1 Osnovi monetarne ekonomije – I deo 1. Navedite i objasnite osnovna načela novca i monetarne ekonomije. Osnovna načela veoma su bitna za shvatanje dešavanja u svetu finansija danas, kao i promena koje de se nesumnjivo dogoditi u bududnosti. Tih pet načela zasnivaju se na: Vremenu Riziku Informacijama Tržištima Stabilnosti Prvo osnovno načelo monetarnih finansija je: vreme je novac. Ved na osnovnom nivou svi znamo za ovo pravilo. Ako se neko zaposli u lokalnom supermarketu, koji se sada otvaraju širom Srbije, gotovo je izvesno da de za vreme provedeno na poslu biti pladen. Vreme svakog od nas bukvalno ima svoju cenu. Vreme deluje i na vrednost finansijske transakcije. Vedina ugovora o kreditiranju omoguduje zajmotražiocu da kredit otpladuje tokom nekog ugovorenog vremena. Ako saberete sve vaše mesečne isplate kredita, otkridete da ukupno ispladena suma daleko prevazila iznos uzetog kredita. Dakle, novčana sredstva koja se pozajmljuju predstavljaju oportunitetni trošak za zajmodavca, pa zato zajmodavac plada kamatu za njihovo korišdenje. Načelo da je vreme novac takođe se može videti i u analizi akcija, obveznica, ali i drugih finansijskih instrumenata. Koliko je investitor voljan da plati za akciju ili obveznicu? Kada utbrđujemo koje su investicione alternative povoljne, mi ih poredimo, što znači da vrednuje različite isplate na neki datum u bududnosti. Isto načelo se koristi i kada investitor analizira koliko treba da investira danas da bi ostvario cilj u bududnosti. Drugo osnovno načelo: rizik zahteva naknadu. Život je prepun neizvesnosti. U vedini slučajnih događaja, ishodi mogu da budu povoljni ili nepovoljni. Efikasno poslovanje u uslovima postojanja različitih rizika zahteva da razmotrimo i analiziramo rizike kako bismo umanjili njihovo dejstvo, pojedine rizike uklonimo, a pojedine prenesemo na nekog drugog. To znači da rizik zahteva naknade ako se dogodi gubitak. Kasko osiguranje automobila je običan primer pladanja nekom drugom ko prihvata rizik, jer vlasnik automobila ne želi da preuzme rizik na sebe. Visina naknade za rizik zavisi i od toga da li de zajmotražilac biti u stanju da otplati odobreni kredit u celini ili u dogovoreno vreme. U SAD, džan obveznice omogudavaju firmama pred stečajem da se izvuku, a te obveznice obezbeđuju visoke prinose investitorima, ali investitori moraju prihvatiti i ogromne rizike. Dakle, svaki rizik zahteva naknadu, a ta naknada se ugrađuje u kamatnu stopu. Trede osnovno načelo: informacije su osnova odlučivanja. Vedina tržišnih učesnika prikuplja informacije pre nego što donesu bilo kakve odluke. Važnije odluke zahtevaju mnogo više informacija. Prikupljanje i obrada informacija su osnova finansijskog sistema. Pre nego što banka odobri kredit, kreditni referent u manjem broju slučajeva, a kreditni odbor uvek mora analizirati finansijske uslove pojedinca i firmi koji su podneli kreditni zahtev banci. To praktični znači da banke u svom poslovanju troše puno vremena na prikupljanjui informacija neophodnih za evaluaciju kreditnog rejtinga posnosioca kreditnog zahteva. Najrazličitije vrtse finansijskih transakcija su tako organizovane da kupci ne moraju da znaju bilo šta o prodavcu. Kada broker uzme gotov novac od kupca, nema potrebe da brine o njegovom identitetu.
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
1
Osnovi monetarne ekonomije – I deo
1. Navedite i objasnite osnovna načela novca i monetarne ekonomije.
Osnovna načela veoma su bitna za shvatanje dešavanja u svetu finansija danas, kao i promena koje de
se nesumnjivo dogoditi u bududnosti. Tih pet načela zasnivaju se na:
Vremenu
Riziku
Informacijama
Tržištima
Stabilnosti
Prvo osnovno načelo monetarnih finansija je: vreme je novac. Ved na osnovnom nivou svi znamo za
ovo pravilo. Ako se neko zaposli u lokalnom supermarketu, koji se sada otvaraju širom Srbije, gotovo je
izvesno da de za vreme provedeno na poslu biti pladen. Vreme svakog od nas bukvalno ima svoju cenu.
Vreme deluje i na vrednost finansijske transakcije. Vedina ugovora o kreditiranju omoguduje
zajmotražiocu da kredit otpladuje tokom nekog ugovorenog vremena. Ako saberete sve vaše mesečne
isplate kredita, otkridete da ukupno ispladena suma daleko prevazila iznos uzetog kredita. Dakle,
novčana sredstva koja se pozajmljuju predstavljaju oportunitetni trošak za zajmodavca, pa zato
zajmodavac plada kamatu za njihovo korišdenje.
Načelo da je vreme novac takođe se može videti i u analizi akcija, obveznica, ali i drugih finansijskih
instrumenata. Koliko je investitor voljan da plati za akciju ili obveznicu? Kada utbrđujemo koje su
investicione alternative povoljne, mi ih poredimo, što znači da vrednuje različite isplate na neki datum u
bududnosti. Isto načelo se koristi i kada investitor analizira koliko treba da investira danas da bi ostvario
cilj u bududnosti.
Drugo osnovno načelo: rizik zahteva naknadu. Život je prepun neizvesnosti. U vedini slučajnih događaja,
ishodi mogu da budu povoljni ili nepovoljni. Efikasno poslovanje u uslovima postojanja različitih rizika
zahteva da razmotrimo i analiziramo rizike kako bismo umanjili njihovo dejstvo, pojedine rizike
uklonimo, a pojedine prenesemo na nekog drugog. To znači da rizik zahteva naknade ako se dogodi
gubitak. Kasko osiguranje automobila je običan primer pladanja nekom drugom ko prihvata rizik, jer
vlasnik automobila ne želi da preuzme rizik na sebe. Visina naknade za rizik zavisi i od toga da li de
zajmotražilac biti u stanju da otplati odobreni kredit u celini ili u dogovoreno vreme. U SAD, džan
obveznice omogudavaju firmama pred stečajem da se izvuku, a te obveznice obezbeđuju visoke prinose
investitorima, ali investitori moraju prihvatiti i ogromne rizike. Dakle, svaki rizik zahteva naknadu, a ta
naknada se ugrađuje u kamatnu stopu.
Trede osnovno načelo: informacije su osnova odlučivanja. Vedina tržišnih učesnika prikuplja informacije
pre nego što donesu bilo kakve odluke. Važnije odluke zahtevaju mnogo više informacija. Prikupljanje i
obrada informacija su osnova finansijskog sistema. Pre nego što banka odobri kredit, kreditni referent u
manjem broju slučajeva, a kreditni odbor uvek mora analizirati finansijske uslove pojedinca i firmi koji su
podneli kreditni zahtev banci. To praktični znači da banke u svom poslovanju troše puno vremena na
prikupljanjui informacija neophodnih za evaluaciju kreditnog rejtinga posnosioca kreditnog zahteva.
Najrazličitije vrtse finansijskih transakcija su tako organizovane da kupci ne moraju da znaju bilo šta o
prodavcu. Kada broker uzme gotov novac od kupca, nema potrebe da brine o njegovom identitetu.
2
Četvrto osnovno načelo: tržište određuje cene i vrši alokaciju resursa. Tržišta su osnova ekonomskih
sistema. Ona su mesto, u fizičkom i virtuelnom smislu, gde se susredi kupci i prodavci, na kojima firme
emituju akcije i obveznice, i na kojima pojedinci kupuju različitu imovinu. Dobro razvijena finansijska
tržišta su neophodan preduslov za zdrav i stabilan ekonomski rast. Vedi stepen razvijenosti finansijskih
tržišta jedne zemlje znači brži ekonomski rast. Uključivanjem cena različitih finansijskih instrumenata,
akcija, obveznica, tržišta obezbeđuju osnovu za alokaciju kapitala. Ako finansijsk atržišta nisu dobro
regulisana ona kao i da ne funkcionisu. Za pojedince koji su voljni da učestvuju na finansijskim tržištima,
izuzetno je bitno da njihovo funkcionisanje bude regulisano. Na taj način, stvara se i vrlo bitna uloga
države u funkcionisanju finansijskih tržišta. Kada država zaštiti investitore na finansijskim tržištima, ona
onda bolje funkcionišu.
Peto osnovno načelo: stabilnost poboljšava blagostanje. Stabilnost je poželjna karakteristika ne samo u
ličnom životu pojedinca, nego i u celokupnom finasijskom sistemu. Sve dok pojedinci mogu da eliminišu
mnoštvo najrazličitijih rizika koji deluju na njihovu imovinu i život, pojedini rizici mogu biti samo
umanjeni merama monetarne politike centralne banke i ekonomske politike vlade. Fluktuiranje
poslovnih ciklusa je dobar primer nestabilnosti koju pojedinci ne mogu da eliminišu u smislu njihovog
uticaja na imovinu i život pojedinca. Kreatori monetarne politike mogu ublažiti ekonomsko usporavanje
pažljivim prilagođavanjem kamatnih stopa, a stabilizovanjem celokupnog ekonomskog sistema mogu da
otklone one rizike koje pojedinci ne mogu. Stabilizovanje ekonomije i finansijskog sistema je jedna od
osnovnih funkcija centralnih banaka. Dakle, funkcija centralnih banaka je da održe nisku i stabilnu stopu
inflacije, kao i visok i stabilan ekonomski rast. Centralna banka uspešno obavlja svoje funkcije ako
smanjuje: rizike zbog kojih pojedinci mogu da ostanu bez zaposlenja i neizvesnost sa kojom se suočavaju
firme.
2. Pojam, merenja, nominalni i realni BDP i stopa inflacije
Kako se BDP izračunava, šta je inflacija i kako se meri stopa inflacije? Bez objašnjenja tih pojmova
monetarne finansije se mogu teško razumeti. Definiciju koja najpraktičnije oslikava BDP dao je Cechetti.
Po toj definiciji, Bruto Domadi Proizvod je tržišna vrednost finalnih proizvoda i usluga proizvedenih u
jednoj zemlji tokom jedne godine.
Tržišnja vrednost – vrši se sabiranje tržišne cene prozvoda A x količina proizvedenih proizvoda A
+ tržišna cena prozvoda B x količina proizvedenih proizvoda B
Finalni proizvodi i usluge – Uzimaju se samo cene finalnih proizvoda i usluga koje kupe pojedinci.
Međuproizvodi koji su korišdeni za proizvodnju nekog proivoda ne ulaze u obračun.
U jednoj zemlji – Ukoliko srpska firma poseduje firmu u Somaliji, proivodnja te firme u Somaliji
obuhvata se obračunom somalijskog BDP-a.
Tokom jedne godine- Neophodno je odrediti vremenski period za obračun. Najčešde je to jedna
godina.
Prvi tip obračuna je dakle:
BDP u X godini = (tržišna cena proizvoda A u X godini x količina proizvedenog proizvoda A u X godini) +
(tržišna cena proizvoda B u X godini x količina proizvedenog proizvoda B u X godini)
3
Drugi tip obračuna:
BDP možemo izmeriti na osnovu ukupno ispladenih prihoda izvršenih proizvodnim činiocima korišdenim
u proizvodnji proizvoda i usluga. To praktično znači prihode ispladene zaposlenima, vlasnicima kapitala i
vlasnicima zemlje. BDP se tako izračunava kao suma svih prihoda koje su zaradili proizvodni činioci u
jednoj zemlji, bez obzira na to da li je reč o rezidentima ili ne. Prema američkom nacionalnom izveštaju o
prihodima i proizvodima, razlikujemo pet kategorija:
zarade zaposlenih
neto kamatnih prihodi
prihodi od iznajmljivanja
profiti korporacija
prihodi vlasnika
Tredi tip obračuna:
Treda definicija BDP uzima u obzir činjenicu da svaka finalna prodaja jednog proizvoda ili usluge
predstavlja poslednju instancu koja mora obuhvatiti vrednost svih aktivnosti koje su omogudile da
proizvod ili usluga postanu dostupni kupcima. Obuhvadene su sve aktivnosti od kojih se svaka tretira kao
dodata vrednost.1
Nominalni i realni BDP i stopa inflacije
Uzmimo da je BDP u Srbiji na kraju 2004. 1 434 343,10 dinar, a na kraju 2005. 1 750 000,00 dinara.
