SVEUILITE U RIJECIUITELJSKI FAKULTET U RIJECI
ORGANIZACIJA PROSTORA I MATERIJALA ZA ISTRAIVAKE AKTIVNOSTI U
RANOJ DOBISeminarski rad iz kolegija Istraivako-spoznajni
integrirani kurikulum I
MATEJA UTIRANI I PREDKOLSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE/ 4. SEMESTAR
Nositeljica kolegija: doc.dr.sc. Lidija VujiiAsistentica:
Danijela Blanua Troelj, prof.
Rijeka, travanj, 2013.SADRAJ
1. Uvod12. Poticajno okruenje...23. Materijali za istraivake
aktivnosti u ranoj dobi..34. Organizacija unutarnjeg prostora64.1.
Podjela po centrima..75. Organizacija vanjskog prostora86.
Zakljuak107. Literatura...........11
1. 2. UVOD
Rana dob period je od prve do tree godine djetetova ivota koje
ono provodi u jaslicama. Boravak u jaslicama izazov je za dijete,
za njegovu obitelj i odgajatelja. Kako bi taj boravak bio nastavak
sretnih trenutaka u ivotu djeteta i njegovih roditelja potrebno je
znati dijete prihvatiti na prirodan nain te znati to je tom djetetu
potrebno (Szanton, 2000). Sukladno tome potrebno je prilagoditi mu
prostor i materijale, odnosno da mu prostor i materijali omoguuju
razliite istraivake aktivnosti, da bude znatieljno, te da se
razvija, kako intelektualno, tako i motoriki, govorno, emocionalno,
socijalno, glazbeno te likovno (Starc i sur, 2004). Upravo iz tog
razloga autorica Dowling navodi kako je okruenje, odnosno,
arhitektura prostora, oprema i materijali, tako zvani, trei
odgajatelj i tvrdi da e djeca uiti dobro ako se osjeaju sigurno i
samosvjesno, te ako su sa svojim okruenjem u harmoniji (Dowling,
2006, prema Ljubeti, 2009). Naalost, ni dan danas u veini ustanova
za rani odgoj okruenje nije trei odgajatelj jer: zato su vrata
odgojne skupine konstantno zatvorena? Je li prirodno da djeca u
njima borave zatvorena osam do deset sati dnevno? Zato je namjetaj
i pribor za jelo isti u gotovo svim grupama u naoj zemlji? Zato
djeci ne pruimo udobnost slinu obiteljskom okruenju, s naslonjaima
na kojima mogu sjediti i leati prema njihovim potrebama? Zato se
sobe konstantno pospremaju te se inzistira na redu, istoi i
urednosti po mjerilima odraslih? Zato mislimo da su sva djeca u
isto vrijeme gladan i zato ne mogu izai na dvorite kad im to
odgovara? Zato hodnici nisu ureeni kao prostori za igru iako
postoje konstantne pritube na nedostatak prostora? Odgovor je
jednostavan - zbog lake kontrole, a njome se vri pritisak na djecu
i stvaraju se poslunici, a ne slobodni i odgovorni ljudi.
Organizacija okoline u kojoj dijete ivi alje mu jasnu poruku to
odrasli misle o njemu, o njegovim mogunostima, a dijete tu poruku
nevjerojatno dobro razumije (ur. Miljak, Vuji, 2002). Sva ova
pitanja dokaz su kako je dolo vrijeme promjena, te da ustanove za
rani i predkolski odgoj trebamo gledati kao djeje kue u skladu s
njihovom prirodom, a ne prirodom odraslih (Ljubeti, 2009). U
nastavku seminara biti e objanjeno na koji nain organizirati
vanjski i unutarnji prostor te materijale kako bi odgovarali
djetetu rane dobi te ga poticali na istraivake aktivnosti.3.
POTICAJNO OKRUENJE
Prostor u kojem djeca borave prema Miljak (1996) moemo
podijeliti na mikro razinu, odnosno, centre za igru na razini
odgojne skupine i na makro razinu koja obuhvaa itav djeji vrti.
