1. STANDARDNI JEZIK - služi kao sredstvo javne komunikacije - 5 makrostilova: administrativni, razgovorni... - NORMA = ono kako treba govoriti - jezikoslovac crpi podatke iz jezika kao sustava - standardni jezik je sociolingvistički fenomen, vezan je uz duštvo inaciju - sustave daje mogućnosti, on je potencija, standard je ono što bira, to je aktualna veličina - u sustavu su samo pravila ( npr. djevojaka po analogiji bi trebalo biti i majakastandard to ne prihvaća jer je on sociolingvistički uvjetovan, on preporučuje - SUSTAV- STANDARD- KODIFIKACIJA - KODIFIKACIJA = ono što se mora, najstroži oblik norme. - UZUS = ono kako se obično govori ( u zajednici ) - GOVOR = vezan je uz pojedinca - GRAMATIKApripada sustavu, ona je deskriptivna, ona ne treba propisivati, ona mora navesti i ono ''majaka'' - pravo shvaćanje gramatike je ono STRUKTURALISTIČKO gdje je ona deskriptivna - GRAMATIKa može biti : 1. TRADICIJSKA tj. PRESKRIPTIVNA 2. STRUKTURALISTIČKA tj. DESKRIPTIVNA 3. GRAMATIKA TEORIJSKO- OBJASNIDBENOG TIPA - NORMA može biti : 1. ona koja je vezana uz SUSTAV = SISTEMSKE NORME 2. ona koja je vezana uz STANDARD = FUNKCIONALNE NORME 3. STILISTIČKE - RAZINE JEZIČNOG OPISA ( TEMELJNE NORME ) 1. MORFOLOGIJA tvore gramatiku u užem smislu tzv. MORFOSINTAKSA 2. SINTAKSA 3. FONOLOGIJA 1
Skripta za kolegij "Osnove jezične kulture", dovoljna za polaganje teorijskog dijela ispita.
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
1. STANDARDNI JEZIK
- služi kao sredstvo javne komunikacije- 5 makrostilova: administrativni, razgovorni...- NORMA = ono kako treba govoriti - jezikoslovac crpi podatke iz jezika kao sustava - standardni jezik je sociolingvistički fenomen, vezan je uz duštvo inaciju - sustave daje mogućnosti, on je potencija, standard je ono što bira, to je aktualna veličina - u sustavu su samo pravila ( npr. djevojaka po analogiji bi trebalo biti i majaka standard to ne
prihvaća jer je on sociolingvistički uvjetovan, on preporučuje - SUSTAV- STANDARD- KODIFIKACIJA - KODIFIKACIJA = ono što se mora, najstroži oblik norme. - UZUS = ono kako se obično govori ( u zajednici ) - GOVOR = vezan je uz pojedinca
- GRAMATIKA pripada sustavu, ona je deskriptivna, ona ne treba propisivati, ona mora navesti i ono ''majaka''
- pravo shvaćanje gramatike je ono STRUKTURALISTIČKO gdje je ona deskriptivna
- GRAMATIKa može biti :
1. TRADICIJSKA tj. PRESKRIPTIVNA2. STRUKTURALISTIČKA tj. DESKRIPTIVNA 3. GRAMATIKA TEORIJSKO- OBJASNIDBENOG TIPA
- NORMA može biti :
1. ona koja je vezana uz SUSTAV = SISTEMSKE NORME 2. ona koja je vezana uz STANDARD = FUNKCIONALNE NORME 3. STILISTIČKE
- RAZINE JEZIČNOG OPISA ( TEMELJNE NORME )
1. MORFOLOGIJA tvore gramatiku u užem smislu tzv. MORFOSINTAKSA 2. SINTAKSA3. FONOLOGIJA sve tri zajedno ( morfologija, sintaksa i fonologija ) čine gramatiku u širem smislu
4. LEKSIČKA NORMA – LEKSIKOLOGIJA5. PRAVOPISNA ili ORTOGRAFSKA ( nema veze sa jezikom kao sustavom , to je dogovor, nije
jezična razina ) 6. ORTOEPIJA ili PRAVOGOVOR 7. DERIVACIJA ili TVORBA RIJEČI – TVORBENA NORMA ( neki od problema su da li sufiks
–lac ili –telj vršitelj ili vršilac )
- standardni jezik ima OSNOVICU i NADGRADNJU - one jezične jedinice koje čine OSNOVICU moraju biti stabilne, nepromjenjive, a
NADGRADNJA mora biti elastična 1
- OSNOVICA : MORFOLOGIJA, SINTAKSA, TVORBA RIJEČI, FONOLOGIJA- NADGRADNJA: LEKSIČKA NORMA i ORTOEPSKA
- LJUDEVIT JONKE preuzeo od praških strukturalista princip ELASTIČNE STABILNOSTI i to je primjenio na standardni jezik svaki standardni jezik mora biti stabilno elastičanjer mu to omogućava da bude sredstvo komunikacije
- KAKO SE ZOVE OSNOVICA STANDARDNOG JEZIKA ???