Stopa rasta BDP u Srbiji 2005. = ((1 750 000,00-1 434 343,10) / 1 434 343,10) x 100 = 22,2653%
u odnosu na 2004.
Ovaj rezultat pokazuje koliki je ukupan rast količine proizvoda i promene cena.
Odvojimo sada promene u količinama proizvedenih proizvoda i usluga od promene u cenama, što je
uslov za izračunavanje realnog BDP-a. Potrebno je prvo izabrati baznu godinu (u kojoj važe stalne cene
koja država određuje), a to je u Srbiji 2002. godina. Tako de realni BDP za X godinu biti:
Realni BDP za X godinu = (cena proizvoda A u baznoj godini x količina proizvedenog proizvoda A) + (cena
proizvoda B u baznoj godini x količina proizvedenog proizvoda B)
Pogledajmo sada jednačinu za računanje razlike između realnog BDP godine X u odnosu na godinu Y.
Realni BDP u godini X u = realni BDP u godini Y – realni BDP u godini X / realni BDP u X godini
odnosu na godinu Y
3. Deflator BDP-a i stopa inflacije
Započinjemo analizu činjenicom da je nominalni BDP jednak proizvodu realnog BDP-a i stope rasta cena:
Nominalni BDP = realni BDP x stopa rasta cena
Iz toga sledi da deljenjem nominalnog BDP-a sa realnim BDP-om dobijamo stopu rasta cena, u literaturi
poznatiji kao deflator BDP.
1 Radi lakšeg razumevanja pogledati primer bureta piva u udžbeniku “Osnovi monetarne ekonomije“ Doc. dr Siniša Ostojid 2008. str. 17
4
deflator BDP u X godini = nominalni BDP u X godini / realni BDP u X godini
Stopa inflacije definiše se kao stopa rasta opšteg nivoa cena.
Stopa inflacije = deflator BDP u Y godini – deflator BDP u X godini/ deflator BDP u X
Pošto je realni BDP namenjen da izuzme uticaj promene cena, stopa inflacije bi trebalo da bude jednaka
stopi rasta nominalnog BDP umanjenog za stopu rasta realnog BDP.
stopa inflacije = stopa rasta nominalnog BDP u X godini – stopa rasta realnog BDP u X godini
Međutim u Srbiji se koristi indeks potrošačkih cena za izračunavanje stope inflacije.
4. Indeks potrošačkih cena
Jedno od centralnih područja monetarnih finansija i novca je indeks potrošačkih cena, koje služi kao
zvanična mera i najčešda mera stope inflacije u jednoj zemlji. Indeks potrošačkih cena se definiše kao
mera prosečne promene cena fiksne korpe i usluga koje domadinstva kupuju radi zadovoljenja svojih
potreba. Ovim indeksom obuhvadeni su najvažniji proizvodi i usluge koje domadinstva kupuju radi
potrošnje, ali ne i kupovina polovne robe, primanja u naturi, životno osiguranje i pokloni. Lista proizvoda
redovno se revidira da bi se sačuvala njena reprezentativnost u pogledu strukture potrošnje i navika
potrošača. Proizvodi se uključuju u listu kada se njihov udeo u potrošnji domadinstava poveda iznad
0,1%. Prosečna mesečna cena proizvoda izračunava se prvo na nivou grada, zatim za centralnu Srbiju i
AP Vojvodinu i na kraju za Republiku Srbiju. Da bismo videli kako ovo funkcioniše, predstavljamo primer.
Pretpostavimo da pojedinci troše 25% svojih prihoda na hranu, 50% na troškove stanovanja i 25% na
troškove transporta. Primeri cena dati su u narednoj tabeli.
GODINA CENE HRANE CENE
STANOVANJA CENE
TRANSPORTA Troškovi
potrošačke korpe Indeks
potrošačkih cena
2007. 100 200 100 150 100
2008. 110 205 140 165 110
2009. 120 210 180 180 120
cena potrošačke korpe u 2007. godini = 0,25 x cena hrane + 0,50 x cena stanovanja + 0,25 x cena
transporta = 150 dinara
Ako sada izaberemo 2007. godinu za baznu, iznos veličine indeksa bide:
indeks potrošačkih cena (CPI) = (troškovi potrošačke korpe u tekudoj god. / troškovi potrošačke korpe u
prilikom emisije pri marnih HOV, a često se takav postupak naziva inicijalna javna ponuda. Ako
invesriciona banka prihvati posao, to znači da investiciona banka kupuje celokupnu emisiju
akcija ili obveznica od štedno deficitne ekonomske jedinice po garantovanoj ceni, a onda ponovo
prodaje te HOV pojedinačnim investitorima po višim cenama, a taj proces je poznat pod nazivom
pokrovitelj emisije.
Brokeri i dileri - brokeri ne kupuju i ne prodaju HOV, nego samo izvršavaju naloge svojih
klijenata, i to po najboljim mogudim cenama, odnosno pružaju usluge posredovanja u kupovini i
prodaji HOV u svoje ime, a za račun nalogodavca, odnosno u ime i za račun nalogodavca. Za
razliku od brokera, dileri se bave kupovinom i prodajom HOV u svoje ime i za svoj račun sa ciljem
da ostvare dobit takođe, osim ovih poslova, dileri se bave i poslovima "make markers" , a to je
obavezna kupovina i prodaja HOV u svoje ime i za svoj račun po ceni koju unapred odrede.
16
Indirektni tokovi finansiranja Postoje HOV čija je nominalna vrednost izuzetno visoka, kao npr. blagajnički zapisi NBS (100 000 din). Daleko manji broj pojedinačnih investitora može kupiti dužničke HOV sa takom visokom nominalnom vrednošdu. Takođe, u direktnom načinu finansiranja zajmotražioca moraju da pronađu zajmodavca koji želi direktno da razrneni svoj novac za emitovanje HOV zajmotražioca. Finansijski posrednici mogu da reše navedene probleme. Oni posluju između zajmotražilaca i zajmodavaca, kupuju direktno od zajmotražilaca njihove finansijske instrumente, sa određenim karakterisrikama kao što su, na primer, rok dospeda, nominalni iznos, transformišu ih u indirektne tokove finansiranja, odnosno finansijski posrednici emituju tada svoje instrumente sa kratim rokovima dospeda i manjim nominalnim iznosima, kako bi potencijalni kupci tih finansijskih instrumenata mogli biti i mali investitori sa skromni jim iznosom štednje. Taj proces transformacije naziva se finansijsko posredovanje, a firme koje učestvuju u tim poslovima nazivaju se finansijske institucije ili finansijski posrednici.
11. Uloge, korisnost i vrste finasijskih posrednika
Finansijski posrednici ili finansijske institucije jesu firme koje posluju s ciljem da ostvare dobit. One
kupuju i prodaju specijalizovane finansijske proizvode. Poslujudi između zajmotražilaca i zajmodavaca,
finansijski posrednici omoguduju da finansijske transakcije budu jeftinije. Takođe, zajmodavci u
direktnim finansijskim tokovima moraju samostalno da provere kreditnu sposobnost zajmotražilaca, što
je vrlo skupo, a i mnogi zajmodavci ne znaju da nadziru svoje zajmotrazioce. Sva ta ograničenja doprinela
su da finansijski posrednici imaju tri vrlo važne prednosti:
17
Prvo, smanjuju transakcione troškove specijalizujudi se u emisiju standardnih finansijskih
instrumenata. Finansijski posrednici mogu specijalizacijom da ostvare ekonomiju obima. Na taj
način, finansijski posrednici smanjuju transakcione troškove proveravanja kreditne sposobnosti
zajmotražioca.
Drugo, fmansijski posrednici lakše rešavaju problem asimetričnih informacija. Oni svojim
poslovanjem prikupljaju vrlo važne informacije o kreditnoj sposobnosti zajmotražilaca.
Problem negativnog izbora4, nastaje pre nego što se izvrši transakcija. Na primer, kao i kod
polovnih automobila, tako i na finansijskim tržištima, novac traže zajmotražioci koji nose najviši
rizik nevradanja duga. Zato su strane koje najčešde uzrokuju negativan izbor upravo one koje i
najviše žele da se upuste u transakciju, odnosno oni pojedinci koji preuzimaju veliki rizik, ili
prevaranti, najčešde oni koji traže zajam, jer znaju da ga verovatno nede ni vratiti.
Drugi problem koji nastaje na osnovu asimetričnih informacija jeste problem moralnog
hazarda5. On nastaje zato što zajmotražioci znaju više nego zajmodavci o načinu na koji de biti
korišdena pozajmljena novčana sredstva i pokušavaju da prihvate investicioni projekat. Moralni
hazard uznemirava oba finansijska tržišta, i vlasnička i dužnička, otežavajudi poslovanje svih
učesnika na tim finansijskim tržištima, a naročito velikih i dobro poznatih firmi. Moralni hazard
nastaje nakon što se dogodi određena transakcija na finansijskim tržištima.
Treda korisnost finansijskih posrednika je ocena kreditne sposobnosti zajmotražilaca. Finansijski
posrednici to mogu zato što poznaju poslovanje zajmotražilaca, znaju istoriju njihovog
poslovanja i njihove karakteristike.
Uloga finansijskih posrednika
U procesu prenosa novčanih sredstava u finansijske instrumente, finansijski posrednici, vrše zamenu
direktnih finansijskih instrumenata za indirekrne finansijske instrumente i na taj način obavljaju poslove:
Obezbeđuju deljivost direktnih finansijskih instrumenata velikih nominalnih iznosa. Finansijski
posrednici stvaraju finansijske instrumente najrazličitijih nominalnih iznosa jer povezuju veliki
braj malih štediša i tada njihovu imovinu ulažu u direktne finansijske instrumente velikog
stopa predstavljena je na vertikalnoj osi, dok je novčani iznos kreditno raspoloživih sredstava
predstavljen na horizontalnaj osi. Kriva tražnje za kreditno raspoloživim sredstvima (DF) nagnuta je
prema donjoj desnaj strani, pokazujudi da zajmotražioci traže vede iznose kreditno raspoloživih
sredstava po nižim kamatnim stopama. Kriva ponude kreditno raspoloživih sredstava (SF) nagnuta je
prema gornjoj desnoj strani (pozitivno nagnuta) i pokazuje da kada su više kamatne stope, zajmodavci
nude vede iznose kreditno raspoloživih sredstava. Presek te dve krive odreduje ravnotežnu kamatnu
stopu if, i iznos kredita QL.
22
Teorija preferencije likvidnosti
Teoriju preferencije likvidnosti zastupao je Kejnz. On je bukvalno napao teoriju kreditno raspoloživih
sredstava, tvrdedi da štednja pojedinca ne zavisi od kamatne stope kao nagrade za odloženu potrošnju,
nego suprotno, štednja, po teoriji preferencije likvidnosti koju je zastupao Kejnz, zavisi od prihoda kojim
raspolaže pojedinac. On je smatrao da agregatni (ukupni) prihodi pojedinca fluktuiraju, a kada su ukupni
prihodi iznad nekog osnovnog nivoa koji je potreban da pojedinac zadovolji svoje potrebe, on de štedeti
čak i kada je kamatna stopa jednaka nuli. To znači da kamatna stopa ima drugorazredni uticaj na štednju.
Kamatna stopa je posledica ponude i tražnje za novcem, a nije ona ta koja stimuliše štednju.
Prema njegovom mišljenju ponuda novca je fiksirana i zavisi od centralne banke, što je predstavljeno na
slededem grafikonu krivom Ms, koja je ucrtana vertikalno. Kriva tražnje za novcem Md, prema njegovom
mišljenju, ima negativan nagib, a jedini mogud način objašnjenja negativnog nagiba krive tražnje za
novcem nalazi se u oportunitetnim troškovima.