Ukoliko se u jaslikom prostoru dijete osjea dobrodolo, zadovoljno i
samostalno poticat e se prirodna potreba za znatieljom,
istraivanjem i komunikacijom (Saskatchewan Ministry of Education,
2009). Vanjsko i unutarnje okruenje potaknut e djecu na uenje
ukoliko je ono sigurno, stimulativno, bogato opremljeno, no ukoliko
ono nije takvo, odvratit e djecu od uenja (Mlinarevi, 2004).
Paljivo strukturiran prostor e u sebi sadravati razliite materijale
koje e djeca automatski prihvaati, pa tako i zapoeti s
istraivanjem, otkrivanjem te rjeavanjem problema. Takvo okruenje
poziva dijete na uenje, poveava njegovu elju za uenjem te razvija
pozitivan stav prema istom (Saskatchewan Ministry of Education,
2009). Brojni drugi autori takoer smatraju kako prostor u kojem
boravi dijete mora biti oblikovan na nain da omoguuje i potie uenje
injenjem, odnosno samostalno istraivanje (Espinosa, 2002, Miljak,
2001, Slunjski, 2006, prema Ljubeti, 2009). Zato prostor bogato
opremljen raznovrsnim materijalnim poticajima, rasporedom u
razliitim centrima aktivnosti koji omoguuju razliite vrste
aktivnosti i iskustva, organiziran tako da omoguuje slobodno
kretanje, komunikaciju i interakcije djece meusobno i s odraslima,
te strukturiran tako da osigurava djeci dostupnost, slobodu i
mogunost izbora materijalnih poticaja, optimalno zadovoljava
djetetove aktualne potrebe i interese te omoguuje uenje injenjem i
istraivanjem (Ljubeti, 2009). Kreiranje okruenja koje potie na
istraivake aktivnosti puno je vie od rasporeda sobe dnevnog
boravka. Ono ukljuuje vanjski i unutarnji prostor te njihove
resurse. Okruenje osjetljivo na potrebe djeteta rane dobi prua mu
bogata iskustva gdje djeca mogu ojaati svoje interese i panju. Tek
kada odgajatelji prepoznaju snagu i nae ravnoteu u kombiniranja
unutarnjeg i vanjskog prostora shvatit e kolika im je to pomo,
odnosno, trei odgajatelj (Sanoff, 1995). Iz organizacije ne smijemo
izostaviti materijale koji potiu istraivake aktivnosti u ranoj
dobi. Materijali koji najee i najvie pobuuju djeji interes upravo
su oni svakodnevni, lako dostupni i jeftini koji omoguuju djetetu
da razvije i ostvari svoje zamisli i provjeri teorije. Stoga
Dowling kae kako je djeci vano nabaviti takve stvari koje im
omoguuju pristup razliitim materijalima, ali jednako tako i
dostatnu koliinu tih materijala, kako bi mogla doivjeti
zadovoljstvo radei, istraujui i razvijajui svoje sposobnosti
(Dowling, 2006, prema Ljubeti, 2009).
