onaj iz djetinjstva. Glas Serbezovskog i orijentalne glazbe, teljima. … · 2020. 8. 26. · Glas Serbezovskog i orijentalne glazbe, udružen s navodnom mladenačkom patnjom i Walterom.

Resentiman

Odagnati melankoliju, nema jake protuteže.

S njom je udruženo putovanje vlakom, hod po tračnicama, svjetla novog supermarketa koji zatire

onaj iz djetinjstva.

Odbjegli hrt korača pokraj bunkera i blage betonske uzvisine, sjećanje na pušenje cigareta.

Glas Serbezovskog i orijentalne glazbe, udružen s navodnom mladenačkom patnjom i Walterom.

Hrtovi su osjećajni psi, želja za praćenjem njegova traga.

Lijevo od bunkera zemljište imućnika zatire trag prvih tuča iz djetinjstva s prvim prijateljima.

Sentimentalnost urasla u tkivo kao mit stvoren o nepostojećoj osobi.

Duga šiljata brada očekuje osudu roditelja, a samo sam želio progovoriti o melankoliji povratka.

***

U podvodnom je raslinstvu i gustišu grančica ostalo sjećanje na pounutrenje vrijednosnih ideala.

Njegova je brodica sama otplovila do Crnog mora. Bio je ahasver, bez spokoja, velike crne oči

više ne obuhvaćaju cijeli obzor. S njim su otputovali Mihalić i Kiš.

Bono Cvitkušić, 2. godina preddiplomskog studija Sociologije i hrvatskog jezika i

književnosti

Vladarici, čuvarici, njoj

Nježnica šarena

Pupolja se, raste, cvjeta

Raduje život

Vedrozelena

Zujava, žuborava, cvrkutava

Životom raduje

Dora Jovanović, 2. godina preddiplomskog studija Hrvatskog jezika i književnosti i

povijesti

Žrtva

Karizma božanstva

Kreacija prirode

Njezin majstorski artefakt.

Usijeca život

Nadu.

Traži nešto veće

Stavlja na sebe teret ideala.

Teret teži od zemlje

Ali žar ne da na uzmak.

Otpor teroru

Vodilja slijepih.

Želja koja se ne slama.

Ljubav koja ne posrće.

U njoj traže spas

Mir

Kraj.

Tena Batković, 2. godina preddiplomskog studija Engleskog jezika i književnosti i

hrvatskog jezika i književnosti

Studentski modus vivendi

0 slučajeva

Povratak na staro

Ali kako?

Zadaća

Kolokvij

Ispit

Mislim da ću ostati gdje jesam

još malo…

Karolina Juretić, 2. godina preddiplomskog studija Engleskog jezika i književnosti i

hrvatskog jezika i književnosti

Krvotok

Znam, prešutio te Mihanović

oprosti, nije zlom voljom

Možda si stoga ostala vjekovima mirna

Tiha Slavonska Vodo.

Znam, moj stih ne obećava

slavu vječnu Tebi shodnu

Ali dopusti da Ti moja riječ

podari slobodu.

Teci, živi, diši!

Za nas, Tebi vjerne.

Kroz nas, jer polako odumiru

alveole naših granica.

Ante Jurišić, 2. godina preddiplomskog studija Engleskog jezika i književnosti i hrvatskog

jezika i književnosti

***

Radost.

Njihanje na vjetru.

Padam.

Ne padam.

U meni Sunce pravi kolutove.

Nosim gibanje.

Krug se zatvara.

Vlatka Krčelić, 2. godina preddiplomskog studija Engleskog jezika i književnosti i

hrvatskog jezika i književnosti

Taktilna

Ako ju možeš razaznati,

uhvatiti frekvencije,

opipati otkucaje, čuti miris

u brzacima margareta,

susresti pogled labuda,

namignuti suncu,

onda nema sumnje, ona je.

Onako stasita, gromka i lijepa.

Progutaj ju!

Iva Majić-Mazul, 2. godina preddiplomskog studija Engleskog jezika i književnosti i

hrvatskog jezika i književnosti

Bachov oratorij

Ljubav mog života.

Dođi.

Vidi.

Gledaj.

Dodirni.

Slušaj.

Prepoznaj.

Tu je.

On je.

On.

Sin Davidov,

Emanuel.

Ljubav mog života.