Ukupno bogatstvo pojedinca deli na nekamatonosni novac i kamatonosnu imovinu, vrlo likvidnu. Kada
su kamatne stope niske, pojedinci ce očekivati da sledede pomeranje kamata bude naviše, što znači da
de se kamate povedati. Kada se kamatne stope povedaju, cene kamatonosne likvidne imovine se
smanjuju i pojedinac tada ostvaruje gubitak; zbog rasta kamata smanjuje se cena realne imovine. U
Kejnzovoj teoriji preferencije likvidnosti najvažnije je uvođenje očekivanja i neizvesnosti. Iz grafikona se
vidi da se kriva tražnje za novcem pomera kada se očekuje da kamatne stope porastu. Kriva tražnje za
novcem može se pomeriti na gore na nivo M2 tako da de onda to pritiskati rast kamata sa nivoa io na
nivo i1. Ako se ponuda novca poveda, sa Mso na Ms1,kamatna stopa de ostati na nivou i0. Rezime teorije:
realna kamatna stopa zavisi od ponašanja cena i veličine promene cena zasnovane na tekudim očekivanjima,
nominalna kamatna stopa se određuje u zavisnosti od tražnje za novcem i od ponude novca, tražnja za novcem zavisi od nivoa cena, nivoa ekonomske stabilnosti, ali i od želje pojedinca
da drži određenu količinu novca zbog neizvesnosti, stepen neizvesnosti utiče na fluktuiranje tražuje za novcem, a takođe na fluktuiranje
nominalne kamame stope, ponuda novca je nezavisna od tražnje za novcem i pretpostavlja se da je ponuda novca
fiksirana od monetarne vlasti.
23
Nominalna i realna kamatna stopa Pri donošenju investicione odluke, važan cilj je da se proceni novčani iznos koji investitor plada danas, u razmenu za neki određeni novčani iznos u nekom bududem periodu. U tom procesu, koristi se nominalna kamatna stopa, što predstavlja kamatnu stopu izra ženu u novčanom iznosu. Međutim, inflacija može da promeni kupovnu mod ostvarenog vedeg iznosa na kraju perioda investiranja. Za razliku od nominalne kamatne stepe, realna kamatna stopa je nominalna kamatna stopa prilagođena, odnosno korigovana za iznos stope inflacije. Odnos između nominalne i realne kamame stope može se izraziti jednačinom:
i = rr + pe + (rr x pe)
gde je i - nominalna kamatna stopa, rr - realna kamatna stopa, pe - očekivana stopa inflacije. U stabilnim ekonomskim uslovima, proizvod unutar zagrade, realne kamatne stope i očekivane stope inflacije je relativno mala veličina, što naravno nije slučaj kad je reč o visokoj stopi inflacije jer je tada inflacija visoka i nepredvidljiva. Zanemarivanjem proizvoda u zagradi, dobijamo:
i = rr + pe
Kamatna stopa je, dakle, cena koja alocira raspoloživa novčana sredstva zajmotražiocima.
15. Organizacija, vrste i upravljanje CB
Sa aspekta organizovanosti CB, mogu se ustanoviti tri osnovna modela:
1) JEDINSTVENA CB: Danas u svetu dominiraju jedinstvene centralne banke, što znači da su funkcije
monetarne vlasti koncentrisane u jednom pravnom subjektu, pri čemu pravilo koje se poštuje pri
organizovanju CB glasi: jedna država – jedna CB. Tako organizovana CB, radi uspešnije realizacije
svojih ciljeva, može osnivati manje organizacione jedinice:
- koje mogu biti formalno i faktički samostalne
- ili samo faktički samostalne, što znači da su formalno CB.
Broj i mreža unutrašnjih orhanizacionih oblika zavise od veličine banke i njenih zakonski definisanih
poslova. Zato CB, svoje organizacione delove aspodeljuju prema poslovima odnosno funkcijama koje
obavljaju. Pretežno su podeljene na departmane ili sektore i odeljenja i uvek je njihova organizacija
funkcionisanja takva.
2) SLOŽENI SISTEM CB: Drugi model organizacije CB je složeni sistem centralnih banaka. Od ovih CB u
svetu, američki FED je najsloženiji, odnosno sa najsloženijom strukturom. Formalna struktura FED-a
prema autorima Zakona o Federalnim rezervama, rebalo je da podeli mod među regijama, privatnim
sektrorima, državama, bankama i najširoj javnosti. Tako su nastali slededi organizacioni delovi:
- sistem Federalnih rezervi
- banke Federalnih rezervi – svaka od 12 regija ima svoju glavnu banku
- odbor guvernera FED-a lociran u Vašingtonu
- federalni komitet za operacije na otvorenom tržištu
- federalno savetodavno vede i oko 2700 banaka članica
24
3) SUPRANACIONALNA CB: Tredi model centralne banke je supranacionalna centralna banka. Te banke
su karakteristične za monetarne unije određenog broja država. Monetarna unija predstavlja visok
stepen ekonomske integracije. Države članice se odriču svojih monetarnih suvereniteta, prenose je
na jednu zajedničku banku, utvrđuje se zajednička valuta i usklađuje se monetarna politika.
Danas je najvažnija i jedna od vodedih centralnih banaka u svetu supranacionalnog karaktera
Evropska Centralna Banka (ECB) koja je osnovana 1.juna 1998. kao Evropski sistem centralnih
banaka. Naime taj ESCB komponuje ECB i nacionalne centralne banke zemalja članica Evropske Unije
uključujudi one koje ne učestvuju u monetarnoj uniji. To znači da ESCB čine i one zemlje koje nisu
prihvatile evro kao valutu. Evrosistem obuhvata ECB i nacionalne centralne banke zemalja koje su
prihvatile evro kao sredstvo pladanja.
Kao što su organizacione strukture centralnih banaka različite, tako su i upravljanje i vlasnička struktura
CB različi. Mogu se razlikovati tri oblika vlasništva:
1) CB U PRIVATNOM VLASNIŠTVU – CB Švajcarske je primer centralne banke u privatnom vlasništvu.
Banka je osnovana kao akcionarsko društvo sa akcijama odnosno osnovnim kapitalom od 25 miliona
CHF. Najviši institut upravljanja i funkcionisanja Švajcarske Narodne Banke je Upravni odbor koji je
odgovoran za vođenje monetarne politike.
2) CB U DRŽAVNOM VLASNIŠTVU – Centralna banka Velike Britanije (Bank of England) je jedna od
najstarijih CB u svetu. Na samom početku funkcionisanja tom bankom je upravljao odbor direktora
na čijem čelu se nalazio guverner. U prvim danima funkcionisanja banka je finansirala vladine
rashode i emisiju novca. Obavljala je uobičajne poslove kao komercijalna banka, otvarala depozite
po viđenju i ispladivala račune. Usvajanjem novog Zakona o centralnoj banci Velike Britanije bankom
upravlja odbor direktora, banka je dobila ovlašdenja da sama određuje kamatne stope, ali vlada
može odbiti neke odluke banke, tako da banka nije u potpunosti nezavisna.
3) CB U KOMBINOVANOM VLASNIŠTVU (PRIVATNOM I DRŽAVNOM) – Banka Japana je primer ovog
oblika vlasništva. Zakonom je predviđeno da Banka Japana realizuje monetarnu politiku
upravljanjem ponudom novca kako bi osigurala cenovnu stabilnost i stabilan razvoj. Monetarnom
politikom upravlja Odbor za monetarnu politiku.. kapital Banke Japana iznosi 100 miliona jena (yen) i
55% osnovnog, odnosno akcijskog kapitala pripada vladi tj. državi.
16. CB kao bankar države i kao bankar banaka i funkcije
Najvažnije funkcije CB su:
Centralna banka je nankar države
Upravljajudi kamatnim stopama, sprovodi monetarnu politiku kontrolišudi raspoloživu
količinu novca i kredita
Centralna banka je banka banaka, odobrava kredite za likvidnost tokom finansijskih kriza
– garant likvidnosti bankarskog sistema
Učestvuje u platnom sistemu putem međubankarskih pladanja
Nadzire finansijeske institucije, kako bi obezbedila stabilnost finansijskog sistema
Upravlja deviznim rezervama i spoljnim dugom
Upravlja deviznim kursom
25
CENTRALNA BANKA KAO BANKAR DRŽAVE
Kao banka države, CB zauzima privilegovanu poziciju. Ona ima monopol na emisiju novca. Osim te
funkcije obavlja i funkciju štampanja novca. Pošto kreditira državu, odnosno finansira njen budžetski
deficit, CB upravlja i kreditima u celokupnom ekonomskom sistemu.
Vedina CB danas upravlja emisijom i štampanjem novca preko funkcije upravljanja monetarnom
politikom. Tako da vedina CB upravlja monetarnom politikom regulišudi kamatne stope. Upravljanje
monetarnom politikom (odnosno kratkoročnim kamatnim stopama) ima za cilj održavanje stabilizacije
inflacije i ekonomskog rasta u kratkom roku.
Ekspanzivna monetarna politika deluje na snižavanje kratkoročnih kamatnih stopa, povedavajudi pri tom
obe veličine: i ekonomski rast i inflaciju.
Restriktivna monetarna politika deluje u suprotnom pracu od ekspanzivne i utiče na
povedanjekratkoročne kamatne stope CB, smanjujudi obe veličine: ekonomski rast i inflaciju.
Jedan od osnovnih razloga zašto države formiraju svoje CB je želja da se obezbedi kontrola, odnosno
upravljanje nad svojom valutom. Ako bi novac emitovala neka druga institucija ili pojedinci, mogla bi se
dogoditi katastrofa, što bi imalo za posledicu visoku stopu inflacije i tada bi se onemogudio stabilan
ekonomski rast.
CENTRALNA BANKA KAO BANKAR BANAKA
Kao bankar banaka, CB uvodi pravila u svom svakodnevnom poslovanju . Izuzetno značajni poslovi CB su:
Upravljanje platnim sistemom
Nadzor i kontrola komercijalnih banaka i ostalih finansijskih institucija
nadzor celokupnog finansijskog sistema.
U uslovima finansijske krize, komercijalne banke mogu doživeti kolaps ako bi se dogodilo da svi njeni
deponenti pohrle u tu banku da podignu svoj novac sa svojih depozita po viđenju. Zato CB ima
mogudnost da emituje novac, što znači da su, osim države, vremenom CB kreditirale i komercijalne
banke, i to kada druge komercijlne banke ne mogu ili nemaju interesa.
Da bi sprečile nastanak i dalje produbljivanje finansijske krize, CB mogu pozajmiti novac komercijalnim
bankama, što znači da ona vrši funkciju zajmodavca u krajnjoj inastanci. Tom svojom funkcijom, CB
obezbeđuje da najpre one zdrave komercijalne banke i ostale finansijske nstitucije mogu da nastave da
posluju. Na taj način održavaju stabilnost ekonomskog sistema.
CB obezbeđuje siguran i efikasan platni sistem. Pojedinci traže siguran i pouzdan način da plate jedni
drugioma, a finansijske institucije traže jeftin i pouzdan način prenosa finansijskih srtedstava od jednog
ka drugim učesnika u finansijskom sistemu. Bududi da sve komercijalne bankeimaju račune u CB, to čini
CB kvalifikovanom institucijom da sva međubankarska pladanja budu locirana u CB.
Da bi obezbedila stabilan finansijski sistem, CB nadzire i kontroliše finansijske institucije. Cilj nadzora i
kontrole, na primer, komercijalnih banaka jeste da štedno pozitivni ekonomski subjekti, odnosno
investitori budu sigurni da su komercijalne banke finansijski stabilne.
Na kraju treba naglasiti finkcije koje centralna banka NE vrši, a to su:
CB ne kontroliše tržište HOV, mada može da nadzire i učestvuje na tržištu obveznica i akcija
CB ne kontroliše budžet države. Budžet određuje vlada, a usvaja parlament putem fiskalne politike.
26
17. Osnovni ciljevi monetarne politike CB
Najčešde definisani ciljevi monetarne politike su:
1. niska i stabilna inflacija,
2. visoka i stabilna stopa ekonomskog rasta, zajedno sa visokom stopom zaposlenosti,
3. stabilnost finansijskog tržišta i finansijskih institucija,
4. stabilnost kamarnih stopa,
5. stabilnost deviznog kursa.
Niska i stabilna inflacija
Cilj monetarne politike CB, niska i stabilna inflacija, vrlo je jasan. Cene su centar svega što se dogada u
ekonomiji i one se formiraju na tržištu dejstvom ponude i tražnje. Firmama i pojedincima cene
obezbeauju informacije koje su neophodne kako bi se obezbedilo da se resursi alociraju na njihove
najproduktivnije investicione alternative. Kada prodavac može da plada cenu svog proizvoda, na primer,
to je signal da se tražnja povedala, pre nego što se povedala cena proizvodača.
