Om Om Shri Satguruve Namah - Babajijeva Knjiga

1

OM OM SHRI SATGURUVE NAMAH

OM SAHNAV VATU SAHNAV BHUNAKATU SAH VIRYAM KARVAV HAI TEJASVI NAVTHEETMASTU MA VIDVISHAV HAI OM GLAUM SHRI GANESHAYE NAMAH U spomen na mog sina Rakesha Probudi se, ume moj, da mi san ne učini uši gluhima Na zvuk koraka, Jer moj Učitelj stiţe. Da mi dani ne bi uzalud prošli, Pripazi, srce moje, Na zvukove boţanske melodije Koja izvire iz njegovog bića, Kad moj Učitelj bude dolazio. Stopi se, dušo moja, s Golemošću njegove ljubavi, Jer dugo sam čekala, A sada, Moj Učitelj stiţe.

2

Predgovor

Je li moguće da takvo biće postoji? Da, moguće je, i on zaista postoji. Pa kako to da svijet nije čuo za njega? Jedini razlog tome je taj što on ţeli da bude tako.

Ljudi iz najviših slojeva društva - industrijalci, osobe raznih profesija, kao i ljudi iz viših vladinih krugova - svi oni traţe njegovu pomoć. I najsiromašniji meĎu siromašnima traţe njegovu pomoć i dobivaju je. Ljudi koji se bave astrologijom, astronomijom, magijom, tantrom i medicinom dobivaju od njega pomoć i savjete. Mediji, duhovi, vidovnjaci, pa čak i yogiji, svi mu oni prilaze, iskušavaju ga i iskazuju mu poštovanje. On vodi duhovne aspirante i one koji su već na boţanskom putu. Ţivoti parova bez djece procvjetali su nakon što su postali roditelji uz pomoć njegovih blagoslova. Ima slučajeva u kojima Učitelj produţava ţivote ljudi kada to smatra potrebnim, a ponekad zna čak i mrtve povratiti u ţivot. Mnogo je puta izricao proročanstva koja su se naknadno pokazala točnima. Jedno je takvo proročanstvo dovelo i do stvaranja ove knjige. Kada sam jednom prilikom posjetila Učitelja s namjerom da ga zamolim da mi pruţi pomoć i da me savjetuje, rekao mi je sljedeće, “Teško mi je reći ti ovo što ti sada moram reći zato što si majka. Trebala bi se nekako pokušati udaljiti od činjenice da će tvoj sin umrijeti za četiri do pet godina.” Te su riječi ostale u mom umu. Bila sam svjesna njihove vaţnosti, ali nekako nisu me proganjale. Moţda je bilo tako zbog Učiteljeve milosti. Dogodilo se upravo onako kako je prorekao, i to u Chandigarhu u lipnju 1992. godine. Izgubila sam sina iznenada i na tragičan način, i to me u potpunosti skrhalo. On je bio mlad i zgodan čovjek od samo trideset i tri godine, vrlo inteligentan liječnik u punini svoje mladosti. Četrdeset i pet dana nakon njegove smrti suprug i ja otišli smo u SAD našem starijem sinu, i tamo smo proveli dva mjeseca s njim i s njegovom obitelji. To jest pomoglo, meĎutim kad smo se vratili u Chandigarh, sin mi je nedostajao, a u mom je ţivotu, osim tuge, postojala i velika praznina koju nisam znala kako ispuniti. Jednog sam dana razmišljala o tome što da učinim s vlastitim ţivotom, i tada mi je pala na um pomisao da napišem knjigu o svom sinu. Nakon mjesec dana otišla sam u Punu kako bih se susrela s Učiteljem. Bila sam zaprepaštena kad mi je rekao, “Već neko vrijeme ţeliš napisati knjigu.” Klimnula sam. “Ako budeš pisala o sinu, osjećat ćeš bol; ţelim da napišeš knjigu o meni”. Bila sam zaista iznenaĎena i smatrala sam da ne misli ozbiljno. “Da li to zaista misliš?” upitala sam. Nakon što mi je odgovorio potvrdno, osjećala sam se potpuno nesposobnom za preuzimanje tog zadatka. “Ali je te uopće ne poznajem,” rekla sam ponizno. Bila sam s Učiteljem petnaest godina, ali znala sam da čovjeku nije dovoljno niti petnaest ţivota kako bi ga upoznao. “Moţeš razgovarati s ljudima, i to s koliko god ţeliš ljudi iz svih slojeva širom Indije; Bog će te nadahnuti, ja ću te nadahnuti,” rekao je. I tako je nastala ova knjiga. Počela sam

3

razgovarati s ljudima, a kada su činjenice izronile na površinu, slika stvorena o Učitelju bila je nevjerojatna. Ono što se moţe otkriti u razgovorima koji traju od pola sata do sat vremena je definitivno ono što je najjače zabiljeţeno u umovima poklonika. MeĎutim, pitanje s početka ove knjige postajalo je sve jače i jače, i još uvijek nema odgovora na njega, “Da li takvo biće moţe zaista postojati?” Bilješka

Kad bi trebalo detaljno prepričati kako je Učitelj pruţao pomoć ljudima koji su hrlili k njemu na tako nevjerojatne načine da se to gotovo moţe nazvati čudima, ispunili bi se cijeli tomovi knjiga. Kod stvaranja ove knjige vodilo se računa o tome da se takvi slučajevi svedu na minimum, i zapravo su činjenice otkrivene u razgovorima ublaţene tako da nema pretjerivanja uzrokovanih emocionalnim izljevima poklonika. I ne samo to: da bi se čim je više moguće izbjegla svaka nedosljednost, zamolila sam svaku osobu s kojom sam razgovarala da pročita napisano kako bismo bili sigurni da nije došlo ni do kakvog iskrivljavanja činjenica. Najvaţnije od svega je to da je i sam Učitelj pročitao svaku riječ iz ove knjige i ispravio prepričavanje slijeda dogaĎaja tamo gdje je, po njegovom mišljenju, ono bilo obojeno osjećajima glavnog lika, i tamo gdje su činjenice bile i najmanje izmijenjene. Stoga ova knjiga sadrţi samo i jedino istinu. Ţeljela bih izraziti svoju zahvalnost svim ljudima s kojima sam razgovarala, svima koji su odgovarali na moja pitanja i svima koji su progovorili o svojim iskustvima s Učiteljem. Zahvaljujem i onima koji su pruţili vrijednu pomoć kod izdavanja ove knjige, kao i onima uz čije je savjete postala još bolja. Jai Shambhu Učitelj je ovdje Sushma Batra Jai Shambhu Jai Shambhu Jai Shambhu Jai Shambhu Jai Shambhu

4

Sadrţaj 1. Prolog 2. Uvod 3. Osvit 4. Cvjetanje 5. Miomiris 6. Miris se širi 7. Cvijeće u cvatu 8. Sjeverac 9. Zanos 10. Cvat 11. Planinski povjetarac 12. Preko mora 13. Preobilje 14. Ptice Sahyadarija 15. Prisni odnosi 16. Putnik 17. Počinak 18. Plamen 19. Ispitivanje 20. Promišljanja 21. Moć zapaţanja 22. Skrivena stvarnost 23. Otkrivenje 24. Nebeski ritam 25. Epilog

5

1. Prolog Posvećeno mom uvaţenom Učitelju I ostalim velikim Majstorima, riznicama Tajanstvene Mudrosti, Koji vode ljudski rod prema portalu Istine. Da li se veliki prosvijetljeni Majstori odlučuju pojaviti s vremena na vrijeme na zemaljskoj ravni zbog velikodušnosti u svojim srcima i zbog ljubavi koju osjećaju prema ljudskom rodu, kako bi ga vodili varavim putovima Ţivota prema svjetlosti koja se nalazi pred njima? Moţda je tako. Mistika velikih Himalaya oduvijek je povezana s mudrošću rišija, mudraca i starodrevnih učenih ljudi. I zaista, ljepota i čistoća prirode od pamtivijeka privlači čovjekovu boţansku srţ. TakoĎer je istina i to da su mistici za ozbiljne meditacije i kontemplacije pronalazili mirna utočišta pokraj svetih rijeka ili u pećinama usred snijegom prekrivenih planina. No svakako je krajnje netočno pretpostaviti da visoko razvijene i prosvijetljene duše ne mogu dijeliti ţivot s jednostavnim ljudima u prometnim gradovima, ili da se ne mogu naći u raznim društvenim prigodama u salonima pripadnika elitnih krugova društva. Da li je veliki Tibetanski Majstor došao na ovu ravan kao Maha Avatar Yogi, besmrtni himalajski mudrac? Od davnine, u raznim krajevima, U bliskim i dalekim zemljama, Kad god su duše čeznule za ponovnim pronalaţenjem svojih sidrišta, Pojavljivali su se Učitelji. MeĎu visokim himalajskim lancima, Sa četom svojih odabranika Uokolo se kretao besmrtni mudrac Poznat kao Mahavatar. Bio je Ţivot, Svjetlost i Moć Utjelovljen u smrtnom tijelu, Blagoslovljeni su bili oni koje je učinio svojima Kako bi ih poveo preko Rijeke Vremena. Puno kasnije, u malom selu Na sjeverozapadu himalajskih brda Pojavio se mudrac kojeg nitko dotad nije poznavao I osvojio srca i mladih i starih. Bio je nepoznata roda, kaste i vjere, Čak mu ni imena znali nisu. Mudre je savjete dijelio i mnoge je bolesne iscijelio I zborio je o ţivotu nakon ovoga. Kad se pronijela riječ o mudracu s Himalaya, Mnogi su dolazili iz bliza i iz daleka Poklonili su mu ljubav, iskazali mu poštovanje, Jer svima je bio otac i prijatelj. Odjeven u plašt istočnjačkih mudraca, S tibetanskom kapom koja mu je prekrivala uši, Sućutan, pun ljubavi i dobrostivog pogleda

6

Jednostavniji je bio od ikoga drugoga. Izgubljen u ekstazi, Danima se ne bi pomicao, jeo, niti progovarao, No kad bi izvodio yajne, Ne bi mu promicao niti najmanji ritual. Bio je Majstor Duhovne Znanosti, Kralj svih yogija koji je spoznao Vrhunsko. Mnoga je čuda činio kako bi im pomogao I svima je, do jednoga, ţivote promijenio. Nije podučavao kroz propovijedi, niti kroz knjige, Niti dodirom, niti pogledom. Njegova je duša općila s drugim dušama, I na taj ih je način vodio onkraj prolaznog ţivota, Prema Jastvu, prema nutarnjem blaţenstvu. Mnogi su ljudi hrlili kako bi mu dodirnuli stopala, I darove nosili kako bi mu iskazali počast, Ali on ih nije niti dotakao, niti pogledao ih nije, Jer kamen i zlato njemu su potpuno isti. Gradili su mu pustinjačke nastambe, No to ga nije moglo zadrţati niti vezati, Neuhvatljiv je bio i sve ih je napustio; Nitko ga nije vidio kad je odlazio, nitko mu nije rekao zbogom. Praiskonska svjetlosti, je li se to sam Shiva Stvorio meĎu njima kako bi blagoslovio one koji mu pripadaju? Ţalovali su za njim i čudili se Otkud li je stigao i kamo li je otišao. No prije no što je nestao, otkrio je Da će dvadeset godina proći Prije nego što se ponovno pojavi na ovoj ravni. Neće se više nastaniti u snjeţnim krajevima Niti u brdima prošaranim rijekama i potocima, Već će mu tada poštovanje iskazivati ocean S glazbom svojih obijesnih valova, Jer dom će svoj tamo stvoriti U Sahyadriju na zapadu.

7

2. Uvod Sedam duginih boja stapa se U bijeli i čisti sjaj bez i jedne mrlje; Sedam nota Čini sklad vedrih melodija; Kakav li si ti spoj nota i nijansi, moj Učitelju? Kakva li si ti duboka mudrost, kakve neviĎene Istine? I Učitelj je ponovno ovdje… Ako se stoljeća izmjenjuju i usavršavaju jedan mali i divlji cvijetak, koliko inkarnacija i kakve karme mogu usavršiti neku dušu? RoĎenje velikog Učitelja vrhunac je evolucije duše. Snaga dobrih djela počinjenih u bezbrojnim ţivotima blagoslivlja Zemlju rijetkim cvijetom čiji miomiris proţima velik dio zemaljske kugle, a njegov se utjecaj osjeća stoljećima. Govorim vam o upravo takvom Učitelju, o potpuno ostvarenoj i razvijenoj duši koja nema potrebu za ruhom i koja nema potrebu za uzimanjem tijela i silaţenjem na Zemlju; on je ovdje vlastitom voljom, on je “Nirmankaya” koji blagoslivlja ţedno tlo obilno ga polijevajući vlastitim nektarom. Koliko je puta Učitelj sišao na zemaljsku ravan ne bi li pomogao dušama koje teţe za time da prijeĎu more iluzija? Uzeo je fizičko tijelo ne jednom, već bezbroj puta, i to ne samo u jednoj zemlji, već na različitim krajevima svijeta. Sebi je privlačio ljude koji su čeznuli za nečim višim od onog što im je svijet mogao pruţiti. Pomagao im je i vodio ih, a potom bi, po dovršetku svog zadatka, napuštao fizičko tijelo i nestajao. Došao je iz veličanstvenih predjela, Tako dalekih od zemlje smrtnika, Došao je, iako slobodan od svih okova ove ravni, Jer mu je srce bilo ispunjeno ljubavlju i sućuti A tuge smrtnika onemogućavale su mu pronalaţenje spokoja. Vječno blaţenstvo nije ga moglo dovesti u kušnju, niti ga je moglo zadrţati Jer dogod je vlaţnih očiju i bolnih srdaca On ne moţe ostati ravnodušan. Taj Siddha, Adept, taj najveći od svih mudraca Sa svojim iscjeljujućim dodirom i pogledom punim ljubavi Došao je podučavati, uzdizati i voditi ljude Daleko od mjesta na kojima su dotad boravili njihovi umovi i duše. Neke je privukao k sebi i utaţio njihovu ţeĎ. A drugi su samo zadivljeno Stajali u daljini. Zatim je došlo vrijeme u kojem su cvjetovi istine, ljubavi i plemenitosti uvenuli, a prevladao je korov pohlepe i arogancije. Kako je čovjek mogao biti sretan? Negdje je putem izgubio tajnu, bio je zaslijepljen ţeljama, a njegova je bijeda postajala sve veća i veća. Novac je bio jedini Bog kojeg je poštivao, a da bi došao do njega bio je spreman spustiti se na najniţe moguće grane. Stoga su suptilne emanacije misli bile nečiste, mentalna atmosfera tamna, a “akasha” je bila ispunjena prljavim misaonim valovima.

8

Ljudi se nisu obazirali na propovjednike koji su govorili s propovjedaonica, jer učitelji se nisu nalazili meĎu njima. Oni se nisu morali suočavati sa ţivotnim izazovima, a okrutnosti i represije koje su se u tom razdoblju dogaĎale njima nisu predstavljale problem. A najvaţnije od svega je to da nisu bili razvlačeni u dva smjera, jer kada bi se okrenuli Bogu, svijet im nije donosio propast. Učitelj je osjetio potrebe ljudi i odlučio je uzeti fizičko tijelo i ponovno doći, s time da se ovoga puta nalazi meĎu njima, da radi i da se muči zajedno s njima, da se suočava sa svim odgovornostima s kojima se oni suočavaju, i da ih savjetuje i pomaţe im vlastitim primjerom. Učitelj je danas na ovoj ravni, Blagog vladanja i ljubaznog ophoĎenja, Rame uz rame s ostalima se muči, No nikakvi oblaci ne nagrĎuju mir njegovog lica. Ţivot mu je sloţen baš kao i svim ostalim ljudima, No on lagano plovi kroz olujne valove; On je veliki karma yogi, Nedjelatan iznutra, a neprestance djelatan izvana. A oni gledaju, upijaju i uče Od neprocjenjivog bisera kojeg nikakvo blato ne moţe uprljati; Privlači ih njegov čisti sjaj kako bi postali U svijetu u potpunosti aktivni, a iznutra sasvim slobodni. Taj je Učitelj, taj suvremeni Mesija, i moj Učitelj, a ja sam zapanjena vlastitom odvaţnošću zbog preuzimanja golemog zadatka odgonetavanja tajne koju on predstavlja. Čak i da sam obdarena najoštroumnijim intelektom i dubokom mudrošću, čak i da su moje moći zapaţanja velike, a pamćenje savršeno, ipak ne bih nipošto mogla biti sigurna da ću ikada uspjeti ljudima otkriti neke osobine ovako rijetke osobe koja predstavlja pravu tajnu za ljude. Moja ograničenja su jedino u što sam sigurna, no svejedno ću pokušati uhvatiti na platnu vlastitog uma lik ovog velikog bića koje moţe razumjeti sve, ali koje nikada ne moţe biti shvaćeno, koje se moţe nalaziti blizu ostajući pritom sasvim neuhvatljivo. Učitelj nas pri svakom susretu sve više zbunjuje. On raspliće zbrke u našim glavama, no ostavlja nas zbunjenima dok razmišljamo o njemu. Ukoliko on, neusporedivi, ne odluči razotkriti sebe samog, moj um moţe shvatiti vrlo malo, a moje pero moţe isto tako malo opisati. Jer, moţe li konačno ikada proniknuti u beskonačno? Je li krijesnica dostojna toga da prosuĎuje mjesec, Ili svijeća toga da odmjeruje moć sunca? Poput bljeska munje koji nestaje u jednom jedinom trenutku, On nam dopušta da načas spazimo njegovu veličinu, I dok se čudimo onome što smo upravo vidjeli, Taj trenutak prolazi, a on se jednostavno povlači Ostavljajući nas u razmišljanjima o tome Je li to bio samo san Ili smo doista nešto vidjeli!

9

Oni koji su se nalazili u njegovoj blizini vidjeli su jako malo i pitali su se kakva li je cjelina. Kad je ozbiljan, moţda se igra, a kad je neozbiljan, moţda nam otkriva neku veliku Istinu. On je utjelovljenje slobode: poput oblaka koji plovi nebom on ne moţe biti vezan. Zašto bi mario za odobravanje ili bilo što drugo od običnih smrtnika? Čovjek uvijek nastoji zadovoljiti samog sebe smještajući sve što postoji u kategorije i svrstavajući sve na odgovarajuća mjesta, no tko moţe odrediti neodredivo? On jest to što jest, uvijek svoj vlastiti gospodar. Učitelj je za mene ogromna slagalica, a naći njene dijelove i smjestiti ih na pravo mjesto gotovo je nemoguć zadatak, jer kako bi netko uopće mogao procijeniti Učitelja? On je poput blistavog dijamanta koji odsijava milijun boja iz svojih bezbrojnih lica, ali pokazuje samo ono za koje ţeli da ga promatrač vidi. Razni ljudi su u različitim prigodama moţda uspjeli nakratko uhvatiti različite vidove njegove osobe, a to su, iako proturječne, nijanse njegovog bića koje se tako rijetko nalazi na svijetu. Je li on Siddha ili pronicljivi poslovni čovjek? Moţe li biti oboje? Je li on stručnjak na polju magije i Tantre, ili je veliki Majstor, sućutan i milostiv? Oţivljavao je mrtve, pa mogu li ga onda glavobolje doista mučiti? Vrijeme nije poštedjelo njegove poklonike koji su ostarjeli tijekom godina, no kako je on uspio ostati netaknut? Popis je dugačak i pun proturječja, a ona ostavljaju ljude u nagaĎanjima. Učitelj je iznad prostora i vremena, roĎenje i smrt nisu za njega, no zbog beskrajne sućuti koju osjeća prema nama on prihvaća ograničenosti tijela kako bi nas, uvjetovane i ovisne, vodio prema bezuvjetnome. Igra se s nama i sa ţivotom i pritom se cijelo vrijeme zabavlja. On neprekidno svjedoči drami koja se odvija oko njega i u njoj igra mnoge uloge, ali se nikad ne veţe i ne zapliće. Igra se s astrologijom, medicinom, magijom, duhovima, medijima itd., čak i gorljivo uči od takozvanih autoriteta na tim područjima, a zatim ih potuče na vlastitom terenu, izloţi javnosti one koji čine zlo i na koncu ih napušta. Učitelj je ocean sućuti, a njegovoj dobroti i obzirima nema granica. Ljudi mu dolaze sa svojim svjetovnim problemima, a on osjeća njihovu uznemirenosti, nudi im rješenja i usmjerava ih prema ispravnom putu s velikim razumijevanjem i strpljenjem. Ovaj se veliki Siddha koji je razotkrio tajne Nepoznatog kreće meĎu ljudima iz svih slojeva društva ponašajući se prema svima na jednak način, bez obzira na njihov poloţaj ili društveni status. Oblači se, ţivi i radi poput bilo koga od nas, i na svoj jednostavan i izravan način ponekad nam priča o svojim takozvanim problemima hineći da od nas traţi rješenja. A u drugim prigodama, uz pomoć svojih velikih i čudesnih moći i sposobnosti, pomaţe onima koji zavrijeĎuju njegovu pomoć. Jako ga zanimaju posljednji koraci na području znanosti i medicine jer on predviĎa kojim će smjerom krenuti svjetska misao; štoviše, Učitelj igra veliku ulogu u njenom oblikovanju.

10

Iako je obdaren iskričavim intelektom, vrlo strpljivo podnosi i nas i našu prosječnost. Savršenog ukusa i ponašanja, Učitelj je perfekcionist u svakom pogledu, no svejedno snošljivo podnosi naše pogreške i lakoumnosti. MeĎutim, on se pridrţava i vrlo čvrste stege. Pristupačan je, miran i ljubazan, no istovremeno je i dalek i nepristupačan. Često je najmlaĎi u društvu svojih poklonika, no njegov autoritet i magnetizam su takvi da se nitko ne usuĎuje progovoriti ako nije red na njemu. Njegov ţustar um i smisao za humor zapanjuju ljude. On je poput djeteta koje se zabavlja; vješto se poigrava s ljudima i čini se da u tome neizmjerno uţiva. Ljudi oko njega često se ne snalaze i ne znaju je li ozbiljan ili se samo obijesno šali. RoĎenje i smrt njega ne mogu zarobiti, Jučer, danas i sutra su jedno jedino prostranstvo Vrijeme nema tajni pred njim, A letimičnim pogledom moţe sagledati vječnost. Okovi dobrog i lošeg nisu za njega, Jer on je slobodan. Iznad svih zemaljskih sudova i zakona Nalazi se on, Nebeska Svjetlost. Poigrava se sa srcima i dušama ljudi, Oni sve pokušavaju označiti, definirati, No moţe li se uhvatiti svjetlost? Klizi im kroz prste Obuhvaćajući ih svojim tajnovitim zagrljajem. Njegov je bijes posve razumljivo okrenut prema onima koji varaju ljude u ime Boga iskorištavajući njihovu lakovjernost. Njegovu srdţbu izazivaju i oni koji prodaju religiju i duhovnost jer time samo odvlače inteligentne ljude s puta vodeći ih sporednim uličicama i stranputicama umjesto da ih odvedu prema samim portalima Istine. Učitelj kaţe sljedeće, “Ljudi nisu iskreni i ne zavrijeĎuju sresti prave Učitelje, i iz tog razloga susreću samo odraze.” Kad iskreni traţitelji zaista prionu putu, pomoć je tu, no Učitelj kaţe, “Kad bi Krishna danas došao sa svojom flautom, ili Shiva sa svojim zmijama, bi li ih ljudi prihvatili?” Današnji učitelj mora biti jedan od njih, mora raditi i ţivjeti poput njih i mora osjećati ţivotne odgovornosti jednake njihovima. Učitelj vozi vlastiti automobil, opušta se u društvu drugih ljudi, uţiva u cigareti, čak odlazi u klub s prijateljima ili ode pojesti nešto u restoran i ţivi poput bilo kog drugog; meĎutim ipak je, poput poslovičnog lotusa, čist i bez mrlje. On jest u svijetu, ali nije od ovoga svijeta. U bilo kojem trenutku svog ţivota, u bilo koje doba, čovjek se moţe susresti s njime ne saznavši tko je ili ne prepoznavši ga zato što on ţeli da bude tako, ali taj Mesija modernog doba je i te kako prisutan i uvijek je ovdje za ţudnu traţiteljevu dušu. Mogu li rukom uhvatiti pahuljicu, Ili prebrojati zvijezde na mjesecom obasjanom nebu? Mogu li zagrabiti vodu iz ploveće struje, Ili uhvatiti vjetar dok prolazi pored mene?

11

Neuhvatljiv si i neshvatljiv, moj Učitelju, Profinjen i njeţan poput mirisa cvijeća, Samo ti moţeš poznavati vlastitu veličinu i dubinu, Ti si poput neba, poput oceana. 3. Osvit Plodovi bezbrojnih ţivota Doveli su me do stopala mog uzvišenog Učitelja, On mi je ukazao na koprenu tmine I umirio moj nemirni um. Bila sam iskapila do dna šalicu ţivota, i gotovo sam dvadeset godina bila zasićena svime što mi je on mogao ponuditi, kad mi se iznenada i na dramatičan način dogodila promjena nakon što sam pročitala knjigu o duhovnoj strani ţivota. Otvorile su mi se oči i ukazali su mi se novi vidici. Nešto u meni reagiralo je na ono što nisam poznavala, i tako je započela moja duhovna avantura. Čitala sam knjigu za knjigom i stalno sam ţudjela za još nečim. Počela sam slijediti nekakav vlastiti jednostavni duhovni reţim, voljela sam tu drugu stranu svog ţivota i čeznula za time da naučim više. U tom sam se razdoblju s muţem preselila u Bombay zato što je on tamo dobio posao. Moja ţudnja za duhovnim vodičem svakim je danom postajala sve intenzivnija, a providnost me dovela u kontakt s jednim Učiteljevim poklonikom, doktorom Ranjitom. Kada mi je pričao o yogi i o meditaciji, zapitkivala sam ga o njegovom Guruu, a on se ljubazno ponudio da me odvede k njemu, što je i učinio nekoliko dana kasnije. Dok smo te večeri razgovarali o Učitelju, iznenada smo oboje nepogrešivo osjetili miris mirisnih štapića, a to se ponovilo i nekoliko dana kasnije. Kad sam to puno kasnije ispričala Učitelju, rekao mi je da se takvi fenomeni zaista znaju dogoditi. U pratnji tog liječnika, prvi sam put srela Učitelja u njegovoj maloj radionici u kojoj je radio sa svojim pomagačima. Upoznali smo se, a zatim smo popili šalicu čaja. Bio je mlad, nije još bio stigao niti do tridesete, bio je srednje visine, svijetle puti i vrlo zgodan. Bio je odjeven u normalnu odjeću koja se tada nosila i izvrsno je govorio engleski. Ljubazan i lijepog vladanja, činio se vrlo prijaznim. Doktor Ranjit i on su razmijenili neke bilješke i ubrzo potom smo otišli. Učitelj mi je obratio vrlo malo pozornosti, ali u njemu je bilo nečeg čistog i nepatvorenog što me privuklo k njemu. U sljedećih godinu dana povremeno sam ga posjećivala u pratnji doktora Ranjita prije nego što mi je konačno iskazao milost i inicirao me. Bila sam jako uzbuĎena i zadovoljna, jer konačno sam dospjela do stopala svog učitelja i napokon sam mogla utaţiti svoju ţeĎ na izvoru ljubavi. To se nije dogodilo u nekoj planinskoj pustinjačkoj nastambi, niti na nekom zabitom mjestu u blizini neke svete rijeke, već u stanu u otmjenoj četvrti ţivahne metropole - Bombaya, u kojem je Učitelj ţivio sa svojim roditeljima. Učiteljev blagoslov podario mi je novi ţivot, Jer bila sam poput isušene zemlje Koja iščekuje kišu koja daruje ţivot,

12

A miris koji je proizišao iz tog dodira Bila je unutarnja radost koja je proţela cijelo moje biće. Bila sam poput djeteta odvojenog od majke, Osjećala sam tjeskobu i nemir, a oko mene nalazilo se preobilje uţitaka, Učitelj mi je ublaţio bol i usmjerio me na put Prema mom Domu, prema mom Jastvu i prema mom Biću. Nakon inicijacije bila mi je propisana sadhana. Kročila sam na taj put puna radosti, oduševljenja i ţara. Od djetinjstva volim izazove i avanture i kaţem s punim uvjerenjem da nikakvo uzbuĎenje nije jednako onome kad se odlazi u samog sebe i kad se ponovno otkriva vlastito Jastvo. Počela sam se iznutra mijenjati, a moji osjećaji, stajališta i interesi postupno su postajali drugačiji. Često sam viĎala Učitelja; razgovarali bismo, a ja bih mu postavljala mnoga pitanja. On je strpljivo odgovarao na njih i vodio me sve dalje i dalje. U to vrijeme dogaĎala su mi se razna iskustva i brojne ţivotne prekretnice, a on me vodio i objašnjavao mi mnogo toga. Nešto sam razumjela, a nešto nisam. Kada mi je prašina sumnji zamaglila vid I dok su se vodile borbe izmeĎu snaga izvan i unutar mene, Njeţno si me vodio kroz zamršene prolaze mog uma Daleko od neskladnog svijeta, prema nutarnjim simfonijama. Iznenada sam shvatila, i blistavilo je izgubilo svoju privlačnost, Na profinjen i njeţan način otkrio si mi ono nepoznato koje je bilo skriveno, Ţivot je dobio smisao, jednu novu dimenziju, Nepovredive tajne su se razotkrile I privukle me k Jedinome, Transcendentnom i čistom. Kada čovjek napreduje i putuje sve dublje u sebe, njegova se duša u potpunosti predaje Guruu, pa sam se tako i ja prostrla pred Učiteljeva stopala i molila u sebi: Neka budem podatna, Učitelju, tako da me moţeš Oblikovati onako kako Ti srce ţeli, Neka budem šuplja trska, tako da mi Tvoja glazba moţe podariti ţivot, Neka budem prazno platno Tako da me moţeš poprskati s bezbroj boja. Jasno mi je da se promjene u meni dogaĎaju stoga što on radi na meni na tako suptilan način da ja toga nisam niti svjesna. On nas vodi iz jednog ţivota u drugi, prema svjetlu i evoluciji. Jednom sam ga pitala je li me već i ranije vodio. “Vodim te već eonima,” blago mi je odgovorio. UsklaĎuješ me s prirodom, Sviraš na strunama moga bića, Polagano, neskladni tonovi jednostavno nestaju, Donoseći mi bliskost s kozmičkim ritmom.

13

Zatim je došao trenutak u kojem sam morala napustiti Bombay i preseliti se u jedno mjesto na sjeveru Indije. Srce mi se slamalo zato što sam odlazila tako daleko od svog Gurudeva, no on me blagoslovio rekavši mi, “Sljedeći put kada se budemo vidjeli bit ćeš vrlo sretna; upamti, Bog je s tobom i uvijek će biti s tobom.” Njegovi su blagoslovi stalno bili sa mnom, no ja sam čeznula za time da ga češće viĎam. Jednom godišnje otputovala bih u Bombay kako bih se susrela s njim i nakon tih bih godišnjih hodočašća bila nadahnuta, ispunjena i osjećala bih veliko zadovoljstvo. U tim prigodama moja bi sadhana bila izmijenjena ukoliko i kada bi to bilo potrebno. Za vrijeme tih posjeta ispričala bih mu sve što se dogaĎalo otkad smo se posljednji put vidjeli ne zatajivši mu apsolutno ništa. On bi me paţljivo saslušao, a zatim bi mi ponudio svoju pomoć i savjete. Odlasci Učitelju za mene su bili kao odlasci kući. Učitelj je radio za ţivot, a njegov je posao cvjetao, a ja sam bila zbunjena tom stranom njegovog ţivota. Objasnio mi je da nikada nije htio ni o kome biti ovisan i da nikada nije ništa prihvaćao od svojih poklonika, a imao je obveze prema svojim roditeljima iz sadašnjeg ţivota. Učitelj nikada nije podučavao kroz propovijedi ili govore, već bi nam nešto usput rečeno što se tada nije činilo od odveć velika značaja kasnije palo na pamet, i tada bismo shvatili vaţnost te izjave i bogatstvo mudrosti sadrţane u njoj. Nesebična je ljubav njegova prema onima koji ga okruţuju, Otac, majka, prijatelj, filozof i vodič Svima je on; podučava nas na istančane načine O svjetovnom ţivotu, njegovim stupicama i okovima, O bogatstvu, ambicijama i njihovoj nestalnosti, Jer prolazno je samo sjenovita maglica, A nitko ne moţe stajati na ţivom pijesku. RoĎenje i smrt tek su dva razdoblja Duše u njenoj vječnoj potrazi, Ona uzima tijela da bi ih potom odbacila, A nemir je tjera dalje kako bi ţela Karme posijane u prošlim ţivotima, dok istovremeno sije novo sjeme Za kasnije plodove; tako se okreće kotač roĎenja i smrti, Tako se niţu krugovi. Učitelj nas zove da napustimo ovaj labirint, Da se uzdignemo prema novim dimenzijama, Da potraţimo nepromjenljivo, naš vječni dom, Jer mi nismo tek ugasli oblaci koji plutaju uokolo, Već smo široka nebesa, beskrajna i plava. Nismo mi nemirni valići, niti smo golemi valovi, niti smo pjena, Mi smo duboki ocean, spokojan i smiren. Samo nam Guruove riječi mogu raščistiti maglicu I ukloniti povez Maye s naših očiju, Guru nije tijelo, on je sam Bog, U suštini on je Boţanstvo na Zemlji. On svakog vodi natrag k njegovom izvoru Kroz guste guštare i preko mučnih puteva. Kad padnemo, ruku nam pruţa, Jer mi smo u Njemu, a On je u nama. Guru je mantra, Guru je Tirtha,

14

Guru je hram, Guru je Bog. Guru budi zaspalu dušu I pali svjetiljku svojim ţestokim plamenom. Učitelj nam je isticao vaţnost vršenja dobrih djela u ţivotu. Cijelo naše biće mora biti ispunjeno ljubavlju i sućuti prema našoj braći, jer nitko od nas ne ţivi izdvojeno, a svi zajedno činimo neodvojivu cjelinu. Govorio nam je o tome da vlastite obveze trebamo izvršavati s iskrenošću i o tome da moramo voditi normalan ţivot. Duhovni ţivot nije odvojen od svjetovnog, mijenja se jedino točka gledišta. Celibat i uzdrţavanje nipošto ne predstavljaju dobru osnovu za početnika na tom putu, zato što seksualni poriv spada u normalne nagone. U kasnijoj fazi, kada se duša razvije i uz Guruovu milost, taj se nagon sublimira. Učitelj vodi, savjetuje, pruţa utjehu svojim poklonicima i vodi ih kroz ovaj sloţeni i konfuzni ţivot. TakoĎer i pomaţe onima koji pate uz pomoć svojih iscjeliteljskih sposobnosti. Sadhana koju nam propisuje odvest će nas daleko od fizičkog tijela, od ograničenja i vezanosti. Ţivot, kap vode na drhtavom lotosovom listu, u svojoj osnovi nije trajan; bitno je jedino proširivanje vlastitog jastva i kretanje prema univerzalnom, jer u osnovi postoji samo Jedna vječna duša. Učitelj kaţe da bi svatko trebao biti poput cvijeta i da bi postupno trebao postajati svjestan svojih mogućnosti, i u konačnici bi u svom punom cvatu i zrelosti trebao oko sebe širiti radost vlastitom ljepotom i mirisom. 4. Cvjetanje Privlači li Te ovoj ravni beskonačna ljubav, Ti Besmrtna Drevna Dušo, Budi li golema ljudska patnja U Tebi poriv da je izbrišeš, Dolaziš li utaţiti Glad duša u potrazi? Dovoljno je, Voljeni, da si ovdje, Bilo zbog jednog ili zbog svih ovih razloga. Dovoljno je to što se kupamo u Ljubavi, a Ti jesi Ljubav, Jer Ljubav je jedini razlog koji privlači Tebe k nama, a nas k Tebi. Voda koja isparava iz oceana silazi natrag kao kiša kako bi blagoslovila zemlju, utaţila njenu ţeĎ i obdarila je obiljem i plodnošću. Na isti način savršene duše koje su transcendirale s ove ravni mogu odabrati povratak kako bi vodile čovječanstvo preko rijeke prolaznosti i iluzija prema obalama Stvarnosti i Beskonačnosti. Zbog čega neki Učitelj odabire ulazak u odreĎeno fizičko tijelo i koji će dom blagosloviti vlastitim roĎenjem u njemu - sve je to van naše moći shvaćanja. No sigurno je da Učitelji, pa čak i sam Bog, iako u potpunosti slobodni, mogu biti vezani ljubavlju i odanošću svojih poklonika.

15

Jedna se mlada i neduţna djevojka Srca čistog i prepunog vjere Susrela s Učiteljem u njegovom prethodnom tijelu Dok je boravio u njenom zelenom selu. Kad je ugledala njegov sveti lik, Privukao ju je, proţetu poštovanjem. Sluţila ga je čistom hranom I uzalud zaklinjala da s njom podijeli njen dom I da napusti svoj zaklon pod stablom. Otišao je nakon tri dana, No prije svog odlaska blagoslovio je djevojku, Dirnut njenom ljubavlju, rekao joj je da zatraţi što god ţeli, I da će joj to biti dano. Sklopljenih ruku i pognute glave “Daj mi sina nalik na tebe”, rekla je. Vezan svojom riječju, učitelj je došao u njen dom Kako bi je zvao “Majkom”. Takva se obećanja ispunjavaju zbog goleme ljubavi koja, poput vode iz fontane, istječe iz dubina bića ovakvih velikih duša. Oni koji su prisutni dok Učitelj dijeli nektar za vrijeme svog boravka na ovoj ravni zaista su pravi sretnici. Ta mlada i draţesna majka nije ništa znala o tome kako je dijete koje je drţala u svojim rukama izuzetno biće, Odabrani. Dječak je došao na ovaj svijet kratko vrijeme nakon velikog prevrata u zemlji 1948. godine koji je doveo do njenog podvajanja. Rodio se na večer 30. studenog u kozmopolitskom gradu Bangaloreu. Ubrzo nakon njegova roĎenja, grad je uronio u tamu zbog teškog kvara sustava električnog napajanja. Njegova tetka je prisustvovala poroĎaju i često je znala reći da je za vrijeme zbrke u tami moţda došlo do zamjene djece, i to zato što se ovo dijete od ranog djetinjstva razlikovalo od ostale djece. Učiteljeva majka nije bila svjesna činjenice koju im je on tek kasnije otkrio da on zapravo nije bio dijete koje je rodila; on, veliki Tibetanski Majstor, jednostavno je odlučio ući u djetetovo tijelo kada su mu bile četiri godine. Kao dijete Učitelj je posjedovao izraziti smisao za humor, ali u osnovi je zapravo bio razborit. Dok su druga djeca njegove dobi trčkarala naokolo, igrala nogomet ili kriket, on je mirno sjedio ispod drva ili pored nekog grma. Činilo se da se rodio s kontemplativnom prirodom. Bio je potpuno nezainteresiran za hranu i majka mu je zbog toga bila jako zabrinuta. Zapravo ga se sve do osme godine moralo silom hraniti. Čak i kasnije hrana mu nikad nije predstavljala zadovoljstvo, naprotiv, i dalje je ostao potpuno ravnodušan prema njoj. Ţivio je prema poslovici, “Jedi da bi ţivio, nemoj ţivjeti da bi jeo”. Jedva da je uopće primjećivao što jede. Isto tako bio je potpuno ravnodušan prema odjeći i cijelog se ţivota odijevao vrlo jednostavno.

16

Bliski roĎaci koji su posjećivali njegove roditelje savjetovali su im da imaju još jedno dijete, jer obzirom na mirnu i tihu prirodu njihovog sina, nisu bili potpuno sigurni što će od njega biti kad odraste. Njegov je brat roĎen osam godina kasnije. Jednom prilikom dok je mlada majka masirala uljem svog mlaĎeg sina, posjetio ju je neki Sanyasi. “Zbog čega ne daš jedno od svoje djece Bogu”, upitao je. “Moţeš ih obojicu uzeti”, odgovorila je, ne znajući da će njen stariji sin u potpunosti prionuti tom putu. Na savjet ostalih članova obitelji, Učitelj je poslan u Shivaji vojnu Školu u Puni. Taj je korak poduzet kako bi postao aktivniji i zainteresiraniji za normalne dječje grupne aktivnosti. MeĎutim, šest mjeseci kasnije, ravnatelj škole je obavijestio roditelje da njihov sin ometa školsku disciplinu. Noću bi vodio ostalu djecu na terasu kako bi promatrali zvijezde; imao je teleskop, a djeca su bila fascinirana pogledom na nove i daleke svjetove. Nakon dvije godine provedene u Puni, Učitelj je primljen u školu u Bombayu gdje je nastavio školovanje. Išlo mu je dobro, ali koledţ je ostavio vrlo brzo zato što nije bio zainteresiran za normalno obrazovanje koje se tamo nudilo. Znanje koje je traţio bilo je znanje o Apsolutnom, a kad se to jednom spozna, sve ostalo postaje poznato i ništa više ne ostaje skriveno. Učitelj je od ranog djetinjstva osjećao duhovna stremljenja kao i veliki poriv da razgovara sa svetim ljudima i da od njih pokuša dobiti odgovore o konačnoj Stvarnosti. Kao dijete je bio sretan kad bi sretao sadhue i lutajuće redovnike. Nosio bi im torbe i hodao pored njih kako bi iskoristio priliku za razgovor s njima. Kako je rastao, taj se poriv pojačavao. Njegova ţelja za susretima sa sadhuima i isposnicima vodila ga je u Hram Mahalaxmi gotovo svakoga dana. Tamo je bilo nekoliko soba namijenjenih za susrete s isposnicima, a on je uporno traţio one koji bi mogli odgovoriti na njegova pitanja. MeĎutim, nije dobio zadovoljenje za kojim je toliko čeznuo. Kakva te čeţnja vukla učenim ljudima i mudracima U potrazi za znanjem na koje si imao pravo stečeno roĎenjem? Od djetinjstva si teţio za tim da strgaš koprenu Koja je od tvog pogleda skrivala Svjetlost Istine, Čiji te sjaj resi već tisućljećima I u čijem se blještavilu vrtoglavo okreću galaksije i zvijezde. Upravo tih je dana Učitelj sreo Gangotri Babu koji je, prepoznavši u njemu izuzetnu osobu, iskazivao obilje osjećaja prema mladom momku. Učitelj je čak bio otišao u Gangotri i u Gomkuh kako bi bio sa svecem i kako bi se upoznao s njegovim načinom ţivota. Tamo je meditirao i podvrgnuo se strogom reţimu. Jednom dnevno bi izašao po “Bhikshu”, odnosno otišao bi prositi hranu u nekoliko kuća, i jeo je, kao što isposnici obično rade, samo to što bi dobio. Učitelj je vidio da svetac koji je tada zalazio u godine zimi nema gdje boraviti kada bi dolazio iz izuzetno oštrih himalajskih klimatskih uvjeta. Stoga je dao izgraditi za njega malu kolibu u Mahabaleshwaru, brdskom mjestašcu nedaleko Bombaya. Svetac je vjerojatno bio dirnut samilošću koju je pobudio u mladom momku. Kad je napustio tijelo, ostavio je Učitelju svoju zemlju i ostalo vlasništvo u Himalayama, a on pak nije bio niti

17

najmanje zainteresiran za njih. Tada je Učitelj, na obali svete Gange u Himalayama, dao sve siromašnima u svečevo ime za pokoj njegove duše. U mladosti je Učitelj imao prijatelje koji su bili iz bogatih poslovnih obitelji. MeĎu njima su bili i Deepak i Ashok. Provodio je vrijeme s njima, no majci je priznao da ga uopće ne zanimaju svjetovne stvari u kojima su njegovi prijatelji uţivali. Njegovi su interesi bili drugačiji. Njegova majka je primijetila kako bi mu se glas ponekad promijenio dok bi govorio. Činilo se kao da neka starija osoba govori kroz njega. Jednom prilikom, dok je radila u kuhinji, čula ga je kako razgovara s nekom postarijom poznanicom. Iznenada, glas mu se promijenio, a majka je pomislila da se samo šali. Kada ga je kasnije prekorila zbog toga, rekao je da to nije radio namjerno, već da se dogodilo samo od sebe. Ponekad bi otišao u Haridwar, na obale svete Gange, kako bi se druţio sa sadhuima. Odluku bi donio iznenada i već bi idućeg dana otišao, a njegov otac nije imao razumijevanja za to i prigovarao mu je. No Učitelj je bio tvrdoglav i činio je ono što je htio. Onda su ga roditelji odlučili poslati u Kalkutu gdje se nalazila centrala obiteljskog biznisa. To mu je trebalo odvratiti um s duhovnih na svjetovne stvari. Otišao je u Kalkutu i počeo je raditi, no čak ni tamo nije mogao biti sputan uobičajenim ţivotnim poslovima, i s vremena na vrijeme otišao bi u drevni i sveti grad Benares. Duša mu je traţila Istinu, i pripremao se za svoju misiju na ovoj ravni; kako je onda mogao biti sputan svjetovnim ţivotom? Učitelj si je kod kuće napravio mali hram za molitvu. Pohlepno je čitao duhovnu literaturu i stalno je kupovao knjige na tu temu kako bi utaţio svoju ţeĎ za znanjem o Vrhunskom. Njegova je zbirka tijekom godina rasla i postala je vrlo velika. TakoĎer si je dao izraditi i mramornu ploču koju je koristio kao poljski krevet zato što je htio spavati na podu. U tom je razdoblju saznao za Tibetanskog Majstora, velikog yogija iz Himalaya, i odlučio je upoznati ga. Krenuo je u potragu u himalajski gorski lanac gdje ga je i pronašao i bio je vrlo sretan što je imao priliku biti u njegovoj svetoj prisutnosti. Ponovno ga je nekoliko puta posjetio i čak je sa sobom poveo i svog prijatelja Ashoka. Mudrac se jako zainteresirao za njega, ali boravak u svečevoj blizini pomogao je Učitelju da mu se otvore oči i shvatio je da on nije pravi Tibetanski Majstor kojega je traţio. Bio je potpuno razočaran, ali je u sebi odlučio da će otkriti Istinu bez obzira na to što bi se moglo dogoditi. I tako je jednoga dana sjeo na svoje mjesto za meditaciju odlučivši da se neće podići dok ne pronaĎe to što je traţio. Tada mu je bilo oko dvadeset i pet godina. Dok je meditirao, začuo je glas koji mu je rekao da je on sam to što traţi; Njegovo vlastito tijelo je oblik koji je odabrao za vlastito roĎenje. Bio je skeptičan i nije mogao vjerovati u to bez ikakvog dokaza, no iznenada je ugledao samog sebe odjevenog u odjeću tibetanskog redovnika, a na glavi je imao pokrivalo kakvo nose tibetanski lame. Otvorila su mu se vrata znanja. Nije postojalo ništa što nije znao, ništa što nije mogao učiniti i ništa što nije mogao dobiti, jer bio je u dodiru s Beskonačnim. Veliko Nepoznato otkrilo mu je svoje tajne, i tako se Učitelju dogodilo prosvjetljenje. Bilo je to 1973. godine.

18

U dubinama njegovog vlastitog Bića Podigla se maglica zaborava vlastitog Jastva; Proţet boţanskim ţarom Spoznao je da je on sam Onaj kojeg je traţio; Njegova prošlost, sadašnjost i budućnost - sve se stopilo U neodvojivu cjelinu Vidio je tijela koja je uzimao I osjetio snagu svoje veličanstvene moći. Njegova potraga za Istinom doţivjela je vrhunac U svjetlucanju Vlastitog Sveznanja. Kad je postigao svoj konačni cilj i potpuno ostvarenje, bilo je potpuno prirodno da mu se dogodi promjena. Više nije bio traţitelj; postao je traţeni. Isijavao je iz sebe veliku radost i magnetizam kojima je ljude privlačio k sebi. Dogodila se i promjena u njegovom fizičkom izgledu, bolje rečeno preobrazio se. Lice mu je sjalo poput ulaštenog bakra, a oči su mu bile jasne i blistave. Bankovni sluţbenik Madhav, njegov prijatelj iz tih dana, i skromni i jednostavni oboţavatelj i suputnik na duhovnom putu, sreo je Učitelja dan nakon velikog otkrivenja. Bio je zaprepašten očitom transformacijom u njegovom izgledu i pitao ga je što mu se dogodilo, a Učitelj mu je na to odgovorio, “Htio si se susresti s Tibetanskim Majstorom, ali ne moraš više nigdje traţiti, jer ja sam Majstor.” Kada ga je Madhav upitao kako to moţe ustvrditi s takvom sigurnošću, Učitelj je odgovorio,”Što god me upitaš, dobit ćeš odgovor od mene, što god zatraţiš od mene, dat ću ti”. Više mu ništa nije bilo skriveno niti van domašaja. Madhav, njegov iskreni prijatelj, postao je njegov gorljivi poklonik. Učiteljev magnetizam, sućut i znanje privlačili su k njemu sve više i više ljudi, iako je on u tome ohrabrivao samo iskrene traţitelje. Nije bio zainteresiran za puno sljedbenika, ime, slavu ili pustinjačka utočišta koja bi mu bila posvećena. Zapravo je potpuno obeshrabrivao sve ljude osim onih za koje je htio da doĎu k njemu.

Broj njegovih poklonika lagano se povećavao, a on ih je vodio s ljubavlju i s razumijevanjem. Pomagao im je u svim vidovima njihovih ţivota, a odnos meĎu njima bio je izravan i neposredan. Dan za danom poklonici su ga posjećivali, a on je činio sve da osjećaju da mu je stalo do svakog od njih i da su njihovi problemi i njegovi. Takva je bila dubina ljubavi i brige koju im je iskazivao. Ljudi iz raznih krajeva Indije traţili su njegovu pomoć u vezi najrazličitijih problema. Susretao se s adeptima i yogijima, a od nekih je čak primio inicijacije u različite ezoterične discipline. Kad su ga ljudi zapitali zbog čega to radi, odgovorio je da yogiji koji su ga inicirali nisu postigli savršenstvo u tim disciplinama, a on im je kao učenik mogao pomoći, kao i cijeloj liniji njihovih Gurua, da se usklade s Beskonačnim. Odnos izmeĎu Gurua i učenika je takav da, baš kao što Guru pomaţe učeniku u postizanju onog najvišeg, tako i učenik, ako se jako razvije, moţe pomoći učitelju. Na koncu obojica postaju jedno i obojica tvore karike istog lanca prema Beskonačnom. I tako je Učitelj istovremeno postao i učenik i Guru. Jesi li ti hodočasnik, ili si put i njegov cilj? Jesi li učenik ili si zvijezda vodilja?

19

Kakve li to igrice igraš, igre učitelja i učenika, Kada, iako učitelj, postaješ učenik. Uz tvoj blagoslov duše yogija cvjetaju Poput paunova koji plešu na monsunskom pljusku. Kao traţitelj odlaziš k njima kako bi ih okrunio sveznanjem Jer upravo ti si vječni izvor Gnoze. 5. Miomiris Svladaju me osjećaji kad pomislim na tvoju dobrotu i ljubav Ima ljubaznih ljudi, ali samo do odreĎene granice, Ima ljudi koji vole, ali svejedno negdje podvlače crtu, Tvoja su ljubav i sućut, Učitelju, beskonačne, Bezuvjetne i vječne. Bilo bi nemoguće prepričati sve slučajeve u kojima se Učitelj umiješao i pomogao kada bi njegovi poklonici smatrali svoje probleme nepremostivima. On je zaista pravo utjelovljenje sućuti, a poklonici mu se s potpunim povjerenjem obraćaju kod svake ţivotne prekretnice i nikad ne ostaju razočarani. U trenutku kad je Madhav prihvatio svog prijatelja i suputnika na putu duhovne potrage kao svoga Gurua, nije mogao niti zamisliti veličinu pomoći koju će primiti od njega. Bilo mu je nezamislivo i pomisliti da će Učitelj njegovog vlastitog prvoroĎenog sina povratiti u ţivot. No upravo to se dogodilo. Kada su specijalisti u bolnici odustali od borbe i digli ruke od novoroĎenčeta, činilo se da za njega ne postoji više ni tračka nade. Tada je Učitelj savjetovao Madhavu da dijete koje je već bilo svedeno na kost i koţu dovede kući. MeĎutim, kod kuće se djetetovo stanje pogoršalo. Prevrnuo je očima i činilo se da je kraj neizbjeţan. Madhav je, tako potresen i očajan, mogao razmišljati jedino o Učitelju, i, stisnuvši mrtvo dijete na prsa, odjurio je prema njegovom domu. Za to je vrijeme Učitelj sjedio kod svog prijatelja Deepaka i normalno razgovarao. Iznenada mu se lice uozbiljilo i uzviknuo je, “Dijete je mrtvo”, a onda je u pratnji Deepaka i Ashoka odjurio svojoj kući. Ušao je u svoju sobu za meditaciju, pomolio se i zatim se vratio sa svetim pepelom u ruci koji je otpuhao na djetetovo tijelo, a sve ono što mu je ostalo na dlanu namazao je na djetetov pupak. Blagoslovio ga je mantrom “Jai Shambhu”. Svi prisutni, uključivši i Učiteljeve roditelje, čekali su suspregnuta daha. Iznenada, na njihovo olakšanje, zaprepaštenje i radost, dijete je vrisnulo kao da se trgnulo. Učitelj je rekao vidljivo dirnutom i krajnje zahvalnom Madhavu da dijete odvede kod doktora i da slijedi njegove upute, kao i to da nitko ne smije saznati za ovo čudo. Što se dogodilo u sobi za meditaciju? Učitelj je mnogo kasnije otkrio da ga je, u trenutku kad je kleknuo kako bi se pomolio za djetetov ţivot, neka moćna snaga tjerala da odustane od toga, jer gdje će biti kraj onima koji će uslijediti sa sličnim zahtjevima, i gdje će se on zaustaviti? MeĎutim, Učitelj je ustrajao na tome da ovo dijeta mora ţivjeti i tako je njegova volja bila provedena. Nije prošla niti godina dana, a djetetovo je zdravlje ponovno bilo ugroţeno i u vrlo kritičnom stanju. Kad mu se Madhav obratio, Učitelj je izjavio da to ne izgleda kao normalna bolest, već da bi razlog mogao biti neki

20

neobični predmet koji se nalazio negdje u kući. Nakon istrage, pokazalo se da je neki Tantrik ostavio u kući svoju torbu i da je trebao doći po nju idućeg dana. Otvorivši torbu, bili su uţasnuti pronašavši u njoj kosti. Prema Učiteljevim naputcima, istog je trenutka bila izbačena iz kuće, a dijete se oporavilo kao nekom čarolijom. Učitelj im je objasnio da je taj Tantrik pokušavao zadobiti siddhije ili okultne moći, a kako bi mogao procijeniti vlastiti napredak, eksperimentirao je na djetetu. Djeca su njeţna i prirodno najranjivija na utjecaj tantričkih praksi, a ţene se po osjetljivosti nalaze odmah iza njih.

Učitelj je uvijek nevoljko pokazivao svoje velike moći zato što je bio mišljenja da priroda mora ići vlastitim tijekom. No njegovi su se učenici u brojnim prigodama imali priliku barem nakratko uvjeriti u njegove rijetke i zapanjujuće moći kada se hvatao u koštac čak i s prirodom zato što je nekome bila potrebna pomoć. Madhav je bio vrlo blizak s Učiteljem i bio je svjedokom nebrojenim neobičnim dogaĎajima. Ta je bliskost proširila njegove spoznaje i imao je priliku vidjeti neke od Učiteljevih neograničenih moći. Bio je prisutan prigodom jednog neobičnog susreta s nekim vidovnjakom koji je posjetio Učitelja u pratnji ţene opsjednute duhovima. Vidovnjak je tvrdio da moţe vidjeti duhove i demone kako ulaze u tijela i da ima sposobnost vidjeti aure kod ljudi. Lice opsjednute ţene se izobličilo, činila je neobične pokrete i proizvodila promukle, grlene i ruţne zvukove. Vidovnjak je tvrdio da moţe vidjeti demone uţasnih lica kako ulaze u njeno tijelo. Ţena je iznenada nasrnula prema Učitelju, ali je u istom trenutku bila odbačena kao da je odgurnuta njegovim prstom uperenim prema njoj. Ponovno je nasrnula, i opet je bila odbačena unazad. Vidovnjak je izjavio da je vidio veliku snagu kako izlazi iz Učiteljevog uperenog prsta koja je odbacila duhove. Učitelj je upitao vidovnjaka moţe li išta vidjeti oko njega. Vidovnjak ga je promatrao neko vrijeme i izjavio je da oko njega vidi ţutu auru sa narančastom aureolom u sredini, koja se širi i postaje sve veća i sve svjetlija. Učitelj je potvrdio vidovnjakove riječi. Pokazao je to tako što je na trenutak jednostavno sklopio oči. Učiteljevi poklonici u njemu pronalaze ne samo svog duhovnog mentora, već i nekog tko ih zapanjuje svojom bezgraničnom ljubavlju i brigom i dopiranjem i do njihovih najskrovitijih kutaka. Svjestan njihovih problema na svim razinama, on im pruţa svoje ruke kako bi im pomogao i iscijelio ih. Ljudi, sa svojim sebičnim i površnim meĎusobnim odnosima, ne mogu niti zamisliti mogućnost postojanja jednog takvog odnosa. Nije postojao niti jedan dio Madhavovog ţivota koji je bio skriven Učitelju. Taj je jednostavni i odani bankarski sluţbenik preţivljavao s vrlo skromnim sredstvima. Učitelj ga je jednom nagovorio da se uključi u neki posao, odnosno izgradnju na jednom komadu zemljišta, a Madhav nije mogao vjerovati svojoj sreći kad je zaradio popriličnu svotu novaca, koju je, meĎutim, kasnije izgubio. Kad je jednom prilikom bezazleno rekao Učitelju da nikad nije mogao niti zamisliti da bi jednoga dana mogao zaraditi veliko bogatstvo, Učitelj mu je njeţno i s ljubavlju odgovorio, “Zašto, jesi li napravio nešto loše u ţivotu? Zašto ti ne bi smio uţivati materijalne blagodati u kojima ostali uţivaju?” Čak niti financijsko blagostanje u ţivotu njegovih poklonika nije izvan Učiteljevog utjecaja. Jednom su ga zapitali sljedeće, “Nas su uvjerili da su ţivot i smrt unaprijed odreĎeni i da nečijem ţivotu ne moţe biti pridodana niti jedna jedina sekunda. Pa kako je onda

21

moguće da sveci mogu oţivljavati mrtve i produţavati ljudima ţivot kao što si ti učinio više puta? Što se dogaĎa s karmama koje su trebale biti uzrokom smrti?” Učitelj je odgovorio, “Vi vidite ţivot samo s fizičke strane, dok ga mi vidimo kao neprekidni evolucijski proces, i moţemo premještati karme iz jednog ţivota u drugi. Karme se nalaze u umu. Učitelj moţe premještati karme i na astralnu razinu i moţe prebaciti siromaštvo nekog čovjeka u njegovo stanje sna i učiniti od njega bogataša. Moţemo manipulirati silama prirode i to zbog našeg suosjećanja, i to samo za mali broj ljudi, ali ne i za mase.” Rijeka uz veselo klicanje teče prema moru, Cvijet nestaje kako bi doţivio vlastitu slavu u plodu. Odvedi nas do vrhunca čistoće, Učitelju Kako bismo se mogli stopiti s Tvojim sjajem Jer samo u stapanju nalazimo Slobodu od vezanosti, A Ţivot se nalazi U potpunom nestajanju, Jer tada se iznova rodimo U Vječnom Ţivotu. Madhusudan se upoznao s Učiteljem 1972. godine preko jednog prijatelja u bombayskoj Teozofskoj loţi. Često su se tamo susretali zato što je Učitelj u tom razdoblju odlazio u Teozofsko društvo, i u tim bi se prigodama vodili razgovori o duhovnim temama. Madhusudan je tek kasnije pročitao “Autobiografiju jednog yogija”, i puno je razmišljao o Babajiju i ţelio se susresti s njim. Jednom prilikom dok je Učitelj pokazivao nekom drugom članu Društva fotografije svog prethodnog fizičkog tijela, Madhusudan ih je takoĎer vidio i zapanjio se otkrivši Učiteljev lik, lik velikog i drevnog sveca. Madhusudan se upravo vratio iz SAD-a gdje je studirao kompjutersko programiranje, i zapravo se ţelio ponovno vratiti tamo. Postepeno se kod njega razvila intenzivna ljubav prema Učitelju i ţelio je provoditi što je više moguće vremena u njegovoj blizini. Jednog je dana čeznuo za time da ga vidi i razmišljao je kako bi on, ako je zaista tako veliki svetac, trebao biti svjestan te njegove intenzivne ţelje. Nešto kasnije, Učitelj je ušetao u njegovu sobu znojeći se zbog vrućine. Uzviknuo je, “Na koje li me sve načine ljudi zovu.” Tada je Madhusudan prvi put dotaknuo Učiteljeva stopala; nakon što je to učinio, osjetio je kao da hladni povjetarac dodiruje njegovo tijelo i milijun zlatnih swastika kako ga pročišćavaju. Bio je potpuno opijen i taj je osjećaj trajao otprilike mjesec dana; osjećao se gotovo kao da pluta na oblaku. Jednom, dok je bio u SAD-u, Madhusudan je doţivio iskustvo boravka izvan tijela. Tom je prilikom jasno vidio mnogo toga, i kasnije je prepričao Učitelju to svoje iskustvo. U to je vrijeme čeznuo za time da se jednostavno nalazi u Učiteljevoj blizini. Učitelj ga je zamolio da mu pomogne u radionici mirisnih štapića, a Madhusudan je bio oduševljen i uţivao je u radu s njim i u tome što mu je to omogućavalo da bude u njegovoj blizini. Uţivao je i u njihovim zajedničkim voţnjama motociklom, i postao je svjestan mirisa mošusa i sandalovine koji su izlazili iz njegovog tijela, posebno u prilikama kada bi se znojio na vrućini.

22

Jednom je Madhusudan morao otići u posjet van Bombaya, ali nije bio obavijestio Učitelja o tome. Čeznuo je za time da ga vidi prije polaska. Nalazio se na cesti i iznenada je do njega dopro Učiteljev miris. Započeo ga je traţiti pogledom, i nakon kratkog vremena uhvatio ga je pogledom na motoru koji se okrenuo i zaustavio točno ispred njega! Dok je radio u radionici mirisnih štapića, Učitelj mu je objasnio pravilni način izvoĎenja nekih kriya. Jednog mu je popodneva vlastita svijest ušla u glavu, počela se uspinjati i ušla je u veliko zlatno svjetlo, tako da je imao osjećaj kao da se popeo u samo sunce. U sljedećem trenutku to je blistavo svjetlo eksplodiralo poput prskalice, a u ustima je osjetio sladak okus. To je bio okus nektara, a kasnije je to mnogo puta doţivio, i to posebice za vrijeme ekvinocija. U ranim danima njihovog poznanstva, Učitelj je dao Madhusudanu jedan primjerak Bhagwat Gite koji je sam blagoslovio. Neka učenja iz te knjige Madhusudan je upio s velikom jasnoćom, što ga je navelo na pomisao da se moţda radi o shlokama nad kojima je Učitelj svojedobno duboko razmišljao. U početku, kad se tek bio vratio iz SAD-a, Madhusudan je smatrao da njegov povratak u Indiju i nije bio baš veliki korak naprijed za njega. Znao je biti deprimiran, ali pod Učiteljevim utjecajem nada i moral odrţali su mu se na visini. Učitelj mu je zapravo rekao da ga je on sam pozvao natrag u domovinu. Jednom je prilikom rekao Madhusudanovim roditeljima da će od njihovog sina napraviti poslovnog čovjeka, a njegove riječi su se obistinile i Madhusudan je na koncu zaista postao uspješni poslovni čovjek. Madhusudan je rekao da se nakon svojeg prvog duhovnog iskustva osjećao kao da ima svezan jezik i da je jedva mogao razgovarati s Učiteljem. On bi jednostavno boraveći u Učiteljevoj prisutnosti osjećao kako ga proţima zračenje koje je isijavalo iz njega. Osjećao bi se kao da se izleţava na suncu. “Za mene je on poput Boga,” rekao je, a potom je nastavio, “No on zna na koji način treba smanjiti intenzitet tog osjećaja.” Izjavio je da nema nikakve sumnje u to da Učitelj moţe učiniti što god ţeli. Jednom je u snu ugledao lice Gospodina Shive i povezivao ga je isključivo s Učiteljem. TakoĎer je izjavio da je Učitelj prijazan i da je lako osjećati bliskost s njime, ali ima ljudi koji mu pokušavaju doći preblizu i potom ga izgube, a to se dogaĎa zato što se njega nikada ne smije uzimati zdravo za gotovo. Rekao je i to da Učitelj posjeduje veliku moć tako da u njegovoj prisutnosti svatko bude uzdignut, ljudima se čak i problemi automatski rješavaju i nema nikakve potrebe da mu ih uopće spominju. Madhusudan je pitao Učitelja iz kog ga je razloga privukla Teozofija, a Učitelj mu je rekao, “Kada Učitelj ţeli privući k sebi nekog učenika ili poklonika, on pripremi takvu situaciju tako da se susret zaista i dogodi.” Eto, većina stvari u ţivotu je unaprijed odreĎena, a na djelu je snaga jača od nas koja vodi svakog čovjeka prema vlastitoj sudbini. O, leptiru, kada će te ta tanka paučinasta krila

23

Prestati nositi s cvijeta na cvijet? Ţelja je plamen koji nikad ne nestaje Jer stalno ga raspiruje gorivo potreba. Negdje, jednom, stani i razmisli, I povuci se u kraljevstvo obilja Unutar sebe, Ili će te vatra strasti proţdrijeti, Jer ona ne štedi nikoga tko joj se usudi prići. Deepak, čiji je ţivot i način razmišljanja oblikovao Učitelj, doista je bio pravi sretnik. Sreli su se kad mu je bilo tek četrnaest, a Učitelju jedva dvadeset godina. Upoznali su se preko Deepakovog bratića koji je stanovao blizu Učitelja. Ovaj susret i veza meĎu njima bili su suĎeni, jer Deepak je bio jedan od petoro ljudi kojima se Učitelj bio zavjetovao da će im pomoći u ţivotu zbog bliskosti koja je postojala meĎu njima u nekom prethodnom ţivotu. Njihovi susreti su bili česti, gotovo svakodnevni, i Deepak je rekao da je osjećao psihološku ovisnost o Učitelju. Dok je bio adolescent, ukoliko bi pokazao i najmanju sklonost tome da skrene u smjeru koji ne bi bio potpuno ispravan ili moralan, Učitelj bi ga obuzdavao. Njegovi savjeti i utjecaj proţeti ljubavlju vodili su ga prema višim vrijednostima koje su mu oblikovale karakter. Deepaku su bile tek dvadeset i dvije godine kada je stao ocu uz bok u njegovom poslu. Učitelj ga je ohrabrivao u tome obzirom na to da je bio vidio smrt Deepakovog oca u nadolazećim godinama, a do tog je trenutka on već bio duboko ušao u posao. Deepak je puno dugovao Učitelju i kada se radilo o njegovom vjenčanju s Ritom, mladom djevojkom istančane ljepote. Ona je pohaĎala djevojački koledţ, a Deepak je očajavao zato što je nije mogao viĎati obzirom na to da je bila porijeklom iz vrlo tradicionalne obitelji sa strogim roditeljima. Kasnije je njen otac promijenio mišljenje i upisao ju je u mješovit koledţ, a kako je Deepak studirao u koledţu koji se nalazio nasuprot njenog, susreti dvoje mladih su postali mogući. Kada se pribliţilo vrijeme vjenčanja, Ritin je otac iz nekog razloga povukao svoj pristanak. Deepak je kasno jedne večeri, prilično uzrujan, nazvao Učitelja kako bi ga izvijestio o ovoj prepreci. Učitelj mu je vrlo leţerno odgovorio neka ne brine jer da će se moţda situacija okrenuti na bolje. I jest! Ritin je otac rano idućeg jutra rekao svojoj ţeni da dogovori sastanak s Deepakovim roditeljima zato što je imao namjeru ponuditi ruku svoje kćeri njihovom sinu. Promjena mišljenja u ovoj prilici, baš kao i promjena Ritinog koledţa, dogodila se zbog Učiteljeve sposobnosti utjecanja na druge ljude, a Deepak je toga postao i te kako svjestan. Deepakovi roditelji su se ţeljeli savjetovati s astrologom kako bi odredili točan datum vjenčanja, ali Učitelj je predloţio 14. siječanj kao povoljan dan prema hinduskom kalendaru. Astrolog se s time nije sloţio, pa čak i Gangotri Baba je odbacio ovaj prijedlog, zato što je taj dan povoljan za “Yogu”, ali ne i za “Bhogu” ili uţivanje. No Učitelj je rekao da je brak “sveto sjedinjenje ili Yoga” i da ga treba promatrati na taj način.

24

Deepak je u mnogim prilikama vidio razne Učiteljeve moći i uzimao ih je zdravo za gotovo. Znao ga je često nagovarati da odu na večernje predstave filmova koji su se tada prikazivali i redovito se dogaĎalo da ne bi više bilo karata. Tada bi predlagao da ih kupe od preprodavača po većoj cijeni, no Učitelj bi rekao da pričekaju sa strane jer je bio siguran da će im prići netko kome karte više ne trebaju. I tako bi se svaki put zaista i dogodilo! S pribliţavanjem ispitnih rokova Deepak nije baš osjećao samopouzdanje, jer je uvijek imao osjećaj da nije dovoljno učio. Ali Učitelj bi mu rekao koje stranice da prolista u odreĎenim knjigama i svaki put bi dobio pitanja baš iz tih stranica. Jednom je prilikom započeo s pismenim ispitom, a um mu se potpuno ispraznio. Kasnije se jasno prisjetio kako je ispred sebe ugledao Učitelja kako mu govori neka ide dalje i neka piše, što je i učinio, prošao je ispit i izišao iz svega kao pobjednik. Deepak je pričao i o razdoblju u kojem se Učitelj ozbiljno prihvatio meditacije. Odlazili su posjećivati sve one koji su im imalo mogli osvijetliti područje duhovnosti, iako bi Učitelj uvijek ustanovio da većina od njih nema što pruţiti. Otišao je s Učiteljem i u Himalaye kako bi se susreli s Gangotri Babom, i tamo su boravili u njegovoj maloj kolibi izgraĎenoj na stablu. U njoj nije bilo udobno obzirom na to da nisu mogli niti ustati, niti se ispruţiti. Tako su jako ţeljeli učiti i upijati da su čak podnosili to što moraju jesti pljesnivu hranu koju bi sačuvali od ranije prikupljene “bhikshe”. Potom su otišli u Gomukh u ledenu zimu jer ţelja za učenjem je kod Učitelja bila tako velika da je radio što god je bilo potrebno ne bi li nešto naučio i iskusio. Učitelj je savjetovao Deepaka kod donošenja svih vaţnijih poslovnih odluka, bez obzira da li se radilo o zaključivanju velikih poslova ili o odobravanju znatnijeg kredita nekom kupcu. Jednom je zapao u velike poteškoće zato što nije poslušao Učiteljev savjet, no Učitelj mu je pomogao da se izvuče iz toga i čak mu je i predskazao kada će se naći izvan opasnosti. Deepak je rekao kako trideset godina kasnije Učitelj izgleda jednako kao kad je imao osamnaest godina. Njegov način govora i kretanja se nije promijenio i ostao je okretan kao i ranije. Nije ţudio za novcem, nikada nije posebno volio jesti, a ni odjeća ga nije zanimala. Ali novac mu je pristizao kad god bi mu bio potreban. Učitelj nije ţelio nikakav luksuz, no osnovne mu stvari nikad nisu nedostajale. Deepak je rekao da Učitelj nije stvoren za biznis; ušao je u posao kako bi mogao uzdrţavati obitelj i mogao je postati veliki biznismen da je htio, ali njegovi su prioriteti bili drugačiji. “Učiteljev posao je Boţja milost, čista milost,” primijetio je Deepak. “A to mu je dolazilo bez suvišnog napora i teškog rada. Pridavao je više vaţnosti svom zadatku duhovnog usmjeravanja i liječničke pomoći onima kojima je to bilo potrebno.” Učitelj je dobivao poštovanje i divljenje od svih ljudi s kojima se susretao. Čak i kad je bio vrlo mlad, stariji ljudi iz svih slojeva društva promatrali su ga s poštovanjem i traţili su od njega mnogobrojne savjete. Deepak je od vrlo rane mladosti imao priliku promatrati ostvarivanje Učiteljevih proročanstava. Bio je predvidio smrt Indire Gandhi za kraj listopada one godine kada se to i dogodilo. Kada ga je Deepak 30. listopada podsjetio na njegovo proročanstvo, Učitelj ga je upitao “Koliko dana je ostalo do kraja mjeseca?” Kada je Deepak rekao da do kraja mjeseca ima samo još jedan dan, Učitelj mu je rekao neka čeka pa će vidjeti. Na sličan način je za smrt Rajiva Gandhija bio rekao da će biti “izbombardiran”, a kad su ga pitali kako je to moguće, Učitelj je upotrijebio riječi “dići u zrak”.

