ispred kue i uivaju djeci u
odjeu, polau u kolijevku, uvrtavaju stoci u rogove i sl. U
Vasojevicima, u Crnoj Gori, nevin mladi i nevina djevojka morali su
cijelu Badnju no biti budni i loiti vatru i na taj nain je -
dvoriti. Tako podvorena tisa titila ih je od uroka. 6. Tisa
(Taxus)
4.6 TATULA (Datura stramonium)Tatula je jednogodinja zeljasta
biljka, visoka i preko 2 m. Ima korjen vretenast, dobro razvijen,
bjele boje. Stabljika je jaka, okrugla, uplja, trojno razgranata i
gola, debljine 2-3 cm. Listovi na stabljici izrastaju spiralno, na
maljavim lisnim drkama. Duina im je oko 15 cm, a irina oko 10 cm.
Jajastog su oblika, po obodu su nazubljeni, tamnozelene boje.
Cvjetovi su pojedinani, krupni (5-8 cm), smjeteni na kratkoj
peteljci, stoje uspravno na stabljici. Bjele su boje, zvonastog i
duguljastog oblika. Krunica je najee bjele boje, ljevkasto
cjevastog oblika, nazubljena. Plod je zelena bodljikava aura
(prenika oko 5 cm). Kada plod sazri, pouti i raspukne se. Sjemenke
su crne do smee boje, hrapave, pljosnate, bubreastog oblika.Miris
biljke je odbojan, jer zaudara, a ukus gorak, slan i odvratan.
Raste kao korov na zaputenim zemljitima, u ruevinama, uz putove, na
poljima, u blizini naselja. Tatulu moemo nai svuda u svetu. Vrlo je
otporna i moete je potraiti gde god da se nalazite. Raste na vlanom
i ponekad suvom tlu. Ne zahteva bogato tlo i zato moe uspeti gotovo
svuda, a zbog njene rasprostranjenosti smatraju je korovom. Tatula
sadri eterino ulje, atropin, skopolamin, hiosciamin, hioscin,
stramonin, datirin, tanin, sluz, gume, gorke materije, nikotin. U
sjemenu ima alkaloida, masnog ulja, proteina i dr. Atropin
stimulira centralni ivcani sistem izazivajui stanje delirijuma,
nemira, mentalne uzbuenosti i halucinacija, a poviuje i telesnu
temperaturu. Dobro se apsorbuje oralno i ubrzano se otputa iz
organizma. Skoro ista koliina nepromenjenog atropina izlazi iz
organizma u urinu i potpuno se izlui za oko 24 sata. Scopolamin se
razlikuje od atropina po tome to ima sedativno delovanje na
centralni nervni sistem (koristi se kao anestetik, u tabletama
protivmucnine i slino). Ova biljka slui kao afrodizijak, analgetik,
antiastmatik, antispazmatik, halucinogenik, narkotik. U narodnoj
medicini tatula se koristi u leenju: nervnih poremeaja,
Parkinsonove bolesti, astme, jakog iritirajueg kalja, reume,
ukoenosti, upale oiju i dr. Za vanjsku upotrebu preporuuju se
tinktura, masti i flasteri kod miinih i reumatskih bolova,
hemoroida, fistula, te raznih povrinskih infekcija koe. Sjeme ove
biljke ima jako narkotiko, analgetiko i halucinogeno dejstvo pa se
u medicini upotrebljava kod mnogih oboljenja.Homeopaski preparat
Straminum se daje osobama, koje imaju jaki strah od: vode i to
duboke i tamne, klaustrofobija i to naroito od tunela, podruma,
mranih prostora, pasa, smrti, nasilja, samoe nou, usamljenosti,
izolovanosti i dr. Ostaci Tatulinih plodova kao i semenki naeni su
meu ritualnim stvarima u podruju severnog Teksasa, iz perioda 2000
p.n.e. esto su naeni u sklopu drugih halucinogenih biljaka kao to
su pejotl. Takoe, razne slikarije iz teregije (2200 do 950 pr.n.e.)
prikazuju amane kako dre daturine simbole.Tatulaje poznatija kao
halucinogen u Starom svetu - Kine.Tatulaje jedna od 50 osnovnih
biljaka u Kineskoj herbologiji. U staroj Kini, tatula se meala sa
kanabisom u vinu kao lagani anestetik kod manjih operacija.
Prirodno stanite ove vrste je Kina. I danas moemo naii na kult
dature u Severozapadnoj Americi i severnom Meksiku. Ova biljka se
takoe koristi u Africi, Indiji, Kini i drugim zemljama.
7.Tatula (Datura stramonium)
5. NEKE OD SAMONIKLIH KODLJIVIH BILJAKA5.1 BRLJAN (Hedera
Helix)Brljan je viegodinja drvenasta zimzelena biljka, koja se
penje uz drvee, kamenje, zidove i druge razliite podloge, za koje
se privruje naknadno razvijenim (adventivnim) korijenima, koji ne
uzimaju hranu od ivog stabla ve im ono slui kao oslonac stabljike.