Međutim, u uslovima inflacije - inflacija degradira sadržinu informacija koje nose cene. Kada se sve cene
povedaju, ponekad je vrlo teško razumeti razloge opšteg rasta cena. Razlog mogu biti potrošači koji, na
primer, zbog iznenadnog rasta svojih prihoda su uticali na to da se poveča tražnja. Razlog može biti
povedanje troškova proizvodnje, usled na primer rasta cene sirove nafte.
Ako je stopa inflacije predvidljiva i iznosi, recimo, 10% na godišnjem nivou - u takvim uslovima svi tržišni
učesnici mogu se prilagoditi nastaloj situaciji. Ali, nažalost, kada se stopa inflacije poveea za više od 50%
na godišnjem nivou, tada inflacija postaje nestabilna i nepredvidljiva. Ako je procena da de stopa inflacije
biti 2% tokom naredne godine, možemo biti sigurni da de to naše očekivanje rezultirati povecanjem cena
izmedu 1 % i 3%. Iskustvo potvrđuje činjenicu da, kada se očekuje inflacija oko 50%, ne treba da iznenadi
da na kraju godine to povedanje bude izmedu 40% i 60%. U uslovima visoke inflacije, manje je moguce
predvideti ponašanje inflacije, a visoka inflacija izaziva i visok sistemski rizik.
Osim što je vrlo teško donositi poslovne odluke u uslovima visoke stope inflacije, ona ne pogoduje ni
ekonomskom rastu. Takva činjenica je jasna kada se posmatraju ekonomije u slučajevima ekstremno
visoke inflacije. U takvim situacijama cene ne sadrže nikakve informacije i gube svaki smisao. Tržišni
učesnici svu svoju energiju troše na poistovedivanju sa inflacijom. Jedino kada se inflacija zaustavi i stavi
pod kontrolu, ekonomski rast počinje ponovo da beleži pozitivne stope.
Niska i stabilna stopa inflacije osnova je opšteg ekonomskog rasta i to treba da bude osnovni cilj
monetarne politike CB. Medutirn, postavlja se pitanje koliko niska treba da bude inflacija. Tako, nulta
stopa inflacije je previše niska, a postoji i nekoliko razloga za to:
Ako CB pokuša da održi nultuu stopu rasta inflacije, tada nastaje rizik deflacije odnosno pada
cena. Def1acija otežava otplatu kredita, što povedava stopu nepladanja kredita jer krediti realno
postaju vrlo skupi.
Ako bi stopa inflacije bila nula, poslodavci bi želeli da smanje troškovc radne snage u vidu
smanjenja nominalnih zarada.
27
Visoke i stabilne stope ekonomskog rasta
Uprosečavanje poslovnih ciklusa i stabilizovanje ekonomskog rasta i zaposlenosti CB ostvaruju
regulisanjem kamatnih stopa. Ideja je da postoji odredeni dugoročno održivi nivo autputa koji se naziva
potencijalni autput, koji zavisi od činilaca kao što su tehnologija, obim kapitala i broj zaposlenih, koji su
racino sposobni. Povedanje navedenih ulaznih komponenti (inputa), odnosno rada, kapitala i
tehnologije, vodi rastu potencijalnog autputa, odnosno BDP-a, što se naziva održivi rast.
U periodima recesije, ekonomija usporava mereno stopama rasta, koje su onda ispod dugoročne
potencijalne stope, prihodi stagniraju, a nezaposlenost se povceava. Kreatori monetarne politike mogu
uprosečiti to smanjenje smanjenjem kamatnih stopa. Slično periodima kada se stope ekonomskog rasta
povecavaju - kad je tekudi BDP daleko iznad potencijalnog, tada je ekonomija pregrejana. Ti periodi
mogu izgledati kao da se povecava prosperitet, ali buduči da oni ne traju dugo, odmah sledi period
smanjenja lične potrošnje, investicione potrošnje firmi, ali i otpuštanja zaposlenih radnika, što znači
poveeanje nezaposlenosti. Tako period natprosečnog ekonomskog rasta smenjuje period ispod
prosečnog ekonomskog rasta. Posao CB tokom ovog perioda, je povedanje kamamih stopa i vradanje
ekonomije da funkcioniše na održivom nivou, odnosno održivom rastu.
Stabilnost finansijskog sistema
Jedan od vrlo bitnih razloga koji su doprineli osnivanju centralnih banaka je taj da je trebalo da se
zaustavi finansijska panika, koja je stvarala ogromno nepoverenje, a onda i opsadu banaka i podizanje
novčanih sredstava sa depozitnih računa u bankama. Jedna nelikvidna banka, po principu domino-
efekta, može da izazove rušenje celokupnog finansijskog sistema, koji se zasniva na poverenju.
Tako je stabilnost finansijskog sistema postala sastavni deo funkcija CB. Obavljajudi tu funkciju, CB
obezbeduje nesmetano funkcionisanje banaka i drugih fmansijskih institucija, ali i stabilnije i efikasnije
funkcionisanje tržišta akcija, obveznica i drugih HOV.
Kada pojedinci izgube poverenje u banke i finansijska tržišta, verovatno tada jednostavno navaljuju na
druge investicione alternative, koje su manje rizične, a finansijsko posredovanje postepeno smanjuje
svoj obim posla. Tada nastupa process poznat pod nazivom finansijaska disintermedijacija, koji znači
zaobilaženje finansijskih posrednika i finansijskih tržišta i u kome investitori i štedno deficitni ekonomski
subjekti stupaju direktno u kontakte kupovine i prodaje HOV, mimo finansijskih posrednika i finansijskih
tržišta.
Disintermedijacija, ili direktna kupovina HOV izmedu investitora i štedno deficitnih ekonomskih
subjekata, nastaje pre svega zbog:
razlike u prinosima, koje investirari ostvaruju u bankama, držedi novac na depozitima, i prinosa
od direktne kupovine akcija nekog od investicionih fondova, koji nose različit - viši prinos od
investiranja,
razlike u kamatnim stopama,
visine stope inflacije
(ne)poverenja prema finansijskim posrednicima.
28
Stabilnost kamatnih stopa i deviznog kursa
Stabilnost kamatnih stopa i deviznog kursa su ciljevi koje CB vrlo često postavljaju u smislu smanjivanja
prevelikih fluktuiranja. Razlog je u samoj činjcnici da se, kada su karnarne stope i devizni kurs stabilni,
realizuje konačni cilj - stabilizovanje ekonomije.
Vrlo lako se može ustanoviti zašto su promenjive inestabilne kamatne stope problem.
Prvo, vedina pojedinaca reaguje na niže kamatne srape vecom tražnjom za kreditima, a onda
indirekrno i vedom potrošnjom. Suprotno ovoj situaciji, kada se kamatne stope povecaju,
stanovništvo manje pozajmljuje, a onda i smanjuje svoju ličnu potrošnju kao deo ukupne
potrošnje. Na taj način, stanovništvo i firme povecavaju trošenje kada su kamatne stope niže i
smanjuju trošenje kada su kamarne stope više. Medutim, nestabilnost kamatnih stopa čini
nestabilnim i ekonomski rast.
Drugo, promenljive, odnosno nestabilne kamatne stope povecavaju stepen rizičnosti, a vedi
stepen rizika trazi i vecu naknadu u smislu premije, kaju traže investitori od zajmodavaca. Visoka
rizičnost znatno otežava finansijsko planiranje, donošenje dugoročnih finansijskih odluka, a
stanovništvo i firme svoje investicione odluke vezuju za krati period.
Stabilizovanje deviznog kursa je jedan od poslednjih navedenih ciljeva. To ne znači fiksiranje deviznog
kursa. Pošto vrednost nacionalne valute značajno deluje na uvozne rroškove, domatih porrošača i
izvozne rroškove stranih kupaca, kada je devizni kurs stabilan, dinarske cene automobila proizvedenih u
Francuskoj su značajno predvidljive, što znatno olakšava poslovanje proizvodačima automobila iz
Francuske, ali i domaeim prodavcirna i kupcima automobila. Mogucnost planiranja unapred u pogledu
kretanja deviznog kursa, olakšava poslovanje svim učesnicima.
18. Indirektni ciljevi monetarne politike cb
Na listi indirektnih ciljeva nalaze siededi:
1. NOMINALNA KAMATNA STOPA
Kada CB deluje na nominalnu kamatnu stopu kac indirekran cilj da bi, na primer, smanjila stopu inflacije,
ona to realizuje tako što povecava svoju referentnu kamatnu stopu sa kojom prodaje i kupuje najčešce
državne obveznice na finansijskom tržištu, a pri tome je njen konačan direktan cilj smanjenje inflacije,
čime se smanjuje ukupna (agregama) potrošnja. To znači da, delujuCi na nominalnu kamamu stopu, CS
faktički deluje na agregatnu trainju, odnosno povecanjem nominalne kamatne stope, CS nastoji da
smanji agregatnu tražnju i, obrnuto, smanjenjem nominalne kamatne stope CB pokušava da poveea
agregatnu tražnju. To je moguce zato što rast kamata smanjuje !ičnu potrošnju stanovništva,
investicionu potrošnju firmi i deluje na neto izvoz, odnosno agresiranje domače valute u odnosu na
stranu valuto. Budžetska potrošnja države ne zavisi od kretanja kamatnih stopa, ali pošto je i ona deo
tog ukupnog korpusa potrošnje, to znači da svako povečanje kamatnih stopa od CS deluje na smanjenje
agregarne tražnje ivice versa.
Dakle, kada CB za indirektan cilj i:abere nominalnu kamatnu stopu, onda posmatra kretanje agregatne
potrošnje inominaine kamarne stope. To znači da na ovaj način es deluje na agregatnu potrošnju,
odnosno konačan cilj - smanjenje stope inflacije.
29
2. KOLIČINA NOVCA, ODNOSNO PONUDA NOVCA,
Kada es koristi ponudu novca kao indirektan cilj, tada ona prilagođava krivu ponude novca da bi ponudu
novca održala na ciljanom nivou. To praktično znači da kada CB u ovakvim uslovima izabere ponudu
novca kao indirektan cilj, tada CB nastoji da neutralizuje promene monetarnog multiplikarora (m) koji
deluje na promenu ponude novca. Rast monetarnog multiplikarora deluje na povedanje ponude novca i,
obrnuro, smanjenje (m) deluje na smanjenje ponude novca.
3. NOMINALNI BDP
Jedan zajednički nedostatak pri izboru nominalne kamatne stope i ponude novca kao indirektnih ciljeva
monetarne politike je da smo pretpostavili da su cene fiksirane i da se kriva agregatne ponude ne menja.
Delovanjem na kamarnu stopu i ponudu novca, CB pokušava da stabilizuje agregatnu tražnju. Ona,
međutim, ne isključuje promenu nominalnog i realnog BDP-a ni nivoa cena, što se može javiti kao
posledica promene krive agregatne ponude.
Kada CB koristi kamatnu stopu i ponudu novca kao indirektne ciljeve, onda to čini kako bi srabilizovala
agregatnu tražnju. Međutim, ako je agregatna ponuda nestabilna, znači da promena krive agregatne
ponude utiče na promenu nivoa BDP-a i nivoa cena. Smanjivanjem ponude povedavaju se cene, i
obrnuto.
30
Postavlja se pitanje šta de se desiti ako CB izabere nominalni BDP za indirektan cilj, ako se agregatna
tražnja smanji ili poveda. Pogledajmo efekte delovanja CB na nominalni BDP pri smanjenju agregatne
traznje. Kriva agregatne tražnje se pomera dole ulevo pri smanjenju agregatne tražnje.
Uzrok smanjenja agregatne traznje može biti smanjenje lične potrošnje, što ce uzrokovati pad
ravnotežnog nivoa cena sa P0 na P1, a takođe i ravnotežni nominalni BDP pada na BOP1. Da bi se izbegao
pad agtegatne tražnje, CB bi, dakle, trebalo da deluje na tast lične potrošnje, i na taj način utiče na to da
se kriva agregate tražnje vrati na njen prvobitan položaj.
Da bi zadržala ravnotežni nivo BOP-a, CB bi trebalo da vrati krivu tražnje na prvobitnu poziciju.
Osim smanjenja agregatne traznje pri izboru nominalnog BDP-a za indirektan cilj, može da se dogodi da
dođe do smanjenja agregatne ponude. Ako, na primer, naftni šok, rast cene energije ili pad
poljoprivredne proizvodnje izazove pad nominalnog BDP-a usled pada lične potrošnje ali i investicione
potrošnje firmi. Tada bi u slučaju pada agregatne ponude CB delovala u pravcu smanjivanja agregame
tražnje. Smanjenjam agregatne ponude, CB bi delovala u pravcu smanjenja agregatne tražnje da bi se
nivo cena povedao manje.