1. ZAPADNA NOVOŠTOKAVŠTINA JEKAVSKOG TIPA to se odnosi na izgovor dugog jata ( ije ) , izgovor je JEDNOSLOŽAN NPR. / ǐe/
DVOSLOŽNI IZGOVOR formirao je VUK STEFANOVIĆ KARADŽIĆ , ali to je zaživjelo samo u HERCEGOVINI
2. NOVOŠTOKAVSKA FOLKLORNA KOINE ( naziv Dalibora Brozovića ) = u osnovici standardnog jezika nije samo jedan dijalekt, nego više njih
- AKO SU MJESNI GOVORI i DIJALEKTI ORGANSKI IDIOMI , KAKAV JE STANDARDNI JEZIK ?
= standardni jezik je NEORGANSKI IDIOM ili KULTURNI NADDIJALEKT ne smije se poklapati niti sa jednim dijalektom , ali mora ih sve obuhvaćati u osnovici je novoštokavština , a u nadgradnji imamo kajkavizme i čakavizme
- sredinom 18.st. počinje STANDARDIZACIJA = proces formiranja standardnog jezika , a završava djelovanjem hrvatskih vukovaca krajem 19.st.
- proces standardizacije završava kada neki jezik dobije 3 PRIRUČNIKA:
1. GRAMATIKU – T. MARETIĆ 1899. 2. PRAVOPIS – IVAN BROZ 1892. ( po fonološkom načelu )3. RJEČNIK- 1901. IVAN BROZ i FRANJO IVEKOVIĆ
- u 19.st. sve do BROZA u Hrvatskoj su se pisali MORFOLOŠKI PRAVOPIS - IVAN BROZ je pisao po uzoru na KARAĐIĆA, ali se nije skroz držao '' piši kako čitaš ''
- MARETIĆ uvodi nove nastavke novoštokavske nastavke : žen- am, žen- ah , žen- ami to su staroštokavski nastavci
- danas su ti nastavci SINKRETIZIRANI tj. izjednačeni , a to je prvo učinio MARETIĆ
- VUKOVCIMA se može zamjeriti : 1. prekid s tradicijom tj. s korpusom hrvatskog književnog jezika 2. protjerivanje svega što nije štokavsko JEDNORJEČNA KONCEPCIJA - osim političke podrške, VUKOVCI su imali i suvremenu, lingvističku, europsku potporu - u to vrijeme su bili MLADOGRAMATIČARI ( oni smatraju da ono što se čuje u govoru da tako
mora i biti )
- NAČELA STANDARDNOSTI su NORME načela standardnosti su uvjetno stalna, djeluju kad je proces završen
2
- NAČELA STANDARDIZACIJE vežu se uz proces, ona su promjenjiva , ovise o političkim prilikama
- PRAVOPIS i LEKSIK su najpogodniji za POLITIČKE UTJECAJE
- RAZLIKA IZMEĐU STANDARDNOG I KNJIŽEVNOG JEZIKA:
1. književni jezik nadređen je standardnom zato što je stariji ( javlja se u 9 .st., a standardni u 18.st.) budući je on stariji mnogo je toga ugrađeno iz njega u standardni
- književni jezik se veže uz dijakroniju, a standardni uz sinkroniju
2. sinkronijski gledano standardni jezik je nadređen književnom zato što je književni samo jedan od funkcionalnih stilova standardnog ejzika
3. KNJIŽEVNI JEZICI HRVATA = svi oni jezici kojima su se Hrvati služili u povijesti : najstariji je čakavski ( Marulić, Hektorović, Zoranić ) , kajkavski književni jezik ( 2 polovica 16.st. tj. 1573. ; Ivan Pergošić, Tituš Brezovački ) , staroštokavski književni jezik ( u Dubrovniku, Marin Držić ) , latinski jezik ( Ivan Česmički ) , njemački, talijanski, mađarski.