4. MATERIJALI ZA ISTRAIVAKE AKTIVNOSTI U RANOJ DOBI
Razvoj mozga u velikoj mjeri ovisi o okruenju djeteta, stoga,
odgajatelji u jaslikim skupinama imaju kao sredinji zadatak
osiguranje najrazliitijih iskustava potrebnih za optimalan razvoj
djeteta (Szanton, 2000). Materijalna organizacija odgojno-obrazovne
ustanove organizacije koja ui, treba biti koncipirana tako da
bogatom ponudom konkretnih i djetetu zanimljivih materijala potie
aktivno konstruiranje znanja, tj. uenje injenjem i istraivanjem
(Slunjski, 2006). Raznovrsnost, stalna dostupnost i nain ponude
materijala mogu promovirati neovisnost i autonomiju istraivanja
djeteta, a sadrajno bogatstvo materijala djeci razliitih interesa i
razliitih razvojnih mogunosti omoguuje angairanje svih njihovih
inteligencija te pobuuje mo percipiranja, studiranja i
reprezentiranja prekrasnih, ureenih svjetova prirode i kulture koji
ih okruuju (Petrovi-Soo, 2007, Gardner, 1997, prema Slunjski,
2006). Dojenad i djeca jaslike dobi neprestano istrauju predmete
koji ih okruuju, a o njima ue dodirom, kuanjem, mirisanjem i
sluanjem, odnosno, upoznaju svijet uz pomo svojih osjetila. Iz tog
razloga potrebno im je pruiti mogunosti za istraivanje niza
razliitih osjetilnih iskustava. Djeca testiraju znaajke predmeta i
ue generalizirati odnose koje su otkrili izmeu predmeta i izmeu
djelovanja (Szanton, 2000). Nije toliko bitno govoriti o nainima na
koji e djeca materijale primijeniti, jer najbolje ideje uvijek
potjeu od djeteta, a ponajvie tokom igre. Odgajatelji mogu pomoi
djeci da razviju svoje vjetine istraivanja i rjeavanja problema na
nain da ih izloe zanimljivim problemima (Petrovi-Soo, 2007). Bez
obzira na arhitektonsko rjeenje predkolske ustanove i njene
prostorne mogunosti materijal treba biti raznovrstan, poticati na
manipulaciju i uvijek dostupan. Da bi aktivnost djeteta bila
kontinuirana, a proces uenja prilagoen njegovom nainu razmiljanja i
rjeavanja problema, ono treba imati mogunost samo odluivati kakav
materijal mu treba, te ga moi sam uzeti. Dijete u niti jednom
trenutku svoje aktivnosti ne bi trebalo ovisiti o odluci odraslog o
tome kako i uz pomo ega e neto istraivati (Karkovi, n.g.). Takav
stav potvruje i Miljak (2009) istiui slijedee: Djeci je potrebno
pedagoki pripremljeno okruenje koje e biti ne samo primjereno nego
tako ureeno da e maksimalno podravati i razvijati nove interese,
sklonosti i sposobnosti. Za stimuliranje djejih iskustava nisu
neophodne skupe igrake. Dijete ui o svom svijetu i kad se igra s
obinim, svakodnevnim materijalima. Kartonski tuljci se tako mogu
koristiti u razliite svrhe: kroz njih se moe gledati, puhati, mogu
se bacati predmeti kroz njih itd. U svakom se domainstvu moe nai
obilje obinog, neoblikovanog materijala koji se i te kako moe
istraiti: alice, lice, cjediljke, ljevci, krpice, poklopci,
tetrapak pakiranja od mlijeka i sokova, prazne kartonske kutije,
tube, lonci, tave, razliite plastine posude, ambalaa za jaja i
brojni drugi materijali s kojima se odrasli slue svakodnevno.
alice, cjediljke i kuhae su materijali koji se mogu upotrebljavati
kod igara s pijeskom ili vodom. Plastine posude raznih veliina mogu
se koristiti za aktivnosti razvrstavanja ili umetanja jedne u
drugu. Dno kartonske ambalae za jaja moe se obojiti razliitim
bojama, pa djeca mog na taj nain boje usporeivati. epovi plastinih
boca mogu se razvrstati prema boji, a kartonske kutije se mogu
koristiti na nebrojno mnogo naina, od kuica za osamu do provlailica
itd. Igra s pijeskom za djecu je neiscrpan izvor istraivanja, ona
oboavaju pod svojim nogama i rukama osjetiti kakljanje pijeska.