31
19. Indeks nezavisnosti centralne banke - Cukerman, Veb, Nejapti
Jedan sveobuhvaran indikator institucionalne nezavisnosti CB predložili su Cukerman, Veb i
Nejapti. Njihov indeks nezavisnosti CB obuhvata 16 različitih karakteristika, koje se odnose na:
nadležnost CB u sprovodenju monetarne politike,
proceduru rešavanja konflikta izmedu CB ivlade,
zakonski definisan relativni značaj cenovne stabilnosti u okviru utvrdivanja ciljeva mo-
Kako se određuje targetirana referentna kamatna stopa? Formula za izračunavanje ove stope dobila je naziv po profesoru Tejloru sa univerziteta Stenford i ona prati stvarno ponašanje targetirane referentne kamatne stope i povezuje je sa realnom kamatnom stopom, inflacijom i BDP.
Targetirana referentna kamatna stopa = 2 ½ + trenutna stopa inflacije + ½ (inflatornog jaza) + ½ (jaza BDP-a) Inflatorni jaz se dobija kada se od tekude stope inflacije oduzme targetirana stopa inflacije, obe izražene u procentima, i na to se doda jaz BDP, koji se dobija kada se od tekudeg BDP oduzme potencijalni nivo BDP, znači procentualno odstupanje tekudeg od potencijalnog BDP. Kada su trenutna inflacija i trenutni BDP iznad targetiranih nivoa, targetirane inflacije i potencijalnog BDP, jaz je pozitivan.
Tako, na primer, ako je trenutna stopa inflacije 3%, targetirana realna kamatna stopa 2%, a trenutni BDP jednak je potencijalnom BDP, ne postoji jaz BDP, onda targetirana referentna kamatna stopa ima slededi oblik:
TRKS = 2 ½% + 3% + ½% = 6%
Povedanje inflatornog delovanja deluje u Tejlorovom pravilu na dva načina:
trenutne stope inflacije,
inflatornog jaza.
Tejlorovo pravilo takođe formuliše da svaka relativna promena BDP, odnosno rast ili pad trenutnog BDP
u odnosu na potencijalni BDP, kamatna stopa treba da se poveda za 0,5%. Zato vedina CB vodi računa o
stopi inflacije i inflatornom jazu, kao i jazu BDP, pri donošenju odluke o visini referentne kamatne stope.
59
37. Kvantitativna teorija novca, brzina opticaja novca i jednačina razmene
Da bismo razumeli vezu između inflacije i stope rasta novca, neophodno je da se usredsredimo na novac
kao sredstvo razmene. Pretpostavimo jedan jednostavan ekonomski sistem koji čine četiri studenta.
Jedan od studenata ima 8.000 dinara, drugi ima dve ulaznice za Exit vredne po 4.000 dinara, tredi ima
računar, a četrvti 25 kvalitetnih olovaka za tehničko crtanje, koje prodaje po ceni od 320 dinara za
komad. Svaki od studenata želi da poseduje nešto drugo. Prvi sa 8.000 dinara u džepu želi da kupi
računar od tredeg studenta i kupio ga je za 8.000 dinara. Student koji je prodao svoj računar zeli da ode
na Exit, te novac koji je dobio za računar koristi da kupi dve ulaznice. Studentu koji je prodao ulaznice za
Exit potrebne su olovke za tehničo crtanje, pa je kupio olovke. Novac ide iz ruke u ruku.
Posmatrajmo sada efekat ovih transakcija. Njihova ukupna vrednost je 8.000 dinara x 1 računar + (2
ulaznice za Exit) x 4.000 dinara + 320 dinara x 25 olovki za tehničko crtanje = 8.000 + 8.000 + 8.000 =
24.000 dinara. U ekonomiji koju čine četiri studenta, 8.000 dinara se koristilo 3 puta, sto je rezultiralo u
ukupnoj vrednosti transakcija od 24.000 din. Ove transakcie možeemo napisati na slededi način:
(količna dinara) x (broj puta koliko su se koristili dinari) = dinarska vrednost transakcija
Podatak koliko puta smo koristili količinu novca (po jedinici vremena) naziva se brzina opticaja novca.
Ako se novac češde koristi, veda je brzina opticaja.
Za potrebe i svrhu analize brzine opticaja novca, ograničidemo našu analizu na kupovinu i prodaju
gotovih proizvoda i usluga proizvedenih u jednoj ekonomiji tokom određenog vremenskog perioda,
mereno tržišnim cenama. Na taj način se usmeravamo na nominalni BDP.Svaka transakcija zahteva
korišdenje novca, tako da dobijamo:
(količina novca) x (brzina oprica novca) = nominalni BDP
Ako sada preuredimo jednačinu, količnu novca označimo simbolom M, brzinu opticaja novca sa V, a
nominalni BDP možemo izraziti kao proizvod novca i tržišnih cena P i količine realnog BDP, te dobijamo
da je nominalni BDP jednak P puta Y, a Y je realni BDP ili zamenom u jednačinu dobijamo:
MV = PY
Ova jednačna naziva se jednačna razmene i ona nam pokazuje da je količina novca u opticaju
pomnožena njegovom brzinom opticaja jednaka iznosu nominalnog BDP, pri čemu se nominalni BDP
izrazava kao proizvod opsteg nivoa cena i realnog BDP.
Opet preuredimo jednačinu da bismo dobili procentualne odnosno relativne promene svakog činioca:
%ΔM + %ΔV = %ΔP + %ΔY
Procentualna promena količine novca je u stvari stopa rasta novca, procentualna promena nivoa cena je
inflacija, a procentualna promena realnog BDP je stopa realnog ekonomskog rasta.
Tvorac jednačine razmene je Irving Fišer. On je pretpostavio da su promene u načnu pladanja nevažne,
kao i troškovi držanja novca. Ako je kamatna stopa fiksirana i ako ne postoje finansijske inovacije, tada
de brzina opticaja novca biti konstantna. Takođe je pretpostavio da je realni BDP određen isključivo
ekonomskim resursima i tehnologijom proizvodnje, tako da je u kratkom roku i realni BDP fiksan, dakle
nepromenjiv. Pretpostavio je da kada je %ΔV = 0 i %ΔY= 0. Zaključio je da se stopa rasta novca prenosi
direktno na inflaciju, pa je ta njegova tvrdnja nazvana kvantitativnom teorijom novca. Prema Fišerovoj
teoriji, promena agregatnog nivoa cena uzrokovana je jedino promenama količine novca.
60
Praktično, ako CB emituje više novca, to povedanje količne novca utiče na rast cena proizvoda i usluga.
Tražnja za novcem jednaka je nominalnom BDP podeljenom brzinom opticaja novca ili
Md = (1/V) ּ PY
Ponudu novca MS odreduju CB kao i poslovanje KB. Ravnoteža na tržišu novca znači da je ponuda
jednaka tražnji za novcem ili MS = Md. Ako pođemo od jednačne MV = PY i pretpostavimo da su brzina
opticaja i BDP konstantni, tada možemo jednostavno zaključiti da je stopa rasta novca jednaka stopi
inflacije, ili
M = P
Na osnovu KTN možemo zaključiti da:
visoka stopa inflacije i visoka stopa rasta novca kredu se zajedno u istom pravcu,
KTN nam objašnjava tendenciju umerene i niske inflacije u zemljama u razvoju, u kojima stopa
rasta novca teži da bude viša od stope rasta inflacije, jer zemlje u razvoju doživljavaju realan
ekonomski rast. Ako je V konstantno, tada je stopa rasta novca M jednaka ukupnoj sumi inflacije
i stope realnog ekonomskog rasta P i Y. To je karakteristično i za Srbiju u kojoj je stopa rasta
novca viša od stope rasta inflacije.
38. Transakciona i portfolio tražnja za novcem – objasni grafički
Tražnja za novcem javlja se u dva oblika:
1. Transakciona tražnja za novcem,
2. Portfolio tražnja za novcem.
Transakciona tražnja za novcem
Količina novca koju pojedinci drže u svrhu realizacije kupovine proizvoda i usluga zavisi od njihovog:
Nominalnog prihoda,
Troškova zaduživanja,
Stope inflacije i
Mogudnosti zamene (supstitucije).
Tražnja za novcem povedava se rastom nominalnog prihoda.
61
Koliko de pojedinci novca držati kod sebe zavisi od odnosa troškova i koristi držanja novca. Odluka da li
de pojedinac držati gotov novac i obveznicu zavisi od toga:
koliki prihod donosi obveznica,
koliki su troškovi zamene, odnosno prenosa novca sa računa obveznice na tekudi račun.
Transakciona tražnja za novcem se smanjuje ako se nominalna kamatna stopa poveda, što ima
trenutne posledice na brzinu opticaja novca. Viša nominalna kamatna stopa – povedava oportunitetne
troškove držanja novca – što znači da de manje novca pojedinci držati kod sebe u obliku gotovog
novca. Posledice smanjenja tražnje za novcem u uslovima povedanja nominalne kamatne stope je
povedanje brzine opticaja novca.
Količina novca koju pojedinci drže naziva se količina nominalnog novca. Realna vrednost novca se dobija
kada se nominalna vrednost novca podeli za iznos inflacije, mereno indeksom potrošačkih cena ili de-
flatorom BDP. Rast inflacije povedava tražnju za nominalnim novcem, a smanjenja inflacije smanjuje
tražnju za novcem. Ovo pravilo važi pri niskoj stopi inflacije.
likvidnosti akcija, obveznica ili bilo koje druge imovine kojom se raspolaže, smanjuje transakcionu
tražnju za novcem.
62
Gotovo svi pojedinci drže novac u najlikvidnijem obliku kako bi se na neki način osigurali ili obezbedili od
neočekivanih troškova. Ovaj oblik tražnje za novcem ponekad nazivamo tražnja za novcem iz sigurnosnih
razloga i to je deo transakcione tražnje za novcem.
Portfolio tražnja za novcem
Novac je samo jedan finansijski instrument koji gotovo svaki pojedinac drži u svom investicionom
portfelju. Pored novca držimo i različite finansijske instrumente, uključujudi akcije i obveznice.
Tražnja za obveznicama zavisi od 5 različitih činilaca, a to su:
1. bogatstvo,
2. očekivana inflacija,
3. očekivani prinos i očekivane kamatne stope,
4. rizik u odnosu na alternativne investicije i
5. likvidnost u odnosu na alternativne investicije.
63
39. Objasnite kreditni, inflatorni i rizik promene kamatne stope
Rizik nepladanja Rizik nepladanja je verovatnoda da de emitent (najčešde kod korporativnih obveznica) odustati od izvršenja plačanja obedanog iznosa, glavnica plus kamata. Ne postoji garancija da de emitent obveznice izvršiti isplatu koju je obedao pri emisiji obveznice. Države po pravilu izvršavaju svoje obaveze, ali šta ako firma odbije da izvrši svoju isplatu korporativne obveznice. Šta se dešava sa cenom takvih obveznica?
U tom smislu moramo posmatrati sve mogucnosti koje se mogu dogoditi, ali i verovatnocu nastanka tih mogucnosti. Tako se najpre može izračunati očekivana vrednost obedane ispiate, na osnovu čega možemo izračunati cene i prinos obveznica.
Inflacioni rizik nastaje kada investitor ne može da bude siguran kolika de realna vrednost biti ispladena, čak i ako se isplata realizuje. To znači da ce inflacija značajno smanjiti fiksni iznos pri isplati obveznice, a onda umanjiti i realnu vrednost potraživanja investitora.
Uz neke obveznice sa varijabilnim prinosom, obveznice obecavaju isplatu fiksnog novčanog iznosa. Može se očekivati da ce jednogodišnja obveznica nominalne vrednosti od 100 dinara i kuponskom stopam od 5% biti isplaceno 105 dinara nakon roka dospeca. Ako je reč o državnoj obveznici, koja je najčešee lišena rizika neplacanja, tada investitor može biti siguran da ce dobiti iznos od 105 dinara po obveznici. Ali, postaji inflacioni rizik. Drugim rečima, inifacioni rizik predstavlja zabrinutost svakog investitora za kupovnu snagu novca, a ne količinu novca. Zato investicore najviše interesuje realna kamama stopa, a ne samo nominalna kamatna stopa. Medutim, kolika ce biti stopa inflacije, to investitor ne zna.