2. LEKSIK I NORMA
- pitanje leksika : što i kako bi trebalo govoriti aktualno je u posljednjih 10-ak godina
- JEZIK nije isto što i NACIJA jezik može samo povezati , a ne poistovjetiti s nacijom
- POLICENTRIČNI STANDARDNI JEZIK ista osnovica se govori u više nacija
- MONOCENTRIČNI STANDARDNI JEZIK albanski, mađarski
- standardni jezik određen je sociolingvistički
- NAROD ima svoju državu i pravo svoj jezik nazivati kako god hoće.
- HRVATSKI JEZIK poseban standardni jezik, na razini sustava jedan jezik - ne postoji ni jedan jezik s više dijalekata u osnovici
- LEKSIK i NORMA sredstvo manipulacije političara , jer ljude to zanima , time barataju svakodnevno ( pisanje i govorenje )
- JEZIČNI PURIZAM ( ČISTUNSTVO ) = zamjenjivanje strane riječi vlastitom , a rjeđe tuđicom mijenjati vlastitu riječ suvremena ga lingvistika smatra izrazito lingvističkim
- BELAJ: 2 VIDA PURIZMA:
1. NEGATIVNI – bez uvažavanja kontekstualnih prilika, daje prednost jednoj riječi pred drugom 2. POZITIVNI – u skaldu s uporabnom vrijednošću neke riječi jezični purizam veže se uz male narode hrv. jezik uvijek je bio nekim drugim jezikom ugrožen , pa im je purizam bio kao obrambeni sustav ( mađarski, talijanski, njemački , srpski )
3
- prvi pristup NORMIRANJU LEKSIKA je puristički ( jednodimenzionalan ) - SUSTAV vrijede isključivo lingvistička pravila - tu se nalaze sve riječi jednog jezika ( pišati- mokriti sustavu nije bitno što je vulgarizam ) - NORMATIVAC koji se bavi normiranjem leksika bira što je pravilnije
- SINONIMI NE POSTOJE U ZNAČENJU ISTOZNAČNICA - jer da znače isto , ne bi postojale dvije riječi , razlikuju se barem u jednoj značajki , stoga postoje
samo BLISKOZNAČNICE i VISOKOZNAČNICE )
1. PURISTIČKI PRISTUP : treba pisati i govoriti onako kako su dobri pisci to radili , a suvremeni ( funkcionalni, teorijski utemeljen) ) pristup bira ono što je u uporabi u kontekstu tj. bira domaću riječ
npr. MUZIKA – GLAZBA - GLAZBU uzimaju puristi , taj pojam označava nešto ozbiljno ( koncert...) , MUZIKU ne jer to je
domena raskalašenosti ( cigani )
3. FUNKCIONALNI PRISTUP ( INDUKTIVAN = od funkcionalnog stila do standardnog , od pojedinačnog teksta prema cjelini )
- gleda uporabnu vrijednost : jednoj riječi daje prednost u jednom, a drugoj riječi u drugom kontekstu
- tu je najvažniji kontekst i značenje riječi - taj je pristup depolitiziran - npr. radnik ( progonila se jer je imala socijalističke konotacije ) - djelatnik(ruska riječ )
- LEKSIK ( riječi ) su nositelji zančenja !!!- ZNAČENJE je determinirano iskustvom i uvjerenjima određene društvene jezične grupe; varira
od pojedinca do pojedinca - npr. lice ( rjeđe, gramatička kategorija ) – osoba ( češće, nameće se , semantička )
jedini razlog tomu je stvoriti što veće razlike između hrvatskog i srpskog jezika ( inače je 98 % riječi isto i u srpskom i u hrv. zato ''izbacujemo '' sve što je srpsko )
- PURIZAM je DEDUKTIVNI PRISTUP ( polazi od standardnog jezika prema stilovima )- temeljno svojstvo standardnog jezika je POLIFUNKCIONALNOST ( ako u svim stilovima
normiramo jednu riječ , onda ne treba 5 stilova )
- REPRESIJA : SVIBANJ( uporno nameću mediji ) – MAJ ( internacionalni naziv mjeseca, upotrebljava se zbog uvjerenja i iskustva ljudi
- STANDARDNO = ono što je stilski neutralno na svim razinama npr. tisuća dok je hiljada stilski obilježena
- ono što je istinski srpsko , nikad se nigdje neće čuti, a pogrešno je što se internacionalizmi proglašavaju srpskim ( uglavnom riječi iz grčkog i latinskog jezika ; značenje im se modificira, kad dođu u jedan narod poprime njegovo značenje , a ako riječ dolazi iz malog naroda, ona neće poprimiti značenja drugog naroda
- svaka riječ koju ljudi upotrebljavaju u standardnom jeziku je hrvatska
4
- upotreba ( u srpskom jeziku ) - uporaba ( ima prednost )
- a izlaze pravopisi i gramatike samo zbog interesnih sfera ( nova LEKSIČKA NORMA – TAKAV POJAM NE PSOTOJI ) , postoje samo normativna načela normiranja leksika