Ukoliko im se daju lice i alice uvjebavat e vjetine kopanja,
grabljanja, prosipanja, podizanja itd. Voda je takoer jedan
nepresuan izvor ideja. U igri s vodom djeca istrauju i ue odnose
mokro suho, toplo hladno, vee manje kod pretakanja iz jedne posude
u drugu. Kombinacija ova dva elementa, tj. vode i pijeska, odlian
je primjer djetetova samostalnog istraivanja u kojem mu odgajatelj
nije potreban. Pribor za likovni odgoj je, takoer, izvrstan poticaj
na istraivake aktivnosti, ukoliko djetetu ponudimo drvene bojice,
boje za slikanje prstima, velike kistove i velike komade papira
dovoljno je samo promatrati kako nastaje umjetniko djelo, bez
voenja odgajatelja i davanja uputa. Takvom igrom pruaju im se nova
osjetilna iskustva, istrauju kako nastaju boje, to ako se one
pomijeaju, a takoer dobivaju priliku. za kreativno izraavanje
(Szanton, 2000). Pod materijale u odgojnoj skupini spadaju i
kupovne igrake koje su takoer potrebne i dobre za dijete, meutim,
treba biti veoma oprezan prilikom kupnje i obratiti pozornost na
sljedee: da je igraka postojana, da aktivira to je mogue vie
djetetovih osjetila, da uz pomo te igrake dijete djeluje, a ne samo
promatra, da igraka ima zanimljiva uzrono-posljedina rjeenja, da je
prirodnog karaktera, odnosno, od prirodnih materijala ukoliko je to
mogue (npr. drvene kocke za slaganje ili zvono, a ne elektronika
zujalica) i da se moe primijeniti na irok raspon razvojnih vjetina
(Szanton, 2000).Dakle, ponueni materijal za ranu dob, trebao bi se
sastojati od kombinacije kupovnih igraaka i pedagoki neoblikovanog
materija (Karkovi, n.g.).Bogatstvo materijala i njihova
promiljenost trebala bi djeci omoguiti izbore i poticati ih na
istraivanje, rjeavanje problema i otkrivanje u procesu uenja jer
ukoliko je opremljenost razliitim materijalima siromana, dolazi do
izravnog pouavanja djece gotovim injenicama to nikako nije dobro
(Gandini 1998, prema Slunjski, 2006). Dijete rane dobi
najefikasnije ui konkretno, injenjem, kroz neposredno vlastito
iskustvo, u okruenju bogatom raznovrsnim poticajima (Bredekamp,
1996, Katz, Chard, 1997, prema Slunjski, 2006). Iz tog razloga
prostor ustanove za rani i predkolski odgoj treba biti rasporeen po
centrima aktivnosti, koji omoguuju razliite vrste aktivnosti i
iskustva, s obzirom na razliitost interesa, potreba i razvojnih
mogunosti djece, a o njima e biti vie rijei u sklopu mikro razine
odgojne skupine (Slunjski, 2008).
5. ORGANIZACIJA UNUTARNJEG PROSTORA
Prostor je ogledalo kulture i slike koju odrasli imaju o
djetetu, koji svjedoi o tome to odrasli misle o djeci, o njihovu
uenju, o tome to ona mogu, to im je potrebno i za njih vano te koja
je uloga odraslog u djejem uenju, odgoju i razvoju (Petrovi-Soo,
2007). Dijete u odgojnoj ustanovi prosjeno provodi gotovo osam do
deset sati dnevno i nuno je imati u vidu da prostorni kontekst
utjee na misli, osjeaje i djelovanja djeteta. Iz tog razloga bitna
je zadaa odgajatelja osigurati djetetu bogato i raznovrsno okruenje
koje e mu omoguiti stjecanja razliitih iskustava i konstruiranja
znanja. Prostorno okruenje treba biti prilagoeno djetetu i
zadovoljavati njegove potrebe jer takvo okruenje odgovara aktivnoj
prirodi uenja djeteta (Malaguzzi, 1998). Soba skupine sredinja je i
osnovna prostorija, a pri ureenju iste treba voditi mnogo rauna: o
osiguravanju uvjeta za razvijanje razliitih aktivnosti djece, o to
manjim mogunostima ozljeivanja, zaprekama i zabranama, osigurati
dovoljno fleksibilnog prostora s bezopasnim namjetajem, omoguiti
slobodu kretanja jer je rana dob razdoblje velike potrebe za
kretanjem, osigurati topao pod jer na njemu djeca provode mnogo
vremena, postii da soba moe zajedno s natkrivenom terasom initi
jedinstven prostor (Auf-Frani, 2003). Promjene prostornog rasporeda