25

Za Deepakovu sestru Učitelj je rekao da je vidi kao udovicu; nekoliko godina kasnije zaista je izgubila muţa. Jednom je, promatrajući kod Deepaka kalendar neke tvrtke, rekao da će se zbliţiti s njenim vlasnikom, i kasnije je neko vrijeme bio partner u tom poduzeću. Kako je dugo godina bio blizak s Učiteljem, Deepak se dotakao i ljudi koji su uvidjeli njegove ogromne moći i koji su se znali sjatiti oko njega ne bi li im riješio osobne probleme. Mnogi od njih nisu bili vrijedni njegovog uplitanja, a ako im ne bi pomogao, osjetili bi se zanemarenima i odbačenima, i potom bi postajali njegovi kritičari. Ţeljeli su da Učitelj radi štogod se njima prohtije. Takvi bi mu se uzalud ponovno pokušavali pribliţiti, a kada ne bi uspjeli u tome, počeli bi ruţno govoriti o njemu. Učitelj je pojasnio kako se svaka ţelja ne moţe ostvariti jer svatko je “karmički vezan”. Ukoliko Učitelj tako ţeli, moţe doći do odreĎenih promjena u sudbini, meĎutim sve karme trebaju biti otplaćene. “Što je Krishna dao Arjuni? Samo nadu,” pojasnio je Učitelj. I on daje nadu koja se ponekad i ne mora ostvariti. Deepak je rekao kako njegov prijatelj, iako je Učitelj utjelovljen u ljudskom tijelu, ima osjećaje i senzibilitet poput bilo kojeg drugog ljudskog bića. Ranijih godina znao ga je vidjeti vrlo uzbuĎenog i osjetljivog zato što bi bio povrijeĎen i uzrujan zbog neočekivanih djela bliskih mu ljudi. Ponekad se znao osjećati razočaranim i čak deprimiranim poput bilo kojeg drugog normalnog ljudskog bića zato što je svima dareţljivo davao ljubav i jednostavno nije mogao izbjeći osjećaj zgranutosti nad ponašanjem ljudi. Deepak ga je dobro poznavao i primijetio je da je Učitelj stranac u vlastitoj velikoj obitelji. Smatrali su ga drugačijim od drugih ljudi i stoga čudnim, zato što ga nisu mogli razumjeti. Promatrao je Učitelja i divio se njegovoj velikodušnoj prirodi sklonoj opraštanju. Kako je rekao, čovjek s njegovim natprirodnim moćima bi vrlo jednostavno mogao uzvratiti i osvetiti se onima koji mu naude. Ali Učitelj, ocean milosrĎa i opraštanja, nije tako postupao. Prepun ljubavi i divljenja prema njemu, Deepak je izjavio da je prekrasno imati takvog prijatelja. Dijelili su jedan s drugim svoje najdublje osjećaje, a na takvu se bliskost rijetko nailazi. No Deepak je osjetio neku novu vrstu ogromnog poštovanja prema Učitelju nakon što se preselio u Punu. U Bombayu mu je bio previše blizak, a ta je bliskost ograničila njegove vidike i onemogućavala mu da uvidi Stvarnost Učiteljevog Bića. Rijeka ţivota i dalje plovi Vječan je njen tok, beskonačan je njen vijek, Djetinjstvo, mladost i starost tek su razdoblja U kojima uzima fizička tijela da bi ih potom odbacila. Duše moraju proputovati ţivotima Koračajući prema Istini i Svjetlosti, Dijete nastavlja tamo gdje je starost stala Jer dobra nastojanja nikad nisu uzaludna Kada iz djece izlaze mudre riječi Plodovi su to njihovih zasluga iz prošlih ţivota.

26

Kada bi se godine smatrale znakom duhovnog razvoja, gdje bi onda trebalo smjestiti svece poput Gyaneshwara i Adi Shankaracharye? Duhovni put je tek nastavak nastojanja iz prošlih ţivota, tako da čovjek nastavlja na onoj točci na kojoj je stao u prethodnom tijelu. Izvjestan broj poklonika došao je k Učitelju u vrlo mladoj dobi zato što ih je on prepoznao i privukao k sebi, i čuvao ih je u vlastitoj blizini kako bi im osigurao duhovni napredak. Ashoku, sinu jednog imućnog biznismena, bilo je tek četrnaest godina kada je sreo Učitelja koji je bio osam godina stariji. Ashok je osjetio privlačnost prema njemu dok je jednom bio u posjeti kod svog prijatelja Deepaka u čijoj blizini je ţivio. Sreli su se i osjetili privlačnost jedan prema drugome, a to je dovelo do ljubavi i prijateljstva. Ashokova majka, koja je u to vrijeme bila izvan zemlje, saznala je o tome iz pisama svog sina i ţeljela je vidjeti o kakvom se to prijateljstvu radi obzirom na toliku razliku u godinama. Upoznavši Učitelja, prema njemu je osjetila majčinsku njeţnost i od onda se prema njemu i ponašala kao prema sinu. Često su se viĎal, i Ashok je čak znao otići s Učiteljem u hram Mahalaxmi u posjet Sanyasima. Ashok je uočio kod Učitelja revnost, oduševljenje i ţelju za znanjem koje su ga navodile na nepovjerenje prema raznim isposnicima koje je upoznavao. TakoĎer je shvatio da Učitelj ima okultne moći; imao se prilike uvjeriti u njegovu vidovitost, a osim toga gledao je kako se njegova predskazanja ostvaruju. Ashok je otišao u Himalaye s Učiteljem za vrijeme njegove druge posjete Tibetanskom Učitelju, i vidio je kako su se u yogiju probudili osjećaji prema Učitelju i kako ga je privukao k sebi. To se odvilo u vrijeme neposredno prije njegovog vlastitog iskustva samootkrivenja. Uvidio je da je Učitelj osjetljiva osoba koja se ţeli drţati podalje od javnih mjesta. Luksuzni hoteli i elitni klubovi njemu nisu predstavljali baš ništa. Ponekad bi njegovi prijatelji inzistirali na tome da ode s njima, pa bi otišao samo zato da iskoristi priliku i da posjeti knjiţare po takvim otmjenim mjestima. U puno prilika su se kod Ashoka izvodile yagne, a on bi zaprepašteno promatrao kako se vatra u “Kundi” ili posudi diţe u obliku Shiva Linge ili Gospodina Ganapatija. TakoĎer je primijetio da bi se, kad god bi netko tko je prisustvovao yagni nešto zaţelio, ta ţelja i ispunila. Vidio je kako je mnogim parovima koji su traţili blagoslov da dobiju dijete Učitelj ostvario tu ţelju. Kako je vrijeme prolazilo, počeo je uzimati zdravo za gotovo takve neobične dogaĎaje koje je Učitelj uzrokovao. Naviknuo se na to da on zapovijeda kiši da pada ili da prestane padati i prihvatio je činjenicu da se to stvarno dogaĎa. I mnogi drugi ljudi su bili svjedoci takvim izvanrednim stvarima koje bi Učitelj činio s vremena na vrijeme. Jesu li Ti bogovi prirodnih sila podreĎeni? Jer oni se nepogrešivo i ţurno pokoravaju Tvojim nalozima, S kakvih si nam transcendentnih ravni došao, Učitelju, Podariti Svoju beskonačnu ljubav i milost.

27

Ashok je mnogo puta vidio Učitelja kako koristi svoje iscjeliteljske sposobnosti kako bi umanjio bol i patnju, ali je isto tako puno puta bio zapanjen kada bi vidio kako Učitelj iscjeljuje pacijente tako da napiše ime lijeka na komad papira koji bi potom zapalio. Kad god bi donosio neku vaţnu odluku, u poslu ili bilo kom drugom dijelu svog ţivota, Ashok se savjetovao s Učiteljem kojega je smatrao svojim prijateljem, filozofom, duhovnim vodičem i Guruom. U meĎuvremenu je primio inicijaciju i ubraja se u Učiteljeve iskrene poklonike. Mnogo je puta vidio kako Učitelj mijenja tijek dogaĎaja. Znao je umanjiti intenzitet nekog problema ili bi ga definitivno odgodio. Jednom je Ashoku predvidio nezgodu i upozorio ga je da se na odreĎeni broj dana suzdrţi od voţnje. On je slijedio njegove upute, ali je zadobio modricu uslijed laganog pada. Istovremeno je na Učiteljeve noge pala topla voda tako da je zadobio opekotine. Otkrio je Ashoku da je podijelio teret nesreće s njim tako da je spriječena potencijalno velika nesreća. Ti si poput širom razgranatog stabla, Učitelju, Koje pruţa sjenu i ugodu svima koji dolaze, Ti si naš izbavitelj od naših teških karmi Štitiš nas svojom ljubavlju dok nas vodiš sve dalje i dalje. Bilo je potpuno prirodno to što je Ashokova majka Janki ţudjela za time da upozna Učitelja po svom povratku iz Engleske. Njen ga je sin toliko hvalio u svojim pismima da je njena znatiţelja bila u potpunosti probuĎena. MeĎutim, uopće nije bila spremna na učinak koji je ostavio na nju kad su se konačno susreli u njenom domu. Nije ni najmanje očekivala da će sresti osobu tako lijepa izgleda, tako dojmljivu i tako blistavog lica da joj je ponestalo daha. Dojmila je se razlika u godinama, ali Učiteljeva ljubav prema Ashoku bila je toliko očita da je u vlastitom srcu osjećala radost. Ubrzo nakon tog kratkog susreta, Ashok i Učitelj su izašli ostavljajući je samu, a ona je sjela na krevet zadubljena u razmišljanja o mladom čovjeku kojega je upravo upoznala. Prenuvši se iz duboka snatrenja počela se preispitivati zbog čega je ostavio na nju takav dojam. Učitelj ju je odmah privukao; osjetila je duboku ljubav prema njemu i čak mu je od milja nadjenula nadimak. I on se prema njoj ponašao kao prema majci, ali jednom joj je, dobro raspoloţen, rekao, “U prethodnom ţivotu Ashok i ja smo bili braća, ali ti si me toliko tukla da u ovom ţivotu nisam došao k tebi.” Kad je njen sin bio u pitanju, Janki je imala potpuno povjerenje u Učitelja. Ponekad je znao reći Ashoku da se usredotoči na učenje i odmah bi došlo do dramatične promjene u njegovim ocjenama. Janki je takoĎer primijetila još jednu veliku promjenu kod Ashoka; nakon što je od Učitelja dobio mantru, sjedao je na molitvu koristeći svoju malu. Učitelj je otkrio Janki da je u ovaj ţivot došao s namjerom da petoro ljudi nosi na svojim leĎima, a Ashok je bio treći od njih. Dvije su se osobe tek trebale pojaviti, a radilo se o vezama iz prethodnih ţivota. Ashok je pričao majci o Učiteljevoj sposobnosti proricanja i o ostalim njegovim natprirodnim moćima. Počela je shvaćati da je Učitelj Boţji čovjek, a ne obično biće. Kasnije je traţio njenu dozvolu da povede Ashoka sa sobom u Himalaye u posjet velikom tibetanskom mudracu kojeg je i ona kasnije upoznala.

28

Učitelj je posjećivao Ashokov dom gotovo svakodnevno, a Janki se radovala njegovim posjetama. Jednom ga je nazvala kada se nije pojavio nekoliko dana, a on joj je odgovorio, “Imam i druge ljude koji me trebaju, imam i druge tetke.” Iznenadila se, ali je shvatila da je on čovjek s točno odreĎenim zadatkom. Postepeno je shvaćala da su Učiteljeve moći zapanjujuće. Činilo se da zna baš sve. Kad god bi je uvjeravao da će se situacija srediti kad bi nastali neki problemi, to bi se zaista i dogaĎalo. TakoĎer je osjećala da se situacija sreĎuje samim time što bi Učitelja izvijestila o nekom problemu. Muţ joj je imao zdravstvenih problema, a Učitelj mu je pomogao. Postala je svjesna činjenice da on ima mnogo poklonika i da postoji neograničen broj ljudi koji ga ţele vidjeti. Znao se toliko umarati od stalne rijeke posjetitelja koji su traţili njegovu pozornost da bi ponekad otišao u Haridwar ili Almoru. Ţivio je jednostavno i priprosto, čak je i spavao na tvrdoj podlozi. Janki je bila zahvalna Učitelju na tome što se Ashok imao priliku ugledati u njega i u njegove mnogobrojne vrline, jer bogat i zgodan mlad momak izloţen je mnogim iskušenjima. Tijekom godina u kojima je rastao mogao se putem izgubiti, no u to se vrijeme nalazio pod Učiteljevim dobrim utjecajem. Osjećala je da je Učitelj s njom kad god bi razmišljala o njemu. Bila je svjesna tajnovitosti koja ga je okruţivala, a osim toga čula je mnoge stvari o njemu. Rekla je da zna za barem jedan slučaj kada je bio na dva mjesta u isto vrijeme: jednom je bio prisutan na vjenčanju u Puni iako je te iste večeri bio kod nje u Bombayu. Čula je i za mnoge druge takve slučajeve. I naravno, sva su se njegova predskazanja koja im je izrekao uvijek pokazala točnima. Ţivjeli su u velikoj obitelji, a Učitelj im je rekao da će se Jankin muţ i njegova braća razdvojiti, što se na koncu i dogodilo. Učitelj je bio prisutan tijekom svih problema koji su se dogaĎali njihovoj obitelji, tako da je Janki izjavila preplavljena ljubavlju, “Bio je s nama i za vrijeme bolesti i za vrijeme radosti.” Janki je redovito odlazila u hram i u mnoga hodočasnička mjesta. No jednom joj je Učitelj rekao da provodi svoju duhovnu praksu kod kuće i da prestane ikamo odlaziti, zato što je kao domaćica imala obveza u vlastitom domu. Jednom je otišla sa sestrom u Almoru do Siddha-Peethe jednog velikog mudraca. Morale su prijeći rijeku Gomti Ganga po teškom terenu, no ipak bila je vrlo sretna i osjećala se kao da su je tamošnje prirodne ljepote i duhovne vibracije uzdigle. Sjela je na veliki kamen i dopustila da joj mir proţme cijelo biće, i iznenada je prvo s njene desne strane, a zatim i s lijeve, proletjela svjetlost u ljudskom obličju. Kasnije se na tom mjestu izvodila yagna i ponovno je ugledala istu svjetlost. Naknadno je čula da je to bio Batuk Bhairon, “gana” Gospodina Shive. Učitelj joj je bio dao mantru, a zatim ju je promijenio u mantru Gospodina Krishne zato što je on bio njen “Ishta”, i u Almori je posjetila tri hrama posvećena tom svecu. Kada je otvorila vrata jednog od njih i kada je ušla unutra, bila je zaprepaštena zato što je na mjestu svečevog kipa ugledala Učitelja. Proţelo ju je strahopoštovanje prema njemu i osjetila je duboki blagoslov. Bila je zapanjena i shrvana osjećajima, jer pokazalo se da je istina ono što je dotad samo slutila: postala je sigurna da Učitelj nije običan smrtnik, već da je Boţansko Biće. Nezaboravne note frule Koje struje brdima i dolinama Dodiruju neke strune u našim najskrovitijim dubinama

29

Potičući neku novu radost, neki rijetki osjećaj, Čineći nas svjesnima neograničene ljepote Šireći naša srca kako bi mogla upiti Dotad neistraţene vidike. Tako, Učitelju, i tvoj njeţni dodir I tvoja sveproţimajuća ljubav Otvara vrata u našim dubinama Tako da moţemo osjetiti dio tvoje milosti, I kao što rosne kapi, poput bisera, osvjeţavaju cvjetove, Tako i naši ţivoti cvjetaju, A miris koji pritom nastaje Polaţemo pred tvoja lotosova stopala. Učitelj je ispunio Jankinu ţelju da posjeti himalajska svetišta u Badrinathu i Kedarnathu. Ljepota toga kraja s ledenjacima i s vrhuncima pokrivenim snijegom oduzima dah. Imala je veliku sreću što je posjetila ova mjesta u pratnji samog Učitelja i s još nekim ljudima, i to je za nju bilo prekrasno i vaţno iskustvo. Postala je vrlo vezana za Učitelja i jako je strepila od odvajanja od njega, ali u ţivotu su nuţne promjene. Učitelj je kupio stan u Puni i često je znao tamo nakratko otići. Nedostajala joj je njegova fizička prisutnost, iako ga je uvijek osjećala kraj sebe. Jednom ju je nazvala Učiteljeva majka rekavši joj sljedeće, “Ja sam ga rodila, ali ti si njemu ono što je Yashoda bila Krishni, a ja sam poput Devaki.” Znala je da je, ukoliko u njezinom umu postoji ţelja za nečim, Učitelj svjestan te ţelje, a što god bi rekao naknadno bi se pokazalo točnim. Izrazila je ţelju da posjeti Amarnath, veliku Shiva Lingu u sjevernim Himalayama. To se mjesto nalazilo usred snjeţnih planina i smatralo se da je uspon do gore vrlo teţak i naporan za prosječnu osobu. Učitelj joj je bio rekao da će posjetiti Amarnath za pet godina, a to se petogodišnje čekanje Janki činilo predugim. No dogodilo se tako da su se više puta kovali planovi za taj put, a zatim bi se odgaĎali, tako da se hodočašće nije uspjelo dogoditi ranije od rečenih pet godina. Ovoga je puta sve bilo isplanirano za četverodnevni posjet Amarnathu s Učiteljem, ali u posljednjem se trenutku pojavila prepreka. Učitelj je primio telegram u kojem je stajalo da mu u Indiju stiţe roĎak iz SAD-a upravo u vrijeme ta četiri dana tako da nije mogao otići, a providnost je htjela da i ostali članovi Jankine obitelji otpadnu. No ona je bila nepokolebljiva u tome da nastavi s planom iako je u sebi osjećala nervozu. Plašila se teškog putovanja kroz planinsko područje i oštrog vremena s kojim će se trebati suočiti, jer bilo je poznato da veći dio puta treba prolaziti kroz snijeg i kroz kišu. Čula je i to da se zna dogoditi i pokoja nezgoda, tako da uopće nije osjećala samopouzdanje što se tiče predstojećeg putovanja. No srela se s Učiteljem prije puta, a on joj je, podiţući ruku na blagoslov, rekao, “Ja ću biti s tobom, a dok budeš u planinama, tamo će biti neprestano sunčano.” Janki je osjetila kako iz njegovog podignutog dlana istječe blagoslov, a nakon što je to rekao, jednostavno se okrenuo i otišao. Krenula je s grupom od šestoro ljudi, iako su oni zapravo pripadali većoj grupi od sto i pedeset ljudi. Janki je zaista cijelo vrijeme imala sreće. Bila je meĎu onima koji su dobili “palki” ili palankin koji brĎani nose na ramenima. Put kojim su se kretali zapravo je bio jedan uski izbojak; bilo je zastrašujuće pogledati prema dolje i putovanje nije bilo nimalo lišeno opasnosti. Putem je vidjela smrznute konje prekrivene snijegom. Ali tijekom cijelog trajanja puta, bilo je sunčano i bez i jednog znaka kiše. Kako se radilo o rijetkom

30

fenomenu, mnogi ljudi su to primijetili. Zahvaljivali su “Indra devti” ili bogu kiše, ali Janki je znala o čijem se blagoslovu radilo i zahvaljivala mu je svim svojim srcem. Stigla je do vrha, dobila je darshan od prekrasne snjeţne Linge i osjećala se potpuno ispunjenom. Krenula je prema natrag, putem je dobila pomoć od svakoga kad god bi je zatrebala, a čim je stigla u sigurnost baze logora počelo je jako kišiti. Učitelj je zaista cijelo vrijeme bio uz nju. Neposredno prije odlaska iz svetišta poţeljela je vidjeti par golubova koji bi se uvijek trebali tamo nalaziti, i iznenada je začula lepršanje njihovih krila i ugledala ih je. Za vrijeme takvih hodočašća, ako je poklonikova vjera velika, dogaĎaju se i mnoga čuda. Jedna postarija gospoĎa kojoj je uspon bio vrlo teţak poţeljela je ţrtvovati kokosov orah i betelov list koje je imala Gospodinu Shivi, kad se iznenada pojavio neki starac i ponudio da ih uzme i u njeno ime prinese ţrtvu. Nekoliko trenutaka kasnije, kada su ljudi pogledali uokolo, nije ga se više nigdje moglo vidjeti – jednostavno je iščeznuo. Jednom je Janki morala na angiografiju i bila je nervozna zbog toga. Čeznula je za time da vidi Učitelja prije nego što izaĎe iz kuće kako bi krenula na taj postupak, ali nakon potrage za njim zaključila je da ga nema niti u Bombayu, niti u Puni. Sasvim neočekivano popodne se pojavio kod nje i rekao joj, “Kad god me trebaš, doći ću, Gospodin je uvijek s tobom.” Blagoslovio ju je i kazao, “Svi će testovi biti negativni. Gospodar Vrindavana će paziti na tebe.” Vidjevši rezultate, liječnik je bio iznenaĎen i rekao je da se radi o pravom pravcatom čudu. Jednom je poţeljela otići u Uttarkashi i isplanirala je putovanje sa sestrom. Učitelj nije bio u Bombayu, bio je otišao u Nepal na tjedan dana. Kako nije bila dobila njegovo dopuštenje i blagoslov za put, osjećala je da bez toga ne moţe nikamo. Htjela je stupiti u kontakt s njime, pa je zato nazvala njegovog brata ne bi li dobila broj telefona u Nepalu na koji ga moţe kontaktirati, i bila je ugodno iznenaĎena kada joj se Učitelj osobno javio na telefon. Odlučno joj je rekao da odustane od plana, a samo tri dana kasnije njen se muţ ozbiljno razbolio i morao je na operaciju. Janki je tada shvatila razlog zbog kojeg joj je zabranio da ode; njemu ništa nije skriveno, a ona je bila potrebna kod kuće. Njena zahvalnost prema Učitelju zbog njegove ljubavi i brige bila je bezgranična. Janki je ustvrdila da je Učitelj otvoren čovjek, a njegov ţivot otvorena knjiga. Rekla je da čovjek moţe shvatiti njegova učenja samo ako drţi i oči i uši otvorenima, jer on nije drţao niti govore niti propovijedi. Obzirom na odnos koji je postojao meĎu njima, pitala se je li ona bila njegova majka, a on dijete, ili je on bio otac, a ona dijete. Bila je svjesna dubine njegove ljubavi prema ljudima i rekla je da je često znao na sebe preuzeti jade svojih poklonika. Shvatila je i to da je njegovo srce čisto i da je osjetljiv. “I on se moţe poprilično razljutiti na bešćutnost svijeta,” rekla je. Janki je otkrila i to da je Učitelj činio mnoga dobra djela, ali uvijek u potaji. “On je Bog koji ţivi u ljudskom obličju,” rekla je s poštovanjem, a zaključila je riječima, “Dugujem mu zahvalnost za svaki svoj udah, i molim se Bogu da meni da bilo koju bol i patnju koju bi on moţda trebao iskusiti.” 6. Miris se širi Prvobitna svjetlost Iz koje je nastao svemir, Sveobuhvatna Ljubav Koja drţi atome na okupu, To si Ti, Učitelju,

31

Okovan tijelom u kojem se nalaziš; Priroda nije ništa drugo doli Tvoja sluškinja, A zvjezdani je svod Tvoja igračka. Blagoslovi nas s takvom sposobnošću shvaćanja, Učitelju, Da i mi moţemo spoznati istinu Skrivenu mreţom ispletenom od naših ograničenja, Podari nam krila da se uzvinemo onkraj mraka neznanja Prema Blistavoj Svjetlosti Našem Vječnom domu Nirmal je došao k Učitelju1973. godine u osjetljivoj dobi od trinaest godina. Bio je porijeklom iz imućne Gujrati obitelji i sin poznatog bombajskog draguljara. U to je vrijeme prolazio kroz loše razdoblje svoga školovanja. Osim toga, bilo bi teško navesti bilo koju lošu naviku koju nije imao. Bio je surov dečko koji je upadao u tučnjave sa starijima od sebe; pušio je, pio i čak je znao krasti zaključane parkirane automobile, malo ih provozati naokolo, a zatim bi ih ostavio na nekom drugom mjestu. Upravo prilikom jedne takve ulične tučnjave sreo je Učiteljevog brata. Potom je jednog dana ušao u Učiteljevu kuću s namjerom da se vidi s njegovim bratom, i tako su se upoznali. Tada nije imao pojma da će mu taj susret izmijeniti ţivot. Učitelj mu se predstavio, razgovarao je s njim neko vrijeme i rekao mu je da doĎe ponovno. Nakon dva dana Nirmal se ponovno vratio kako bi se susreo s njim. Čini se čudnim to što ga je Učitelj zavolio, iako mu se kod njega zapravo ništa nije sviĎalo. Nije mu se sviĎao njegov način govora, oblačenja, ponašanja, i naravno njegove navike, a ipak ga je uzeo u svoje ruke kako bi od njega isklesao lijepo ljudsko biće. MeĎu njima se razvila čvrsta veza. Nirmal je bio četvrti od petoro ljudi kojima se Učitelj zavjetovao da će ih privući k sebi zato što je meĎu njima postojala bliska veza u nekom prethodnom ţivotu. Često se viĎao s njim poslije nastave, za vrijeme njegovog slobodnog vremena, a i Nirmal je često dolazio Učiteljevoj kući. Ponekad bi s njim razgovarao općenito o ţivotu, a ponekad i o duhovnoj strani ţivota. Kakva li je to promjena bila za Nirmala od potpuno svjetovne atmosfere njegovog vlastitog doma u kojem su novac i posao bili najvaţniji! Nikada ranije nije se bio susreo s duhovnom stranom ţivota. Učitelj se ponašao prema njemu kao prema prijatelju, a dječak je s njime provodio većinu svoga slobodnog vremena, i poslije škole bi ţurno otišao k njemu. Za mladog je dječaka bilo uzbudljivo promatrati Učiteljev odnos s ljudima koji su mu pričali o svojim problemima. Slušao ga je kako razgovora s njima, kako im daje savjete i pomaţe im. Do svoje šesnaeste godine ne samo da je prestao piti i pušiti, već je od Učitelja dobio i “mantra dikshu”. Učiteljevo je tijelo ispuštalo miris sandalovine i mošusa. Kad god bi Nirmal u njegovoj odsutnosti pomislio na njega, kada bi mu se molio zbog problema u školi ili zbog bilo čega drugog, taj bi ga poznati miris okruţio i osjećao bi njegovu prisutnost pokraj sebe. Jednom je bio u taksiju s Učiteljem kada su se našli u ozbiljnoj prometnoj nezgodi, odnosno u izravnom sudaru u kojem je vozač poginuo, Nirmal je prošao neozlijeĎen, a Učitelj je zadobio ozljede na vratu i na stopalima, i bio je hitno odvezen u privatnu bolnicu dr. Nandlala u predgraĎu Bombaya.

32

Dr. Nandlal je bio veliki Učiteljev poklonik i znao je pozvati njega i ostale poklonike u svoj bungalov u Khandali. Više puta je molio Učitelja da pomogne njegovim sinovima čak i kada on bude ostavio iza sebe svoje ţivotne muke. MeĎutim, njegovi sinovi, obojica liječnici, ponašali su se prema odnosu njihovog oca s Učiteljem s omalovaţavanjem. Dok je leţao u bolnici dr. Nandlala, preuzeli su ga njegovi sinovi kako bi mu sašili duboke rane na vratu i stopalima. Očistili su mu i zavili rane, a jedan od sinova, Ashok, odlučio je iskušati Učiteljeve duhovne moći i na rane mu je izlio alkohol, i čak je pozvao svoje prijatelje da budu očevici tome. Učitelj je ostao miran i hladnokrvan za cijelo vrijeme obrade. Ashok mu se kasnije u potpunosti predao i ostao mu je odan sve dok nije preminuo kao mlad čovjek. Nirmal je vidio mnoge ljude kako dolaze k Učitelju. MeĎu njima je bilo puno ljudi iz siromašnih slojeva društva koji su dolazili iz bombajskih predgraĎa. Dolazili su traţeći pomoć za opsjednute duhovima i molili su Učitelja da istjera zle duhove iz njih i da ih oslobodi muka. Učitelj je mnogima od njih pomogao na tako raznolike načine da su ga poţeljeli upoznati čak i Tantrici koji su bili čuli za njega i koji su drţali pod kontrolom neke od tih duhova. Učitelj je često preuzimao na sebe krivnju i teret loših djela svojih učenika. Jednom je nastao problem kad je neki poklonik izrekao laţ o njemu, pa je bio dogovoren susret u kući dr. Nandlala kako bi se nesporazum izgladio. Nirmal je otišao s Učiteljem kod dr. Nandlala, a prije nego što su ušli u kuću, grešni je poklonik izašao i bacio se pred Učiteljeva stopala moleći za oprost. On je prihvatio njegovu ispriku i oprostio mu je. Učitelj je ušao u kuću i rekao je svima da je moţda on sam lagao i da bi moţda njega trebalo kriviti za nesporazum. Rekavši to, izašao je iz kuće. Nirmal je bio strahovito zabezeknut takvim obratom dogaĎaja. Kasnije je pitao Učitelja zašto je to napravio, a on mu je odgovorio da, kad se poklonik našao pred njegovim stopalima moleći za oprost, kako mu je mogao odbiti molbu? Činjenica da se Učitelj radije izloţio tome da ga nepravedno nazivaju lašcem nego da odbije molbe krivca, govori jako puno o njegovoj veličini. Koliko bi ljudi bilo postupilo na isti način? Učitelj je mnogo puta predvidio dogaĎaje koji su se naknadno dogodili. Jednom je prilikom, dok je šetao s prijateljima, uzviknuo, “Vidim mnoge mrtvace i otrovni plin.” To je izjavio neposredno prije nego što se u Bopalu dogodila tragedija uzrokovana plinom koja je uzrokovala masovnu smrt stotina ljudi i zamalo smrt tisuća drugih u tom prenapučenom gradu. Nirmal je smatrao Učitelja više prijateljem nego učiteljem. MeĎutim, kako je vrijeme prolazilo, njegov se način razmišljanja promijenio i počela je dolaziti do izraţaja duhovna strana njegove prirode. Učitelj ga je poticao u tome da meditira i da čini čak pedeset japa mala mantre koju je dobio. Jednom je, slijedeći Učiteljeve upute, cijeli dan postio, a na večer je dobio “Shaktipat”. Učitelj ga je odveo u svoju malu sobu, sjeo je na krevet, a Nirmalu je rekao da sjedne na pod. Kad je postavio svoj “Trishul” ili trozubac tik iznad njegove glave, Nirmal je istog

33

trenutka osjetio zujanje kako mu se spušta uzduţ ţivaca niz glavu i ramena, no istovremeno osjećao se vrlo smirenim i pospanim. Sljedeće noći dok se nalazio u krevetu pokušavajući zaspati, osjetio je kako izlazi iz tijela, i to ga je uplašilo. Promatrao je svoje tijelo na krevetu, a sam je visio s nogama prema gore ili na stranu. To se ponavljalo iz noći u noć. Tada ga je Učitelj naučio kako da uspravi svoje ja lišeno tijela i kako da se kreće po sobi. Nakon mjesec dana, Učitelj je prekinuo ta iskustva. Sjeo bi u sobu za meditaciju, a Nirmalu bi rekao da sjedne neposredno izvan sobe, a Nirmal bi osjećao takvo blaţenstvo da je jedva bio u stanju ponavljati svoju mantru. Potpuno bi se izgubio u ekstazi i osjećao bi okus nektara i opijenost koja bi trajala sve do poslije večere. Ti si Sat-Chid-Anand Uţivaš u vlastitoj slavi, Tvoj dodir moţe podariti bezgranično blaţenstvo Tvoja ljubav moţe uzdići do neslućenih visina Tvoja milost poklanja ostvarenje i ispunjenje Poput malene kapljice koja se gubi I postaje golemi, nepregledni ocean. Jednom je Nirmalova majka zatraţila od njega da ispriča svoja iskustva sadhuu koji im je bio u posjeti. Nirmal mu je ispričao o svojim izvantjelesnim iskustvima, o blaţenstvu, o opijenosti i o okusu nektara. Sadhu je time bio zapanjen i rekao je njegovoj majci da je, imajući takvoga sina, doista blagoslovljena. MeĎutim, otac ga je ismijao kad mu je ispričao o svojim duhovnim iskustvima, i tada je Nirmal odlučio da neće više nikome pričati o tome. Nirmal je odrastao i nije imao nikakvih sklonosti prema braku i, unatoč upornosti vlastitih roditelja, nije pristajao na njega. Oni su pak krivili Učitelja zbog njegove nesklonosti vjenčanju i htjeli su prekinuti njihovo druţenje. Kada je kasnije odlučio da će raditi zajedno s Učiteljem umjesto s ocem, bijes njegovih roditelja je bio bezgraničan, tako da su zatraţili da napusti obiteljsku kuću. Učitelj mu je velikodušno ponudio vlastiti dom, a njegova ga je majka dobrohotno prihvatila kao svog trećeg sina. Nirmal se ipak oţenio, ali s djevojkom po vlastitom izboru, suprotstavivši se tako očevim ţeljama. Učitelj je, zajedno s bratom i s Nirmalom, započeo izraĎivati kozmetičke mirise. Nije znao ništa o tome, ali koristio je vlastiti um i naučio je sve sitne i zamršene detalje svog novog zanata. Eksperimentirali su s esencijama ulja u različitim omjerima kako bi proizveli nove mirise. Bez ikakve tehničke podrške, čak i bez ikakve financijske ili bilo kakve druge pomoći od ikoga, posao se osovio na čvrste noge i ubrzo se proširio. Nirmal je bio zapanjen Učiteljevim načinom rada. Shvatio je da su primali sve više narudţbi zbog Učiteljevog pouzdanja, poštenja i zbog kvalitete njihovih proizvoda. Njegove uroĎene dobre osobine dojmile bi se svih ljudi s kojima se susretao. Jedna udruga ţena koja je proizvodila mirisne štapiće postala je stalan klijent zato što su one bile jednostavno očarane njime, što mu je donijelo njihovu odanost i poštovanje. Tvoj milozvučni glas, Učitelju, I Tvoja topla prisutnost Obavija nas poput čahure Ugode i spokoja,

34

I gubimo se Na vrhuncu ushita U Tebi. Mogu li Učitelji biti vezani? Kako bi posao mogao sputati Učitelja? On je smatrao da treba raditi pet dana u tjednu kako bi zaradio dovoljno za cijeli mjesec, zato što je htio biti slobodan kako bi mogao svima pomagati, jer to je bio njegov zadatak. U početku je imao gubitaka u poslu obzirom na svoje preveliko poštenje, no kasnije je napredovao. Počeo je provoditi sve više vremena u Puni gdje je kupio mali stan u jednoj profinjenoj četvrti, a o poslu bi tada vodili računa Nirmal i njegov brat. Nirmal je zapazio Učiteljevu ţelju da sve shvati. Kada mu nešto ne bi bilo jasno, jednostavno je morao u potpunosti shvatiti o čemu se radi. Nirmal se znao zabavljati ako bi se to dogaĎalo dok bi Učitelj gledao izvoĎenje nekog maĎioničarskog trika. Ne bi se smirio dok ne bi shvatio o čemu se točno radi i usput bi, povrh svega, ovladao još mnogim trikovima. Čak je koji put znao izvesti neke maĎioničarske pothvate kako bi pomogao nekim ljudima prevladati odreĎene psihološke probleme. Nirmal, koji je puno vremena proveo u neposrednoj Učiteljevoj blizini, kaţe, “Ne postoji ništa, baš ništa, što Učitelj nije u stanju učiniti. On ima kontrolu nad svime što postoji pod suncem, i samo treba poţeljeti nešto učiniti. Učitelj je zaista “Dev Purusha” ili boţansko biće.” Obitelj ga je vidjela u različitim ulogama koje je igrao. Poštivali su ga i oboţavali, ali čak ni oni ga nisu mogli razumjeti, i nitko to zapravo ne moţe ukoliko to sam Učitelj ne ţeli. Jednom prilikom, za vrijeme svečanosti Ganapati, u Učiteljev dom u Bombayu bio je postavljen kip Gospodina Ganeshe, a nakon propisanog broja dana štovanja trebalo je izvršiti uranjanje u more. Učitelj i njegova majka su se nalazili u kući, a Nirmal, ostali članovi obitelji i neki prijatelji otišli su uroniti kip. Učitelj je iznenada shvatio da su kod kuće zaboravili kokosov orah koji se koristi prigodom rituala. Zgrabio ga je i, rekavši svojoj majci kako su njegov brat i Nirmal pokazali nemar tijekom ovog vaţnog dijela rituala, zavitlao ga je kroz otvoreni prozor. Njegova majka je bila zapanjena tim neobičnim potezom. Ono što se dogaĎalo na mjestu uranjanja je posebna priča. Nirmal i ostali su ugledali Učitelja kako ţuri prema njima s kokosovim orahom u ruci, prigovarajući im pritom zbog zaboravnosti. Predao im je kokosov orah i odšetao natrag, a prije nego što su shvatili što se dogodilo, nestao im je s vidika. Kasnije, kada se društvo vratilo kući, pitali su Učitelja zbog čega nije malo pričekao i vratio se s njima automobilom. Njegova majka je bila potpuno zapanjena od čuda zato što njen sin nije uopće izlazio iz kuće, a uostalom vidjela ga je kako baca kokosov orah kroz prozor. Zapanjeni smo, Učitelju, Izgubljeni od čuĎenja Zbog Tvoje slave Zbog Tvoje veličine, Jer Ti si Beskonačan, Besmrtan i Vječan,

35

Razum to ne moţe objasniti Niti um shvatiti, Dopusti nam da jednostavno uţivamo u oceanu koji Ti jesi Dopusti nam da se izgubimo u Blaţenstvu Tvoga bića. Učitelju su postavili sljedeće pitanje: ako je neki mudrac viĎen na dva mjesta u isto vrijeme, znači li to da je stvoreno još jedno fizičko tijelo vidljivo ljudima? Učitelj je odgovorio da se ne radi o fizičkom tijelu, “Mi se moţemo projicirati bilo gdje. Svjesna misao je ta koja skuplja odreĎene elemente ili “tanmatre” oko nas. To je tijelo vidljivo, ali ne moţe ga se fotografirati, a to se dogaĎa kada se probudi kundalini.” On je visoko razvijen i ima moći koje normalni um nije uopće u stanju shvatiti. Iz pouzdanog tibetanskog izvora citiram dolje navedene moći koje netko moţe dobiti kad ovlada svim pranama i kad ih je u stanju centrirati u centralni kanal. 1. Moţe isijavati zrake svjetla iz tijela i stajati na suncu a da pritom ne baca sjenu. 2. Moţe učiniti da mu tijelo nestane. 3. Moţe pretvarati kamenje u zlato. 4. Moţe hodati po vodi a da pritom ne potone. 5. Moţe ući u vatru i pritom neće izgorjeti. 6. Moţe otopiti snjeţnu planinu uz pomoć vlastite topline. 7. Moţe otputovati na veliku udaljenost u roku od par sekundi. 8. Moţe letjeti zrakom i hodati kroz stijene i planine. 9. Moţe vršiti raznorazna čuda. Eto, nema ograničenja čudima koje Veliki Majstori mogu izvoditi zato što se ništa ne nalazi van njihova domašaja. Poput njeţnog povjetarca koji, Krećući se kroz dolinu, Nosi sa sobom blagi miris cvijeća, I poput svjeţine udaljenih pljuskova Koja miluje naše sprţeno biće, Dolaze nam Tvoji blagoslovi, Učitelju,

Tako utješni i tako umirujući Šaljući na počinak sve naše strahove, Jer u Tvojoj ljubavi nestaju naši nemiri A pred Tvojim stopalima nalazimo Utočište i smirenje. Jhaloo, mlada i njeţna djevojka iz Parsi zajednice, došla je u Učiteljevu obitelj kao nevjesta njegovog mlaĎeg brata. Ta je mlada djevojka koju je njegov brat volio prvi put ugledala Učitelja ispred svog doma prije vlastite udaje. Dojmio je se njegov dobar izgled, no smatrala ga je vrlo ozbiljnom osobom. Zaručnik joj je bio pričao o tome kako mnogi ljudi dolaze k njemu traţeći pomoć, o poštovanju koje mu iskazuju i o njegovim duhovnim moćima.

Prije udaje osjećala je strahopoštovanje prema Učitelju, a kada bi joj se obratio odgovarala bi mu jednosloţnim riječima. Nakon vjenčanja je shvatila, poput svake druge indijske nevjeste, da je atmosfera u domu njenog muţa drukčija od one na koju je navikla, ali u njenom slučaju to je bilo još jače izraţeno zato što se udala u drugu

36

zajednicu. No, Učitelj joj je pomogao da se opusti i ponašao se prema njoj kao prema kćeri, trudeći se, koliko god je mogao, da se u kući ne osjeća poput stranca. Čak joj je savjetovao da još neko vrijeme nastavi raditi jer će se tako bolje osjećati. Dok mu je otac bio bolestan, Učitelj se činio dalekim i povučenim, a Jhaloo ga gotovo uopće nije bila u stanju razumjeti. Otac je preminuo na dan prve godišnjice braka mladog para kada im je sin već bio napunio tri mjeseca. Onoga dana kada se činilo da je očev kraj vrlo blizu, Učitelj ih je zamolio da ostanu kod kuće. Kasnije je ispričao bratu i Jhaloo da je njihov otac trebao preminuti točno godinu dana ranije, na dan njihovog vjenčanja, ali on je to odgodio za točno jednu godinu, zato što nije htio da mladenku smatraju nositeljicom kobnog predznaka za obitelj kao što se u Indiji često dogaĎa. Jhaloo je ispričala kako je Učitelj jednom, dok je gledao televizijski program, iznenada dobio viziju djeteta koje leţi ozbiljno bolesno, s cijevima i s ostalim napravama priključenim na tijelo, i odmah je pomislio na bratovog sina, Harshooa, koji je tada imao samo tri godine. Rekao im je da odmah odvedu dijete na liječnički pregled. Na osnovu rezultata ispitivanja krvi postavljena je sljedeća dijagnoza: leukemija. Obitelj je bila u šoku. Dječak je proveo dva mjeseca u bolnici i došlo je do komplikacija čak i unatoč najboljoj liječničkoj njezi. Pluća su mu počela propadati i liječnici su izjavili da mu je stanje kritično, a Učitelju su u povjerenju rekli da su za malog Harshooa sljedećih četrdeset i osam sati najkritičniji i potpuno neizvjesni, i nisu davali nikakve pozitivne izjave o njegovom oporavku. MeĎutim, boţja milost je bila s njima i pokazala se u obliku svjetlosti koju je djetetov otac ugledao kraj prozora njegove sobe. Jhaloo je takoĎer ugledala zlatnu svjetlost i bila je zbunjena time, a to se dogodilo upravo one noći u kojoj je djetetovo stanje bilo najkritičnije. Kakvo li je to bilo mučenje za mladu majku koja je leţala u bolnici očekujući roĎenje svog drugog djeteta dok je njeno trogodišnje dijete leţalo negdje drugdje boreći se za ţivot. Cijelo to vrijeme Učitelj je bio s Jhaloo kao njena velika podrška. Jedne noći dok je Jhalooina majka bila u bolnici kraj svog unuka Harshooa, imala je viziju u kojoj joj se pojavio tibetanski mudrac. Djetetovo stanje se nakon toga tako dramatično poboljšalo da su doktori bili zapanjeni i smatrali su da se radi o čudesnom oporavku. Harshoo se oporavio, ali je još neko vrijeme morao nastaviti s pretragama. Počeo je ići u školu i sada je zdrav, neposlušan, čio i snaţan dječak. Upravo za vrijeme tog teškog razdoblja Jhaloo je bolje upoznala Učitelja i počela ga je bolje razumijevati. Otada je počela psihološki ovisiti o njemu. Kad god bi ih nazvao telefonom iz Pune, uvijek je osjetio ako je bila napeta. Često je znao osjetiti njenu zabrinutost zbog očevog zdravlja pa bi joj rekao da se nalazi uz nju i uz njene roditelje. Ona je znala osjetiti da joj se problemi rješavaju i da joj je teret briga skinut s ramena čak i ako bi samo popričala s njim. Jhaloo je oduvijek osjećala neku zaštitničku ruku oko sebe, čak i u ranijim godinama. Jednom je bila u prirodi s grupom iz koledţa; razgledavali su neki vodopad, a ona se poskliznula s grebena na kojem je sjedila. Visila je sa stijene okrenuta prema dolje, ali nešto ju je povuklo za nogavicu i podiglo, i smatrala je da je njen spas bio pravo čudo.

37

Jhaloo u potpunosti vjeruje Učitelju i osjeća se sigurnom zbog njegove ljubavi, brige i zaštite. Njena dva sina takoĎer osjećaju poštovanje prema njemu; osim što je on za njih izvor stalnog udivljenja i radosti, od njega dobivaju i ljubav. Neka vjetrovi Ljubavi mirno pirkaju U prostranstvima srca, Neka duša leti prema nebesima Nesmetano poput ptice u letu I neka uţiva u Vječnom kraljevstvu Nesputana čak i od misli. Mani i Thmurasp, Jhalooini roditelji, upoznali su Učitelja neposredno prije kćerina vjenčanja. Iako su bili širokih vidika i unatoč tome što su puno proputovali, nije im se svidjela zamisao da im se kći uda van njihove zajednice. MeĎutim, smirili su se nakon što su upoznali Jhalooinog zaručnika i njegovog starijeg brata. Iako je poboţna Parsi, Mani je u snu vidjela mladoţenju kao Gospodina Krishnu i nije više imala nikakvih bojazni. Nadalje, pri posjeti Shirdiju, primijetila je sličnost izmeĎu Učitelja i fotografije tamošnjeg sveca. Kod Mani se razvila vjera u Učitelja. Prije nego što mu je otac preminuo, ona je u viziji ugledala tibetanskog sveca kako ga otvorenih ruku poziva k sebi. Tada je nazvala Jhaloo i rekla joj da je njegov kraj blizu. No istinski se kontakt tom paru dogodio za vrijeme Harshooove ozbiljne bolesti. Thmurasp je takoĎer vjerovao u Učitelja i niti na trenutak nije prestao vjerovati da će se Harshoo oporaviti. Mani je ugledala svjetlost kako prolazi tik pored nje u bolnici dok je bdjela nad Harshoom, a i dječak je takoĎer uskliknuo da je vidio dim. Nakon toga oporavio se na čudesan način. Thmurasp je bio područni bankovni direktor, a kad mu je rečeno da bi se trebao podvrgnuti operaciji srca, dao je otkaz. No Učitelj ga je poslao s Madhavom na liječenje jednom ayurvedskom liječniku, a i sam ga je liječio. Thmuraspu nisu bili potrebni nikakvi drugi tretmani, i za vrijeme njihovog jednogodišnjeg boravka na Novom Zelandu gdje su otišli nedugo potom, uzimao je jedino homeopatske lijekove koje mu je prepisao Učitelj, i osjećao je da su Učiteljevi blagoslovi s njim. Nakon što je dao ostavku u banci, Thmurasp je počeo raditi na unutarnjem ureĎenju, što mu je dotad bio samo hobi. Započeo je posao tako što je izradio stolić za serviranje za Učitelja koji ga je blagoslovio rekavši mu da će dobivati mnoge narudţbe. Thmurasp je sada sretan u svom poslu, i kad god mu iskrsne neki problem moli se Učitelju. Kad je dobio na čitanje nedovršenu verziju ove knjige, osjećao je trnce u tijelu, a licem su mu tekle suze. Rekao je da zbog katarakta u očima obično ne moţe pročitati više od jedne ili dvije stranice, no kad je uzeo ovu knjigu, pročitao je trideset stranica za redom. Mani je osjetila miris dok je čitala ovu knjigu, a kako ju je to zbunjivalo, protrljala je stranice rukom, no svejedno nije uspjela shvatiti taj fenomen. Jhaloo joj je objasnila da mnogi ljudi koji vjeruju u Učitelja doţivljavaju slična iskustva. I Mani i njen muţ osjećaju veliku sigurnost kad je njihova kćer u pitanju zato što je pod Učiteljevom zaštitom. U potpunosti mu vjeruju i mole se i njemu čak i dok prakticiraju vlastitu vjeru, jer duhovnost i religijska bit se nalaze iznad svih vjera. Od drevnih vremena, s pojavom velikih ljudi,

38

Našli bi se i skeptici kako bi ih ismijavali i kritizirali, No često bi, nakon što bi im bio dopušten jedan čudesan i kratak pogled, S poniznošću i puni poštovanja, pali na koljena u molitvi. Krist je imao svoje mučitelje, a Sokrat je ispio šalicu kukute iz ruku nevjernika. Čak je i Gospodin Rama našao neprijatelja u Ravani. Svaki Učitelj ima svoje kritičare i protivnike zato što ima mnogo ljudi koji nisu u stanju lako povjerovati i moraju podvrgnuti boţansko utjelovljenje svjetovnom razumu i ispitivanju. Tako je bilo i s Hirom, mladim pripadnikom Sindhi zajednice, uspješnim i visoko kvalificiranim poslovnim čovjekom, koji je od svoje devete godine čeznuo za duhovnim znanjem. Njegov se otac često susretao sa svecima, i to je druţenje sa svetim ljudima ostavilo duboki trag u dječakovom umu. Pohlepno je čitao i proučavao Vede i ostale religijske tekstove. Tako pun ega naraslog zbog tog knjiškog znanja, čuo je za Učitelja i njegove moći i pitao se kakav li je “taj drugi Sindhi mladić” koji je bio mnogo mlaĎi od njega. Hira je ponosno sam sebe nazivao “tvrdim orahom”. “Kako moţe netko toliko mlaĎi od mene znati više od mene”, takav je bio njegov stav kada je prvi put posjetio Učitelja s namjerom da ga podvrgne ispitu. Došao je s jednim pitanjem, ali Učitelj se nije udostojio zadovoljiti ga i riješiti njegove dvojbe jer njega uopće nije briga što ljudi misle o njemu. Hira je došao ponovno, ali je opet dobio vrlo malo pozornosti. Bio je čitao o odreĎenoj “sadhani” ili duhovnoj praksi koja moţe pomoći praktikantu ukoliko se pravilno izvodi. Iskušao ju je i ostao bez očekivanog rezultata. Pokušao je ponovno, i to još marljivije, ali ponovno bez ikakvog rezultata. Zapitao je Učitelja za njegovo mišljenje o tome, a on mu je odgovorio da se ta praksa mora izvoditi na neznantno drukčiji način i to samo za vrijeme Navaratri koje su predstojale tek za više mjeseci. Silom prilika morao je čekati, a čekao je s velikim nestrpljenjem. Samo dva dana prije Navaratri, na kraju strpljenja, otišao je posjetiti Učitelja, ali on se ponašao leţerno i nije niti spomenuo razlog njegove posjete. Kada mu je Hira izravno spomenuo tu duhovnu praksu, Učitelj mu je rekao da doĎe ponovno. Dan prije Navaratri, Hira je posjetio Učitelja koji je lagano čavrljao, iskušavajući njegovu strpljivost do krajnjih granica sve dok se nije pribliţilo vrijeme odlaska. Tada mu je u pola minute savjetovao kakvu sitnu promjenu treba izvršiti u pjevanju mantre i na koji je način treba pjevati. Hira je imao odreĎene sumnje glede toga, ali je postupio prema uputama i izvodio sadhanu sedam sati dnevno. I gle, zadrhtao je od uzbuĎenja kad je ugledao boţansku Majku. Sanjao je i jedan hram i to dvije noći za redom. Kad je to ispričao Učitelju, on je ispravio njegovu verziju sna i dodao jedan detalj koji je Hira bio zaboravio. No on nije bio zadovoljan time da jednostavno nastavi sa svojom sadhanom, već je jako ţelio saznati što njegov san znači. Otišao je u Benares i tamo je našao hram koji je vidio u snu. Otišao je u Haridwar i tamo su mu trojica yogija rekla da nastavi s tom duhovnom praksom. MeĎutim, kad je o tome razgovarao s Učiteljem, on mu je rekao da prekine. Bio je potpuno zbunjen, a Učitelj je za njega postao još veća tajna. Nakon nekog vremena, Hira je sanjao jedan čudan san i prepričao ga je Učitelju koji mu je na njegovo iznenaĎenje rekao, “To je poruka smrti za tebe, ali ne brini, pomoći ću ti.” Hira nije previše razmišljao o tome i otišao je na petomjesečno proputovanje Evropom, a kad se nakon toga vratio u Bombay na posao, iznenada mu je pozlilo. Počelo je sa srčanim problemom i hitno je prebačen u bolnicu. Zatim je doţivio paralitični udar i izgubio je dar govora. Stanje mu se pogoršalo i počeo je povraćati krv, i u tom se stanju sjetio Učiteljevih riječi, “To je poruka smrti za tebe, ali ne brini, pomoći ću ti.” Nije mogao

39

govoriti, ali je uz pomoć pokreta uspio reći svojim sestrama koje su bile u bolnici kraj njega da ţeli nešto napisati. Kad je dobio olovku i papir, uz veliki napor napisao je da ţeli knjigu, a sin mu je konačno shvatio što ţeli i donio mu je njegov telefonski imenik. Hira ga je natjerao da lista stranice sve dok nije došao do Učiteljevog telefonskog broja, a sin ga je onda nazvao i obavijestio ga je o očevom stanju. Kada je Učitelj došao na odjel intenzivne njege u bolnici, Hiraovo stanje je već bilo vrlo teško, neprekidno je štucao, a njegova rodbina je bila, blago rečeno, vrlo zabrinuta. Prema riječima jedne od njegovih sestara koja je bila predavač u jednom koledţu u Engleskoj, “Učitelj je ušao, izgledao je tako mlad, a ono što je uslijedilo bilo je poput čarolije.” Učitelj je izvadio omot za cigarete i zapalio ga, a potom je uzeo malo pepela koji je pritom nastao i stavio ga u Hiraova usta. Hira je prestao štucati i smirio se. Osim toga, dao mu je i malo tog pepela rastopljenog u vodi, nakon čega mu se stanje poprilično popravilo. Učitelj ga je više puta posjetio u bolnici i kasnije kod kuće nakon što je bio otpušten. Nakon odreĎenog vremena Hira je povratio dobro zdravlje i ponovno je počeo normalno raditi. Prije no što se razbolio, kad god je posjetio Učitelja, Hira mu nikad nije dodirnuo stopala, već ga je uvijek pozdravljao sklopivši ruke na uobičajeni indijski način. Ali kad ga je posjetio nakon svog oporavka, s punim poštovanjem je poloţio glavu na njegova stopala. Prije toga mu je Učitelj bio dao mantru, a kasnije ju je promijenio. Hira je imao mnoge vizije Boţanske Majke i ostalih boţanstava i bio je sretan zbog toga, ali Učitelj mu je rekao da mora ići još dalje od toga, prema bestjelesnome, prema Jedinome. Hira je napokon shvatio potencijal i moći tog “Sindhi mladića”, i to mlaĎeg od sebe, i u njemu je pronašao svoga Gurua i svog Učitelja. Učitelju, Ti si ocean milosrĎa, Beskrajno prostranstvo, vječni dobročinitelj; Darivaš neprocjenjivim biserima One koje je tvoja milost učinila dostojnima toga, Jer, ovako zaslijepljenima bezvrijednim sjajem prolaznosti, Istina nam ostaje skrivena velom neznanja. Upravo Tvoja nas ljubav, Učitelju, oblikuje, pročišćuje, i razotkriva nam Vodeći nas stalno naprijed Prema našem vječnom cilju Prema tvojim lotosovim stopalima. Za mladoga je Gundua bio sretan onaj dan kada je Učitelj ušetao u njegov ured svojatajući ga za sebe. Prije toga se nalazio pod Učiteljevim briţnim pogledom, a sada je bio spreman za susret s njim. Radio je kao revizor u jednom britanskom poduzeću u Bombayu. Njihov prvi susret bio je leţeran i srdačan. Tog je jutra, perući zube, Učitelj rekao Nirmalu da im je potrebna pomoć oko poslovnih računa, a njegov stari učenik iz jednog prošlog ţivota je sada revizor. Nirmal se pitao na koji će se način susresti s njime, ali Učitelj je jednostavno okrenuo jedan telefonski broj i nakon toga su se on i Nirmal susreli s Gunduom u njegovom uredu. To se dogodilo 1981. godine. Kad su izašli iz ureda, Učitelj je rekao Nirmalu, “On će nam postati vrlo blizak.” Kada ga je Nirmal počeo zapitkivati o tome, odgovorio mu je, “Čekaj i promatraj.”

40

Već za vrijeme prvog susreta, Učitelj je privukao Gundua svojim magnetizmom. Gundu je osjetio veliku ţelju da mu bude od koristi i da učini nešto za njega. U snovima je osjećao da je nekada meĎu njima postojala veza i da su u prethodnim ţivotima bili bliski. Njihovi susreti su se nastavili, a Gunduov se ţivot promijenio, i njegov se stav prema ţivotu izmijenio od materijalističkog u duhovni. Iako mlad, imao je i previše odgovornosti, a cilj mu je bio da zaradi dovoljno kako bi pomogao onima koji su ovisili o njemu. Petnaestog kolovoza 1981. godine, na povoljan dan Raksha Bandhana, Učitelj ga je inicirao. Bio je jedan od rijetkih sretnika koji su bili inicirani tako da su dobili sam “shaktipat”. Učitelj mu je rekao da će u roku od tri dana osjetiti buĎenje svog kundalinija. Drugog dana Gundu je osjetio intenzivnu vrućinu u “muladhara čakri” i osjećao se kao da se cijeli svijet vrti, a samo on je stabilan. Kad je sljedećeg dana sjeo kako bi radio svoju sadhanu, osjetio je kako mu se diţe prana vayu. Prije inicijacije, Učitelj mu je bio rekao da tri dana jede samo voće i da doĎe kod njega ujutro poslije inicijacije. Kada se toga jutra Gundu susreo s Učiteljem, osjetio je takvu snagu kako izlazi iz njegovog tijela da se njegovo vlastito tijelo počelo tresti. Učitelj ga je onda umirio i rekao mu da se opusti. Gundu je bio zadovoljan smjerom u kojem mu je krenuo ţivot. Osjećao je apsolutnu ljubav prema svom Gurudevu i potpunu vjeru u njega, ali svejedno bi se uznemirio kad bi čuo svoje prijatelje kako govore da netko tko je poslovni čovjek i tko čak i puši ne moţe biti duhovni vodič. Ujutro 7. listopada 1981. godine Gundu je molio Gospodina, “Ljudi govore o njemu, molim te reci mi tko je moj Guru?” Te je noći u snu ugledao ogromni lik Gospodina Shive kako sjedi s jednom nogom preko druge. Vidio je zmije omotane oko njegova vrata i sebe samog kako sjedi kao sićušno biće do Gospodinovih stopala. S potpunom predanošću u srcu razgovarao je satima s Gospodinom Shivom, a na kraju je rekao, “Ali Gospodine, imam jedno pitanje, tko je moj Guru?” Gospodin je tada pogledao na stranu. Gundu se takoĎer okrenuo u tom smjeru pitajući se zašto se Shiva okrenuo prema tamo. Tamo je ugledao Učitelja, a zatim je začuo glas kako mu govori, “On je tvoj Guru, on je moj ansha.” Uz Sadhanu pod Učiteljevim vodstvom, Gunduov se ţivot u potpunosti izmijenio. Promijenili su se i njegov standard i poloţaj u ţivotu. Učitelj mu je rekao da će otići iz tadašnjeg poduzeća u novo, i rekao mu je prvo slovo imena tog novog poduzeća. Tako se i dogodilo, iako je Gundu za početak morao prihvatiti niţi poloţaj s manjom plaćom, no Učitelj ga je blagoslovio rekavši mu da će se u novom poduzeću visoko popeti. Gunduu je bio potreban stan u Bombayu za njega i kuća u Bangaloreu za majku. Učitelj mu je financijski pomogao da kupi parcelu u Bangaloreu što je, kako mu je rekao, bio njegov poklon njegovoj majci. TakoĎer mu je rekao da će otići u inozemstvo kako bi zaradio dovoljno novaca za gradnju kuće u Bangaloreu, i zaista, poduzeće ga je poslalo na godinu dana u Njemačku što mu je financijski pomoglo. Vratio se u Indiju i dao sagraditi kuću za svoju majku, i tako je to postao Učiteljev poklon njegovoj majci. U Njemačkoj je imao zdravstvenih problema, a tamošnji liječnici mu nisu bili u stanju pomoći. Na kraju je preko telefona rekao Učitelju za svoje probleme, a on mu je savjetovao da četiri dana pije crni papar s vodom. Gunduova bolest je nestala nakon što je poslušao Učiteljeve upute, ali u svom srcu je znao da se zapravo radilo o Učiteljevoj milosti, a ne o učinku crnog papra.

41

Gundu je ţelio ostati neţenja, no zaljubio se u jednu djevojku i obratio se Učitelju za savjet. On mu je rekao da mu je suĎeno da se vjenča s tom djevojkom i da je bio u vezi s njom u prethodnom ţivotu. Djevojčini su roditelji bili protiv tog braka i nisu htjeli dati svoju privolu, no Učitelj je odabrao povoljan dan, izvršio pripreme za jednostavno vjenčanje i predao mu mladenku preuzevši na sebe ulogu njenog oca. I Nirmal je bio pored Učitelja za vrijeme vjenčanja i zajedno su ispratili par na medeni mjesec. Kasnije su mladenkini roditelji popustili i blagoslovili ih kao što je Učitelj bio i predvidio. Gundu kaţe da ga sada roditelji njegove supruge poštuju i obraćaju mu se za pomoć kad imaju problema, a njegova supruga vjeruje u Učitelja, i kada vidi muţa sretnog jasno joj je da je bio s njim. Nakon svoje inicijacije 1981. godine, Gundu je mnogo puta otišao s jednim prijateljem u Haji Malang. U viziju mu je došao Pir kao Shiva obučen u tigrovu koţu, i rekao mu je sljedeće, “Mogu ti dati sve, ali ti ne mogu dati ništa.” Iz toga je Gundu shvatio da mu Pir kaţe da Učitelj posjeduje iste moći kao i on, i da će sve dobiti od Učitelja, i stoga ne treba više dolaziti k njemu. Učitelj mu je dao da pročita “Gyaneshwari”. Dok je čitao tu knjigu, nekako je imao osjećaj da je i sam bio prisutan kao jedan od likova u toj svetoj knjizi. Kada je čitao “Milrepu”, ponovno je imao isti osjećaj, jer sve mu je nekako bilo poznato na nekoj dubljoj razini njegovog bića. Kad je o tome razgovarao s Učiteljem, rečeno mu je da će mu jednog dana biti otkriveno zbog čega mu se pojavila takva misao.

Dok je radio u prvom poduzeću, jedan Gunduov kolega je zbog rivalstva i profesionalne ljubomore pokušao koristiti crnu magiju protiv njega. No zao duh ga nije mogao niti dotaknuti zato što ga je Učiteljeva milost čuvala poput oklopa. Gundu nas uvjerava da, ako netko osjeća potpunu vjeru u Učitelja, nitko mu nikada ne moţe nauditi. Gundu je osjećao veliku bliskost s Učiteljem kao i to da je njihov odnos nešto posebno. No, jednom su mu se u snu raščistile sve nedoumice. Ugledao je Gospodina Shivu i ţelio mu je prići, no rečeno mu je da prije toga mora očistiti sve karme. Shvatio je da se to odnosi na sve jer karmički je zakon univerzalan. On osjeća da je Učiteljeva milost s njim dok obavlja svoje duţnosti i dok izvršava zadatke koje dobiva u poduzeću. Obzirom na to da je u posao uključeno više ljudi, a potrebno je postići odreĎene rezultate, pogreška na bilo čijoj strani moţe uzrokovati gubitke. Gundu osjeća da Učiteljeva moć djeluje, da ga on čini uspješnim u karijeri i da ga vodi na svakom koraku. Učitelj mu je rekao da će ponovno otići u inozemstvo na nekoliko godina i da će ga to financijski osigurati. Upravo tako ga vodi, korak po korak. Učitelj mu nije samo duhovni otac, već i kum i više od toga, iako mu se Gundu obraća kao starijem bratu. Gundu je rekao da Učitelj pomaţe svima i da je mnogima pomogao čak i neizravno. Pričao nam je o jednoj gospoĎi iz zajednice Parsi koja je ţeljela da se iz njene kuće isele neki stanari. Oni nisu marili za to tako da je cijeli slučaj završio na sudu. Ti su stanari bili utjecajni ljudi, i nije bilo moguće da bude presuĎeno u korist vlasnice. Čak su pokušavali i s crnom magijom nad njom. Kad je čuo za taj slučaj, Učitelj se umiješao. Stanar je slomio nogu, a nekoliko dana kasnije Vrhovni je sud presudio u vlasničinu korist. Učitelj u ovom ţivotu nije poznavao tu gospoĎu, ali je rekao da ju je poznavao u jednom od prethodnih ţivota, a njegova sućutna priroda jednostavno nije mogla promatrati nepravdu koja joj se nanosila.

42

Gundu je izjavio kako Učitelj donosi i najzakučastija učenja na najjednostavniji mogući način, kao i to da pomaţe ljudima na iznimno nenapadni način. Učinit će sve što je potrebno kako bi čovjeku pomogao u njegovim financijskim, psihološkim i fizičkim problemima, tako da mu se duša moţe razvijati i napredovati. Učinio je to već mnogo puta. Gundu uvijek osjeća Učiteljevu prisutnost u svom ţivotu. Čak i kad pogleda u njegovu fotografiju, on osjeća da vidi samog Učitelja, a ne samo fotografiju. On zapravo osjeća da je njegova vlastita energija uronjena u Učiteljevu i da se nikad ne nalazi daleko od svog Gurudeva. Na kraju, Gundu je pun poštovanja rekao da čovjek moţe sresti svog Duhovnog Gurua tek nakon mnogih ţivota, a samim time što je došao u kontakt s Učiteljem osjeća se zaista blagoslovljenim. “Učitelj je ocean milosrĎa i znanja, riznica Svemoći, Sveznanja i Sveprisutnosti, triju osobina koje se pripisuju Bogu.” Ti si tajna, enigma, zagonetka, Preduboka da je naše oči otkriju, Jedino mudrost skupljana tijekom tisućljeća Moţe vidjeti i više od Tvog tijela Blještav Sjaj koji Ti jesi I ţar koji Ti jesi. Istina je začudna, puno neobičnija od izmišljenih dogaĎaja, a iskustva Gunduovog prijatelja i kolege iz poduzeća, Iyera, to i potvrĎuju. Gundu je došao raditi u poduzeće u kojem je Iyer radio kao porezni činovnik. Bili su na istoj valnoj duţini i osjećali su simpatiju jedan prema drugome. Iyer mu je pričao o svom Guruu s kojim je bio došao u dodir dvadeset godina ranije. Tada mu je bilo samo sedamnaest godina i osjećao je apsolutnu vjeru u svog Gurua pred čijim se stopalima u potpunosti predao. Iyerov Guru je ţivio u Badrinathu u snjeţnim Himalayama, svetištu Gospodina Vishnua. Boravio je tamo stoljećima i većina ljudi je smatrala da je tada imao osam stotina godina, iako nitko nije zapravo znao njegovu točnu starost. Iyer je rekao da je u Badrinathu bio samo nekoliko puta, iako je često sretao svog Gurua i obraćao mu se za rješenje svih svojih problema. Kada ga je Gundu pitao kako je moguć takav neobični paradoks, Iyer je izjavio da se njegov Guru često prikazuje svojim poklonicima i da ga oni mogu fizički vidjeti i razgovarati s njim do mile volje. Rekao je Gunduu da njegov Guru nikada nije ohrabrivao ljude da dolaze k njemu; pričao mu je takoĎer i o njegovim učenjima i načinu ţivota, a Gundu je zamijetio sličnosti izmeĎu njega i Učitelja. Zatim je on ispričao Iyeru o Učitelju i o ljubavi i brizi koju je uvijek u ţivotu primao od njega. Iyer je izrazio ţelju da svog Gurua pita za Učitelja. Kad god bi ga ranije pitao bi li se trebao sresti s odreĎenim svetim čovjekom, njegov bi mu Guru iskreno rekao svoje mišljenje o tome i rekao bi mu da time ne bi ništa dobio, i to zbog toga što taj svetac nije bio dovoljno razvijen. MeĎutim, kada ga je Iyer upitao za Učitelja, Guru ga je pohvalio rekavši mu sljedeće, “Da, moraš se susresti s njime, on je Guru svih Gurua. On je ansha Gospodina Shive. Kada bi se sam Shiva pojavio u svoj svojoj veličanstvenosti, nitko ne bi

43

mogao podnijeti njegov beskonačni sjaj i moć. Stoga je on s dijelom svoje snage došao u tijelu Učitelja.” Iyer je bio zaprepašten zato što ga nikada nije čuo da tako govori o nekome. Njegov je Guru tada opisao Učitelja napominjući da nosi naočale i da puši. “Poznajem ga, i volio bih se sresti s njim u fizičkom tijelu. On je i moj Učitelj, i odsada neka te on vodi. Samo pripazi, on se igra s Mayom, igra se sa svime, i zato budi na oprezu.” Iyer je bio zaprepašten obratom dogaĎaja. Prepričao je Gunduu susret sa svojim Guruom i detalje svega što mu je rekao. Nakon što je dobio Učiteljevu dozvolu, Gundu mu je odveo Iyera, koji je bio potpuno svladan osjećajima kad se susreo s Učiteljem kojeg je čak i njegov Guru smatrao svojim učiteljem. Pri prvom je susretu osjetio Učiteljevu privlačnost; ponudio mu je svoju pomoć oko njegovih poslovnih računa, i na taj je način izrazio svoju ţelju da mu sluţi. Kad je kasnije ugovorio sastanak s Nirmalom u Učiteljevim poslovnim prostorijama, bilo mu je rečeno da Učitelj neće biti prisutan. Ali Iyer se molio u srcu da se sretnu i imao je sreće, jer ţelja mu je bila uslišana i Učitelj je ipak bio tamo. Nakon što mu je ţena preminula, Iyerov je otac više mjeseci bio u depresiji. Iyer mu je dao prvu nedovršenu verziju ove knjige, a kada je pročitao samo dio knjige, članovi njegove obitelji su s iznenaĎenjem primijetili da je nakon mnogih mjeseci ponovno raspoloţen. Kada su ga pitali za razlog tome, odgovorio je, ”Ţelim se upoznati s Učiteljem, on je velika duša; i samo čitanje o njemu donijelo mi je toliko mnogo radosti.” Iyer tvrdi da Učitelj posjeduje sve kvalitete velikog mudraca, no svejedno ţivi kao običan čovjek. Dodao je, “Predao sam Učitelju sve svoje loše osobine. On ih moţe kontrolirati ili ih moţe ubiti, jer ja nemam nimalo kontrole nad svojim umom.” Presretan je zato što ga je sreo i stalno ponavlja da je pravi pravcati sretnik. U potpunosti mu se predao i neprestano misli na njega. Osjeća se iznimno počašćenim zato što je, tijekom svog trećeg susreta s njim u Puni, imao čast boraviti kod njega. Iyer se prisjeća riječi svoga Gurua, “Uputio sam te tvom Guruu; čvrsto ga uhvati, stisni šake, jer on se igra s tobom.” Guru mu je ponovio i ovo, “On je i moj Učitelj, on je Majstor, on je Gospodar cijeloga svijeta.” 7. Cvijeće u cvatu Glazba “Bića” koju mogu čuti jedino proroci, Pronosi se nebesima kroz svodove Vječnosti, Uz Njegovu milost ţedna srca mogu čuti neke note, I mogu se uzdići u visine iznad nemira i strahova. Kada je Učitelj stigao od djetinjstva do zrelosti, bio je blagoslovljen osobnošću magnetske privlačnosti i jako dobrim izgledom. Tako sofisticiran i otvoren, no ipak trijezan, druţio se i s najvišima u društvu, i ponekad je znao otići i do kluba s prijateljima.