1. i 2. te 3. i 4. se najčešće poistovjećuje , ali nije isto
- FONETSKI PRAVOPIS je pravopis po izgovoru svaki glas se bilježi istim slovom - FONOLOŠKI je takav koji uvijek isti fonem bilježi istim znakom - primjer: kemija ( fonetski )
kemia ( fonološki – nema ' j ' , ono se čuje u izgovoru )
- MORFONOLOŠKO ( vezan uz sinkroniju i tvorbu riječi ) ----- KORJENSKO ( uz dijakrniju i etimologiju
- razlika između tvorbe riječi i etimologije : vuč – ić ( '' vuč '' je tvorbena osnova )
- 2 UVJETA DA BI BILO MORFOFONOLOŠKO :
1. prvo se mora ustanoviti da li je nešto morfem ( to ćemo utvrditi ako na to nešto dodamo uspješno druge sufikse )
2. da je taj morfem u IZRAVNOJ značenjskoj vezi s tom riječi
- u najvećem broju slučajeva za riječi napisane morfonološki možemo reći da su napisane i korjenski , ali za one napisane korjenski ne možemo reći da su i morfonološke
- FONOLOŠKE NEUTRALIZACIEJ : jednačenje po zvučnosti, po mjestu tvorbe i ispadanje suglasnika
- MORFONOLOŠKE ALTERNACIJE sve ostale glasovne promjene
- za pravopisna načela bitne su samo fonološke neutralizacije : jednačenja po zvučnosti, mjestu tvorbe i ispadanje suglasnika
5
- primjer :
kod kuće ( kotkuće ) fonološki: zato što se na granicama riječi ne provode ove promjene ( još se kaže da je umjereno- fonološki ) - npr. iznadprosječan je iznimka od fonološkog pravopisa - npr. jedanput ( jed. po mjestu tvorbe )
4. FUNKCIONALNI STILOVI ( više: iz SILIĆ- PRANJKOVIĆ gramatike )
1. STILOVI KOLEKTIVNE STILISTIKE - zajednički gotovo svima- svi osim književno-umjetničkog
2. INDIVIDUALNI STIL je književno-umjetnički tj. stil INDIVIDUALNE STILISTIKE
ZNANSTVENI STIL:
- terminologija - prevladavaju INTERNACIONALIZMI - znanstveni stil je STATIČAN jer prevladavaju IMENICE - OBJEKTIVNOST – nije dopušten višak informacija - NEUTRALNOST – ne pišemo u 1.licu - neutralan je i sobzirom na vrijeme – PREZENT - JEDNOZNAČNOST – to mu omogućuju termini - NEUTRALAN RED RIJEČI ( S + P + O ) - SCIENTIZMI = riječi svojstvene znanstvenom stilu
ADMINISTRATIVNI :
- objektivnost, jednoznačnost, jasnoća, jednostavnost - izbjegava NAVEZAK ž- krši rekciju - NOMINALNOST = nominalizacija ( glagol + imenica ) npr. vršim popravak kućnih aparata - EKSPLICITNOST – teži se za jasnoćom ( npr. postupak će se napraviti na način /
umjesto '' tako što '' / ili Došao sam S NAMJEROM da te vidim - PLEONAZMI ili TAUTOLOGIJA = značenjska redundancija ili zalihost - KANCELARIZMI – riječi svojstvene administrativnom stilu
- novinski stil obiluje pjesničkim figurama , izbjegava navezak, česti su pleonazmi - izrazi su ŽURNALIZMI
RAZGOVORNI STIL :
- subjektivnost, jednostavnost , opuštneost, neformalnost - dijalektizmi , vulgarizmi , žargonizmi - ELIPTIČNOST ( krnje rečenice ) cilj: jednostavnost i ekonomičnost - kršenje REKCIJE npr. s glagolima KORISTITI , BRINUTI - brkanje priložnih oznaka društva i sredstva ( idem s vlakom ) - nepravilna upotreba prijedloga '' s '' i '' sa '' - nepravilna upotreba priloga – npr. GDJE IDEŠ ? ( umjesto KAMO IDEŠ ? ) - KOLOKVIJALIZMI – izrazi svojstveni razgovornom stilu
KNJIŽEVNO- UMJETNIČKI STIL :
- individualnost - to je stil između sustava i standarda, dijalektizmi - POETIZMI
5. GLASOVNE PROMJENE:
1. FONOLOŠKE NEUTRALIZACIJE 2. MORFONOLOŠKE ALTERNACIJE ( alterniraju određeni fonemi unutar istog morfema )
FONOLOŠKE NEUTRALIZACIJE :
1. JEDNAČENJE PO ZVUČNOSTI
- na fonetskoj razini c, f, h imaju svoje alofone : c / dz , f / vf , h / npr. duh bi to su tzv. ZVUČNI FONOVI
- REGRESIVNO JEDNAČENJE PO ZVUČNOSTI ( jednači se prvi prema drugom ) , npr. vrabac – vrapca
- PROGRESIVNO ( jednači se drugi prema prvom ) npr. mozak – mozga
IZNIMKE : - u skupovima ds, dš, dc, dč, dć,
7
- u složenicama sa ISPOD, IZNAD, ISPRED , ( kad su u pitanju njihovi ENKLITIČKI OBLICI : POD, NAD, PRED onda se provodi jednačenje )
- riječi stranog podrijetla npr. jurisdikcija, gangster, Habsburgovac - kod vlastitih imena, prezimena ....