su poeljne i osvjeavajue. Preporuljivo provoditi iz funkcionalnih
razloga, te zbog privlanosti neeg novog, a to je izvrstan poticaj
na znatielju i istraivanje. Standardne sobe dnevnog boravka najee
su skuene, a rjeenje nedostatka prostora moe se pronai u koritenju
ostalih dijelova zgrade hodnika, holova, garderobi, dvorane itd
(Irovi, 1995). Djeca rane dobi imaju vrlo malo prethodnog iskustva,
a da bi to iskustvo obogatili prostor je potrebno pretvoriti u
laboratorij u kojem e djeca eksperimentirati i doivljavati razliita
iskustva. Tako e postati istraivai, umjetnici, prijatelji,
znanstvenici Ukoliko je soba jaslike odgojne skupine kvalitetno
strukturirana ona poticati djetetovu kreativnost i elju za
otkrivanjem, eksperimentiranjem i rjeavanjem problema (Szanton,
2000).5.1. Podjela po centrimaPodjela prostora po centrima
neophodna je za djecu jaslike dobi. Njihovi interesi za pojedine
aktivnosti razmjerno su kratki s obzirom na djecu predkolske dobi,
stoga, ukoliko im je omoguen irok spektar aktivnosti koje se mogu
odvijati u istom vremenu i prostoru konstantno e biti zaokupljeni
istraivanjem novih centara i materijala u njima. Dakle, djeca tada
mogu nesmetano eksperimentirat te im je omogueno i dinamino
kretanje - s promjenom interesa prelaze iz centra u centar.
Opremljenost i atraktivnost pojedinih centara ovisi o kreativnim
rjeenjima odgajatelja, a da bi centri bili dobro strukturirani
potrebno je oslukivati djeje ideje i elje. Ukoliko djeca sudjeluju,
uz pomo roditelja, u koncipiranju i opremanju interesnih centara
rezultati nee izostati (Irovi, 1995).Podjela po centrima ima
zadatak da prostori odgojno obrazovnih ustanova to vie slie na
veliku briljivu zajednicu, poput obiteljske kue u kojoj se ivi.
Sukladno tim namjerama valja nastojati i da oprema takvih prostora
bude to slinija realnom ivotu. Tako bi u dnevnom boravku trebao
biti smjeten dvosjed s televizorom (najbolje improviziranim), u
sobi za presvlaenje veliko ogledalo, u praonici rublja i stol za
glaanje, a u centru itanja i pisanja mnotvo materijala za pisanje,
itanje, izrezivanje i sl. to vie razliitih centara postoji to e
djeca biti zadovoljnija, samostalno e uiti inei i istraujui, a
odgajatelj e biti suvian, odnosno, promatra jer e djeca biti
konstantno zainteresirana za doivljavanje novih iskustava kroz
razliite centre (Miljak, 2009). Kod planiranja lokacija pojedinih
interesnih centara potrebno je voditi rauna o sljedeem (Irovi,
1995): 1) Kuti za umjetnike aktivnosti smjestiti blizu umivaonika,
ukoliko on postoji u sobi, ili blizu sanitarnog vora zbog vode
potrebne za slikanje te zbog ispiranja likovnog pribora.2) Bune
centre odvojiti od tihih. Tako je, npr. poeljno centar slikovnica i
tihi centar udaljiti od centra graenja i dramskog centra.3) Centre
rasporediti na nain da svojim smjetajem ujedno i reguliraju
kretanje djece prostorom. Ne bi bilo dobro kad bi, npr. glavni
pravac kretanja kroz sobu prolazio upravo kroz centar graenja.4)
Utvrditi lokacije izvora svjetlosti i promisliti za koje je
aktivnosti ona neophodna. Tako, npr. stolno-manipulativni centar
smjestiti blizu izvora svjetlosti jer ukljuuje manipulaciju sitnim
predmetima.5) Centre aktivnosti organizirati kao jasno definirane i
odijeljene cjeline. 6) Organizirati prostoriju na nain da je svaki
njegov dio dostupan odgajateljevu pogledu.7) Smjestiti spojive
kutie jedan uz drugoga, npr. centar slikovnica blizu mekog/tihog
centra.Odgajatelj bi trebao stvarati pedagoko poticajno okruenje
zajedniki, isprobavajui i raspravljajui s djecom i kolegama
odgajateljima u kontekstu konkretnog vrtia i odgojne skupine kako
bi se odgojna praksa kontinuirano unapreivala, jer svaki vrti, pa
tako i skupina imaju svoje karakteristine potrebe (Krakovi, n.g.,
Slunjski, 2008).