44

Bilo je prirodno da takav mladić koji je isijavao šarmom i ţivahnošću i koji je posjedovao odreĎenu tajnovitost privlači djevojke i ţene svih dobi, no ipak se nikada niti jedna riječ nije čula o tome da je ikada pogledao bilo koju ţenu ikako drugačije nego na najuljudniji mogući način. Činjenica je da su, kada se neka gospoĎa upozna s njim, jedini osjećaji pobuĎeni u njoj poštovanje i oboţavanje. Ona ga vidi kao brata, sina, prijatelja, oca, Gurua ili Boga. To je lice koje on pokazuje ţenama svih dobi. Posve je prirodno to što su Učiteljevi roditelji s njeţnošću razmišljali o tome da se on vjenča i stoga su načeli tu temu s njim. Rekao im je vrlo izričito da brak nije za njega, da na ovoj ravni ima misiju i da će otići čim ona bude gotova. Nisu ga shvatili ozbiljno, a kako su ih i ostali roĎaci poticali u tome, i dalje su gajili nade da bi se mogao vjenčati. Kada je jednog dana ušao u kuću, našao je svoje roditelje s nekim astrologom koji je, proučivši njegov horoskop, upravo najavio da mu predviĎa dva braka. Učitelj se razbjesnio i razderao je horoskop na komadiće. Čist je bio onda, a čist je i danas. Kao mladić od dvadeset i sedam godina izgledao je poput sedamnaestogodišnjeg dječaka. Tijelo mu je bilo gipko i mekano poput djetetova i ugodno je mirisao na mošus i sandalovinu. Lice mu je bilo blistavo i divno, glas sladak i melodiozan, a bilo je očaravajuće čak i samo slušati ga dok govori. Ti si oličenje čistoće, jasan poput kristala, Rijetki dragulj mističnih dubina, Svojom radošću, ljubavlju i sućuti, Isijavaš mir, naša Vječna Zvijezda vodiljo. Upravo u tom razdoblju shvatio je da ne ţeli biti ovisan ni o kome i odlučio je krenuti u vlastiti posao. Rekao je svojim poklonicima da će se promijeniti i da će morati postati malo grublji, jer u poslovni svijet ne moţe ući takav kakav jest. Rekao je i to da ga neki od njih moţda neće moći shvatiti i da će ga napustiti, ali da će mu se moţda kasnije vratiti. Dogodilo se upravo tako kako je i rekao. Neki su ga napustili, ali su kasnije, nakon lutanja, izrazili ţelju da mu se vrate. Neke je prihvatio, a neke je zadrţao na distanci. Učitelj je skromno započeo posao s malom radionicom za izradu mirisnih štapića. Rekao je da je došao kako bi svijetom širio miris, tako da će i njegov posao biti upravo to. Miris njegovih štapića bio je egzotičan i njeţan. Kako je vrijeme prolazilo, sve ga je više ljudi, uključujući i sadhue, dolazilo posjetiti. U nekim je trenucima osjećao potrebu za predahom od neprekidne rijeke posjetitelja, i razmišljao je o maloj kolibi u Himalayama u koju bi se mogao povući kad god bi to poţelio. MeĎutim, njegova ga je majka odgovorila od toga da se odseli tako daleko i predloţila mu je Punu kao mjesto gdje bi mogao kupiti drugi stan, obzirom na to da je imao obvezu voditi računa o obitelji. I tako je tamo Učitelj kupio mali, ali krasni stan u lijepom dijelu grada. Jednom je sestra njegovog oca leţala u bolnici ozbiljno bolesna i s malo nade u oporavak. Otac je htio da njegova sestra poţivi, i pozvao ga je u bolnicu zatraţivši od njega da je izliječi. Učitelj ga je pokušao odgovoriti od toga da ga prisiljava koristiti svoje moći, no kako je otac bio prisutan onda kad je Madhavovog sina povratio u ţivot, to je bilo bezuspješno. Napokon je pristao; jednostavno je poloţio ruku na tetkino čelo, a ona

45

je zapala u dubok i miran san. Kad se probudila, osjećala se mnogo bolje, a i prognoze su bile pozitivne. Kasnije je na pitanja o tome kako joj je bilo rekla da je vidjela planine, oblake i sveca obučenog u dugu tibetansku odjeću kako silazi s oblaka i ide prema njoj. Prepoznala je Učiteljevo lice, a on joj je rekao, “Ne brini, bit ćeš dobro.” Posve je normalno da takvi dogaĎaji pobuĎuju puno pozornosti. Ljudi su se divili Učitelju, no svejedno su ga, zbog ljubomore, kritizirali. Neki su ga zvali čarobnjakom, a drugi Tantrikom. Majka ga je uvijek iznova pitala zbog čega izvodi čuda, a on joj je odgovarao da mora. Jednom je njegov otac u prisutnosti nekih poklonika doţivio napad cerebralne tromboze, a Učitelj je to bio predvidio i prije no što se dogodilo. Kad je kretao s ocem u bolnicu, rekao je svojoj tjeskobnoj majci svoj u suzama da će joj vratiti muţa, i zbog nje je za sedam godina produţio očev ţivot. TakoĎer je umirio i svog oca i rekao mu je da će doţivjeti da vidi svog mlaĎeg sina u braku i da će drţati svog unuka na rukama prije nego što napusti ovaj svijet. Sve se dogodilo onako kako je Učitelj predvidio: njegov mlaĎi brat se vjenčao s djevojkom iz zajednice Parsi, a otac je drţao na rukama i tetošio svog unuka prije nego što je preminuo. Učitelj je znao točan datum i vrijeme kada će njegov otac napustiti tijelo i rekao je svim članovima obitelji da se pripreme na to. Dok je otac odlazio, sjedio je kraj njega, i molitvama i mantrama pomagao mu je da mirno prijeĎe u svoje sljedeće boravište. Što ja mogu znati o Učiteljevoj divoti i veličanstvenosti? Što mogu znati o njegovoj moći? Tko sam ja da procjenjujem nekoga tako daleko i toliko iznad moje ravni postojanja i razmišljanja? No ja dobro poznajem ove riječi: dobar, iskren, izravan, samilostan i pun ljubavi. To su tako obične riječi u engleskom jeziku; no da li itko moţe zaista biti oličenje makar i samo jednog od tih svojstava? To je gotovo nemoguće, no Učitelj predstavlja svako od njih. Oni su, poput slatkih nota neke melodije, osnova i potka njegovog karaktera, i to je ono što mi vidimo u njegovom odnosu s poklonicima. Ljudi iskušavaju njegovo bezgranično strpljenje sa svojim vječnim problemima, ali nitko nije čuo čak niti nagovještaj nestrpljenja ili srdţbe u njegovom glasu. On obavija u svoj ogromni plašt ljubavi slabe, uznemirene i tuţne, i svatko u njemu pronalazi utjehu koja dopire do krajnjih dubina njegovog bića. Kao što noćna tmina upija u sebe Igru cijeloga dana, Kao što oblaci plutaju, igraju se I prijeteći grme, Prije stapanja sa svodovima plavih nebesa, Kao iz Najviše Tišine prolama se Odjek svih zvukova. Prije nego što nas ponovno obavije Velika Utroba Tišine, Ţivimo, krećemo se i boravimo, U Tvojoj ljubavi, Učitelju, A u Tvom spokoju naši nemiri Pronalaze svoj mir.

46

Sati provedeni uz Učitelja prolaze kao minute. On ima čaroban osmijeh i istančan smisao za humor, a i najozbiljnija učenja koja nam daje protkana su s laganim predasima uz nekoliko šalica čaja. Poklonici sjede kraj njega slušajući ga, postavljajući mu pitanja i upijajući istinu koju im otkriva. Nevjerojatno je kako Učitelj moţe doseći do naših najskrovitijih dubina i kako nam moţe dati upravo ono što trebamo. Jednom se neka mlada djevojka susrela s njime u razdoblju koje je za nju bilo vrlo teško i u kojem se nalazila pod velikim pritiskom. Osjećala je opterećenje zbog ogromnih odgovornosti s kojima se nosila, i za vrijeme svoje prve posjete Učitelju, nakon što joj se on obratio s riječima “mala djevojčice”, osjetila je kao da joj je cijeli teret podignut s ramena. Osjećaj olakšanja koji je tada osjetila stigao je do krajnjih dubina njenog bića. Učitelj je jako ljubazan prema onima koji imaju manje sreće u ţivotu kao i prema siromašnima. Posebno je dobar prema onima koji rade za njega; prema njima se ponaša obzirno i s poštovanjem. Kada su jednog starog noćnog čuvara iz drţave Maharashtri koji je sedam godina odlazio k Učitelju pitali što misli o njemu, rekao je sljedeće, “Kako vam ja to mogu reći? Ponekad se pojavljuje kao dijete, ponekad kao starac, a ponekad kao mlad čovjek. Vidio sam ga kao Gospodina Krishnu i čak i kao Shivu.” Pritom se gušio od osjećaja. Još jedan zanimljiv dogaĎaj ponešto osvjetljava Učiteljevu zbunjujuću ličnost. Jedan je poklonik otišao s njim u bolnicu i tamo je ugledao nekog gospodina muslimanske vjeroispovijesti koji je, spazivši Učitelja na kraju hodnika, krenuo za njim nazivajući ga pritom Bogom. Kada su ga pitali o čemu se radi, rekao je da je jednog dana, razočaran ţivotom, odlučio prestati ţivjeti. Pri pokušaju da to učini, dok je bio nagnut prema naprijed s namjerom da skoči u more, iznenada je bio snaţno povučen unatrag. Zaprepašten, okrenuo se oko sebe, i uspio je samo nakratko uhvatiti lice dobročinitelja, i sada ga je prepoznao. Da li se Učitelja moţe opisati na stranicama jedne knjige? On je velik poput ţivota, a mi moţemo s vremena na vrijeme uhvatiti tek pokoju kratku sličicu. To je kao da slijepac pokušava osjetiti slona pod prstima. Učitelj je zapravo utjelovljenje moći i pokazuje se na način i u vrijeme kada on to ţeli. Ti si umjetničko djelo, koje je boţanska moć Izdjelala do savršenstva, Nadahnjuješ ljubavlju, udivljenjem i strahopoštovanjem, Ti si lepeza svojstava dosad rijetko viĎenih Na ovoj ravni Sinteza prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. 8. Sjeverac Otvori naše oči znanjem, Učitelju, Tako da ugledamo Svjetlost Istine Koja je osnova, koja odrţava i koja je kraj Svega vidljivog i svega nevidljivog, Svega pojmljivog i svega nepojmljivog, Onoga koji je Sve Onoga koji Jest.

47

Put od “Nestvarnog” ka “Stvarnom”, odnosno ka ponovnom otkrivanju samoga Sebe, ni u kom slučaju nije pothvat koji smijemo poduzimati dok se nalazimo u stanju neznanja. Potreban nam je vodič odnosno dodir Učitelja kako bi se naše oči otvorile i kako bi bile u stanju vidjeti i van dometa našeg normalnog vida, i tek onda moţemo osjetiti poriv za dostizanjem i za shvaćanjem svjetlosti koja se naoko nalazi u daljini. Tako započinje potraga za znanjem, no taj je put teţak i prepun teškoća i ne opisuje ga se uzalud kao “hodanje po oštrici britve”. Aspirant moţe doći do cilja jedino uz milost svog učitelja, a neizmjerna ljubav i samilost Gurua vode ga korak po korak prema naprijed. Gulshan, časnik iz Punjaba ugodne ličnosti, bio je kapetan fregate u Indijskoj mornarici i sluţio je u Bombayu kada je upoznao Učitelja. Dotad je već bio prikupio nešto znanja iz knjiga o velikom Tibetanskom Yogiju i zavjetovao se sam sebi da će jedino on biti njegov duhovni vodič. Upoznao je Učitelja u Teozofskom društvu preko nekog zajedničkog poznanika koji mu je pričao o njemu kao o “vrlo moćnom mladom čovjeku”. Gulshan je bio izuzetno očaran Učiteljem već pri prvom susretu i zamolio ga je da počasti njegov dom svojim prisustvom na pola sata, a kada mu je palo na pamet da bi pola sata moglo biti premalo, Učitelj mu je rekao umirujućim glasom da moţe ostati kod njega i duţe ako trideset minuta ne bude dovoljno. Gulshan je bio iznenaĎen time što je Učitelj tako jasno vidio njegove misli. Kad je Učitelj ušao u kuću, Gulshanova ţena Swaran osjetila je da se nalazi u prisutnosti velikog tibetanskog mudraca kojega je jednom prilikom ugledala u viziji za vrijeme molitve. Taj je bračni par zaista imao sreće, jer to je bila tek prva od bezbroj prilika u kojima su ugostili Učitelja.

Swaran je primijetila da u tom razdoblju Učitelj nije pio niti čaj niti kavu, i zato je jednom prilikom priredila šalicu mlijeka s bademima kako bi ga time ponudila kada im doĎe u posjet. No kada je došao, nekako se zastidjela i nije to učinila. Malo kasnije, Učitelj je rekao, “Danas sam rekao majci da neću piti mlijeko kod kuće zato što ću ga popiti kod Gulshana. Gdje je moje mlijeko?” Swaran je tada shvatila da Učitelju ništa ne moţe ostati skriveno. Jednom ju je Učitelj zapitao da li zna da on svakodnevno posjećuje njihov dom. Kad mu je odgovorila niječno, zatraţio je od nje da zaključa jednu sobu i da tek idućeg dana pogleda u nju. Učinila je onako kako joj je rekao, a kada je idućeg jutra otvorila sobu, na podu je našla plahtu. Kako je vlastitim rukama bila napravila krevet, pretpostavila je da je to Učiteljevo djelo. Gulshan nije mogao niti pretpostaviti da će mu Učitelj pomoći na čudesan način tijekom razdoblja njegovih intenzivnih fizičkih problema, kada su čak i specijalisti u liječničkoj profesiji mogli učiniti vrlo malo. Već se dvaput prije toga bio podvrgavao operacijama za odstranjenje bubreţnog kamenca kojega kirurzi nisu uspijevali locirati zbog toga što se nalazio na neobičnom mjestu. Kad su ga ponovno iz istog razloga snašli veliki bolovi, iznova su mu savjetovali operaciju, a on se, onako zbunjen i nesiguran, obratio Učitelju za savjet. Učitelj mu je rekao da ode na operaciju. Dok je operacija bila u tijeku, Učitelj je sjedio izvan dvorane s Gulshanovom ţenom, i odjednom joj je rekao da nekoliko minuta ne smije biti uznemiravan zato što ţeli ući “unutra”. Operacija je završila i kamenac je bio odstranjen, a kirurg je bio u potpunosti zbunjen onime što se tada dogodilo. U jednom je trenutku bio odlučio zatvoriti pacijenta i prestati traţiti kamenac kojega usprkos svim naporima nije uspio locirati, no već u drugom trenutku kamenac mu se iznenada našao u ruci. Kakva je moć učinila da se to dogodi? Kakve li to moći izvršavaju tvoje

48

Naloge, Kakve li to snage krotiš kako bi plesale prema tvom Ritmu. Vrijeme i prostor podigli su svoje velove, Jer Ti si, Učitelju, u skladu s beskonačnim. Pergament Vječnosti leţi odmotan Ispred tebe, A Priroda ti je povjerila svoje tajne, Ţar tvoje svjetlosti vodi nas prema naprijed Prema izvoru Našeg Bića, prema našem Domu, Prema Tebi. Na bezbroj suptilnih načina vladaš silama I vodiš nas sve dalje, kroz naše karme Pune prepreka, Jer izgubljeni mi smo u maglici neznanja, A ti si Pomoć, Svjetlost i Put. Kada je puno kasnije Gulshanova ţena Swaran upitala Učitelja zbog čega nije sam uklonio kamenac umjesto što je rekao njenom muţu da se podvrgne operaciji, on joj je odgovorio, “Svi mi moramo proći kroz naše karme; meni pusti moju, a liječniku pusti njegovu.” Učiteljevi su putevi zaista tajnoviti i u potpunosti van naše moći shvaćanja, ali on nas vodi prema naprijed i pomaţe nam prevladati naše karme pune prepreka. Kada bismo mu se samo mogli u potpunosti predati, znajući da je on istovremeno i učitelj i prijatelj i mnogo, mnogo više od toga, Učitelj bi nas mogao odvesti daleko od boli naših ograničenja, tamo gdje ne bismo više osjećali nikakve napetosti. Gulshanu je polako sinulo da je Učitelj nitko drugi doli drevni tibetanski mudrac. Bacio mu se pred stopala čim se nakon operacije oporavio toliko da moţe ustati iz kreveta. Učitelj mu je tada otkrio svoj pravi identitet, ali mu je zabranio da ga razotrije ikome drugome. 1994. godine Gulshan je ponovno počeo osjećati intenzivne bolove zbog svoje stare boljke. Pregled ultrazvukom ukazao je na postojanje kamenaca koji su se opet formirali u bubrezima. To se zbilo u Puni kamo se odselio nakon umirovljenja obzirom na to da se ţelio nalaziti u Učiteljevoj blizini. Kao što se moglo i očekivati, ponovno su mu savjetovali operaciju, no nije joj se uopće bio voljan još jednom podvrgnuti zbog godina, bolova i neugodnosti koje ona povlači za sobom. Stoga se obratio Učitelju moleći za pomoć, jer nije li ga on i ranije izvukao iz iste situacije? Uvijek samilosni Učitelj i opet mu je pomogao. Za vrijeme Guru Purnime 1994. godine dao je Gulshanu da popije malo “svete” vode s kojom je bila napravljena “Abhisheka” Shiva Lingama. Dva dana kasnije, široko se osmjehujući i prepun zahvalnosti, Gulshan je donio četiri kamenca koja je izmokrio kako bi ih pokazao Učitelju. Naravno da je izlječenje bilo rezultat milosti koju je dobio, a ostalo je bila tek igra. U jednom ranijem razdoblju Gulshan je bio premješten iz Bombaya u Delhi na razdoblje od tri godine. Kad je jednom prilikom došao u posjet Učitelju, donio je popis pitanja koja mu je imao namjeru postaviti, no nije se ukazala potreba za time: na njegovo

49

zaprepaštenje, Učitelj mu je kroz razgovor odgovorio na sva pitanja, a zatim je osmjehujući se spomenuo popis u njegovom dţepu. Kako se bilo što moţe zatajiti Učitelju kad on zna što se nalazi i u najskrovitijim dubinama naših srca? Dok su bili u Delhiju, Swaran je puno razmišljala o Učitelju i često je osjećala ţelju za time da ga vidi. Jednom je sjedila na balkonu svoje kuće zadubljena u razmišljanja o njemu kad ga je iznenada ugledala obučenog u crne hlače i bijelu košulju: prošao je pored nje na svom motoru i čak je podigao pogled prema njoj. Bila je zaprepaštena i nije mogla povjerovati vlastitim očima. Kad je to kasnije ispričala Gulshanu, on je rekao da je to nemoguće, ali za vrijeme telefonskog razgovora s Učiteljem, on mu je rekao da je Swaran u pravu. Ispunio je njenu ţelju da ga vidi. Gulshan kaţe da, čak i ako ga netko ne smatra Učiteljem, gdje bi mogao pronaći takvog prijatelja koji se tako iskreno bavi njegovim dobrostanjem i pomaţe mu na svakom koraku? Gulshan je godinama blizak s Učiteljem i imao je priliku izbliza promatrati različite strane njegove ličnosti, i uvijek je iznova bio zapanjen onime što je vidio i doţivio. Vidio je da Učitelj uvijek prihvaća svakog onakvim kakav jest, i nitko nije nikada osjećao da se mora promijeniti ili pretvarati da je drugačiji. Svatko je mogao razgovarati s njim i dobiti njegove blagoslove. “Učitelj je perfekcionist,” izjavio je Gulshan. Rekao je da bi mogao postidjeti svaku domaćicu, jer čak niti jedna pribadača se nije smjela nalaziti tamo gdje ne treba. Kad god bi se neka knjiga ili bilo što drugo nalazilo na krivom mjestu, Učiteljevo zahtjevno oko bi to primijetilo i odmah bi to ispravio. Gulshan je rekao i to da Učitelj, usprkos svom jednostavnom načinu oblačenja, izgleda otmjenije od ostalih ljudi u njihovoj najboljoj odjeći. Dodao je i to kako je Učitelj svakoga mogao nadmašiti svojom gracioznošću i drţanjem, bez obzira na to je li bio u jednostavnoj kurta pidţami, kimonu ili običnoj košulji i hlačama. Spomenuo je i Učiteljev brzi hod; nitko ne moţe pratiti njegov korak, i svatko mora gotovo trčati pored njega. TakoĎer je rekao da se ponekad čini da mu noge uopće ne dodiruju tlo. Rekao je i to da je Učitelj vrhunac ljubaznosti i profinjenosti. Njegovo vladanje i pravila ponašanja su savršeni. Ističe se u bilo kojem skupu, a njegova blistava ličnost ostavlja sve ljude naprosto bez riječi. Glas mu je melodiozan, “madhur i mohini”, kako je govorio Gulshan; čovjek bi se mogao izgubiti slušajući ga satima, a nakon toga je zaista bolno otići od njega. Dotaknuo se i njegovih prehrambenih navika. Rekao je da Učitelj jede minimalne količine hrane, i to samo najosnovnije namirnice. Ne moţe pasti u iskušenje da pojede malo više i ne mari niti za slatkiše, niti za voće. Spomenuo je i njegovu prirodu sklonu opraštanju; Učitelj oprašta čak i onima koji su mu naudili. Ljudi stalno ponavljaju iste gluposti, a on im svejedno oprašta, jer njegovo je srce veliko, a ljubav i strpljenje neiscrpni. “On neprestano daje,” rekao je Gulshan, jer kako bi njemu uopće netko mogao išta dati. On velikodušno daje darove, savjete ili što god

50

čovjek poţeli. “On je utjelovljenje praštanja, milosti, sućuti, velikodušnosti i obzira,” rekao je Gulshan. Njegovo učenje se sastoji od ljubavi i vršenja dobrih djela u svim njihovim vidovima, u mislima, na riječima i na djelu. “Kada te Učitelj nečemu podučava, imaš osjećaj kao da i on sam uči i otkriva zajedno s tobom korak po korak. On ne dopušta da itko primijeti da on zapravo cijelo vrijeme zna sve ono čemu ga podučava. Moţe li postojati bolji Učitelj?” upitao je Gulshan. Učitelj moţe u nekoliko sekundi spoznati čak i ono što se nalazi u nečijim najskrovitijim dubinama. On poznaje prošlost, budućnost i nebrojene inkarnacije kroz koje je netko prošao i kroz koje će tek proći, ali sve to skriva kako bi svatko mogao sačuvati svoju intimu. On je toliko skroman da će počesto zatraţiti savjet od neke druge osobe, pokazujući na taj način da je i on obično ljudsko biće kojemu je potreban savjet. Njegovo je pamćenje izuzetno oštro i precizno. Točno se sjeća razgovora voĎenih prije mnogo godina; i ne samo to, on će vam čak reći detalje vaših snova, pa i cijele razgovore iz vaših snova kojih se čak ni sami ne sjećate u potpunosti. Učitelj ima velik i istančan smisao za humor. Ponaša se potpuno prirodno s djecom i sa starijim osobama, i razgovara s njima i šali se na njihovoj razini tako da se osjećaju ugodno. Jako voli cvijeće, ples i glazbu. Ako ga ikada budete vidjeli kako pleše, Michael Jackson će istog trenutka biti zaboravljen. Gulshan je pričao i o Učiteljevom entuzijazmu koji je zarazan, tako da svatko bude ispunjen oduševljenjem i ţarom da ono što trenutno radi učini na najbolji mogući način. Spomenuo je i njegovu ljubav prema knjigama koja je očita čak i kad samo rukuje s njima; on okreće stranice s takvom njeţnošću i obzirnošću kao da im ne ţeli nanijeti bol. U intelektualnom smislu Učitelj je iznad ovoga svijeta, jer on je doista stručnjak na svim područjima, i poznatim i nepoznatim. Moţe impresionirati baš svakoga govoreći satima poput pravog stručnjaka o raznim temama s bilo kojeg područja. TakoĎer nam je pričao i o blaţenstvu koje ljudi osjećaju u Učiteljevoj prisutnosti. Pored njega sve napetosti nestaju, a srce je ispunjeno rijetkim osjećajem sreće; čak i problemi koji nas muče nekako se povuku u pozadinu. Gulshan je rekao da čovjek bude preplavljen blaţenstvom čak i dok samo razgovara s Učiteljem preko telefona, a njegova velika moć mu obnavlja snagu. Prema riječima samog Učitelja, “Ja sam opojnost koja, jednom okušana, ne moţe nikada više biti zaboravljena.” Pod dojmom svega što je vidio tijekom godina, Gulshan je rekao kako ne postoji ništa što Učitelj ne moţe učiniti. Bilo je dovoljno da nešto zaţeli i to bi se i dogodilo. Nemoguće je Učitelju bilo sasvim moguće. TakoĎer je izjavio da je Učitelj sam Bog, jer On je Sveprisutan, Sveznajuć i Svemoguć. Prepun oboţavanja, poštovanja i ljubavi prema Učitelju, završio je citirajući sljedeće riječi kojima je zaboravio izvor, ali je te riječi i osjećaje oduvijek povezivao sa svojim osjećajima prema Učitelju. “Moj Učitelj je zasluţio sve pohvale i slavu. Njegovu vrijednost ne mogu opisati čak niti najveći govornici svih vremena. Koliko god se trudio, nitko ne moţe u potpunosti shvatiti niti objasniti Njegovo biće.”

51

“Nije ga moguće zamisliti razumom i mudrošću. Inteligencijom, razumijevanjem i spoznajama nije moguće dostići takve dubine znanja kako bi se vrijednosti mog Učitelja mogle proučiti i paţljivo istraţiti. Ljudskim sposobnostima shvaćanja, percipiranja i učenja, kao i značajkama volje, intuicije i poimanja, ne moţe se sagledati njegov lik, niti dokučiti njegov sjaj i veličina.” “Njegove značajke se ne mogu odrediti, ograničiti niti definirati. Niti u jednom jeziku ne postoje riječi kojima bi se njegove osobine, karakteristike, osebujnosti i samo njemu svojstvene crte potanko navele ili definirale.” Poput ruţe obdarene savršenstvom i veličanstvenošću Tvoj miris i ljepota svakoga opčara, Privučeni, dolaze k tebi, Kada im duše odgovore na tvoj poziv Zbog zasluga iz bezbrojnih ţivota, Učitelju, Uţivaju u ambroziji tvoje ljubavi. Gulshan je pripomogao u tome da još dvojica časnika obrambenih snaga stignu pred Učiteljeva stopala. Jedan od njih bio je dr Ranjit, kapetan fregate koji je radio u prestiţnoj mornaričkoj bolnici u Bombayu, a drugi je bio major Ravi, vojni inţinjer koji se s Učiteljem upoznao puno kasnije od dr Ranjita. Obojica su posjedovala ponešto knjiškog znanja o Tibetanskom Učitelju i gajili su ţarku ţelju u svojim srcima da ga upoznaju, i ako je ikako moguće da zatraţe da ih vodi u njihovim duhovnim ţivotima. Dr Ranjit nije baš previše osjećao sklonost prema bilo kojoj vjeri, iako je bio Sikh iz Punjaba. Za vrijeme studija medicine odrezao je svoju dugu kosu, a kasnije je za ţivotnu suputnicu odabrao djevojku s juga Indije. Prvi put se susreo s Učiteljem u Gulshanovom društvu, i nastavio ga je povremeno viĎati tijekom naredna tri mjeseca iako mu se Učitelj u tom razdoblju nije baš puno obraćao. Tijekom jedne od njegovih kasnijih posjeta, Učitelj mu je rekao, “Imaš mogućnost izbora, moţeš zasnivati svoju duhovnu praksu na filozofiji Sikha ukoliko to ţeliš.“ Dr Ranjit je na to odlučno odgovorio, “Kad se predajem, predajem se, i za mene ne postoji izbor.” Tada je bio iniciran i dobio je mantru. U to je vrijeme puno pio i pušio. Prije inicijacije zapitao je Učitelja je li potrebno da se odrekne tih navika, na što mu je on odgovorio, ”Ne, ako je moja sadhana jača od tvojih navika poriv za njima te više neće mučiti.” Učitelj je zatraţio od liječnika da mu preda cigaretu koju je pušio: to mu je bila zadnja cigareta, a nakon toga niti poriv za alkoholom nikad ga više nije mučio. Nešto kasnije, 1975. godine, dr Ranjit se nalazio u Delhiju. U tom je razdoblju pisao neku knjigu za Indijsku mornaricu. Učitelj je bio tamo u kratkoj posjeti kod Gulshana, i jednog je jutra zatraţio od dr Ranjita da doĎe k njemu; uveo ga je u kuću, rekao mu je da zatvori oči i dotaknuo mu je kraljeţnicu. Dr Ranjit se tijekom cijelog tog dana nalazio u stanju opijenosti i jednostavno nije bio u stanju izvršavati svoje sluţbene duţnosti, a Učitelj mu je tek naknadno u Bombayu otkrio da ga je toga jutra bio blagoslovio dajući mu “Shaktipat”. Dr Ranjit nije bio u potpunosti sretan niti je bio zadovoljan svojom karijerom u Indijskoj mornarici, i ponekad je razmišljao o tome da odustane od nje. 1980. godine Učitelj mu je

52

savjetovao da napusti sluţbu, da ode u SAD i da se tamo nastani, inače će ga osjećaj nezadovoljstva zauvijek mučiti. Počeo je učiti i vršiti pripreme za to s punim povjerenjem u svoga Gurua, i 1986. godine, kada se već pribliţavao pedesetoj, emigrirao je u SAD. U toj su ga zemlji dočekali mnogi profesionalni i financijski problemi. Bio je prisiljen ulagati mnogo teškog rada u svoju akademsku karijeru, a osim toga morao je poloţiti više ispita kako bi se kvalificirao da tamo uopće moţe raditi. Specijalizirao se na području psihijatrije. Nije bilo lako uspjeti u tome u tim godinama, no on pripisuje svoj uspjeh milosti svoga Gurudeva. Povremeno je radio razne poslove kako bi povećao svoje prihode, a imao je i jedan teški večernji posao koji je bio pravi izazov: radilo se o upravljanju jednom malom bolnicom za djecu s emocionalnim poremećajima i s kriminalnim tendencijama. Ta su djeca znala postati nasilna, no razgovori s dr Ranjitom bi ih smirivali. Prema njegovom mišljenju Učiteljevi su mu blagoslovi pomogli da osjeća više sućuti i uz njihovu je pomoć uspio u svojoj profesiji. Istina nas poziva iz najskrovitijih dubina naših bića Ali njen glas moţemo čuti Samo uz Učiteljevu milost, Jedino kada uši nisu ugoĎene na vanjske zvukove Srce uţiva u nebeskim simfonijama, Jer rječite tajne vječnosti Dolaze na krilima tišine. Jedino istina jest. To je jedina Stvarnost, no ipak kako li je samo čovjek nesvjestan i sebe i svojih potencijala sve dok ga ne probudi Guruov čarobni dodir. Kaţe se da je Guru tu kad je učenik iznutra spreman. Čudni su putevi kojima su razni poklonici stizali do Učiteljevih stopala. Poput magneta, nemirno bi traţili svoj cilj, a Učiteljeva bi ih magnetska snaga privukla k sebi. Nitko nije stigao do njega ni na koji drugi način. Ramesh, prostodušni bradati punjabski neţenja sa skromnim poslom u banci, sreo je prvi put Učitelja u susjedovoj kući. Bio je sa svojim bratom Kailashom, takoĎer neţenjom. Ramesh je osjetio strahopoštovanje prema Učitelju, i odmah je znao da, ukoliko mu bilo tko ikada moţe pomoći prijeći ocean “Samsare” ili prolaznosti postojanja, to je on. Preklinjao ga je da ga prihvati kao svog učenika, no bio je odbijen, i osjećao se razočaranim i slomljenim. MeĎutim, kasnije je Učitelj zatraţio od njega da ode na post u trajanju od tri mjeseca, i rekao mu je da će ga nakon toga prihvatiti. Ramesh je učinio kao što mu je rečeno, i nakon završetka posta Učitelj ga je odveo u špilje Karla zajedno s još nekim poklonicima. Tamo je obrijao kosu i, nakon kupke, primio je inicijaciju od Učitelja. Zatim mu je rečeno da posjeti tamošnji Majčin hram. Dok je stajao u njemu sa sklopljenim očima, ugledao je jarko ljubičasto svjeto. Bio je zbunjen i, otvorivši oči, ugledao je sliku Majke baš kao i ranije. Po drugi put je zatvorio oči i ponovno je ugledao isto svjetlo. Kada je to svoje iskustvo prepričao Učitelju, on je ustvrdio da je inicijacija dovršena.

53

Ramesh je s iskrenošću započeo provoditi svoju sadhanu, no nakon nekog vremena nije više bio u stanju sjediti zbog jakih bolova u trbuhu. Ispitivanja koja su izvršili liječnici nisu otkrila ništa. Kada je došao k Učitelju s tim svojim problemom, on je jednostavno tri puta prešao rukom po njegovim leĎima od “Sahasrara” čakre do “Muladhara” čakre, i rekao mu je da te večeri sjedne i da meditira. Ramesh je tako i učinio i ustanovio je da su mu bolovi u potpunosti nestali. U to je vrijeme Rameshov brat Kailash radio u jednoj farmaceutskoj kompaniji. Bio je vrlo lojalan i pošten, a zbog povjerenja koje su mu iskazivali nadreĎeni, njegovi su kolege osjećali ljubomoru prema njemu i šikanirali su ga. Dao je otkaz i našao si je drugi posao, i tu mu je njegova jednostavnost ponovno uzrokovala muke. Kao ţrtva podvale, bio je optuţen da potkrada kompaniju, i nije potrebno posebno naglašavati da je prošao kroz razdoblje krajnjeg stresa, tijekom kojeg je Učitelj bio s njim i govorio mu da mu se ništa ne moţe dogoditi. Optuţbe su na kraju bile povučene, a Kailash je dao otkaz. Učitelj ga je potom inicirao u Khandali, a Kailash mu je odonda ponizno sluţio. Ramesh i Kailash su ţivjeli sa svojom starom majkom. Njihov stan je bio vrlo star i u stanju raspadanja, a za vrijeme kišnog razdoblja ponekad bi i procurio. Zbog nedostatka novaca nisu mogli niti sanjati o preseljenju na neko drugo mjesto. Učitelj ih je jednom pitao bi li voljeli promijeniti stan, no oni mu nisu ništa odgovorili. MeĎutim, odjednom su se okolnosti dramatično promijenile; neki graĎevinski poduzetnik je ţelio kupiti zemlju na kojoj se nalazio njihov stan i zbog toga im je u zamjenu ponudio drugi. Preselili su se, a kasnije su čak i taj stan prodali uz odreĎenu dobit, pa su se preselili u Punu. Prodaja stana u Bombayu odvila se pod dramatičnim okolnostima. Braća neko vrijeme nikako nisu uspijevala pronaći kupca, a onda ih je jednog dana Učitelj naputio da odmah odu u Bombay zato što ih je tamo očekivao jedan kupac. Kad su krenuli, vani je lijevalo kao iz kabla, a njihov autobus je bio zadnji koji je tog dana krenuo zato što je nakon toga, zbog velikog pljuska, promet bio obustavljen. Sljedećeg su dana dogovorili kupoprodaju. Učitelj je pomagao i jednom i drugom bratu. Pazio je na njih poput majke, oca, prijatelja i, naravno, Gurua. Pomagao im je na razne načine dok im je majka bolovala. Velikodušni Učitelj je bio uz njih i u vrijeme kada Ramesh jednostavno nije mogao hodati zbog jakih reumatskih bolova u nozi. Napisao je naziv jednog lijeka na papir i zapalio ga, a Ramesh je, na svoje zaprepaštenje, ponovno mogao hodati. Osim toga, bio je u kratkom vremenu izliječen čak i od tuberkuloze. Rameshu je bilo suĎeno da vidi još i više od svega ovoga, i smatrao je samog sebe pravim sretnikom zbog toga. Oduvijek se pitao kakav je kozmički oblik Gospodina prema Bhagwat Giti. Učitelj ga je ponajprije pitao ţeli li to zaista vidjeti, a onda ga je blagoslovio vizijom svog vlastitog “Virat roopa” ili kozmičkog oblika. Ramesh je zaprepašteno promatrao kako Učitelj postaje sve veći i viši i kako nastavlja rasti sve dok nije stigao do neba. Prema njegovim riječima, Učiteljevo lice je čak i tada bilo vidljivo. Ramesh je vidio Učitelja i u obliku Svjetlosti. Dok je jednom spavao u svojoj sobi, ugledao je veliku sjajnu svjetlosnu loptu kako ulazi kroz prozor i kako zatim istim putem izlazi. Jednom je u snu ugledao Učitelja kako sjedi pod velikim drvetom obučen u tibetansku odjeću, a Ramesh se nalazio u pozadini velike gomile koja se okupila na tom mjestu. Učitelj ga je pozvao da mu priĎe i dotaknuo je njegovu “Ajna” čakru svojim palcem, nakon čega se danima nalazio u ekstatičnom stanju.

54

Kailash je sluţio Učitelju na razne načine, a posebno pomaţući mu pri spravljanju lijekova za bolesne koji su mu dolazili traţeći pomoć. Davali su im homeopatske ili cvjetne lijekove. Eksperimentirali su s lijekovima koji mogu djelovati na suptilnim razinama uma, jer alopatski su lijekovi grubi i djeluju samo na toj razini. Čak su eksperimentirali i s potenciranjem lijekova na strojevima uz pomoć magnetskih kartica. Učitelj je rekao da se radi o pravim frekvencijama i da je suština u tome da se ispravi neravnoteţa u tijelu, a magneti se koriste za rad na magnetskom polju tijela. Kailash je bio neţenja, nije radio, imao je puno vremena na raspolaganju, i tako se za vrijeme sezone utrka zainteresirao za oklade i konjske trke. Učitelj ga je upozoravao i pokušavao ga je odgovoriti od te loše navike, no Kailash je bio uporan. Iznenada ga je pogodila neka bolest koja ga je zabrinula i na koju nikakav lijek nije djelovao. Kada se obratio za pomoć Učitelju, on ga je upitao bavi li se još konjskim trkama, a kad je Kailash na to odgovorio potvrdno, Učitelj mu je rekao da odmah prekine s time. Poslušavši njegov nalog, bio je ugodno iznenaĎen kad je shvatio da je izliječen. TakoĎer je shvatio kakvu je glupost napravio time što nije poslušao Učitelja čak i nakon što mu se bio predao. Blisko druţenje s Učiteljem razotkrilo mu je neke vidove njegove ličnosti koji su mu dotad bili nepoznati. Bio je zapanjen širinom Učiteljevog znanja koje mu se činilo bezgraničnim. Znao je sve o apsolutno svemu, i to i ne pročitavši knjige naslagane na vlastitim policama. No točno je znao što se nalazi u svakoj od njih, jer kada je htio razgovarati o nekoj temi, jednostavno bi nekome rekao da izvuče odreĎenu knjigu s police, da je otvori na odreĎenoj stranici i tamo bi našli upravo to što su traţili. Kailash je vidio kako mnoge knjige još uvijek imaju slijepljene stranice, što znači da nikad nisu niti bile otvorene, no unatoč tome Učitelj je poznavao svaki redak u njima. Koliko su samo puta i Ramesh i Kailash shvatili da Učitelj točno zna što su radili i o čemu su razmišljali i da uopće nema potrebe da mu išta kaţu. Kad su mu se Madhav i Ramesh jednom prilikom u Mahabaleshwaru pridruţili nakon što su pojeli nekakvo lokalno jelo, u šali ih je upitao da li su uţivali u hrani. Bili su zabezeknuti i pitali su ga kako zna što su radili, a on im je odgovorio da sve njihove misli odlaze u njihove podsvjesne umove koje on moţe pročitati jednim jedinim pogledom. Ti boraviš u blistavim transcendentnim sferama izvan dosega našeg poimanja, U koje čak niti naše najdalje misli ne mogu prodrijeti, Tvojoj se volji pokoravaju čak i prirodne sile, A pogled ti dostiţe i dalje od vremena. Ipak, uvijek se iznova vraćaš, Učitelju, Kako bi slamao okove koji nas vezuju za prolaznost. Izvodiš nas iz sumornosti tmine I poklanjaš nam krila kako bismo se vinuli u visine. Ramesh je često odlazio s Učiteljem u Mahabaleshwar. Učitelj se tamo strogo pridrţavao meditiranja i izvodio je yajne. Upravo tamo je bio nadahnut da napiše «Agni Yog» koja je objavljena na Guru Purnimu 1978. godine, djelo koje sadrţi izuzetno duboke aforizme i sintezu svih Yoga modificiranu u novi sustav i prilagoĎenu današnjem vremenu, koja će pomoći u ubrzavanju evolucije duše.

55

Ramesh se prisjetio kako je Učitelj jednom odjurio u bombajsko predgraĎe do postelje dr Nandlala kojemu su šanse da preţivi nakon jakog srčanog zastoja bile neznatne. Liječnik je gledao Učitelja sa zahvalnošću, ali i s molbom u očima, izrazivši mu svoju ţelju da poţivi još nekoliko godina kako bi mogao vidjeti svoje sinove kako zaokruţuju svoje liječničke karijere i preuzimaju njegovu bolnicu. Učitelj ga je blago upitao koliko bi to trebalo potrajati, na što je pacijent promrmljao «oko osam godina». Na to ga je Učitelj blagoslovio rekavši «Ţivjet ćeš još osam godina». Potom je još rekao «Jai Shambhu» i dao mu je rudrakshu da je nosi oko vrata. Liječnik je umro na taj isti dan točno osam godina kasnije. Ramesh je bio s Učiteljem i onda kada je dr Nandlal otišao s njim u Khandalu. Kad je društvo odlučilo prošetati na kišici, i liječnik je inzistirao na tome da ode s njima. No Učitelj se bojao da bi mu izlaganje hladnoj kiši moglo naškoditi, stoga je jednostavno uperio desni kaţiprst u nebo, a kiša je prestala padati, i to je potrajalo sve dok se nisu vratili. Ramesh je takoĎer jednom prilikom vidio kako je na Učiteljevu zapovijed strašna oluja s tučom pogodila Mahabaleshwar; to je bila kazna mjesnim stanovnicima koja im je trebala pokazati da Boţja moć još uvijek postoji. Ramesh je duboko proţet svime onime što je vidio tijekom godina, i tako pun ljubavi i savršene vjere protkane osjećajima stalno ponavlja za svog Gurudeva, «On je najveći meĎu velikima.» Pred tvojim nogama, moj Učitelju, Nalazi se sveto stjecište Gange, Jamune i Saraswati, Jer ti si srţ Čistoće, ljubavi i mudrosti, U tebi naša potraga nalazi svoje ispunjenje, A duša svoj mir. Dr Ranjit i major Ravi, vojni inţinjer, bili su zajedno stacionirani u brdskoj postaji na jugu Indije, i tada je Ravi saznao da je Ranjit u kontaktu s Učiteljem. Kako je i on čeznuo za susretom s njim, dr Ranjit ga je povezao s Gulshanom koji se tada nalazio u Delhiju kako bi mu dogovorio susret s Učiteljem. Ravi je bio potpuno ushićen Gulshanovim iskustvima s njegovim velikim Guruom. Ravi je bio inteligentan i energičan mlad čovjek jako analitičnog uma. Slijedio je nekakav vlastiti duhovni reţim, no upitno je je li od toga bilo ikakve koristi. Zdravlje bi mu s vremena na vrijeme zakazalo tako da bi završio u bolnici. Kad su Učitelju spomenuli njegovo ime, u tom ga je trenutku odbio primiti, no poručio mu je da prestane sa svojom duhovnom praksom. Ravi je poslušao njegov naputak usprkos tome što se nikada prije toga nije bio susreo s njim. Kada je konačno došlo vrijeme za Ravijev susret s njegovim Guruom, Učitelj mu je poručio da se moţe odvesti s njim i s još nekolicinom poklonika od Bombaya do Khandale, brdskog mjestašca u blizini Bombaya. To je bio Ravijev prvi susret s Učiteljem. Dok su tako sjedili na brdu, Ravi se iznenada zapitao bi li smogao hrabrosti skočiti dolje ako bi Učitelj to zatraţio od njega. Ta mu je misao pala na pamet zato što se sjetio dogaĎaja iz jedne knjige kada je Guru zatraţio od svog novog učenika da učini upravo to

56

kako bi iskušao njegovu vjeru, a novi se učenik pokorio bez ikakvog daljnjeg razmišljanja. Učitelj je iznenadio Ravija rekavši mu, «Ne brini, neću traţiti od tebe da skočiš dolje», a Ravi je bio zapanjen time što je Učitelj znao o čemu je razmišljao. Imao je sreće i dobio je inicijaciju odmah sljedećeg jutra. Učitelj mu je rekao da ga na ovoj točci razvoja pod normalnim okolnostima ne bi bio inicirao, ali svejedno je dobio taj blagoslov obzirom na to da je njegova ţelja za inicijacijom bila vrlo jaka. Još mu je rekao da čovjek treba biti svjestan četiri činjenice dok procjenjuje je li mu neki duhovni učitelj i Guru. Prije svega, treba osjećati mir u njegovoj prisutnosti. Drugo, Guru nikada ne bi smio bilo što očekivati od učenika. Treće, Guruov karakter mora biti čvrst. I na kraju, duhovne prakse koje osoba dobije trebaju uroditi plodom u roku od tjedan dana. Ravi se u potpunosti predao svome Guruu. Osjećao je ţarku ţelju za time da dobije premještaj u Bombay kako bi se nalazio u Učiteljevoj blizini, no čuo je da će vrlo brzo otići u Punu umjesto u Bombay. U to mu se vrijeme nije činilo mogućim da ga posao odvede u Punu, no upravo to se dogodilo. Bio je jako sretan zato što ga je Učitelj tamo često posjećivao. Jednom prilikom, dok je bio u posjeti kod njega, Učitelj ga je upitao, «Tko ima više zasluga, ti ili tvoja ţena?» Ravi je bio zbunjen, a Učitelj je nastavio, «Svaki zalogaj koji pojedem za tvojim stolom predstavlja dug prema meni.» A on je vrlo ponizno odgovorio, «Ne, gospodine, to je dar.» Učitelj nikada nije očekivao bilo što od svojih učenika. Jednom je za vrijeme Guru Purnime Učitelj otišao s nekolicinom poklonika meditirati u Khandalu, i jedan od njih je spomenuo kako bi i Ravi trebao biti s njima. Na to je Učitelj odgovorio da će on moţda te večeri biti s Ravijem. Daleko od Učitelja, Ravi je spavao pod mreţom protiv komaraca kada ga je iznenada zabljesnula svjetlosna kugla koja mu se pribliţavala i postajala sve veća i sve svjetlija. Bio je zaprepašten i prestrašen, a lopta se postepeno smanjila i nestala. Mnogo kasnije, jedan od poklonika koji je tada bio u Učiteljevom društvu upitao ga je je li te večeri primijetio bilo što neobično, i tada je shvatio da je njegov Guru tada bio s njim u obliku Svjetlosti. Ravi je dobio premještaj u Muzaffarpur gdje je upoznao jednog višeg ţeljezničkog činovnika. Tijekom razgovora dotakli su se i svojih duhovnih sklonosti, i počeli su razgovarati i o velikim yogijima s Tibeta. Činovnik je pričao o svom ocu koji je neprekidno bio zadubljen u molitvu i u meditaciju, i zbog toga je često kasnio na obroke tako da ga je cijela obitelj čekala. Jednom je ušao u očevu sobu za meditaciju s namjerom da ga zazove, no on je bio u dubokoj meditaciji, a oko njega je kruţio neki mladić. Mladić je pokazao namjeru da ode, a činovnik ga je onda zapitao tko je on, na što je taj mladić počeo hvaliti njegovog oca rekavši da je on velika i ostvarena duša. Zatim je ispričao kako se nedavno jako zabrinuo zbog svog sinčića koji se bio razbolio, a onda ga je činovnikov otac zaustavio na ulici i pruţio mu lijek koji je jako dobro djelovao na dječaka tako da je ubrzo potom ozdravio. Došao je izraziti svoju zahvalnost tom dobrom čovjeku kojega ranije čak nije bio niti poznavao. I jasno, sin je kasnije razgovarao s ocem rekavši mu da je iznenaĎen time što naokolo dijeli lijekove nemajući nikakvo znanje o tome, i zapanjio se kada mu je otac odgovorio kako ga je sam Gospodin Shiva uputio da na takav način pomogne onom očajnom

57

čovjeku. TakoĎer mu je ispričao da je on zapravo učenik velikog tibetanskog mudraca. Ravi je sve to saslušao s velikim zanimanjem, no zaprepastio se kada mu je činovnik rekao sljedeće, «Otac me uvjerava da se čak i danas taj mudrac nalazi na ovoj ravni, da se nalazi u ulozi jednog Sindhi mladića i da ţivi u priobalnom području.» Ravi je otišao u prijevremenu mirovinu i počeo se samostalno baviti nečim posve različitim. Zbog posla je morao putovati širom zemlje tako da je bio previše umoran i iscrpljen i nije bio u stanju posvećivati dovoljno vremena meditaciji, i zbog toga ga je nagrizala krivnja. Jednom je, sav smeten zbog raznih problema koji su ga mučili, otišao poslom u Manali. Tamo je sanjao ţiv san o tome kako Učitelj sjedi na stolici, kako ga zove k seb i kako postavlja njegovu glavu u svoje krilo i udara je. Ne treba posebno naglašavati da je Ravi nakon toga ţivnuo shvativši da je Učitelj uvijek s njim. Imao je osjećaj da je obična soba u pansionu u kojem je odsjeo postala sveto i blagoslovljeno mjesto. Učitelj poznaje čak i najsitnije tajne u našim srcima i u našim mislima. Jedino on nas moţe izvesti iz guštara i tamnih tunela agonije ovoga ţivota nastalih zbog naših prethodnih karmi. To je tako zato što je njemu zaista stalo do nas; on pomaţe svojim poklonicima izaći iz najrazličitijih problema, i čovjek jednostavno osjeća zapanjenost pred obiljem ljubavi koju on osjeća prema svim ljudima. Naše najskrovitije misli Tebi su otvorena knjiga, Bol i patnja postojanja Potpuno su ti razotkriveni. Lagano i nenametljivo, krčiš nam put I vodiš nas sve dalje, korak po korak Kroz maglu zbrke prema sigurnosti, Prema miru, čistoći i spokoju. 1990. godine Učitelj je, na povratku s Himalaya, pozvao Ravija u Haridwar na obali svete Gange gdje je tada boravio. Glasom punim ljubavi i blagosti rekao mu je da je osloboĎen obveze vršenja svoje sadhane tijekom nekoliko sljedećih godina, zato što je svoju pozornost trebao u potpunosti posvetiti svom novom poslu. Uvjeravao ga je da njegova sadhana neće zbog toga pretrpjeti nikakvu štetu, i da će, kad ponovno započne s njom, biti na istoj razini. I naravno, Ravi je bio oduševljen Učiteljevom ljubavlju i paţnjom. Zbog svog novog posla morao je jako puno putovati. DogaĎaj koji ovdje opisujemo zbio se u Punjabu, drţavi koja je tada prolazila kroz velika previranja, bolje rečeno, tamo se odvijalo krvoproliće. Učitelj mu je rekao, «Moţeš putovati i danju i noću bez ikakvog straha, i bit ćeš zaštićen, ali samo pod uvjetom da se ne umiješaš u bilo što što će se moţda dogaĎati oko tebe.» Ravi je bio zapanjen Učiteljevom ljubavi prema njemu. Putovao je u svako doba dana i noći, no bio je spokojan znajući da se ruka njegovog Gurua nalazi na njegovoj glavi. Jednom ranije Učitelj mu je bio rekao, «Um je vrlo vaţan, pripazi na njega.» On je leţerno odgovorio da ne shvaća na što to treba pripaziti kad je um u pitanju, na što mu je Učitelj odgovorio da su ponekad potrebne godine kako bi se shvatila jedna jednostavna rečenica. Ravi je kasnije priznao da mu je bilo potrebno šest godina da shvati tu Učiteljevu primjedbu.

58

Sve što mogu reći je to da je Učitelj neprestano svjestan potreba i problema svojih poklonika i sukladno tome vodi svakoga od nas. Svi se mi nalazimo na različitim stupnjevima razvoja, a Učitelj je jedini koji ih doista poznaje. Stoga je sadhana koju odreĎuje različita za svakog i nikad se o njoj ne razgovara u prisustvu drugih ljudi. Ravijeva šogorica Radha, profesor engleske knjiţevnosti na Sveučilištu Himachal Pradesh u Shimli, brdskom mjestu na sjeveru Indije, preko njega je upoznala Učitelja kada je došla u posjet sestri i njenoj obitelji u Punu. Tom je prilikom dobila inicijaciju. U to je vrijeme imala puno problema u ţivotu koji su se, uz Učiteljevu milost, sredili. Kada je, opraštajući se od Učitelja, dodirnula njegova stopala, s tugom je pomislila kako ga moţda nikada više neće vidjeti obzirom na to da ţivi tako daleko u Shimli. No Učitelj je znao o čemu razmišlja i rekao joj je umirujući je, «Ne brini, Radha, srest ćemo se ponovno.» Radha je vidjela Učitelja u obliku Čiste Svjetlosti, i to ne samo jednom, već mnogo puta, i zbog toga se osjećala blagoslovljenom. Prigodom preseljenja u novu kuću, postavila je u nju Učiteljevu sliku pitajući se hoće li joj ta kuća odgovarati, no tada je ugledala veliku blistavu svjetlost i to ju je umirilo. Mnogo je puta, iako tako daleko od njega, vidjela Učitelja u svojim vizijama. Kada bi ga potom nazvala iz Shimle pitajući ga je li odjeven na odreĎeni način, ispostavilo bi se da jest i da ga je zaista vidjela. TakoĎer je više puta imala koristi od Učiteljevih iscjeliteljskih sposobnosti. Dvaput joj se dogodilo da je u kratkotrajnoj viziji ugledala Učitelja kako prolazi pored nje odjeven u bijelo, nakon čega je svaki put bila izliječena. 1981. godine Učitelj je posjetio Shimlu i tom je prilikom boravio u Radhinoj kući, i tada se dogodio i prvi susret izmeĎu njega i njenog muţa Tilak Raja. On je bio impresioniran Učiteljevim magnetizmom i divio se njegovom znanju koje je obuhvaćalo sva područja, a osim toga primijetio je i to da Učitelj nikada ne mora razmišljati i da mu riječi jednostavno same izviru iz usta. Drugi susret izmeĎu Tilak Raja i Učitelja dogodio se u Bombayu. Tada ga je zamolio da dobije mantru, i dobio ju je. Redovno ju je pjevao i osjećao je kako postaje sve smireniji. Dogodila se i zamjetljiva promjena u njegovom ponašanju; naime, priznao je da je ranije bio vrlo razdraţljiv. Na Radhino iznenaĎenje, i iako mu ona ništa nije bila ispričala o svemu tome, Učitelj joj je bio rekao sljedeće, «Ne brini, promijenit će se.» Tilak Raj je počeo osjećati smirenost i samopouzdanje. Osim toga, osjećao je da je, kad god bi se suočio s problemima, bilo poslovne ili neke druge prirode, bilo da se nalazio u zemlji ili u inozemstvu, bilo dovoljno da pomisli na Učitelja i sve bi bilo riješeno. Tilak Raj je napomenuo kako su mu susreti s Učiteljem uvijek pruţali veliko unutarnje zadovoljstvo. Nikada nije imao potrebu da od njega bilo što traţi, ali je osjećao kako se uz njegovu milost sve glatko razriješava. Jednom prilikom dok se nalazila s Učiteljem u nekoj knjiţari u Shimli, Radha je uzela u ruke jedan starinski noţ i osjetila je sablasnu ţelju da probode samu sebe, i na to joj je Učitelj rekao kako je to stari ţrtveni noţ.

59

Zatim je, tijekom iste posjete, Učitelj otišao s Radhom i s ostalim članovima njene obitelji u jabučnjak njenog brata na Himalajama, i tom su prilikom posjetili lokalnog liječnika koji je ţivio u obliţnjoj ladanjskoj kući. Njegova kćerka je bila jako bolesna i bila je prikovana za krevet. Radha je bila zaprepaštena transformacijom koja se dogodila kod Učitelja dok je razgovarao s liječnikom; glas mu se iznenada promijenio i izgledao je potpuno drugačije. Samo pet minuta kasnije okrenuo se prema njima rekavši, «Hajdemo se sjuriti niz brdo», i ponovno je bio onaj stari. Radha se tada duboko zamislila nad time kako se svi oni ponašaju prema Učitelju kao da je on jedan od njih, isto kao što je Arjuna na isti način razmišljao o Krishni nakon što je vidio njegov Kozmički oblik. Radha je vrlo ozbiljno pristupala svojoj sadhani i doţivjela je mnoga iskustva i vizije, i o njima je pričala Učitelju kad god bi mu došla u posjet iz Shimle ili kada bi ga nazvala telefonom. I njena su djeca takoĎer bila odana Učitelju. Ravijev stariji brat je upoznao Učitelja u njegovom domu u Puni, i bio je skeptičan prema njemu. Kako su se sljedećeg dana obojica trebala vratiti u Bombay, predloţio mu je da ga poveze, a Učitelj je prihvatio ponudu. Putem mu je izloţio svoje osobne probleme, a Učitelj mu je rekao da će sve biti u redu, obzirom na to da se već 26. lipnja te godine trebao preseliti u Bombay iz Nagpura gdje je tada ţivio, i to kao šef Odbora za električnu energiju drţave Maharashtra. Sve se dogodilo točno onako kako je Učitelj predskazao, tako da se kod Ravijevog brata razvila duboka vjera u njega. MeĎutim, kada je od Učitelja zatraţio inicijaciju, on mu je blago odgovorio da štuje Boţansku Majku, objasnivši mu da u ovom ţivotu meditacija nije njegov put. Dakle, Učitelj vodi svakog čovjeka uzimajući u obzir njegovo trenutno stanje, mogućnosti, sposobnosti i karme, a samo Guru moţe imati uvid u sve to. 9. Zanos Duše koje ţeljno iščekuju sjedinjenje sa svojim Voljenim Odgovaraju na zov Vječnosti, A uz Guruovu milost Nebeska glazba odzvanja duboko u njima. Gube se u ekstazi Svaka im je pora preplavljena blaţenstvom, U krajnjoj i nesputanoj radosti Pravila ponašanja bacaju u vjetar, I prepuštaju se moći koja ih ushićuje. Plešu, Ne mogu si pomoći, već plešu, I iscrpljuju se u tom Ţestokom ţaru I tako u potpunosti uništeni više ne postoje, A u tom potpunom nestajanju Nalazi se Vrhunsko ispunjenje, Sjedinjenje duše s naddušom. Lišavaju se svega vanjskog

60

Svijest im se raspada sama u sebi, Duša je dovršila potragu, Glad bezbrojnih ţivota je zasićena, I tako napokon potpuna, Prezasićena Gubi se u utrobi tišine Pradavne Tišine, A iz dubina odzvanjaju riječi «JA JESAM JA JESAM» «Aham Brahm Asmi» Iskra se stapa sa Svjetlošću svih Svjetlosti, Duša je stigla na drugu stranu. Opijene ekstazom Sjedinjenja, Tako je plesala Meera, tako je plesala Radha, Tako su plesali drevni derviši, Tako su plesale gopije utonule u blaţenstvo Tako je plesala Lalla Naga i čista. Tako je plesala i Asha kada je iskusila ispunjenje svoga Jastva. Kada čekanju napokon doĎe kraj, kap gubi vlastiti identitet i postaje ocean. Nema više kamo otići, sve što moţe učiniti je zauvijek se odmarati u praiskonskom Unutarnjem Jastvu. Šestogodišnja djevojčica Asha, Nevina i čista, Pitala se nakon očeve smrti Što smrt jest i koji je najbolji način za umiranje. Razmišljala je o Meeri Koja se stopila s Gospodinom I o Tukaramovim kolima Kako se penju prema nebesima. Molila je boţicu Saraswati Za čistoću i uzvišene misli A Ganesha koji donosi sreću Nalazio se uvijek u njenim mislima. Boţanska Majka je Ashi u snu izrazila svoju ţelju da bude smještena u njenom domu, i tako je Asha napravila mali hram s Boţanskom Majkom, Gospodinom Shivom i Ganeshjijem koje je duboko poštivala. Jedne je noći osjetila udarac i učinilo joj se kao da joj se duša odvaja od tijela. Nepomično je leţala i nije se uopće bila u stanju pomaknuti, i pritom je molila Boţansku Majku za pomoć. Kasnije je naišla na mirisne štapiće izraĎene u Učiteljevoj radionici i bila je očarana njihovim mirisom. Ti su mirisi na neki način u njenom umu pobudili sliku Shivinog hrama u kojem se odvija ceremonija «Abhisheka» uz jasmin, sandalovinu i listove «bela». Jednog je dana nazvala Učitelja u njegovu radionicu, a on ju je blagoslovio riječima «Jai Shambhu» kao što uvijek čini, i te su joj riječi otada stalno odjekivale u umu. Ljubav u

61

njegovom glasu i sam njegov ton proţeli su cijelo njeno biće i neprekidno su joj odzvanjali u ušima. U snu je ugledala Učitelja Kao sveca Gyaneshwaru Kako sjedi na Gyaneshwarevom grobu, Pred njim je leţao Gyaneshwari, Dok je čitao u Alandiju. Upirući prstom u knjigu, pogledao ju je I blago rekao: «Pročitaj ovo». Tako je i učinila, a tri su joj se shloke Urezale u sjećanje, Upila je njihovo učenje i prihvatila ih je I proţele su cijelo njeno Biće. Jednog je dana ušao ravno u njen dom, Dočekala ga je s ljubavlju i s radošću No htijući biti sigurna, otvoreno mu je rekla, «Ako si ti mudrac iz mojih snova Tvoji dlanovi moraju biti ispunjeni mirisom mošusa,» Ispruţio je ruke, a ona je udahnula miris I pala je pred njegova stopala u potpunosti ispunjena radošću. Kćer joj je mnoge godine preleţala bolesna, A Učitelj ju je blagoslovio zdravljem i veseljem. U njemu je vidjela svog oca ispunjenog ljubavlju U njemu je pronašla svog jedinog zaštitnika U njemu je vidjela samoga Gospodina Bila je blagoslovljena i ispunjena. Na noć Shivaratrije došao je kao Shiva I kao Krishna, Zbunjeno mu se obratila, «Oni su samo Jedan», rekao je «I nikad nisu bili dvojica.» Učitelj ju je nastavio podučavati kroz snove tako da je doţivjela mnoga slična iskustva. Ponekad se pitala jesu li ona samo plod njene mašte ili je u svemu tome bilo i istine. Kad god bi se vidjela s Učiteljem porazgovarala bi s njim o tome, a on joj je govorio da je sve to stvarno i istinito. 1980. godine sanjala je da je bačena s planine i da je bila podignuta u trenutku u kojem se sjetila Boga. Drugom prilikom je sanjala da je bačena pred lavove koji su se pretvorili u mačke kad je izgovorila Gospodinovo ime. U jednom od svojih mnogobrojnih snova bila je zatvorena u hramu s nekoliko zmija, ali kad se sjetila Njega, one su postale gotovo beţivotne. Nakon svega toga prestala je osjećati strah od smrti.