2. JEDNAČENJE PO MJESTU TVORBE
a) s i z ispred č, ć, dž, đ, lj, nj prelazi u š i ž b) n ispred b i p prelazi u m c) h ispred č, ć, lj prelazi u š
IZNIMKE :
a) - razljutiti, sljubiti , izljubiti , raznježiti kada se '' s '' i '' z '' nađu na granici prefiksa i osnove - ozljeda, sljepoća, snjegovi kada '' s '' i '' z '' ne prelaze u '' š '' i '' ž '' ispred onih ''lj'' i ''nj'' koji
su nastali jotacijom od prethodno skraćenog jata
b) npr. jedanput, crvenperka , vodenbuba, stranputica nema jednačenja u složenicama koje se sastoje od dva leksička morfema
3. ISPADANJE SUGLASNIKA
a.) kad se nađu dva ista jedan do drugog npr. bežični - IZNIMKE : u superlativima najjači i zbog etimološke prozirnosti : poddijalekt, naddijalekt
b.) neispadanje dentala '' d '' ispred afrikata c i č - imenice na – dak , -tac : zadatak- zadatci- zadaci - IZNIMKE : otac – oče, svetac- sveče, sudac – suče ( sad je SUDČE ) MORFONOLOŠKE ALTERNACIJE
1 PALATALIZACIJA glasovna promjena u kojoj k,g,h,c,z ispred e, i , a daju č, ž, š to je I.palatalizacija npr. mrak- mračan
3. SIBILARIZACIJA ili II. palatalizacija k,g,h ispred i daju c, z, s 4. PROGRESIVNA SIBILARIZACIJA ili III. palatalizacija npr. vuk + i = vuci , prorok –
proricati 5. JOTACIJA spajanje glasova sam glasom '' j ''
6. PRIJEGLAS = promjena nastavačkog vokala , odnosi se na instrumental jd. m.r. i ž.r. , kad ne završava na palatal onda je '' om '' ( grad- gradom ) , a na palatal onda je '' em '' ( kralj- kraljem )
- duga množina : kraljevi , gradovi - IZNIMKE : DUŽDEVI / DUŽDEM , PLAŠTEVI / PLAŠTEM - EG iza palatala npr. ljepšeg .... a OG iza nepalatala - vokativ jednine imenica m.r. ako završava na nepalatal ima nastavak '' e'' npr. grade , a ako
završava na palatal ima nastavak '' u '' npr. konju - kad je u pitanju '' r '' može i nastavak '' e '' i nastavak '' u '' ( npr. Šukeru ) - IZNIMKE : VUČE zato što je nastalo od '' k '' ( vuk ) , vraču
7. RAZJEDNAČAVANJE ( DISIMILACIJA ) VOKALA :
= glasovna promjena vezana uz prijeglas , a provodi se u onim slučajevima kada se osnova sastoji od jednog ili dvaju slogova i kad posljednji slog završava na '' e ''
8
- primjer : jež jEžom ali nije temelj / temeljem nego TEMELJOM - jee pravilo kaže: kad osnova ima više od dva sloga onda prijeglas prijatelj – prijateljem i učitelj- učiteljem
- dolaze u snopovima - tvore razlikovnu ulogu fonema - razlikovna uloga fonema ( sadržaj fonema ) zove se ALIETET( = različito od ostalih) - a izraz fonema se zove FON - sadržaj URO-a je ALTERITET ( = različito od drugog) , a izraz je FONOM
URO uvijek dolazi u parovima: ( nabroji bar 2-3 fonema za svako obilježje !!!!! )
DIJEZNOST je važna kod razlikovanja ALOFONA npr. [ š ] : [ž ] lišće : grožđe
BEMOLNOST je važna : npr. [ ļ ] u '' luka'' je bemolan , a [ l ] u '' Lika '' je dijezni
10
nema ni jednog jezika na svijetu koji ima manje od 11 nabrojanih obilježja
8. PRAVOPIS : ( najčešće u ispitu )
1. VELIKO SLOVO označava da se radi o nečem pojedinačnom , vlastitom )
- iz počasti : Vi, Vas, Vaš , neke titule: predsjednik , papa, kralj .... ako se ta osoba ne imenuje - imena : višečlani nazivi osim prijedloga i veznika - blagdani