6. ORGANIZACIJA VANJSKOG PROSTORA
Veina djece voli biti na otvorenom. Iako je vanjsko okruenje
manje ograniavajue, a aktivnosti spontanije, vanjski prostor,
ukoliko je paljivo isplaniran, moe imati veliku obrazovnu
vrijednost jer vanjski se prostor neprestano mijenja, prua djeci
mnogobrojne prilike za spoznajno, drutveno, emocionalno, jezino i
tjelesno uenje. Svjetlost, zvukovi, mirisi, temperatura, vjetar,
kia, hladnoa i vlaga nude djeci mogunosti za istraivanje i uenje.
Kao i unutarnji prostor, vanjsko igralite zahtijeva dovoljan
prostor za kretanje, prostor za odvojenu igru, sunana mjesta,
mjesta u hladu, tiha mjesta i ona bunija, meke povrine i mnotvo
prirodnih materijala za igru i rad na otvorenom (Szanton, 2000).
Idealno bi bilo kada bi izmeu igralita i sobe odgojne skupine
postojala natkrivena terasa na kojoj bi djeca mogla ak i spavati
ukoliko vrijeme to dozvoljava, ili pak provoditi aktivnosti na
svjeem zraku unato kii (Auf-Frani, 2003). Svako jasliko igralite
trebalo bi biti od preteno travnate povrine s niskim zelenim
nasadima i grmljem, te imati pjeanik sa suhim pijeskom, niske
sprave razliitih oblika, drvene gredice i raznovrsne pomone
rekvizite za igre na otvorenom. Ukoliko teren nije prirodno
brdovit, bilo bi ga poeljno modelirati tako da djeci omoguuje
penjanje, kotrljanje, sanjkanje itd. (Auf-Frani, 2003) no svjedoci
smo neeg sasvim suprotnog. Veini djece predkolskog uzrasta, a
pogotovo onoj rane dobi uskraena je mogunost istraivanja u vanjskom
prostoru te se sve svodi na poticanje razvoja grube motorike. Moe
se rei da se time kre djeja prava jer dijete nema mogunost istraiti
i iskusiti prirodu koja ukljuuje biljke, ivotinje, kukce, vodu,
pijesak, a ne samo sunce i svje zrak (White, 1998).Bogatstvo
vanjskog prostora upravo je u tome to djeca tada ue neposredno,
istraivanjem, iskuavanjem prirode, prouavanjem, bez ikakvih
intervencija odgajatelja (Sanoff, 1995). U takvom okruenju odvija
se slobodna i spontana igra, a djeca od nje imaju najvie koristi
jer vjetine koje naue kroz takvu igru postaju cjeloivotne (Preece,
2011). Slobodna igra, za razliku od strukturirane omoguuje djetetu
da se igra na nain koji je samo odabralo i da istrauje u skladu sa
svojim prirodnim tendencijama. (Duerr Evaluation Resources, 2011).