1982. godine Učitelj ju je pozvao k sebi i tada ju je inicirao. TakoĎer joj je rekao da pročita «Sri Mad Bhagwat» ili pripovijest o mnogobrojnim inkarnacijama Gospodina Vishnua. Rekao joj je i to da će Gospodin biti s njom u trenutku kada bude trebala napustiti tijelo, i tako joj se ispunila ţelja koju je zaţeljela kada je imala samo šest godina. Kako ju je Učitelj kroz snove vodio sve dalje i dalje, iskusila je sve osjećaje ili «bhave» vrhunskog bhakte na putu predanosti; prošla je kroz faze očaja, ljubavi, čeţnje, razdvojenosti, bhakti, preklinjanja i predaje. Učitelj joj je rekao da nikome ne govori o

62

svojim iskustvima. Jednom je sanjala da je netko ispalio metak u nju, a on se iznenada našao izmeĎu njih i zaustavio metak. Pitala ga je za razlog takvog postupka s njegove strane, a on joj je odgovorio da je u stanju spasiti sam sebe uz pomoć svoje «Yogshakti». Od tog trenutka Asha ga je smatrala i svojim bratom, obzirom na to da se idućeg dana odrţavala svečanost «rakshabandhan» za vrijeme koje se brat obvezuje da će svojoj sestri pruţati ljubav i zaštitu. Asha nikada nije bila dobrog zdravlja i Učitelj je pazio na nju i upućivao je koje lijekove treba uzimati. Kada je jednom kasnije doţivjela teški srčani napad, nije htjela otići kardiologu, već je s bezuvjetnim povjerenjem slijedila njegove upute. Asha je u Triambakeshwarovom hramu vidjela Učitelja zajedno sa Gospodinom Triambakeshwarom. Kada se poklonila Gospodinu, on je upro prstom prema Učitelju ukazujući joj na to da bi se njemu trebala pokloniti, a potom su Gospodin i Učitelj pred njom postali jedno. Čeznula je za time da iskusi ljepotu i blaţenstvo «Vrindavan Leele». 1991. godine nalazila se u Dubaiju s muţem kamo je i Učitelj došao na nekoliko dana. Ţelja joj je bila ispunjena i njegovom milošću doţivjela je Ras Leelu s Krishnom i gopijama usred zelenila i cvata te daleke i puste zemlje. Kada joj je preminuo svekar, trebalo je srediti mnogo administrativnih poslova kako bi se računi i razne druge formalnosti doveli u red. Asha nije ništa znala o svemu tome i stoga je molila Učitelja za milost; nakon toga sve joj je postalo jasno i bila je u stanju srediti sve poslove na opće zadovoljstvo. Asha je posjećivala mnoge hramove, ali gdje god bi otišla činilo bi joj se da u tamošnjem boţanstvu vidi jedino Učitelja. Shvatila je da se pred stopalima njenoga Gurua nalaze sve «Tirthe» i da upravo tamo završavaju sva hodočašća. Stalno je zbog lijekova dolazila iz Bombaya u Punu tako da se često viĎala s Učiteljem. Ponekad joj se činilo da joj je on sin i prema njemu je osjećala majčinsku ljubav i njeţnost. Jednom je prilikom Učitelj rekao svojoj majci da bi se obitelj za vrijeme Diwalija ili svečanosti svjetlosti trebala skupiti u većoj kući u Puni. Asha je razmišljala o sreći Učiteljeve majke zato što ima sina poput njega, i takoĎer je razmišljala o Yashodi, majci Gospodina Krishne, i o Kaushalyi, majci Gospodina Rame. Učitelj ju je, svjestan njenih misli, pozvao da s njima provede Diwali, i tako joj je ispunio ţelju. Nakon što je prošla kroz sve bhakti stupnjeve, Asha je zatraţila od Učitelja najvišu milost, odnosno da joj podari blagodat potpunog sjedinjenja s Gospodinom, a on joj je odgovorio da će joj ta ţelja biti uslišana. To se i dogodilo u starodrevnom i svetom hramu Atibaleshwar u Mahabaleshwaru 3. travnja 1994. godine. Došla je u Mahabaleshwar u pratnji supruga i sestre, i prije svega otišli su posjetiti drevni Shivin hram u starom Mahabaleshwaru. Osjetila je jaku privlačnost prema Gospodinu Shivi, Parvati i Ganeshjiju i imala je osjećaj da pripada tom mjestu. Potom su sreli vrtlarovog sina Bhikhua. Bhikhu se prisjetio kako je mnogo godina ranije Učitelj bio posjetio Mahabaleshwar. On je tada bio samo maleni dječak, no govorio je o Učitelju kao o boţanskom Biću koje je izgledalo poput princa. Učitelj je često tamo dolazio zajedno s Gangotri Babom i bio si je

63

uredio jednu malu kolibicu za meditiranje. Bhikhu je osim toga rekao da je Učitelj vrlo moćan, da je činio mnoga čudesa, i da je stručnjak na području Tantre i Mantre. Kada bi mu dovodili ljude opsjednute duhovima, razgovarao bi s njima i nareĎivao im da izaĎu iz medija. TakoĎer im je pričao i o strašnoj olujnoj tuči koju je uzrokovao. Rekao je da je sam tada bio vrlo mlad, no mnogi se ljudi u Mahabaleshwaru dobro sjećaju Učitelja. Kada je Asha zatraţila od Bhikhua da ih odvede do te kolibe, pristao je to učiniti idućeg jutra. Tada su sreli Kamlakara, njegovog oca, koji je odveo Ashu i njenu obitelj u hram Panchaganga na čijem se ulazu nalazila jedna prosjakinja. Asha ju je pitala koliko ţeli, a ţena je zatraţila jednu rupiju, no Asha joj je dala sto rupija upitavši je, «Zadovoljna?» Prosjakinja je klimnula glavom, a Ashu je ispunila radost. Tog je dana bila u vrlo neobičnom raspoloţenju. Kada su ušli u hram, Ashu je obuzeo neki neobičan osjećaj, a tijelo joj je počelo podrhtavati. U tom se hramu nalazio kip Gospodina Krishne s gopijama koje su mu se nalazile s obje strane. Dok ih je promatrala, osjećala je da je to njen hram i da je ona jedna od gopija s Gospodinom, i da je ovdje stvarno i bila i to za vrijeme Ras Leele s Krishnom. Potom ih je Kamlakar odveo u mali hram Atibaleshwar u kojem je Učitelj neko vrijeme bio meditirao. Kada je ušla unutra, Asha je na mjestu na kojem se trebao nalaziti Ganeshjijev kip ugledala zmiju sjajnih očiju; to ju je osupnulo zbog toga što je u svojim snovima često viĎala upravo tu zmiju. TakoĎer je u drevnoj Shiva Lingi u hramu ugledala Učiteljeva lotosova stopala. Vrijeme je izmaklo kontroli Sadašnjost je neprimjetno nestala, Asha je prenesena u jedno drugo doba U seosko zelenilo Vrindavana, Gdje je Krishna pet tisuća godina ranije Krao srca drevnih mljekarica Uz pomoć svoje čarobne frule. Gopije su ga zaneseno slijedile Kroz začarane šumarke Ne mareći za rodbinu, ne mareći za dom, Čak ni prijekori nisu ih mogli Povratiti iz očaranosti Tim boţanskim kočijašem Kada više ne bi mogle podnijeti razdvojenost Od Gospodara svojih duša Njihov voljeni Krishna zaplesao bi meĎu njima Ples sjedinjenja duša; Sa svakom je od njih plesao, i blagoslivljao ih blaţenstvom Opijao ih i ispunjavao. Tako su plesale gopije, Tako je plesala Radha, Tako je i Asha plesala. Umjesto Krishne ugledala je Učitelja I začula je poznati glas, «Da, Asha, ja sam tvoj Shyam,

64

A ti si u davnini bila moja gopija, Luda od ljubavi za mnom si bila I srce ti od onda vječno čezne. Sada se više ne moţeš tuţiti Jer moja si, a ja sam tvoj.» Osjećala je da se topi i nestaje Da plovi na valovima njegove Ljubavi Uzviknu, «Spasi me, Gospodine, jer plovim A kamo, ne znam.» Asha je odjednom osjetila kako joj Kamlakar dodiruje stopala, a njen muţ, kćerka i sestra slijedili su njegov primjer. Čula je samu sebe kako govori, ali iz nje je progovarao Učiteljev glas. Razgovarala je sa svima i davala im je razne upute, a dok je bila u transu, Kamlakar je u njoj ugledao Gospodina Vishnua. Nakon toga popila je malo vode i izvana je djelovala sasvim normalno, no iznutra je bila u potpunosti obuzeta tim predivnim iskustvom. Potom ih je Kamlakar odveo na mjesto na kojem je bila izgraĎena Učiteljeva koliba. To je mjesto bilo tako prekrasno da je Asha istog trenutka pomislila na to kako je to vjerojatno bilo sastajalište ljubavnika gdje se Krishna zabavljao sa svojim gopijama. Kasnije joj je Učitelj rekao da je to zaista bilo mjesto na koje je Krishna običavao doći iz Vrindavana (astralno), a gopije bi ga slijedile kako bi slušale čarobne zvukove njegove frule. «Ovo nije samo priča, Asha, to je istina. Odonda si luda od ljubavi za mnom, a kad god u sadašnjem ţivotu sretneš Učitelja, obuzima te isto ludilo. Atma pripada jedino Param Atmi,» objasnio joj je. Kamlakar im je pričao o ranim Učiteljevim posjetama Mahabaleshwaru. Postojalo je jedno mjesto na kojem nije bilo vode, no Učitelj je na obronku tamošnjeg brda štapom bio iscrtao crtu i na tom je mjestu šiknuo izvor koji se tamo još uvijek nalazi. Rekao je i to da je mnogo puta ugledao Učitelja u obliku Svjetlosti. Asha se iste večeri vratila u hram, upalila je zemljanu svjetiljku, i ponovno je ugledala Učiteljeva stopala u Shiva Lingi. Jednostavno je spustila glavu na njih i zaplakala, a glas joj se opet promijenio i Učitelj je ponovno progovorio kroz nju. Pronio se glas o njenim iskustvima i o Učiteljevoj prisutnosti u njoj. Ljudi su se počeli okupljati u hramu i stvorila se poprilična gomila. Govorila im je o skladu u društvu ističući potrebu za ljubavlju i mirom, boţjim darovima za sve ljude. Bit će nagraĎen onaj koji jednostavno obavlja svoje duţnosti, zato što se plodovi dobrih djela skupljaju i rastu. Stoga im je savjetovala da ne rade s ciljem da budu nagraĎeni. Ljubav, mir, istina i sreća različiti su aspekti samoga Boga. Nesebičan rad vodi do Boţjih stopala, a čovjek moţe jedino tamo naći zadovoljstvo. Bog traţi ljubav, a ne novac. Jedino on daje snagu ljudima kako bi produţili putem ljubavi, nesebičnog sluţenja i meditacije, dok je njihov ego taj koji ih drţi podalje od Gospodina. Asha je i dalje govorila ljudima, no bila je u potpunosti svjesna toga da se Učitelj koristi njome kao svojim instrumentom. Gomila se nastavila povećavati, a ona je iznenada prestala govoriti i otišla, i to zato što su joj ljudi ţeljeli dodirivati stopala, a ona je znala da je zapravo Učitelj taj prema kojemu osjećaju poštovanje. Osjećala se blagoslovljenom zbog toga što je Guruovom milošću doţivjela to predivno iskustvo koje ju je u potpunosti ispunilo. Guru je taj koji dovodi Atmu do takvog iskustva, i

65

samo on moţe podariti takvo iskustvo otkrivajući samog Sebe. Na koncu uzima dušu u svoj zagrljaj kako bi je učinio potpunom. Nakon tog prekrasnog iskustva Asha je preklinjala Učitelja da je uputi u to za koju se veliku blagodat ili poklon treba moliti Bogu. Učitelj joj je odgovorio da pravi bhakta ne ţeli nikada biti odvojen od Boga, stoga treba moliti za takvo stanje smirenosti i blaţenstva koje je rezultat istinskog sjedinjenja duše i Nadduše. Uskoro je glazba postala bitan dio Ashinog duhovnog ţivota. Kada bi uronila u instrumentalnu ili u vokalnu glazbu, u potpunosti bi izgubila osjećaj vremena. Jednog je dana, dok je slušala neku bhajanu odnosno pjesmu upućenu Gospodinu Krishni, uronila duboko u samu sebe. Riječi bhajane su bile sljedeće: UĎi u moje srce, Giridhar Jer ja sam uvijek obuzet tobom. Poklanjam Ti svoje tijelo i svoju dušu, A bhakti je Soma koju polaţem pred Tebe. Prešao sam granice pristojnosti Odbacio sam odijelo stida, Slijedio sam te, moj Shyame, do tvog praga Lud sam od ljubavi prema Tebi. Dok je slušala ovu pjesmu, ušla je u duboku meditaciju i u vlastitom je srcu ugledala Gospodina, odnosno Učitelja,. No to nije bilo samo prolazno iskustvo, jer Učitelj ju je ponovno poveo u ljubavne visine na kojima Boţanski Voljeni i bhakta postaju jedno. Asha je oduvijek osjećala ljubav prema Gospodinu i očekivala je nagradu za tu svoju ljubav. No iznenada joj je sinulo, «Tko sam ja da tvrdim da poznajem ljubav uz pomoć koje mogu biti ostvarena u Gospodinu?» I zapravo ju je sam Gospodin, Učitelj, poveo u te neslućene visine, jer tko bi o tome mogao znati više od Boga koji je ništa drugo doli Savršena, Potpuna i Bezuvjetna Ljubav. Nakon tog iskustva Asha je osjećala blaţenstvo zato što je ljubljena i zato što je vezana Boţanskom ljubavi. U tom je zanosu shvatila da je to stanje zapravo veličanje Ţivota, i da neće morati trpjeti muke odvojenosti poput Radhe, da neće morati prolaziti kroz odricanja poput Meere, i da neće morati proći kroz beskrajno čekanje poput Shabri. Ţivot, zapravo svaki trenutak, za nju je bio slavlje u njenim vlastitim dubinama. Gurur Brahma, Gurur Vishnu, Gurur Devo Maheshwarah Guru Sakshat param Brahma, Tasmai Sri Gurudevo namah Jedino Guru je On, Trojstvo, Sve. Ti si izvor Ljubavi, Učitelju, S kojeg nitko ne odlazi ţedan, Ti si Ocean blaţenstva, Ljubljeni, U kojem se svi kupaju kako bi bili ispunjeni zanosom. Ti si On, cjelovit i savršen,

66

Pred čijim se stopalima nalazi naše ispunjenje, Jer samo u Tebi, Učitelju, Nalazimo vlastito ostvarenje i vlastito Jastvo. Kada je učenik spreman, Guru mu dolazi na sam prag. Tako je bilo i s Gitom, tada, 1979. godine, mladom djevojkom. Jedne večeri, tek nakon što je diplomirala i u očekivanju početka nekakvog stručnog tečaja, sjedila je na balkonu u laganoj depresiji. Vidjela je kako se neki fiat dovezao do njene zgrade i zaustavio. Auto je vozio mlaĎahan momak, a pored njega je sjedio neki mladi gospodin dojmljiva izgleda koji je na par sekundi podigao pogled prema njenom stanu, nakon čega su se odvezli. Nekoliko dana kasnije, ta su dva mlada muškarca koje je te večeri bila vidjela došla njenoj kući. Tada je upoznala Učitelja i Nirmala koji je one večeri vozio. Blaţeni je to bio dan za Gitu, jer izgledalo je kao da su velika sigurnost, sveproţimajuća ljubav i potpuno ispunjenje ušetali u njen ţivot. Brak je ušao kasno u Gitin ţivot zato što se pravi muškarac jednostavno nije pojavljivao. MeĎutim, kada je upoznala Dipaka, mladića iz Dubaia, njen brat Sudhir joj je rekao da Učitelj odobrava tu vezu. Vjenčanje je obavljeno nakon pet dana, a Giti je bilo suĎeno da napusti svoju domovinu i da se nastani u Dubaiu. Tek što je stigla u Dubai, krenuli su u potragu za stanom, zato što je Dipak ubrzo trebao otići na odreĎeno vrijeme u Evropu radi školovanja. Nikako se nisu mogli odlučiti sve dok im nisu pokazali jedan stan u nekoj zgradi pored hotela. Kada su ušli u prvu sobu, Gita je osjetila uzbuĎenje i blagoslov ugledavši u njoj Učitelja okruţenog svjetlom. Bila je preplavljena ljubavlju prema njemu shvativši da je on uz njih, i ne samo da je odobrio njihov izbor stana, već je i blagoslovio njihov prvi dom. 1986. godine Gita je izgubila majku, i to ju je skrhalo. Majka joj je bila sve zato što je oca izgubila još kao beba od šest mjeseci. No, čudni su putevi Gospodnji. Njena majka, inače Učiteljeva poklonica, pojavila se u snu svojoj starijoj kćeri Ashi, dodirnula joj je stopala i natjerala je da obeća da će se zauvijek brinuti o sestri, rekavši joj sljedeće riječi, «Ti nisi više njena sestra, sada si joj majka.» I Učitelj je došao k Ashi i rekao joj je da od sada nadalje ima dvije kćeri umjesto jedne. Nakon toga Giti majka nikada više nije nedostajala. 1987. godine Gitin je muţ izgubio posao u Dubaiu tako da su se našli u novčanom škripcu i razmatrali su mogućnost povratka u Indiju. Tada su se obratili Učitelju, a on im je rekao da ostanu tamo i dalje uvjeravajući ih da će Dipak uskoro pronaći drugi posao. U roku od pet dana Dipak je našao dobar posao i prema Učitelju su osjećali veliku zahvalnost. Dvije godine kasnije Gita je upala u krizu nakon roĎenja svoga prvog djeteta koje je dobilo otrovanje krvi, a Učitelj joj je tada pruţio pomoć. Djetetovo je stanje bilo ozbiljno i liječnici nisu mogli pruţiti nikakva sigurna jamstva da će se i oporaviti, no kada je nazvala Učitelja, on ju je uvjeravao da će se njena mala kćerka izvući iz tog stanja. I tako je stvarno i bilo. Neposredno prije djetetova roĎenja, Gita je u bolnici ugledala ispred sebe lice svoje majke koja joj je rekla, «Ne brini, dolazim ti.» Vjerovala je da joj se majka inkarnirala kao kći koja je bila roĎena točno tri godine nakon njene smrti.

67

Kada joj je na putu bilo drugo dijete, Gita se pomalo pribojavala zbog toga što je dobna razlika izmeĎu djece bila premala, tako da je otišla u Indiju s namjerom da izvrši pobačaj. Njena sestra Asha nije odobravala tu njenu namjeru, a Učitelj je na svoj vješt način promijenio i njeno i suprugovo mišljenje. Savjetovao joj je da izvede odreĎenu molitvu u Triambakeshwar hramu prije povratka u Dubai gdje je rodila svoju drugu kćerku. Kako u svim brakovima postoje razdoblja u kojima su odnosi izmeĎu supruţnika napeti, i Gita je prošla kroz problematično razdoblje u svom bračnom ţivotu i bila je jako uznemirena zbog toga. I Asha je bila zabrinuta, a Učitelj joj je savjetovao da ode u Dubai kako bi bila s Gitom i s Dipakom, a i Učitelj je, zbog svoje brige i ljubavi, otputovao sve do Dubaia kako bi bio s bračnim parom i blagoslovio ih. Gita je ustvrdila da se od onda njen ţivot u potpunosti promijenio. Uz pomoć Učiteljevog blagoslova nesuglasice su nestale, a supruţnici su otkrili novu sreću jedno u drugome. Počela je raditi i bila je zadovoljna svojim ţivotom. Učitelj joj je bio dao jednu mantru, a kasnije ju je zamijenio drugom. Uvijek je imala osjećaj da bi, kad god bi nešto poţeljela, njena ţelja bila zadovoljena. I njen muţ Dipak je vjerovao Učitelju i traţio je od njega savjet pri donošenju svih odluka; on nije shvaćao duhovnu stranu ţivota, no smatrao je da se Učitelj nalazi iznad svih bića i nazivao ga je «Natčovjekom». Gita je uvijek osjećala Učiteljevu prisutnost u svojoj blizini; često je znala osjetiti miris cvijeta mogre, što je povezivala s njim. Mnogo je puta sanjala kako je bačena s hridine, a Učitelj bi je spasio, ili bi bila bačena u vodu, i opet bi je Učitelj spasio. Osjećala se sigurnom u ljubavi kojom ju je okruţavao. 1993. godine Gita je od Ashe dobila kip boţice Tare. Te je noći sanjala boţansku Majku s tigrom, a pored njih vidjela je Učiteljevu fotografiju. Mnogo kasnije u snu je vidjela veliki crni kamen koji se pretvorio u Shiva Lingam, a potom je pored njega ugledala Učitelja. Tako je postupno shvatila da je Učitelj boţanstvo i da se moţe pojaviti na koji god način poţeli. Na putu u Mangalore 1995. godine, Gita i Dipak su doţivjeli jedno neugodno iskustvo; automobil im je prije toga bio dobro funkcionirao, no iznenada se nešto iskompliciralo tako da se povremeno zaustavljao. Gita se molila Učitelju zato što su im djeca bila kod kuće i bila je zabrinuta. Automobil se i dalje zaustavljao i čak niti mehaničari im nisu uspjeli riješiti taj problem. Ostavili su automobil odlučivši da će kasnije doći po njega, a doma su stigli autobusom bez ikakvih problema. No Gita je bila preplavljena zahvalnošću prema Učitelju koji joj je kasnije rekao da se sve to dogodilo zbog njihova dobra, zato što je to razdoblje bilo vrlo loše po njenog muţa. Mogli su upasti u ozbiljnu nesreću, no Učitelj ju je svojom milošću otklonio; takva je veličina njegove ljubavi i brige za one koji mu se predaju. Gita tvrdi da joj je Učitelj dao sve što danas ima. On i nitko drugi je njen otac, majka, njeno Sve. 10. Cvat Kao što se gopije, ne mareći čak ni za vlastitu odjeću, Nisu mogle oduprijeti zanosnim notama,

68

Upravo tako Učiteljeva Volja, preko oceana i brda, Dodiruje ţivote duša koje zaziva. Nesvjesne snage koja ih poziva Putuju izdaleka kako bi kleknule pred njega. Svojom samilošću čini njihov teret lakšim, Svojom ljubavlju ukazuje im na Svjetlost, Podiţe ih iznad spona i zapreka, A onda, na drugoj strani horizonta, konačno načas spaze Uzvišenu ljepotu koja moţe biti i njihova. Udišu zrak, razrijeĎen i čist, Slušaju glazbu, nebesku i boţansku, Dok se svijet ne povuče, i dok ih istina ne opčara. One čeznu za time da ih obgrli svjetlost One čeznu za ljubavlju s kojom bi se mogle stopiti, Učiteljeva ih milost budi i postaju svjesne blaţenstva Koje ih potpuno proguta u svom zagrljaju Tako da više ne postoje, Čovjek i njegov cilj srastaju i stapaju se, Gdje je Onaj koji spoznaje, a gdje je spoznato? Ostaje samo To, To što je Bilo, Što Jest i što će uvijek Biti, Jedino To. «Kada je učenik spreman, Guru je ovdje,» ova je poslovica podnijela test vremena. Moţe se reći i to da, kada je učenik spreman, Učiteljev poziv stiţe do njega bez obzira na udaljenost koja ih razdvaja. Upravo tako je bilo i sa Subhashem, mladim punjabskim poslovnim čovjekom iz Bahraina, koji je unajmio stan u Puni. Kada je u pratnji svoje prekrasne ţene Nimmi, sina i kćeri, stigao u Punu kako bi pogledao stan, sreli su Učitelja na zavoju stubišta, jer stan im je bio na istom katu kao i njegov. Subhash se često viĎao s Učiteljem, razgovarao je s njim i dobivao od njega rješenja za svoje poslovne probleme. Njegov mali, zgodni i bucmasti sin Chand kojem je bilo tek deset godina zavolio je Učitelja i volio je provoditi svo svoje slobodno vrijeme s njim. Nimmi nije mogla shvatiti ovu privlačnost koju su i njen muţ i njen sin osjećali prema Učitelju i bila je zbunjena njegovom višestranom ličnošću. Ponekad je kod kuće izricala odreĎene primjedbe o njemu koje bi Učitelj idućeg dana doslovno ponavljao. No, kako je vrijeme prolazilo, stekla je veliko povjerenje u njega i počela ga je smatrati svojim bratom. TakoĎer je rekla da je oduvijek osjećala zaštitu neke nevidljive sile koja je sada dobila oblik i tijelo Učitelja. Subhash je često boravio s Učiteljem na njegovoj terasi do kasnih večernjih sati, a Učitelj bi razgovarao s njim kao s prijateljem. Dao mu je mantru i rekao mu je da je redovno pjeva, kao i to da će ga ona štititi u teškim trenucima. Jedne su noći Subhash i njegov ujak krenuli na motoru sve do Novog Bombaja. Benzin im je bio na rezervi, a kako je bilo kasno, u Puni ga više nisu mogli kupiti, pa su odlučili otići po njega u Pimpri. MeĎutim, tamo je jako kišilo tako da im to nije uspjelo. Ujak je postao jako nervozan, no Subhash mu je rekao da nastavi i dalje voziti polaţući svoje povjerenje u potpunosti u Učitelja. Otputovali su sve do Lonavale udaljene četrdesetak

69

kilometara i tamo su uspjeli napuniti spremnik. No bez Učiteljeve pomoći sve bi to bilo nemoguće izvesti. Na jednu staru godinu navečer nekoliko se poklonika okupilo u Nimminoj kući. Razgovarali su o seriji «Mahabharata» koja se tih dana prikazivala na televiziji. U ponoć iznenada se pojavio Učitelj kako bi ih pozdravio i sve ih je zapanjio ponavljajući doslovno što je svatko od prisutnih rekao o seriji. Cijela njihova obitelj nalazila se u Učiteljevu društvu kada su posjetili hram Triambakeshwar 1991. godine. Nitko ne smije ući u njegovo svetište, a poklonici dobivaju darshan jedino preko ogledala koje se nalazi na suprotnoj strani. MeĎutim Učitelj je ušao ravno unutra vodeći Subhasha i Chanda sa sobom. Svećenici su se ponašali prema njemu s velikim poštovanjem, a kada je izašao, ljudi okupljeni s vanjske strane prišli su mu kako bi mu dodirnuli stopala. Subhasheva obitelj je bila potpuno zbunjena; naime, oni su ga smatrali samo prijateljem. Kada je Učitelj izašao iz hrama, fotograf Rajesh je uţurbano fotografirao, ali iz nekog razloga nije ga uspio uhvatiti na filmu. Učitelj je hodao vrlo brzo tako da su ostali morali trčati kako bi uspjeli odrţati korak s njim. Rajesh je rekao da su neko vrijeme njegove bose noge jedva dodirivale tlo, i to upravo u trenucima kada ga nije uspio fotografirati. Jednom prilikom dok je cijela obitelj sjedila s Učiteljem na njegovoj terasi oko devet sati navečer, svi su osjetili vrlo jak miris. Na opće iznenaĎenje vidjeli su kako iz Učiteljevih ruku ispada vibhuti, a on ga je namazao na Chandovu glavu rekavši da je to vibhuti iz Kedarnatha, najsvetijeg Shivinog hrama. TakoĎer je otkrio Chandovim roditeljima da je dječak vrlo razvijena duša i da će mu ovo roĎenje biti i posljednje. Subhasheva obitelj je bila prisutna mnogo puta dok je Učitelj izvodio obrede havan ili yajna. Za vrijeme jednog od tih obreda, Chand je sakrio kutiju šibica koje su im trebale za paljenje svete vatre. Pjevale su se mantre, a Učitelj je otpjevao odreĎenu mantru kojom se zaziva Agni-devata ili bog vatre. Iznenada je iz «Kunde» suknuo plamen, a cijela je obitelj bila, blago rečeno, zaprepaštena. Učitelj je kasnije rekao da je to što je Chand sakrio kutiju šibica bilo nedolično, zato što je zbog toga morao zazvati Agni Devtu. Bio je prisiljen skrenuti svoju paţnju s yajna mantri na mantre tog drugog boţanstva zato što obred nije smio biti prekinut zbog nedostatka vatre u «Kundi». Često je iznenaĎivao Chanda time što bi materijalizirao predmete i stvarao vibhuti ili sveti pepeo, i govorio bi mu da se radi o trikovima. Chand je vjerovao u to sve dok nije shvatio da je to čemu je svjedočio zapravo očitovanje velikih moći koje je Učitelj posjedovao. Njegovi roditelji su činili velike napore kako bi ga upisali u jednu dobru školu, no ocjene su mu uvijek bile prosječne i nalazio se vrlo nisko na upisnoj listi. Bili su izvan sebe, i jednog su ga dana odlučili odvesti u internat u obliţnjoj brdskoj postaji Panchgan. Tada se Učitelj umiješao i izričito im je rekao da nema potrebe za time. Rekao im je i da mu nabave knjige i odoru za školu koju su odabrali, jer idućeg ponedjeljka ništa neće moći spriječiti njegov prijem u tu školu. Kada je Chand upravo na taj dan primljen u školu po njihovom izboru, svi su članovi obitelji bili presretni i osjećali su zahvalnost prema Učitelju.

70

Učitelj je više puta pomogao Subhashu u poslu. Savjetovao ga je i upozoravao ga da bi ga odreĎeni ljudi mogli prevariti ako im pokloni svoje povjerenje, i ta su se predviĎanja uvijek pokazivala točnima. Čak su i predviĎanja o rezultatima Chandovih ispita i ocjena iz raznih predmeta uvijek bila točna. Jednom je Chand došao kući, a njegova majka je osjetila da mu iz tijela izlazi miris. Taj isti miris je proţimao i Učiteljev stan, odnosno svaki predmet u njegovoj kući. Zapitala ga je je li posjetio Učitelja, a kada je odgovorio da nije, ona mu jednostavno nije mogla vjerovati. Kada se sljedećeg jutra probudila, taj isti miris osjećao se i u njenoj sobi i slijedio ju je iz prostorije u prostoriju. Bila je zbunjena i ispričala je taj dogaĎaj Učitelju koji joj je rekao da to ukazuje na njegovu prisutnost u njihovom stanu. Jednom je Chand ponavljao mantru uz pomoć «male» ili brojanice koju mu je Učitelj bio dao i otišao je spavati poloţivši je pored jastuka. Probudio se usred noći začuvši svog psa kako ţvače zrna brojanice, i to ga je jako uzrujalo. Kada se idućeg dana Učitelj vratio iz Bombaya, Chand je otišao k njemu, i upravo kada mu je htio reći što se dogodilo, Učitelj mu je dao drugu «malu» rekavši mu da sve zna. Chand je vidio Učitelja kako izvodi mnoge čudesne stvari, no kako je rastao te su ga stvari prestale iznenaĎivati. Jednom je Pande iz Nepala otišao kući nakon svog boravka kod Učitelja, a on je nakon toga primijetio da mu je iz stana uzeo srebrni stalak za mirisne štapiće. Rekao je Chandu da će dobiti natrag stalak od Pandea i da će mu poslati pismo u kojem će ga prekoriti zbog tog nedjela. Izdiktirao mu je pismo, a zatim ga je stavio na stol. Nakon nekog vremena pismo je nestalo, a stalak je stajao na svome mjestu. Chand je volio ručne satove i često je znao s nekim za promjenu zamijeniti svoj sat. Ovoga je puta ustrajao na tome da dobije sat koji je Nirmal nosio prilikom svoje posjete Puni, a Učitelj je odlučio udovoljiti mu toj ţelji. Rekao mu je da zatvori oči, a kad ih je otvorio, u Učiteljevoj je ruci ugledao baš taj sat. Nakon toga razgovarali su telefonom s Nirmalom koji je bio u Bombayu, i on im je potvrdio da mu je sat nestao. Chand govori o onome što je doţivljavao kada bi prespavao u Učiteljevom stanu. Znao je čuti neobične zvukove i kucanje na vratima, kao i šapat i zvuk predmeta koji padaju, i sve bi ga to plašilo. Jednom je čak vidio i sjenu nekog čovjeka kako ulazi u sobu. Kada je pitao Učitelja o čemu se radi, on mu je odgovorio da se radi o bićima ili duhovima koji ţele privući njegovu paţnju i biti s njim, kao i o dušama poklonika koji više nisu u fizičkom tijelu. Nema kraja sličnim čudima i pričama, i sve su to prave tričarije za Učitelja, igre koje igra kad god mu se to svidi. U dobi od sedamnaest godina, Chand je doţivio iskustvo astralne projekcije. Kad je jednog poslijepodneva malo prilegao, napustio je tijelo i otišao je na razna mjesta uključivši i domove dvojice svojih prijatelja koje neko vrijeme nije bio vidio. Oni njega nisu mogli vidjeti, i shvatio je da je tome tako zato što nije imao tijela. Uspio je razgovarati sa psom od jednoga od njih. Drugi je prijatelj imao rez na licu, a kada mu je Chand htio pomoći, ruka mu je jednostavno prošla kroz njega kao da je od zraka.

71

Za vrijeme svog astralnog leta Chand je sretao duhove, putovao je naokolo, vidio je mnogo ljudi, i čak je slijedio par koji je jurio na motoru jednostavno hodajući za njima. Kada se nakon leta vratio i htio ponovno ući u svoje tijelo, to mu jednostavno nije uspijevalo. Stajao je i promatrao svoje tijelo na krevetu, ali nije mogao napraviti niti koraka prema njemu. Konačno ja zazvao Učitelja da mu pomogne i začuo je njegov glas kako mu govori, «Ne brini», i odjednom se našao potpuno budan u vlastitom tijelu. TakoĎer je rekao da je Učitelj za vrijeme tog astralnog iskustva dva puta razgovarao s njim, a kada ga je upitao zašto ga nije uspijevao vidjeti, Učitelj mu je objasnio da se nalazio na ravni mnogo višoj od astralne s koje mu nije mogao biti vidljiv. S beskonačnom ljubavlju koju daješ, Učitelju, Teku i Tvoji blagoslovi čak i ako ih nitko nije zatraţio, Čaša je prepuna i prelijeva se No Tvoje obilje i dalje teče. Chand je proveo mnogo vremena s Učiteljem i u potpunosti mu se predao. U rujnu 1994. godine nasmiješila mu se sreća i dobio je priliku da boravi u Učiteljevom domu zato što su mu se roditelji preselili u Bahrain i ostavili ga pod njegovom paskom. Chand je tada bio u osamnaestoj godini, u dobi u kojoj dječaci vole provoditi vrijeme s prijateljima istih godina. I on je imao mnogo prijatelja, i mladića i djevojaka, no kako je ţivio s Učiteljem, jednostavno je izgubio interes za njih. Volio je biti kod kuće pomaţući mu na sve moguće načine, uključivši i pripremanje lijekova na strojevima. Ta mu je bliskost s Učiteljem razotkrila još mnoge strane njegove ličnosti i bio je zapanjen svime što je vidio i doţivio. Učitelj je pak brinuo o njemu poput briţne majke, pazio je što jede i pokrivao ga je noću. Učitelj je jeo vrlo malo, uopće nije doručkovao, u kasnim poslijepodnevnim satima pojeo bi umjeren ručak i nešto malo za večeru. Nije jeo nikakve slatkiše niti voće, i jeo je zaista samo ono najosnovnije. «Nitko ne moţe preţivjeti na onome što on pojede,» primijetio je Chand. Gledao je Učitelja kako se bavi ljudima, ne samo poklonicima već i ostalima, i ponekad je znao primijetiti kako ga smeta njihovo ponašanje i drţanje. Gledao ga je kako ih odbija primiti nekoliko dana ne bi li ih natjerao da razmisle i da pokušaju nešto shvatiti, no isto tako je shvatio i to da prema njima osjeća veliku brigu, ljubav i da im uvijek oprašta. To je bio njegov način na koji ih je oblikovao i učio kako da postanu dobri učenici. TakoĎer je postao svjestan i njegovog beskrajnog strpljenja, «On nikada nikoga ne napušta.» Chand je istaknuo i Učiteljev potpun nedostatak zanimanja za odjeću i obuću koju je nosio. Kako je bio mlad, ponekad je nagovarao Učitelja da obuče ili da kupi neki komad odjeće ili novi par cipela, meĎutim Učitelju nije bilo stalo do toga da se bilo koga dojmi. Nije bio prisiljen voditi računa o tome na kakav se način pokazuje u javnosti, i bio je potpuno slobodan činiti što god je htio i odlaziti kamo god je htio, a da pritom ne bude prepoznat. Chand se pitao kako li je svecima koji su izgubili svoju slobodu i koji se nisu mogli kretati naokolo ili listati knjige po knjiţarama ukoliko bi to poţeljeli učiniti.

72

Chand je bio iznenaĎen Učiteljevom ravnodušnošću koju je pokazivao prema poloţaju u društvu, sjaju, bogatstvu i ţenama. Ništa od toga nije ga se moglo dojmiti, niti je ţelio bilo što od svega toga. Prema najbogatijima se ponašao kao prema bilo kome drugome. Jednom prilikom neki je bogati magnat inzistirao na tome da Učitelj prihvati njegov poziv na večeru, i otišao je k njemu u pratnji jednog svog poklonika, a hrana im je bila posluţena na zlatnim tanjurima. Kada su krenuli večerati, Učitelj je zapitao kakvi su to tanjuri, a kad je čuo da su od zlata, rekao je, «Da li hrana ima bolji okus u njima? Molim vas, dajte mi obični tanjur.» Kada je pojeo svoju uobičajenu količinu uzevši, kao i uvijek, samo jedno jelo, domaćin ga je pokušao dovesti u iskušenje ostalim delikatesama. Za tu večer hrana je bila pristigla avionom iz raznih krajeva zemlje, ali Učitelja uopće nije bilo moguće pokolebati. On je zaista isposnik u pravom smislu te riječi. Još jedna strana Učiteljeva lika koja je iznenaĎivala Chanda bila je njegova magnetska privlačnost koju su osjećali svi oni koji su dolazili u doticaj s njim. Chand je bio s Učiteljem jednom prilikom kada su se, preko nekog poklonika, upoznali s grupom ljudi u nekom otmjenom klubu. Ti su ljudi bili potpuno drukčiji od njih, nenavikli na duhovnu atmosferu. No dok je Učitelj razgovarao s njima, bili su u potpunosti očarani, i tako sasvim oboreni s nogu slušali su s napetom paţnjom svaku riječ koju je izgovarao. Učitelj je osjećao ljubav prema glazbi i Chand je rekao da je ponekad jednostavno znao ustati i zaplesati na njen ritam. Jednom je tako na roĎendanu Chandove sestre zaplesao, i plesao je jako dugo dok ga je grupa mladih ljudi zapanjeno gledala zato što su oni bili umorni, a on nije. TakoĎer je znao promatrati Učitelja kako se pretvara u dijete dok bi bio s djecom. Sa starijima bi se takoĎer identificirao, postajao bi jedan od njih, no svejedno bi ih oslovljavao sa «sine». Rekao je takoĎer i to da je Učitelj mogao jasno vidjeti budućnost. Ako bi se pojavio netko s problemom i ako bi Učitelj predvidio nepovoljnu fazu u neposrednoj budućnosti te osobe, ne bi joj to rekao, već bi je pustio da se nastavi nadati. I inače je uvijek razmišljao na pozitivan način i na takav je način i savjetovao ljude. «Daj puno ljubavi svijetu i dobit ćeš je natrag,» bio je njegov savjet Chandu. Chanda se dojmio i način na koji je razgovarao sa siromašnim ljudima koji su radili za njega. Vidio je njegovu ljubav prema svima, i čak bi i stolar ili vodoinstalater koji bi došli raditi za njega bili očarani njegovim načinom ophoĎenja. «On je previše dobar, ima vrlo malo tako dobrih ljudi,» rekao je Chand ganuto. Bio je fasciniran Učiteljevom ljubavlju prema knjigama. On posjeduje mnogo drevnih knjiga i najnovija djela i uporno ih i dalje kupuje. No nikad ih ne čita iako točno zna što se nalazi u svakoj od njih, i čak zna ponekad kritizirati autore. «On ima kompjutersko pamćenje i nikada ništa ne zaboravlja. Zna i sjeća se svih dogaĎaja, čak i onih koji se tiču drugih ljudi čije je sjećanje na dogaĎaje iz vlastitih ţivota mutno. Njegove oči sve promatraju, i u daljini i u blizini,» rekao je Chand. Još je jedna njegova draţesna osobina dirnula Chanda, a to je bio način na koji je davao poklone. Ako je htio nekome nešto dati, jednostavno bi rekao da je to stiglo za njega od neke treće osobe. Chand je rekao da Učitelj nema nikakvih ţelja. Kada bi otišao u Bahrain ili Dubai, svjetske shopping centre, ne bi padao u iskušenje da bilo što kupi. Njegovi prijatelji Deepak i Ashok pokazivali bi mu sve što bi kupili i pitali bi ga bi li i on to volio imati, no on nije pokazivao nikakvo zanimanje za te stvari. Učitelj je govorio Chandu kako čovjek mora zadrţavati vlastite ţelje na minimumu čak i ako ima sredstava da doĎe do toga što ţeli, zato što svemu tome naprosto nema kraja.

73

«Kada ljudi uţivaju na krivi način, patit će tisućama godina. Čovjek se ni sa kime ne bi trebao natjecati; zadovoljavanje onim što imaš vrlina je koju treba njegovati,» rekao mu je Učitelj. Boraveći tako s Učiteljem, Chand je naučio da ţivot ima odreĎeni smisao i da ga čovjek ne bi smio uludo potrošiti. Kada bi ljude nakon proţivljenog ţivota pitali, «Kakav je ukupan zbir tvog ţivota?» većina ne bi imala što reći. Treba posvećivati vrijeme Bogu, jer kad čovjek umre jedino to ide s njim. Shvatio je da i dobri i loši ljudi umiru na isti način, i da nitko ne odnosi ama baš ništa sa sobom. Ljudi imaju vremena za sve drugo, pa zašto nemaju vremena i za Boga? «Ukoliko netko ne moţe redovito meditirati ili ponavljati mantru, mogao bi barem sjesti na par minuta i misliti na stvoritelja,» rekao mu je Učitelj. Chand je bio fasciniran Učiteljevim širokim spektrom interesa koji nikada nisu bili stalni. Znao se zainteresirati za nešto novo i posvetio bi tome svo svoje vrijeme, a njegov bi mu sjajni intelekt omogućio da ovlada tim predmetom i da dobije sve informacije koje bi traţio. Chand ga je promatrao u mnogim fazama i vidio je da se teme koje ga zanimaju mijenjaju i da se kreću od cvjetnih lijekova do krvnih nozoda, mantri, rada s viskom i radionike. Rekao je da su ljudi očekivali od Učitelja da se stalno osjeća dobro, da uvijek bude sretan i da neprekidno izvodi čuda. No čak i Učitelj koji uzima fizičko tijelo moţe imati manjih zdravstvenih problema, iako moţe biti pošteĎen teţih bolesti, jer takva je «dharma» tijela. Ustvrdio je da se Učiteljev način razmišljanja sasvim razlikuje od načina razmišljanja drugih ljudi. Znao je govoriti u korist nečega i iznositi razloge koji bi naizgled bili valjani, a potom bi govorio protiv iste te stvari i njegovi bi razlozi opet bili dobri. Ţiveći s Učiteljem Chand je puno vidio i jako puno naučio. Sretao je ljude iz različitih slojeva društva i stekao je jako mnogo samopouzdanja. Vidio je mnoge strane Učiteljeve ličnosti i jednostavno ga nije bio u stanju shvatiti. Kaţe da je on tajna, «Učitelj moţe biti poput tek roĎene bebe, ili poput starog čovjeka na samrti. U jednom vam trenutku kaţe da je najveći od najvećih, a već u drugom kaţe da je nitko; jednostavno rečeno, nije ga moguće shvatiti.» Chand kaţe i to da Učitelj moţe učiniti što god poţeli, ali obično ne ţeli koristiti svoje moći kako bi se umiješao u prirodni tijek dogaĎaja. Naravno, vidio ga je kako koristi svoje moći. «Ako ţeli, on je u stanju promijeniti svačije mišljenje,» rekao je. Ljudi su ga optuţivali zbog mnogih stvari, no on ne mari za to. Ima ljudi koji bi ga vidjeli samo jednom i, osjetivši poštovanje prema njemu, traţili bi trake sa snimkama njegovih govora, propovijedi i slično, a on bi se na to samo nasmijao. «Ne, Učitelja nije moguće opisati ni u kakvoj knjizi,» kaţe Chand, «Jer kako se bezgranično moţe ograničiti?» 11. Planinski povjetarac Naše oči mogu tako malo vidjeti Naš um moţe tako malo shvatiti I sam naš razum nestalan je unutar svojih ograničenja Otkud onda ova čeţnja za beskonačnim?

74

Kad je srce rastrgano patnjom i čeţnjom Njegove nutarnje strune odgovaraju Boţanskoj harfi; Jedino Guruova milost donosi sklad I vezu s besmrtnom melodijom. Daleko, s druge strane obzora, boravi Ljubljeni, S druge strane nebeskog svoda, gdje moramo doći na urečeni sastanak, I ako njegov ţar upali svjetiljku, Plamen koji pritom nastane mora se stopiti s Vrhunskim Jedinstvom. Susret s vlastitim Guruom najblagoslovljeniji je trenutak u nečijem ţivotu, a vrijeme kada će se to dogoditi unaprijed je odreĎeno. Učitelju su dolazili ljudi iz raznih zajednica i iz raznih dijelova zemlje, i svakog je od njih učinio svojim. Mnogi su došli iz Nepala, a meĎu njima je bio i Pande, visoki i tamni muškarac podrijetlom iz poljodjelske obitelji. Njegovi su preci bili seoski vračevi koji su liječili suseljane uz pomoć trava ubranih na okolnim brdima, tako da su Pandeu od djetinjstva bile poznate ljekovite moći mnogih trava. Nastavio je stopama svojih predaka i bavio se iscjeljivanjem. I ljudi iz gradova su traţili Pandeovu pomoć kada bi shvatili da ih je moderna medicina iznevjerila. Dok je jednom prilikom bio u Bombayu na jednom takvom zadatku, načuo je razgovor nekolicine ljudi u trgovini koji su razgovarali o yogiju s izvanrednim moćima koji ponekad čak po šest mjeseci zaredom ne bi niti jeo niti spavao. Rekli su mu da ţivi u Bombayu, ali da se do njega ne moţe. Pande je traţio njegovu adresu, no kako je nisu imali, dali su mu njegov telefonski broj. TakoĎer su mu rekli da već tri i pol godine traţe od njega da ih primi, ali da im to još uvijek nije uspjelo. Odlučio je okušati sreću i nazvati Učitelja, i bio je presretan kada ga je on odmah pozvao k sebi. Njegov trenutak za susret s Guruom je stigao. To se dogodilo 1984. godine. Kasnije mu je Učitelj rekao da je njegovo tijelo podloţno uobičajenim zakonitostima, a da su govorkanja o tome kako mjesecima ne spava i ne jede netočna i pretjerana. Pande se ponosio svojim znanjem o travama, no čekalo ga je iznenaĎenje: Učitelj je zatraţio od njega da prilikom idućeg dolaska donese odreĎenu vrstu trave. Kad je došao s tom travom, Učitelj mu je rekao da je pije sljedećih devet dana s mlijekom i medom, i da za to vrijeme ne jede ništa drugo. Drţao se tih uputa i osjećao se laganim i punim snage. Osim toga, osjećao je i neobičnu bistrinu uma, mir i spokoj. Tada je shvatio Učiteljevu veličinu, jer nije li mu time dokazao da poznaje trave puno bolje od njega? Slično je bilo i s astrologijom. Pande se njome amaterski bavio, a Učitelj ga je zadirkivao zbog toga, i na kraju mu je pomogao da shvati da astrologija nije bitna zato što nije uvijek precizna. Nije li neobičan način smirivanja gladi tako da se jednostavno popuši cigareta? Takvo je iskustvo doţivio Pande kada je otišao k Učitelju, a da prethodno nije ništa pojeo. Iako je poricao da je gladan, Učitelj je znao da je tako. Dao mu je da zapali cigaretu, i dok je uvlačio dim, Pande je osjećao kako mu se glad smiruje. No čudo se ogledalo u tome što je čak mogao osjetiti miris hrane dok je pušio. Potom je Učitelj zatraţio od njega da donese «Kamandal», posudu koju nose prosjaci, tako da mu moţe dati moć mantre kojom si moţe pribaviti hranu kad god mu bude potrebna.

75

MeĎutim, to je bila čista simbolika. Pande je kasnije rekao kako nakon toga više nikad nije trebao brinuti o hrani. Nudili bi mu je gdje god bi došao, a čak i kada bi zaţelio odreĎeno jelo, domaćin bi mu donio baš to jelo i bez njegova traţenja. Jednom je Učitelj usput rekao Pandeu da će doći vrijeme kada će moći «razgovarati» s travama. I zaista, kada je kasnije došao u kontakt s jednim priznatim stručnjakom za Ayurvedu i nakon što je s njim proveo dvadeset i sedam mjeseci upijajući najdublje tajne znanosti o travama, upoznao se s daljnjim detaljima travarstva. Učitelj je oduvijek ţelio osloboditi ljude robovanja starim vjerovanjima i praznovjerju. Sloboda i ropstvo se nalaze jedino u umu, a ako je kondicioniran, on je poput zatvorenog prozora kroz koji svjetlost ne moţe ući. Jednom prilikom Pande nije otišao na sajam pored svetog hrama Ugra Tara zato što je otišao na neku sahranu, a Učitelj mu se te noći pojavio u snu. Ugledao ga je u liku Gospodina Krishne kako hoda prema hramu smještenom usred prekrasnog vrta prepunog cvijeća, a prije nego što je ušao unutra, pokazao je Pandeu da ga slijedi. Taj ga je san lišio sumnji koje je krio u sebi. Puno je puta posjetio Učitelja u Bombayu, a kasnije i u Puni. Bio je svjedok mnogim dogaĎajima i osjećao je i zapanjenost i zadovoljstvo zato što je imao tako veliku sreću. Prepun osjećaja govorio je o Učitelju kao o inkarnaciji Boga i samome Ishwari. Nepal je bio poprište Mnogobrojnih Učiteljevih igara Koje je priprosti puk promatrao s čuĎenjem i s radošću. Skeptici bi ga bili omalovaţavali Da su samo ikako mogli, No njegova bi ih ljubav zanijela I osvojila njihova srca. BrĎani nepalskog planinskog kraljevstva su zaista bili pravi pravcati sretnici, jer mnogi su se od njih susreli s Učiteljem dok je nakratko boravio u njihovom kraju. MeĎu njima je bilo takvih čiji su se vidici proširili i koji su uspjeli vidjeti i nešto više od onoga što im je pruţao njihov tradicionalni odgoj, kao i nekolicina blagoslovljenih čiji su se ţivoti u potpunosti promijenili. Jedan od njih bio je i Padam Raj, visok, vitak i mlad zemljoradnik koji je izgledao poput isposnika. Susret s vlastitim Guruom nije nikad slučajan, već je uvijek unaprijed predodreĎen. Iako se susreo sa svojim Guruom u fizičkom tijelu kad je već bio u četrdeset i osmoj godini, još prije toga je bio dobivao u vizijama i snovima odreĎene slutnje o onome što ga očekuje. Siromašan, prepun dugova i tuţan, jednom je u snu ugledao Gospodina Shankaru: poloţio je glavu na njegova stopala i molio ga je da mu dopusti da mu sluţi. Kasnije je još triput vidio tog sveca u snovima, i najzad mu je bilo rečeno da će uskoro sresti svog učitelja. Bio je presretan i zbog toga je darovao pamučnih stijenja za svjetiljke u vrijednosti od 100.000 rupija koje su se trebale zapaliti u hramu Shaileshwar Maharaj u Nepalu. Ta je ritualna ţrtva poznata pod nazivom «Lakshyabatti». Padam Raj je prvi put čuo za Učitelja preko svojih prijatelja iz Nepala Pandea i Vishwanatha. Oni su ga do neba veličali, a to je kod Padam Raja pobudilo veliku ţelju da

76

ga upozna. Jednom kad je Pande odlazio u Bombay k Učitelju, izrazio je svoju ţelju da i on ode snjim, no to nije bilo moguće bez Učiteljevog pristanka. Zbog toga je bio tuţan i mislio je kako mu nije suĎeno da ga upozna. Bio je zabrinut i otišao se savjetovati s Asa Ramom, svojim prijateljem koji je posjedovao okultne moći. On mu je rekao, na osnovu svog poznavanja numerologije, da njegovo vrijeme da upozna svoga Gurua još nije stiglo. Tada Padam Raj nije imao pojma da mu je suĎeno da se susretne s Učiteljem na vlastitom terenu, i to otprilike mjesec dana kasnije, prilikom Učiteljevog dolaska u Nepal s Pandeom. Leţao je pred stopalima svoga Gurua vršeći «dandavat pranam», kada mu je Učitelj rekao, «Dosad smo se sreli tri puta», a on se jednostavno morao sjetiti svojih snova i svoja tri susreta sa svecem. Znao je da je dobio blagoslov kada je Učitelj zatraţio od njega da ode s njim i s ostalima u hram Ugra Tara, i da pripremi «Kheer» ili puding od riţe koji će se prinijeti kao ţrtva boţanstvu. Učitelj je u hramu izveo Yajnu, a tamošnji svećenik je nedvosmisleno izjavio da je u hramu ugledao osobno Boţansku Majku nakon što ju je Učitelj pozvao. Za vrijeme trajanja Yajne, Padam Raj je očarano promatrao kako se vatra u «Kundi» podvrgava Učiteljevim zapovijedima. Kada bi uperio prst na desno, vatra bi slijedila njegov pokret, kada bi ga uperio na lijevo, vatra bi promijenila smjer, a kada bi uspravio prst, plamen bi suknuo prema gore. Tada je njegova vjera u Učitelja postala čvrsta. Čudio se dok je promatrao Učitelja kako s velikom lakoćom hoda po strmim padinama te planinske regije, jer činilo se da pripada tim brdima iako je cijelog svog ţivota ţivio u Bombayu. U Nepalu ima jako mnogo hramova, a ljudi dolaze u posjet toj zemlji kako bi se u njima poklonili. U Indiji postoje mnogi drevni hramovi i zabitna mjesta u kojima su sveci stoljećima ţivjeli podvrgavajući se strogoj disciplini, dok su im vjernici poklanjali svoje molitve. Ta su mjesta nepovrediva i sveta za poklonike, mjesta boţanske moći, a i samo udisanje zraka oko njih pruţa ljudima osjećaj rijetkog mira koji im ispunjava srca i umiruje umove. Osobe meditativne prirode na takvim mjestima osjećaju sklad s boţanskim. Takvi su primjerice i hram Ugra Tara Boţanske Majke i hram Shaileshwara Maharaj Gospodina Shive, oba u Nepalu. No mnogo se puta dogaĎa da moć i slava takvih mjesta slabi zbog nedostatka vjere kod ljudi, a moţe se povratiti jedino dolaskom Velikog koji ih posvećuje i samom svojom nazočnošću. Upravo to je Učitelj učinio: posjetio je oba hrama kako bi ih posvetio.Tamošnji stanovnici nisu nikada ranije vidjeli da itko osim svećenika ulazi u najdublja svetišta tih hramova. Tamo kuda su stupala sveta stopala svetaca Tamo gdje su u zraku odjekivale mantre, Tamo gdje su yogiji sjedili u tišini s pogledom okrenutim prema unutra Kako bi dostigli visine van čovjekove moći shvaćanja, Tamo kamo se čovjek uzdizao kako bi se susreo s Bogom, I gdje se druţio s Njim, nadvladavši sve prepreke i vinuvši se na krilima Ljubavi, Tamo, na tom posvećenom tlu, u tim čistim pustinjačkim odajama I u tim svetim i neokaljanim hramovima Nalazila se takva ljepota, moć i snaga Da se ljudi nečistih misli u njih nisu usuĎivali ući,

77

A oni ispraznih umova nisu im mogli niti prići. Hramovi Majke Ugra Tare i Shivin Shaileshwar Maharaj Bili su toliko profinjeni, sveti, nedostupni i čisti, Da bi zao čovjek izdahnuo na licu mjesta kao opaljen munjom Kada bi izrekao laţ Tvrdeći da ga je Gospodin ovlastio Da daje blagoslove i milost poniznima; To bi bila kazna, iskazivanje Gospodinovog pravednog gnjeva. No kako je vrijeme prolazilo i kako su misli ljudi postajale nečasne Ta je snaga slabila, a moć je nestajala. A kad je negdašnja slava sasvim nestala Učitelj je nakratko proboravio u tom Planinskom kraljevstvu, I posjetio te čiste hramove. Rijetki su ga prepoznali, jer htio je ostati Neprepoznat, Mnogi su ga upozorili na teške posljedice I potiho govorili o onima Prije njega koji su pokušali ući I pritom pali, No ne mareći ni za koga, ušao je u najskrovitije svetište S poštovanjem sjeo, Zapalio svetu vatru i poklonio svoje molitve. On, utjelovljenje snage i moći, Poklonio je svoju energiju svetištima Kako bi ih vratio u boţanski raj Kako bi postali ono što su bili Nepovredivi u svojoj negdašnjoj slavi Simboli boţanskog, sveti i čisti. Upravo u Nepalu ljudi su svjedočili Učiteljevom materijaliziranju dara za samog sebe. Dva viša sluţbenika lokalne banke poţeljela su mu iskazati poštovanje tako da mu daruju cvijeće. Na obliţnjem grmu nalazila se jedna jedina ruţa, i jedan od njih ju je ubrao kako bi mu je poklonio. U roku od nekoliko minuta na tom istom grmu stvorila su se još tri cvijeta, tako da su mu ti poklonici mogli prinijeti upravo onakav dar kakav su ţeljeli. Padam Raj je bio s Učiteljem prigodom susreta s jednim nepalskim dječakom koji bi se počeo tresti svaki put kada bi se našao u Učiteljevoj prisutnosti. Na pitanje zbog čega se trese, on je rekao da u Učiteljevim očima vidi ţenu odjevenu u bijelo kako pleše s mačem u ruci. To je bila istina; dječak je bio opsjednut, a niti jedan zao duh ne moţe opstati pred Učiteljevim pogledom. Padam Rajova vjera je postajala sve jačom, no bilo mu je suĎeno da vidi još mnogo toga. Nakon nekog vremena Učitelj je posjetio hram Gospodina Shive, Shaileshwar Maharaj, koji se nalazio točno ispod brda na kojem se nalazio hram Ugra Tara. Učitelj je ušao i ugledao lingu Koju nije izradio čovjek, već ju je stvorila priroda, Izronila je iz zemljine utrobe Kako bi isijavala energiju uz pomoć svojih moćnih zraka.

78

S poštovanjem je sjedio I molio se Bogu, I polijevao ju je posvećenom vodom, kao ţrtvom, Iz svete rijeke Mansarovar s dalekog sjevera. Potom su njegove uzdignute oči ugledale Predivan cvijet Kako se lagano spušta, poput plešuće pahulje, I kako se ljupko pribliţava i spušta na lingu Poput dara bogova odozgora. Još dva su cvijeta jednake divote Doplesala kako bi uresila Učitelja. Njeţno ih je uzeo u ruku i pokazao čudo ZačuĎenom narodu okupljenom pred hramom. Kada je izašao iz hrama, Učiteljev ten je bio plav kao da je sam Gospodin Shiva. Poklonici su dotrčali prema njemu i dodirivali mu stopala, a on im je pokazao cvjetove koji su pali s nebesa u svetište i njeţno se spustili na njega. Te su godine Nepal mučile oskudne oborine. No situacija se promijenila nakon Učiteljeve posjete toj zemlji; oborina je bilo više nego dostatno, a urod je bio izvrstan. Ne postoji ništa van domašaja usavršene duše koja je u skladu s beskonačnim. Gdje god takva duša prospe svoju milost, nemoguće postaje moguće, zato što i sama njena priroda pripada beskonačnom. Kad je Učitelj odlazio iz Nepala, oko njega su se tiskali ljudi koji su mu htjeli zaţeljeti sretan put. Oni koji su ga otišli ispratiti do samog aerodroma napunili su cijeli autobus, a Padam Rajovo srce je bilo slomljeno zbog rastanka s njegovim Gurudevom. Osjetivši to, Učitelj mu je dao kao «Prasad» nešto čaja iz šalice iz koje je bio pio, potapšao ga je po ramenu i rekao mu da doĎe u Bombay za mjesec dana. Nakon mjesec dana, Padam Raj je došao u Bombay zajedno s Pandeom i Vishwanathom. Učitelj ih je odveo u sveti hram Triambakeshwar, rekao im je da obriju glave, da se okupaju u tamošnjoj rijeci Gomati i da potom kruţe oko hrama, a on je za to vrijeme sjedio unutra pjevajući neku mantru. Nakon toga je ušao u najdublje svetište ili «garbhu» hrama, a kada je kasnije izišao, ten mu je bio plav. Dodirnuli su mu stopala i bili su blagoslovljeni riječima «Jai Shambhu». Po povratku u Bombay, Učitelj je upitao Padam Raja, «Kako je tvoj Adivasi prijatelj?» Padam Raj je bio iznenaĎen zato što nikad nije spominjao svog prijatelja Asa Rama. «Moţeš li ga dovesti sa sobom sljedeći put kad doĎeš ovamo?» zapitao ga je Učitelj. Prije povratka u Nepal, Učitelj mu je dao dvije fotografije, jednu svoju, a drugu Majke Ugra Tare, rekavši mu da ih nikome ne pokazuje. Padam Raj je pokazao fotografije jednoj sadhavi koja je ustvrdila, «On nije običan čovjek, on je «Sat Purusha», i već je mnogo puta u raznim tijelima došao na ovu ravan.» Zatraţila je od njega da je odvede svom Gurudevu, no on je rekao da to ne moţe učiniti zato što je Učitelj izričito rekao da mu niti jedan poklonik nikada i nikoga ne smije dovoditi. Kada bi poţelio nekoga vidjeti, sam bi ga pozvao k sebi.

79

Padam Raj je jednom danima leţao bolestan u svom selu, a vrućica se nikako nije spuštala. Jednog mu je dana Učitelj u snu dotaknuo čelo i bolest je ubrzo nestala. Mnogo je puta posjetio Učitelja u Bombayu zanemarujući pritom svoju zemlju, no uz njegovu milost urod riţe uvijek mu je bio izvrstan, čak i bolji nego ikad ranije. Otkrio je još jedan vid Učiteljeve veličine kada ga je jednom htio posjetiti u društvu svojih prijatelja. Kada je telefonski zatraţio dozvolu za to, Učitelj mu je na njegovo veliko razočaranje rekao da on ostane, a da ostali mogu doći. Naravno da je Padam Raj bio uzrujan zbog toga i pomislio je da ga Učitelj ţelji udaljiti od sebe. MeĎutim, za tri je dana shvatio da sveznajući Učitelj ništa ne čini bez razloga. Padam Rajova majka se razboljela i ubrzo je preminula, a on je shvatio da Učitelj vidi baš sve, i potpuno ga je proţela ljubav prema njemu. Doţivio je i jedno neobično duhovno iskustvo: u jednoj je viziji ugledao svjetlost kako se pretvara u oblik dva sveta hrama u Nepalu. U jednome od njih se u gomili ljudi nalazio i neki Tibetanac koji mu je dobacio nekakvo pismo. Kada se probudio, bio je potpuno zbunjen. Otišao je potraţiti pomoć od svog prijatelja s okultnim moćima Asa Rama upitavši ga da li moţe dokučiti što je pisalo u tom pismu, a on je primijenio svoje moći i materijalizirao je pismo iz njegovog sna koje je bilo naslovljeno na Učitelja. Kada je potom pismo predao Učitelju u Puni, on je rekao da je ono od Shaileshwar Maharaja, a da je Padam Raj jednostavno izvršio ulogu poštara. Još jedan dogaĎaj koji ga je zapanjio dogodio se za vrijeme nekog obiteljskog skupa kojem je prisustvovao, tijekom kojeg je jedna osoba velikog utjecaja u društvu govorila ruţno o Učitelju. Iznenada je u tijelo ţene koja se takoĎer priključila omalovaţavanju Učitelja ušao duh koji je izjavio da će se, ako nastave tako ruţno govoriti o njemu, i drugim članovima obitelji dogoditi nešto slično, i da će biti uništeni. Padam Raj je bio zapanjen, i shvatio je da postoje sile koje pod svaku cijenu čuvaju Učitelja ukoliko je to potrebno, i to čak i bez njegovog znanja. Padam Rajov četrnaestogodišnji sin Hemu jednom je u Nepalu prišao Učitelju kako bi mu darovao cvijeće, a on ga je leţerno zapitao bi li volio doći kod njega u Punu. Dječak je bio oduševljen i bio je uzbuĎen mogućnošću da počne voditi novi ţivot. Roditelji su mu dali svoj pristanak tako da je Hemu došao prvi put u Punu s Pandeom i našao se s Učiteljem na Guru Purnimu. Hemu je vidio štošta što se dogaĎalo oko Učitelja. Vidio je i mnoge čudesne stvari i upijao je i učio od svega što se oko njega dogaĎalo. Često se vozio s Učiteljem i ponekad bi ga vidio kako vozi bez doticanja volana, a automobil bi svejedno skretao onda kada bi on to htio. Jednom mu je Učitelj dao tri suparisa ili betelova oraha da mu ih čuva, a potom ih je pojeo. Kada je malo kasnije ponovno traţio od njega orahe, Hemu je iznenaĎeno pronašao još tri netaknuta betelova oraha u svom dţepu. Drugom je prilikom nekoliko ljudi došlo u posjet Učitelju, a on ih je pozvao da ostanu na ručku. Hemu je bio zabrinut zato što nije bilo dovoljno kuhane riţe, ali kada je maknuo poklopac kako bi je posluţio, bio je zapanjen vidjevši da je posuda puna do samog vrha.

80

Kada je jednom čitao knjigu o nekom velikom mudracu, došao je do dijela u kojem je pisalo da je taj mudrac sudjelovao u ratu iz «Mahabharate» prije više tisuća godina. Odjednom je pogledao u Učitelja i na njegovoj je nozi ugledao oţiljke koji su bili posljedice rana od strijela, a Učitelj je teško disao kao da osjeća bolove. Hemu jednostavno nije znao što da misli o tome. Puno se puta znalo dogoditi da Učitelj kaţe «doći će ta i ta osoba», i zaista, ta bi se osoba upravo tada pojavila. Hemu je počeo smatrati takva čuda nečim potpuno uobičajenim. Boravio je kod Učitelja deset mjeseci, a zatim se vratio u Nepal kako bi nastavio svoje školovanje, ali je za vrijeme praznika i dalje dolazio k njemu. Vrlo brzo je shvatio da je obrazovanje koje je dobivao od Učitelja puno vaţnije od onoga što je učio u školi. Kasnije je ponovno došao k njemu kako bi ţivio s njim i sluţio mu, jer mjesto na kojem je ţelio biti nalazilo se upravo pred Učiteljevim stopalima. Tvoje opčinjavanje, i igre koje igraš, Daleko su od onog što um moţe pojmiti; Jedino ti poznaješ svoje razloge, A mi se moţemo samo čudom čuditi i razmišljati, Da bismo na kraju poloţili vlastite umove pred tvoja Stopala. Istina je neobičnija od maštarija, a to se pokazalo i u slučaju Asa Rama, takoĎer poljoprivrednika, koji je bio porijeklom iz istog nepalskog sela iz kojeg je bio i Padam Raj. Taj je siromašni i jednostavni Adivasi doţivio vrlo neobična iskustva u koja ljudi obično ne vjeruju. U današnjem svijetu vanjski izgled, obrazovanje i društveni poloţaj odreĎuju količinu poštovanja koju nekom treba iskazati, no tko zna što se zaista krije u ljudima? Asa Ram, tamni i oniski Adivasi, bio je jako traţen od strane lokalnog stanovništva zbog okultnih moći koje je posjedovao i zbog svog poznavanja numerologije. Poznavao je razne načine otklanjanja uroka koje bi neprijateljski nastrojeni ljudi koristili kako bi naudili drugim ljudima, i zbog takvih su mu problema mnogi dolazili. Jednom mu je došao Vishwanath pitajući ga da li je u stanju vidjeti «Swaroop» odnosno lik njegovog Gurua. Asa Ram mu je na to odgovorio da će ga sigurno ugledati ukoliko ga Vishwanathov Guru obaspe svojom milošću. Kada je sjeo kako bi meditirao, ugledao je jarku svjetlost usred koje se nalazio Učitelj. Pozvao je Vishwanatha u sobu i opisao mu je njegov fizički izgled, a Vishwanath je na to oduševljeno uskliknuo, «Doista si blagoslovljen». Na to je Asa Ram rekao, «On je i moj Guru.» Puno kasnije, Asa Ram je s Padam Rajom otišao u Punu i tamo se upoznao s Učiteljem koji ga je pitao da li se sjeća ičega iz prošlosti. Na to je on počeo prepričavati dogaĎaje kojih se sjećao iz svog prethodnog ţivota. Prisjetio se mudraca kojega je poštivao, no koji ga je otposlao od sebe s nekom ţenom, vjerojatno njegovom majkom, kako bi joj pomogao, obzirom na to da je, tako nesretna i napaćena, traţila od mudraca spas od svojih grijeha. Iznenada se je ugledao kao malo dijete kako ga majka nosi na ramenima sve dok nisu došli na mjesto na kojemu su trebali prijeći viseći most. Usred zavijajuće oluje, Asa Ram je skliznuo s njenih ramena i pobjegao. Zatim se prisjetio nečega iz sadašnjeg ţivota, iz doba kada mu je bilo tek sedam godina. U njihovo selo je stigao neki mudrac obučen u pokrov od listova banane i «dhoti»

81

odnosno suknju omotanu oko slabina načinjenu od trave munjha (osušena i duga trava). Bilo je ljeto i puhao je jak povjetarac. Mudrac je poţelio pušiti «ganju» odnosno cannabis i zatraţio je od Asa Rama da mu zapali lulu, a vidjevši svugdje naokolo suho lišće i usjeve spremne za ţetvu, u umu mu je bljesnula pomisao da bi jak vjetar mogao sve to zapaliti. Naglas je izrekao svoje strahovanje svecu koji ga je umirio rekavši, «Ne brini, «Agni» se nalazi pod mojom kontrolom.» Asa Ram mu je zapalio lulu, a mudrac je duboko povukao iz nje ne ispuštajući dim iz usta. Ubrzo se srušio na zemlju, a lula je pala podalje od njega; leţao je kao da u njemu uopće nema ţivota. Asa Ram je bio šokiran i prestrašen i naprekidno se molio. Uskoro su došli i drugi ljudi i, misleći da je mudrac mrtav, krivili su za to Asa Rama. Pola sata kasnije, mudrac se probudio iz onoga što je izgledalo kao nesvjestica. Asa Ramov otac mu je donio na poklon vreću riţe i nešto novaca, no sveti je čovjek dotaknuo novcem čelo i uzeo samo dva zrnca riţe u znak prihvaćanja dara, dok je ostatak vratio. Potom je svetac upitao Asa Rama da li je ikada vidio vlak; rekavši to, napustio ih je spuštajući se po strmoj padini. Asa Ram je bio zapanjen ugledavši dim kako izlazi iz svečevih ušiju, nosa i ustiju dok je odlazio. Otac mu je rekao da ode za njim kako se ne bi izgubio u gustoj dţungli. Svečev hod je izgledao spor, no on ga nikako nije mogao sustići iako je brzo trčao. Kada ga je konačno stigao, mudrac je sjedio pod drvetom izgubljen u dubokoj meditaciji, a Asa Ram nije nikako mogao shvatiti što se dogaĎa. Neobična i nepredvidiva su djela Duša koje ne poznaju granice, Slobodni poput vjetra prolaze Svemirom Zbunjujući svjetove u vlastitoj orbiti i samom svojom prisutnošću. Učitelj je paţljivo slušao Asa Rama dok je pričao o svojim sjećanjima iz prošlih i iz sadašnjeg ţivota. Ponovno ga je upitao, «Čega se još sjećaš?», a Asa Ram je nanovo progovorio o svom djetinjstvu. Otac mu je bio slijep i bili su vrlo siromašni. On je jako ţelio učiti, ali pod tim je okolnostima to bilo nemoguće. Porazgovarao je o tome s ocem koji mu je rekao, «Znanje je dar Majke Saraswati; moli joj se i prinosi joj cvijeće na dar.» Nacrtao je lik boţice Saraswati i dao je crteţ sinu. Otac mu je imao okultne moći, a i Asa Ram ih je dobio već u djetinjstvu. Poslušao je očeve upute i s dubokom vjerom se molio boţici znanja, a ona mu je iskazala svoju milost tako da se dogodilo nešto nevjerojatno. Svake noći mu se pojavljivala u snu, a njegovo obrazovanje je počelo od abecede. To je trajalo šest ili sedam mjeseci, a onda mu je jedne noći u san došao Guru i preuzeo njegovo daljnje obrazovanje na sebe. Jednom ga je prilikom podučavao Urdu, no kako Asa Ram neke stvari jednostavno nije bio u stanju shvatiti, Guru ga je udario štapom po glavi. Sljedećeg se jutra probudio s glavoboljom i s oteklinom.Tapšući ga po glavi, otac mu je napipao oteklinu i zapitao ga je kako je nastala, a Asa Ram mu je ispričao o svom snu i o tome kako ga je Guru kaznio. Otac je na to uzviknuo, «Barem da te ništa nisam pitao, jer sada ti Guru više neće dolaziti kako bi te podučavao.» Pokazalo se da je bio u pravu. Najneobičniji dio priče je taj da ga je obrazovanje koje je dobio u svojim snovima ne samo osposobilo za funkcioniranje u svijetu i za komunikaciju s obrazovanim ljudima, već

82

mu je i pomoglo da dobije odgovoran posao poslovoĎe u lokalnoj banci. Nakon što je dao otkaz na tom poslu, radio je pet godina kao računovoĎa u lokalnoj upravi. Učitelj ga je saslušao, a potom mu je pokazao fotografiju jednog od svojih prijašnjih tijela. Asa Ram ga je istog trenutka prepoznao i rekao je sljedeće, «To je onaj mudrac, to je Guru o kojem govorim.» Učitelj mu je na to odgovorio, «To sam ja, a ti si moj učenik.» Zatim je poslao sva tri Nepalca - Pandea, Padam Raja i Asa Rama - u hram Triambakeshwar kako bi primili sveti blagoslov prije Asa Ramove inicijacije. Asa Ram je proboravio u Puni trinaest dana tijekom kojih se viĎao s Učiteljem. Jednog se dana zaprepastio kad je, perući zube poslije jela, pronašao čuperak kose u jednom dijelu usta. Nije znao što da misli o tome pa je ispričao Učitelju što mu se dogodilo, a on mu je rekao da zamota taj čuperak u novine i da ga stavi ispod stola. Na njegov uţas, to se ponovilo i idućeg dana nakon ručka, a Učitelj mu je ponovno rekao da napravi isto što i prethodnog dana. Asa Ram je bio potpuno zbunjen. Učitelj ga je pitao je li mu poznato da netko radi crnu magiju na njemu ili je li netko na njega bacio nekakav urok, a Asa Ram je to potvrdio rekavši da je netko zaista bacio urok na njega i to uz pomoć neke mantre. Bio je svjestan toga i koristio je svoje okultne moći kako bi poništio učinak bačenog uroka. Učitelj mu je tada rekao da su loše posljedice tog uroka sada odstranjene i da ga se zauvijek riješio.