2. ZAREZ - ima dvije funkcije : pravopisnu ( decimalni broj : 1,2 ) i rečeničnu - 3 temeljna pravila : a) NABRAJANJE / NIZANJE b) SUPROTNOST c) NAKNADNO DODAVANJE ( ne umetanje jer je umetanje samo vrsta naknadnog dodavanja ) - suprotnost : a,ali,no,nego,već, DOK ( i suprotni i vremenski ) - ne samo nego i ne ide zarez jer je ovo sastavna rečenica - datum : Osijek, .....- apozicija i subjekt: ( kako razlikovati apoziciju od subjekta: subjekt je uvijek po sintaktičkom
kriteriju tj. mora biti kongruentan sa predikatom , a ono što je semantički šire to je apozicija ) : S, A, __________
- VOKATIV obavezno odvojiti zarezom
- INVERZIJA
- ODNOSNE REČENICE mogu biti: a) restriktivne ili odredbene bez njih glavna rečenica ostaje neobjašnjena NE IDE ZAREZ b) nerestriktivne ili objasnidbene ona dodatno objašnjava glavnu rečenicu, ali nije nužna
MOŽE i NE MORA ZAREZ
- ZAREZ I NABRAJANJE U STUPCIMA : ne ide zarez jer je primarna funkcija zareza odvajanje - ATRIBUTI : u nabrajanju ide zarez , ali nekad i ne ( duboko modro sinje more ) tj. ne ide kad
su atributi u čvrstoj vezi
3. PISANJE TUĐICA:
a) TUĐICE KOJE NISU VLASTITA IMENA - pišemo ih prema izgovoru iz jezika iz kojeg potječe ta tuđica - načelo pisanja prema izgovoru zove se transkripcija - IZNIMKE : riječi usko vezane za neku struku ; npr. adagio , alegro.... - OFANZIVA to je također iznimka jer ju pišemo prema jeziku posredniku , a ne prema
izvorniku
b) VLASTITA IMENA - onako kako se pišu u jeziku iz kojeg dolaze - dobivaju hrvatske deklinacijske nastavke :
11
- npr. KOLUMBIJA , ali BRESCIA nema '' j'' jer se ono ne izgovara ( Breša ) - imena na y : Kennedy , Kallay, Nagy različito se dekliniraju po pravopisima : Babić- Finka-
Moguš dekliniraju u genitivu kao : Kennedyja , a matičin pravopis Kennedya BFM ide po načelu kada se '' i '' izgovara kao '' i '' onda se dodaje u deklinaciji '' j '' , a ako se ''i '' izgovara kao '' j '' ne dodaje se ''j '' jer nije potrebno
- IMENA GRADOVA : javlja se tzv. '' muklo '' e : Shakespeare
4. SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE:
A) IMENICE - polusloženice imenice sastavljene od dviju imenica od kojih se prva ne deklinira : spomen –
ploča čovjek žaba ( oba se dijela dekliniraju i druga riječ objašnjava prvu ) to se po BFM ne smatera polusloženicom, ali Silić – Anićev pravopis smatra pa piše čovjek- žaba fer igra, drap tkanina - RAZLIČITO U PRAVOPISIMA:
mini suknja ( mini je prefiksoid pa ga treba pisati zajedno sa suknja kao što je u matičinom pravopisu minisuknja )
B) BROJEVI - brojevi se pišu odvojeno i zbirni brojevi ( dvoje, troje ) i zbirne imenice ( dvojica, trojica ) - trideset i pet i nema funkciju , ali nije greška
C) PRILOZI i PRIJEDLOZI - najvažniji je značenjski kriterij ( Gledati nekog u oči / Doći uoči Božića )
D) GLAGOLI - negacija odvojeno od glagola , osim NEĆU ( jer je rezulat sažimanja ) - u afirmativnim značenjima negacija se ne odvaja jer nema funkciju nijekanja
( nestajati ) - uz pridjeve i imenice negacija ide zajedno, tj. ne odvaja se npr. nespretan
E) ZAMJENICE - neodređene i određene zamjenice idu zajedno - sa česticom '' GOD '' može i jedno i drugo : TKOGOD, TKO GOD - ( DOSADA / DO SADA )
F) PRIDJEVI - polusloženice – sa spojnicom npr. crno-bijeli dres - prave složenice zajedno : srednjovjekovni ( ovo '' srednjo '' je u funkciji atributa prema drugom
dijelu )
9. REČENICE
1. JEDNOSTAVNE
a) RAŠČLANJENE ( imaju samo subjekt i predikat ) b) NERAŠČLANJENE
besubjektne i bezlične npr. Sjevalo je. Grmilo je. Hladno mi je. Muka mi je .