Osjetilni pojmovi, uzrono-posljedina veza, boje, oblici i slino
samo su mali dio onoga to dijete neformalno naui samostalno, u
vanjskom okruenju (Szanton, 2000). No, zahvaljujui poveanoj
urbanizaciji niti vanjski prostori za igru vie ne pruaju dovoljno
mogunosti za istraivanje te djeci postaju sve manje interesantni.
Sve je puno umjetnih, jednolinih sprava, koje su zamijenile biljke
i reljef, odnosno, izvorne, prirodne igrake, koje su neiscrpan
izvor za istraivanje (Day, 2007).Naalost, djeca ne mogu dizajnirati
vlastito igralite, no kad bi mogli, njihove kreacije bile bi
potpuno drugaije od onoga to odrasli stvaraju za njih. Ne samo da
bi prostor bio u potpunosti naturaliziran s biljkama, stablima,
cvijeem, vodom, zemljom, pijeskom, blatom, ivotinjama i insektima,
nego bi pruao i sve mogue zamislive prilike za igru i samostalno
istraivanje. Kada bi djeca dizajnirala vlastito igralite ono bi
bilo razvojno najprikladnije za njih i zasigurno bi se htjela u
njemu igrati itavog dana (White, 1998).
7. ZAKLJUAK
Organizacija unutarnjih i vanjskih prostora te materijala u
veini jaslikih skupina, naalost, jasno iskazuje ogromno
nepovjerenje prema djeci, u njih i u njihove mogunosti, no ne
shvaamo koliko su djeca svjesna naina na koji ih se poima.
Reorganizacijom postojeih prostora i materijala moglo bi se uini
nemjerljivo mnogo za poticanje istraivakih aktivnosti u ranoj dobi,
no tu je kljuan imbenik odgajatelj i njegovo htjenje za napretkom.
Odgajatelji su ti koji e od prostora nainiti svog suradnika, koji e
sterilne sobe, prazne hodnike i druge prostore transformirati u
razliite centre, radionice, igraonice, ateljee, presvlaionice,
mataonice u kojima e dijete uvijek imati neto zanimljivo za initi,
neto novo za istraiti i otkriti ili e se pak moi osamiti ukoliko za
tim ima potrebu (ur. Miljak, Vuji 2002, Slunjski, 2008). Potrebno
je stvaranje novih vrijednosti kao to su vrtii otvorenih vrata u
kojima se djeca slobodno i smisleno kreu iz prostorije u
prostoriju, gdje djeca slobodno komuniciraju s vrnjacima i
odraslima, svrhovito rabe i istrauju dostupne materijale,
fokusirana su na aktivnosti, a ne na odgajatelja, nemaju potrebu
svakih nekoliko sekundi traiti pomo od odgajatelja, prilei e i
odmoriti se bez obzira na goste, uzet e kist i tempere te zapoeti
sliku, iako se blii vrijeme dnevnog odmora to je dokaz da imamo
zajednicu koja ui, koja je strukturirana i organizirana po mjeri
djeteta, koja ga potie na samostalne i spontane istraivake
aktivnosti (Ljubeti, 2009). Ne smijemo nikada zaboraviti da dijete
moe samo uiniti mnogo toga ukoliko ga odrasli u tome ne sputavaju
jer upravo su jaslice istinski poetak uenja inei i istraujui
8. LITERATURA
Auf-Frani, H. (2003). Djeje jaslice i vrtii. Zagreb:
Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu. Day, C. (2007).
Environment and Children. Burlington: Elsevier Ltd. Duerr
Evaluation Resources (2011). The Benefits of Playgrounds for
Children Aged 0-5. Preuzeto 1.4.2013. s:
www.first5shasta.org/pdfs/playgrounds0102.pdf Irovi, S. (1995).
