Poslednje godine XX veka su obeležile rasprave o tome kako se klima Zemlje
nepobitno menja i to ne onim tokom kojim se očekivalo. Zapravo klimatske
promene na zemlji su mnogo brže i idu u pravcu koji niko nije mogao ni da
zamisli. O uticaju koji čovek ima na klimu se
mnogo govori. Kao glavni uzrok svih promena se navodi čovek i njegovo
konstantnozagađivanje planete Zemlje različitim otpadom. Kao ilustrativni
primer svih tih promena i uticaja zagadjivača na svetsku klimu se upotrebljava
termin “staklena bašta“.
Šta je to efekat staklene bašte?
Planeta Zemlja vrši nekoliko kretanja kao što su
rotacija i revolucija. Direktno je zavisna od Sunca i njegove energije koju
prima i akumulira
u svojoj atmosferi. To Sunčevo zračenje se naziva i kratkotalasno zračenje.
Sa druge strane Zemlja stalno emituje drugi vid zračenja, tzv.dugotalasno
zračenje. Zbog sagorevanja fosilnih goriva (ugalj, nafta, gas) dolazi dopovadanog sadržaja gasova sa efektom staklene bašte u atmosferi. Kao primarni gas se pominjeCO2 ili ugljen dioksid, ali tu su i ugljenmonoksid, sumpor, amonijak...
Kako je odnos izmedju primljene energije od Sunca i oslobodjene energije odZemlje do sada bio ubalansu zbog povišenog sadržaja gasova u atmosferi sve više se govori o ovojuzajamnoj vezi. Gasovi u atmosferi imaju efekatzadržavanja Zemljinog dugotalasnog zračenja ali u isto vreme ne ometanogpropuštanjaSunčevog kratkotalasnog zračenja. Zbog nemogudnosti odlaženjeenergije, toplote, u medju planetarni prostor dolazi do povišenja temperature na Zemlji a time i do efekta staklene bašte.
Katastrofalne posledice u
budućnosti?
Za poslednjih dvadeset godina naučnici se suočavaju sa sve vedimpromenama na planetiZemlji. Te promene se dovode u vezu sa antropogenim uticajem i to pre svegana zavisnosčoveka od klasičnih vidova energije koju koristi u pokretanju svoje ekonomije. Povišenjetemperature se ogleda u sve bržem i dramatičnijem topljenjusvetskog leda. Zapravo, velike površine na Zemlji su još uvek pod ledom isnegom. Bela boja ima efekat reflektovanjaSunčevog zračenja u atmosferu dok okeani i mora tu energije akumuliraju. Kako dolazi do sve bržeg topljenja leda i snega dolazi i do smanjenja belihpovršina i vedeg akumuliranja Sunčeve toplote.
Po nekim prognozama, do 2100. godine otopiće se s
vi lednici sa Grenlanda a time bi se
nivo mora izdigao za čitavih 6 metara.
Po drugim još katastrofalnijim predviđanjima, do istegodine bi se otopio i sav
led sa Arktika čime bi nivo mora bio još viši a posledice po živi svet
nesagledive. Ako se zna da 90% sveta živi na 200km udaljenosti od mora to
pokazuje da bivećina populacije ostala bez svojih domova. Sa druge strane,
zapažaju se sve veće nestašice pijaće vode u svetu. Današnji predeli
podsaharske Afrike postaju prave pustinje koje onemogućavaju bavljenje bilo
kakvog vida poljoprivrede.
Nedostatak pijaće vode i siromašni sanitarni uslovi će narednih godina ubiti
više ljudi nego svi ratovi zajedno. Sem otapanja leda kao posledica
otopljavanja klime došlo bi i do promena u samim morima. Morske struje
bi poremetile svoje cikluse i poznata Golfska morska struja bi usled povišenja
temperature potpuno usporila a time bi i promenila svoj pravac. To bi dovelo i
do pojave sve jačih uragana koji bi se premeštali i severnije nego što su danas.
Polovina biljnih i životinjskih vrsta bi izumrla a
nestašica hrane bi bila svakodnevna. Kao veliki problem se navodi i sve manji
broj površina pod šumama. “ Pluća sveta “ kako se još i nazivaju šume Južne
Amerike su pod sve većom sečom zbog drvne mase i zauzimanja obradivih
površina.