12
bezlične, ali ne i besubjektne: Prvo oguliš mrkvu , pa narežeš krompir. Priča se. Govori se.
2. SLOŽENE
a) nezavisno složene ili KOORDINIRANE b) zavisno složene ili SUBORDINIRANE
- KONJUKTORI nezavisni veznici , a SUBJUNKTORI kod zavisnih rečenica
- i kod jednih i kod drugih postoji eksplicitna i implicitna koordinacija i eksplicitna i implicitna subordinacija
- EKSPLICITNA S VEZNIKOM - IMPLICITNA BEZ VEZNIKA
NEZAVISNOSLOŽENE REČENICE su: 1. SASTAVNE 2. RASTAVNE 3. SUPROTNE ( ''ne samo nego i '' su GRADACIJSKE REČENICE naginju u sastavne iako se
svrstavaju u suprotne )
ZAVISNE :
A) PREMA MJESTU UVRŠTAVANJA
1. PREDIKATNE ( Ispit je da gori ne može biti ) 2. SUBJEKTNE ( odnosne, zavisnoupitne, izrične [ sa česticom ''se '' : '' Govori se da će svi pasti na
ispitu '' ] ) 3. OBJEKTNE
odnosne : Napravio je što je naumio zavisnoupitne : Reci mi čiji je ovo auto izrične : Pričao je da će pasti na ispitu
4. ATRIBUTNE - mogu biti ujedno i ODNOSNE kad se koriste odnosne zamjenice - ali one dolaze sa '' da'' i sa ''gdje '' : Vratio sam se u mjesto gdje sam rođen .
B) PREMA SADRŽAJU / PRILOŽNE , ADVERBIJALNE
1. MJESNE ili LOKALNE ( gdje , kamo , kuda, odakle ) 2. VREMENSKE, TEMPORALNE ( kada, POŠTO )3. NAČINSKE, MODALNE ( kako ) 4. UZROČNE ,KAUZALNE ( jer, budući da , zato što, kako ) 5. NAMJERNE , FINALNE 6. POSLJEDIČNA ili KONSEKUTIVNA ( Zaboljelo me da sam zaplakao) 7. DOPUSNE ( iako, premda, makar, mada ) 8. POGODBENE, UVJETNE, KONDICIONALNE a) stvarne, realneb) potencijalne, mogućec) irealne, nestvarne 9. ODNOSNE, RELATIVNE ( koji, čiji, kakav, kolik ) a) restriktivne ili odredbene
13
b) nerestriktivne ili objasnidbene
- IMPLICITNE SUBORDINIRANE to su zavisne bez veznika
11. KVINTILIJANOVE RETORIČKE MAKSIME / PRINCIPI :
1. PRINCIP PRIMJERENE PROCESNOSTI - govor prilagođavamo sugovorniku kako bi se postigao što veći stupanj ilokucijske moći
2. PRINCIP KVALITETE ( odnosi se na temu, sadržaj )
3. PRINCIP KVANTITETE ( duljina izlaganja )
4. PRINCIP JASNOĆE
5. PRINCIP ISTINITOSTI
6. PRINCIP ULJUDNOSTI ( ne upadati u riječ, ne vikati )
7. PRINCIP METODIČNOSTI ( odnosi se na strukturu izlaganja )
8. PRINCIP NAČINA ( formiranje nekih vlastitih strategija )
10. PRAVOPIS / JEZ.SAVJETNICI / GRAMATIKE
PRAVOPIS :
- utemeljitelj današnjeg grafisjkog sustava je LJUDEVIT GAJ - njegovo djelo je KRATKA OSNOVA HORVATSKO- SLAVENSKOG PRAVOPISANJA...........