Svi dijelovi brljana su gorkog okusa i otrovni. 8. Brljan (Hedera
Helix)
5.2 BLJUT (Tamus Communis)Bljut je vrlo rairena povijua koju
susreemo po umama, poljima i vlanim mjestima. esto se penje i ovija
uz bukve i drugo drvee, uz razno grmlje i ivice. Trajna je biljka
penjaica s jestivim, mladim, tankim izdancima i stabljikama.
Meutim, plodovi su otrovni, crvene boje, okrugla oblika i promjera
do 1 cm, dozrijevaju od svibnja do listopada.
8.Bljut (Tamus Communis)5.3 CRVENA BAZGA (Sambucus
Racenosa)Crvena bazga je listopadni grm, debelih izbojaka potpuno
ispunjenih irokom srikom. Plodovi su svijetlocrveni, oraii dosta
slini onima crne bazge. Plodovi sadre sjemenke koje su otrovne. I
plodovi crne bazge sadre otrovne tvari no one se termikom obradom
neutraliziraju 9.Crvena Bazga (Sambucus Racenosa)5.4 IMELA (Viscum
Album)Imela je zimzeleni, 0,5-1 m visoki grm koji kao poluparazit
raste u kronjama drvea i moe parazitirati na kronjama vie od 50
razliitih vrsta crnogorinog i listopadnog drvea. Neprave bobe su
kuglaste, 6-9 mm u promjeru, sone, bijele ili ukasto bijele boje
koje dozrijevaju od studenog do sijenja. Sadre jednu zelenkastu
sjemenku obavijenu sluzavom i ljepljivom masom i otrovne su!
Otrovna tvar je alkaloid viskotoksin koji djeluje nadraujue na
sluznice, ali se ne resorbira u probavnom traktu. Stupanj
otrovnosti plodova ovisi o vrsti drva na kojem imela parazitira
10. Imela (Viscum Album)
5.5 KALINA (Ligustrum Vulgare) Listopadni grm koji naraste do 5
m visine, a moe se nai pojedinano ili u manjim skupinama u umama i
ikarama, uz putove i rubove uma, ali i u vrtovima i parkovima. Bobe
poinju sazrijevati krajem ljeta, a esto na granama i prezimljavaju.
Plodovi su gotovo crne boje, gorkog okusa i otrovne, zbog
saponozoida kojeg sadri u sebi.
6. ZAKLJUAK U naim umama se mogu pronai i biljke iji su
dijelovi, najee plodovi, otrovni! Veina njih ima otar, gorak ili
odbojan okus. Meutim, ima i onih koji ga nemaju i ti su najopasniji
(npr. velebilje, kozlac i bljut). Koliko god je dobro ljubiteljima
prirode poznavati korisne i jestive plodove, moda jo i vie je
potrebno poznavati otrovne i nejestive plodove s obzirom da oni
ugroavaju zdravlje i ivot ovjeka. Otrovnost plodova povezana je s
prisutnim koliinama alkaloida, saponozida, antrakinona i drugih
tvari. Neki su plodovi otrovni u nezrelom stanju, dok su u zrelom
ili manje otrovni ili jestivi. Postoje i plodovi koji su jestivi,
ali imaju otrovne sjemenke (tisa, sremza,crvena bazga). Postoje i
oni koji su otrovni samo u sirovom stanju jer im se kod poviene
temperature toksine tvari raspadaju (npr. crna bazga, jarebika,
ibikovina). Postoje i jestivi soni plodovi, kao npr. umske jagode,
koje mogu izazvati alergine reakcije kod posebno osjetljivih osoba.
tetne reakcije otrovnih plodova takoer ovise i o koliini pojedinih
plodova. Trovanja su najea kod djece, uglavnom zbog privlanih
arkocrvenih ili crnih boja plodova.
7. LITERATURA1. Ljubia Grli ''ENCIKLOPEDIJA SAMONIKLOG JESTIVOG
BILJA'' 1990 Zagreb2. http://www.medvednica.info/3. Jovan Tucakov
''Lijeenje biljem'' 1998 Sarajevo
SADRAJ:1.
Uvod:.................................................................................................................12.
Pojam otrovnosti i pojam kodljivosti
biljaka..................................................23. Znaaj
otrovnih i kodljivih biljaka u
prirodi...................................................34. Neke
od samoniklih otrovnih
biljaka................................................................44.1.
Bunika............................................................................................................44.2.
Kukurijek.......................................................................................................64.3.
Velebilje........................................................................................................94.4.
Jedi.............................................................................................................114.5
Tisa...............................................................................................................134.6
Tatula............................................................................................................155.
Neke od samoniklih kodljivih
biljaka...........................................................175.1.
Brljan..........................................................................................................175.2.
Bljut............................................................................................................175.3.
Crvena
Bazga...............................................................................................185.4.
Imela............................................................................................................195.5.
Kalina...........................................................................................................196.
Zakljuak........................................................................................................207.
Literatura.........................................................................................................21
23