Strukturiranje prostora, vremena, aktivnosti. U: Zbornik rada, 4.
dani predkolskog odgoja akovec. Krakovi, P. (n.g.). Pedagoki
poticajan prostor kao temelj integriranog pristupa uenju u
predkolskoj ustanovi. Zagreb: DV Grigor Vitez. Ljubeti, M. (2009).
Vrti po mjeri djeteta. Zagreb: kolske novine. Dowling, M. (2006).
The Learning Environment creating a learning environment indoors
and outdoors. U: T. Bruce (ur.), Early Childhooc A Guide for
Students. London, SAGE Publications Ltd. Espinosa, M.L. (2002).
High-Quality Preschool Why We Need It and What It Looks Like.
nieer.org Miljak, A. (2001). Odgojna praksa i okruenje u djejim
vrtiima. Napredak, 142 (1), 7-15. Malaguzzi, L. (1998). History,
Ideas, and Basic Philosophy An Interview with Lella Gandini. In:
Edwards, C. P. Miljak, A. (1996). Humanistiki pristup teoriji i
praksi predkolskog odgoja. Velika Gorica, Zagreb: Persona. Miljak,
A. (2009). ivljenje djece u vrtiu. Zagreb: SM naklada. Miljak, A.,
Vujii, L. (2002). Vrti kao djeja kua. Rovinj: DV Neven. Mlinarevi,
V. (2004). Vrtiko okruenje usmjereno na dijete. ivot i kola, br. 11
(1/2004). Preuzeto 1.4.2013. s:
http://bib.irb.hr/datoteka/183458.Vrtino_okruzenje_usmjereno_na_dijete.pdf
Petrovi-Soo B. (2007). Kontekst ustanove za rani odgoj i
obrazovanje-holistiki pristup. Zagreb: Mali profesor. Preece, B.,
McNeill, M. (2011). Sommers Preschool: Designing an outdoor play
area. Monash: Monash University. Sanoff, H. (1995). Creating
Environments for Young Children. Realeigh: North Carolina State
University. Saskatchewan Ministry of Education (2009). Creating
Early Learning Environments. Early Learning and Child Care Branch.
Preuzeto 1.4.2013. s:
http://www.education.gov.sk.ca/default.aspx?dn=4de38060-953f-4922-9b9b-1d3bec94400d
Slunjski, E. (2006), Stvaranje predkolskog kurikuluma u vrtiu
organizaciji koja ui. Zagreb, akovec: Mali profesor, Visoka
uiteljska kola u akovcu. Bradekamp, S. (1996). Kako djecu odgajati.
Zagreb: Educa. Gandini, L. (1998). Educational and Caring Spaces.
U: Edwards, C.P., Gandini, L., Forman, G. (ed.). The Hundred
Languages of Children The Reggio Emilia Approach, Advanced
Reflections. London: Ablex Publishing Corporation, 161 - 178.
Gardner, H. (1997). Extraordinary Minds. New York: A Division of
HarperCollins Publishers. Katz, L.G., Chard, S.C. (1997). Engaging
Children's Minds: The Project Approach. Norwood, New Jersey: Ablex
Publishing Corporation. Slunjski E. (2008). Djeji vrti, zajednica
koja ui. Zagreb: Naklada Ljevak. Starc. B. i sur. (2004). Osobine i
psiholoki uvjeti razvoja djeteta predkolske dobi. Zagreb: Golden
Marketing - Tehnicka knjiga. Szanton, E.S. (2000). Kurikulum za
jaslice : razvojno-primjereni program za djecu od roenja do 3
godine : prirunik br. 2. Zagreb: Udruga roditelja Korak po korak za
promicanje kvalitete ivljenja djece i obitelji. White, R.,
Stoecklin, V. (1998). Children's Outdoor Play & Learning
Environments: Returning to nature. Early Childhood News Magazine.
Preuzeto 30.3.2013. s:
http://www.whitehutchinson.com/children/articles/outdoor.shtml
10