( PUNI NAZIV !!!! )
1830. godine u BUDIMU je objavljena KRATKA OSNOVA...
stavio je TILDU : ___________________________ poziva se na PAVLA RITTERA VITEZOVIĆA i njegovo djelo '' De
ortografia'' kajkavsko narječje ta reforma nije bila prihvaćena
1835. ____________________( nema u kajkavskom zato nema ni u Kratkoj osnovi... Ovi rezultati izlaze u članku '' Pravopis'' , objavljen u Danici
1878. uvodi se kao službeni '' đ '' , to je uveo ĐURO DANIČIĆ 14
- ___________ PRIHVAĆENO JE SAMO '' đ '' - 30 grafema, 31 fonem ( a ne 32 )
1892. IVAN BROZ pripada hrvatskim vukovcima - piše prvi cjeloviti pravopis prema umjereno – fonološkom načelu - ( 1604. – prva hrv.gramatika Instituziones linguae Illiricae )
1929. DRAGUTIN BORANIĆ
1929. Ministarstvo prosvjete iz Beograda izdaje knjižicu : '' Pravopisno uputstvo za sve osnovne, srednje i stručne škole ''
- ALEKSANDAR BELIĆ : PRAVOPIS SRPSKO-HRVATSKI
1930 BORANIĆ piše pravopis hrvatsko- srpski ( 5 izdanje ) to je isti pravopis , jedan u Hrvatskoj, jedan u Srbiji
1939. Banovina Hrvatska , vraća se na pravopis iz 1921, a napušta se ovaj iz 1930
1941. NDH, novi pravopis 1942. – Državni ured za jezik tiska knjižicu ''Korjensko pisanje '' to je predložak po kojem je trebao biti napisan novi pravopis
1944. HRVATSKI PRAVOPIS korjenski : Franjo Cipra – Adolf Bratoljub Klaić - vraća se na pravopis zagrebačke škole 1945. povratak na Broz – Boranićev pravopis, on traje do.....
1953. provedena anketa o pitanju srpskog i hrvatskog jezika - želi se ujednačiti pravopis , dogovorena je izrada zajedničkog pravopisa
1954. NOVOSADSKI DOGOVOR / LJUDEVIT JONKE
1960. izlazi takav pravopis
1967. Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika - povod deklaracije : izlaze 2 toma akademijina rječnika - 18 institucija potpisuje Deklaraciju
1971. BABIĆ- FINKA- MOGUŠ - CKSKJ sjednica zabranjuje taj pravopis zato što se zvao samo hrvatski , stoga je tiskan u LONDONU i zove se LONDONAC
1973. izašla je i gramatika TEŽAK- BABIĆ ( samo hrv. ) i ona je bila zabranjena
1986. '' Pravopisni priručnik hrvatsko- srpskog jezika '' ANIĆ- SILIĆ
1994. prvo ponovljeno izdanje - dopuštene su dvostrukosti : ne ću / neću ; pogreška / pogrješka , zadaci / zadatci - ( do 5 izdanja postoje dvostrukosti, a od 5 više ne ) - paralelno s 5 izdanjem izlazi i SILIĆ – ANIĆEV pravopis
15
JEZIČNI SAVJETNICI :
1904 – '' Barbarizmi u hrvatskom jeziku '' – VATROSLAV ROŽIĆ - bio je vukovac ( vukovci samo na štokavskom kako bi ga približili srpskom ) - barbarizmima smatra kajkavizme i čakavizme
1924. – ''Hrvatski i srpski jezični savjetnik ''- TOMO MARETIĆ - predgovor samo na EKAVICI - okomio se na kajkavizme i čakavizme - ne trebaju u hrv. jeziku biti riječi kojih nema u srpskom
1911. – ''Branič jezika hrvatskoga '' – NIKOLA ANDRIĆ - supotstavlja se vukovcima i zastupa tronarječnost
1940. – KRUNO KRSTIĆ i PETAR GUBERINA : '' Razlike između hrv. i srpskog jezika ''
1990. – Babićeva jezikoslovna čitanka
TEŽAK izdaje niz jezičnih savjetnika . ali dobar je metodičar, ali ne i lingvist
MILE MAMIĆ : ''Jezični savjetnik ''
institutov jezični savjetnik s gramatikom
GRAMATIKA:
1899. – MARETIĆ : '' GRAMATIKA I STILISTIKA HRV. JEZIKA ''
1969. – započeo projekt akademije rezultat je 1986. izlaze : BABIĆ : '' Tvorba riječi '' i KATIČIĆ – ''Sintaksa''