Da li je sve baš tako?
Planeta Zemlja je stara oko 4,3 milijarde godina i kroz svoju geološku istoriju je prolazila kroz toplije i hladnije periode. Od momenta kada je shvadeno da se klima tokom Zeljine istorije menjala pojavile su se i različite teorije o timpromenama. Sve hipoteze se svrstavaju u dve grupe: astronomske igeografske.
Jedna od astronomskih hipoteza se bazira na tome da Sunčev sistem obidje oko
centra Galaktike ili Mlečnog puta za 226 miliona godina. Na tom putu prolazi
kroz oblake kosmičke prašine. Po nekim autorima pri tom prolasku Sunčeva
energija je jača a po drugim autorima je zapravo obrnuto,ona je slabija. Ove
promene su utvrđene i vezuju se za svakih 50 do 60 miliona godina.
M.Milanković je utvrdio da postoje ciklične promene i to na svakih 100.000,
41.000 i 22.000 godina. Po njemu, uticaji na planetu Zemlju su daleko izvan
njenih okvira i vezuju se za
Sunčevu energiju. Zapravo,Zemlja se sada pri svom kretanju kroz medju
planetarno prostor nalazi u toplijem periodu. Po nekim autorima iz ovog
perioda ćemo izaći za nekih 70 a po drugima za nekih 100 godina.
Da efekat staklene bašte nije presudan u promenama temperatura na Zemlji
pokazuju i podaci koji su prikupljeni na Balkanskom poluostrvu. Naime,u
jugoistočnoj Srbiji,na prostoru ka
Bugarskoj i Grčkoj,dolazi do pada zimskih temperatura a trebalo bi da
rastu.Takodje,usled otapanja lednika nivo mora je u stalnom porastu ali na
primeru Jadranskog mora se zapažaju
druge pojave.Nivo Jadranskog mora opada i njegova temperatura stagnira već
80 godina. U svetu postoje slična odstupanja od tvrdnji u prilog efektu staklene
baste.Porast temperature nije svuda isti i nisu svuda vidljive promene klime.
Opaža se da je došlo do velikih otpanja i na Antarktiku
ali da ova otapanja nisu u direktnoj vezi sa povišenom temperaturom na zemlji.
Na Južnom polu temperature opadaju a trebalo bi da rastu.
Analize zaista pokazuju da je došlo do porasta temperature u prošlom
veku.Prošli vek je najtopliji u ovom milenijumu ali se ta pojava vezuje za
povećanu Sunčevu
i vulkansku aktivnost. Dok se poslednje godine XX veka i početak XXI veka
vezuju za povećanu aktivnost gasova sa efektom staklene bašte.
Kako dalje?
Svetska ekonomija se danas suočava sa sve većom krizom koja je pre svega
uslovljena nedostatkom nafte na tržištu. Svetske rezerve crnog zlata se
procenjuju na još nekih trideset godina i ubrzano se traže rešenja kako se
osloboditi zavisnosti od upotrebe nafte i njenih
derivata. Sa rezervama uglja situacija je bolja.Svetske rezerve se procenjuju n
a još oko 400 godina exploatacije. Sa prljavih odlučno treba preći na čiste
vidove energije. Tu se pre svega misli na vetar, rad reka, morskih talasa i struja
i naravno Sunčevu energiju. Od goriva se sve više
koristi tzv. biodizel koji je sintetisan od biljnih vrsta i koji minimalno
zagadjuje životnu sredinu.
Po sadašnjem dogovoru, UN i njihove komisije za klimatske promene, do
2012. godine polovina velikih zagadjivača bi trebalo da prepolove ispuštanje
gasova sa efektom staklene bašte.
Na samitu G8 najrazvijenijih zemalja,koji se održao u Japanu 2008. godine,
usvojeno je da najveći zagađivači prepolove emisiju štetnih gasova do 2050.
godine.
Kao zaključak se može uzeti da antropogeni uticaj jeste značajan ali ne i
presudan na promenu klime, već je to ipak Sunce i njegovo zračenje. Uz
propisno vođenje računa o životnoj sredini i stalnu edukaciju stanovništva
Zemlja ima dobre šanse da i dalje ostane naš dom.
Beograd, Zagreb…Ivan Zidarevic, diplomirani geograf