Rizik kamatne stope. Ovaj rizik nastaje iz perspektive investitora. Ako se, na primer, kamatna stopa poveda tokom perioda držanja obveznice, a taj period može biti i kradi od roka dospeda obveznice na naplatu, investitor tada od momenra kupovine do momenta prodaje obveznice može ostvariti kapitalni gubitak.
Da bislno objasnili rizik kamatne stope, počedemo od dugoročnih državnih obveznica. Pretpostavidemo da za dugoročne državne obveznice ne postoji rizik nepladanja i inflacioni rizik. Medurim rizik kamatne stope nastaje zbog činjenice da investitor ne zna koliki de biti prinos na dugoročnu državnu obveznicu. Podsetimo se, kada se kamatna stopa menja, menja se i cena obveznice, te su kod dugoročnijih državnih obveznica vece i promene cena obveznice pri datom nivou promene kamarne stope. Jednostavnije rečeno, u periodu investiranja u dugoročne državne obveznice relativne promene kamarnih stopa su češce.
Međutim, postavlja se pitanje šta de se desiti ako je vremenski horizont investiranja invesntora kradi. To znači da ako kupi dugoročnu obveznicu, na primer na 20 godina, investitora interesuje da obveznku proda pre roka dospeda i da li de se tada kamatna stopa menjati. Tako, svaki put kada postoji razlika izmedu investicionog horizonta investitora i roka dospeda obveznice nastaje rizik kamatne stope.
40. Funkcije, ciljevi i instrumenti monetarne politike NBS
Narodna banka Srbije, odnosno Monetarni odbor koji čine guverner i viceguverneri, targetiraju referentnu kratkoročnu kamatnu stopu kao osnovni instrument monetarne politike NBS od 30. septembra 2006. godine, kao što to čine i ECB i FED. Osim toga, MO obavlja i niz drugih funkcija. U njegovoj nadležnosti je da utvrduje monetarnu politiku, a posebno uslove inačine izdavanja kratkoročnih hanija od vrednosti, uslove i načine na koje NBS sprovodi operacije na otvorenom tržištu i obavlja diskontne poslove, zatim politiku odobravanja kratkoročnih kredita, politiku kursa dinara, utvrduje, uz saglasnosr Vlade Republike Srbije, režim kursa dinara, način upravljanja deviznim rezervama, eskontnu stopu i druge kamatne stope NBS, te osnovicu za obračunavanje obavezne rezerve i stope obavezne rezerve.
64
Monetarni odbor utvrduje i način, uslove i rokove izdvajanja i koriščenja sredstava obavezne rezerve banaka kod NBS, kao i mere za održavanje likvidnosti banaka i osiguravajucih društava, društava za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fandovima i lizing kompanijama.
Zakonom definisani ciljevi NBS su:
monetarna stabilnost, što podrazumeva nisku, stabilnu i predvidljivu inflaciju i poverenje u domacu valutu,
finansijska stabilnost, što podrazumeva zdrav finansijski sistem, u kome banke i druge finansijske organizacije stabilno funkcionišu i odgovorno upravljaju novcem svojih klijenata.
Da bi ostvarila te ciljeve, što znači da upravlja monetarnom politikom, NBS vrši jasno definisane funkcije:
upravlja ponudom novca, upravljajudi referentnom kratkoročnom kamamom stopom da bi ostvarila nisku, stabilnu i predvidljivu stopu inflacije, čime stvara prostor za ostvarivanje održivog i stabilnog ekonomskog rasta i razvoja, kao i rasta zaposlenosti,
vodeči računa o vrednosti nacionalne valute, NBS doprinosi rastu životnog standarda gradana Repulike Srbije,
upravljajuti novcem i kreditima, odnosno ponudom novca, NBS miče na jačanje i čuvanje poverenja javnosti u dinar, što svim tržišnim učesnicima olakšava da donose poslovne odluke i planiraju buduce poslovne odluke,
utiče na finansijsku stabilnost, najpre putem organizovanja sigurnog i efikasnog platnog sistema, ali i vršenjem svoje kontrolne funkcije, nadgledajudi i kontrolišudi aktivnost poslovnih banaka, osiguravajudih društava, društava za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima i lizing kompanijama,
kao bankar države, NBS upravlja HOV, zaduživanjem i drugim poslovima za Republiku Srbiju. Pri obavljanju ovih poslava NBS ne naplacuje naknadu Republici Srbiji, ali je ugovorom moguce ugovoriti da joj Republika Srbija placa naknadu.
Da bi, dakle, NBS upravljala monetamom politikom, osrvarivala ciljeve monetarne politike i obavljala svoje poslove, neophodno je da raspolaže i odredenim instrumentima monetarne politke. Tako su zakonom predviđeni slededi instrumenti monetarne politike NBS:
Emisija kratkoročnih HOV, što znači da NBS može emitovati sopstvene HOV koje glase na domadu ili stranu valutu.
Operacije na otvorenom tržištu, koje NBS sprovodi kupovinom i prodajam HOV a to su HOV NBS i HOV Republike Srbije.
Diskontni poslovi - NBS može kupovati HOV od banaka.
Odobtavanje kratkotočnih ktedita - BS može bankama odobravati kredite s rokom dospeca do godinu dana na osnovu zaloge HOV. Takode, NBS može odobravati kredite Republici Srbiji radi finansiranja privremene nelikvidnosti budžeta, i to najviše ti iznosi od 5% prosečnih budžetskih prihoda u poslednje tri godine. Pri tome ukupan dug Republike Srbije ne sme predi trostruki iznos kapitala i posebnih rezervi NBS.
Utvrduje stopu obaveznih rezervi banaka kod NBS, što znači da NBS propisuje stopu obaveznih rezervi i osnovicu obaveznih rezervi.
Utvrđuje eskontnu stopu i druge kamatne stepe, što znači da kamatna stopa na plasmane i druga potraživanja NBS ne mogu biti niža od eskontne stope NBS.
65
Uvrđuje mere za održavanje likvidnosti banaka i ostalih finansijskih institucija koje su pod kontrolom NBS, čime NBS definiše uslove i načine odobravanja depozitnih i kredimih olakšica.
Donosi propise i preduzima mere i aktivnosti iz oblasti deviznog poslovanja, što znači da NBS samostaino vodi politiku kursa dinara.
Izdaje novčanice i kovani novac - novčana jedinica Republike Srbije je dinar, koji se deli na 100 para.
Uređuje i unapreduje platni promet u Republici Srbiji.
Moze u ime Republike Srbije da obavlja poslove u vezi sa HOV zaduživanjem i druge poslove.
Utvrđuje druge instrumente i mere monetarnog regulisanja.
Iz tako širokog spektra različitih instrumenata monetarne politike izdvajaju se tri osnovna instrumenta monetarne politike NBS, a to su:
1. OPERACIJE NA OTVORENOM TRŽIŠTU
Operacije na otvorenom tržištu predstavljaju indirektan tržišni instrument monetarne politike kojim NBS vrši kupovinu i prodaju hartija od vrednosti. Tim instrumentom se utiče na kratkoročne kamatne stope tako da se one formiraju na nivou koji doprinosi održavanju bazne inflacije u projektovanom okviru. Narodna banka Srbije obavlja sledece vrste transakcija na otvorenam tržištu;
trajne transakcije - podrazumeva se kupovina i prodaja HOV bez obaveze njihove ponovne prodaje, odnosno kupovine.
repo aansakcije - kupovina i prodaja HOV u kojoj su se ugovorne strane sporazumele da na datum kupovine prodavac proda kupcu HO\/, koji plada prodavcu kupovnu cenu za te hartije. Uz istovremenu obavezu kupca da na ugovoreni datum reorkupa te iste haruje od vrednosti proda prodavcu, koji je u obavezi da kupcu plati ugovorenu reotkupnu cenu.
2.KREDITNE I DEPOZITNE OLAKŠICE (STALNE OLAKLICE)
Stalne olakšice obuhvataju korišcenje kolateralizovanih kredita za održavanje likvidnosti i deponovanje viškova likvidnih sredstava banaka kod Narodne banke Srbije. Te operacije iniciraju komercijalne banke. Kamatne stope na stalne olakšice koriste se kao kamatni koridor, bududi da obezbeđuju kontrolu likvidnosti i smanjenje fluktuacija kratkoročnih kamatnih stopa na međubankarskom tržištu.
Koridor prekonodnih stalnih olakšica odreduje se prema visini referentne kamame stope i trenutno se krede u rasponu:
prekonodna stopa kredita za održavanje dnevne likvidnosti: 2W + 2,5 procentnih poena,
Obavezna rezerva predstavlja iznos sred stava koje su banke li obavezi da polože na poseban račun kod centralne banke. Stopa obavezne rezerve, po kojoj se određuje iznos deponovanih sredstava kod centralne banke, moze biti jedinstvena ili diferencirana, a može se izračunavati i na ukupne depozite ili pak na deo depozita.
Promenama stopa obavezne rezerve utiče se na smanjenje ili proširenje kreditnog potencijala komercijalnih banaka i povlačenje, odnosno kreiranje dopunske likvidnosti banaka. U tržišnim
66
privredama stopa obavezne rezerve ima veči značaj kao instrurment kreditnog regulisanja, a manji kao instrument regulisanja likvidnosti banaka.
Narodna banka Srbije obaveznu rezervu koristi kao pomodni instrument samo kada su iscrpljeni efekti ostalih tržišnih mera monetarnog regulisanja. Odluku o visini stopa, kao i osnovici za obračun obavezne rezerve, donosi Monetarni odbor Narodne banke Srbije.
41.Sistemi pladanja i pozicija NBS – RTGS i kliring
Jedna od niza funkcij a koje obavlja NBS jeste i da ona uređuje, kontroliše i unapređuje nesmetano
funkcionisanje platnog prometa u zemlji i sa inostranstvom.
Početkom januara 2003. godine u Srbiji je platni promet prenet iz Zavoda za obračun i pladanje U komercijalne banke i zapoceo je sa radom RTGS (Real Time Gross Settlement), odnosno obracun u realnom vremenu po bruto principu i kliring sistem NBS. Na taj način platni promet u Srbiji obuhvata:
međubankarski platni promet, koji se obavlja između učesnika u RTGS i kliring sistemu NBS
interni platni promet, koji se obavlja između klijenata koji imaju otvorene račune kod iste
banke
Pod sistemom RTGS, odnosno bruto obračunom, podrazumeva se prijem i izvršenje pojedinačnih naloga za pladanje banaka u najkradem mogudem vremenu od momenta njihovog prijema, i to do visine pokrida na računu. Pod kliringom, odnosno neto obračunom, podrazumeva se prijem pojedinačnih naloga za pladanje, ili grupe naloga za pladanje uz koje se dostavlja specifikacija pojeclinacnih naloga, radi obracuna multilateralnih neto iznosa za poravnanje koje se obavlja na žiroračunu banke. Ucesnici u RTGS i kliring sistemu NBS povezani su u jedinstvenu celinu, u kojoj se platne transakcije razmenjuju porukama zasnovanim na standardu SWIFT, putem privatise komunikacione mreze NBS. Na taj način je sistem platnog prometa povezan sa dva kljucna cilja NBS, a to su monetarna i finansijska stabilnost i niska i stabilna stopa inflacije, to se zato mogu analizirati različite funkcije NBS kao ucesnika platnog prometa:
kao korisnik platnog prometa — NBS obavlja sopstvene transakcije u funkciji prenosa
sredstava kao sto su obavljanje zvanicnih operacija na otvorenom tržištu u sistemu pla6anja u
funkciji realizacije monetarna politike, placanja po osnovu drzavnih obveznica, placanja u
doma6oj valuti koja su sastavni deo placanja prema inostranstvu, a kona6no, kao i svaki drugi
ucesnik u platnom prometu, NBS placa racune i ispla6uje zarade zaposlenima
kao ucesnik platnog prometa, NBS placa i naplacuje za racun svojih komitenata, znaL'-. drzave
i banaka,
kao davalac usluge platnog prometa, NBS vodi kontokorentne racune komercijalnil= banaka
koje su u6esnici u platnom sistemu,
kao cuvar javnog interesa, NBS je regulator sistema placanja, bankarski supervizor.
obezbeduje vodenje administrativnih poslova za platni sistem i realizuje kompenzacione
procedure
kao garant dnevnih poravnanja (prvenstveno zasnovan na neto obrkunu), funkciia NBS
koju bi, ako je moguce, trebalo izbe6 efektivnim korig6enjem driavnih novkaniL sredstava, kao
jemstva za obaveze komercijalnih banaka proisteklih iz njihovih aktivnostii u platnom
prometu.