Sandra Naletilić, 2. godina preddiplomskog studija Engleskog jezika i književnosti i

hrvatskog jezika i književnosti

leptiri, cvijeće i skakavci

treći četvrti peti mjesec

vani miriše na jasmin

oblačim tanku teksas jaknu

kupljenu na slijepo iz vlastite sobe

ne znam gdje i točno, ali kasnim

u četiri ujutro čuju se cvrkuti

vrane, golubovi, vrapci, svrake

traže ljubav, negdje sam čitala

čekaj malo, zašto ja još ne spavam?

umjesto misli čujem ptice

vani je toplo

rublje prostrto na balkonima miriše

oblači se

pred sobom više ne vidim ništa

i usta su mi puna kiše

proljeće je

cvijeće nas pozdravlja

i svuda oko njega su leptiri i skakavci

zabodeni u bubrege i vratove

čekaju svoje ljeto

j u č e r o k o p o l a 2

Jučer sam se oko pola dva

Zgadila nekome

I ovoga puta

To nisu bili moji prijatelji

Koje sam zaboravila

Kada mi nije bilo lako

Jučer je netko oko pola dva

Poželio da se nikada nisam rodila

I ovoga puta

To nisu bili moji roditelji

Kojima sam zaželjela smrt

Kada nisam bila dobro raspoložena

Jučer je netko oko pola dva

Poželio nanijeti mi zlo

I ovoga puta

To nije bila moja ljubav

Koju sam prevarila

Kada sam bila usamljena

Jučer sam se oko pola dva

Zgadila nekome

I ovoga puta

To sam bila ja

Koja jesam ovo

Kada postojim

Anđela Simić, 2. godina preddiplomskog studija Engleskog jezika i književnosti i hrvatskog

jezika i književnosti

Bez privatnosti

Promatram pčelu

Koncentriranu na rad,

Narušavam privatnost,

Pa šta? Okrutno

Ometana, tamna buba u fokusu.

Škljoc!

Uhvaćena.

Prokletstvo.

Kažnjena.

Marija Šokčević, 2. godina preddiplomskog studija Engleskog jezika i književnosti i

hrvatskog jezika i književnosti

Priroda i društvo

Dva, četiri, šest

Koliko nogu imaš

Nije bitno

Dio smo prirode

Ona nagrađuje

Ona kažnjava

Bez nje ne možemo

Ona bez nas može

Može li?

Bez nas se gubi i ona

Mučimo ju

Muči ona nas

A opet se volimo

Fabijan Vujić, 2. godina preddiplomskog studija Engleskog jezika i književnosti i

hrvatskog jezika i književnosti

U jednom smjeru

Čitav spektar koraka.

Oklijevajućih, paničnih, ekstatičnih.

Koprena prašine prekriva nestabilni most.

U bespućima misli, na kraju horizonta,

nazire se zvijezda.

Na peronu, gdje susreću se čelične vrpce,

isprepliću se hologramske sudbine.

Odredište? Još uvijek nepoznato.

Lutaranje. Umovanje. Epifanija.

Dragana Zundanović, 2. godina preddiplomskog studija Engleskog jezika i književnosti i

hrvatskog jezika i književnosti

Razmak

Razmakni se

Odmakni se

Puno vas je

Ne može!

Gužva je

Gužva gužva gužva gužva gužva

Zbijeni ste

2020

Sjaji se

Blješti

Ne može!

Zove

Dolazi

Ne gledaj

Ne može!

Ne dodiruj

Ne prilazi

Ne dotiči

Ne može!

Sudarit ćete se

Razdvoji se

Blizu ste

Ne može!

Distanciraj se

Ne zbližavaj se

Ne približavaj se

Ne može!

Puno vas je

Gdje su vam maske

Aha

Imate.

Iva Škarica, 2. godina preddiplomskog studija Sociologije i hrvatskog jezika i književnosti

Bezimena

Pogledaj!

Pastelna je, namreškana

Oblaže nas

Oblacima nebolikim,

vječnim

krznenim očima lutajućeg rakursa

Sunčevom alkemijom beskraja. Stvarna.

Ti si njena molekula

Tvoje srce pumpa

zajedno.

I dišeterastete

u mitskim konceptima prostranstava.

Šapćete tiho

šifriranim natpisima

Ali tko?