Kad se na kraju svoje prve posjete Puni pozdravio s Učiteljem, Asa Ramovo srce je bilo ispunjeno tugom. Rekao je Učitelju da se moţe dogoditi da mu to bude i posljednja posjeta, obzirom na to da si nije mogao ponovno priuštiti dugo putovanje iz Nepala u Punu. Učitelj mu je na to odgovorio da se s iskrenošću posveti svojoj sadhani i da će ga on sam posjećivati. Nakon toga, Asa Ram je na Guru Purnimu čeznuo za time da vidi svog Gurudeva i molio je za to okruţen cvijećem i svijećama. Pozvao je u sobu za puju svog trinaestogodišnjeg sina koji je naslijedio okultne moći baš poput svog oca i djeda. Rekao je sinu da gleda u plamen svjetiljke i da mu kaţe da li je njegov Guru zadovoljan njime. Dok je Asa Ram meditirao, dječak je u plamenu ugledao slova ispisana Guruovom rukom i rekao je ocu da za dva sata ponovno sjedne i da meditira, jer njegov će Guru tada biti s njim. Asa Ram je nakon dva sata sjedio na svom mjestu za meditaciju u prisustvu svog sina. Dječak je sa zaprepaštenjem ugledao lotosov cvijet na vrhu kokosovog oraha koji se tamo nalazio. Nakon nekoliko minuta cvijet je nestao, a Asa Ram je bio presretan i osjećao je da je blagoslovljen prisustvom svog Gurudeva u obliku lotosovog cvijeta. Nakon što je prisustvovao tom dogaĎaju na dan Guru Purnime, i Asa Ramov sin je prestao jesti meso. Kod njega se razvila čvrsta vjera u Učitelja i počeo mu se predano moliti. Kada je Asa Ram 1994. godine po drugi put otišao u Punu kako bi se susreo s Učiteljem, on ga je upitao, «Zbog čega nisi doveo sina sa sobom? On će biti moj poklonik, zato ga dovedi sa sobom kada idući put budeš dolazio.» Dobro je poznato da, kada Guru jednom iskaţe svoju milost prema nekom pokloniku, vodi ga i dalje iz ţivota u ţivot. Pomaţe mu pri prolasku teškim ţivotnim putovima posutim trnjem i pri probijanju guštarama njegovih karmi. Asa Ram je bio jedan od onih koji su se sjećali nekih dogaĎaja iz svojih prošlih ţivota, a iako je njegov Guru sada uzeo drugačije tijelo, ponovno ga je pozvao k sebi kako bi ga i dalje vodio putem. Gdje god sadhak stigne na svom duhovnom putu, u sljedećem ţivotu nastavi upravo s tog mjesta, jer putem se ništa ne izgubi. Guru nikada ne napušta svog učenika, i u tome se ogleda učiteljeva veličanstvenost. Bezgranično je tvoje strpljenje, Učitelju,

83

I bezgranična je tvoja ljubav, Vodiš nas kroz ţivote, A mi, zapleteni u mreţu svjetovnih zamki, Ne marimo za njihovu prolaznost. Gubimo se u utvarama i maštarijama I ulazimo sve dublje u labirint naših karmi, Ali ti se, sa svojom ispruţenom rukom, Nikada ne umaraš i nikad ne odustaješ. Mogu proći cijela stoljeća, no nikad nije prekasno, Jer ti si uvijek tu kao ocean spokojstva U kojem naši nemiri mogu počinuti, I u kojem se zapleti u našim ţivotima mogu riješiti. Beskrajni ciklusi godišnjih doba koji se smjenjuju Bezdušno okretanje kola ţivota U kojem duše vezane u dugom lancu Uzimaju tijela i ponovno ih odbacuju; Postoji li izlaz iz ove močvare Postoji li put k višim ravnima? Jedino ti to znaš, Učitelju, Jedino ti nas moţeš izvesti van. Tika, mladić iz Nepala, nakon završetka srednje škole došao je k ujaku u Bombay kako bi potraţio posao. Tu je preko Gulshana, Učiteljevog poklonika i časnika indijske mornarice, stigao u Učiteljev dom. Njegov se posao sastojao uglavnom od toga da pomaţe Nirmalu i Učiteljevom bratu u poslovanju. Od prvog je dana odnos prema Tiki bio kao prema članu obitelji, a ne kao prema namješteniku. Izjavio je da se osjećao sigurnim i voljenim i da su se prema njemu ponašali kao prema bratu ili sinu, i ubrzo je počeo uzvraćati te osjećaje. Učitelj ga je iznenaĎivao i zbunjivao. Mnogi su mu ljudi prilazili dodirujući mu stopala. ViĎao je starce pred njegovim stopalima koji se ne bi podigli dok ih ne bi blagoslovio, i slušao je kako im se Učitelj obraća kao vlastitoj djeci. Tiki je to bilo neobično, no kako je vrijeme prolazilo shvatio je da Učitelj mora zaista biti nešto posebno kad je zasluţio takvo poštovanje i oboţavanje već kao tako mlad čovjek. Kada bi se ujutro probudio, Učitelj bi popio dvije do tri šalice čaja. Dobro raspoloţen, traţio bi od drugih članova obitelji da mu se pridruţe, a on bi se šalio i zadirkivao ih. Nikad nije doručkovao. Za ručkom bi često pojeo samo «papar» ili kolač s mlaćenicom, a tijekom cijelog dana, sve do večere, popio bi samo čaj. Tika je mislio da bi do tada Učitelj trebao postati već jako gladan, no ponekad bi traţio samo čašu mlijeka ili nešto lagano. Pitao se otkud Učitelju energija i ţilavost. Dok je Harshoo bio bolestan, Tika je primijetio kako Učitelj jako brine za dijete. Traţio je od umornih i tjeskobnih članova obitelji da spavaju tijekom noći u kojima je Harshooovo stanje bilo kritično, a sam bi bio budan i radio «japu». Kada je Harshoou bila potrebna krv, obitelj se osjećala bespomoćnom zato što nisu mogli pronaći davatelja s odgovarajućom krvnom grupom, no nakon što su je počeli traţiti putem televizije, poput čuda pojavilo se mnogo davatelja. Tika je takoĎer rekao kako je Učitelj nedvosmisleno

84

govorio da će se Harshoo u potpunosti oporaviti od leukemije, čak i onda kada mu liječnici nisu davali nikakve nade. Tika se oţenio 1992. godine. Kada se Učitelj jednog jutra probudio, pozvao ga je k sebi i upitao ga je, «Kakvo ćeš ime dati svojoj kćeri?» Bio je iznenaĎen zato što još nije niti znao da mu ţena očekuje dijete. Devet mjeseci kasnije, odmah nakon roĎenja svoje kćeri, nazvao je Učitelja kako bi mu javio novost, a Učitelj se javio na telefon, i prije nego što je Tika išta uspio reći, rekao mu je sljedeće, «Znam da zoveš kako bi nam javio da ti se rodila kćerka.» Nakon toga ih je blagoslovio, a Tika je shvatio da Učitelj uvijek i sve zna. Tika je vidio da Učitelj zna biti strog i korio ih je kada bi primijetio nehaj u poslu, no vrlo brzo ponovno bi se počeo šaliti i sve bi krenulo uobičajenim tijekom. Čak i kada bi netko učinio veliku pogrešku, Učitelj bi ukazao na nju i potom bi rekao Nirmalu i bratu da se pobrinu da se to više ne dogodi. Kako je vrijeme prolazilo, Tika se uvjerio da se sve što je Učitelj rekao zaista i obistinilo. Često bi znao reći kako neka osoba treba doći, i to bi se stvarno i dogodilo. Tika je u dubini svoga bića osjećao da je Učitelj taj koji svime upravlja, a da ostali jednostavno moraju izvršavati svoje obveze. TakoĎer je primijetio i to kako se Učiteljevi interesi mijenjaju i kako se svakog dana započinje razgovar o nekim novim i zanimljivim temama. Shvatio je i to da je Učitelj potpuno slobodan i da ga nikako ne mogu sputati razna pravila niti uobičajeni obrasci ponašanja. Čuo je da je Učitelj imućan, no imao je osjećaj da je nemoguće sresti jednostavniju osobu od njega. Nisu ga zanimali izlasci niti susreti s ljudima; oblačio se vrlo leţerno i ponekad se ne bi danima brijao ukoliko nije osjećao ţelju da to učini, i znao je izaći iz kuće vrlo leţerno obuven. Pokloni nisu na njega imali nikakav učinak i nitko mu se nije uspijevao pribliţiti na taj način. No isto tako je vidio da, kada bi Učitelj poţelio nekome nešto dati, učinio bi to čak i kad to ta osoba ne bi traţila od njega. Kada bi netko htio nešto od Učitelja i ako bi to i zatraţio, Učitelj bi mu to dao tek onda kada bi i sam smatrao da to treba učiniti. TakoĎer je vidio kako Učitelj nikad ne zaboravlja osobe o kojima ima visoko mišljenje. Ljudi su ga znali nazivati i čarobnjakom i Tantrikom, no svejedno su dolazili k njemu po pomoć, a kada bi dobili to po što su došli, zaboravili bi na njega sve dok im ponovno ne bi zatrebala njegova pomoć. Tika je bio siguran u to da ga ljudi zapravo iskorištavaju. TakoĎer je shvatio da Učitelj učini sve ono što obeća. Kada im je za posao bio potreban jedan odreĎeni poslovni prostor, Nirmal, Tika i Učiteljev brat obratili su mu se rekavši mu da im se sviĎa jedan odreĎeni prostor, ali da ga vlasnik nema namjeru prodati. Mnogo je ljudi prije njih pokušavalo nagovoriti vlasnika da im proda tu kućicu, ali on ih je uvijek odbijao. MeĎutim, Učitelj je uvjeravao brata i Nirmala da će dobiti taj prostor, i tako se zaista i dogodilo. Posao je bio dogovoren u Puni, a kraju je bio priveden u Bombayu. Svi su bili iznenaĎeni rezultatom, no Učitelj je uvijek postizao sve što je htio. Tika je upoznao još jednu stranu Učiteljeve ličnosti, i vidio je kako pomaţe svima ne samo na izravan, već i na neizravan način. Kada je njegova poklonica Asha odlučila započeti neki poslić kod kuće, savjetovala se s njim obećavši mu odreĎeni postotak zarade. Kad je kasnije iznijela pred njega odreĎeni iznos rekavši mu da je to njegov dio zarade, Učitelj joj je rekao da nedostaje još tisuću rupija. Uvidjevši pogrešku, donijela je ostatak novaca, a Učitelj joj je rekao da uzme cijeli iznos i da ga odnese kćeri kao njegov

85

svadbeni poklon. Taj je novac do tog trenutka trebao ostati poloţen u banci, i nije se smio koristiti ni u koju drugu svrhu. Tika u potpunosti vjeruje Učitelju i vjerno sluţi njegovoj obitelji. Smatra sam sebe pravim sretnikom zato što se nalazi u njegovoj blizini i zato što mu smije sluţiti. 12. Preko mora Bezbrojne zlatne trunke prašine Plešu u zanosu sreće na sunčevim zrakama Koje dolaze pronoseći stijeg svjetlosti I tjerajući mrak u bijeg. Isto se tako na bezbroj načina Očituje tvoja ljubav, Učitelju Dodirujući svaki kutak naših neukih dubina I pomaţući nam da otvorimo svoja srca svjetlosti. No tvoja nam je igra često neshvatljiva, Jer premalo je naše razumijevanje, A naši su vidici previše ograničeni Da bismo uspjeli osjetiti kako skrbiš za nas i kako nas oblikuješ Uz sveobuhvatnu Golemost svoje ljubavi. Sve je više ljudi sa svih strana Indije i iz inozemstva dolazilo k Učitelju. Vodio ih je njeţno i strpljivo i usmjeravao ih je na njihovom putu. Njegov je maleni stan bio poput svetog hrama, no sada je već postao premalen za sve ljude koji su dolazili, kao i za bolesne i za nemoćne koji su bili u potrazi za iscjeljenjem. Učitelj je za njih spravljao homeopatske lijekove, a pokušavao je i s drugim vrstama lijekova. Nabavio si je i strojeve na kojima je mogao spravljati cvjetne lijekove od indijskog cvijeća, čije su tinkturne matice ili koncentrati potjecali iz udaljenih planina. Kako su ga jako zanimale najnovije tehnike, Učitelj je čak znao preraditi alopatske lijekove na homeopatske potencije kako bi osujetio njihova popratna djelovanja. Kasnije se preselio u veći stan u jednoj otmjenoj zgradi kako bi se mogao nositi sa sve većim brojem ljudi koji je dolazio, a manji je stan zadrţao samo za meditaciju i za osamu. Taj je ukusno ureĎeni novi stan bio i više od doma; bio je Meka za sve njegove poklonike i centar za iscjeljivanje bolesnih. U njega je smjestio i jedan novi elektronski ureĎaj koji je sve bolesti i lijekove pretvarao u brojeve, tako da su se za svakog tko je patio mogli spraviti lijekovi, a iscjeljivanje se moglo vršiti čak i na daljinu. Taj je novi sustav dobio ime «Radionika/Vibronika». Učitelj je, sa svojim znanstvenim sklonostima i sa svojom prirodom sklonom novotarijama, uvijek iskušavao nešto novo. Često nam je pričao i o stvarima za koje, prema njegovim riječima, svijet još uvijek nije bio spreman.

Učitelju, ti si oduvijek poput Vječnog i mirisnog drva; Oni s brojnim blagoslovima iz prošlih ţivota Dolaze k Tebi poput njeţnog povjetarca Blagog i milujućeg I udišu i gutaju nešto od tog mirisa, Dok Ti se ostali pribliţavaju poput Povjetarca u prolazu Zadrţe se tek na trenutak i potom nastave dalje; Jer svatko uzima ono što mu je suĎeno A suĎeni su mu plodovi prošlih djela. MeĎu mnogim ljudima koji su dolazili k Učitelju bilo je i onih koji ga, nakon prvog susreta, nisu htjeli više napustiti zato što su bili očarani njegovom neodoljivom snagom. Bilo je i

86

drugih koji su došli putem duhovne potrage i koji su u njemu pronašli svog duhovnog vodiča. Bilo je i onih koji su ga došli iskušati, a potom su ostajali kako bi ga mogli štovati. I naravno, bilo je i puno onih koji su došli traţeći usluge i pomoć, i koji bi otišli kada bi dobili to što su traţili. No Učitelj je ostavljao jak dojam, bilo dobar ili nekakav drugačiji, na sve one koji su dolazili u dodir s njim, jer imao je on i kritičara. Prema njegovim vlastitim riječima, «Svi mi oni dolaze poput povjetarca u prolazu; uzmu ono što im je suĎeno, i potom nastave dalje.» Neobično je to što ga neki ljudi koji su ga dosta dugo poznavali jednostavno nisu mogli razumjeti, i istinski ih je zbunjivao. Neki su ga ljudi znali krivo shvatiti, pa bi ga napuštali i ponovno mu se kasnije vraćali. S druge strane, bilo je i onih koji su već u prvom kontaktu osjetili njegovu veličinu. Moţda se radilo i o tome što je Učitelj zapravo ţelio pokazati onome tko ga je promatrao, jer i sam je rekao da su svi koji su došli k njemu došli na njegov poziv. Jedna mlada djevojka, zubni kirurg iz Delhija, prvi je put vidjela Učitelja jednom prilikom dok je opušteno sjedio i šalio se sa svojim poklonicima. Kasnije je rekla da je, ugledavši ga u toj situaciji, osjetila da je to samo njegovo lice koje pokazuje prema van, a da je on zapravo potpuno nepristupačan. Bila je zadivljena njegovom pojavom i osjećala je da on zapravo posjeduje ogromnu moć, ali da mu više odgovara sakriti se od pogleda drugih ljudi. Neobičan je slučaj Swamijija iz Johannesburga i njegove pratilje, britanske gospoĎe po imenu Swami Narayani (Mataji). Prvi Učiteljev susret sa Swamijijem dogodio se 1982. godine kada ga je dr Nandlal pozvao u svoju bolnicu kako bi mu pomogao staviti pod kontrolu jednog emocionalno poremećenog i nasilnog pacijenta. Dva su ga liječnika pokušavala smiriti uz pomoć sredstava za smirenje, no bez ikakve koristi. Kada je stigao u bolnicu, Učitelj je ustrajao na tome da sam uĎe u pacijentovu sobu iako se dr Nandlal bojao za njegovu sigurnost. Nakon deset minuta Učitelj je izašao iz sobe, a pacijent je bio savršeno miran. To je bio njegov prvi susret sa Swamijijem! Iako ni sam nije znao razlog zbog kojeg je to učinio, Swami je obuhvatio oba Učiteljeva stopala poloţivši ih na svoju glavu, i istog se trenutka smirio. Učitelj ga je tada blagoslovio i izašao iz sobe. Puno kasnije, Swamiji je pričao o svojim neobičnim osjećajima prije svog prvog susreta s Učiteljem. Boraveći u bolnici dr Nandlala, svojski se trudio očistiti sobu i kupaonicu tako detaljno da su zablistale, zato što je nekako u vlastitom srcu osjećao da sam Bog dolazi, i da sve mora biti u redu. Moţda je i to razlog iz kojeg je Swamiji, i ne znajući zašto, uzeo oba Učiteljeva stopala i stavio ih na svoju glavu. Mataji, gospoĎa koja je dopratila Swamijija iz Johannesburga, imala je okultne moći. Njena se lijeva ruka znala pokretati sama od sebe kao da piše. Kada je Učitelj zatraţio od nje da piše na komad papira, rukom napisane riječi rekle su im da je osoba koja je bila s njima veliki Učitelj i da se otkriva samo nekolicini odabranih. Rečeno im je da će ih on nadalje voditi putem i da ga trebaju slijediti. U potpisu poruke je bio «Hainato». Dosta prije susreta s Učiteljem, riječi ispisane rukom poručile su im da će sresti nekoga tko je «Zvijezda s istoka». TakoĎer im je bilo rečeno i to da više ne trebaju ništa sami odlučivati, već da samo trebaju slijediti Učiteljeve upute. Takve «Hainatove» poruke godinama su ih vodile, a nakon što su upoznali Učitelja poruke su i dalje nastavile dolaziti, no u potpisu više nije bio «Hainato», već «Mali Učitelj».

87

Nakon tog kratkog susreta, i Swamiji i Mataji su se vratili u Johannesburg. Često su ponovno dolazili u Indiju zato što su u raznim gradovima osnivali homeopatske klinike kako bi na taj način pomogli onima koji pate. MeĎutim, izmeĎu njih i Učitelja punih dvanaest godina više nije bilo nikakvog kontakta. Krajem 1994. godine Swamiji se, začudo, ponovno susreo s Učiteljem u Bombayu. Nešto kasnije otišao je u Punu s namjerom da s njim provede najvjerojatnije samo jedan dan, meĎutim ostao je tamo nekoliko dana. Učitelj ga je tako jako privlačio da je stalno odgaĎao odlazak. I samo promatranje Učitelja u njegovim svakodnevnim poslovima i njegov način ophoĎenja s ljudima uzrokovali su dramatične promjene u Swamijevom umu. DogaĎala mu se neka vrsta dekondicioniranja, i bio je poprilično zbunjen promatrajući nevjerojatne promjene u vlastitim misaonim procesima. Predavao se Učitelju koji je na njega imao tako jak učinak da se čak počeo pitati i zbog čega je zapravo bio obukao ţutu halju. «Taj susret je za mene bio pravo otkrivenje,» rekao je. Nakon što je tamo proveo nekoliko dana, Swamiji je otišao kako bi prekontrolirao rad svojih klinika u raznim gradovima; meĎutim, nakon nekoliko je dana osjetio veliku ţelju za povratkom u Punu kako bi ponovno bio u Učiteljevoj blizini. Promatrao ga je kako funkcionira u svojoj elegantnoj okolini okruţen svom mogućom udobnošću, no uočio je i njegovu odvojenost od svega i njegov jednostavan način ţivota. TakoĎer je uočio njegovu nezainteresiranost za hranu koju je jeo i za odjeću koju je nosio. Sve što je tamo vidio ostavilo je kod njega dubok dojam, i zato je rekao, «Negdašnji isposnici su ţivjeli u špiljama, a ovo je Učiteljeva špilja.» Atmosfera kod Učitelja bila je opuštena i puna ljubavi, i stoga je rekao, «Osjećam se kao da sam se vratio kući.» Swami je ponovno otišao posjetiti svoje klinike prije povratka u Juţnu Afriku, no ipak nije mogao odoljeti i još je jednom prije odlaska posjetio Učitelja. Bilo je neobično vidjeti promjenu u tom duhovnjaku koji je godinama bio samoprijegorni i odani učenik svoga Gurua. Na pitanje kako to da dvanaest dugih godina nije stupao u kontakt s Učiteljem, unatoč izričitim uputama iz poruke koju mu je 1982. godine predala njegova prijateljica s okultnim moćima, Swami Naraini, Swamiji je vrlo jednostavno odgovorio, «Moţda nije bilo došlo vrijeme za to.» Učitelj je kasnije rekao da je morao proći period od tih dvanaest godina prije nego što je Swamijiju bilo suĎeno da doĎe k njemu. Tako je dovršena priča o njihovom prvom susretu 1982. godine i o uputama koje je tada bio dobio od «Hainata». Dok se nalazio u Puni s Učiteljem, Swami je jednom prilikom nazvao Mataji u Afriku i razgovarao je s njom o nekoj poruci koju je dobila uz pomoć svoje ruke koja se pokretala sama od sebe. Idućeg jutra Učitelj ga je šaljivim tonom upitao, «Što ti je rekao Mali Učitelj?» Swamiji je tada sa zaprepaštenjem shvatio da Učitelj zna sve. Bio je jako uzbuĎen zbog toga, i kada je kasnije razgovarao s Hemuom, mladim nepalcem i članom domaćinstva, rekao mu je sljedeće, «Samo netko tko ima iza sebe dobrih karmi iz sto ţivota moţe sresti Učitelja, a da bi imao toliko sreće da boravi s njime, treba imati iza sebe dobrih djela iz tisuću ţivota.» Mataji je godinama bila Swamijijev duhovni vodič i prijateljica, i kada je čuo da je ozbiljno bolesna, konačno se poţurio i napustio je Punu. Kada je stigao u Johannesburg, već je bila u dubokoj komi, a ubrzo nakon toga ostavila je iza sebe svoje ţivotne muke i Swamijija omamljenog od boli.

88

U ovom nesigurnom i prolaznom ţivotu Odabiremo mnoge puteve, da bismo ih potom odbacili Ali ono vječno nepromjenljivo vuče nas prema naprijed K jednom jedinom cilju, stalnom i nepokolebljivom. Kako se pribliţavalo vrijeme odlaska iz Pune, Swamijijev je um bio u uzvišenom stanju i ispunjen radošću, a to je stanje nazvao «transom». Bojao se da to neće potrajati u drukčijem okolišu Juţne Afrike i da njegov um neće, kao što se obično dogaĎa, ostati u tom stanju. No Učitelj ga je ispratio uvjerivši ga da će s njim sve biti u potpunom redu. Nakon dolaska u Johannesburg i nakon Matajine smrti, Swamiji se suočio s raznim problemima. Bilo je problema oko sreĎivanja i reorganizacije poslovanja klinika i ašrama, i trebalo je učiniti preraspodjelu duţnosti obzirom na to da je Mataji obavljala većinu poslova. Ona je zapravo davala ţivot cijeloj organizaciji. Osim toga, neočekivano je osjetio neprijateljstvo s više strana, i naravno, morao se nositi s velikom tugom zbog gubitka svoje prijateljice i mudre savjetnice. Tijekom cijelog tog razdoblja Swamiji je bio iznenaĎen vlastitim stanjem uma i mirom i lakoćom s kojom je obavljao sve te poslove. Bio je zaprepašten kada je shvatio kako se sve na koncu lijepo sredilo iako je situacija bila vrlo teška. I naravno, bio je u kontaktu s Učiteljem koji ga je hrabrio i blagoslivljao. TakoĎer je bio svjestan toga da je dobro odradio sve što je bilo potrebno u tim vrlo zahtjevnim okolnostima i da je na kraju izišao iz svega kao pobjednik, a i toga da se u normalnim okolnostima ne bi bio mogao nositi sa svime time bez imalo padanja u depresiju. Bio je siguran da mu je Učitelj pomagao donijeti sve odluke i da ga je blagoslovio pruţivši mu mir koji ga je odrţavao. Kada je kasnije u Puni izrazio Učitelju svoju zahvalnost, Učitelj mu je rekao da je dobivao pomoć od radioničkih strojeva, no Swamiji je znao da nije baš tako. Swamiji je rekao i to da uopće nije bio u stanju shvatiti sam sebe, i da je bio potpuno izgubljen i smeten zbog svega što mu se dogaĎalo. Osjećao se kao list nošen vjetrom, odnosno velikom Učiteljevom snagom. Kada se vratio iz Juţne Afrike s Matajinim pepelom, Učitelj je otišao s njim u Tilakwadu gdje su, u skladu s njezinom ţeljom, potopili njene ostatke u svetu rijeku Narmadu. Učitelj mu je tada rekao da je jednom bio Matajin sin, da ga je rodila u Engleskoj i da je napustio tijelo u dobi od četiri godine. Sada joj je vratio dug. Swamiji je ispričao kako je u svom ašramu u Johannesburgu izliječio mnoge pacijente čije su ozbiljne bolesti bile proglašene neizlječivima, tako da je i sam bio iznenaĎen vlastitim rezultatima. I ne samo to, čak su i svećenici traţili savjete od njega. Bio je potpuno siguran u to da je to rezultat Učiteljeve blizine i da zapravo Učitelj radi kroz njega, jer on sam naprosto nije mogao učiniti sve to. Rekao je i to da je dovoljno da netko samo izloţi neki svoj problem Učitelju, koji se moţe čak i našaliti na račun toga, no sigurno je da će problem nestati. Učitelj nije davao izravne upute, već je čovjek trebao postati svjestan smjera na koji mu je ukazivao. Primijetio je i to da su misli koje vladaju nečijim umom Učitelju u potpunosti vidljive.

89

Kada jedne noći nije mogao zaspati, otišao je na balkon i tamo je u miru sjedio neko vrijeme, a Učitelj mu je ujutro rekao da zna da je bio na balkonu. Swamiji je bio iznenaĎen i pitao se da li Učitelj uopće ikada spava. «Divno je naprosto boraviti u Puni s Učiteljem,» rekao je. Kada bi se malo lošije osjećao, Učitelj bi jednostavno došao, sjeo kraj njega i nasmiješio mu se, i ta bi lagana depresija nestala. Imao je osjećaj da vrijeme u Učiteljevom društvu jednostavno leti, čak i ako ništa ne bi radio. Nije baš bio naviknut na to da sjedi i ne radi ništa jer je uvijek imao dosta obveza, no rekao je da je odustao od planiranja i da ţivi dan za danom predajući svoj ţivot Učitelju. Swamiji je rekao da je boraveći s Učiteljem osjećao samozadovoljstvo misleći da mu je silno zahvalan, no iznenada bi znalo doći do promjene osjećaja: odnekud bi mu se pojavio osjećaj nezahvalnosti koji je graničio s neprijateljstvom. Kada je to ispričao Učitelju, on mu je rekao da su ti osjećaji prirodni i da dolaze iz podsvijesti gdje su pohranjeni u slojevima, i da otud neprekidno izlaze na površinu. Treba ih jednostavno promatrati i puštati ih da odu. To je kao promatranje ljudi na ulici; gledaš ih i puštaš ih da odu, ali ih ne vodiš kući. Slično je i s mislima, problemi nastaju onda kada se zadrţavamo na njima. «Kada Učitelj govori o pohoti i o strasti, čini ti se da se to tebe ne tiče; no iznenada se pojavi val i tvoje misli budu nasilno odvedene u tom smjeru,» rekao je Swamiji. Učitelj savjetuje da tome ne treba pridavati pozornost; čovjek mora jednostavno promatrati svoje misli i osjećaje i pustiti ih da odu. Swamiji je rekao da Učitelj daje polaganim ritmom, zato što se čaša u odreĎenom trenutku napuni i više ne stane u nju. Treba proći odreĎeno vrijeme kako bi čovjek upio to što mu je dano, a Učitelj podučava svakoga u skladu s njegovim sposobnostima učenja. On daje ljudima onda kada je pravo vrijeme za to, a jedino on zna kada je to. Igra koju igra je njegova, baš kao i njena pravila. Swamiji je rekao da se u potpunosti predao Učitelju; zna otkud dolazi, ali ne zna kamo ide, ali je siguran da ide na dobro mjesto. Kada se riječi čine suvišnima Kada su snovi, nadanja i teţnje Tek beznačajne sjene, Kada labirint misli Gubi moć zavoĎenja, Kada je predaja potpuna, Duša započinje svoj uspon Iznad tijela, uma i razmišljanja Vine se u visine, u čista kraljevstva Potpunog mira i spokoja. Vine se u najviše ravni, Odlazi sve više i više S čeţnjom za time da stigne do Tvojih stopala, Učitelju Jer samo Tvoja milost moţe joj podariti krila Za njen let prema svom cilju Prema njenom vječnom domu, Gdje u potpunoj ekstazi Nalazi svoje ispunjenje.

90

Gospodin Krishna je uz pomoć svojih igara postizao to da su se svi zaljubljivali u njega. I Učitelj se uvijek igra. Kolikim li je samo mladim i zaljubljenim srcima pomogao tako što je savjetovao njihovim nepopustljivim roditeljima da puste svoju djecu da si sama pronaĎu partnera za vjenčanje. Ponekad je čak pribjegavao tome da ih savjetuje da pobjegnu i vjenčaju se, a kasnije bi nagovorio njihove roditelje da se pomire sa situacijom i da im daju svoj blagoslov. Koliki li su samo zabrinuti roditelji zatraţili Učiteljevu pomoć kada bi im sinovi pobjegli od kuće! Pruţio je svoju pomoć u mnogim takvim slučajevima i dovodio je zalutale sinove natrag u roditeljsko gnijezdo. Jedan takav otac bio je i gospodin Pitale, poslovni čovjek iz Bombaya, čiji je sin pobjegao od kuće. Učitelj ga je uvjeravao u to da će mu se sin vratiti u roku od osam dana, na što je očajni otac rekao da će mu to biti predugo. Učitelj je potom smanjio period na pet dana, no čak je i to bilo previše za zabrinutog oca. Zatim je smanjio rok na četiri dana, pa na tri, na dva i na kraju na samo jedan dan. Dječak se vratio sljedećeg dana, a kada ga je otac upitao što ga je natjeralo na odluku da se vrati kući, rekao je da ga je neki svetac u poodmaklim godinama snaţno udario i rekao mu da ode kući. Neznanje skriva istinu od nas Na isti način na koji je mjesec skriven oblacima u prolazu. Jedino ti, Učitelju, moţeš strgnuti taj veo Tako da i mi moţemo ugledati Blještavo lice Vječnosti. Mool Chand, podrijetlom iz Bhuja u Kutchu, posjetio je Učitelja u Puni 1995. godine i o njemu je govorio s velikim poštovanjem. Prvi put se susreo s Učiteljem 1989. godine u svom mjestu uz posredovanje prijatelja po imenu Hemant. Mool Chand je govorio o «moći koja se pokazuje u ljudskom obličju» kako bi vodila cijelo čovječanstvo. Rekao je da je u proteklim tisućljećima Bog slao svoje izaslanike obdarene velikim moćima kako bi pomagali čovječanstvu u trenucima kada bi Dharma bila na izmaku. I Učitelj, stručnjak za Mantru i Tantru, jedan je od tih izaslanika, i došao je pomoći aspirantima na duhovnom putu. Prisjetio se i toga kako je kod njihovog prvog susreta Učitelj govorio o dogaĎajima koji su se dogodili prije sedam ili osam stoljeća, što je zaprepastilo sve prisutne. MeĎu slušateljima nalazio se i harijan po imenu Parbat koji je posjedovao okultne moći, i on im je rekao da je Učitelj posebno biće razvijeno na svim razinama. TakoĎer je rekao i to da Učitelj moţe promijeniti svoje tijelo kad god poţeli i da se moţe pojaviti kao dijete ili kao starac. U Kutchu je Mool odveo Učitelja u posjet Gomati Bai, staroj gospoĎi koja je bila prosvijetljeno biće i prema kojoj su lokalni stanovnici osjećali veliko poštovanje. Ostali su već bili ušli u sobu, a Učitelj je zastao vani kako bi prije ulaska popušio do kraja svoju cigaretu. Pitala je one koji su ušli kako se zovu, a potom je rekla, «Ali tko se nalazi vani?» Prije no što je Učitelj ušao, vidjela je kako u sobu ulazi svjetlost, a kad se konačno našao unutra, uzviknula je, «UĎi, Gospodine moj, moj Ranchore (Krishna), očekivala sam te.» Učitelj joj je tada rekao kako se pribliţava njeno vrijeme da napusti tijelo, na što je ona odgovorila da joj je njen Guru bio rekao da će joj sam Gospodin doći u tijelu mladog muškarca kako bi je obavijestio da joj se pribliţava kraj.

91

Gomati Bai je tada zatraţila od Učitelja da zapali cigaretu. Kada je on to odbio učiniti, potapšala ga je po dţepu, izvukla je iz njega paketić cigareta i, izvadivši jednu, zatraţila je od njega da je zapali rekavši mu, «Nekada si se igrao s frulom, a sada se igraš s cigaretama.» Mool Chandova šogorica se dugo vremena nalazila u komi. Nije postojala nada u njen oporavak, no ona je svejedno dugo bolovala uzrokujući duboku zabrinutost kod rodbine. Učitelj im je rekao da ona nije u stanju napustiti tijelo zbog jedne neispunjene ţelje, a na to je njen muţ ispričao kako su za vrijeme jednog hodočašća bili odlučili dati 5000 rupija u dobrotvorne svrhe, ali to nisu i učinili. No kada su taj iznos zaista dali kao milostinju kao što je svojedobno i bilo u planu, ţena je u miru preminula. Mool Chand se takoĎer prisjetio kako se jednom baka njegovog prijatelja razboljela, a Učitelj ju je liječio i rekao joj je da će poţivjeti još desetak godina. Čak je i sedam godina poslije toga bila još uvijek dobra zdravlja. Mool Chand je1995. godine s obitelji došao u Punu u posjet Učitelju ne samo zato da bi ga vidio, već i zato da zatraţi od njega medicinsku pomoć za neke od članova svoje obitelji. Učitelj, uvijek pun sućuti, pomaţe svima kada zatraţe njegovu pomoć, bez obzira na to o kakvoj se pomoći radi. 13. Preobilje Ţivot nam prolazi u potrazi za nestalnim sjenama, Zadovoljstva su prolazna, a radost je kratkotrajna, No ipak trčimo naokolo poput jelena I jurimo za onim što se nalazi u nama, i što smo zauvijek stekli roĎenjem; Nismo svjesni vječnog mira U kojem odvojenost nestaje, a ţelje umiru. Zapleteni smo u mreţu iluzija I u takvom neskladu Da ne moţemo postati svjesni sklada u nama samima, Čak i kada nas muče nemiri, Ne vidimo taj ocean mira U vlastitim dubinama. Dob ne predstavlja nikakvu prepreku za postizanje duhovnih postignuća niti za ozbiljnost potrage za njima, obzirom na to da sve to jednostavno prenosimo iz prošlih inkarnacija. To se jasno vidjelo u slučaju mladog punjabskog dječaka Aruna koji je netom izašao iz svojih tinejdţerskih godina. Prvi se put susreo s Učiteljem 1984. godine. Bio je obdaren razumom i mudrošću rijetkima za njegovu dob, i um i srce bili su mu prepuni vrlina, volio je pomagati drugim ljudima i bio je jako velikodušan, no njegova je najveća kvaliteta bio zarazni smijeh koji je odjekivao i ukazivao na njegovo prisustvo gdje god se nalazio. Upoznao je Učitelja kada je došao u posjet Chandigarhu na nekoliko dana. Bio je iznenaĎen i zbunjen vidjevši ga obučenog u običnu odjeću umjesto u ţutu ili bijelu halju, uobičajenu odoru svetih ljudi. Još ga je više zbunilo kada je vidio da puši, zato što je njegov kondicionirani um na drugačiji način zamišljao Boţjeg čovjeka.

92

Taj je mladić preuzeo očev posao, kompaniju koja se bavila transportom traktora jednog velikog proizvoĎača traktora širom Indije. Slijedio je obiteljsku tradiciju i obavljao je religijske rituale formalnog štovanja. Radio je mantra jap i bio je sasvim zadovoljan. Nakon što se nekoliko puta susreo s Učiteljem, njegovi su se pogledi na religiju polagano mijenjali i širili, i ubrzo njegov je um bio dekondicioniran. Spoznao je kakav moţe biti pravi Učitelj. Promjene i preobraţaji nastavili su se do trenutka u kojem se kod njega pojavila intenzivna čeţnja za Guruom, i poput iskrenog djeteta, bio je prepun pitanja. Dok sam 1988. godine bila u Chandigarhu, otišla sam u posjet Učitelju u Bombay. Arun mu je preko mene poslao pismo traţeći od njega potvrdu da li je on njegov duhovni vodič i Guru. Učitelj ga je prihvatio i poslao mu je jednu malu mantru, a mladić je bio oduševljen i revno je započeo sa svojom sadhanom. Na vlastitim je plećima nosio mnoge odgovornosti i mnogo obiteljskih i poslovnih problema. Učitelj ga je uputio na izvoĎenje odreĎenog rituala kojim će pozivati svoje pretke, kao i na to da daje velikodušne milostinje u njihovo ime, i da na taj način traţi njihove blagoslove kako bi mu pomogli prebroditi poteškoće. Učitelj je i od mnogih drugih poklonika traţio da izvode isti ritual, i bilo je zaista zanimljivo promatrati kako se stvari u njihovim ţivotima mijenjaju na bolje. Objašnjavao je da postoje mnoge sile koje pomaţu ili ometaju ljudsko biće u njegovim nastojanjima u ţivotu, jer svijet je samo igra sila. Ako su nekoj osobi naklonjeni njeni preci, pomaţu joj ublaţavajući utjecaj negativnih sila i pojačavajući pozitivne. Aruna su oduvijek privlačili hramovi i sveta hodočasnička središta. Kada je upitao Učitelja da li se «jap» mantre moţe izvoditi bilo gdje, dobio je pozitivan odgovor. Učitelj mu je rekao, «Radi što god ţeliš, posjećuj hramove i sveta mjesta. Bog je jedan i moţe se štovati u bilo kom obliku, i tu se ne smiju nametati nikakva ograničenja. Shiva se moţe štovati kao bestjelesno biće.» Učitelj ga je njeţno i s ljubavlju vodio prema Onome koji se pojavljuje u toliko mnogo oblika. On, Jedini, Anuttara, Cjelovit, Potpun i Savršen Koji uz pomoć beskonačno malenog dijela Svoje prirode Utjelovljuje cijeli svemir s njegovim galaksijama i zvijezdama; Zadovoljan je svime što postoji, Postoji li ikoje ime koje nije Njegovo Ili tijelo koje nije On? Kao odgovor na pitanje tog mladog poklonika koju mantru treba ponavljati kada naiĎu poteškoće, Učitelj mu je rekao da treba uvijek ponavljati isključivo mantru dobivenu od Gurua. TakoĎer je rekao da se čovjek, u trenucima kada je pod pritiskom, treba obratiti jedino svemoćnom Bogu i Guruu, ali ne i ostalim boţanstvima, zato što je, kada se nešto traţi, uvijek za to potrebno platiti odreĎenu cijenu, a to moţe dovesti jedino do vezanosti. Čak i kad se posjećuju hramovi potrebno je uvijek imati na umu vlastitu «Ishtu» i mantru. Rekao je Arunu i to da «sadhak» treba zauzeti sjedeći poloţaj koji mu je najudobniji. «Mala» ili brojanica moţe visjeti preko platna dok se koristi, a na javnom mjestu moţe biti prekrivena. Po završetku sadhane, potrebno je sve predati pred Boţja stopala. Na

93

Arunovo pitanje što treba učiniti ako mantra postane puko mehaničko ponavljanje bez puno predanosti, Učitelj mu je rekao da je tada potrebno čitati dobre knjige, razgovarati o Bogu i pronalaziti nadahnuće u društvu svetih ljudi. Rekao je i to da su najbolje knjige one koje potiču «sattvične» misli, no ne treba prihvaćati sve što je napisano u njima, već treba uzeti samo ono najbolje. Jedino meditacija je vaţna, i u tome se čovjek treba truditi najviše što moţe. Arun je pitao Učitelja i o «mokshi», na što mu je on odgovorio da moksha kao takva ne postoji zato što čovjek nikada ne postaje jedno s Bogom. Pojedinac se nikada ne moţe zaista stopiti s Univerzalnim; ego nastavi postojati u suptilnom obliku, no takve duše onda postaju Siddha Purushe. Stapanje s Univerzalnim moţe se dogoditi jedino dolaskom Mahapralaye zato što se tada dogaĎa potpuno stapanje, a tvar se ponovno pretvara u svoj praoblik, odnosno u energiju. Do tada su ostvarene duše poput malih beba koje se hrane na Shivinim prsima pijući nektar ili ambroziju blaţenstva. Što je moksha? To je sloboda od robovanja ţeljama i vezanostima. Prema Vedanti, objektivni svijet je samo mit koji prekriva Purushu ili stvarnost. Kada se dogodi spoznaja, ograničenosti tijela, osjetila i uma bivaju odstranjene. Tada se pojavi Čista Svijest, stanje Sat-Chid-Ananda, i ne postoje riječi kojima bi se to opisalo; to se moţe jedino iskusiti. TakoĎer se kaţe da se odbacivanjem zvijeri u nama dogaĎa OslobaĎanje Boţanskog u nama. Prema Kashmirskom Shaivismu, svijet se ne razlikuje od Shive niti je odvojen od njega. Zapravo ne postoji mjesto na kojem Shiva ne postoji. U tom sustavu moksha znači Shiva – Shakti – Samrasya, stanje svijesti u kojem dualnost izmeĎu subjekta i objekta zauvijek nestaje. Kada se svijest prestane nalaziti izvan nas, dolazi do najvišeg razvoja intuitivne svijesti o Čistom Jastvu, kod kojeg osoba koja proţivljava to iskustvo dobiva uvid u to da Jastvo jest Shiva, da je duša slobodna, čista i sjedinjena sa Shivom. Kozmička Energija ili Vrhunska Svijest uvijek jest. Ne postoji niti stvaranje, niti nestajanje, zato što se Stvarnost ne moţe zanijekati. U tom je smislu stvaranje puka iluzija zato što se sve nalazi jedino u umu. Stvarnost je krug i prema njoj vodi 360 stupnjeva, odnosno pristupa; moţeš joj prići kojim god putem ţeliš. Stoga je svatko u pravu i svatko je u krivu, odnosno sve je relativno. Kapila Rishi je rekao, «Ne vjerujem u Boga, jer kada bi Bog zaista postojao, svemir ne bi bio nastao, zato što je moj Bog bez ţelja.» MeĎutim, ţelja postoji, jer čak i kada svemir nestaje ovdje, nastaje drugi ili više njih na nekoj drugoj ravni. Na sljedbenikovo pitanje što se dogaĎa s učenikom koji u svojoj potrazi zastane na pola puta, Učitelj je odgovorio da njegov Guru ili njegovi nasljednici u kasnijim ţivotima i dalje paze na njega. Veza postoji i dalje. Pravi Guru će mu se u sljedećem ţivotu pokazati u vizijama i pomoći će mu. Kada su jednom prilikom razgovarali o iskustvu jedne druge poklonice i o boţanskom svjetlu koje ona vidi, Učitelj je rekao da u to svjetlo treba ući i utvrditi se u njemu. Raviju je jednom rekao da čovjek ostaje vezan za zemlju ako ne ode kroz svjetlo i dalje od tunela «Ajna Chakre».

94

Za astrologiju je Učitelj rekao da ona snosi teret velike odgovornosti zato što kriva predskazanja mogu poharati čovjekovu psihu. To je ništa više doli razbibriga i obično nije preciznija od šestdeset posto. MeĎutim, rekao je i to da astrologija pomaţe pri odreĎivanju spojeva zvijezda i planeta kod kojih dolazi do pojačanog otpuštanja kozmičke energije koja pomaţe sadhaku kod meditacije. Učitelj je istaknuo da je potrebno da čovjek u potpunosti vjeruje svome Guruu. Jedna je pacijentica bila izliječena uz pomoć pepela od cigarete, i to samo zbog vjere koju je osjećala. Spomenuo je i Kabira koji je napisao Ramino ime na ciglu, prelomio je na dva dijela, i s jednom je polovicom dodirnuo leš i povratio ga u ţivot. Ispričao je kako je otišao na samadhi Sant Gyaneshwara, i dok je tamo stajao skrštenih ruku, čuo je kako mu glas kaţe «Vithala Vithala». Mogao je čak i razgovarati s tim svecem. Nadalje, rekao je i to da, ako se odlazi na sveta mjesta, potrebno je tamo barem tri dana meditirati. Nekada su ljudi ostajali dugo vremena na takvim mjestima pokušavajući izvući najveću moguću korist od tih posvećenih centara proţetih svetim vibracijama. Na pitanje postoji li neka odreĎena mantra za buĎenje kundalinija, Učitelj je odgovorio, «Jedino ljubav prema Bogu i Guruova milost ga mogu probuditi, a jednom probuĎen, ostaje tako sljedećih sedam ţivota. U tih sedam ţivota, čovjek postiţe mokshu čak i ako ne radi nikakvu sadhanu. On osjeća buĎenje kundalinija, a tek nakon njegovog potpunog buĎenja dostiţe više duhovne razine i dobiva siddhije i slično.» Nasmijao se rekavši, «Danas se kundalini moţe probuditi za 51 rupiju.» Kada je kundalini konačno probuĎen, čovjek moţe ponovno dostići svoje prethodno stanje za samo tjedan dana i to uz vrlo malo napora. Drugom je prilikom Učitelj rekao da prava sadhana započinje tek kada se kundalini podigne do sahasrara čakre, jer tada započinje put prema Beskonačnosti. Zavist i ljubomora oduvijek su predstavljale dio ljudske prirode. Čak su i najveći sveci doţivljavali klevetanje, pa tako ni Učitelj nije bio pošteĎen toga. Ljudi su na njemu pokušavali raditi crnu magiju, no tko moţe dotaknuti makar i jednu vlas s njegove glave? Uvidjevši da im to ne moţe uspjeti, neki su ljudi usmjeravali svoje zle namjere prema njegovim poklonicima, ali njihov ih je Guru štitio. Učitelj kaţe svojim poklonicima da im se nikakva zla sila ne moţe pribliţiti na manje od trideset metara. Kada ga je mladi Arun upitao da li koristi svoje moći i u svakodnevnom ţivotu, Učitelj mu je odgovorio, «Mi jednostavno trebamo misliti, a stvari se odvijaju prema našoj volji.» Objasnio mu je i to da je Bog stvorio svemir samo uz pomoć jedne jedine misli, bez ikakve mantre. Siddhe imaju «sankalpa shakti». Naravno, čovjek prvo mora dostići takvo stanje, a potom se dogaĎa sve ono što pomisli. To je najviši siddhi na cijelom svijetu. Samo On kojega nikakva ograničenja ne mogu ograničiti, Samo On koji nije sputan nikakvim okovima Moţe slomiti naše lance i razbiti naše okove I osloboditi nas spona naših misli. Samo nas On uvodi u otvorenu Golemost Naših Jastava, I pruţa nam vrhunsku spoznaju Da nismo tu da bismo puzali poput poniznih crva Već da imamo krila kako bismo se uzvinuli u

95

Visoke, uzvišene i nebeske sfere. Uzaludni su nam i napor i trud Kojima se pokušavamo osloboditi od Mayinih ticala, Samo uz Učiteljevu milost moţemo spoznati I osloboditi se okova. U samom umu, smirenom, uravnoteţenom i postojanom, Slobodnom od svih misli Cvjeta boţanski cvijet Sjajan, veličanstven i moćan. Tamo vlada Uzvišena Tišina, Svijest je sama i svjesna same sebe. Ţelja umire, osjetila prestaju osjećati čeţnju, Jedino Jastvo jest Čisto Biće Skladno s Kozmičkim Skladom. Za većinu ljudi riječ Tantra podrazumijeva nešto što treba promatrati sa strahom i sa gnušanjem, i to zato što je starodrevna znanost o Tantri poniţena, zloupotrijebljena i pogrešno shvaćena. Ljudi stječu jeftine siddhije ili moći kako bi na njima zaradili; obavljaju razne rituale na grobljima gdje se spaljuju pokojnici i na drugim mjestima kako bi zadobili vlast nad tamošnjim duhovima i kako bi ih iskoristili za svoje niske ciljeve. Takvi Tantrici ţele dobiti siddhije kako bi impresionirali ljude svojim moćima, a lakovjerni i napaćeni ljudi trče k njima traţeći pomoć i potom često završavaju jadno. Takvi siddhiji stečeni na lak način često budu izgubljeni nakon odreĎenog vremena, zato što su vezani za odreĎeno vremensko razdoblje. Ti takozvani sveti ljudi impresioniraju ostale ljude govoreći im o njihovoj prošlosti, sadašnjosti i moţda o vrlo bliskoj budućnosti, ali nisu u stanju predvidjeti ničiju budućnost za razdoblje od, primjerice, sljedećih deset godina. Ono što yogi postigne nakon sattvične sadhane i dugotrajne tapasye nije nikad izgubljeno i ne moţe se nikad iskoristiti na pogrešan način. Za najviši je put potrebno imati Guruovu Ishta mantru, no yogiji takoĎer posjeduju moćne tantričke moći koje koriste kako bi oslobodili ljude od pandţi onih koji im čine zlo. Oni koriste takva oruţja isključivo za dobrobit drugih ljudi. Učitelj koristi tantrička sredstva kako bi pomogao ljudima i kako bi dokazao onima koji čine zlo da mogu biti potučeni vlastitim oruţjem. No nitko ne moţe reći da je on ikada iskoristio svoje bezgranične moći kako bi naškodio ma i jednoj osobi. Učitelj stalno ponavlja kako posjedovanje okultnih moći ne znači i to da je osoba s takvim moćima na visokom stupnju ostvarenja. Ljudi moraju naučiti razlučivati i ne smiju dopustiti da postanu ţrtve laţnih duhovnih šarlatana. Jedino za čime treba ići u potragu je Najviša Istina, no koliki se ljudi zaista ţele podvrći teškim naporima potrebnim kako bi to zaista i postigli? Ljudi govore kako je teško naći dobroga Gurua; još je teţe Guruu naći dobrog učenika! Učitelj kaţe da bi, kada bi bilo dobrih učenika, Gurui trčali za njima. Ljudi pričaju o svecima koji meditiraju po Himalayama. «Zašto ne siĎu i ne pomognu nam?», kaţu. Učitelj nam objašnjava da takvi sveti ljudi pomaţu čovječanstvu iz svojih sjedišta na suptilan način uz pomoć vibracija koje šire. Zbog čega bi trebali doći i fizički?

96

Da li postoji itko vrijedan Visokih Učenja koja bi im oni mogli dati? No Učitelj kaţe i to da, kada bi netko bio spreman za primanje više inicijacije, svakako bi je dobio i od tamo. Nije potrebno da to obavi Guru u tjelesnom obliku; aspirant moţe biti blagoslovljen i telepatski. U današnje vrijeme takozvani religijski Učitelji hodaju naokolo organizirajući po gradovima tečajeve za buĎenje kundalinija sudionika, ili za podučavanje raznim duhovnim praksama, za odreĎenu novčanu naknadu. «Da li se duhovnost moţe prodati?» pita Učitelj. Viša znanja trebaju biti dana samo onima koji ih najviše zasluţuju, jer, kao što je Učitelj jednom prilikom rekao jednom novom aspirantu, «Yoga je moja majka, i ja je ne dajem olako bilo kome.» Tvoja prisutnost, poput ţute boje osvita, Budi dušu iz njenog obamrlog drijemeţa, Tvoje su riječi, ispunjene ambrozijom Ljubavi, Eliksir za naše umorne umove. Tvoja je ljubav, Učitelju, poput sunčevih zraka Koje se probijaju kroz tmurnu sumaglicu zimskoga jutra; Tvoje blagoslove iščekujemo poput osušene i ţedne zemlje Koja iščekuje monsunske pljuskove koji ţivot daju; I jedino uz tvoju milost, Učitelju, Naše duše mogu procvjetati poput svjeţeg i mirisnog cvijeća. Sion, mladi i zgodni Ţidov i Učiteljev poklonik, bio je pod utjecajem muslimanske svetice Sufi od svoje pete godine. Ona je boravila u njegovoj sobi i u nekim bi je noćima vidio kako razgovara s nekim «pirovima» ili muslimanskim svećenicima obučenim u bijele halje. Ponekad bi se uplašio, a svetica bi mu tada poloţila ruku na glavu tako da bi uspio zapasti u miran san. Sion je stekao kvalifikacije kompjuteraša, no ostali su mu usaĎeni dojmovi iz ranog djetinjstva i njegove su duhovne sklonosti traţile zadovoljenje. 1975. godine ovladao je tehnikom transcendentalne meditacije i neko se vrijeme bavio njome. Pročitao je «Autobiografiju jednog yogija» i imao je ţarku ţelju za inicijacijom u Kriya Yogu. 1977. godine otišao je u jedan ašram u Jagannath Puri gdje je i primio inicijaciju od jednog vrlo poznatog Gurua. U tom je ašramu proboravio šest mjeseci i prakticirao je Kriya Yogu prema njegovim uputama. Kasnije je i dalje nastavio posjećivati taj ašram, no razočarao se zbog razmimoilaţenja u stavovima sa stanarima u ašramu u političkim pitanjima. Ostao je u kontaktu s njima do 1981. godine, no na kraju je raskinuo sve veze i osjećao se povrijeĎenim, a iluzije su mu bile raspršene, posebno zbog ravnodušnosti svoga Gurua. Nikada se više nije tamo vratio. Nakon toga proveo je šest mjeseci u potpunoj izolaciji u svom domu u Puni. Provodio je vrijeme u molitvama i meditaciji uz fotografiju besmrtnog mudraca, velikog Babajija, ţudeći za njegovim vodstvom i darshanom. Tada mu je bilo moguće provoditi vrijeme u takvoj osami obzirom na to da su mu roditelji bili u inozemstvu. Njihova vjerna kućna pomoćnica ostavljala mu je hranu ispred vrata sobe tako da su njegove osnovne potrebe bile zadovoljene.

97

Kasnije su ga roditelji nagovorili da potraţi posao u Izraelu tako da je nekoliko godina proveo tamo radeći, iako je u srcu osjećao čeţnju za povratkom u Indiju. Kada se konačno vratio u Indiju, oţenio se djevojkom iz Gujrati zajednice, i to samo zato kako bi zadovoljio ţelju svojih roditelja da se oţeni, iako je u duši gajio ţelju da ostane neţenja. Upoznao je Učitelja preko Shashi, učiteljice yoge. Kada se prvi put trebao susresti s njime, molio se u srcu da mu Učitelj da neku naznaku da je on njegov Guru. Kada je došao k njemu, našao ga je kako sjedi s cigaretom u ruci i s čašom alkohola pored sebe. Poklonio se pred njim dotaknuvši mu stopala, a iz pogleda i osmijeha koje mu je Učitelj uputio nekako mu je u dubini duše bilo jasno da je stigao Kući, i da se konačno nalazi pred stopalima svoga učitelja koji će ga voditi duhovnim putem. Rekao je sam sebi, «Ne moţeš me zavarati s cigaretom i s čašom», i niti na trenutak nije osjetio sumnju u sebi. Nastavio je viĎati Učitelja i dobio je inicijaciju. Suočavao se s mnogim problemima koji bi ga u normalnim okolnostima bili skršili, no uz Učiteljevu milost uspio je ostati uravnoteţen. U roku od jedne godine izgubio je pet bliskih roĎaka, uključivši i roditelje. Imao je problema i s vlasništvom, i problema na poslu, no bila mu je dana snaga i staloţenost kako bi ih uspio podnijeti, a situacija se rješavala sama od sebe. No sve ga je to iscrpilo pa mu je Učitelj dao jedan homeopatski pripravak koji mu je povratio snagu, tako da se ponovno osjetio sposobnim suočiti se sa ţivotom, i zapravo se osjećao deset godina mlaĎim. Sion je uvidio da je Učiteljev pristup cjelovit, odnosno da nas podiţe ne samo u duhovnom smislu, već i u psihološkom, emocionalnom i tjelesnom. On vodi računa o svim vidovima naših osobnosti. Jednom je sreo Učitelja neposredno prije nego što je krenuo na put automobilom u Bombay, i rekao mu je da putuje. Učitelj je na to samo kimnuo glavom. Sion je tada zamalo upao u ozbiljnu prometnu nesreću koja je na čudesan način bila spriječena. Izbjegao ju je za dlaku, a Učitelj mu je kasnije rekao da je bio vidio što će se dogoditi. Drugom mu je prilikom rekao da će mu se sin ozbiljno razboljeti, ali da će sve dobro proći, i da se on i njegova ţena ne trebaju pretjerano uznemiravati kada se to bude dogodilo. Kad je došlo vrijeme za to, Sion je sjeo i meditirao neko vrijeme, a potom je namazao dijete svetim pepelom koji je dobio od Učitelja, tako da se dijete ubrzo nakon toga oporavilo. Sion se ţelio preseliti iz svog jednosobnog stana u dvosobni, ali obzirom na to da nije imao novaca, mislio je da to nije moguće. No Učitelj mu je rekao da će se preseliti u trosobni stan. I zaista, nakon šest mjeseci preselio se u trosobni stan na dobroj poziciji koji je dobio po pristojnoj cijeni. U potpunosti je vjerovao Učitelju. Kada ga je prihvatio kao svog poklonika, Sion je zaboravio sve što je do tada bio naučio o duhovnosti i slijedio je isključivo njegove upute. Često se viĎao s njim i osjećao je da u njegovom prisustvu dobiva odgovore na sva svoja pitanja i da sumnje koje ga nagrizaju jednostavno nestaju. Rekao je da iz Učitelja izbija takva energija da, čak i ako netko ode k njemu umoran, nakon toga bude osvjeţen i ponovno ispunjen snagom. Sion je rekao da je Učitelj uvijek razgovarao s poklonicima na njihovoj razini, nikad s pijedestala. Njegov je pristup bio jednostavan, a izraţavanje razumljivo. Podučavao ih je o ţivotu i o tome kako se treba suočavati sa svakodnevnim problemima. Kako je i sam

98

ţivio normalnim ţivotom, i on se suočavao s raznim problemima i iznosio ih je svojim poklonicima, tako da su oni izvlačili pouke iz načina na koji se on nosio s raznim ţivotnim situacijama. Nadalje, činilo im se da uvijek osjećaju njegovu prisutnost, no zapravo su se nalazili u krugu njegove zaštite. Kad god bi se suočili s nekim problemom, uvijek su osjećali da im Učitelj pruţa ljubav i sigurnost. Sion je rekao i to da Učitelj daje upute i odgovore svojim učenicima u snovima i dok meditiraju. Znalo se dogoditi da neki učenik prolazi kroz takvo ţivotno razdoblje u kojem ne moţe posvećivati dovoljno vremena meditaciji i duhovnoj praksi. No, svejedno bi osjećao da tada ne nazaduje, već bi ostajao na istoj razini, a kasnije bi jednostavno nastavio s iste točke. Sion kaţe da Učitelj pruţa i najviša učenja na vrlo jednostavan način, omogućujući tako svakome da ih shvati. Te iste Istine znaju biti izraţene u knjigama tako nejasno i izrečene tako zagonetnim izrazima da ih čovjek jednostavno nije u stanju shvatiti. Osim toga, ponekad je dovoljno i samo pomisliti na Učitelja, i čovjek bude jednostavno zapanjen njegovom veličinom i osjeća sreću što mu je dopušteno da uopće bude u njegovoj blizini. No Učitelj se svejedno prema svim svojim sljedbenicima ponaša kao prema sebi ravnima. Ako netko ode k njemu pod bremenom nekakvog osjećaja krivnje zato što je u nečemu pogriješio, pomogne mu i samo Učiteljevo pročišćujuće prisustvo, i nakon toga se osjeća laganim i ţivim. Sion je imao osjećaj da su problemi nahrupili svom silinom u njegov ţivot u trenutku u kojem je sreo Učitelja i započeo se ozbiljno baviti meditacijom. I mnogi drugi ljudi su imali isto iskustvo i osjećali su da su im ţivoti tekli mirno dok nisu krenuli duhovnim putem. Kada su Učitelja pitali što on kaţe na to, odgovorio je da pravi Učitelj ubrzava evoluciju duše, i da se karme koje bi se u normalnim okolnostima odraĎivale u mnogo duljem razdoblju, moţda čak i u mnogim ţivotima, odraĎuju u kratkom razdoblju, i to moţda od samo nekoliko godina. Zbog toga nahrupe razni problemi s kojima se učenik mora suočiti. Sion je bio svjestan transformacije koja mu se dogodila, i zapravo je bio njome zapanjen. Kada bi se ranije suočavao s problemima, reagirao bi vrlo brzo, i to tako da bi u istom trenutku postao gnjevan i frustriran. Bio je razdraţljiv i agresivan, i to mu je iscrpljivalo svu energiju. Postepeno je shvatio da je u stanju promatrati vlastite emocije, i ta mu je promjena u ponašanju omogućavala zdravorazumsko razmišljanje. Više ga nisu mučili negativni osjećaji, a njegov gnjev je bio puko sredstvo i ništa više od toga. TakoĎer je naučio praštati. Promatrajući Učitelja kako svima u potpunosti oprašta, čak i onima koji su mu naudili, Sion je naučio prihvaćati sve ljude s njihovim dobrim i lošim stranama. Shvatio je da svatko ima nedostatke i da nitko nema pravo suditi drugima. Dovoljno je da analiziramo sami sebe i odmah ćemo shvatiti ovu istinu. Shvatio je i to da moramo biti prostodušni, da se moramo u potpunosti predati Učitelju i dopustiti mu da nas vodi, i ako već svim srcem ţelimo da nas on prihvati, tko smo mi da zatvaramo svoja srca drugim ljudima? Sion je vidio kako Učitelja zanimaju brojne stvari i kako se oko svega u potpunosti angaţira dok time sasvim ne ovlada. To ga je nadahnulo da shvati da čovjek mora otvoriti svoju dušu radosti koju pruţaju novi vidici. Ţar kojeg čovjek osjeća prema znanju i

99

radost otkrivanja koja proizlazi iz toga dovode do širenja vlastitog jastva, i moţe se uistinu reći da je čovjek ţiv dok uči. On smatra Učitelja boţanskim bićem, i osjeća sreću i blagoslov zato što je s njim. Sionova ţena Ora prvi je put srela Učitelja kod Shashi i Rajesha gdje se okupila jedna veća grupa njegovih poklonika, i nastavila ga je povremeno viĎati sa suprugom. Osjećala je velike bolove i neugodu zbog kiseline i reumatizma od kojih je patila, a Učitelj joj je za to dao krvnu nozodu. To je lijek koji se priprema od jedne kapi krvi samoga pacijenta, i vrlo je učinkovit zato što se vlastita bakterija potencira kako bi se borila s unutarnjom infekcijom. Nakon toga Ori više dvije godine nisu bili potrebni nikakvi lijekovi. U prosincu 1994. godine kada joj se majka ozbiljno razboljela, Ora je ţeljela stupiti u vezu s Učiteljem, no to joj nije uspjelo. Liječnici su digli ruke od te ţene zato što ni nakon osam dana nisu bili u stanju napraviti dijagnozu njenog stanja, a posljednjih pet dana provela je na kisiku. Potpuno očajna, Ora je sjela u sobu za meditaciju i molila se Učitelju. Iznenada je snaţno osjetila da on ţeli da ga nazove, što je i učinila iako je bilo kasno, i osjetila je i sreću i olakšanje kada je odgovorio na njen poziv i rekao joj da doĎe s majčinom fotografijom. Pripremio joj je lijek i uz jednu dozu toga lijeka njena majka je već sljedećeg jutra premještena s odjela intenzivne njege. Uzimala ga je tjedan dana, i njen je oporavak bio potpun i upravo čudesan. Ora kaţe da se njena priroda transformirala nakon što je došla u dodir s Učiteljem. Prije toga je bila agresivna, a njeni su stavovi bili vrlo materijalistički, no polako se ta njena strana mijenjala. Osim toga naučila je prihvaćati ljude i stvari takvima kakvi jesu. TakoĎer je naučila kako biti zadovoljna onim što ima. Njen se otac bavio Tantrom i time je prouzročio dosta boli svojoj obitelji. Umro je iznenada i sve ih je ostavio u šoku. Sve je to na Oru ostavilo dubok dojam. Bila je sklona pretjeranoj brizi i cijela ta situacija je kod nje stvorila predrasudu prema religiji. Učitelj joj je pomogao da izaĎe iz svega toga i rekao joj je da je pomogao i njenom ocu, kao i to da se ne bi više trebala zadrţavati na prošlosti. Imala je osjećaj da sve njene napetosti nestaju kada bi bila s Učiteljem; jednostavno je osjećala kako pritisak izlazi iz nje u trenutku u kojem bi mu dotaknula stopala. TakoĎer je shvatila da Učitelj uvijek zna što joj se nalazi na umu. Kad god je imala neki problem i molila mu se, mogla je stupiti u kontakt s njim i primiti od njega poruku. Ponekad je zbog Sionovih poslovnih problema kod kuće vladala napetost; tada bi se molila Učitelju i osjetila bi smirenost kada bi shvatila da joj on govori da će se sve riješiti. Nakon što je odreĎeno vrijeme provela s Učiteljem, i nakon što je prevladala svoje stare strahove i sjećanja, Ora je postepeno počela osjećati ţelju za duhovnim ispunjenjem. Odbacila je sve prepreke i kočnice koje je osjećala u sebi i pristupila je Učitelju izrazivši svoju ţelju da bude inicirana i da primi njegovu milost. Učitelj ju je blagoslovio i inicirao ju je, a njeno je srce procvjetalo zbog ispunjenja koje je osjetila. Nakon inicijacije koju je dobila od Učitelja, Ora je osjetila da su se u njoj dogodile značajne promjene. Osjećala se potpuno smirenom i lišenom svih pritisaka i napetosti. Činilo joj se da je u nju ušao mir, i nakon dugo vremena ponovno je bila u stanju dobro

100

spavati. Ujutro bi se budila svjeţa tako da je bila u stanju uţivati u poslu, i čak je osjećala ţelju za izlaskom iz kuće i za šetnjom. Godinama je patila od reumatskih bolova. Kada je započela s mantra japom, počela se osjećati bolje, a ti su se bolovi poprilično umanjili. Osim njih, u posljednjih sedam mjeseci osjećala je izjedajuću glavobolju koja ju je jako mučila, i bila je ugodno iznenaĎena kada je otkrila da je ta bol nestala samo tri dana nakon inicijacije. Dok je sjedila i meditirala, osjetila je kako se nešto podiţe iz dna njene kraljeţnice i kako joj izlazi kroz uho. Bila je iznenaĎena, i nakon tog dogaĎaja bolovi su je napustili. Učitelj joj je objasnio da ju je napustilo biće koje je bilo uzrok njene boli. Danas se Ora ozbiljno bavi svojom sadhanom i nalazi ispunjenje u molitvi i u meditaciji. 14. Ptice Sahyadarija Plamen svijeće Osvjetljava mnoge Pojačavajući okolnu svjetlost, No ona time ništa ne gubi Zato što ostaje Svjetlucava, cjelovita i potpuna I uvijek spremna da uvijek iznova Da svoju svjetlost i toplinu Učitelji dolaze na zemaljsku ravan kako bi podijelili svoj sjaj s ostalim ljudima tako da se i oni mogu uzdići iznad svog postojećeg stanja koje ih vezuje i sputava. Oni ne dolaze osnivati nove religije i sekte, jer njih već ionako ima previše, i samo predstavljaju povod za razdor i sukobe meĎu ljudskim bićima. Oni trebaju doći sa spoznajom da je potrebno uzdići se iznad svih kultova, religija i vjerskih pripadnosti, i trebaju prebivati u Njemu, u Vječnome Duhu. Nema nikakve potrebe za time da se nekog nagovara na to da promijeni svoju vjeru kada je Duh samo Jedan i Univerzalan. Pa zar nije istina da sveproţimajuća Svijest proţima cijeli svemir, i ţivi i neţivi? S vremena na vrijeme veliki Učitelji silaze kako bi nam predali upravo takvu poruku, no tko ih je ikada dosada saslušao? Tko ih treba? Krist je došao zbog toga, pa su ga razapeli. Gandhi je pokušao oblikovati svoj ţivot u skladu s tim postavkama, pa su ga ustrijelili. Učitelj kaţe da je Bog Istina, Ljubav i Svjetlost. «Yam» i «Niyam» su najvaţnije poduke koje je potrebno usvojiti, a sve ostale sadhane i prakse dolaze kasnije. Osnovni preduvjet je unutarnja čistoća; čovjek mora biti potpuno čist. Tako čist, mora osjećati prirodnu potrebu da pomaţe svim bićima. Takav čovjek ne čini dobro kako bi nešto zasluţio, već zato što ne moţe drugačije nego činiti dobro. Činiti dobro postaje dio njegove prirode, upravo kao što cvijet svima daje svoj miris, a sunce svoju svjetlost. Učitelj ne podučava niti kroz propovijedi, niti kroz govore, već njegova duša komunicira s drugim dušama. On na suptilne načine pomaţe svojim učenicima da se razviju, i to na

101

sasvim različitim razinama. Potpuno nesvjestan svega što se dogaĎa, učenik koji je spreman i sposoban za primanje iznenada otkriva promjenu u samome sebi. Učitelj podučava druge ljude primjerima iz vlastitog ţivota; i samo promatranje načina na koji djeluje, načina na koji reagira, njegove ljubavi i sućuti, sve to aspirantima dodiruje srce i otvara oči, zato što je dojam koji to na njih ostavlja vrlo dubok. Kada Učitelj, izvor svega znanja i mudrosti, doĎe, on bi volio dati znanje o Apsolutnom ţednim dušama koje ga iščekuju, no da li uopće postoje takvi primatelji? Ljudi hrle k njemu kako bi riješili svoje svjetovne probleme, probleme sa zalutalom djecom, poslovne gubitke i fizičke bolesti. Nisu u stanju otići dalje od toga. I što moţe tada učiniti Učitelj, riznica najviše Istine? Pomaţe im, no to ga ostavlja tuţnim, jer nije li istina da su si sami navukli probleme zbog vlastitih karmi? Učitelj pomaţe takvim ljudima, i to tako što im olakšava njihove teške karme, no da li oni zbog toga postaju bolji na bilo koji način? Da li prestaju ţivjeti u svom sebičnom svijetu u kojem svaka njihova misao ima odreĎeni motiv? Odustaju li od pohlepe, strasti i namjernog nanošenja zla drugim ljudima? Siromašnom čovjeku kraĎa moţe biti oproštena, no što je s bogatašem koji laţima i nepoštenjem dolazi do onoga što pripada drugima? No ima ljudi koji su otišli i dalje od toga: znajući za Učiteljeve moći, usudili su se zatraţiti od njega da im kaţe cijene dionica ili čak ime konja koji će pobijediti na utrkama! Kako netko moţe na takav način poniziti Učitelja, Siddhu, svoga Gurua? Učitelj nam govori da ne kaljamo odnosno da ne kvarimo svoje karme. S Istinom nema kompromisa. Čak i ako nam netko nanese zlo, trebamo li mu vratiti istom mjerom ili mu trebamo oprostiti? Odgovaramo samo za sebe; ostali ljudi moraju platiti za vlastite motive i za vlastita djela. Oko za oko ili zub za zub – to nije pravilan pristup, jer u tom slučaju nema kraja ţivotinjskom ponašanju u nama. Kada netko pokušava pomoći drugim ljudima, oni se pitaju kakav motiv stoji iza toga. Učitelj pomaţe mnogim ljudima, no umjesto da mu budu zahvalni, oni se pitaju zbog čega on tako velikodušno troši svoje vrijeme i novac besplatno im spravljajući lijekove i pomaţući im na različite načine, a razlog tome je taj što su u današnjem svijetu nailazili jedino na ljude motivirane sebičnim razlozima. Ljubav i oprost proţimaju svako Učiteljevo djelo. Njegova je ljubav bezuvjetna, a strpljenje bezgranično. On pomaţe ljudima kako bi se mogli uzdići na nove razine svijesti; ponekad se dogodi da netko od njih postupi krivo i, protivno očekivanom, okrene se protiv njega i obaspe ga klevetama. No on im svejedno oprašta, a oni se pitaju zašto i ne znaju što gube od vječnoga obilja. Nauči nas, Učitelju, kako da prestanemo ţudjeti, Jer radost davanja nije u uzimanju, Nauči nas kako da se stopimo s Onim koji jest Jer samo kad izgubimo sebe nalazimo ispunjenje, I samo u smrti istinski ţivimo. Svi oni koji su bili te sreće da doĎu u kontakt s Učiteljem, bili su zadivljeni učinkom koji je na njihove ţivote izvršila i sama njegova prisutnost. Uopće nije bitno kojoj su starosnoj ili