67
Obračun u realnom vremenu po bruto principu – sistemu RTGS Obračun u realnom vremenu po bruto principu — RTGS obavlja NBS za učesnike u sistemu RTGS. U tom sistemu ucestvuju:
NBS
banka koja poseduje dozvolu za rad od NBS i upisana je u sudski registar
Republika Srbija — Ministarstvo finansija preko konsolidovanog računa trezora koji se vodi kod
NBS
Centralni registar, depo i kliring HOV, udruženja banaka i drugih finansijskih organizacija Srbije
Za učešde u sistemu RTGS učesnici kao što su komercijalne banke, Republika Srbija i Centralni
registar podnose zahtev NBS za priključenje u RTGS. Da bi NBS priključila učesnike sistemu RTGS, oni su
duzm da:
prijave bankarski kod za identifikaciju (BIC kod) koji de koristiti u sistemu RTGS
ispune tehničke uslove i standarde za povezivanje sa sistemom RTGS, koji su utvrđeni uputstvom
NBS za primenu odluke o elektronskom načinu obavljanja platnog prometa,
prijave lica ovIšdena za kontakt sa NBS po poslovima obračuna u RTGS sistemu
zaključe ugovor sa NBS.
Ucesnici u sistemu RTGS imaju obavezu da pri obavljanju obračuna obezbede mere sigurnosti i
zaštite, koje se posebno odnose na zaposlene koji učestvuju u poslovima platnog prometa na kontrolu operacija, na obradu podataka u sistemu RTGS, kao i na fizičku kontrolu pristupa računarskim sistemima povezanim sa NBS. Zato su učesnici u sistemu RTGS dužni da odrede administratora zaštite, koji je zaduzen za:
konfigurisanje i administraciju hardverskih i softverskih sistema zaštite sa sistemom RTGS obavljanje platnog prometa u skladu sa odlukom NBS o elektronskom načinu obavljanja
platnog prometa podnošenje mesečnog pismenog izveštaja NBS o primeni bezbedonosnih mera i saradnji sa
sistemom RTGS
Nakon izvrsenja placanja, medusobna komunikacija ucesnika u sistemu RTGS vrsi se pum poruka.
Poruka je validna ako je:
formirana U SWIFT formatu
poslata i primljena na naLn kako je propisala NBS
poslata i primljena u skladu sa dnevnim planom sistema RTGS
U tom sistemu poruke za placanje, odnosno transakcije izvršavaju se sa prioritetom od 1 do 99, pri cemu 1 ima najvisi, a 99 najnih prioritet. Oznake prioriteta od 1 do 10 rezervisane su za transakciie sa NBS, dok ostali ucesnici koriste oznake prioriteta od 11 do 99. NBS ima ovlakenja da ucesnike u sistemu RTGS privremeno ili trajno iskljuci ako:
kontrolom utvrdi da ucesnik ne ispunjava uslove,
učesnik ne postupa sa operativnim pravilima,
utvrdi da je učesnik nelikvidan u dužem vremenskom periodu,
68
učesnik ne postupa u skladu sa ugovorom koji je zaključio sa NBS,
utvrdi da ucesnik izaziva tehničke probleme u sistemu RTGS
Najvažnije prednosti sistema RTGS su:
eliminisan je problem međubankarskog rizika minusnih salda banaka,
banke u najvecoj meri smanjuju rizik neizvršenja naloga,
CB je ukljucena u kliring i obracun svakog pojedinacnog naloga,
razvija se siguran i efikasan obracunski sistem.
Nedostaci tog sistema su: rizik neizvršenja odredenog obima pladanja,
rizik tehničke preopterecenosti i
smanjenje brzine prenosa novcanih sredstava sa računa dužnika na račun poverioca
Neto obračun – kliring. Pod neto obračunom podrazumeva se prijem pojedinacnih ili grupa naloga za pladanje uz koje se dostavlja specifikacija pojedinacnih naloga, radi obracuna multilateralnih neto iznosa poravnanje koji se obavlja na obracunskim racunima banaka. Ucesnici u kliringu su:
NBS
banke sa dozvolom od NBS,
Republika Srbija — Ministarstvo finansija.
Za ukljucenje u kliring sistem važe ista pravila kao i za sistem RTGS. Jedina je razlika u tome sto pre
svakog klirinškog ciklusa NBS svakom ucesniku odobrava limit za negativnu neto poziciju iz
multilateralnog obračuna u kliringu i rezerviše odgovarajudi iznos na teret sredstava ucesnika u sistemu
RTGS. Pri tome negativna neto pozicija ucesnika ne sme biti veda od odobrenog limita.
U sistemu kliringa ili neto obracuna transakcije se obavljaju u određenim klirinškim ciklusima. Zbog
izvršenia naloga u određenim ciklusima izvršenje naloga predstavlja nešto sporiji način prenosa
sredstava, ali zato znatno jeftiniji. U sistemu neto obracuna svaka banka prebija svoju ukupnu neto
poziciju u odnosu na sve ostale banke ucesnice neto sistema.
42. Kontrola finansijskih institucija od strane NBS
U okviru ciljeva monetarne politike, vec smo naglasili da je osnovni cilj NBS, stabilna i niska stopa
inflacije, A takođe i stabilan finansijski sistem. U to svrhu NBS je, osim kontrole, odnosno supervizorske
funkcije nad bankarskim sektorom Srbije, preuzela i supervizorsku pozicbuduci da jedino NBS nema
suprtnost interesa u tom poslu i kontrolu:
osiguravajucih drukava
drukava za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima
lizing kompanija
Nadzor koji NBS vrši u oblasti osiguranja. Na osnovu institucionalnih rešenja u oblasti funkcionisanja
tržišta osiguranja u Srbiji, kao i institucionalnih rešenja unutar NBS, nadzor nad obavljanjem delatnosti
osiguranja poveren Narodnoj band Srbije, čime je učinjen prvi korak ka uspostavljanju integrisane
69
supervizije finansijskog sektora u celini. Nezavisnost i samostalnost centralise banke, infrastrukturna i
kadrovska osposobljenost za poslove supervizije, kao i distributivna i vlasnička povezanost banaki
osiguravajudih društava, ali i činjenica da u poslu supervizije, kao što je receno, ne postoji suprotnost
interesa izmedu NBS kao supervizora i osiguravajudih društava, najvažnije su prednosti poveravanja ove
nadleznosti Narodnoj banci Srbije.
U okviru svoje nove funkcije, Narodna banka de vršiti nadzor nad obavljanjem delatnosti osiguranja:
izdavatnjem dozvole za obavljanje poslova osiguranja,
izdavanjem dozvole za obavljanje poslova reosiguranja,
izdavanjem dozvole za obavljanje poslova posredovanja i zastupanja u osiguranju, kao i za
obavljanje poslova neposredno povezanih sa poslovima osiguranja,
NBS ce dati saglasnost na akte i radnje propisane zakonom o osiguranju,
donositi akte propisane zakonom o osiguranju i zakonom o NBS,
obrađivati statističke i druge podatke i razmatrati prigovore osiguranika i drugih korisnika
osiguranja.
Nadzor NBS nad društvima za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima. Osnovni cilj Narodne banke Srbije u nadzora nad društvima za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima deo je opšte funkcije uspostavljanja kredibilnog i stabilnog finansijskog sistema. Funkcija Narodne banke Srbije u ovom segmentu finansijskih usluga jeste da obezbedi stabilnost i tržišnu disciplinu dobrovoljnih penzijskih fondova:
kroz javnost rada,
adekvatnost sistema upravljanje rizicima i odgovornost za delovanje dru9tava za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondovima, kao i
kroz poverenje u red supervizije NBS.
Narodna banka Srbije ce težti uspostavljanja realne javnosti rada, koja de građanima omoguditi da se,
u skladu sa sopstvenim prioritetima, odluce za obim rizika koji prihvataju pristupanjem odredenom
dobrovoljnom penzijskom fondu. Javnost rada dobrovoljnih penzijskih fondova pratice adekvatna
transparentnost kreiranja normativnih osnova i vrsenj . a nadzora Narodne banke Srbije, s ciljem
kontrole procesa strucne, akademske i opšte javnosti i uspostavljanja odnosa medusobnog poverenja.
Narodna banka Srbije rukovodice se principima proaktivne zaštite adekvatnosti upravljanja sredstvima
danova dobrovoljnih penzijskih fondova i principima preventivnog nadzora nad društtvima za
razvoj finansijskog trzišta zasnovan na fer konkurenciji,
zaštita i edukacija potrošača,
efikasno sprovodenje konsolidovane supervizije ucesnika u finansijskom sektoru.
Prakticno, da bi se obezbedio stabilan finansijski sistem, NBS je preuzela aktivnu supervi :orsku
poziciju nad bankama, osigravaju6m društvima, društvima za upravljanje dobrovoljnim penzijskim
fondovima i lizing kompanijama.
Na taj način, navedene finansijske institucije su pod stalnim nadzorom NBS, s jedne strane, a s druge strane sve te institucija imaju snažnu internu kontrolu, što je predviđeno jasnim zakonskim ršenjima u pojedinim oblastima funkcionisanja ovih institucija, kao i reviziju finansijskih izveštaja svog poslovanja. To znači da osim društava za upravljanje investicionim fondovima i brokersko - dilerskih društava, NBS nadzire sve ostale finansijske institucija. Nadzor je sveobuhvatan i vrši se putem:
supervizorske kontrole NBS,
interne kontrole i eksterne revizije finansijskih izveštaja
43. Pozicija CB na deviznom tržištu
Postoje dva načna da ustanovimo vezu između deviznog kursa i monetarne politike:
prva veza proizlazi iz odnosa robnog tržišta i pariteta kupovnih snaga
druga veza nastaje kao posledica tržišne arbitraže.
Teorija pariteta kupovnih snaga objašnjava nam dugoročnu tendenciju deviznog kursa, dok tržišna
arbitraža pokazuje kako kratkorocno kretanje deviznog kursa zavisi od ponude i tražnje na deviznom
tržišu.
Bududi da obe CB, a misli se na ECB i FED, kupuju i prodaju državne HOV kako bi održale njihove
prekonodne međubankarske kamatne stope na targetiranom nivou, to znači da one moraju odustati
od direktne kontrole deviznih kurseva. Obe CB, i ECB i FED, imaju snažan uticaj na kretanje vrednosti
dolara i evra i ako bi odustale od upravljanja referentnim kamatnim stopama, onda bi morale da
targetiraju devizne kurseva.
U slučaju da monetarne vlasti žele da fiksiraju devizni kurs, postoji vrlo jednostavan način da to
učine, tako što bi CB ponudila kupovinu i prodaju svoje valute po fiksnom kursu. To praktično
znači da ako bi se američki FED odlučio da fiksira devizni kurs izmedu evra i dolara u odnosu 1 : 1, to bi
značilo da bi FED trebalo da bude spreman za razmenu dolara za evre svaki put po tom kursu kad bilo
ko od ucesnika na deviznom tržištu to zahteva. Međutim, kupovine evra može izazvati problem, kada
je kurs fiksiran, bududi da FED, kao i svaka druga CB, može da štampa dolare, ako to zatreba. Realno je
ovu pretpostavku zanemariti, pa posmatrajmo efekat kupovine i prodaje evra i dolara.
Kada FED kupuje evro, tada povedava svoje obaveze izražene u dolarima, što uzrokuje rast
primarnog novca, a kada prodaje evro a kupuje dolare, smanjuje svoje obaveze izražene u dolarima.
Ova intervencija, ima uticaja na kamatne stope, a procesom multiplikacije i na količnu novca. Kupovinom
evra i1i prodajom dolara, povedava se ponuda ukupnih rezervi bankarskog sistema, cime se vrši pritisak
na smanjenje kamatnih stopa, jer se povedava količina novca, odnosno novčana mase. Intervencije
na deviznom tržištu deluju na vrednost valute zemlje koja vrši intervenciju na deviznom tržištu
delujudi na promenu kamatne stope.
71
U prethodnom objašnjenju pretpostavili smo da CB koja kupuje evro ( FED), u odsustvu bilo koje
druge aktivnosti, deluje na rast bankarskih rezervi I onda na smanjenje kamatnih stopa. To su, tzv.
nesterilizovane intervencije na deviznom tržišu. Na osnovu nesterilizovanih intervencija menja se iznos
obaveza bilansu stanja CB.