Priroda se voli okruživati tajnama

Bezimenih cesta

Začudnoga čara.

Valentina Bosanac, 2.godina preddiplomskog studija Hrvatskog jezika i književnosti

Crveno

Ljubičasta ili žuta,

sama ili u paru?

Opet razgali osmijeh, intiman –

u sjenkama njezina lica!

Prilazi joj, trnje zaprijeti.

Ima ljudske gene, rekli bismo,

teritorijalna imitatorica!

Dvije ili cjelina, stoje poprskane suncem.

U cjelini, lijepa slika, objektivom ugođena estetika…

Jedna drugoj ne smeta, jedna drugu uvažava!

Čini dobro, bojom, čulima –

I ljudi bi trebali, sebi i drugima,

Crveno pokloniti!

Josip Hrženjak, 2. godina preddiplomskog studija Hrvatskog jezika i književnosti

U niskom startu

Ispod plave modrine

život kreće niskim startom.

Sunce ga zasjaji, zatetoši;

Cvjetište porodi korolu

koja stari, stari, stari –

dok ne razgradi svaku svoju lat;

Vidi se to u rebrima cvjetastoga tkiva.

Ispod naopakog mora život se i gubi;

I cvijet dobije bore, zar ne?

Al' mu lijepo stoje?

I umah se opet rasprši;

Oblaci mu dobacuju –

Žele ga potapšati!

I tako

sve iznova –

Iznova, i iznova, i iznova…

Ispod plave modrine!

Marijana Ljulj, 2. godina preddiplomskog studija Hrvatskog jezika i književnosti

Kvadrat

Kutija, kocka, zatvorenost, jednostavnost, sve

čiste linije, niti u širinu, niti u visinu, uniseks,

zar ne želiš sigurnost, zajedništvo, mi pružamo

uslugu davanja novih identiteta, uslugu nepo-

stojanosti individualiteta, ali ipak nemaš izbora,

da, ekonomičnost, jednostavnost uvijek na kraju

prevlada, čiste linije, zatvorenost, kocka, kutija

Mihael Vidaković, 2. godina preddiplomskog studija Hrvatskog jezika i književnosti

Trenutak

STANI

okreni se,

udahni.

Pogledaj svijet koji počinje oko rubova tvoga tijela,

Pogledaj ljude u koje toneš,

Pogledaj nebo, kozmičku repeticiju zvijezda.

STANI – zakopaj trenutak.

Ne propusti pejzažne stereotipe

zalazak sunca, zvrkut ptica, žubor vode

Ne propusti skupljanje peludi, kinetiku oblaka

Ono što ti je dano, što te drži iznad tla.

U svijetu koji tutnji

budi tragač tišine,

onaj koji stoji!

I promotri kožom taj svijet

koji se nudi.

Nikolina Đuzel, 2.godina preddiplomskog studija Hrvatskog jezika i književnosti

Pogled

Kamo gledati?

Što vidjeti?

Kako prosuditi?

Odraz žabe u bezimenom prljavom potoku.

Procvjetalo mlado stablo u mirisnoj ulici.

Probušena, istrošena dječja lopta na praznom igralištu.

Zarazni osmijeh zanesene mladosti na putu kući.

Apokalipsa sreće.

Avantura mira.

Punoća praznine.

Oboje.

I ruža i trn.

Lana Bešenski, 2. godina preddiplomskog studija Hrvatskog jezika i književnosti

Toplo-hladno

Nestabilno osunčan, prevrtljiv, kišovit, snjegovit,

u jutru omjeriv suncu – iskričav, vrckav, radostan,

cvjetasto buja, šareni,

navija za ugodu.

Onda pripušta magle, zaklanja dnevno svjetlo, igra na protuslovlje,

podmazuje krila za hitan let.

Voli trenutak,

osnažuje zamračenje, orkansko šuštanje,

silaznu putanju, figuru kontrasta.

Igra se skrivača.

Traži utočište.

Maskira se u ALBATROSA!

Plesom kiše ispire nanose

pustog lišća, pustih ulica, pustih ptica, pustih daljina, puste pustinje,

do duge od novog snijega i mećave

u crno-bijeloj pustoći do čvrstog

A ONDA,

do bljeska u ZAUVIJEK!!

Ana Babok, 2. godina preddiplomskog studija Hrvatskog jezika i književnosti