102

društvenoj grupi pripadali; učinak koji je ostavljao na sve njih činio je da zastanu i da razmisle. Upravo tako se dogodilo i sa Smitom i Kumarom i s njihovim sinom Rahulom. Smita, djevojka iz zajednice Gujrati iz dobre bombajske obitelji, srela je Učitelja prvi put nakon udaje za Kumara koji je bio podrijetlom iz tradicionalne Jain obitelji. Smitini roditelji su bili odani Učitelju, a njena majka Manjula zvala bi je k sebi kad god bi on počastio njihov dom svojim prisustvom. Kada je bila u drugom mjesecu trudnoće, Učitelj joj je rekao da će dobiti sina Rahula koji će biti duhovno razvijena duša, i da će krenuti putem duhovnosti. Vodio ju je tijekom cijele trudnoće i govorio joj je kojim duhovnim praksama se mora baviti. Smitin djed je običavao hodočastiti do Ambajija gdje se susreo s mudracem Mahendrom Maharajom, koji mu je pričao o velikim tibetanskim mudracima spomenuvši i velikog besmrtnog mudraca Babajija. Smitini roditelji su se osjećali blagoslovljenima time što su došli u kontakt s Učiteljem. Kako su godine prolazile, Smita je osjećala sve veću emocionalnu i psihološku ovisnost o Učitelju, i smatrala ga je svojim bratom, prijateljem, duhovnim vodičem i Guruom. Njen muţ Kumar smatrao ga je prijateljem, i oboje su mu se obraćali za savjet kad god su trebali donijeti neke vaţne odluke u ţivotu. Smitu je Učitelj vodio duhovnim putem od trenutka kad ga je upoznala. Osjećala je prema njemu duboko poštovanje, i često ju je iznenaĎivala njegova priroda tako puna sućuti i spremna na opraštanje. Vidjela je kako su mnogi ljudi traţili od njega pomoć, a zatim bi se okretali protiv njega klevetajući ga i optuţujući ga za raznorazne stvari. Znala je vidjeti te iste ljude kako mu se kasnije vraćaju kada bi ih ponovno snašli problemi, i, na njeno iznenaĎenje, bilo bi im oprošteno. Učitelju, Ti si tako istinski sućutan, Svjetlost Ljubavi isijava iz Tvoga tijela, Mi stalno griješimo, a Ti nam uvijek iznova praštaš, Njeţno poput majke, strpljivo podnosiš naše ludosti. Smitin sin Rahul od malih se nogu susretao s Učiteljem u domu svoje bake i djeda. Učitelj bi mu poloţio ruku na glavu i protrljao njegovu Ajna čakru. Kad je stigao do desetog razreda, počeo je pjevati mantru koju mu je Učitelj dao, a kasnije je dobio i drugu. Kao dijete, Rahul nije bio jako sretan. Bio je jedino dijete svojih roditelja, a niti u školi nije imao bliskih prijatelja, tako da je bio pomalo usamljen. Kasnije se zbliţio s Učiteljem i povremeno ga je posjećivao u Puni. Bio je poprilično nezreo i naivan, a dok je odrastao, prošao je kroz jedno razdoblje nemira i depresije. I škola je trpjela zbog toga, a sve to se dogaĎalo u vrijeme kada nije bio u kontaktu s Učiteljem. Kasnije se ponovno susreo s Učiteljem; on mu je davao savjete, pričao mu je o ţivotu općenito i o duhovnosti. Još uvijek nije imao dobrih prijatelja i osjećao je da mu je Učitelj jedini iskreni i pravi prijatelj. U to je vrijeme provodio dosta vremena s njim u Puni i u Bombayu; on tvrdi da se njegov način razmišljanja, koji je dotad uvijek bio negativan,

103

promijenio pod Učiteljevim utjecajem, i da je postao pozitivnija i sretnija osoba. TakoĎer gorljivo tvrdi da je Učiteljava prisutnost u njegovom ţivotu uvelike promijenila njegov način razmišljanja i da je postao uravnoteţeniji i skladniji. Bezazlen i čist poput djeteta Privlači sebi i staro i mlado Sve ih poznaje, ulazi duboko u njih I svakog od njih obavija svojom ljubavlju. Učitelj je oduvijek bio omiljen meĎu djecom. Ponekad postaje isti poput njih tako da uţivaju u njegovu društvu. A ponekad im pridaje veliku vaţnost i ponaša se prema njima kao prema zrelim osobama, tako da osjete ushićenje i samosvijest. Kako je pun razumijevanja i dobar, djeca ga se ne boje i budu privučena k njemu. Preeti, kćerka filmskog producenta iz Madrasa, viĎala je Učitelja prilikom dolazaka u Bombay s obitelji. Boravili bi kod njenog ujaka Deepaka, Učiteljevog prijatelja. Njene prve uspomene seţu u doba kad je imala pet godina i kad je uţivala u Učiteljevu društvu; zvala ga je Supari ujak zato što im je davao plodove betela. Djeca iz njene obitelji jedva su čekala te posjete zato što ih je on zabavljao raznim trikovima i predskazivao im je ocjene koje će dobiti na testovima. Preeti se sjeća kako ih je znao pitati koje cvijeće im se sviĎa, a onda bi im protrljao dlanove koji bi nakon toga mirisali upravo po tim cvjetovima. Kada je pričala o Učitelju, Preeti je imala dvadeset i pet godina, i rekla je kako je i nekad izgledao gotovo jednako kao i danas i da se gotovo uopće nije promijenio. Prisjetila se i njegove obzirnosti i blagosti koju je iskazivao prema djeci. Kada bi telefonirao Deepaku, a javilo bi mu se neko od djece, prvo bi strpljivo porazgovarao s djetetom, a tek bi onda zatraţio prijatelja. Preeti je rekla kako je Učitelj uvijek bio smiren i hladnokrvan, i nikad razdraţljiv. Vidjelo se da mu je zaista stalo do djece; znao je dugo razgovarati s njima o školi i o njihovim problemima. Zamijetila je i poštovanje koje su mu iskazivali svi članovi obitelji, i to dok je bio još sasvim mlad. Kada se u dobi od dvadeset i tri godine udala za Manoja, pričala mu je o Učitelju. Manoj se susreo s njim godinu dana kasnije; bio je iznenaĎen Učiteljevim opseţnim znanjem o raznim temama i činilo mu se da se dosta naputovao. Bio je zadivljen njegovim smislom za humor i inteligencijom. Primijetio je da se jako zanima za razne teme; takoĎer je primijetio da je vrlo zauzet i čudilo ga je kako je usprkos tome uvijek opušten. Čuo je za tajnovitost koja ga je okruţivala, a i sam je ponešto doţivio dok je boravio u njegovom malom stanu. Bio je upozoren da se ne uznemiri ako čuje razne zvukove ili ako vidi nešto neobično. MeĎutim, svejedno se uplašio kad je čuo neke neobične zvukove, no nije bio sam već je bio u društvu još dva mladića. Učitelj im je rekao da se radi o duhovima i bićima koja traţe njegovu pomoć, i iz tog su razloga prisutni u njegovoj kući. Svaki od ta tri mladića imao je drukčije iskustvo; Manoj, kao teški pušač, rekao je da je neobično da se u tom malom stanu umjesto smrada cigareta osjeća miris mirisnih štapića. Bio je iznenaĎen kada je vidio kako Učitelju ljudi prilaze gotovo s oboţavanjem i kako mu dodiruju stopala. No on nije mogao znati da Guru koji je sve za svoje učenike privlači

104

njihovu ljubav i oboţavanje, i da je takvo iskazivanje poštovanja ništa drugo doli izraţavanje zahvalnosti koju osjećaju. Preeti je dugo godina viĎala Nirmala s Učiteljem, a znajući da dolazi iz vrlo imućne obitelji, bilo joj je neobično što ţivi kod njega i što je ostavio vlastiti dom. TakoĎer joj je bilo neobična i Učiteljeva obitelj koja je prihvatila Nirmala kao svoga. U Puni je srela Chanda, takoĎer dijete bogatih roditelja iz Bahraina, i Hemua iz Nepala. I Preeti i Manoj su se pitali kako to da Učitelja ne zamara njihova prisutnost, pa zar nije cijenio vlastiti privatni ţivot? Oni zapravo nisu bili svjesni toga da se Učitelj, izvor Ljubavi, svima dareţljivo davao, i da ga ovakva svjetovna razmišljanja nisu pretjerano zamarala. Oblaci blagoslivljaju zemlju pljuskovima koji ţivot daju, Njeţni pupoljci cvjetaju na suncu i rosi, U ovoj dolini suza odrţava nas nada, Koju hrani ljubav koju ti isijavaš. Suman je radila kao kućna pomoćnica kod Učitelja, brinula se za kućanstvo i pripremala mu je obroke. Tri godine prije ovog razgovora bila je u potrazi za poslom i netko ju je poslao k Učitelju. On je zatraţio da mu priča o svojoj prošlosti i zaposlio ju je nakon probnog roka od četiri dana. Bila je prava blagodat za to kućanstvo, kao i za one koji bi povremeno tamo boravili. Kada je došla k Učitelju, Suman je bila nesretna i patila je od raznih zdravstvenih problema. Nije imala vlastite djece, već je imala jednu usvojenu kćerku, muţa je izgubila, a njegova obitelj se ruţno ponijela prema njoj, i na koncu su zatraţili od nje da ode. Nakon toga je ţivjela kod majke, no zbog silnih patnji i napetosti stradalo joj je zdravlje. U Učiteljevom joj je domu bilo udobno i osjećala se ugodno. Kako se Učitelj prema njoj ponašao ljubazno i obzirno, bila je zadovoljna i zdravlje joj se popravilo. Kad je bilo potrebno, liječio ju je homeopatskim lijekovima. Bila je sretna u tom kućanstvu i rekla je da su svi ljudi koji tamo dolaze pristojni i da se prema njoj ponašaju s poštovanjem. Naravno da je,ţiveći kod Učitelja, vidjela i doţivjela mnogo toga. Povrh svega onoga što se dogaĎalo oko nje, jednog je dana ušla u Učiteljevu sobu i ugledala je njegov odraz u ogledalu, no radilo se o ţenskom tijelu s dugom kosom. Zaprepastila se, zastidjela se i okrenula se na drugu stranu. Onda je začula Učitelja kako joj govori, «Paţljivo pogledaj, Suman, nemoj se stidjeti.» Kada ga je ponovno pogledala, vidjela je Budu u ţutoj halji. Bila je zapanjena kada joj je Učitelj rekao da je dobila darshan Boţanske Majke i Bude u njemu. Kada bi Učitelj odlazio u Bombay ili negdje drugdje na nekoliko dana, ona ne bi imala posla, no to je uopće ne bi činilo sretnom. Dok bi se on nalazio daleko obuzimala bi je napetost i osjećala bi se loše. Uvijek je radosno iščekivala njegov povratak tako da ponovno moţe početi obavljati svoje poslove. 1994. godine ozbiljno ju je pogodila paraliza lica. To je bilo bolno iskustvo, no uz Učiteljevu njegu i liječenje homeopatskim lijekovima, u potpunosti se oporavila tako da je ponovno počela raditi. Kada joj je kasnije posao postao previše zamoran, bila je uposlena još jedna pomoćnica kako bi joj pomagala u kućanstvu. Učitelja smatra samim

105

Bogom i stoga misli da je vrlo sretna i povlaštena zato što radi za njega i prima njegove blagoslove. Mnoge su kućne pomoćnice osjećale znatiţelju zbog činjenice što Suman radi u kući jednog neţenje i što u kućanstvu nema niti jedne druge ţene. Pitale su je boji li se za svoju sigurnost, a ona im je u povjerenju i s poštovanjem rekla da Učitelj nije običan muškarac, već da je «deva purusha», i da se ona osjeća kao da ţivi u hramu, a ne u nekoj običnoj kući. Dok je bila bolesna i nije mogla raditi, i druge su pomoćnice koje su radile u toj kući izrazile svoje osjećaje sličnim riječima. Prema Učitelju su osjećale poštovanje, a sebe su smatrale sretnima zato što su radile za njega. Usred zaglušujuće kakofonije ţivota Postoji i iscjeljujuća Tišina, Daleko od boli prolaznosti Nalazi se sjaj vječne Istine. Kad osjetila miruju, a um je uravnoteţen, Zaplamsa svjetlost Duše, UzbuĎujući svaki ţivac u ekstazi blaţenstva I otkrivajući dotad nepoznati mir. Mladi je odvjetnik Uday prvi put sreo Učitelja 1992. godine kada su zajedno putovali na Deccan Queen od Bombaya do Pune. Počeli su razgovarati i razgovor je skrenuo na parapsihologiju. Pokazalo se da Udaya ta tema zanima i da ponešto i zna o tome, a Učitelj mu je znatiţeljno postavljao pitanja kao da ţeli od njega nešto naučiti. Uday je osjetio privlačnost prema tom mladom čovjeku koji je za sebe izjavio da je liječnik i da ţivi u Puni, i bio je sretan što je našao novog prijatelja. Kasnije, u Puni, dogovorio je susret s njim i otišao ga je posjetiti. U njegovom je domu vidio veliku kolekciju knjiga i bio je zadivljen raznolikošću tema koje su zanimale njegovog prijatelja. Uday je tek kasnije, preko nekih Učiteljevih sljedbenika, doznao za njegove velike moći i za njegovo uzvišeno duhovno stanje. Osjetio je strahopoštovanje i malo se povukao zato što ga je dotad poznavao i cijenio jedino kao prijatelja. I dalje se viĎao s Učiteljem koji ga je upoznao i s mnogim drugim ljudima, tako da mu se krug prijatelja, kao i broj poslovnih kontakata, proširio. Bavio se uglavnom zemljom i bio je pravni savjetnik nekih graĎevinskih poduzetnika za njihove buduće projekte. Ponekad je znao porazgovarati s Učiteljem da li da preuzme neki slučaj kada nije bio posve siguran u to da se radi o dobrom poslu. On bi ga upozorio da ne započne neki posao ako je iz toga mogao nastati problem, i Uday se uvjerio da ga je Učitelj zaista uvijek točno i pravovremeno upozoravao. Poštivao je Učitelja kao prijatelja i kao ostvarenu dušu s velikim moćima. Učitelj je bio i u Udayevom domu gdje je blagoslovio i njegovu ţenu i djecu. Rekao je da je i sam boravak u Učiteljevoj blizini prekrasno iskustvo, zato što se tada osjećao potpuno slobodno i smireno. Kad god bi, sjedeći u Učiteljevom društvu, izrazio neku ţelju, Učitelj bi mu rekao da će biti ispunjena.

106

Bio je zadivljen Učiteljevim jednostavnim načinom odijevanja, njegovim slobodnim kretanjem i činjenicom da se druţio s kim god je htio. Rekao je da Učitelj nije nametao nikakva ograničenja čak ni kad je davao upute za duhovni napredak, i to zato kako bi svatko mogao sačuvati svoju osobnost. Istaknuo je i Učiteljev pozitivan stav prema svemu. Čak i kada bi netko pokušao nauditi nekoj drugoj osobi, Učitelj nije nikad savjetovao uzvraćanje istom mjerom. Rekao je i to da bi volio provoditi mnogo više vremena s Učiteljem nego što je zbog posla zaista mogao. No mnogo se puta uvjerio da Učitelj točno zna kada on osjeća jaku ţelju da ga vidi; čini se da meĎu njima postoji telepatska komunikacija, zato što u tim situacijama Uday uvijek dobije poruku da ga Učitelj ţeli vidjeti. S druge strane, kada ima slobodnog vremena i misli da bi ga mogao provesti s Učiteljem i nazove ga pitajući ga je li slobodan, uvijek dobije negativan odgovor. Uday osjeća veliko poštovanje prema Učitelju, i osim što ga smatra svojim Guruom, od samog početka ga smatra i prijateljem. Sumrak prelazi u noćnu tminu Koja se budi u zoru sljedećeg dana, Sjeme mirno leţi u pljesnivoj zemlji Da bi se kasnije uzdiglo kao drvo koje će postati njišući zaklon. Izvedi nas, Učitelju, iz ovog promjenljivog svijeta U kraljevstvo Istine i Svjetlosti, Jer kao što cvijet mora umrijeti kako bi dao ţivot plodu, Tako i mi moramo napustiti dubine kako bismo dostigli visine. Rajinder je bio skroman, vitak mlad čovjek iz U.P. s prebivalištem u Bombayu, i radio je kao vozač taxija. Bio je sklon duhovnosti i uţivao je u čitanju duhovne literature u ţelji da zadovolji svoju ţeĎ za znanjem. Uvijek je neobično i zanimljivo promatrati kako poklonici stiţu do Učiteljevih stopala. Netko u takvim situacijama mora postati sredstvo koje će ih dovesti njihovom Guruu, a u Rajinderovom slučaju to je bio Gundu Rao, Učiteljev sljedbenik koji se zatekao u njegovom taxiju kao putnik. Gundu Raove oči su pale na knjigu o Gospodinu Shivi i o Shivaratriji koja je leţala u taxiju. Počeo je zapitkivati Rajindera što ga zanima u ţivotu i potom ga je odveo k Učitelju. To se dogodilo 1980. godine. Kasnije je Rajinder prestao raditi kao vozač taxija i počeo je voziti privatne automobile, no i od toga je odustao 1991. godine. Od onda je uvijek imao ţelju raditi za Učitelja, no ta mu se ţelja nije ostvarila. Rajindera su zanimale Tantra, Mantra i buĎenje kundalinija. Posjećivao je razne takozvane autoritete na tim područjima u ţelji da zadovolji svoju znatiţelju, no uvijek je bio zaveden na krivi put. Uglavnom su svi ti ljudi ţeljeli da on postane njihov učenik, on on je to odbijao. Jedan od njih je iskušao svoju «prayog» ili svoju zlu moć nad njim, tako da se našao u grdnoj nevolji iz koje ga je jedino Učitelj mogao izbaviti. Iz tog je iskustva izašao šokiran i potresen. Nakon što se oporavio od tog lošeg iskustva, Rajindera je preplavio osjećaj ljubavi prema Učitelju, i shvatio je da mu on ţeli dobro i da ga štiti. Rekao je i to da mu je Učitelj i otac i majka, i upravo to je prikazano u obliku Shive kao «Ardhanarishware».

107

Prilikom jedne njegove posjete Učitelju u Puni, Učitelj mu je rekao neka odmah krene k ocu zato jer ga tamo trebaju. No Rajinder je odugovlačio zato jer se upleo u neku obiteljsku diskusiju, a posljedica toga je bilo to da je ostao sa ţenom i djecom, tako da na koncu nije otišao. Tjedan dana kasnije nazvao je Učitelja rekavši mu je da mu je otac umro. Učitelj je to bio znao i zbog toga mu je bio govorio da ode k ocu. Rajinder je uvijek ţelio provoditi s Učiteljem više vremena nego što mu je on dopuštao. NagaĎao je da je razlog tome taj što se Učitelj ţelio više druţiti s ljudima iz viših slojeva društva, no njegove su bojazni postepeno bile odstranjene. Shvatio je da se Učitelj prema svima ponaša na jednak način, jer na koncu odabrao je upravo njega kao pratnju tijekom posjete jednoj ekskluzivnoj bombajskoj četvrti. Jednom je rekao Učitelju da se ne bi bio oţenio da ga je sreo ranije. A sada više nije htio imati djecu kako se ne bi upleo u daljnje obveze, no Učitelj mu je savjetovao da ipak podigne obitelj. Njegovo dvoje mlaĎe djece kojima je Učitelj dao imena jako voli Učitelja. I njegova ţena mu je odana i zaklinje se da joj jedino on moţe pomoći kod svih njenih fizičkih i svih ostalih problema. Rajinder je često imao financijskih problema i ljudi su ga puno puta prevarili, a Učitelj mu je pomagao da se izvuče iz tih nezgodnih situacija. Ponekad je u depresiji znao pomišljati na osvetu, no Učitelj bi ga uvijek obuzdao rekavši mu da treba razmišljati o vlastitoj karmi, a ostali neka se brinu o svojima. Bio je potpuno odan Učitelju. Rekao je da je on Sunce i da oko njega vidi čuda koja čini njegova shakti odnosno moć koja je poput sunčevih zraka. Nadalje, Rajinder je bio sredstvo uz pomoć kojeg su mnogi njegovi kolege dobili pomoć, i on osjeća da ga je Učitelj jednostavno upotrijebio poput nekog instrumenta. On je toliko odan Učitelju da ga i sama pomisao na to da bi ikada mogao napustiti tijelo uţasava. Kada mu je to jednom prilikom napomenuo, Učitelj se nasmijao rekavši, «Ali ja ću onda uzeti neko drugo i još bolje tijelo.» Kada mu je Rajinder odgovorio da je odan jedino njegovom sadašnjem tijelu, Učitelj mu je pojasnio sljedeće, «Upamti, niti jedan Guru nikada ne napušta svoje učenike. Oni su njegovi za sva buduća vremena.» Rajinder je rekao i to da je pokucao na mnoga vrata traţeći duhovno ispunjenje, no nije ga pronašao sve dok nije stigao do Učiteljevih stopala. Sada sluša upute svoga Gurua i njegove savjete o tome kako treba ţivjeti. Rekao je i to da Učitelj u svakom pogledu pazi na njega i da ga je spasio od svih njegovih problema. S velikom ljubavlju i poniznošću izjavio je i sljedeće, «Nikada ne mogu otplatiti dug koji dugujem Učitelju; jedino što se moţe dogoditi jest to da me on oslobodi tog duga.» Za Rajindera, Učitelj je sam Bog; jedino on je Brahma, Vishnu i Shiva. Kada zbog udaraca vjetrova sudbine Zatreperi unutarnje svjetlo, Tada dolaziš Ti, Učitelju, Prije nego što se svjetlo ugasi I umiriš ga svojom ljubavlju Tako da postane sjajno i svjetlo

108

I da put ispred nas Bude osvijetljen Tvojom svjetlošću. Bhola i Suresh, dvojica Učiteljevih poklonika, došli su k njemu u Punu 1995. godine. Ta su se dvojica skromnih i jednostavnih prijatelja iz Bombaya bavila proizvodnjom koţnih cipela. Bhola je čuo za Učitelja od Pandea, njegovog sljedbenika iz Nepala, i najzad ga je upoznao 1986. godine. Već pri prvom susretu osjetio je da Učitelj nije obični Guru, shvatio je da je on izvanredno Biće i smatrao se iznimno sretnim zato što je došao u kontakt s njim. U to je vrijeme Bhola imao poteškoća u poslu, a njegova proizvodnja cipela nalazila se na mrtvoj točci. Razgovarao je s Učiteljem o tim svojim problemima, a on mu je rekao da neko vrijeme izvodi odreĎene obrede, i osim toga poslao ga je u hram Triambakeshwar rekavši mu da se tamo moli. Bhola je to i učinio, no situacija se nije popravila tako da je već počeo očajavati. Ponovno je otišao k Učitelju i zatraţio je od njega savjet. Rekao je da će, ako se situacija ne promijeni, početi razmišljati o tome da napusti Bombay i da ode u Agru. Učitelj ga je uvjeravao da će to teško razdoblje ubrzo doći kraju i da će nakon njega početi napredak. Objasnio je Bholi da je za njega prava tričarija riješiti takvu situaciju; mogao je to učiniti na vrlo jednostavan način, no ponekad je bolje odraditi karme i odstraniti prepreke, a tek onda nastaviti dalje. Učitelj ga je prisilio da proĎe kroz to razdoblje prepuno iskušenja i pritom je cijelo vrijeme bio uz njega. Tada je Bhola shvatio prirodu pomoći koju mu je Učitelj pruţao. Nešto kasnije ugledao ga je u snu kako traţi od njega ključeve njegovih poslovnih prostorija i kako ih otključava, a ubrzo nakon toga njegov je posao ponovno počeo funkcionirati i danas je sasvim lijepo uhodan. Jednog popodneva Učitelj ga je nazvao i pozvao ga k sebi. Bhola je bio presretan zbog toga i bio je kod njega već za pola sata. Učitelj se raspričao, a u sedam sati navečer rekao mu je da se vrati kući, i prije odlaska dao mu je jedan cvijet. Kada je stigao kući, bio je šokiran i potresen saznavši da mu se kćerka udala bez njegovog znanja. Nekoliko je minuta osjećao bijes i potpuno je izgubio ravnoteţu, no ubrzo se smirio i ponovno je počeo racionalno razmišljati. Začudio se načinu na koji je Učitelj djelovao i pitao se zbog čega ga je zadrţavao kod sebe cijelo vrijeme dok se obavljao obred vjenčanja. Onda je shvatio da se to moţda dogodilo u najboljem interesu svih njih. Moţda se upravo tako trebalo dogoditi, a da je došao kući ranije, ishod svega toga mogao je biti katastrofalan. Priznao je i to da se njegova kćerka nalazi u vrlo sretnom braku s dvoje djece. Bhola smatra Učitelja Bogom i on mu je sve u ţivotu, a kad god se suoči s problemima, uvijek traţi njegov savjet. Jednom je tako bio zabrinut i napet i otišao je k njemu po savjet, a on ga je smirio rekavši mu, «Ne moţe ti se ništa dogoditi čak i ako pored tebe eksplodira bomba.» Drugom je zgodom bio deprimiran i potraţio je Učitelja koji ga je uputio da ode u hram Triambakeshwar, a Bhola ga je zapitao, «Zašto me sada šalješ tamo kada si mi jednom prilikom rekao da mi molitva u tom hramu uopće nije pomogla u poslu.» Učitelj mu je odrešito odgovorio, «Nemoj dovoditi u pitanje ono što govorim; čak i ako ti kaţem da skočiš u bunar, učini to.»

109

Guru, sa svojim sveobuhvatnim pogledom, ima za sve neke svoje razloge i ne mora ih objašnjavati svojim poklonicima, a od njih se traţi potpuna vjera i bezuvjetna poslušnost. Bhola je doveo Učitelju svog prijatelja Suresha u vrijeme kada se nalazio u vrlo lošem psihičkom stanju. MlaĎi brat mu je bio poginuo nesretnim slučajem, njegova ţena je mjesec dana kasnije izvršila samoubojstvo, a iza njih je ostalo dvoje djece. Kada je Bhola izvijestio Učitelja o nesreći svoga prijatelja, on mu je rekao da mu dovede Suresha i da donese horoskop njegovog mrtvog brata. Proučivši horoskop predvidio je da će se u obitelji dogoditi još jedan smrtni slučaj, i rekao im je da odu u hram Triambakeshwar i da tamo izvedu odreĎenu molitvu. Nakon što su otišli u hram, uslijedila je smrt jedne starije roĎakinje. I sam Učitelj je otišao u hram Triambakeshwar na dan kada su Bhola i Suresh otišli tamo moliti. Za vrijeme Navaratri 1992. godine, jedan je duh ušao u tijelo sedamnaestogodišnjeg Sureshovog sina Vijaya. Razgovarajući s njim otkrili su da se radi o duhu muslimana po imenu Abdul koji je zatraţio da ga odvedu na mazar, a poslije toga u Haji Pir u Rajasthanu. Učinili su sve što je traţio, no duh svejedno nije htio napustiti tijelo, i ponekad je mučio dječaka koji bi tada postajao nasilan. Kada je Suresh razgovarao o tome s Učiteljem, on mu je rekao da dovede dječaka u Punu. Tada je Vijay došao u Punu u pratnji Bhole i Suresha. Učitelj je zapitao duha da li ţeli biti njegov prijatelj ili učenik, a Abdul je odlučio postati njegovim učenikom i dotaknuo mu je stopala. Potom je Učitelj naloţio Vijayu da ode u odreĎenu Dargu u predgraĎu Bombaya, i od tada je Vijay posjećuje svake nedjelje, a duh je miran i dopušta mu da se bavi svojim uobičajenim poslovima. Suresh se s udivljenjem prisjetio kako se Učitelj jednom pojavio Vijayu u snu, predao mu je ključeve novog automobila koji je tamo bio parkiran, i sam je ušao u njega i zatraţio je od Vijaya da ga vozi. Tri mjeseca kasnije obitelj je kupila novi automobil iako je Suresh rekao da tada još nisu mogli niti sanjati da će to učiniti. Suresh kaţe da njegov ţivot teče glatko od dana kada je sreo Učitelja, a i on i Bhola osjećaju nemir ako ga neko vrijeme ne uspiju vidjeti. Bhola je, prepun ljubavi prema Učitelju, izjavio da njega nitko ne moţe zaista poznavati zato što je on van ljudske moći shvaćanja. Ti si vrhunac savršenstva I vrhunac mudrosti, Ocean Ljubavi I utjelovljenje sućuti. Kakve li to prošle zasluge imamo, Učitelju, Da preplavljeni ljubavlju sjedimo pred Tvojim stopalima, Dok Tvoji blagoslovi donose cijelom našem biću Dosad nepoznato ushićenje I okreću naša srca i duše Prema nepromjenljivom i vječnom ushitu Prema Tebi.

110

Pradeep, dobar poznavatelj puja i raznih obreda, bio je pujari u poznatom hramu Mahalaxmi u Bombayu. Upoznao je Učitelja 1984. godine kao mladić od dvadeset i tri godine. Bio je prijatelj Učiteljevog mlaĎeg brata koji mu je pomagao kod učenja. I Pradeepov je otac bio pujari u tom istom hramu. Naravno da je, dolazeći iz takvog okruţenja, imao duhovne sklonosti. U potrazi za Istinom, lutao je naokolo i sretao se sa svim svetim ljudima do kojih je mogao doći. Nadugo bi razgovarao s mnogim sadhuima i isposnicima, ali nekako je osjećao da svaki od njih priča o sebi i da širi svoju vjeru omalovaţavajući pritom ostale. U svemu tome je vidio sebičnost i nije nalazio zadovoljenje. Jednom se sreo u hramu sa svojim prijateljem, Učiteljevim bratom. Razgovarali su o yantrama, a on mu je rekao da ih njegov brat i sam izraĎuje. Pradeep je bio zbunjen i nije mu baš povjerovao. No sljedećeg je dana otišao k Učitelju o kojem je toliko slušao od svog prijatelja. Bio je zaprepašten kada ga je vidio jer nije očekivao da će sresti nekog tako mladog i sumnjao je da moţe puno toga znati. Dok su razgovarali, Učitelj je postavljao Pradeepu puno pitanja i pokazivao je veliku ţelju da sluša o raznim pujama i obredima o kojima je Pradeep, kao pujari, tako puno znao. Pradeep je pričao i objašnjavao mu razne obrede i postupke, a u Učiteljevim je očima primijetio neduţnost koja se rijetko susreće. Pradeep je rekao da, zbog svih mantri i rituala kojima se bavi, ima intuitivnu moć čitanja misli ljudi koji se nalaze pred njim, a Učitelja je doţivio kao nevinu i čistu osobu. Dok su, tijekom jednog od njihovih kasnijih susreta, razgovarali o čudima, Učitelj je dao Pradeepu malo vibhutija koji je netom prije toga bio materijalizirao jednostavnim zamahom ruke po zraku. Pradeep je isprva skeptično pomislio da se radi o triku, no pogledavši Učiteljeve šake i ruke shvatio je da se ne moţe raditi o triku zato što Učitelj nije na sebi imao čak niti košulju. Jednog dana, šest mjeseci od njegovog prvog susreta s Učiteljem, Pradeep je sjedio zadubljen u misli o vlastitom ţivotu, i iznenada je shvatio da mu se dogodila značajna promjena. Shvatio je da je manje sebičan, da je pozitivniji u svojim razmišljanjima, i da je definitivno materijalno uspješniji zato što je zaraĎivao više novaca i imao bolji poloţaj. TakoĎer je shvatio da su, bez obzira na to koju mantru pjeva, rezultati očitiji, i da se ostvaruju u kraćem vremenskom razdoblju nego ranije. Osim toga, shvatio je da je bio postao vrlo egoističan i da se zapravo bio ponašao vrlo nerazumno s ljudima koji su mu dolazili traţeći njegovu pomoć. Ranije je bio postigao siddhi Hanuman mantre i mnogo se puta sve što bi rekao pokazalo istinitim. To mu je dalo osjećaj moći, veliki ego i lošu narav. Čak i kada bi mu dolazili postariji ljudi ili ljudi višeg društvenog poloţaja, njegovo bi ponašanje bilo grubo, usprkos tome što bi oni šutjeli zbog straha koji bi osjećali. Kada je shvatio taj svoj nedostatak, jako se uznemirio i povjerio se Učitelju, a on mu je rekao da se u njegovoj prirodi pojačao tamasični element. Rekao mu je da radi Shiva sadhanu i da pjeva Mahamrituanjay mantru što mu je pomoglo u prevladavanju tog problema. Pradeep je rekao da je i ranije bio dobivao mantre za razne probleme i da se uvijek osjećao kao dijete kada dobije čokoladu.

111

Neko je vrijeme bio u bliskom dodiru s Učiteljem. Znali su zajedno otići u predgraĎe Bombaya po ayurvedske lijekove na koje je Učitelj trošio puno novaca, no uvijek ih je davao besplatno onima koji su ih trebali. Pradeep je uočio i to da se Učitelj u trgovinama nikad nije cjenkao, već je plaćao koji god bi iznos od njega traţili. Pradeep je u razgovorima s Učiteljem znao reći da bi se čovjek kome je namjerno naneseno zlo trebao osvetiti i vratiti milo za drago. No Učitelj je drugačije razmišljao i govorio mu je da su tu u pitanju karme i da se u njih ne smijemo miješati. Svatko plaća za ono što čini, i mi nikada ne smijemo učiniti ništa loše. Pradeep je uočio i to da se Učitelj, čak i kada je znao da ga netko vara, i dalje pristojno ponašao prema toj osobi, i ne bi je niti napadao niti sramotio. Još jedna strana Učiteljeve osobnosti je ostavila dojam na Pradeepa, a to je činjenica da je sa svim ljudima s kojima se sretao, neovisno o njihovom poloţaju, razgovarao na jednak način, i prema svima se ponašao jednako. Njemu je bilo potpuno svejedno da li se radilo o sadhuu, vozaču rikše ili o bogatom poslovnom čovjeku. Ponašao se ljubazno čak i prema osobama za koje je Pradeep smatrao da su bezvrijedne i kojih se klonio. Tijekom godina uvidio je da Učitelj nije nikad nikog iskoristio za vlastite ciljeve, niti je ikada uzeo išta od ikoga, i zapravo je shvatio kako drugi ljudi iskorištavaju njega. Pradeep je rekao kako je za Učitelja bolno ţivjeti u onečišćenoj atmosferi ovoga svijeta koja je zapravo mješavina prljavština raznih vrsta uključivši i misaone emanacije. Učitelj je potpuno čist, on je poput prekrasnog bijelog ljiljana prisiljenog da raste u tmurnoj atmosferi. Njegovo pušenje i glavobolje jako su povezani s negativnim ţivotnim okolišem u kojem je ţivio. No s druge strane, njega ništa nije moglo dodirnuti, ništa ga nije moglo promijeniti niti okaljati, jer on je zauvijek čist i besprijekoran. Oblikovan u finom odljevu nepoznatom svijetu Ti nisi samo lijep, već posjeduješ nadnaravnu ljupkost, Ti si čistiji od čistoće same, Učitelju, Ljepote bez premca, bez i najmanje mrlje Iako si na zemlji, ustoličen si na vrhu. Ova ravan nije nikad odnjegovala ljepši pupoljak Niti je ikad pokazala blistaviji dragi kamen, Ti si pjesma dubine i ljepote bez premca I proţimaš svako srce dosad nepoznatim skladom. Rekao je i to da je Učitelj poput generatora: gdje god ode širi radost i dobro zdravlje. Njegove vibracije su poput jake struje koja je, kad uĎe u nečiji dom, svima od koristi, bez obzira da li se radi o pokloniku ili o nekom drugom. TakoĎer je primijetio i to da bi se, kad god bi Učitelj ušao u neku trgovinu, tamo odmah stvorile i mušterije, a vlasnik bi iz njegovog dolaska izvukao korist. Često se dogaĎalo da trgovina postane tako pretrpana da bi Učitelj bio tek naknadno posluţen. Vlasnici trgovina u koje je odlazio shvatili su što se dogaĎa, pa su mu znali ponuditi šalicu čaja i zatraţiti od njega da ostane neko vrijeme znajući da će od toga imati koristi, što se Pradeepu nije sviĎalo jer je smatrao da ga iskorištavaju.

112

Uočio je i Učiteljevu istinsku brigu za ljude. Ako bi čuo da je netko bolestan, to bi mu se stalno vrzmalo u mislima. Znalo se dogoditi da pacijentovi članovi obitelji noću spavaju, a Učitelj bi se brinuo i stalno bi se telefonski raspitivao o njegovom zdravstvenom stanju. «Dharma, mantra, Yoga i Jnana dolaze kasnije,» rekao je Pradeep. Neprocjenjiva poduka koju je dobio od Učitelja je ta da ljubav, sućut i razlučivanje izmeĎu dobra i zla dolaze na prvo mjesto, i čak i samo s time moţe se postići i ono najviše. Pradeep je pričao i o knjigama koje je Učitelj neprestano kupovao. Trošio je mnogo novaca na njih iako ih nikada nije čitao. No začudo znao je sve što se nalazilo u svakoj od njih. Pradeep je često bio s Učiteljem dok bi birao knjige po knjiţarama, a kad bi zatraţio od Pradeepa da odabere neku knjigu, on bi uvijek birao jeftinije. No Učitelj je uvijek odmah znao što hoće, i kupovao je knjige neovisno o njihovoj cijeni. Pradeep je još rekao da se smirio otkad je prestao previše razmišljati i otkad je obuzdao svoje pretjerano zanimanje za knjige i ţelju da čita jednu za drugom. Provodio je dane izvršavajući svoje duţnosti i ne zabrinjavajući se zbog onog što se nalazi pred njim. Taj mir i sreća bili su rezultat njegove potpune predaje pred Učiteljevim stopalima. «Ranije sam znao pasti u depresiju kada bi Učitelj odlazio u Punu. No sada znam da je on s nama kad god pomislimo na njega,» izjavio je. Pradeep je dodao i to da se Učitelj sa svime šali i poigrava. No u hramu ga je vidio kao Gospodina Shivu i čak i kao Boţansku Majku. «Učitelj je doista prijatelj, brat i Guru,» ustvrdio je Pradeep shrvan osjećajima. 15. Prisni odnosi Svjetlost Tvoga Bića osvjetljava nam put Na svakom našem koraku ţivotnim putem, Ţar Tvoje ljubavi štiti nas uvijek Kad ledeni vjetrovi sudbine otpuhnu naš mir, Uvijek si s nama i pruţaš nam ruke Kako bi nam ulio vjeru i hrabrost za suočavanje sa svime što ţivot donosi.

Baš kao što se rijeka mora uliti u ocean kako bi u njemu pronašla počinak I mi, ovako nepostojani i lakoumni, jurimo prema Tebi. Veza izmeĎu brata i sestre je sveta u našoj kulturi. Sretna je ona sestra koja se osjeća sigurnom i zaštićenom zbog bratove ljubavi, a to vrijedi i za brata koji se u ţivotnim obratima uvijek moţe osloniti na svoju sestru. Kanta je bila Učiteljeva sestrična, ali obzirom na ljubav koja ih je vezivala, ona mu je bila kao sestra koju nije imao. Dobro je poznavala Učitelja zato što je od djetinjstva boravila u njegovom domu u Bombayu, i bila je poput člana obitelji. Bila je bliska s njegovim roditeljima, i iako po godinama bliţa njegovom bratu, osjećala je veću bliskost s Učiteljem. Osjećali su njeţnost jedno prema drugome, a on joj je nadjenuo jedno posebno ime, Kutni. Naravno da su se, poput ostale braće i sestara, znali i posvaĎati.

113

Kanta je od ranoga djetinjstva smatrala Učitelja drukčijim od drugih ljudi zato što se činilo da zna više od svojih vršnjaka. Bio joj je rekao da će njena braća koja su boravila u inozemstvu promijeniti i mjesto boravka i posao, i to se zaista i ostvarilo. Iako joj je on bio roĎak poput ostalih roĎaka, cijelo je vrijeme imala osjećaj da je on nešto posebno. Cijelog se ţivota ugledala na njega, s njim se osjećala sigurnim, i uvijek je traţila da je savjetuje. Ponekad se mjesecima nisu uspijevali vidjeti, ali kad god ga je trebala i kad je razmišljala o njemu, on bi je nazvao, tako da je imala osjećaj da meĎu njima postoji telepatska veza. Dok je kao malena djevojčica ţivjela u Učiteljevom domu u Bombayu, znali su razgovarati do kasnih noćnih sati, i često joj je pričao priče o duhovima. Jedne je noći bez daha slušala jednu od tih priča, a kako poslije toga od straha nije mogla zaspati, poţeljela je društvo i odlučila je otići u Učiteljevu sobu. No kad je otvorila vrata njegove sobe, bila je zapanjena onime što je vidjela. Ugledala ga je kako sjedi potpuno uspravno u lotosu, zatvorenih očiju i u dubokoj meditaciji. Nikada nije nikoga vidjela u ovakvoj situaciji, a kamoli brata s kojim se uvijek zabavljala. Zazvala ga je više puta, no nije dobila nikakav odgovor. Bila je pomalo uplašena, dodirivala ga je i tresla, no on je nepomično sjedio, izgubljen u nekom nepoznatom svijetu. Potom je neko vrijeme jednostavno sjedila i promatrala ga, a kad ga je sljedećeg jutra pitala što je radio, on ju je ismijao rekavši joj da je vjerojatno vidjela nekog duha. Kasnije je postala svjesna njegove prave prirode i primijetila je da bi mu, kad god bi izašao iz sobe nakon meditacije, oči bile crvene, i nije ţelio da ga tada nitko dodiruje niti da mu se obraća. Odrasla je, i kad joj je pribliţilo vrijeme udaje, Učitelj joj je pomogao pri odabiru ţivotnog suputnika. Upoznali su je s više mladića, kao što je običaj u Indiji kod ugovorenih vjenčanja. Svaki put kada bi se vratila kući nakon susreta s potencijalnim suprugom, Učitelj bi joj rekao je li on pravi za nju. To se nastavilo dogod nije upoznala muškarca koji joj je trebao postati suprug, a Učitelj je potvrdio da je on zaista pravi za nju. Sve se to odvilo iako Učitelj osobno nikada nije upoznao niti jednog od tih mladića! Bila je sretna nakon udaje za Harisha. MeĎutim, on je tijekom dana bio uvijek dugo odsutan zbog posla, a ona se naravno dosaĎivala. Znala je često nazvati Učitelja i pitati ga je li to bio ţivot kakav je htio da vodi. A onda joj je jednog dana rekao da ne brine zato što će njen suprug dobiti takav posao uz koji će moći provoditi kod kuće puno više vremena, i da se moţe čak dogoditi da ona poţeli da ne bude toliko s njom. Kao što je Učitelj prorekao, Harish je promijenio posao i dobio je drugi s boljim radnim vremenom pogodnijim za obiteljski sklad, i mogao je više vremena posvetiti svojoj supruzi. Kada je rodila prvo dijete, Kanta je prošla kroz teško razdoblje; došlo je do komplikacija, i liječnik je rekao da će se moći spasiti ili majka ili dijete. No Učitelj joj je rekao da će to iskušenje dobro završiti, i da će dobiti zdravu bebu. Bio je kraj nje cijelo to vrijeme, i ispostavilo se da je imao pravo. 1994. godine ponovno je došlo do komplikacija i bila je neophodna operacija. Traţila je od Učitelja da bude s njom, ali on nije mogao biti s njom fizički, no kad je anestezija počela djelovati, ugledala ga je kraj sebe obučenog u bijelo, i to ju je utješilo. Kada je povratila svijest, ponovno je osjetila njegovu prisutnost, tako da se osjetila sigurnom. Ubrzo se vratila kući, a Učitelj ju je nazvao da čuje kako je, no ona je znala da je cijelo vrijeme bio uz nju! MeĎutim, njen je suprug bio pomalo povrijeĎen zato što se Učitelj nije pojavio u bolnici.

114

Kad je bila vrlo mlada, Učitelj joj je dao malo “vibhutija” ili svetog pepela, a ona je uvijek imala osjećaj da je on štiti i da je vodi neka viša sila. Kasnije je sa svojim dvjema kćerkama preselila u Punu, a suprug joj je ostao u Bombayu i posjećivao ih je preko vikenda. Učitelj joj je dao drvenu statuu Gospodina Ganapatija rekavši joj da će je ona čuvati od velikih nesreća. Kada je 1993. godine jaki zemljotres potresao zemlju i zgrade u Maharashtri, Kanta je bila sama u stanu sa svoje dvije djevojčice. Začula je tresak, a kada je sve bilo gotovo, prošetala je po kući da vidi da li se dogodila nekakva šteta. Sve je bilo potpuno netaknuto i na svome mjestu, ništa nije čak niti palo, izuzev statue Gospodina Ganapatija koja je leţala na podu. Bila je istinski iznenaĎena kad je shvatila da je upravo taj zvuk čula, a duboko u sebi je znala da ju je Gospodin Ganesha spasio od nesreće. Kada se s kćerima preselila u Punu iako joj je suprug zadrţao posao u Bombayu, traţila je od Učitelja da je savjetuje. Često se osjećala usamljenom i pitala ga je što je čeka u budućnosti, a on joj je odgovorio da će njen suprug za tri mjeseca dobiti vrlo dobar posao u Puni, odnosno da će mu netko pristupiti s ponudom za posao. To se i dogodilo i za tri su mjeseca bili zajedno. Učitelj je imao svoje prste u svim odlukama koje je Kanta donosila u ţivotu. Obraćala mu se s osobnim problemima, s financijskim problemima, oko ulaganja itd., a on ju je kroz sve to vodio. U potpunosti je vjerovala u njegovu mudrost i sposobnosti, i znala je da će sve što on kaţe donijeti dobrobit i njoj i njenoj obitelji. Kantine kćeri su jako voljele Učitelja kojega su zvale ujakom. Čarobni trikovi koje je izvodio za njih pobuĎivali su njihovu radoznalost, a on je oduvijek bio njihov miljenik i uţivale su u njegovom društvu. Jednom je cijela obitelj zajedno s Učiteljem otišla posjetiti veliki stan koji su kupili, iako još nisu bili uselili u njega, i sa sobom su ponijeli čaj, mlijeko i šećer s namjerom da si tamo skuhaju čaj. No, na svoje razočaranje, shvatili su da u slavini nema vode. Djevojčice su se umiljavale Učitelju i namamile su ga da primijeni svoje čarolije kako bi dobili vode, i potom je rekao Kanti da još jednom otvori slavinu i da provjeri situaciju. Iz slavine je iznenada pokuljala voda, ali Učitelj im je rekao da je odmah iskoriste zato što će to potrajati samo pet minuta. Točno nakon pet minuta slavine su opet postale suhe. U razgovoru sa straţarom otkrili su da u nadzemnim spremištima za vodu uopće nema vode zato što su ih ispraznili kako bi ih mogli očistiti. Kod Kante se razvila velika vjera u Shirdi Sai Babu i provodila je dosta vremena u štovanju toga sveca. Doţivjela je mnoga lijepa iskustva i osjećala se blagoslovljenom, a u vlastitom je srcu osjećala da ju je sam Učitelj doveo do Shirdi Sai Babe kako bi pronašla ispunjenje u ljubavi svoga Gurua. Oduvijek je u Učitelju traţila utjehu i imala je apsolutno povjerenje u njega. Dobila je i mantru od njega i rekla je da nikada neće ništa učiniti protivno njegovim ţeljama. MeĎutim, ne smatra ga Bogom, moţda i zbog veze meĎu njima koja potječe još iz djetinjstva. No priznaje da on nije obični smrtnik; drţi ga Boţjim glasnikom i riznicom mudrosti i moći. Primijetila je i to da Učitelj izgleda drugačije kada je okruţen svojim poklonicima koji mu s poštovanjem dodiruju stopala. Kanta kaţe i to da Učitelj ima osjećajnu prirodu i meko srce, kao i to da on duboko suosjeća s ljudima u nevolji. Vidjela ga je tijekom njegovih stresnih razdoblja kada je njegov nećak Harshoo kao dijete bio ozbiljno bolestan od leukemije, kao i za vrijeme

115

bolesti njegovog vlastitog oca. Kanta je sigurna da je Učitelj često preuzimao na sebe patnje drugih ljudi, i bila je uvjerena da je to napravio i u Harshoovom slučaju zato što od onda njegovo zdravlje nikad više nije bilo isto. Bila je uz Učitelja i uz njegovu obitelj tijekom mnogih kriza, kao na primjer onda kada mu je umro otac. Ona duboko vjeruje da je on iznad svih ostalih ljudi. Njen suprug ga smatra iznimno dobrim ljudskim bićem, no ne moţe se pomiriti s time da je moguće postojanje visoko razvijenih bića koja posjeduju velike moći. Kanta kaţe da je primijetila jako malo promjena u Učiteljevom izgledu tijekom godina, i da izgleda jednako mladoliko kao i nekada. A Učitelj kaţe da ga jednoga dana, kada se moţda bude pojavio na njenim vratima kao starac ili kao prosjak, Kanta neće uopće prepoznati, dok ona tome ţestoko protuslovi. No s Učiteljem se nikada ne moţe znati, zato što njegovim igrama nema kraja. Iako Kanta ne vidi u Učitelju Boga, ipak je zaključila riječima da, čak i kada bi Bog sišao na zemlju, bio bi utjelovljen u ljudsko tijelo. Zvuk potoka koji rumori preko oblutaka Njihanje borova dok uzdišući pjevaju, Miris svjeţe pokošene trave Lepršanje krila dok ptice poskakuju i lete U našim srcima pobuĎuju osjećaj čuĎenja I neobične i opojne radosti zbog divota prirode. Zadubljeni u razmišljanja o tvojoj ljubavi, Učitelju I o bezbroj načina na koje ona dodiruje naše ţivote Kao što cvijeće zadrhti pri dodiru povjetarca, Srce se izgubi u čaroliji tvoga Bića A duša je ushićena pukom radošću ţivljenja. Sudhir je bio veseo, dobrodušan i zdepast muškarac, i upoznao je Učitelja preko nekog prijatelja. Bio je arhitekt i ţivio je u Panvelu. Osjećao je duhovne sklonosti od svoje jedanaeste godine i uţivao je u čitanju duhovnih knjiga. Ispričao je kako je jednom prilikom posjetio Alandi; tamo se otišao pokloniti kipu Gospodina Gnyaneshware i tom je prilikom osjetio da je dobio blagoslov od tog sveca, a nakon toga je upoznao Učitelja. Bio je čuo za Učitelja i osjećao je veliku ţelju da ga upozna. Jedan njegov prijatelj ga je poznavao i često se susretao s njim u njegovoj radionici, a to je bilo u vrijeme kada je Učitelj započinjao sa svojim poslom s mirisnim štapićima. Na Guru Purnimu 1976. godine Sudhir je otišao s tim prijateljem k Učitelju, i dobio je od njega kokosov orah koji i dan danas čuva. Učitelj je tog dana nosio malu od rudrakshe i govorio mu je o duhovnim temama. Kasnije ga je posjetio u njegovom domu u Panvelu kako bi blagoslovio i njega i njegovu obitelj. U godinama koje su uslijedile, Sudhir se zbliţio s Učiteljem, i povremeno su zajedno putovali u Lonavalu i Khandalu u Sudhirovom jako starom automobilu. Prilikom jedne od tih posjeta Panvelu bila je prisutna i Sudhirova majka koja je postala Učiteljeva poklonica. Sudhir se prisjeća kako se za vrijeme tih putovanja s Učiteljem uvijek bojao da će umrijeti

116

od gladi zato što je Učitelj jeo vrlo malo u usporedbi s njim, i nije ga štedio svojih šala na račun njegovog velikog apetita. Sudhir je uvidio da se Učitelj uvelike razlikuje od ostalih Gurua za koje je čuo, zato što je znao poklonike činiti malodušnima, i općenito nije nikoga poticao u tome da ga često posjećuje. Učiteljev je pristup bio prijateljski, i iako ga nisu zanimale svjetovne stvari, podučavao je i davao savjete svakome tko bi mu došao. Sudhir je jako puno naučio od Učitelja o tome kako se treba ponašati i ţivjeti. Shvatio je i to da Učitelj nema dogmatski i bahat stav prema onima koji mu dolaze; ukazivao bi im na to kojim putem trebaju krenuti i onda bi ih puštao da hodaju njime. TakoĎer je primijetio da se Učitelj rijetko uzrujava, iako ga je ponekad znao vidjeti ljutitog. No njega se ne moţe uzeti zdravo za gotovo, jer on zna ponekad biti i nepredvidljiv. Vidio je Učitelja kako se rješava onih koje nije htio kraj sebe. Znao je kako to treba učiniti; te bi ljude zbunio na način da bi postupao potpuno suprotno njihovim očekivanjima i unaprijed stvorenim zaključcima, tako da nisu mogli niti pretpostaviti što se zapravo dogaĎa.

Sudhir je bio s Učiteljem u razdoblju kada je kovao planove o kolibi u brdima, ali na koncu se zadovoljio s malim stanom s terasom u Puni. Jedne je večeri zajedno s njim sjedio na toj terasi i ugledao je takvu bijelu svjetlost koja ga je u potpunosti zapanjila. Mislio je da je cijela Puna bila osvijetljena tim blistavim svjetlom, kao i to da će o tome sigurno pisati u novinama idućeg dana. No kada je ujutro pogledao novine, o tom dogaĎaju nije bilo niti spomena. U vrijeme kada se to dogodilo, Učitelj se samo nasmijao na to. Kada ga je Sudhir kasnije pitao o tome, ponovno se nije niti osvrnuo na taj dogaĎaj. Pokazao je Sudhiru samo nakratko svoju veliku moć i blistavilo. Da li se ocean moţe po kapi Poznati Ili po zrnu pijeska velika pustinja? Vidi se tek letimičan pogled, bljesak Skrivene moći, snage Nepoznate. Jednom je prilikom Sudhir bio s Učiteljem koji je bio u pjesničkom raspoloţenju, a iz usta su mu tijekom cijele noći izlazile riječi iznimne poetske ljepote i dubine. Idućeg jutra Sudhir je bio pospan i umoran, no Učitelj je bio svjeţ i pun snage kao da se tijekom cijele noći odmarao. Na jednom od njihovih brojnih putovanja, Sudhir je otišao s Učiteljem i u Palitanu poznatu po svojim Jain hramovima. Čekao ga je s kartama na Bombayskom aerodromu, a Učitelj je kasnio iako je gotovo bilo vrijeme za check in. Ugledao ga je kako dolazi u posljednjem trenutku i bio je iznenaĎen sjajem koji je izbijao iz njega. Nije se mogao suzdrţati i rekao mu je sljedeće, “Danas izgledaš drugačije.” Stigli su u Palitanu i posjetili su hramove kao i neke muslimanske mazhare. Na vrhu jednog tamošnjeg brda neki su Jain svećenici uz pomoć yantre izvodili puju. Dok su ih promatrali, Učitelj je ukazao svećenicima na to da su yantru postavili na krivi način, a oni su ga iznenaĎeno zapitali da li je i on Jain. Potom su Učitelj i Sudhir mirno otišli s toga mjesta. Jednom je imao financijskih problema i spomenuo je to Učitelju koji mu je usput rekao da će zaraditi pet lakha, i da će tako njegovi problemi biti riješeni. Ubrzo nakon toga, Sudhir je ugovorio jedan dobar posao i dobio je samo pola iznosa od onoga koji mu je spomenuo Učitelj, dok su ga za drugu polovicu prevarili. Bio je zabrinut zbog sestrine udaje; naime, nikako joj nisu uspijevali pronaći odgovarajućeg ţenika. Kada su o tome porazgovarali s Učiteljem, on im je rekao da ne

117

moraju brinuti zato što će se ona uskoro udati. I zaista, vjenčanje je odrţano u roku od pet dana. Bili su zabrinuti zbog financijskih ograničenja, no sve je proteklo vrlo dobro. Učitelj je pomogao i Sudhirovoj majci u vrijeme kada se morala podvrgnuti operaciji očne mrene. Bila je gotovo izgubila vid na jednom oku, a sada je morala na operaciju zbog očne mrene. Učitelj joj je rekao da će joj vid biti netaknut sve do kraja ţivota. Dovezli su je u operacijsku dvoranu, no očni kirurg je promijenio mišljenje i rekao je da ne moţe na operaciju zato što postoji šansa, iako mala, da više uopće ne vidi na oko s mrenom. Cijeloj je obitelji laknulo, i zahvaljivali su Učitelju zato što su shvaćali da nije uobičajeno da kirurg u ovoj fazi promijeni mišljenje. Sudhir je ustvrdio da je Učiteljeva priroda vrlo prilagodljiva i susretljiva. Čini se kao da se svugdje osjeća ugodno, i, kada je kod nekog u posjeti, nikada ne odaje dojam kao da sve nije onako kako bi trebalo biti. Što se sadhane tiče, rekao mu je da nije vaţno ako čovjek ne moţe raditi ono što mu je propisao, zato što će se sve dogoditi u svoje vrijeme. Sudhirova supruga Asha je bila Učiteljeva poklonica, i jednom ga je ugledala u snu sa Gospodinom Shivom. Učitelj je odveo cijelu obitelj u hram Triambakeshwar, a jednom je za njih u njihovom domu izveo yajnu. Učitelj je blagoslovio i Sudhirovu djecu, Chinmayu i Divyu, i dao im je mantre. Njegov sin Chinmaya je još kao dijete imao običaj meditirati u lotosu, i osjećao je savršenu vjeru u Učitelja. On, inače kompjuterski inţinjer, rekao je da se nikad nije osjećao samim, kao i to da osjeća da ga Učitelj u potpunosti podrţava. Sudhirova kćerka Divya takoĎer se oslanjala na Učitelja. Jednom je bila jako uznemirena zbog nadolazećih ispita tako da ga je nazvala, a kada je čula kako joj govori “Jai Shambhu”, osjetila se obodrenom i ohrabrenom, i postigla je dobre rezultate. Sudhir je oduvijek osjećao iznimno poštovanje prema načelima Sanatana Dharme ili Vječne Dharme, no kad god se o tome raspitivao kod intelektualaca, oni bi mu odgovarali da su drevni zakoni u svetim tekstovima zastarjeli. On je smatrao da bi netko trebao artikulirati te principe u moderne izraze, ili ih prenijeti na znanstveni način, odnosno vibracije mantri, oscilacije OMA itd., tako da inteligentni i ultra moderni ljudi današnjice uspiju spoznati kozmičku prisutnost. Nakon dolaska u dodir s Učiteljem, Sudhir je shvatio da on u sebi spaja i moderno i drevno, jer vječno je nepromjenljivo iako se moţe izraziti na različite načine. Ustvrdio je i to da je, zbog svog zanimanja za okultno i za duhovnost, od svoje jedanaeste godine otišao mnogima u potrazi za ispunjenjem, no pritom je postajao sve zbunjeniji sve dok nije stigao do Učiteljevih stopala. S Učiteljem je pronašao potpuni mir i spokoj i u potpunosti mu se predao. Duša je nemirna u potrazi za utjehom Jer u neskladnim se tonovima glazba koja iz nje izvire uništava, Ţelje razbijaju sklad A strast ga svodi na komadiće, Samo ti si taj koji moţe pomoći, Učitelju Dok svaka čestica vapi za mirom. Tvoja je ljubav lijek, ona iscjeljuje i ispravlja, Jer duša čezne za ispunjenjem; Mi traţimo sklonište pred tvojim stopalima, Učitelju

118

Jer tamo se nalazi naše sklonište, Naš mir, naš spokoj. Mladost se veliča kao ţivotno razdoblje bez ikakvih briga i odgovornosti, kada čovjek lebdi na oblaku sna i odabire ono što ţeli i kada bezbriţno prolazi kroz sve situacije. No to nije dovoljno kad je u pitanju osjećajna duša. Godine odrastanja mogu biti prepune proturječja zato što se tada hvatamo u koštac sa ţivotom, a um je zbunjen različitim putovima koji mu se nude. Čovjek zastaje na raskriţju, izgubljen, i pita se kojim putem treba krenuti, a za to mu vrijeme sa svih strana pristiţu neţeljeni savjeti. Raja, mladić vitke figure i izgledom nalik na brĎane sa sjeveroistoka zemlje, često je posjećivao svoga prijatelja koji je ţivio u stanu do Učiteljevog. Ţivio je u Puni iako je porijeklom bio iz Butana. Njegov je ţivot bio u potpunoj zbrci, i volio je piti. 1986. godine, u svojoj dvadeset i drugoj godini, upoznao je Učitelja. Bio je zabrinut zbog linija na svom dlanu, naime bilo mu je rečeno da ima poprilično neobičan ţivot, a njegov mu je prijatelj rekao da je Učitelj u stanju predvidjeti budućnost. Raja je došao k Učitelju s namjerom da sazna svoju budućnost, no ostao je s njim kao prijatelj. Provodili su zajedno vrijeme, a ponekad bi i popili nešto zajedno. Kada je Raja o tome pričao 1995. godine, rekao je da su se skupa dobro zabavljali. Nakon što je Učitelj primijetio Rajinu zabrinutost zbog linija na svom dlanu, dao mu je malo vibhutija ili svetog pepela rekavši mu da ga čuva godinu dana, i da će na taj način biti zaštićen. Raja je spremio pepeo u jedan maleni paketić koji je čuvao u novčaniku. Jednom se odvezao u Kanya Kumari na najjuţnijem vrhu indijskog poluootoka, i na tom je putu na nevjerojatno čudesan način izbjegao nezgodu koja je mogla dovesti njegov ţivot u ozbiljnu opasnost. U tom mu trenutku Učitelj nije pao na pamet, no kada je kasnije čitao neku duhovnu knjigu, naišao je na sljedeću rečenicu, “Prije vlastite smrti moraš umrijeti tisuću puta.” U tom mu je trenutku u umu zabljesnulo sjećanje na put u Kanya Kumari i prisjetio se malog paketića sa svetim pepelom koji mu je Učitelj bio dao. Otvorio je novčanik i otkrio je da paketića više nema. Je li nestao nakon što je završilo razdoblje u kojem mu je ţivot bio ugroţen? Raja nije imao nikakvih kontakata s Učiteljem tijekom razdoblja od četiri godine, iako je u tom razdoblju njegov duh bio u potrazi, a njegov je um traţio utjehu u duhovnim knjigama i duhovnim učiteljima. Ţelio je sudjelovati na tečaju Vipassana meditacije u Iggatpuriju i prijavio se na njega, a pozvali su ga nakon dva mjeseca. Bio je nestrpljiv i otišao je u Osho centar u Puni kako bi se pridruţio toj zajednici. Nakon dva mjeseca prošao je tečaj Vipassana meditacije u kojem je uţivao i poslije toga se osjećao puno bolje. Kasnije je bio u vezi s jednom djevojkom što mu je uzrokovalo mnogo boli. U tom su se razdoblju njegove misli ponovno okrenule k Učitelju tako da mu se vratio, a on mu je rekao da mu je nakon tog razdoblja bilo suĎeno da mu se vrati. TakoĎer mu je rekao da je s onom djevojkom imao vezu u prošlosti, dok je u svom prethodnom ţivotu boravio u Himalayama podvrgnuvši se strogoj disciplini, a ta je djevojka bila pripadnica istoga kulta kao i on. Zajedno su bili izvodili neke tantričke prakse, i meĎu njima je došlo do emocionalne veze. Iz tog su se razloga ponovno sreli i ponovno su se meĎu njima probudili isti osjećaji, a Učitelj mu je pomogao da proĎe kroz to razdoblje emocionalne krize.

119

Raja je ţelio saznati što je više moguće o shaktipatu i o buĎenju kundalinija, i takoĎer je izrazio ţelju za posjedovanjem Shiva Linge. Učitelj je bio tako dobar i proveo je odreĎeno vrijeme s njim vodeći ga do nekih Shivinih hramova i do Jyotir Lingi. Otišli su do hrama Bhimashankar i Vrideshwar. Ispričao nam je kako je Učitelj, kad je izašao iz hrama Macchindre Natha, poglavara Nath panthisa, izgledao sasvim drugačije, i kako su ljudi bili zbunjeni njegovim izgledom. Rekao je i to da tu mora postojati neka veza, ali Učitelj mu nije htio reći o čemu se radi zato što još nije došlo vrijeme za to.

Raja je jednom odveo svoju djevojku k Učitelju koji je tom prilikom govorio o ratu Mahabharata. Djevojka se pitala zbog čega je Učitelj ne gleda u oči dok govori, a Učitelj im je kasnije objasnio da pravi Učitelj nikad ne gleda u ţenske oči, zato što ţena simbolički predstavlja Majku koja je stvorila svemir. TakoĎer je rekao Raji da dolazi vrijeme kada će se suvremena misao povezati s drevnim Shastrama, kao i to da Učitelji rade u tom pravcu. Rekao je Raji i to da je u jednom od svojih prethodnih ţivota bio njegov učenik. Jedan mu je astrolog kojem se bio obratio rekao da ima sreće zato što je dobio blagoslove jednog velikog mudraca. Ustvrdio je da, čak i nakon niza godina bliskosti, Učitelja nitko ne moţe upoznati; on ga je vidio kao osamnaestogodišnjaka, kao mladića od dvadeset i osam godina, i kao osamdesetogodišnjeg starca. Kako bi onda bilo moguće odrediti tko je on? Izjavio je i to da je najbolje što mu se uopće moglo dogoditi u ţivotu to što je dobio Učiteljev blagoslov, i zbog toga se osjećao sretnim i povlaštenim. Čak je i Tvoja igra, Učitelju Posuta draguljima mudrosti, No mi nismo dovoljno duboki Da shvatimo, da upijemo. Jedino Ti nas moţeš uzdići U visine nove svijesti Tako da naša srca okuse Ambroziju Tvoje prisutnosti. Dr Mistry, izvrstan kirurg, čovjek sklon knjiţevnosti i homeopatiji, upoznao je Učitelja u rujnu 1995. godine u Puni. Taj se susret dogodio prigodom “Iscjeljivanja uz pomoć radionike”, i upoznali su se kao liječnici, a dr Mistry je tada znao vrlo malo o njemu.

Njihov drugi susret dogodio se kada je dr Mistry došao ponovno posjetiti Učitelja u pratnji nekih svojih prijatelja koji su takoĎer pripadali istom zvanju, a tom im je prigodom Učitelj pokazao radioničke strojeve. Mistry je bio sljedbenik Sri Aurobinda i mnogo je puta posjetio Pondicherry Ashram, i činilo mu se da Učitelj “zna većinu toga o mnogim stvarima”, kako se sam izrazio. Pitao se kako osoba s toliko znanja moţe biti tako nesklona vezivanju. Imao je osjećaj da je Učiteljevo znanja o radionici bez premca.

Rekao je i to da je dijelom bio pogodio tko je Učitelj zapravo. Ustvrdio je da Učitelj ţivi na dvije razine istovremeno, i zna koga da dovede k sebi, a koga da drţi podalje od sebe, kao i to na kojoj se razini treba suočavati sa svjetovnim problemima. Rakao je i to da ga je Učitelju zapravo privukao njegov nestašni humor, a tek kasnije su počeli razgovarati o homeopatiji i o radionici. Učitelj mu nije dao nikakav nagovještaj o tome tko on zapravo jest, već je to trebao sam otkriti tek kasnije. Za Mistryja Učitelj je dragulj s dva lica: vidi se vanjski sjaj tog dragulja, no njegova unutarnja slava se moţe pogoditi, intuitivno naslutiti ili spoznati tek onda kad je Učitelj odluči razotkriti. Učitelj ne odbija nikakav odnos koji netko očekuje od njega, niti ikome zapovijeda da izgubi svoju slobodu, tako da se nitko ni na koji način ne osjeća vezanim.

120

Liječnik kaţe i to da ne mora ništa skrivati od Učitelja, zato što se osjeća prihvaćenim takvim kakav jest. Zapravo je rekao da Učitelj zna sve o njemu, njegovu prošlost, njegovu sadašnjost i budućnost. Učitelj mu je rekao i to da će mu jednog dana doći i njegov petnaestogodišnji sin zato što mu treba nešto dati u ovome ţivotu, a vrijeme za to se sve više pribliţavalo. Zaključio je sljedećim riječima: ima Učitelja koji su komedijaši i koji skrivaju tu stranu svojih osobnosti, a Učitelj je komedijaš koji ništa ne skriva. 16. Putnik Boje zalaska sunca prošarane nebom Tjeraju nas na razmišljanje o dalekim svjetovima, Dok čekamo da sunce podari svjetlost i ţivot Do trenutka dok ne mora ponovno otputovati sa sutonom. Zar ne postoje i drugi svjetovi, i druge ravni, S kojih dolazimo, i u koje ćemo otići? Mi smo ovdje tek u kratkom hodočašću Naš dom je negdje drugdje, i tamo se moramo vratiti. Čemu onda ţudnja, čemu pohlepa Kad odlazimo, ostavljamo sve za sobom, Jer bez ičeg smo došli, I tako ćemo i otići. Učitelj nije htio ništa primati od drugih ljudi. Zapravo je uvijek isticao da je najbolji način za provoĎenje sadhane taj da se stavi na stranu dovoljno novaca za udoban ţivot tako da se čovjek moţe posvetiti ozbiljnoj meditaciji. Razlog tome je taj što ovisnost bilo koje vrste nikada ne moţe dovesti do osloboĎenja uma i duše. Učitelj nije htio sagraditi nikakav ašram niti isposničku nastambu zato što nije bio sklon ideološkim organizacijama niti institucionalnoj indoktrinaciji, jednako kao što je bio protiv kondicioniranja uma. Moţe li kondicionirani um ikada prigrliti nešto potpuno nekondicionirano? Upravljanje takvim ašramima i izgraĎivanje lika u javnosti oduzima svetim ljudima puno vremena, tako da im ostaje vrlo malo vremena za iskrene traţitelje kojima treba osobna poduka. Govoreći o onima koji iskorištavaju jednostavne ljude i izvlače od njih velike svote novaca u Boţje ime, Učitelj je rekao, «Oni zapravo zavaravaju sami sebe, jer vlastitim karmama nikako ne mogu pobjeći.» Učitelj je govorio i o onima koji sebe nazivaju Bogom ili Bhagwanom. «Kako mogu sami sebe izjednačavati s Boţjom apsolutnom moći?» rekao je. Za vrijeme potresa u Maharashtri 1993. godine promatrao je podrhtavanje zemlje i divio se boţanskoj moći koja je u stanju u tren oka uništiti ili stvoriti svjetove. Govorio je i o ljudima koji odlaze na hodočašća kako bi se okupali u svetim rijekama. »Najsvetije svetište je vlastito srce, a jedina pročišćavajuća kupka kupanje je u vlastitom kundaliniju» rekao je. Za sattvičnu sadhanu, odnosno za sadhanu za postizanje Najvišeg, potrebno je dobiti sadhanu od Gurua.