U vedini zemalja CB ne posluju na ovakav način. Umesto toga, CB se angažuju na deviznom tržišu, ali
intervencijom sterilisanja, što se odnosi na neutralisanje efekata prodaje domade valute na rast ukupnih
rezervi bankarskog sistema, odnosno neutralisanje na taj način rasta primarnog novca.
Sterilizovana intervencija je u stvari kombinacija dve transakcije:
prva transakcija nastaje kupovinom ili prodajom strane valute, na koji način se menja iznos
obaveza CB, dakle i primarnog novca,
druga transakcija je operacija na otvorenom tržištu kada CB kupuje ili prodaje domade državne
obveznice. Na taj način se neutralisu (sterilizuju) efekti prve operacije na otvorenom tržištu.
Nesterilizovane intervencije CB na deviznom tržištu menjaju, a sterilizovane ne menjaju iznos
primarnog novca.
44. Nominalni i realni devizni kurs i činioci koji određuju devizni kurs u kratkom i
dugom roku
Cena koju pladamo za drugu valutu naziva se nominalni devizni kurs ili jednostavno devizni kurs.
Devizni kursevi semenjaju svakodnevno. Smanjenje vrednosti jedne valute u odnosu na drugu valutu
naziva se deprecijacija, što znači smanjenje vrednosti te valute. Rast vrednosti jedne valute u
odnosu na vrednost druge valute naziva se aprecijacija valute ili rast vrednosti valute.
Postoje dva načina izražavanja deviznog kursa:
1. Direktna kotacija – postavljamo pitanje koliko je potrebno domade valute da bi se kupila
strana valuta,
2. Indirektna kotacija – postavljamo pitanje koliko je potrebno strane valute dza kupovinu
domade valute.
Ova dva načina su ekvivalentna, a jedan način izražavanja kursa je recipročna vrednost drugog
načina izražavanja kursa.
Na pitanje da li je nesto skuplje ili jeftinije u jednoj zemlji ili u nekoj drugoj, daje nam odgovor real ni
devizni kurs, po kom neki pojedinac u nekoj zemlji zamenjuje proizvode i usluge za proizvode i
usluge u drugoj zemlji. Porede setroškovi korpe proizvoda u jednoj zemlji u odnosu sa troškovima
iste korpe proizvoda u drugoj zemlji ( primer str. 277)
Realni devizni kurs = dolarska cena domadih proizvoda/dolarska cena stranih proizvoda
Realni devizni kurs je važniji od nominalnog i on je mera relativnih cena proizvoda i usluga između
zemalja.Apreciranost domade valute poskupljuje izvoz, a pojeftinjuje uvoz, dok depreciranost
realnog deviznog kursa znači da izvoz pojeftinjuje a uvoz poskupljuje.
72
Činioci koji utiču na devizni kurs u dugom roku:
1. Zakon jedne cene – ovaj zakon se zasniva na pojmu arbitraže.Ideja je da se identični
proizvodi trebaju prodavati po istoj ceni. Ovaj zakon se najbolje može sagledati sa aspekta
finansijske arbitraže. Isti automobile ili TV bi trebalo da imaju istu cenu, bez obzira da li se
prodaju u NS-u, Nišu ili Londonu. Mađutim, isti proizvodi i uslige se prodaju po različitim
cenama, što nam govori da ovaj zakon nije uvek tačan, jer na cenu utiču troškovi transporta
koji mogu biti veoma visoki. Često se ne realizuje u praksi.
2. Teorija pariteta kupovne snage – ako se zakon jedne cene proširi na korpu proizvoda i
usluga, tada nastaje ova teorija. Po ovoj teoriji, određena količina valute neke zemlje kupide
istu korpu proizvoda i usluga bilo gde u svatu. To ukazuje da je realni devizni kurs uvek
jednak 1. Kada se cene menjaju u jednoj zemlji, ali ne i u drugoj, menja se i devizni kurs. Ako
nastane inflacija u jednoj zemlji, ali ne i u drugoj, promene cena stvarade različite
međunarodne nivoe inflacije.
Da bismo odgovorili na pitanje koji činioci u kratkom roku utiču na promenu deviznog kursa,
neophodno je analizirati punudu i tražnju za devizama.
Ponudu domade valute na domadem deviznom tržištu čine pojedinci koji nastoje da zamene domadu
valutu za neku stranu valutu iz dva razloga:
1. Zbog kupovine proizvoda i usluga proizvedenih u inostranstvu
2. Da bi investirali u stranu imovinu.
Tražnja za domadom valutom nastaje kada stranci žele da kupe domade proizvode i usluge ili
imovinu.
Ravnoteža na deviznom tržištu ostvaruje se kao in a svakom drugom tržištu, u tački gde se seku
kriva ponude i kriva tražnje za određenom valutom.
45. Big Mek indeks (Big Mac Index)
Krajem 20. veka čuveni lanac McDonald’s restorana brze hrane bio je na raspolaganju potrošačima u
121 zemlji u svatu. Bez obzira gde se nalazio, svaki restoran McDonald’s uslovljavao je pladanje
svojih proizvoda u valuti zemlje u kojoj je lociran sam restoran. Zajedno, tržišni devizni kurs i cena
Big Meka omogudili su da se proceni veličina odstupanja valute date zemlje od teorije pariteta
kupovnih snaga. Upotrebom cena Big Meka kao osnove za poređenje, pokušala se pratiti veličina
odstupanja lokalnih valuta, odnosno njihova precenjenost i potcenjenost u odnosu na SAD dolar. Svi
devizni kursevi su izraženi kao količina lokalne valute neophodne za kupovinu jednog SAD dolara,
osim britanske funte i evropskog evra, koji su izraženi kao količina SAD dolara neophodnih za
kupovinu funte i evra. Dakle, sve valute su direktno kotirane, a evro i funta su indirektno izraženi.
Funkcionisanje Big Meka posmatracemo na situaciji danske krune.
Danska nacionalna valuta je kruna (DKr). Na početku 2007. god. Big Mek je koštao 27,75 danskih
kruna u Kopenhagenu. Po deviznom kursu od 5,74 DKr za jedan SAD dolar, Big Mek je koštao 4,84
SAD dolara. Izračunajmo vrednost jednog SAD dolara u danskim krunama na osnovu pariteta
kupovnih snaga, odnosno
27,75 DKr za Big Mac/3,22$=8,62 DKr/$
73
Ako je tačna teorija pariteta kupovnih snaga, za 8,62 krune trebalo bi da se kupi 1 SAD dolar.
Međutim, devizni kurs dolara je na deviznom tržištu 5,74 DKr/ 1 SAD $. To nam govori da je danska
kruna precenjena (aprecirana) u odnosu na američk i dolar za gotovo 50%.
Big Mek indeks je dobra ideja, a njena vrednost se ogleda u činjenici da se taj indeks zasniva na
jednom proizvodu koji nije predmet međunarodne razmene i čije lokalne cene zavise od troškova
kao što su zarade, troškovi iznajmljivanja prostora i poreza.
46. NBS na deviznom tržištu i način formiranja deviznog kursa
Narodna banka Srbije ne organizuje svakodnevno sastanak međubankarskog deviznog tržišta, ved se
takav sastanak organizuje samo po potrebi, kada NBS oceni da je njeno učešde potrebno radi
stabilizovanja deviznog tržišta.
Utvrđivanje zvaničnog srednjeg kursa dinara prema evru se vrši na nivou prosečnog ponderisanog
kursa dinara prema evru. Za ponder služe učešda obima svake pojedinačne transakcije obavljene na
međubankarskom tržištu deviza u ukupnom obimu trgovine.
Devizno tržište je tržište na kome se prodaju devize i efektivni strani novac. Devize predstavljaju
potraživanja u inostranstvu koja glase na stranu valutu, a efektivni strani novac predstavlja
potraživanja u gotovini (papirni ili kovani novac koji glasi na stranu valutu). Na deviznom tržištu se
kao instrument pladanja mogu koristiti i čekovi, menice, akreditivi, doznake, platne kartice…
Kupovina i prodaja deviza i efektivnog stranog novca na deviznom tržištu u Srbi ji se vrši neposredno
ili na sastanku međubankarskog deviznog tržišta. Mogu se kupovati i prodavati one vrste deviza i
efektivnog stranog novca koje je propisala NBS. Pri tome, na deviznom tržištu se mogu obavljati tri
vrste transakcija i to:
Spot kupovina i prodaja – kupovina i prodaja deviza za dinare sa datumom izvršenja dva
radna dana od dana zaključenja kupoprodajnog ugovora,
Terminska kupovina i prodaja – kupovina i prodaja deviza za dinare s rokom izvršenja na
određeni datum izvan datuma spot valute, koja uključuje termine krade i duže od spota,
Svop kupovina i prodaja – kupovina i prodaja deviza za dinare kad se istovremeno ugovaraju
dva različita posla i to – spot ili terminska prodaja/kupovina deviza za dinare uz istovremenu
terminsku kupovinu/prodaju tih deviza za dinare.
Međubankarsko devizno tržište (MDT) je deo ukupnog deviznog tržišta, na kome se obavljaju poslovi
između NBS i banaka, odnosno između samih banaka. Međusobni odnosi na deviznom tržištu
uređuju se ugovorom.
Devizni kursevi se u Srbiji formiraju slobodno na osnovu ponude i tražnje, uz činjenicu da NBS
zadržava diskreciono pravo intervenisanja na deviznom tržištu. Kupovina i prodaja evra vrši se na
sastanku MDT-a, po kursu koji se formira ukrštanjem ponuđenih kupovnih i prodajnih kurseva i to
na nivou na kome je u trenutku zatvaranja tog sastanka mogude obaviti najvedi obim prijavljenih
transakcija. Svaka banka jednom dnevno, na početku svakog radnog dana, slobodno formira i
objavljuje svoju kursne liste za devize i efektivni strani novac, uz poštovanje principa pravilno
ukrštenih kurseva i u skladu s međuvalutnim odnosima na inostranim tržištima koji važe u vreme
formiranja tih kusrnih lista. U tom procesu NBS, svakog radnog dana utvrđuje zvanični srednji kurs
dinara prema evru i to na osnovu podataka o zaključenoj spot prodaju deviza (evra) na MDT-u.
74
NBS na početku svakog radnog dana utvrđuje i zvanični srednji kurs dinara prema drugim valutama,
na osnovu zvaničnog srednjeg kursa dinara prema evru, primenom pravilno ukrštenih kurseva i u
skladu sa međuvalutnim odnosima na inostranim tržištima.
47. Monetarni odbor i funkcionisanje CB, iskustva Argentine, Hong Konga i BiH
Monetarni odbor je takav oblik organizacije CB u kome se emisija novca vrši samo po osnovu
autonomnog toka, odnosno promene neto deviznih rezervi. Domada valuta se može konvertovati u
rezervnu valutu po fiksnom kursu i neograničeno po viđenju. Kao rezerve, monetarni odbor drži
visokokvalitetne HOV koje glase na rezervnu valutu. Devizne rezerve iznose 100% pa i više od iz nosa
novca u opticaju. Monetarni odbot, kao i CB, ostvaruje profit ili valutnu maržu koja predstavlja
razliku između prihoda od kamata na HOV u koje investira monetarni odbor i troškova održavanja
novca u opticaju. Za razliku od CB, monetarni odbor nema nikakva diskreciona prava u opgledu
vođenja monetarne politike. Njegov jedini cilje je da održava fiksni devizni kurs, što znači da se
ponuda novca menja samo u zavisnosti od promena u platnom bilansu ili promene cena HOV koje
drži monetarni odbor.
Osnovne karakteristike monetarnog odbora:
Konvertibilnost (konvertibilnost domade valute po fiksnom deviznom kursu)
Devizne rezerve (dovoljne da obezbede punu konvertibilnost u rezervnu valutu)
Valutna marža
Monetarna politika (on ne vodi diskrecionu monetarnu politiku)
Monetarni odbor nema uticaja na određivanje ponude ukupnih rezervi bankarskog sistema, jer je on
samo čuvar deviznih rezervi. On funkcioniše kao sistem zlatnog standarda, samo umesto zlata kao
100% pokrida količine novca u opticaju, to pokride čine devizne rezerve, pa devizne rezerve
određuju iznos primarnog novca i novčane mase.
Razlike u načinu funkcionisanja između monetarnog odbora i CB