121

Uz Guruovu milost, mora se dogoditi promjena u umu. Kako čovjek napreduje, kod njega dolazi do otvaranja intelektualnih i do razvijanja intuitivnih moći. Čovjek postaje mirniji i osjeća ljubav prema cijelom čovječanstvu zato što mu srčana čakra cvjeta, i dolazi do potpune radosti ili anande. Zapravo postoji sedam ravni čistog blaţenstva ili «parama anande». To je stanje bhakte koje nije potpuno uravnoteţeno zato što tada dolazi do provala emocija, a intelekt u svemu tome igra vrlo malu ulogu. Potom dolazi do otvaranja ajna čakre, što predstavlja otvaranje intelekta. Niti to stanje nije jako uravnoteţeno zato što samo jnana odnosno razum, lišen emocija, ne moţe dovesti do najvišeg ostvarenja, već je potrebno osjećati i ljubav prema Bogu. S otvaranjem vishudi čakre dolazi do stanja u kojem su i glava i srce u uravnoteţenom stanju. Pritom dolazi do otvaranja vani odnosno varna čakre. Čovjek postaje pjesnički raspoloţen i utječe na ostale ljude svime što izgovori. U kasnijoj fazi ostvaruje se sve što takva jedna uzvišena osoba kaţe, a jedino Učitelji znaju kako postići tu ravnoteţu. MeĎutim, Učitelj upozorava da ne pokušavamo zadobiti niti koristiti okultne moći, zato što one postaju prepreka na aspirantovom putu osloboĎenja. Učitelj je ustanovio da većini puteva i sustava yoge nešto nedostaje kada se kroz njih pokušava postići Najviše, no privukla ga je filozofija kašmirskog šaivizma. Rekao je da bez buĎenja kundalinija čovjek ne moţe postići savršenstvo, a to se ne moţe dogoditi bez Guruove milosti. TakoĎer je rekao da, baš kao što se materija moţe pretvoriti u snagu ili energiju, tako se i tijelo moţe preobraziti u svjetlost uz pomoć odgovarajućih kriya ili vjeţbi. Svaka se stanica moţe pretvoriti u svjetlost zato što je svaka od njih i nastala od svjetlosti. «Postoji devet frekvencija odnosno varijacija kundalinija,» rekao je Učitelj. Prevladava vjerovanje da yogi umire kada postigne najviše stanje «para kundalinija», zato što je to moć Shive, Kozmičkog Gospodina, koju nitko drugi ne moţe izdrţati. No Učitelj je otkrio da, ako je yogijevo tijelo čisto, u ovoj fazi moţe biti pretvoreno u svjetlost. MeĎutim, ako yogijevo tijelo nije spremno za to, on ga odbacuje i nastavlja ţivjeti kao boţansko biće odnosno kao «anga» Gospodina Shive, i ispija ambroziju blaţenstva i pomaţe svijetu kao Siddha Purusha s nevidljivih ravni. Ponekad takva duša uzima tijelo i silazi kako bi pomagala ljudima; takve su duše slobodne i moţemo ih nazivati Shivom, zato što su oni «ange» Shive, odnosno Apsolutnog. Njihova su tijela poznata kao svjesna tijela odnosno «chatainya sharire». Kada u procesu evolucije yogi postigne savršenstvo i kada se njegov kundalini uzdigne do sahasrare, smatra se da je postigao stanje Shive, no Shiva je puno suptilniji od toga. Postizanjem tog stanja dolazi do «pinda-dana», odnosno ispunjenja matri-patri rina. Drugim riječima, otplatio si dug majci i ocu zato što su ti dali fizičko tijelo, «pindu». Prava sadhana započinje tek nakon ove faze. Kreće se na put prema beskonačnom, i na tom putu postoji sedam ravni sa po sedam čakri na svakoj od njih. Čakre ili ravni su vrtlozi energije. Kako se kundalini penje sve više i više, postaje suptilniji i finiji sve dok čovjek ne bude prebačen u stanje onkraj Vremena i Prostora. Prošlost, sadašnjost i budućnost – sve je to ovdje i sada. «Rat Mahabharata još se uvijek odvija na nekoj drugoj ravni, i naši preci još uvijek ţive. To skrivanje i otkrivanje, kako ga je prikazao Nataraja, zove se Shivin ples,» rekao je Učitelj.

122

«Što treba ostvariti?» pita Učitelj. «Da li je najviše stanje stanje OsloboĎenja, Blaţenstvo Izbavljenja ili stanje Anande? Sve to postoji u umu,» kaţe Učitelj. «Iznad uma postoji stanje Pratybhijne ili prepoznavanje vlastitog Pravog Jastva, odnosno prisutnost Shive. To se stanje ne moţe opisati, a još manje se o tome moţe nešto napisati. Najviše što se moţe reći je to da je to stanje Sat-Chid-Anand.» Um u to stanje ne moţe proniknuti i zato ga ne moţe niti shvatiti. Abhijet, šesnaestogodišnji dječak iz jedne bombajske obitelji iz srednje klase, došao je s bratom k Učitelju preko nekog njegovog poznanika. Bavio se odreĎenom duhovnom praksom i dobio je inicijaciju od svog mentora. No, kada je sreo Učitelja, on mu je rekao da njegov mentor nije istinski duhovna osoba. Dječak je shvatio da je to istina i kod njega se razvila neobična privlačnost prema Učitelju; počeo ga je smatrati svojim idealom kojeg treba slijediti na duhovnom putu. Iako se s vremena na vrijeme susretao s Učiteljem, Abhijeet je pao pod loš utjecaj svojih prijatelja. Tri je mjeseca na prijevaru skupljao novce od religioznih ljudi s izlikom da će ih upotrijebiti za religioznu svečanost, Laxmi Yajnu, koju će voditi veliki mudrac Babaji, a te je novce odlučio iskoristiti za svoje poroke. Nakon što je skupio pozamašnu svotu, otišao je u Punjab gdje je boravio po hotelima i selio se iz mjesta u mjesto, s ciljem da sve novce potroši na vlastitu razuzdanost. Kada se vratio u Bombay, Učitelj ga je pozvao k sebi kako bi porazgovarali u četiri oka. Bio je bijesan na dječaka i vikao je na njega: «Da li stvarno misliš da ja nisam sve to znao? Imao sam ti toliko toga za dati, ali sada te više ne ţelim vidjeti niti u mnogim tvojim sljedećim ţivotima. Moraš patiti zbog toga što si učinio; predat ću te policijskom inspektoru, pa neka se on pozabavi tobom.» Kada su izašli iz sobe, policijski inspektor je već bio tamo i s poštovanjem je naklonio glavu pred Učiteljem. Krivac mu je bio predan. Učitelj je kasnije nazvao inspektora traţeći od njega da pruţi dječaku još jednu šansu, a Abhijeet je onda otišao kući u pratnji svog brata s osjećajem velikog kajanja i stida. Odlučio je vratiti novce ljudima od kojih ih je izvukao, no uspio je vratiti novce samo onima koji su najviše inzistirali na tome. Uz osjećaj dubokog kajanja, Abhijeet je odlučio dići ruke od svijeta i rekao je roditeljima da odlazi. Otišao je u lokalni duhovni centar gdje je primio inicijaciju. Neko je vrijeme bio sretan na tom novom mjestu, no uskoro je shvatio da mu nedostaje ispunjenje i unutarnje zadovoljstvo tako da se razočarao. Nakon godinu dana otišao je s tog mjesta. Nakon toga je otišao u Kurukshetru i Delhi. Lutao je naokolo kao brahmachari obrijane glave i u narančastoj halji. Hranu je prosio, spavao je na ulicama, a jednom je čak bio pretučen od lokalnih stanovnika. Potom je otišao u Mathuru i Rajasthan gdje je ţivio s grupom sadhua koji su vodili besciljni ţivot pušeći ganju. Oni su davali velike izjave o tome kako će mu dati sve ono što je traţio. Na koncu se razočarao u njima i nastavio je lutati od mjesta do mjesta traţeći, ali ne pronalazeći, unutarnje ispunjenje. Boravio je i u velikim i u malim ašramima, i konačno je zaključio da Boga nije moguće naći niti u jednoj religijskoj instituciji.

123

Prošao je kroz mnoge nevolje i oskudijevao je u mnogim stvarima. Znao je biti bolestan i bez ideje o tome gdje će pronaći idući obrok. Tako je lutao naokolo bez nekog definiranog cilja, no tijekom cijelog tog vremena pjevao je mantru koju je dobio od neke religijske organizacije. To je razdoblje trajalo tri i pol godine. Za to je vrijeme njegov brat povremeno viĎao Učitelja koji ga je jednom prilikom upitao da li išta zna o njemu. Abhijeetov brat mu je rekao da misli da bi se mogao nalaziti negdje duboko u dţungli, no Učitelj ga je iznenadio rekavši mu da će se ubrzo vratiti. Upravo te je noći Abhijeet leţao promatrajući zvijezde, a pred očima su mu prolazili dogaĎaji iz prošlosti. Ozbiljno se zapitao što je postigao nakon svoje dugotrajne potrage. To ga je pitanje opsjedalo, i pitao se da li je sreo ikoga tko bi mu mogao pokazati put. To preispitivanje samoga sebe potrajalo je tijekom cijele noći, i konačno mu je postalo jasno da je došlo vrijeme da sam, jednom za svagda, donese odluku. Misli su mu odlutale natrag k Učitelju i shvatio je da ga jedino on moţe odvesti do Istine. Nakon što mu se pojavila misao o ponovnom susretu s Učiteljem, više nije mogao čekati; više nije mogao niti jesti niti spavati, i čeznuo je za time da mu se vrati. Kad se vratio u Bombay, iznenadio je cijelu obitelj. Imao je osjećaj da ga je neka moć dovela natrag k Učitelju. Nazvao ga je i potom se otišao susresti s njim, a on, tako milostiv i velikodušan, sve mu je oprostio i ne spomenuvši njegovu prošlost. Moţda je njegova pokora bila gotova. Učitelj je poveo Abhijeeta u Punu, no nakon nekoliko susreta, ostavio ga je tri mjeseca samog. No sada je njegov um bio stabilan i nije više bilo kolebanja, a srce mu je bilo u potpunosti ispunjeno vjerom. Abhijeet je stanovao kod jednog sadhua, i dok se jednog popodneva odmarao, taj ga je osamdesetogodišnjak iznenada probudio rekavši mu da mu je njegov Guru zapovijedio da ga odmah pošalje u Triambakeshwar tako da do idućeg popodneva u četiri sata i trideset minuta bude pred stopalima Gospodina Shive. U meĎuvremenu Učitelj je bio nazvao Abhijeetovog ujaka rekavši mu da mu kaţe da odmah doĎe u Punu. Mladić je uhvatio autobus za Punu i točno u četiri sata i trideset minuta njegova se glava nalazila pred Učiteljevim stopalima. Nakon što se nekoliko dana bavio sadhanom i meditacijom, Guru se zagledao u njegovu ajna čakru i dao mu je Shaktipat. Njegov je mladi sljedbenik počeo skakati gore – dolje, a onda mu se tijelo počelo okretati i neprekidno se vrtio oko sebe, da bi na kraju počeo skakati poput ţabe. To je potrajalo oko sat vremena. Tijekom sljedeća dva dana, kad god bi sjeo kako bi meditirao, sve bi se to opet počelo ponavljati. Otvorile su mu se oči i shvatio je veličinu Učitelja koji je na ovakav način preobrazio njegovu energiju. S Učiteljem se osjećao sasvim drukčije nego sa sadhuima i duhovnim učiteljima s kojima se susretao za vrijeme svog lutanja. Svi su mu oni obećali dikshu nakon što ih bude sluţio. Učitelj mu nije nametao nikakve uvjete niti ograničenja, već ga je natjerao da razmišlja svojom glavom i pomogao mu je očistiti um od ideja koje je dobio od sadhua koji sjede po Himalayama.

124

Učitelj ga je naučio da se Istina moţe pronaći jedino uz pomoć ustrajne vjere u Gurua. Dok ga je podučavao, često se pozivao na Shastre, a Abhijeet je shvatio da i njegova vlastita iskustva nalaze potvrdu u njima. Učitelj ga je naučio da je vrlina opraštanja najvaţnija vrlina, a takoĎer je naglasio vaţnost sluţenja drugim ljudima i davanja milostinje. Abhijeet je shvatio da Istina nije samo za institucije ili za ljude u narančastim haljama, kao i to da je spoznaju samo oni koji su spremni i koji je zasluţuju. To ni u kom slučaju nije roba za prodaju. Učitelj je traţio od njega da mu priča o svojim iskustvima tijekom njegovih lutanja, a on je bez oklijevanja odgovorio da mu je um cijelo to vrijeme bio najviše obuzet mislima o hrani i o skloništu. Učitelj mu je rekao da se ne smije izgubiti u iluzijama i maštanjima i u neozbiljnim duhovnim idejama, i naglasio mu je da je potrebno imati Gurua, da je potrebno meditirati, kao i to da si čovjek mora osigurati neophodnu količinu hrane i sklonište kako bi mogao preţivjeti. Abhijeet je shvatio da je Učitelj sasvim drukčiji od svih ostalih ljudi koje je upoznao. Njegov potpuno uravnoteţeni lik izbrisao je njegove dotadašnje zamisli o Guruima i Siddhama, o njihovom neobičnom ponašanju i beskrajnim meditacijama. Uvidio je da Učitelj vodi normalan ţivot iako u sebi krije silne duhovne moći. Shvatio je i to da je svaki Siddha potpuno neovisno biće i da moţe ţivjeti u društvu poput bilo koga drugoga. Učitelj se ponašao onako kako je htio, no on je uvijek bio Gospodar igre i usmjeravao ju je tamo kamo je htio. Kada se povela riječ o Shaktipatu koji je Abhijeet dobio, Učitelj je rekao da je tada bio aktivirao njegovu manipura čakru i zato se Abhijeet osjećao kao da mu je tijelo zapaljeno. Kasnije mu je unio energiju i u njegovu swadhisthana čakru tako da je osjetio i seksualnu stimulaciju. Na kraju je sve to uravnoteţio tako što je aktivirao još jednu čakru u njegovom tijelu. Učitelj je rekao da se ne smije jednostavno dati Shaktipat nekome i potom ga napustiti. Shaktipat treba biti uravnoteţen uz aktiviranje odgovarajućih čakri, inače bi moglo doći do ozbiljnih zastranjivanja u ponašanju. Uz odgovarajuće Guruovo vodstvo, čovjekova svojstva glave i srca se mogu uravnoteţiti i tjelesno moţe biti u dobroj formi. Siddha svakako treba biti intelektualac. Dizanje kundalinija do sahasrara čakre nije kraj duhovnog puta: poklonik se mora penjati sve više i više do neslućenih visina i mora se stopiti s univerzalnim kundalinijem (kala čakra). Poput broda bez kormila bacanog po uraganskom moru Pod udarcima olujnih vjetrova sudbine, Mi traţimo tebe, Učitelju, našu zvijezdu vodilju, Kako bismo dospjeli do sigurnih i udaljenih obala, Samo tvoja stopala su mirna luka U kojoj moţe prestati voditi bitke voĎene u bezbrojnim ţivotima. A u slatkoj ambroziji Tvoje ljubavi Nalazimo uţitak beskrajnoga mira. Abhijeet je vlastitim ţivotom dokazao da ego moţe postati yogijeva propast. Tuţan je bio slučaj tog mladog čovjeka koji se odrekao svijeta usprkos tome što je imao sve

125

blagoslove koje jedan aspirant uopće moţe poţeljeti. Dok je boravio s Učiteljem, imao je mogućnost da mu sluţi, a on ga je pritom vodio. Nalazio se pred stopalima Oceana Znanja i imao je pristup svim knjigama, i onima iz davnina kao i suvremenima. Osim toga dobivao je hranu, odjeću i sklonište. I kao najvaţnije od svega, dobivao je Učiteljeve blagoslove i čak i shaktipat. Što više od toga jedan sadhak uopće moţe traţiti? Moţda je Abhijeet dobio previše i to na previše lagan način. Nije shvaćao pravu vrijednost svega toga; triput je odlazio od Učitelja i druţio se sa sadhuima i prosjacima, no na koncu bi uvijek shvatio svoju glupost, a Učitelj mu je milostivo opraštao svaki put kada bi mu se vratio. Nakon što je dobio shaktipat, stekao je i odreĎene moći, i vlastiti ego ga je natjerao da ponovno napusti Učitelja i da ode u Vrindavan kako bi meditirao. Tamo je boravio s jednim Goswamijem u Barsani i ostavio je jak dojam na neobrazovane prosjake zbog svog poznavanja engleskog jezika, i zbog svojih duhovnih moći i duhovnih spoznaja, tako da je njegov ego ponovno narastao. Kada je dobio shaktipat, skakao je gore – dolje i poskakivao poput ţabe, što se dogaĎa kad se pranavayu penje kroz chitrininadi, i kada prepreke na tom putu budu uklonjene. No kasnije se počeo ponašati neobično. Učitelj je shvatio da je to posljedica dizanja kundalinija straţnjim putem, poznato pod nazivom «pishachavasah», što znači trans «duhova». To je beskoristan proces, a moţe se dogoditi iz tri razloga: ako učenik izgubi vjeru u svoga Gurua, ako mu ţeli naškoditi ili ako je Guru ljut na učenika zato što ga je prevario zbog vlastitog ega. U tim slučajevima započinje takav proces i vodi osobu prema dolje ili od pravog prema krivom. Za vrijeme toga procesa osoba bude opsjednuta nekim bićem. To se dogodilo i Abhijeetu, a Učitelj mu je rekao da prestane izvoditi svoju sadhanu i dao mu je jednu drugu mantru. No on nije poslušao zato što je zapravo uţivao u opojnosti yakshini. U Barsani je Abhijeet nastavio koristiti staru mantru i eksperimentirao je s korištenjem vlastitih moći, i uz njihovu je pomoć čak uspio izbaviti jednog kriminalca iz zatvora. Usprkos svim uputama koje je dobio i usprkos Guru-shishya pravilima, podučio je Goswamija vidyi odnosno znanju koje mu je bilo povjereno. I dalje je išao prema sve gorem stanju i čak je počeo izvoditi Mahakal sadhanu kako bi prizvao bića i duhove predaka koji su umrli i koji su se upuštali u tu sadhanu za ţivota. Tada ga je opsjelo još jedno biće. U jednom je razdoblju pomislio da gubi razum i čak je pokušao izvršiti samoubojstvo. Nešto ga je natjeralo da se vrati k Učitelju kako bi zatraţio oproštaj. Bilo mu je oprošteno, a onda je Abhijeet izrazio ţelju da izvrši pokoru. Učitelj mu je rekao da prestane sa svojim lutanjima i da ostane kod kuće s roditeljima, što je njemu bilo najteţe učiniti. Zatim je molio Učitelja da mu da više ezoterijskog znanja, no Učitelj pita, «Je li svijet vrijedan dobivanja Više Vidye? Da li mu tajne te znanosti trebaju biti otkrivene?» Učitelj je rekao kako je oprostio Abhijeetu ne jednom, već više puta. Zbog čega je to učinio? Objašnjavjući svoje razloge, rekao je sljedeće, «Kako mogu traţiti oproštaj od Boga za nešto što sam ja moţda skrivio ako sam ne opraštam onima koji su meni nešto skrivili?» Nastavio je, «Što ja zapravo posjedujem? Sve što imam je opraštanje i ljubav.» Rekao je da je čovjek koji ne oprašta bolestan zato što je opraštanje najveće milosrĎe.

126

Kada nekome nešto oprostiš, srce ti postane propusno za svjetlost poput komada stakla, a zrake sunca prolaze kroz njega i pritom ne budu iskrivljene. Abhijeet je osjećao veliku kočnicu prema seksu. Osjećao je da je i samo promatranje knjiga na temu seksa za njega tabu, a kada bi to zaista i učinio, osjetio bi stimulaciju seksualne ţelje. Zbog čega dolazi do te nasilne kontrole nad seksualnom ţeljom? Kada je ţelja prisutna u umu, a potisnuta u tijelu, to vodi do frustracija i neuroza čije su posljedice mnoge fizičke boljke. Seksualno zadovoljavanje je prijeko potrebno, a jedino što moţe izazvati probleme je ili premalo ili previše toga. No ovdje se ne zagovara slobodni seks, jer Učitelj naglašava da je karakter bez mrlje sine qua non ako čovjek ţeli kročiti duhovnim putem. Sve što je potrebno je to da osoba bude skladna i uravnoteţena i da nije iskompleksirana ili psihološki neprilagoĎena. Kako razne religijske organizacije i kultovi smiju izjavljivati da je celibat obavezan na putu samoostvarenja? Zar nije zločin obuzdavati tu najprirodniju ţelju i prisiljavati mlade muškarce i ţene, koji u svom idealizmu krenu putem sanye i obuku narančastu odoru, da se pridrţavaju te zabrane? Mnogi od njih kasnije tu halju smatraju zamkom. Moţda se očajnički ţele vratiti u «grihasta» ašram, no društvo to ne ţeli prihvatiti. Vrlo je dobro poznat slučaj oca Sant Gyaneshware. Stari rišiji su uglavnom bili oţenjeni i vodili su uravnoteţene ţivote, a ograničenja kod upraţnjavanja seksa pojavljivala su se tek u mnogo kasnijoj fazi razvoja. U mnogim ašramima mlade ţene nemaju dozvolu boravka ili ih se ne ohrabruje u tome da ostanu zato što bi mogle dovesti u iskušenje tamošnje sanyasine. Poznati su i slučajevi u kojima su se čak i stariji sanyasini ponašali prema ţenama svakako samo ne kao prema majkama. Moţda je došlo vrijeme da se ponovno razmotri ova strana duhovnog ţivota, zato što suprimirana ţelja jednostavno mora kad-tad odskočiti poput nasilno pritisnute opruge. No da bi se dostiglo Najviše, ta se snaga mora sublimirati, a to će se dogoditi samo po sebi kad osvane boţansko svjetlo. Preobrazba ove energije se mora dogoditi, ali tek u svoje vrijeme. 17. Počinak Dok zvijezde na nebu trepere I dok se sunčeve zrake probijaju kroz grane drveća, Dok potok mrmori o svojim njeţnim tajnama A cvijeće pleše na povjetarcu u prolazu, Misli se umire u tišini A srce uţiva u radosti mira. Nek' duša bude u skladu sa čudima prirode Jer Bog prebiva upravo u njima. Rajesh i Shashi, bračni par iz Punjaba, preselio se u Punu 1989. godine. On je bio sitan, jednostavan čovjek, po zanimanju video snimatelj, supruga mu je bila instruktorica yoge, i imali su dvoje male djece. Bili su rezervirali jedan stan u Puni, a obzirom na to da je došlo do kašnjenja kod dovršavanja zgrade, graĎevinski poduzetnik je ponudio Shashi na korištenje sobu u jednoj drugoj zgradi. To je bila zgrada u kojoj je ţivio Učitelj.

127

Takvi su putevi sudbine. Shashi ne samo da je bilo suĎeno da doĎe u Punu kako bi se srela sa svojim Guruom, već je čak došla u istu zgradu u kojoj je on ţivio. Tu si je uredila sobu za yogu i započela je s nastavom, a na zid je objesila fotografiju velikog Babajija koja je oduvijek resila njenu učionicu. Bila je izučila znanstveni pristup izvoĎenja asana ili vjeţbi koji je stavljao naglasak na ispravan protok prane ili ţivotnog principa, i zvala ga je «kriya yogom». Njene su se yoga vjeţbe uglavnom bavile tjelesnim boljkama. Sudbina je htjela da jedna od njenih prvih učenica bude Nimmi, prva Učiteljeva susjeda. Ona je Shashi upoznala s Učiteljem koji joj je rekao da je fotografija na njenom zidu plod mašte i da ne odgovara pravom liku. TakoĎer joj je dao neke upute i jednu knjigu. I njen muţ Rajesh se susreo s Učiteljem i traţio je od njega da mu pozira za fotografije. On mu je ispunio ţelju i dopustio mu je da napravi koliko god fotografija ţeli, a Rajesh je, uz pomoć Učiteljevog blagoslova, ubrzo započeo raditi. Učitelj je na čudesan način pomogao Rajeshu i Shashi u tom razdoblju koji je za njih mogao postati vrlo teţak. Bili su zajedno kada im se prevrnuo automobil čiji je straţnji kotač prešao preko prsa radnika koji je spavao u blizini ceste. Oboje su bili potreseni tom ozbiljnom nesrećom i odmah su sa ţrtvom odjurili liječniku. Na sreću, čovjek je preţivio, iako je pretrpio ozljede pluća i prsa, a rendgen je pokazao da ima i prijelom rebara. To je vrlo lako mogao postati slučaj za policiju s ozbiljnim posljedicama. Nazvali su Učitelja u Bombay, a on im je rekao da ne brinu za čovjekove ozljede. Čovjeku se u bolnici stanje pogoršalo, no kada su ga nakon dva dana ponovno rendgenski snimili, nije više bilo niti znaka prijeloma, a rebra su mu bila u savršenom redu. Shashina i Rajeshova zahvalnost prema Učitelju, kao i olakšanje zato što su se izvukli iz ove situacije, bili su bezgranični. Cijela obitelj gaji potpuno povjerenje u Učitelja. Rajesh je rekao da je Učitelj ocean milosrĎa i da je sam po sebi institucija. On na suptilne načine podučava ostale ljude. TakoĎer je potanko ispričao kako je njegova majka dugo vremena bila u komi, i da je Učiteljeva milost pomogla da joj to bolno vremensko razdoblje bude podnošljivo. Shashina sestra je došla u Punu na liječenje raka jezika; bila je u agoniji, a jezik joj je bio zelen i pun rupa. Učitelj ju je liječio pa joj je u roku od tjedan dana jezik postao ruţičast, a bol podnošljiva. MeĎutim, nije ju bilo moguće u potpunosti izliječiti i kasnije je u miru preminula. Jednom je taj bračni par dopao u ruke nekom Tantriku koji ih je uputio da u uglove vlastite kuće postave odreĎene predmete i da pjevaju neku mantru. Sve je to na njih štetno djelovalo tako da su se počeli osjećati nemirno i nelagodno. Ispričali su Učitelju sve o tome, a on ih je jednoga dana pozvao k sebi zatraţivši od njih da donesu sve što ih je taj Tantrik bio natjerao da razmjeste po kući. Spremili su stvari na hrpu i otišli k Učitelju, a Tantrik se već nalazio kod njega. Učitelj je rekao Shashi da odveţe zaveţljaj i da sve te predmete stavi pred tog čovjeka; na taj ga je način suočio s vlastitim djelima, a da ga pritom nije otvoreno napao. Jednom je prilikom Učitelj posjetio Shashi i Rajesha u njihovom stanu. Rajeshova je majka bila dugo vremena prikovana za krevet i bila je jako iscrpljena time što se već tri dana nije pomokrila. Liječnici su im bili preporučili upotrebu katetera i njih dvoje je upravo raspravljalo o tome, a Učitelj im je rekao da će se u roku od pet minuta ţena pomokriti i da ne trebaju više brinuti. Na komadić papiru napisao je naziv jednog lijeka i potom ga je zapalio, a onda je rekao Shashi da da pacijentici posudu za nuţdu. Ţena se nakon toga

128

pomokrila i osjećala se ugodno. I tako im je Učitelj, vidjevši ih u nevolji, pomogao i u ovoj situaciji. Rajesh kaţe da ga je Učitelj naučio da razmišlja pozitivno i da mu je pomogao u prevladavanju tromosti i pesimizma tijekom jednog razdoblja koje je za njega bilo teško. Uz Učiteljevu pomoć osjećao se dovoljno snaţnim da radi s oduševljenjem. Učitelj ga je naučio da u ljudskom biću postoji ogromni energetski potencijal koji treba na pravilan način protjecati kroz duh i tijelo. Zapali svjetiljku, putniče, Da ne izgubiš put Jer putevi su teški, a guštare guste, Ptice vodi unutarnje svjetlo Dok putuju u daljinu. Pomorac poznaje svoj put na besputnim morima Uz pomoć kompasa, Stani, Putniče, i potraţi svjetlo u sebi Kako ne bi izgubio put. Shashin šurjak Jashan upoznao je Učitelja 1991. godine preko Pandea, njegovog poklonika iz Nepala. Kasnije je Učitelj dijagnosticirao rak jezika Jashanove ţene koja je poslije preminula. Pri njihovom prvom susretu, Učitelj ga je oslovio imenom Bahadur Singh, zato što je u prošlom ţivotu meĎu njima postojala neka veza. Čak je prema Jashanu ispruţio svoja stopala znajući da se bavi akupresurom. Jashanov je otac bio poboţan čovjek i rekao je svome sinu da Avatar uvijek ima dva znaka na tabanima: jedan je lotos, a drugi je čakra. Pri njihovom drugom susretu, Jashan je ugledao ta dva znaka na Učiteljevim tabanima, i zbog toga mu je zaigralo srce. I Asa Ram je tada bio prisutan, no osim njih nitko ih drugi nije vidio. Osim toga, Učitelj je dopustio Jashanu da mu dodirne grlo, no on nije uspio napipati Adamovu jabučicu tamo gdje se ona obično nalazi. Nepostojanje te kosti označava visoko evolucijsko stanje, odnosno stanje Siddhe. Učitelj ga je potom poslao u Triambakeshwar zajedno s poklonicima iz Nepala; tamo su obrijali glave i hodali oko svetišta u obrnutom smjeru prema Učiteljevim uputama. Po povratku u Punu, Jashan je dobio inicijaciju i Guru mantru, i bio je presretan zato što ga je Učitelj blagoslovio već pri prvoj posjeti. U razdoblju koje je prethodilo ovim dogaĎajima, Jashan je bio pretrpio dosta poslovnih gubitaka, no ipak se nije prepustio očaju. Intuitivno je osjećao da će se u bliskoj budućnosti susresti sa svojim Učiteljem i da će mu se ţivot u potpunosti promijeniti, a šest godina nakon toga sreo je Učitelja. Drugi put je došao u posjet Puni u pratnji supruge koja je takoĎer traţila od Učitelja da je inicira, no on joj je odgovorio da to nije za nju u ovom ţivotu. Preminula je nekoliko mjeseci kasnije, a Učitelj je rekao da je otplatila karme iz svog prethodnog ţivota. Jashan je zbog svoje sadhane dobio moći koje su mu razotkrile tajne astrologije i numerologije. Dobio je čak i moć iscjeljivanja, a sve se to dogodilo Učiteljevom milošću. Kada bi dolazio u Punu, uzimao bi lijekove od Učitelja i onda bi besplatno liječio

129

pacijente, i to uz dobre rezultate. Nikad u ţivotu nije izučavao medicinu, no dobivao je upute od Učitelja u svojim snovima. U potpunosti se predao Učitelju i imao je osjećaj da se, uz njegovu milost, svi njegovi problemi rješavaju. Čak i kada ne bi bio siguran koji bi lijek trebao prepisati nekom pacijentu, Učitelj bi ga usmjerio u pravom smjeru, i to uz pomoć intuicije, ili kroz snove i vizije. Posjećuje Učitelja jednom godišnje i osjeća potpuno smirenje i ispunjenje zato što mu sluţi na takav način da sluţi svim ljudima. U mekoj i usijanoj ruţičastoj zori Razilazi se noćna tmina, Nakon bučne grmljavine i kiše Pojavljuje se duga u bezbroj boja. Zaokupljeni ţeljama, pohlepom i strašću Ostajemo prazni, Učitelju, A naši su ţivoti tako suhi Dogod se uz tvoje blagoslove ne ostvari Ţetva ljubavi i trajne sreće A naša srca, poput uvenulog jesenskog lišća Briznu u proljetnoj rapsodiji. Radhey Sham, mladi prodavač ţitarica na veliko, susreo se s Učiteljem 1992. godine preko Shashi, svoje učiteljice yoge. Bio je potraţio Shashinu pomoć kako bi izliječio komplikacije nastale od ozljede glave koju je pretrpio pet godina ranije u jednoj nezgodi. Od te je nezgode, koja se dogodila 1987. godine, patio od epileptičnih napada. Shashi ga je usmjerila Učitelju radi liječenja, a on mu je dao homeopatske lijekove tako da se oporavio. Nastavio je odlaziti k Učitelju zbog liječenja i cijelo to vrijeme nije bio svjestan njegovih duhovnih moći, već ih je otkrio tek kasnije. Njegova ţena Savitri se ugodno iznenadila kada je primijetila promjenu na bolje kod svog muţa koji je dotad bio razdraţljiv, tvrdoglav i nerazuman čovjek. U njegovom ponašanju se primjećivala značajna, iako postepena, promjena prema njoj i prema njihovo troje djece, a atmosfera u njihovom domu nije više bila napeta kao u prošlosti, već je postala sretna i opuštena. Radhey Sham je običavao posjetiti Učitelja nakon posla tako da je uvijek kasnio kući, a Savitri ga je znala satima čekati. Ponekad se zbog toga uzrujavala, a jednog se dana jednostavno rasplakala. Kada se Radhey Sham sljedeći put pojavio kod Učitelja, on mu je rekao da moţe dovesti sa sobom i svoju ţenu koja ga je čekala kod kuće i uzrujavala se. Savitri je bila presretna što moţe upoznati Učitelja i pridruţila se svom muţu u duhovnoj potrazi. Radhey Sham je dobio inicijaciju na Guru Purnimu 1993. godine, a njegov se ţivot nakon toga sasvim izmijenio. Molitva i meditacija nisu ranije bile dio njegovog mentalnog ustroja, no sada je počeo vrlo gorljivo provoditi svoju svakodnevnu sadhanu. Za vrijeme jednog od susreta poklonika i Učitelja koji je trajao do kasnih večernjih sati, vrijeme je jednostavno proletjelo. Kada su se počeli razilaziti, Učitelj mu je rekao, «Moţeš odnijeti kući svoju ţenu.» Savitri su već neko vrijeme mučili bolovi u nogama i pitala se

130

kako će ustati, no kada se podigla i napravila par koraka, shvatila je da je bol nestala. Sljedećeg je dana shvatila da je bol sasvim nestala, i nikad je više nije mučila. Radhey Sham je jednom zamolio Učitelja da pogleda što je s jednim petogodišnjim djetetom koje je bilo vrlo teško kontrolirati zato što je bilo opsjednuto nekim duhom. Radilo se o sinu Savitrinog brata iz Bombaya. Učitelj je pregledao dijete koje se smirilo u njegovoj prisutnosti, i dao mu je lijek i mantru. Rekao je Radhey Shamu da se djetetov otac bavi niskim tantričkim vještinama i prizivanjem zlih duhova, i to je bio razlog djetetovih patnji. Kasnije je i djetetov otac došao u Punu i susreo se s Učiteljem, a on ga je natjerao da u prisutnosti drugih poklonika otkrije ruţne detalje onoga čime se bavio. Savjetovao mu je da odustane od toga zato što djetetov potpuni oporavak nije bio moguć dogod se atmosfera u kući ne raščisti. Dok je djetetov otac iznosio činjenice na vidjelo, svi su prisutni osjećali neku vrst fizičke neugode: neki su osjećali bol u nekom dijelu tijela, a drugi su bili vrlo nemirni. Njegova sestra Savitri je bila najteţe pogoĎena; dvadeset i jedan dan nakon tog dogaĎaja osjećala je strah, nemir, slabost i izgubila je apetit. Učitelj je izveo «Havan» ili «Yagnu» i poprskao je svetom vodom nju i Radhey Shama. Tada se začuo neki zvuk nalik na pljuckanje, i iznenada su osjetili olakšanje, kao i osjećaj lakoće u tijelu i u glavi. Tijekom jedne od njenih posjeta bratu u Bombay, Savitri nije mogla zaspati navečer zato što je osjećala strahovit strah i nemir. Kasnije se nije mogla prisjetiti u koje doba noći je ustala iz kreveta, uzela Učiteljevu fotografiju i stavila je pored sebe, tako da je ipak uspjela zaspati. Kada se idućeg jutra probudila, činilo joj se da vidi Učitelja gdje god bi pogledala. Radhey Shamu je veza s Učiteljem donijela sreću. Narudţbe su se slijevale jedna za drugom i posao mu je procvjetao. I kod njihove jedanaestogodišnje kćerke Madhu razvila se velika vjera u Učitelja. Kada je jednom prilikom bila u Bombayu, nije se osjećala dobro i izgubila je tek, a majka je pored nje postavila Učiteljevu fotografiju koju joj je sam Učitelj nešto ranije bio dao. Madhu se uskoro oporavila i ponovno se osjećala dobro. Učitelj je na sličan način izliječio i Savitrinu sestru. Znala je dobiti napade i bojala se da je opsjednuta duhom ţene koja se zapalila u blizini njihove kuće. Učitelj joj je dao malo vibhutija i mantru koju je trebala pjevati, i nakon toga se oporavila. Radhey Shamova majka nije mogla shvatiti njegovu vjeru u Učitelja i odanost koju je osjećao prema njemu. Često je kod kuće znala izricati podcjenjivačke primjedbe o Učitelju, a na opće iznenaĎenje Učitelj je za vrijeme svojih susreta s Radhey Shamom znao doslovno ponavljati njene riječi. Radhey Sham priznaje da se osjeća nemirno ako nekoliko dana ne vidi Učitelja, a Učitelj je toga svjestan i znao mu je to često spominjati. Radhey Sham ima snaţan osjećaj da njegov ţivot teče tako glatko samo zbog Učiteljeve milosti. Njegova ţena dodaje da su moţda postojala vremena kada su bolje stajali s materijalne točke gledišta, no tada u kući nije bilo mira. Njihov ţivot se nevjerojatno promijenio i oboje su zadovoljni zbog toga.

131

Prisjetio se kako je jednom posjetio Učitelja bez prethodnog dogovora. Tog se dana Učitelj zavjetovao na šutnju, a Radhey Sham je bio zapanjen kada ga je ugledao. Tijelo mu je bilo potpuno uspravno, sjajno i blistavo, kao da je uţareni svjetlosni stup. Nije u stanju opisati što je zapravo vidio, no kaţe da to neće nikada zaboraviti. 18. Plamen Jesi li proniknuo u smisao ţivota, Putniče na smrtnoj ravni? Je li on tek prolazni san, ili iluzija, I samo meĎuvrijeme izmeĎu roĎenja i smrti, Ili u tome postoji i neki smisao, neki dublji značaj No što tvoj neuki pogled moţe uhvatiti? Susret sa Sudarshan, obrazovanom gospoĎom iz elitne punjabske obitelji, bio je izuzetno zanimljiv, i sve ono što se dogodilo kad se srela s Učiteljem i nakon toga je upravo zapanjujuće. Došla je sa svojim bolesnim muţem u Punu k sinu koji je ţivio preko puta našeg stana. Vjerojatno su bili došli samo na nekoliko tjedana k sinu koji se brinuo o njihovom zdravlju i koji je htio da mu se roditelji tamo liječe. No sudbina je htjela da se njihov boravak produţi na nekoliko mjeseci, a Sudarshanin je muţ preminuo šest mjeseci kasnije. Sudarshan je znala pasti u trans koji bi dugo potrajao i za to bi vrijeme pjevala na hindi jeziku. To bi se pjevanje zasnivalo na klasičnim «ragama» koje bi započinjale dugim «aalapima». Imala je vrlo moćan glas iako nikada nije vjeţbala pjevanje. Zapravo i nije nikad pjevala, a i da su je traţili da otpjeva «bhajan» ili religijsku pjesmu na nekom religijskom skupu, ne bi to mogla učiniti. Pjevala je lijepo, a riječi su joj izlazile same od sebe. Nikad nije znala koja će riječ biti sljedeća, no one su neprekidno izlazile. Pjevala je prekrasne pjesme s mnogim riječima i izrazima na urdu jeziku, a neke su skladbe bile u potpunosti na tom jeziku i opisivale su muslimanske običaje, tradicije i bogoštovlje. Neke su od njih prevedene na engleski jezik, iako ljepota i ritam poezije svakako gubi pri prevoĎenju na drugi jezik. Nakon nekoliko slučajnih susreta, Sudarshan je izjavila da već godinama radi izvjesnu sadhanu i da ima vrlo neobična iskustva. Čak je zadobila i odreĎene siddhije i moći koje su i nju samu iznenaĎivale. Iscijelila je mnoge ljude uz pomoć svojih iscjeliteljskih sposobnosti, a sve je to postigla čak i prije nego što je imala vodiča na duhovnom putu, odnosno Gurua. Dok je jednom sa svojim učiteljem radila Yoga Nidru, iznenada je izašla iz vlastitog tijela i trebalo joj je odreĎeno vrijeme da se ponovno vrati u njega, a njen je učitelj shvatio što se dogodilo jer nije ustala kada joj je rekao da to učini. Uplašio se znajući da joj nije u stanju pomoći u takvoj situaciji, i rekao joj je da mora pronaći svog duhovnog učitelja. U Kalkuti je srela jednog Tantrika s kojim se na neki način identificirala i kojega je zvala bratom, a on je nju uvijek zvao sestrom. Jednom je kod njega popila čašu vode nakon čega je osjetila kako u nju ulazi boţanska Majka, i ušla je u duboki trans iz kojeg ju je bilo teško izvući. Nakon toga je doţivjela brojna iskustva koja su je zbunjivala i koja joj nitko nije znao objasniti. Postalo joj je naporno voditi normalan ţivot zato što su se ta stanja transa mogla pojaviti bilo kada i znala su trajati prilično dugo. Njen je muţ cijelo vrijeme

132

bio uz nju i pazio je na nju s velikim strpljenjem. Kasnije je srela svoga Gurua koji ju je vodio i čak joj je dao «grih sanyas». Sudarshan je rekla da je Boţanska Majka komunicirala s njom i da joj je davala upute što joj je činiti. Ponekad bi se tome opirala, no Boţanska Majka bi tada ustrajala u svojim zahtjevima i provela bi svoju volju. Sudarshan je izrazila ţelju da se sretne s Učiteljem, na što sam joj ja odgovorila da to moţda neće biti moguće zato što je on nesklon susretima s ljudima ukoliko to sam ne poţeli. Prošlo je šest mjeseci, muţ joj je umro, i ponovno je izrazila ţelju da se sretne s Učiteljem. Rekla je da ima osjećaj da bi se on ţelio sresti s njom, a Učitelj je zaista pristao, tako da se susret dogodio u našoj kući. Kada je Sudarshan ušla u kuću, Učitelj je zatraţio da mu ispriča sve što je doţivjela. Ispričala mu je sve od samog početka i bilo je očito da je zbunjena svime što joj se dogaĎa. Nakon nekog vremena Učitelj ju je zapitao, «Zašto si se ţeljela sresti sa mnom?» Odgovorila mu je upirući prstom prema meni, «Htjela sam se sresti s tobom nakon što sam pročitala njene pjesme. Ali zašto si se ti pristao sresti sa mnom?» On joj je odgovorio, «Zato što sam znao da je jedna mala djevojčica izgubljena u dţungli, i htio sam joj pomoći.» Sudarshan je zaista bila izgubljena u dţungli, i to i onoj svjetovnoj i onoj duhovnoj, a moţda i na nekim drugim ravnima. Kada je idućeg jutra pala u trans i počela pjevati, posljednji je stih imao veze s njenim susretom s Učiteljem. Evo što je pjevala: Tišina podrhtava Ţeravica ţari Teţnje nestaju, Igrala sam se u tvom krilu, Majko, I pritom sam jecala; Nisam prodrijela u tvoje dubine Niti sam spoznala tvoju prošlost. Koliko blizu se itko moţe zaista nalaziti? Zgrabila sam tvoje ruho I sve što sam dobila U svim odlučujućim trenucima Dobila sam od tebe. Nije bilo razigranosti Niti hitnosti, Nije bilo niti čeţnje Jer osjećala sam da ćemo se sresti Jednom, negdje. Samo ti poznaješ sebe Ali za mene jedino ti postojiš. Drvo se mahnito njiše Svaka se grana vrti No da li lišće u tom plesu grana Moţe zaštititi samo sebe? Kakva opojnost, kakvo blaţenstvo Grane su podatne i gipke

133

Pupoljci su nevini i njeţni Hoće li procvjetati u cvjetove Ili će ih jesen uzeti ranije? Vrtlozi tvog nemira Odnijet će te s plimom. Nemoj oklijevati, nemoj stati Ništa te ne veţe, ništa ne predstavlja prepreku na tvom putu, Ispruţi ruke i sklopi ih, Sklopivši ih, napravi sljedeći korak Kreni naprijed i pribliţi se Reci da prihvaćaš PonuĎenu pomoć, Tvoj cilj više nije daleko. Sljedeći Sudarshanin susret s Učiteljem dogodio se kod njega, a ja sam tada bila s njom. Dok je netremice promatrala Shiva Lingu u Učiteljevoj sobi za meditaciju, iznenada se ukočila, zauzela je više poloţaja jedan za drugim i napokon je stala u poloţaju Gospodina Shive dok pleše. Prisutne smo bile Radha i ja i to nas je zaprepastilo i pomalo i uplašilo, pa smo pozvale Učitelja da uĎe u sobu. Stavio joj je malo vibhutija na čelo i rekao je da će sve biti u redu. Sudarshan je potom sjela na krevet, a zatim je legla dok joj je cijelo tijelo podrhtavalo. To je potrajalo neko vrijeme, a kada se ponovno sabrala, ugledala je Učitelja kako joj daje blagoslov. Nakon tog je iskustva bila vrlo ţedna i popila je puno vode. Sljedećeg je jutra pala u trans i ponovno je zapjevala, a riječi koje su izlazile iz nje odnosile su se na iskustvo od prethodne večeri u Učiteljevoj kući. Zgrabila sam njegovu ruku No osjetila sam Shivu Kako izraziti to što sam ugledala, Prvo sam ugledala tebe, Majko A onda mi se pogled podigao I pao na Shivu Vidjela sam ga kako izlazi iz sobe A kad sam se okrenula, Ugledala sam Shivu kako se stapa s njime Nisam bila svjesna da su i drugi prisutni Dok sam izvodila poloţaje Čak i poloţaj Shivinog plesa. Je li to bila samo ponuĎena pomoć Ili je to bio moj novi ţivotni put? Nisam bila svjesna toga Da me je namazao vibhutijem, Ali kad sam sjela, Bila sam jedno sa samim Shivom. Kad sam otvorila oči Ugledala sam ga kako me blagoslivlja No tko je on? Ne poznajem ga Ne znam mu čak ni ime

134

Čini mi se da mi je sin No on je yogi Kako ga mogu zvati sinom? A ona velika svjetlosna lopta koja je otišla uvis Što je to bilo? Činilo se da je Sudarshan vidjela kako se Shiva stapa s Učiteljem. Osim toga, vidjela je i svjetlosnu loptu, što su i mnogi poklonici prije toga doţivjeli. Učitelja je smatrala svojim sinom, a takav je osjećaj mnogo puta doţivjela i kasnije. Pjevala je dalje: Ja sam suha grana, Tko će me sada oblikovati I kakav će mi oblik biti dan? Molim te, budi moj kipar I oblikuj me onako kako ti ţeliš. Sa svakim oguljenim slojem Bit će ogoljen i moj ego Kako bi se razotkrila unutarnja ljepota. Ja sebe poznajem No ti si taj koji mi mora isklesati tijelo, Ne oklijevaj Ja sam samo slomljena grančica, A drvo koje je jednom bilo moje Sada je odvojeno od mene. Činilo se da riječi ove pjesme govore o tome kako Sudarshan ţeli da je Učitelj vodi. Ponovno je zapjevala: Uvijek ispočetka Moje se srce raduje tvojoj ljepoti, Posve je svejedno gledam li dolje ili gore Očima vlastitog uma Uvijek vidim samo tebe. Kada se moje misli uzvinu Sa svakim letom s tobom se stapaju, No ni ti nisi nepomičan Jer ja ne znam kuda su mi misli lutale Jesu li lutale ili su se izgubile? Kako da te zadrţim Kako da te veţem svojom ljubavlju Sve dok ne postanem tvoj odraz i ništa više? Nekoliko dana kasnije Sudarshan je u transu pjevala sljedeće: Pitaš me tko sam A ja tebe ţelim pitati Tko sam ja? Ona me naziva majkom Kada pali svjetiljku za molitvu. Ja sam ljubav

135

Ja sam njen ţivot, S njom sam iz ţivota u ţivot Ona je moja Ja sam Vatra Njena majka Agni, Koja je izdrţala njene tuge I njene jade; Pala je u trećoj godini Otada sam s njom I štitim je od svih strahota. Jednog sam joj dana, dok je tako pjevala u transu, postavila sljedeće pitanje, «Majko, kakva je tvoja veza s Učiteljem?» Odgovor je odmah uslijedio: On nije samo Guru, Baš kao što sam ja u njoj On je Shivin «ansha». Tisućljeća prolaze A mi ne umiremo Stoljećima se svaĎamo Ali ova veza ne moţe biti raskinuta. Ona ga ne smatra svojim Guruom Zato što vidi «Shambhua», Vidi u njemu sina iz nekog prijašnjeg ţivota I ne moţe se prostrijeti pred njim, Vidjela ga je u transu, Kakvo je tijelo uzeo danas! Veo još nije podignut, Dok ne spozna tko je on Ona se neće smiriti. Tu je zavjesa tmine, Reci mu da otvori svoje treće oko i da pogleda Toliko toga će mu tada biti otkriveno I veza će biti uspostavljena. Sljedeće pitanje koje sam postavila Sudarshan kada je pala u trans glasilo je ovako, «Majko, u kakvoj si vezi s mojim Gurujijem?» Kada sam izgovorila te riječi, Sudarshan se nasmiješila, a zatim se naglas nasmijala. Zapravo sam se preplašila kada sam je vidjela i čula takvu. Potom je ponovno počela pjevati: Kakva veza postoji meĎu bićima? Kakva veza postoji izmeĎu svjetiljke i svjetlosti Kakva veza postoji izmeĎu oblaka i kiše Kakva veza postoji izmeĎu Shive i Shakti? Sve je to Bog stvorio, kakva veza meĎu bićima? Danas je ovo, sutra nešto drugo Što smo mi, što ćemo biti? Ona je moja ljubav, Moja snaga, moja Svjetlost Ona je moja, ona je plamen

136

Da li itko moţe reći kakav će oblik uzeti plamen? Jedino veza je stalna. Ona traţi podršku Makar i slamke I došla je k tebi. Neće se zaustaviti Već će proći poput vihora, Nemoj se uplesti u zapitkivanja Prihvati je kao moj poklon. A kada sam postavila pitanje, «Majko, kakav to kontakt uspostavljaš s Učiteljem», Sudarshan je otpjevala: Ne traţim kontakt Jer nikad ni nisam bila odvojena od njega, Zašto čini da patim Postavljajući joj pitanja, Jer ja ga iščekujem. I tako se to nastavilo; Sudarshan je u transu pjevala svaki dan. Postalo je jasno da to što izraţava nisu njene misli, već da dolaze od nekog bića koje se obraćalo Učitelju. Rekla je da je stoljećima ţudjela za njim, kao i da njihov kontakt nikada nije bio stvarno raskinut. Činilo se da se radi o igri izmeĎu Shive i Shakti. Ponovno je zapjevala: Danas čeznem za tobom Da nema ove odvojenosti, Samoća me ne bi mučila, Odvojenost jesam prihvatila Ali ne i patnju Ova se bol ne da izdrţati, Nisam bespomoćna, niti sam nevjerna, Svaki otkucaj srca govori Da smo, iako odvojeni, ipak zajedno. Okrutno je Vrijeme koje prolazi Ne moţe osjetiti moju bol. Ako ja nisam Ni Vrijeme ne moţe biti Stoljećima su me mučile Vlastite čeţnje i teţnje Promatram ih i kaţem Neka se ova patnja nastavi Neka gorim u agoniji Neka plamen ne bude ugašen Niti vatra utrnuta, Ti si usijana ţeravica Ti si vatra koja bjesni Ti si moji vlastiti snovi koji me muče I tako mi je prošao ţivot. Vrijeme nije bilo Niti je bio itko drugi

137

Bilo je samo ovo stvaranje I ti si bio Ja sam bila i naš ţar je bio. To je vrijeme prošlo Mnoge su ravni nestale Ja nisam nestala, a nisi ni ti Vrijeme je teklo dalje Sve je prošlo, svi su prošli. Traţila sam te U prolaznosti Ali nisam te našla meĎu onima koji su prolazili. Ovo nije puka priča, već prava istina, Ja nisam anĎeo, već sam gorući plamen Koji te ponekad grlio A ponekad je izgarao i postajao pepeo. Mnoga sam tijela uzimala Bili smo sjedinjeni A potom sam trpjela zbog odvojenosti No to je bila moja pokora Ţeljela sam te grliti, obuhvaćati No to nije bilo moguće. Vječna Istina, Vrhunsko Znanje, Suština Stvarnosti, moć, Yagna, mantra i tantra Sve je to u tebi, sve to ti jesi. Bez tebe, ja sam ništa Bez mene, Ti nisi Ja sam Shakti, ja sam vatra Ti si mir, Tko te moţe prepoznati bez mene, Ali sjedinjen sa mnom Ti si Shambhu. Došlo je vrijeme kada je Sudarshan morala napustiti Punu i otići u Delhi i svojoj kući u Himachal Pradesh kako bi riješila brojne iskrsle probleme. Predstojalo joj je teško razdoblje; trebala je riješiti mnoga vlasnička pitanja obzirom na to da su u tijeku bile neke neriješene sudske tuţbe. Bila je zabrinuta za svoju budućnost i ţeljela se prije odlaska vidjeti s Učiteljem. MeĎutim, on je bio u Bombayu, no Sudarshan je osjećala kraj sebe njegovu prisutnost i ugodu njegovih blagoslova. Kasnije je ponovno pjevala u transu i imala je osjećaj da su riječi te pjesme zapravo Učiteljeve riječi upućene njoj samoj. Neka svaki tvoj korak bude bez napora I neka ti se postepeno sve poteškoće razmrse, Tvoji se suputnici stalno mijenjaju Nemoj se vezati ni za koga od njih. Idi naprijed, nema potrebe za strahom Neobične će se stvari dogaĎati Neka na tvojim usnama bude moje ime,

138

I kao Shambhu Sve ću razmrsiti. Bit ću s tobom na svakom tvom koraku Ne oklijevaj, idi naprijed Ja proţimam svaki tvoj udisaj Nemoj osjećati uznemirenost Moja će ti pomoć dolaziti Sa svih strana. Put je mučan No ja sam poput vihora A ti si samo suhi list Kojeg mogu otpuhati gdje god poţelim, Nemoj zastati, Kad ti se prepreke pojave na putu Nećeš pasti Jer moja te zaštita okruţuje. Neka ti jezik bude sapet Jer slatke riječi mnogo bolje prolaze Nego otrovne ljute strelice A samokontrola je vrhunska tajna. Obećajem ti, ponovno ćemo se sresti, Jer baš kao što si se ti meni dala I ja sam tebe prihvatio. Sudarshan je bila sretna, i prije odlaska ostavila je kod mene poruku za Učitelja u kojoj se oprostila s njim i izrazila svoju nadu u to da će se ponovno sresti. I u svom je seoskom domu u planinama i dalje bila sretna i osjećala je Učiteljevu prisutnost. Neposredno prije no što ga je srela, Sudarshan je bila u smetenom i depresivnom stanju, no sada joj se situacija iz korijena promijenila. Izgledalo je kao da se maglica zbrke raščistila i krenula je dalje u pozitivnom ozračju osjećajući samosvijest i sreću. Veza s Učiteljem dovela ju je do mirnije faze u ţivotu. Dvije glavne osobe koje su je vodile na njenom duhovnom putu zapravo joj nisu ništa dale. Učitelj joj je to rekao već pri njihovom prvom susretu, no njoj je bilo teško u to povjerovati. No jednom je pjevala u jednom od svojih transeva neposredno prije odlaska iz Pune, a riječi te pjesme potvrdile su istinitost ovih riječi. Bilo joj je rečeno da su je oni koje je poštivala i koji su je vodili odveli na loš put, prema mentalnoj konfuziji. Očajnički joj je bila potrebna pomoć, a Učitelj ju je uzeo za ruku kako bi je odveo od tamnog labirinta prema jasnoj svjetlosti. Providnost odreĎuje kada će se nešto dogoditi u nečijem ţivotu, i došlo je Sudarshanino vrijeme da se sretne s Učiteljem koji joj je trebao otvoriti vrata koja vode prema stanju radosti i zadovoljstva. 19. Ispitivanje Nemoj se izgubiti u dţungli tričarija Kako te Svjetlost Istine ne bi zauvijek izbjegavala Ţivot je kratak, ti si hodočasnik A put je posut cvijećem i trnjem.

139

Okusi ekstazu ljubavi i ljepote To su Boţji darovi svima onima koji mogu vidjeti, Neka ti ovaj ţivot ne bude jalov i beskoristan Boţansko obilje je tu kako bi ga ti potraţio. «Učitelj se ne ţeli susretati s ljudima», kaţemo često. «Ali zašto?» postavlja se pitanje, i tu postoji jedna priča. Ne postoji samo jedna takva priča, već ih ima jako puno, iako se ovdje govori o samo jednoj od njih. Jedanaestogodišnji sin jednog čovjeka jako odanog Učitelju doveo mu je susjedovog sina, dječaka od petnaestak godina. Mnogi su astrolozi tom dječaku predvidjeli smrt već u ranoj dobi i njegova je majka bila zbog toga jako uznemirena. Kada se Učitelj susreo s njim, rekao mu je da vidi njegovu smrt u automobilskoj nesreći prije njegove dvadeset i četvrte godine. Dječak se uzrujao i pitao je da li se išta moţe napraviti kako bi se to spriječilo, a Učitelj je zatraţio da mu pošalje svoju majku. Kada je došla, Učitelj joj je dao jednu mantru za sinovljev dug ţivot, a osim toga morala je i postiti na odreĎene datume. Taj je mladić, inače sin bogatog poslovnog čovjeka, povremeno dolazio k Učitelju, no njegove su posjete postepeno postajale sve rjeĎe. Zaljubio se u neku ţenu iz siromašnog dijela grada, koja ne samo da je bila puno starija od njega, već je bila i sumnjivog karaktera. Njegovi roditelji su bili izbezumljeni zato što su znali da će obiteljsko ime biti osramoćeno ako se ta priča nastavi. Učitelj im je rekao da ne brinu i da će on spasiti mladića koji je još bio u razvoju od posljedica jedne tako neprimjerene veze. MeĎutim, veza je i dalje trajala, a Učitelj si je u meĎuvremenu kupio mali stan u Puni. GraĎevinski poduzetnik od kojeg je kupio stan bio je dobro poznat meĎu pripadnicima svoje profesije u Puni, a imao je ured i u Bombayu. I on je jako cijenio Učitelja, i zapravo je poštovanje bilo obostrano. Jednog je dana onaj mladić došao k Učitelju zajedno sa ţenom kojoj se udvarao kako bi Učitelju uručili pozivnicu za njihovo vjenčanje. Učitelj je srdačno razgovarao s njima i čak je ţeni nešto poklonio. No došlo je vrijeme za djelovanje, jer nije li to bio obećao dječakovim roditeljima? Dok su se spustili dizalom do prizemlja, vjenčanje je već bilo odgoĎeno zato što su se na putu prema dolje ţučno posvaĎali. Mladićevi su roditelji bili zaprepašteni neočekivanim obratom dogaĎaja i bili su jako zahvalni Učitelju. No njegov je otac bio uzrujan zbog pozivnica za vjenčanje koje su već bile otposlane svim roĎacima i prijateljima. Sada se pojavilo pitanje kako u kratko vrijeme za mladića pronaći neku drugu mladenku! Učitelj se sjetio graĎevinskog poduzetnika i kćeri njegovog brata koja je bila u dobi za udaju, i spomenuo je njihovo ime mladićevim roditeljima. Oni su stupili u kontakt s tom obitelji i prosidba je bila prihvaćena; i tako se mladić oţenio upravo na dan koji je bio ranije odreĎen. Ova pripovijest govori o uglednim obiteljima. Iako im je moţda nedostajalo obrazovanje i kultura, bogatstvo im nikako nije nedostajalo, a to je ono što danas odreĎuje poloţaj ljudi u našem društvu. Naţalost, ţene iz te obitelji nisu bile lišene mana, no kada su pale Učitelju pred noge, nije ih mogao odbiti. Jednostavno je morao odgovoriti majci u nevolji koja moli za pomoć.

140

Vrijeme je prolazilo, i Učiteljev otac je preminuo. Mnogi su ljudi došli izraziti svoju sućut, i upravo tada je Učitelj saznao kako su i mladić i graĎevinski poduzetnik izjavili da su raskinuli svaku vezu s njim. No on se zbog toga nije zabrinjavao – dobili su pomoć i otišli su svojim putevima. No providnost je ponovno dovela mladićeve roditelje pred Učiteljeva stopala moleći za pomoć. Bili su uhvaćeni u mreţu samsare i suočili su se s raznim problemima. Učitelj je rekao mladićevom ocu da zlatna statua Gospodina Krishne koja se nalazila u njegovom sigurnosnom ormariću u banci treba biti odstranjena i rastopljena, jer ona predstavlja uzrok njegovih problema. Čovjek je bio zapanjen kad je to čuo zato što čak niti njegova ţena nije znala za tu statuu koja je bila dana u zalog još u vrijeme njegovog djeda. Onda ga je Učitelj poslao u hram Triabakeshwar kako bi se tamo izvela odreĎena molitva. Kada je čovjek zamolio Učitelja da predloţi nekog dobrog svećenika za izvoĎenje puje, imenovao mu je svećenika koji bi to mogao učiniti, a nakon puje, taj se poslovni čovjek nikad više nije javio Učitelju. Kasnije je Učitelj i mnogim drugim poklonicima predloţio izvoĎenje iste te puje u Triambakeshwaru. Dvojica su ga poklonika preklinjala da i on ode s njima u hram i on se s time milostivo sloţio. U hramu su mu pristupili neki svećenici i ponudili mu veću proviziju ako poklonike pošalje k njima za puju, a Učitelj je tada shvatio da su ti svećenici vjerojatno ostavili dojam kod onog poslovnog čovjeka da on uzima proviziju od svećenika koje preporuči. Bio je šokiran i postalo mu je jasno da je čovjek moţda čuo takav trač i stvarno povjerovao u njega. Iznenadila ga je i činjenica da ljudi kojima je pomagao u ţivotu mogu povjerovati u tako nešto. To zapravo čak nisu bili niti njegovi poklonici, no on im je svejedno pomagao kad god bi mu se obratili za pomoć. Rekao je, «Ţele me iskoristiti, a kad im pomognem, ti se isti ljudi okrenu protiv mene i kleveću me!» Veliki Učiteljev poklonik Uday ispričao je jedno svoje slično iskustvo. Jedan čovjek, inače blizak s graĎevinskim poduzetnikom, imao je hrabrosti doći k njegovoj kući, govoriti mu protiv Učitelja i čak savjetovati mu da se prestane viĎati s njim. Uday je bio, blago rečeno, uvrijeĎen, i naredio mu je da izaĎe iz njegove kuće. Ljudi mogu imati novaca, no ako se ne ponašaju moralno i čestito, u njihovim ţivotima moţe postojati jedino patnja i borba. Onaj mladić koji je dolazio k Učitelju, sada odrastao muškarac, u svaĎi je s obitelji graĎevinskog poduzetnika. I tako se borba u njihovim ţivotima nastavlja, no svejedno ne prestaju klevetati Učitelja. I ponovno se postavlja pitanje, «Zbog čega to rade?» Kada se zapletu u svoje ţivotne probleme, obraćaju se Učitelju i iznose pred njega i najmanje detalje svojih jadnih, a ponekad čak i odbojnih ţivota. Nakon što dobiju pomoć, boje se da bi i drugi ljudi mogli saznati od Učitelja detalje iz njihovih bijednih ţivota. I tako, s ciljem da spriječe da ljudi saznaju te ruţne činjenice, pribjegavaju klevetanju Učitelja. Boje se da bi, ako bi se podigao poklopac Pandorine kutije, to razotkrilo detalje iz njihovih ţivota i da onda više ne bi mogli pozirati u društvu kao poštovanja vrijedni ljudi. MeĎutim, u svemu tome su previdjeli nešto jako očito, a to je da se ljudi koji ţive u staklenim kućama ne smiju nabacivati kamenjem na druge ljude. Ponašanje takvih ljudi je nedosljedno i proturječno. Isti ti ljudi prisiljeni su neprestano bacati svoje pipke prema Učitelju, zato što ih na to tjeraju neugodne ţivotne situacije. Oni

141

će uvijek iznova pokušavati dobiti od raznih poznanika Učiteljev novi telefonski broj kako bi od njega zatraţili rješenje za svoje probleme. Ima i ljudi koji koriste Učiteljevo ime i izvrću njegove riječi zbog vlastitih ciljeva, i na taj su se način dogodili brojni nesporazumi. Ponekad su Učiteljevi poklonici koristili njegovo ime kada nisu smjeli i pripisivali mu riječi koje nije izgovorio samo zato da bi postigli nešto ili da bi pojačali značenje vlastitih riječi. Sve što je Učitelj ikada traţio je samo to da ga puste na miru. Njemu ne treba ništa ni od koga. No kada ljudi doĎu i plaču pred njegovim stopalima, on je jednostavno previše mekana srca i plemenit da ih odbije. No kada ti isti ljudi odu tako daleko i kleveću ga, treba li ih jednostavno ignorirati i ponuditi im i drugi obraz, i dopustiti da Krist bude ponovno razapet? Ili bi trebalo ustati na obranu, kao što je rekao Krishna, i boriti se protiv nepravde? 20. Razmišljanja Prekrasni su načini na koje djeluješ, Učitelju, I prekrasna je atmosfera koja Te okruţuje, Ali nikakvo čudo nije nikad bilo divnije Od onoga što Ti sam jesi Niti će ikada biti. Često sjedim zadubljena u misli o Učitelju i tada sam ispunjena udivljenjem, jer kako je moguće da čovjek ne bude zadivljen Njime i njegovom slavom? Učitelj je za mnoge od nas poput daha koji ţivot daje. U svakom trenutku teţimo k tome da budemo s njim i izlaţemo mu svaki naš problem. Da li bi bilo moguće jednom običnom smrtniku voditi, i preuzeti na sebe tolike ţivote, i uklanjati teškoće na njihovim putevima? Kako je moguće objasniti ovaj dogaĎaj: Učitelj se obratio vozaču taksija kojega nikada ranije nije bio sreo, «Ti si Hanuman Bhakta, i čezneš za time da dobiješ sina. I dobit ćeš ga, i moraš mu dati ime Hanuman.» Vozač je bio zaprepašten zato što mu se jedan stranac obratio na takav način, i bio je zbunjen zato što je sve to bila istina. Okrenuo se prema Učitelju rekavši, «Kako mogu dobiti sina kada imam problema s brojem spermija?» No Učitelj mu je odgovorio umirujući ga, «Dobit ćeš sina u roku od godine dana.» Vozač ga je pogledao sa zahvalnošću i s čuĎenjem, «Da li ćemo se ponovno sresti?», a Učitelj mu je odgovorio da će se ponovno sresti u taksiju. Prošla je godina dana. Učitelj je ponovno sjedio kao putnik u istom taksiju i iznenada je zapitao vozača, «Kako je Hanuman?» IznenaĎeni vozač je ponovno sreo svog neobičnog dobročinitelja, upravo kao što mu je obećao. Učitelj vodi sve ljude na svoj vlastiti način koji se ne moţe ni sa čime usporediti. Svatko je voĎen na način koji je prilagoĎen upravo njegovim trenutnim potrebama. Jednom mu je neki mladić napisao pismo u kojem izraţava svoju ţelju za susretom s njim. TakoĎer je napisao da, kako je smisao ţivota razvoj, ţeli sretati svece i mudrace, iako ima vlastitog Gurua. U pismu mu je postavio i jedno osobno pitanje, «Zbog čega se nisi oţenio?» Učitelj mu je odgovorio na prekrasan način koji ovdje prenosim, «Ja osjećam tvoju čeţnju. Da bi ušao u vlastito Jastvo, ne trebaš se sretati s mudracima i s drugim dušama;

142

oni će doći k tebi kada budeš spreman. Vrijeme i materija mene ne veţu. Radi ono što ti tvoj Guru zapovijeda, a kada bude vrijeme, ja ću te pozvati k sebi.» «Evo ti i odgovora na pitanje koje si mi postavio: u tijelu postoje i muški i ţenski polaritet, a kada su uravnoteţeni, glad za drugim spolom ili za samim seksom prestaje postojati. Mi smo prešli prepreke strasti i ţelje. Ako razumiješ izraz «Ardhnarishwara», moći ćeš sve shvatiti. Mi smo potpuni unutar sebe samih kao izolirana bića. Za nas tijelo nema nikakvih ograničenja: moţemo funkcionirati bez sna, bez hrane i bez seksa.» Ljudi su reagirali na Učitelja na različite načine, što je i razumljivo obzirom na to da njegova osobnost ima toliko mnogo lica. Jednom je neka mlada ţena izjavila Učitelju da je ona Parvati, a on Shiva, i da im je suĎeno da se i u ovom ţivotu vjenčaju. Učitelj ju je morao na vrlo taktičan način otposlati od sebe. Ta ţena nije bila psihički zdrava. Otišla je svojoj liječnici, i to uglednoj liječnici, i oklevetala joj je Učitelja rekavši da je zao. Liječnica joj je povjerovala i optuţila je i oklevetala Učitelja pred drugim ljudima. Čovjek se zapita kako je moguće da se obrazovani ljudi koji pripadaju tako plemenitoj profesiji mogu upustiti u naklapanja zasnovana jedino na onome što su načuli i na taj način nauditi drugim ljudima, a da prije toga uopće nisu provjerili istinitost onoga što im je rečeno. Naravno da čovjek ne bi smio unaprijed osuditi nečiji karakter ne provjerivši prije toga o čemu se zapravo radi, i čak uopće ne sretnuvši osobu o kojoj se radi. No naţalost, takve se stvari dogaĎaju svakog dana. Što se moţe reći o ljudima koji su zatraţili Učiteljevu pomoć kada im je bila potrebna, kojima je ţivot procvao zbog njegove pomoći, a onda su, kada je od njih zatraţen razgovor zbog pisanja ove knjige, ustuknuli pred time da prepričaju svoja iskustva kako bi i drugi ljudi mogli imati koristi od toga! Da li se stide zbog toga što su potraţili njegovu pomoć u trenucima kada im je ona bila i te kako potrebna? Ili se boje od povjeravanja drugim ljudima? Ili su i oni podlegli glasinama koje su zbog ljubomore o njemu proširili neki drugi ljudi? Sigurna sam da bi ti isti ljudi ponovno pohrlili Učitelju kada bi zatrebali njegovu pomoć i ona im ne bi bila uskraćena. Učitelj nam postavlja pitanje, «Da li Judin duh još uvijek ţivi?» Učiteljev savjet oduvijek glasi da se treba kloniti naklapanja i kritiziranja zato što to kalja um. Nitko nema pravo suditi drugim ljudima, niti ih optuţivati ili koriti. Svakome moramo pruţiti šansu. Učitelj kaţe, «Bog ti je dao dva uha i jedna usta. Moraš dobro saslušati obje strane prije nego što procijeniš što je zapravo istina. Nemoj nikad širiti neutemeljene klevete, a moţda čak ni tada, zato što to moţe naškoditi samo tebi i nikom drugom.» Mrţnja, ljubomora i pohlepa su poput bolesti u tijelima, i ako ljudi ne uspijevaju otpustiti te psihološke blokove, nosit će ih sa sobom. Zbog čega ustrajati na pakosti? Zbog čega ustrajati i drţati se bolesti koja se na vanjskom planu manifestira kao fizički problem? Učitelj vjeruje da je svaki čovjekov porok zapravo bolest na finijim razinama koja je posljedica negativnog načina razmišljanja i osjećanja. Jedino Boţja Svjetlost moţe odstraniti porok i pretvoriti ga u vrlinu kod osobe koja iskreno ţeli okrenuti novi list. Prema Učiteljevim riječima, u davanju ima puno više radosti nego u primanju. Ono otvara prolaze prema srcu i ispunjava ga s ljubavlju, i to bi svatko trebao iskusiti, inače naši ţivoti nisu potpuni. On nadalje kaţe, «Ono što poklanjaš kao milostinju u ovom ţivotu, vraća ti se natrag u idućem, i tako je tvoja budućnost osigurana.» On kaţe i to da bi milostinju trebalo davati čista srca; ono što će primatelj učiniti s njom njegova je stvar. Davatelj milostinje se ne treba zamarati s time da li će primatelj potrošiti novce na kockanje ili na prostitutke. Učitelj uvijek iznova govori kako se Boga ne moţe ograničiti na kultove, ašrame i sekte. On je tu za svakoga, i zapravo ga slobodni i neuvjetovani um bolje prepoznaje zato što je nevin i čist. Najvaţnija je

143

unutarnja čistoća. «Dolje s učenjima duhovnih grupa,» rekao je Učitelj. «U svemiru ne postoji ništa što bi trebalo naučiti; ono što morate učiniti jest to da zaboravite naučeno,» nastavio je. Njegov savjet glasi da se treba udaljiti od komplikacija i kontradikcija i da ţivot treba pojednostavniti. «A onda,» kaţe Učitelj, «promatrajte kako Boţja moć radi za vas.» Naše biće treba proţeti ljubav prema svim ljudima. Čak i sama pomisao na to da nekome naudimo predstavlja veliki zločin. Zločin na mentalnoj razini puno je opakiji od fizičkog zločina, jer ubojita misao truje um i tako umire i dio tebe. Tu se ne radi o fizičkoj smrti, već o smrti duha. Nakon odbacivanja fizičkog tijela, takav se duh moţda neće moći osloboditi već moţe postati «pishacha» koji eonima truje u paklu. «Pazite na um,» kaţe Učitelj, «jer u njemu se nalazi Najviša Tajna.» Učitelj takoĎer naglašava, «Zakon karme uvijek vrijedi. I u mislima i u djelima budite dobri, čisti i pomaţite svim ljudima, i dugoročno ništa vas ne moţe dotaknuti. Ali ako su vam karme loše, patnje će vas uvijek stići što god vi radili, jer takav je zakon naknade.» Svetac je onaj Koji se uzvine iznad svih teškoća, On je iznad patnji i meteţa Daleko od tuge, daleko od čemera. On poznaje igre koje svemir igra I igra svoju ulogu na smrtnoj ravni; Nevezan, nesmetan, putuje I uţiva u vidicima Jer on je slobodan poput vjetra, Slobodno dolazi i slobodno odlazi. Dok ovako razmišljam o šarolikoj Učiteljevoj osobnosti, um mi se na trenutak zadrţao na zabavnijoj strani njegove prirode, i na atmosferi veselja i bezbriţnosti koju stvara oko sebe. Jednom ga je prilikom neki Guru iz Bombaya došao posjetiti u Punu. Hvalisao se time što je usavršio Annapurna mantru uz čiju pomoć je moguće posluţivati hranu iz zdjele, i to tako da se zdjela nikad ne isprazni. Učitelj se šaleći se raspitivao za tu mantru i rekao je da bi uz njenu pomoć mogao nahraniti mnoge ljude, no taj je Guru odbio otkriti o čemu se radi. Nešto kasnije, Učitelj ga je odveo do neke «darge», a putem se iznenada zaustavio kraj jedne prodavaonice s povrćem gdje je od prodavačice zatraţio crvene rotkvice. No ona je niječno odmahnula glavom rekavši da ih nema. Učitelj ju je zamolio da paţljivo pogleda, ali naravno nije pronašla niti jednu rotkvicu. No Učitelj je zavukao ruku u gomilu korijandra i, na ţenino zaprepaštenje, otuda je izvadio hrpu rotkvica. Potom je izvukao još jednu gomilu rotkvica, platio je ţeni i odvezao se ostavljajući je otvorenih usta i potpuno u čudu. I jednom drugom zgodom ponovio je takav isti čin materijalizacije. Učitelj često putuje na relaciji Bombay – Puna, i uvijek naglašava kako se zabavlja promatrajući ljude, njihovo ponašanje i reakcije. Dok putuje na dugim relacijama, proučava psihologiju putnika, govori im ono što ţele čuti i pritom se i sam zabavlja. Kad je jednom zgodom putovao u Delhi, vidio je kako njegov suputnik u avionu čita knjigu o Satya Sai Babi. Malo ga je promatrao, a onda ga je iznenada upitao, «Da li zaista vjerujete u te njegove besmislene fraze?» Čovjek je bio uvrijeĎen time što jedan stranac omalovaţava njegovu vjeru, i odgovorio mu je da poštuje tog Sveca i da svakako vjeruje u ono što piše u knjizi. Kada su se trebali iskrcati, Učitelj je, mahnuvši rukom, stvorio malo vibhutija i dao ga je zapanjenom gospodinu kojem se na licu ogledala gorljiva vjera u Sveca. Čovjek je uzviknuo, «O Baba, došao si!» Učitelj se samo nasmiješio i otišao. Dok putuje vlakom, često se zna predstavljati kao profesor, kao butler, kao kršćanski svećenik ili što god mu drugo padne na pamet. Kada ga ljudi pitaju tko je on, razgovara s njima u duhu u kojem im se predstavio i zabavlja se njihovim reakcijama.

Ponekad razgovara s ljudima u vlaku, uzme njihove posjetnice, a na povratku se predstavlja kao osoba s posjetnice i ponaša se u skladu s time, a ponekad čak tu istu posjetnicu da nekom drugom. To su njegove igrice.

144

On govori ljudima da ne smiju drţati ţivot tako ozbiljnim, zato što pritom propuštaju ono zabavno u njemu. U ţivotu postoje problemi, no on naglašava, «Morate znati da su i ţivot i smrt za svakog, a kada netko umre, to ne znači da negdje odlazi, jer nitko ne odlazi i nitko ne dolazi.» Kao što je Krishna rekao Arjuni, i Učitelj govori svima da se ni zbog čega ne trebaju ţalostiti. Ponekad putuje drugim razredom kako bi promatrao ponašanje ljudi i igra svoje uobičajene igrice s njima. Rekao je da putovanje prvim razredom zna biti jako dosadno, zato što su tamo ljudi jako egoistični i povučeni, i skrivaju se veći dio vremena iza novina. Kad je tako jednom zgodom putovao drugim razredom, sjedio je ispred kriminalca u lisicama u pratnji dvojice policajaca. Upitao je kriminalca bi li ţelio šalicu čaja, a on je bio iznenaĎen zato što mu se netko obratio umjesto da ga bahato i prezirno pogleda poput ostalih. Učitelj mu je umirujućim glasom rekao, «Moţeš popiti šalicu čaja usprkos tome što si počinio zločin,.» Policajci su dobacivali Učitelju ruţne poglede, a on je onda započeo razgovor s njima spomenuvši ime jednog visokog policijskog činovnika. Izrazi lica su im se ubrzo promijenili i malo su se smekšali. Nakon što je pruţio prestupniku šalicu čaja, zapitao ga je kakav je zločin počinio, na što je on bez oklijevanja odgovorio kako je ubio vlastitu majku odsjekavši joj glavu. Na to ga je Učitelj upitao da li od tada osjeća griţnju savjesti, a čovjek mu je zlurado odgovorio da je, dok mu se cijedila njena krv s ruku, rekao, «Sad si mrtva, a ovo je tvoja krv.» «Psihologija takvih ljudi je zaista neobična,» rekao je Učitelj. Njegove igre zbunjuju druge ljude, a upravo to je njegova namjera! To je takoĎer dio dimne zavjese koju stvara oko sebe kako bi ostao neprepoznat. Jednom ga je neki čovjek prepoznao za vrijeme nekog putovanja, prišao mu je i dodirnuo mu je stopala, na što se Učitelj otresao na njega rekavši mu da je pogriješio. Kada je srce čisto I kada ljubav proţme cijelo biće, Valići radosti Moraju proţeti svako djelo, A teret ţivota mora postati lagan Poput otisaka stopala male ptičice Dok poskakuje na pješčanoj plaţi. Učitelj je rekao da izmeĎu yogija i siddhe postoji razlika. Siddha je na višoj razini; ne treba ništa više naučiti niti vjeţbati, i nalazi se iznad svih disciplina i duhovnih reţima. Učitelju je dovoljno da samo baci pogled na neku osobu i odmah zna što joj je na duši, i često u šali zadirkuje ljude zbog toga. Ljudi se pitaju kako je moguće da sve zna. Mnogo se puta mora dovijati na razne načine kako bi se riješio ljudi koje ne ţeli imati oko sebe. Kada otkrije da je netko egoist, još će više napuhati njegov ego, a onda će ga ubosti nekom primjedbom tako da ga ostavi potpuno zbunjenim. A ponekad se pretvara da je i sam egoist i daje izjave koje ljudi ne očekuju od njega, i na taj ih način otjera od sebe. Kada je jednom neki poklonik doveo sa sobom nekoliko ljudi ne dobivši prethodno dopuštenje od Učitelja, on je počeo pričati o seksualnim perverzijama, a ljudi su se uţasnuli i vrlo brzo su otišli.

145

Učitelj je iznašao način kako da prekine posjete ljudi koje mu je slao neki njegov prijatelj astrolog koji ga je jako cijenio. Počeo mu je slati ljude s problemima, a Učitelj je onda otišao do njega traţeći od njega savjet u vezi nekog njegovog izmišljenog problema. Otišao je vlakom sve do predgraĎa gdje je ţivio taj astrolog i izloţio mu je taj svoj problem, i to je ponovio još toliko puta da je astrolog ozbiljno posumnjao u njegovu sposobnost da riješi tuĎe probleme kada nije sposoban iznaći rješenje niti za sebe samog. Zelenilo i svjeţina brda Veličanstvenost planina, Nevinost i ljepota djeteta, Dubine golemog oceana Sve su to nijanse Tvoje veličine, Spektra koji Ti jesi. Osjetila sam ganuće prisjetivši se jedne druge strane Učiteljeve ličnosti. Kada bi me u počecima našeg poznanstva nakon naših susreta pratio do dizala, bila bih duboko ganuta njegovom ljubaznošću i milostivošću. Nije morao to činiti, a ja si nekako nisam mogla zamisliti niti jednog drugog duhovnog vodiča kako radi istu stvar. Postepeno sam uvidjela da se Učitelj trudi oko svakog tko ga doĎe posjetiti. Čak i danas, nakon sedamnaest godina, gledam Učitelja kako ispraća svoje posjetitelje i još uvijek osjećam ganuće. On je doista oličenje ljubaznosti. Učitelj troši, pored uloţenog truda, i vrijeme i novac za spravljanje lijekova za bolesne. Boce za lijekove dobiva iz Bombaya. No on ne dopušta da paket nosi nosač, bez obzira na to kako teţak bio. Ponekad ga boli ruka zbog teţine tereta, no on kaţe da je to njegova pokora i da mu zbog toga Bog pomaţe iscijeliti bolesne. Učitelj kaţe da postoje veliki mudraci koji ţive poput običnih ljudi koji ne mogu i ne ţele biti prepoznati. Većinom su to kućedomaćini izrazito zaokupljeni meditacijom. Mjerila kojima se moţe procijeniti neko duhovno biće su sljedeća: mora biti tjelesno savršeno, emocionalno stabilno, mudro i duhovno jako razvijeno. Ne smije imati nikakvih sebičnih motiva i ne smije ţudjeti za imenom, slavom, bogatstvom ili ţenama. Najveći pokazatelj je mir koji ih okruţuje i koji obuzima i sve one koji im se pribliţe. Njihov način govora je skladan, a iza njihovih riječi se osjeća snaga. No takvi ljudi se nalaze iznad svih propisanih načina ţivota. Oni ţive poput slobodnih bića, obuhvaćajući sve ljude u svoju spontanu radost zbog toga što su u stanju vidjeti lakšu stranu ovog iluzornog ţivota. Učitelj upozorava sve ljude da se paze onih koji se drţe kao sadhui, zato što su takvi ljudi često i mentalno i emocionalno neuravnoteţeni. Laţni sveti ljudi često koriste duhovnjačku odjeću kao poslovno sredstvo. Učitelj kaţe da NLO-i zaista postoje. Neki su od Velikih Učitelja iz hijerarhije u kontaktu s njima. Ljudi s drugih ravni normalni su ljudi poput nas, a neki od njih su visoko razvijeni. Rekao je, «Imamo duhovnu hijerarhiju Bića koja se zove Kozmička Hijerarhija.» Nadalje, Učitelj kaţe da ne treba pridavati paţnju čudima zato što ih čak i maĎioničar moţe izvesti. Najveće čudo je sposobnost pretvaranja nečijeg srca u zlato, i stoga je još jednom istaknuo da ljudi trebaju naučiti odbaciti zlovolju i negativan način razmišljanja koji sputavaju srce.

146

Tvoj letimični pogled prodire u naše najveće dubine Putujući izvan ograničenja Vremena, Tvoja dalekovidnost razotkriva naše ţivote I oblikuje nas prema Tvojoj ţelji, naš Uzvišeni Učitelju. Mnogi bi ljudi ţeljeli da Učitelj jednim letimičnim pogledom vidi sve što ih muči i da mu njihovi osjećaji i stanja budu potpuno jasni istog trenutka kad ih pogleda. Učitelj se zaista moţe zagledati duboko u njihove umove i srca, ravno u njihove prošle ţivote i u njihovu budućnost, ukoliko to ţeli. On to i radi kad je to potrebno, no on kaţe da niti jedan Učitelj ne ţeli drţati svoje treće oko stalno otvorenim, zato što bi mu zbog toga normalan ţivot bio nemoguć. Učitelj je govorio o A.P.Sinnetu koji je u jednoj knjizi pisao o tome kako je Učitelj K.H. hodao po Himalayama noseći neke vaţne rukopise. Zapuhao je jak vjetar i odnio je te rukopise, a prije nego što ih je on uspio ponovno uzeti, došla je koza i pojela ih. Tog su Učitelja zapitali zašto nije predvidio da će se to dogoditi i zašto je dopustio da se to dogodi? Učitelj K.H. je odgovorio: «Mi ţivimo kao ljudska bića, iako posjedujemo najviše moći. Naše sposobnosti ne drţimo neprestano otvorenim, zato što inače ne bismo mogli ţivjeti normalnim ţivotom.» Razmišljam i o Učiteljevoj sposobnosti gledanja u budućnost koja za njega nema nikakvih tajni. Često je predskazivao političke dogaĎaje koji su se trebali dogoditi. Govorio je i o jednoj stravičnoj bolesti, smrtonosnijoj i od raka, i to mnogo godina prije nego što se uopće čulo za AIDS. Neobično je i to što je Učitelj, gledajući u osobu koja bi sjedila pred njim, često znao vidjeti smrt koja joj se prikradala. Kada ga je jednom posjetio neki prijatelj s Atomskog Instituta Bhabha, Učitelj mu je rekao da s njim nije sve u redu. Njegov se EKG pokazao normalnim, no Učitelj je svejedno osjećao nemir, a čovjek ga je ismijao i rekao je da će ponavljati «Mahamrituanjaya» mantru. Umro je nekoliko dana kasnije. Jedna je gospoĎa, koja je smatrala da je Učitelj zaveo njenog sina na krivi put, poslala k njemu jednog gospodina, inače voditelja prodaje u Premier Automobiles, koji je bio i astrolog i Tantrik. MeĎutim, kada se sreo s Učiteljem, njegove su se sumnje raspršile, Učitelj mu se svidio i počeo ga je često posjećivati. U trenutku kada je Učitelj dobio obavijest o smrti svoga prijatelja s Instituta Bhabha, taj se astrolog nalazio kod njega. Kada se Učitelj okrenuo prema njemu i ugledao njegovu auru, uzviknuo je, «I ti odlaziš.» Čovjek je bio iznenaĎen, no rekao je da se fizički osjeća dobro i da ta slutnja sigurno nije točna. Nakon nekoliko je dana pao u komu, a kada ga je Učitelj posjetio, već je nepomično leţao. Učitelj je upalio glinenu svjetiljku i rekao njegovoj sestri da će preminuti idućeg jutra, i tako se zaista i dogodilo. Učitelj je rekao jednom svom prijatelju, s kojim se viĎao već sedam godina, da mu predstoje problemi, a tjedan dana kasnije on je ustanovio da boluje od raka crijeva. Čak i nakon što je dijagnoza bila postavljena, neki ga je astrolog uvjeravao da je pred njim još deset godina ţivota, no Učitelj se očitovao drugačije. Tom je gospodinu Kumarswamy iz lingajatskog kulta bio rekao da mu je suĎeno da ga inicira jedan Sindhi gospodin koji će postati njegov Guru.

147

Kada mu je stanje postalo kritično, Učitelj ga je došao posjetiti, a čovjek ga je onda zapitao, «Bilo je suĎeno da me ti iniciraš, pa zašto to onda nisi učinio?» Učitelj je odgovorio, «Idi čim prije moţeš i vrati se u novom tijelu, pa ću te onda inicirati.» Učitelj je rekao da se taj gospodin ponovno rodio, da sada ima dvije godine, i da će mu kasnije doći na inicijaciju. Evo slučaja jednog voditelja prodaje motociklističke kompanije Yezdi s kojim se Učitelj upoznao prije mnogo godina kad je kupio vlastito vozilo. Za vrijeme jedne od njegovih posjeta, Učitelj mu je, vidjevši njegovu auru, rekao da mora stići kući do pet sati popodne. Čovjek je rekao da bi ţelio putem obaviti još neke sitne poslove, no Učitelj ga je nagovorio da ode kući bez zaustavljanja. Stigao je kući u pet sati popodne, dobio je teški srčani napad i u roku od pola sata bio je mrtav! Kasnije je Učitelja zvala njegova ţena i zahvaljivala mu zato što joj je muţa poslao kući, inače bi njegov kraj stigao putem tako da obitelj moţda ne bi niti saznala što se dogodilo. Sličan se slučaj dogodio i kad je Učitelj ustrajao na tome da jedan njegov drugi poznanik mora stići kući do tri sata popodne; majka mu je umrla u tri sata i trideset minuta. Učitelj, to uzvišeno Biće, čist je poput djeteta. Voli se šaliti i zabavljati s djecom, ima velik smisao za nevinu šalu i zarazan osmijeh. «Djeca su poput Boga,» kaţe on. «Oni su poput praznog platna na kojem čovjek moţe slikati najljepše slike,» kaţe Učitelj misleći pritom na njihove neduţne umove i lakovjernu prirodu. No on se podjednako dobro snalazi i s mladim, sa sredovječnim kao i sa starim ljudima. Osim činjenice što sa svakim moţe postati jedno, nije li se tjelesno preobraţavao u dijete, u mladog čovjeka i u starca? Moram naglasiti da ovo nije ţivotopis, jer ţivotopis ima i početak i kraj, a Učitelj je bez početka i bez kraja. Oni koji su prepričali svoja iskustva s Učiteljem za ovu knjigu povremeno imaju potrebu za time da ispričaju još ponešto, zato što svakim danom vide i iskuse nešto novo. MeĎutim, ova knjiga ima kraj. Niti je moguće, niti je praktički izvedivo ovdje izloţiti razmišljanja svih ljudi razbacanih uzduţ i poprijeko i zemlje i inozemstva. Ja sam pokušala prenijeti samo ideju o njemu i dati letimične poglede na široku panoramu onoga što se čini da Učitelj jest, jer mi nismo ti koji mogu reći što on stvarno JEST. Nama nije dano da Ga shvatimo. Moţemo samo razmišljati o njemu i čuditi se srca prepunog zahvalnosti prema njemu. Ti si nebeski cvijet Darovan iz nesvjesnog, Neprekidni podsjetnik Na ono što moţe biti. Ti si luk IzmeĎu neba i zemlje, Most izmeĎu vječnosti i prolaznosti. Nosiš plamteću poruku O uzbudljivim mogućnostima, O tome da su nadanja i teţnje Obećanja budućih dogaĎaja, Da se snovi mogu pretvoriti u stvarnost I da nam nebesa Mogu doći na dohvat ruke

148

21. Moć zapaţanja Jedino mudrac moţe prepoznati drugog mudraca Jer njegov se pogled uzvija iznad obzora, I putuje van ograničenja Prostora i Vremena. Njegov pogled vidi detalje varavih tijela Koja je duša uzimala U prošlim tisućljećima, I koja će uzimati Kako stoljeća budu prolazila. Čovjeku, s njegovim ograničenim dometom vida, nije moguće spoznati dubine jednog mudraca. On nema sposobnost procjenjivanja veličine nekog sveca zato što ga moţe procjenjivati jedino na vagi vlastitog ograničenog razumijevanja. Tako ogrezao u neznanju, ostaje slijep na jarku Svjetlost u tijelu sveca koji se nalazi pred njim. Mnogi su ljudi bili s Učiteljem, no koliki su se zapravo usudili i imalo pribliţili tome da uvide slavu i Sjaj duše u mladom Učiteljevom tijelu? Učitelj je imao nepunih devetnaest godina kada se upoznao s gospodinom Datayem iz Malada u Maharashtri. Datay je bio oštrouman, i nakon samo nekoliko susreta s Učiteljem shvatio je da se radi o sasvim natprosječnom biću. Otad mu se počeo s ljubavlju obraćati imenom «Čovjek koji se raĎa jednom u stoljeću». Datay je razgovarao s Učiteljem o velikom Siddhi Shankaru Maharaju koji je napustio tijelo 1948. godine, no kojeg u Maharashtri još i danas jako štuju. Na stotine ljudi posjećuje njegov samadhi u Puni i odaje mu počast. Gospodin Datay je otkrio Učitelju da je Siddha Shankar Maharaj još uvijek prisutan i da se nalazi u tijelu krojača Kulkarnija iz Maharashtre. Ljudi koji su štovali Shankar Maharaja znali su za to, i za njih je Kulkarnijevo tijelo bilo i mudračevo tijelo. Datay je jednom k njemu odveo Učitelja. Na stanici su se trebali naći s Mankadijem iz Bombaya čijoj kući je Siddha trebao doći, a kada su stigli na stanicu, Datay je zajedno s Mankadijem ugledao i Shankar Maharaja. Okrenuo se prema njemu i zapitao ga je, «Zbog čega si prevalio cijeli ovaj put, Maharaj?» Shankar Maharaj je odgovorio pogledavši u Učitelja, «Bilo je suĎeno da on danas doĎe, i ja sam mu morao doći u susret. Čekao sam tri stotine godina na ovaj susret.» Učitelj je ţelio dotaknuti Maharajeva stopala, no on mu nije dopustio da to učini.

Društvo je otišlo Mankadijevoj kući gdje su se okupili razni ljudi kako bi se susreli sa Shankar Maharajom. Za njega je bilo pripremljeno posebno sjedalo ili «asan»; odveli su ga do tog sjedala, no on ga je odbio i traţio je da tamo sjedne mladi Učitelj. Potom je dotaknuo Učiteljeva stopala i čak je izveo svoj aarti. Zatim je i ostalima rekao da mu dotaknu stopala i objasnio im je da on dolazi iz dalekih Himalaya. To je bio prvi put da je itko Učitelju dotaknuo stopala. Tom je prilikom jedna gospoĎa, koja je tada Učitelja vidjela prvi put u ţivotu, ugledala jednog velikog i drevnog tibetanskog mudraca kako ulazi u njegovo tijelo kroz «Brahmandru» ili otvor na vrhu lubanje.

149

Nakon tog se susreta Shankar Maharaj često sretao s Učiteljem i ponekad je čak dolazio k njegovoj kući. 1974. godine Maharaj mu je dao jednu svoju fotografiju rekavši mu sljedeće, «Kada budeš imao svoj dom u Puni, drţi ovu fotografiju pokraj telefona. Kada se budeš preselio u svoj drugi dom u Puni, i tamo je stavi kraj telefona.» 1985. godine, dugo vremena poslije toga, Učitelj je kupio svoj prvi stan u Puni, a fotografiju je drţao pored telefona. I sada, kad je u većem stanu, fotografija zauzima isto mjesto. Jednom je Shankar Maharaj predloţio da Učitelj i Ashok odu s njim i s Datayem pogledati neku predstavu. Izašli su za vrijeme stanke kako bi pojeli sladoled. Shankar Maharaj je uzeo četiri sladoleda i prodavaču je dao novčanicu od sto rupija, no nije uzeo ostatak novca. Kada mu je Učitelj to napomenuo, Maharaj je jednostavno mahnuo rukom po zraku i iznenada se u njoj pojavio novac. Dao je Učitelju da ga prebroji, i radilo se o o točnom iznosu koji mu je prodavač trebao vratiti, a Učitelj je bio zapanjen. Kad je predstava završila, bilo je već poprilično kasno. Shankar Maharaj je rekao Učitelju da ne ide kući autobusom već da uzme taksi. Ponovno je mahnuo rukom po zraku i meĎu prstima mu se pojavila potpuno nova novčanica od dvadeset rupija koju mu je dao za taksi. MeĎutim, Učitelj je, misleći da je to bio samo dokaz materijalizacije, stavio novčanicu u dţep, a kući je zajedno s Ashokom otišao autobusom. Četiri dana kasnije ponovno se vidio sa Shankar Maharajom koji je traţio od njega da mu vrati novac obzirom na to da ga nije potrošio. Stavio je novčanicu izmeĎu dva prsta, zamahnuo je rukom po zraku i novčanica je nestala. Shankar Maharaj nije ušao samo u Kulkarnijevo tijelo, već se nalazio i u tijelu Narsimhe, kojeg su poznavali i Učitelj i Datay, a ulazio je i u tijela mnogih drugih ljudi kada je to htio. Učitelj je mnogo puta prepoznao Maharaja u odreĎenoj osobi zbog njegovog ili njenog neobičnog ponašanja; naime, ta bi se osoba iznenada trgnula, i Učitelj bi istog trenutka znao tko je nakratko ušao u njeno tijelo. Vidio je kada se to dogodilo s jednom ţenom koja je počela materijalizirati vibhuti i kumkum, zbog čega je i sama kasnije bila zaprepaštena. Drugom je prilikom u brdima Almore Učitelj vidio jednog sadhua kako traţi cigarete, i to onu vrstu koju je pušio Maharaj. Potom je vidio kako pali šest cigareta istovremeno drţeći ih meĎu raznim prstima, i kako odbija dimove, da bi odmah nakon toga i sam bio zaprepašten vlastitim ponašanjem. I tako se Maharaj neprestano pojavljivao pred Učiteljem u raznim tijelima. Jednom mu je rekao, «Gledao sam te kako rasteš; njegovao sam te, masirao sam ti tijelo maslinovim uljem i posipao po njemu prašak Cuticura dok si bio mala beba.» Kada ga je Učitelj zapitao kako je to moguće, Shankar Maharaj mu je rekao da je povremeno ulazio u tijelo njegove bake dok bi ga njegovala. Kasnije mu je Shankar Maharaj rekao da se više neće susresti u fizičkom tijelu, ali da će biti s njim na druge načine. Učitelj kaţe da je Shankar Maharaj i dan danas s njime; i dalje dolazi iz nevidljivog svijeta kako bi mu pomagao. Shankar Maharaj se ranije bio tako često pojavljivao zato što je ga je htio zaštititi od zlih bića koja su se nalazila oko njega. Sumaglica prekriva lice planina I lagano se podiţe kako bi ih ponovno razotkrila, Kakva li će moć podići koprenu Maye

150

Koja nas drţi u zamci obmanjujućih maštarija S kojima se igramo Iz ţivota u ţivot? Mnogi su ljudi upoznali Učitelja preko Dataya, a njegova ţena Vimal upoznala ga je kada ih je posjetio u njihovom domu. U njegovom je prisustvu uvijek osjećala veliku radost i od njega je dobila snagu i hrabrost za suočavanje s poteškoćama i preprekama na koje je nailazila u ţivotu. U jednom dugom razdoblju koje je potrajalo nekoliko godina nije se uopće vidjela s Učiteljem, a nakon toga počela ga je posjećivati u Puni na dan Guru Purnime kako bi od njega dobila blagoslove. Još je jedna gospoĎa, Pratima, kćerka poznatog glumca iz drţave Maharashtra, upoznala Učitelja preko Dataya. Ona se, zajedno sa svojom obitelji, viĎala s Učiteljem tijekom razdoblja od pet godina. U njoj se razvila velika vjera u njega i u njegovom je prisustvu osjećala savršeni mir. Imala je osjećaj da se sve njene nedoumice rješavaju čak i prije nego što bi ih uspijevala izreći na glas. TakoĎer je osjećala da sve što Učitelj kaţe ima duboki smisao i da se svatko treba duboko zamisliti nad onim što on kaţe kako bi ga uspio shvatiti. I Chandra je upoznao Učitelja preko Dataya. Radio je u jednoj farmaceutskoj kompaniji u Bombayu, bio je povezan s Društvom Yogoda i oduvijek je razmišljao o Babajiju. Datay mu je pričao o Učitelju, a njihov se prvi susret dogodio u Puni 1995. godine. Učitelj mu se tada obratio kao Veeruu, a on je osjećao da je i samim time dobio blagoslov. Veeru je znao da je Učiteljev um univerzalan i da mu ništa nije skriveno, i bijući svjestan njegovih dubokih duhovnih teţnji sam je Veerua pozvao k sebi. I tako je velik broj ljudi iz bombajskog predgraĎa imao sreće da doĎe u dodir s Učiteljem i da osjeti blaţenstvo bivanja u blizini njegovog Blistavog i Veličanstvenog bića. 22. Skrivena stvarnost Ti si duboko ukorijenjen U dubinama Vječnosti, Učitelju, Tko te moţe poznavati, Tko te moţe shvatiti? No dolaziš nam S opojnim mirisom cvijeća; Pusti me da uţivam u Tvom prisustvu, Učitelju Pusti me da se izgubim u slatkim notama Glazbe Tvoga Bića Blagoslovljena sam Time što sam ovdje, A Ti si došao. Imala sam zaista puno sreće zbog toga što sam od 1978. godine bila s Učiteljem. Vidjela sam mnogo toga, čudila sam se, i postepeno sam ga počela malo bolje razumijevati; obzori su mi se proširili, a kako je vrijeme prolazilo, srce mi je bilo preplavljeno spoznajom o veličini toga prekrasnoga Bića, moga Učitelja.

151

Osjećala sam strahopoštovanje i blagoslov zato što sam ga upoznala, i voljela sam ga. Ali kada bih rekla «poznavala sam ga», to bi bilo potpuno netočno. Jedino Učitelj moţe poznavati samog sebe. Poput ogromnog stabla koje se grana u dubinu i u širinu, Učitelj je ukorijenjen u samu Vječnost. On je Drevan i Besmrtan, a njegovo pravo stanje je u potpunosti skriveno svima onima koji ga promatraju. Našim će slabašnim umovima zauvijek ostati nepoznat, nezamisliv i beskonačan. Kada razmišljam o njemu, često se divim čudima prirode i razmišljam o velikom čudu koje se dogodilo time što vidimo Njega u vitkom tijelu koje nazivamo «Učiteljem». 1980. godine napustila sam Bombay, gdje sam i došla u doticaj s Učiteljem, i otišla sam ţivjeti u Chandigarh. Preselili smo se nakon što je moj suprug otišao u mirovinu. U mom je ţivotu bilo i uspona i padova, a godišnje posjete Učitelju u Bombayu ili Puni bile su njegove najsvjetlije točke. Svaki put kada bih došla k Učitelju, on se gorljivo bavio nekim novim predmetom koji je tada zaokupljao njegovu pozornost i njegovu maštu. U jednom je razdoblju pomogao mnogim ljudima koji su imali problema zato što su bili opsjednuti duhovima ili su bili ţrtve crne magije. Činilo se da se psihologija ljudi mijenja na gore i da se njihovi umovi sve više okreću prema zlu. Za vrijeme jedne od mojih posjeta Puni, moja kćerka Poonam, inače zubni kirurg u Delhiju, imala je problema zbog neke zle moći koju je po svoj prilici pokrenuo neki arheolog, takozvani Guru. Za nju je to bilo strašno iskustvo. Osjećala je prisutnost zlih bića pored sebe koja su se znala praktično očešati o nju. Zvala me u Punu traţeći pomoć, a kada sam o tome obavijestila Učitelja, zatraţio je njenu fotografiju. Sljedećeg sam mu dana odnijela fotografiju; drţao ju je u jednoj ruci, a drugom je prešao preko nje rekavši, «Zaštićena je». I zaista je i bila i to upravo od tog trenutka. Taj osjećaj da je muči neka zla sila napustio ju je u trenutku kada je Učitelj rekao da je zaštićena, a vrijeme kada se to dogodilo smo naknadno utvrdili. Kada sam pozdravila Učitelja na završetku jedne od mojih posjeta, rekao mi je sljedeće, «Idući ćeš me put posjetiti za šest mjeseci, a ne za godinu dana». Pritom je mislio na moje godišnje posjete. U čudu sam razmišljala o tome obzirom na to da nisam mogla niti pretpostaviti da ću za tako kratko vrijeme moći doći ponovno u Punu, jer u tom smo razdoblju trebali prodati našu kuću u Chandigarhu. Učiteljeve su se riječi obistinile i ja sam ga zaista posjetila nakon šest mjeseci. No zaprepašćujuće je bilo to što je moja avionska karta od Delhija do Pune bila rezervirana u SAD-u, i to bez moga znanja. Jedna moja roĎakinja koja je došla u posjet Indiji iz SAD-a ţeljela je provesti dan u Puni i to u mom društvu, a ja sam naravno bila sretna što joj mogu izići u susret. Tvoj pogled prodire u daleku budućnost Skrivenu ţiteljima prostora i vremena, Tvoja volja je nadmoćna čak i na drugim ravnima Jer Ti si posjetitelj Iz kraljevstva koje se nalazi onkraj Svjetlosti. Što Učitelj ne zna? Što on ne moţe učiniti? Prije nego što je moj suprug otišao u mirovinu, Učitelj mi je rekao sljedeće, »Preselit ćete se u Chandigarh.» Ja sam mu rekla da razmišljamo o preseljenju u Delhi i da nas svi naši roĎaci koji tamo ţive nagovaraju na

152

to da se doselimo. No Učitelj je odlučno ostao pri svojoj izjavi. I zaista, proveli smo trinaest godina u Chandigarhu. Jednom nas je došao posjetiti, i dok smo sjedili na travnjaku ispred naše kuće, rekao je, «Otići ćete odavde, no ne sad, već kasnije.» Učitelj je to rekao 1985. godine, a mi smo otišli iz Chandigarha 1993. godine. Osjećam kako Učitelj oduvijek vodi svaki moj korak, i to me ispunjava ganućem i zahvalnošću. Kad sam ga posjetila 1992. godine, rekao mi je da ćemo se preseliti u Punu. Bespomoćno sam ga pogledala rekavši da je to nemoguće zato što je odbojnost mog supruga prema ideji o preseljenju u Punu potpuna. Nešto kasnije, dok smo sjedili s grupom poklonika, Učitelj je pogledao izravno u mene i rekao, «Doselit ćete u Punu, i to uskoro.» Ono što se dogodilo nakon toga bilo je pravo čudo; nagovorila sam supruga da sa mnom posjeti Punu, a ostalo sam prepustila Učitelju. Učitelj je u stanju promijeniti svačije mišljenje, a to su njegovi poklonici vidjeli i doţivjeli mnogo puta. On djeluje na takav način da su čak i najtvrdoglaviji ljudi znali promijeniti vlastiti stav. Kad sam mu rekla da je moj suprug nepopustljiv glede našeg preseljenja u Punu, rekao mi je, «Ne brini, promijenit će mišljenje, definitivno ćete se preseliti ovamo.» Bilo je zapanjujuće promatrati kako stav mog supruga po ovom pitanju postaje iz dana u dan sve mekši. Osjećala sam kako se u njemu odvija bitka, no u roku od desetak dana sklopio je dogovor oko jednog stana, a tri mjeseca kasnije bili smo u Puni. Kada promatram prikaz vlastitog ţivota, na svakom svom koraku vidim Učiteljevu ruku. Vodio me do raznih odredišta i kroz sve obrate u mom ţivotu. Jedino on zna, jer ja sam Njegova, i oduvijek je tako. Kad pogledam unaokolo i kad razmislim o svim njegovim poklonicima, vidim istu nit i u njihovim ţivotima, nit njegove ljubavi, skrbi i vodstva. Dok nam pomaţe pri prolasku ţivotnim putem, naše se ruke nalaze u njegovima. Kaţe se da kada Guru inicira nekog učenika, preuzima i odgovornost za njega. Učitelj je učinio od svakog od nas ono što jesmo; naše samopouzdanje, poštovanje koje uţivamo, naša financijska situacija, i čak i naši domovi, sve je to rezultat njegovih dobrih djela. Neka je slava takvom Učitelju; neka je slava njegovoj golemoj i bezgraničnoj ljubavi kojom nas obujmljuje. Jednom smo tako sjedili zajedno, a ja sam ga zapitala zbog čega odbija susrete s ljudima kada je njegov zadatak da im pomaţe. Učitelj mi je leţerno odgovorio, «Ja sam ovdje zbog vlastite zabave i igara; ako trebam s nekim stupiti u kontakt, učinit ću to telepatskim putem. Ako Bog ţeli da se s nekim sretnem, ta će mi osoba zasigurno doći.» Učitelj nikad nije ništa pripisivao sebi u zaslugu; kada bi mu ljudi zahvaljivali na pomoći, uvijek ju je pripisivao Boţjem posredovanju. Učitelj je rekao i sljedeće općenito o hijerarhiji ili o Učiteljima, «Mi smo srodni korijenju koje hrani drvo, a ne cvjetovima koji su svima izloţeni. Moţda trebamo obaviti nekakav zadatak, ili moţda nemamo nikakvog posla, no ne ţelimo se sretati s nekim tko to ne zasluţuje, jer uplitanje u ţivote drugih ljudi samo ometa naše pokrete i od toga ne dobivamo baš ništa. Naravno da nam nije moguće sresti se sa svima onima koji bi nam ţeljeli doći, zato što imamo obveze koje moramo izvršiti.» Nastavio je, «Pustite me da se zabavljam i da vidim što se dogaĎa, jer došao sam iz svog stoljeća u vaše, hodajući kroz Vrijeme, kako bih vidio što ima novoga.»

153

Učitelj je objasnio da Učiteljev lik nije bitan, zato što tijelo dolazi i odlazi. Vaţno je njegovo učenje. Niti od čuda nema nikakve koristi, zato što ona stvaraju «mayu» ili zastor iluzija. Rekao je, «Mi nismo ovdje kako bismo riješili ljudima njihove probleme, oni se sami moraju suočiti s plodovima svojih karmi. Ponekad Učitelj moţe zbog sućuti preuzeti na sebe nečije probleme, no treba upamtiti da ništa na svijetu nije besplatno i da za sve treba platiti. Čovjek mora raditi na pročišćavanju vlastitog uma, jer u njemu se nalazi sjeme koje će se pretvoriti u dobra ili u loša djela. U umu se nalazi potencijal za buduće karme, i iz tog ga razloga treba preobraziti.» Učitelj naglašava da licemjerje i ljubomora utječu samo na onoga koji im se prepušta i da ne moţe utjecati na nekog drugog. Izuzetno je vaţno da čovjek bude iskren sam pred sobom. Rekao je i sljedeće, «Od filozofija nema nikakve koristi, od učenja nema nikakve koristi, niti od ašrama nema nikakve koristi ukoliko ljudi ne promijene vlastito ponašanje. Svakim danom nastaju nekakve nove institucije koje tvrde da će naučiti ljude kako da stignu do Boga. To nisu ništa drugo nego komercijalne organizacije, Bog ţivi u našim srcima.» Učitelj pita da li se za pohaĎanje tih takozvanih tečajeva meditacije traţe ikakve kvalifikacije? Da li se od ljudi traţi da se prestanu prepuštati laţima i zluradim naklapanjima? Da li se naglašava vaţnost poštivanja «yama» i «niyama», uvodnim koracima na putu yoge prema Maharishi Patanjaliju? Čini se da je jedina kvalifikacija koja se traţi sposobnost plaćanja naknade za takve tečajeve. Kako takvi učitelji smiju tvrditi da će dati ljudima moć iscjeljivanja ili predviĎanja budućnosti kada ni sami nisu sigurni u sebe niti su im motivi čisti? «Meditacija se ne moţe naučiti, to je način ţivota,» ustvrdio je Učitelj jednostavno. Potom je pojasnio i sljedeće, «Bog je tako čist, tako jednostavan, tako istančan i logičan da uz milost Sat Gurua moţe biti ostvaren u jednom jedinom trenutku. Moraš se pripremiti za susret s takvim Sat Guruom. On od tebe ne ţeli baš ništa, a potraţit će te i doći će ti na vlastiti prag kada budeš spreman za njega.» Kako da opišem Učiteljevu veličanstvenost? On nikome na razotkriva svoju pravu bit i svoju moć. Ljudi su svjesni njegove sposobnosti gledanja u budućnost, no on je moţe u tren oka i promijeniti, što se nebrojeno puta i dogodilo. Neobično je to što se svaki put kad osjetim kako neka rijetka ljepota ili radost dodiruje moje najdublje dubine, moje srce ispuni ljubavlju prema Učitelju; to se dogaĎa zato što jedino on sadrţi svu ljepotu, blistavilo i blaţenstvo koje moj um moţe uopće zamisliti. Za vrijeme posjete jednom planinskom mjestu, moje srce i moja duša ispunili su se rijetkim osjećajem vedrine i divljenja tako da sam bila ispunjena radošću, pa sam napisala sljedeće stihove: Divila sam se veličanstvenosti planina S brda izmeĎu borova, Promatrala sam dolinu Prepunu ţutih i bijelih cvjetova, Dok su se grimizni rododendroni kitili I hvalisali se svojom sjajnom bojom Usred zelenila oko sebe. Zurila sam sa strahopoštovanjem i divljenjem

154

Prema vrhovima pokrivenim snijegom, I promatrala sumaglicu Koja se uzdizala izmeĎu planina. Gospodine, pokazao si mi takvu veličanstvenost Pokazao si mi takav dio sebe U odori veličanstvene prirode, Da su mi oči bile blagoslovljene A srce mi je iskusilo takav uţitak Dok mi se duša uzvinula prema drugim ravnima, Iskusivši Blaţenstvo koje me ispunjava Jer moj se um okreće k Tebi. Nema veće radosti, Nema uzvišenijeg prizora, Nema blaţenijeg blaţenstva Od pomisli na moju glavu Pred Tvojim Svetim Blagoslovljenim Stopalima. Mi uspijevamo vidjeti samo površinu. Njegov vanjski ţivot je samo kamuflaţa kako bi ostao iza dimne zavjese koju je sam stvorio. Njegovo ogromno znanje ne dolazi iz knjiga koje mu leţe po policama, i rijetko koju je uopće otvorio. Znanje je njegova priroda. Njegov svakodnevni ţivot, način na koji se oblači, njegovo pušenje, i njegov razigrani način ponašanja – sve je to tu kako bi skrenulo našu pozornost sa Stvarnosti njegovog Bića. On zaustavlja naše misli. Jednom je prilikom rekao, «Vrlo je teško postići takve moći, no još je teţe zadrţati ih skrivenima.» Kad razmislimo o onome što smo vidjeli i čuli od drugih ljudi, moţemo shvatiti da on nije s ove ravni, već s neke transcendentne ravni, stanja koje ne moţemo uopće zamisliti. Niţe navodim citat iz jednog mjerodavnog djela koje baca svjetlo na ţivot sveca bez premca, Abhinave Gupte. «Kao što prosvijetljeni ljudi današnjice ne bi prihvatili ničiju tvrdnju o vlastitom ostvarenju istovjetnosti sa Svemoćnim ukoliko se ne bi pokazao kao sam Svemoćni, tako to nisu učinili niti suvremenici velikog sveca Abhinave Gupte. Prema Sri Purva Sastri, Abhinava Gupta je osobno iznio pet pouzdanih znakova takvog čovjeka, koje ukratko navodimo u nastavku: 1. Nepokolebljiva odanost Rudri (Bogu). To znači da takav čovjek sebe nikad ne bi nazivao Bogom. 2. Moć ćarolije (mantra Siddhi). To znači da, osim svih mantra siddhija koje ostvari, i sve ostalo što kaţe

ima prirodu mantre. 3. Kontrola nad svim prirodnim silama. 4. Sposobnost postizanja ţeljenog cilja, što znači da ne postoji ništa što takva osoba ne moţe učiniti. 5. Iznenadno shvaćanje svih Sastri, odnosno što takva osoba ne dobiva znanje iz knjiga, već iz

unutarnjeg prosvjetljenja. Razmišljam o Učitelju u kontekstu gore navedenog mjerodavnog citata i ponovno sam ispunjena strahopoštovanjem. Znam da se mjerila svih pet točaka u potpunosti odnose na njega. Do njegovih stopala su me zasigurno doveli blagoslovi iz brojnih ţivota. Pitanje koje danas ţelim postaviti je sljedeće, «Zar svijet neće biti osiromašen time što ne zna da takvo biće moţe postojati i da zaista i postoji?» Ti si inspiracija, Ti si vodič Ti si put, i Ti si cilj,

155

Ti si prijatelj, majka, otac, Ti si savršena Ljubav, Gospodar moje duše. Niţe navodim neke citate iz drugog toma knjige Paula Bruntona pod nazivom Potraga. Učitelje dijelim u dvije vrste: u gurue koji su to samo po imenu i u prave gurue. Ovi prvi su prilično česti, a procijep izmeĎu njihovog nauka i ponašanja je zamjetan, dok su drugi iznimno rijetki. Suvremeni bi učitelj trebao biti svjetovni, a ne ašramski čovjek. On ne bi smio prakticirati teško provedivi asketizam i ne bi se smio mrštiti nad ljudskim slabostima. Takav čovjek započinje svoj nauk tako što čini da ostali ljudi osjete da je mudrost neprocjenjiva, a svetost prekrasna. I jednom i drugom mora vladati na takav način da budu uravnoteţene. Kako se bavi vječnim istinama, smije izgovarati samo jako stare istine, a kako pripada razdoblju u kojem ţivi, mora ih iznova izreći na suvremeni način. Niti jedan učitelj koji je boţanski kanal neće prihvatiti laskanje drugih ljudi i njihovo dodvoravanje ga nikada neće prevariti. Umjesto toga on će laskanje uvijek smjestiti tamo gdje i pripada – tom ţivotu. Baš kao što ego tjera učitelje da traţe publicitet, tako i učitelji bez ega traţe anonimnost. Guru koji za sebe misli da ima učenike osjeća vezanost, i u njemu je prisutan ego. U svom umu on ih smatra svojim posjedom. Ukoliko istinski napredni mistik ikada ostavi dojam da se mršti na nekoga tko je pogriješio, radi se o potpuno krivom dojmu. On zna da mi učimo i rastemo kroz taj mali dio evolucije posvećen slobodnoj volji. Onaj tko je i sam učio i razvijao se na ovaj način, nikada se ne mršti na tuĎe pogreške, već im umjesto toga oprašta. Pravi Učitelj nikada neće za svoje usluge uzeti novac. Takav čovjek ne moţe drugim ljudima naplaćivati svoje vrijeme, svoje savjete ili svoj trud, ne moţe komercijalizirati svoj rad, i ne moţe zaraĎivati novce na ljudima u potrazi za istinom. Njegovo sluţenje ljudima je sveto, nema cijene niti se moţe procijeniti, i on im sluţi na zapovijed njegovog višeg jastva. On mora ţivjeti u slobodi, a ne u ovisnosti, bilo vanjskoj ili unutarnjoj, o sljedbenicima ili učenicima.

Učenik koji za sebe tvrdi da je Učitelj je glupan, ali Učitelj koji za sebe tvrdi da je učenik je mudrac. Navedeni citati velikog Paula Bruntona ovdje su dani kako bi uvjerili čitatelje da pravi Učitelj moţe biti jedino ovakav, jer moţda su se neki od njih čudili Učiteljevom načinu ţivota. 23. Otkrivenje U magličastim oblicima nebeskog svoda Stvorila se sprega koja je stvorila tako rijetko biće Kao da su se različite boje i tonovi skladno stopili Kako bi stvorili Velikog Učitelja, čudo takve mudrosti i slave, Da su se čak i nebesa obradovala NepredviĎenom poklonu, blagoslovu za čovječanstvo Jer on treba razotkriti drevnu i vječnu Istinu Otkrivajući «Jastvu» vlastito blaţenstvo i slavu.

156

Posebno je iskustvo sjediti do Učiteljevih stopala i slušati kako se razotkriva Istina. No imati takvu privilegiju i sjediti i slušati o njegovom razvoju u ovoj inkarnaciji, i saznavati o njegovoj pojavi i njegovim razmišljanjima iz prošlosti, iz prošlih stoljeća – to je dogaĎaj od iznimnog značenja dan samo nekolicini sretnika. Iz Učitelja su izlazile riječi O prošlim tisućljećima, O nebrojenim nijansama njegovog postojanja O dalekim i bliskim zemljama U kojima je boravio Na svom beskrajnom putu kroz Vječnost. Prekapao je po prošlosti, Govorio je o rukama koje su ga njegovale O velikim Učiteljima koji su mu pomagali da procvjeta, Uz toplinu njihove ljubavi, korak po korak, Proţimajući ga mirisom Koji danas širi oko sebe. Učitelj je, poput mekanog, njeţnog i čistog Pupoljka Vidio prizore koje su tek rijetki vidjeli, Otišao je s druge strane obzora Koji predstavljaju prepreku onima koji su malo manje neustrašivi, Jer u nekim je zaboravljenim i drevnim vremenima Naučio kako da mu narastu krila I kako da leti. Letio je, volio je, dodirivao je I preobraţavao svačije ţivote. Nije odabrao blaţenstvo samotnog ţivota U rajskome planinskome gnijezdu, U svetoj Shambhali. Odabrao je krhko smrtno tijelo Odabrao je ţivot MeĎu slabostima onih Koje je prihvatio kao svoje, Jer nije li on Svjetlost? Shambhala je prostor oko njega Jer on je Ljubav, Svjetlost, Ţivot Čist i Sjajan On sam je Shambhala. Duša koja je dostigla zrelost i koja je postigla savršenstvo konačni je proizvod dugotrajnog obraĎivanja i oblikovanja, velikog ţrtvovanja i «tapasye». Ona je odbacila sve grube elemente; prolaţenje kroz bezbrojne ţivote čini ju sve čistijom dok se taj komad ugljena konačno ne pretvori u neprocjenjivi dijamant. Stanje savršenstva ne moţe se postići u jednom danu, baš kao što se i cvijet mora otvoriti vlastitom voljom, a ne silom. Učiteljev duhovni ţivot u ovom tijelu započeo je kad je imao četiri ili pet godina. To je dijete koje je raslo u modernom domu pronašlo svog prvog Učitelja u sluzi koji je radio za obitelj. Amar Dasu je bilo oko šesnaest godina kada je čitao Učitelju, zanesenom i

157

prijemljivom djetetu, priče iz Mahabharate i Ramayane. Dječak je upijao priče sjedeći raširenih očiju, a Amar Das je za njega bio poput glasnika iz drugog svijeta, osvještavao je u njemu njegovu vlastitu slavu i naučio ga je mnogo čemu s područja duhovnosti, uključujući i meditaciju. Učiteljeva majka ga je često znala koriti zato što nije obavljao vlastiti posao, no kada bi izašla iz kuće, dva bi se dječaka ponovno našla. Naučio je Učitelja Krishna Bhakti i dao mu je kip Gospodina Krishne. U tom je razdoblju Učitelj znao posjetiti «Gurudwara» ili hram Guru Nanak koji se nalazio u blizini, i tada bi slušao «shabade» ili religijske pjesme koje su se tamo pjevale. Upoznao je i jednu predanu gospoĎu, Mohini, s kojom je znao pjevati Kabir bhajane. I tako je već u toj njeţnoj dobi započeo njegov duhovni put. U dobi od dvanaest godina poslali su ga u internat u Puni, u školu Shivaji koju su pohaĎali i njegovi roĎaci. Amar Das je pri rastanku bio ţalostan i rekao je da ako Učitelj ode neće dugo ţivjeti. Umro je tri mjeseca kasnije rekavši da je i došao jedino zato kako bi se brinuo o njemu. Nakon dvije godine Učitelj se vratio u Bombay kako bi tamo nastavio školovanje. Bio je poput ostale djece, imao je prijatelje, hobije i radio je nestašluke, no u njemu je postojala unutarnja sklonost nečem višem, i nije bio zadovoljan normalnim stvarima koje je pruţao ţivot. U sebi je pronašao tračak sposobnosti koje su nadilazile ostalu djecu njegove dobi, i ponekad je mogao gledati u budućnost. Kada bi djeca puštala zmajeve, promatrao bi njihova kretanja i u vlastitom bi im umu zapovijedao da se kreću u odreĎenom smjeru ili da padnu na drvo; potom bi veselo promatrao kako se stvari odvijaju upravo onako kako je on htio. Let je mogao nadzirati pokretima svojih očiju, ali zapravo nije shvaćao što se dogaĎa. Mogao je predvidjeti pitanja koja će dobiti na ispitima, pa bi ih prije toga rekao i drugim dječacima. I tako je postepeno shvaćao da moţe kontrolirati mnoge stvari. Učitelj nije baš uţivao u učenju, posebno kad se radilo o matematici. Niti učiteljica mu se nije sviĎala zato jer ni ona nije bila sklona njemu, obzirom na to da joj nije nosio poklone poput mnoge druge djece. 1966. godine započelo je razdoblje u kojem je počeo sve više teţiti prema duhovnosti, i prije svega pročitao je Bhagwat Gitu. Posebno mu se svidjelo šesto poglavlje te svete knjige zato što se u njemu govorilo o meditaciji. U to je vrijeme počeo meditirati i u njemu se probudila ţelja za upoznavanjem sadhua i mudraca. Susretao se s kim god je mogao, čak je i Gangotri Babu upoznao u tom razdoblju. No razočaralo ga je licemjerje koje je pronašao u svima njima obzirom na to da nisu ţivjeli u skladu s vlastitim naukom. U svojoj je potrazi upoznao mnogo uglednih osoba. U Benaresu je upoznao Satyu Charan Lahirija, unuka Shyama Charan Lahirija; u Kalkuti je upoznao Gyanendru Mukerjee, poklonika Swami Pranavanande, u Dharwaru je upoznao Kumarswamyja iz lingajatskog kulta. Svi su ga oni inicirali u svoje kultove i prakse. TakoĎer se upoznao i sa J. Krishnamurtyjem. Bio je iniciran i u Vaishnava kult i u Shakti kult, a primio je inicijaciju i u Mahashodashi kult i dobio je «puran abhishekam dikshu». Svo to vrijeme Učitelj uopće nije ţelio zadobiti okultne moći. Nije ga zanimala Tantra i nije vjerovao u prikaze i duhove. Odabrao je čisti put. Bio je pozvan u Kalkutu kako bi prisustvovao tantričkom ritualu «panch makaras»; otišao je tamo, no nije mu se svidjelo ono što je vidio.

158

U svojoj potrazi za Istinom, putovao je u dţungle Kerale, u Bihar, u Bengal, i u himalajske planine, i sretao se sa raznim sadhuima i svecima; bio je u potrazi za Bogom, a u tom ga je razdoblju najviše zanimala meditacija. Otputovao je i u Nepal gdje je primio inicijaciju u Mahakal Sadhanu tamošnjeg budističkog kulta. U Brindabanu je primio inicijaciju u kult Krishne; putovao je i u Gujrat i duţ rijeke Narmada. Čak je primio inicijaciju i u Nath panth i u Kabir panth. Upoznao se i sa Prabhupadom iz pokreta Hare Krishna koji je ţelio da im se Učitelj priključi, no on je to odbio. Sva je ta putovanja proveo u udobnom paru traperica s naprtnjačom prebačenom preko ramena. Smisao svih inicijacija koje je primio bio je da ga pribliţi ljudima od kojih ih je dobio tako da moţe naučiti ezoterične tajne meditacije. Niti u jednom trenutku nije osjetio ţelju za tantričkim ili okultnim moćima. Razumljivo je da je Učitelj u tom razdoblju bio uznemiren; više nije postojao niti jedan kutak, niti jedno područje zemlje koje nije dotaknuo u svojoj potrazi za Istinom i za Guruom, no nije pronašao nikoga tko bi bio dostojan tog imena u pravom smislu riječi. Nije izostavio niti Teozofsko društvo, niti Slobodne zidare, čak niti Rozenkrojcere. Naučio je svačije tehnike i čak je primio inicijaciju i u doktrinu Škole Ezoterike. Tijekom svoje potrage, prošao je sve škole; istraţio je i filozofije Gurdjieffa, Shankaracharye i Krishnamurtyja. No u svemu mu je uvijek nešto nedostajalo. Nije pronašao cjelovitost, a instinkt mu je govorio da to nije «Sve». Činilo se kao da svugdje nešto nedostaje; nitko od tih ljudi nije se zadrţavao na samo jednoj školi i zapravo su svi bili zbunjeni. Onda je upoznao Gulavni Maharaja, sveca iz Maharashtre, i od njega je dobio shaktipat. Drugi je shaktipat, Adi Shakti, primio u Kerali od Devi, a treći i posljednji od samog velikog Tibetanskog Učitelja. I tako je iniciran u Shaktipat od tri kategorije bića – manave, Devte i siddhe. 1973. godine Učitelj je osjećao razočaranje i očajničku ţelju za time da spozna Istinu, jer ako ona postoji, on ju je morao pronaći. I tako je odlučio da se ne digne sa svog mjesta za meditaciju dok je ne otkrije. Tada je ugledao sebe kao «mudraca» s kapom na glavi i sve mu je postalo jasno. Dobio je potpunu predodţbu o svemu postojećem i osjećao se potpunim u sebi samom. Njegova je potraga bila završena. Postao je Učitelj i bio je svjestan toga. Znao je da moţe kontrolirati prirodne sile, čak je mogao upravljati i kišom i potresima ukoliko bi to poţelio. Koprena je podignuta jednim jedinim potezom Završile su godine traganja i lutanja Po nemilosrdnom putu. Neistinito je bilo odvojeno od Istinitog A blistavi biser Istine Bila je njegova vlastita Sjajna duša. Sada je bio potpun Cjelovit, savršen i ispunjen Znanjem koje je traţio. Biser se nalazio na njegovom dlanu A on, Učitelj, bio je istinski gospodar Svega što je promatrao.

159

Vrijeme je pokazalo svoje tajne A prirodne su se sile istog časa pokorile, Konačno se podigla koprena I znao je da je odabrao ovu ravan Kako bi usmjeravao i vodio One koji su mu I ovoga puta pripadali. Promjena koja mu se dogodila nakon samootkrivenja je bila očita. Ljudi su jako osjećali njegovu magnetsku privlačnost. Dolazili su mu nazivajući ga Guruom ili Bogom i dodirujući mu stopala, no on to nije ţelio i govorio im je da odu. Išao je na astralna putovanja; bio je na mnogim ravnima, i sa svih strana su mu se otvarala vrata znanja. Sa svih su se ravni pojavljivali razni sveci kako bi mu pridodali još znanja. Dok je noću spavao, dolazili bi mu posjetitelji iz prošlih stoljeća nastojeći ga podsjetiti na drevnu prošlost. Dolazili su mu sveci iz Tibeta i iz Egipta, a u snovima su mu se pojavljivali Učitelji, i tako je znanje pomalo ulazilo u njegov um. Naučili su ga i tajni kako odrţati fizičko tijelo mladim. Na fizičkoj ravni ljudi su počeli hrliti k njemu misleći da je Bog. Lice mu se sjajilo, a čak i kad bi bio obučen u običnu odjeću, nikome nije moglo promaknuti blještavilo koje je iz njega izbijalo. Izgledao je i ponašao se poput princa. To je izazivalo ljubomoru kod mnogih ljudi koji su sebe smatrali vrijednim oboţavanja, i osjetili su se ugroţenim. Ţeljeli su uništiti mladog Učitelja kojemu su ljudi dolazili i bivali očarani i samom njegovom prisutnošću. Zlonamjerni su iskušavali na njemu crnu magiju, a bilo je i onih koji su čak pokušavali staviti nešto u njegovu hranu kako bi izvršili utjecaj na njegov um. Nisu mu uspjeli naškoditi, osim što su mu povremeno zdravlje i san osjećali posljedice svega toga, i često je patio od teških glavobolja. Govorio je da je to rezultat onoga što su mu Tantrici pokušavali učiniti. No baš kao što cvijet ostavlja miris čak i na dlanu koji ga je zgnječio, tako je i Učitelj privlačio sve više ljudi. Tada su Veliki Majstori rekli mladome Učitelju da se mora posvetiti Tantrama kako bi se mogao obraniti. Rekli su da Gospodar magije mora biti potpun, a i Tantra je način ţivota. I tako je zavidni svijet doveo do toga da je Učitelj naučio Znanost Tantre. Prijatelji su mu ranije bili davali knjige na tu temu zato što su se bojali za njegovu sigurnost, no on ih nikada nije niti dotaknuo. Čak i kad se počeo baviti Tantrom nikada nije išao na polja za spaljivanje leševa niti je činio zlo drugim ljudima; to mu je znanje bilo samo sredstvo za zaštitu samog sebe i svoje obitelji. Veliki Majstori su mu rekli da postoji jedna velika tajna, i to kako se neplemeniti metal moţe pretvoriti u zlato. Rekli su mu, «Pretvorio si se u zlato; jesi li spreman za višu inicijaciju?» Učitelj im je s vjerom i s radošću odgovorio, »Da, jesam.» Onda su mu naredili da dekristalizira sve moći koje posjeduje i da u potpunosti uništi vlastiti ego. Da bi to učinio, zatraţili su od njega da preda sve svoje moći, čak i vlastitu inteligenciju, i da postane prašina po kojoj će gaziti mase. Tantrički Guru mu je tada rekao, «Pij, popij opojnost, sruši se mrtav na zemlju, podigni se i popij još, a onda padni kao da si mrtav. Ponovno se podigni, uništi svoju strast, svoj ego, i čak i svoj razbor, i onda se opet digni. Iz prašine si se pretvorio u zlato, sada opet postani prašina, pa da vidimo da li moţeš ponovno postati zlato.»

160

Tako je Učitelj napustio sve što je posjedovao. Dekristalizirao je sve svoje moći, i smrvivši vlastiti ego u prašinu, sjeo je do stopala onih koji su nekoć sjedili do njegovih stopala. Od poklonika se pretvorio u Gurua, a sada je od Učitelja ponovno postao poklonik. Rekao je, «Dopustio sam da me svijet siluje, pio sam i pušio, no ţenu nisam nikada dotaknuo. Sve sam prevario, učinio sam da povjeruju da sam pao, no u potaji sam meditirao. Čak niti moja obitelj nije bila svjesna toga.» Tada su Veliki Učitelji odredili da mora započeti vlastiti posao i da mora ţivjeti poput običnog čovjeka. Započeo je posao, a na svakom koraku su mu pomagale više sile. Uz pomoć meditacije probudio je do kraja snagu svog kundalinija, no izvana se pretvarao da je umobolni i poremećeni jadnik. Samo nekolicini svojih odabranika otkrio je istinu i vodio ih. Mnogi kojima je ranije bio pomogao tada su ga osuĎivali, i nitko od njih mu nije ponudio pomoć dok su ga ljudi oko njega gazili poput prašine. Rekao je, «Gledao sam ih i smijao sam se, jer znao sam da je svijet iluzija, i da novac, moć i sjaj nemaju nikakvog značenja.» Oni koji su priţeljkivali njegov pad i njegovi tantrički prijatelji bili su sretni zbog njegovog prividnog pada. I to je razdoblje prošlo, a onda je ţestoko zapuhao vjetar sjeverac koji je podigao prašinu koja se tako dugo nalazila pod nogama ljudi. Tada se začuo poklik s nebesa, «Podigni se, tvoje je vrijeme blizu, zajahat ćeš konja.» Učitelj je rekao, «Kada je zapuhao vjetar, znao sam da je došlo vrijeme da se odreknem alkohola i da odbacim masku koju sam nosio.» Tada su mu došli Veliki Majstori rekavši mu sljedeće, «Dobio si bitku, i sada moţeš poći s nama na mjesto koje nijedan čovjek nije vidio, u raj – u veliku Shambhalu.» Učitelj je dobio mogućnost izbora, no on je odlučio ostati na zemlji zato što je razmišljao o iskrenim poklonicima koji ga trebaju. «Zašto ne bih stvorio raj oko sebe umjesto da idem u Shambhalu?» zapitao je Učitelj. Veliki su se Majstori poveselili tom njegovom izboru zato što se rad Hijerarhije trebao nastaviti; a Učitelji trebaju pronaći Shambhalu u sebi, jer Shambhala nastavlja ţivjeti. Udaran i izloţen kušnji, Učitelj se ponovno podigao Kao pobjednik, od prašine do čistog zlata Ponovno je sjeo na mjesto Učitelja Kako bi vodio, kako bi oblikovao i pokazivao put. Nije trebao ništa svojatati Nisu mu trebale nikakve preporuke Jer bio je Istina Bio je Svjetlost i Put. Tada je Učitelj ostavio posao bratu i otišao je ţivjeti u Punu kako bi neko vrijeme mogao biti sam; jednostavno je osjećao potrebu za mirom. Ljudi su ga naučili da bude tih. Smijao se u sebi kada je vidio da je «Istina» zbog koje se toliko mučio svom svojom moći i inteligencijom ništa više od robe za prodaju na trţnici. U svojim vizijama iz prošlosti Učitelj je vidio samog sebe u Egiptu, u Grčkoj i u Rimu. Vidio se je i u Kini i u Londonu. Vidio je prašinu rudnika ugljena na sjeveru Velike Britanije. Vidio se je u Nepalu kao kraljevski lik i u Mongoliji kao osvajača. Vidio je oči prekrasne egipatske carice Kleopatre. Vidio je sam sebe u mnogim ţivotima, i shvatio je da u vezi s njim postoje i stvari koje mu nisu poznate. Rekao je, «Moţda sam sam oko

161

sebe stvorio obmanu tako da mi potpuna istina ne postane poznata. Negdje u dnu vlastitog srca znao sam da sam zapravo netko drugi.» Pogledao me kako ga slušam s paţnjom i s ushitom, a onda je nastavio, «I evo, tu sam, sjedim pred tobom i pričam ti svoju priču o tome kako se jedan Učitelj zaista osjeća. Potpuno sam iskren. Ja sigurno ne bih izmišljao snove ili krivotvorio činjenice kako bi ti ţivjela u obmani. Vidio sam Kristovo lice dok je bio mlad, dok je bio tek čisto dijete s tugama vječnosti koje su se odraţavale u njegovim očima. Da, sve sam ih vidio. Ali tko sam ja? Da li sam vjetar ili sam Vrijeme? Ili sam moţda stup? Jesam li moţda tek suhi list?» «Kako se mogu pomiriti s onime što se danas dogaĎa na svijetu? Obmana koja okruţuje Istinu je nepodnošljiva. Teško je ţivjeti na dvije različite frekvencije ili područja Vremena,» rekao je Učitelj utonuvši u misli. Nastavio je govoriti, «Vidim sam sebe prije nekoliko tisuća godina kao malo dijete velikog cara koji je imao šest ţena, a ja sam bio jedini sin najmlaĎe ţene kojemu nikada nije bilo dopušteno biti s ocem. Imao sam mnogo braće. Sjećam se da sam u dobi od dvanaest godina trebao biti iniciran u «upnayan», i sjećam se priprema za taj obred. Otac me pozvao k sebi i podigao me u krilo, a njegovo lice i oči podsjetile su me na jednog drevnog i moćnog mudraca. Nasmiješio mi se rekavši kako nikada nisam imao priliku biti s njim zbog njegovih brojnih obveza. Moj je otac bio veliki Tantrik i glasoviti yogi. S čuĎenjem sam dodirivao njegovo lice, njegove oči i njegovu sijedu bradu, a on mi je s ljubavlju u glasu rekao da mogu od njega zatraţiti što god ţelim, na što sam ja bez oklijevanja odgovorio da za poklon ţelim njega; naime, htio sam da bude kraj mene u nadolazećim stoljećima. Otac se nasmiješio i zamolio je Brahmine da nastave s obredom nakon kojeg sam trebao nositi sveti lanac ili «janeyu». Na kraju obreda ponovno me uzeo u krilo rekavši mi sljedeće, «Moj poklon tebi bit će taj da će ti u nadolazećim stoljećima materijalni svijet malo značiti. Dat ću ti riječi koje su moja snaga. Kupaj se u njima, i neka budu dio tebe iz ţivota u ţivot. Svaki put kad se ponovno rodiš, ja ću ţivjeti u tim riječima i bit ću tvoja snaga. Na taj ću način zauvijek biti s tobom.» Moja sljedeća uspomena odnosi se na trenutak u kojem je moj otac napustio fizičko tijelo, a ja sam, iako dijete, krenuo putem sanyase. Moja su braća vladala kraljevstvom, a ja sam lutao čuvajući u svom srcu onu malu mantru, i tako je moj otac ţivio sa mnom.» «Kada sam otišao na Tibet? Da li sam ikada bio Britanac? Kada sam otišao u Mongoliju? Na sva ta pitanja još uvijek ne mogu dati konačne odgovore; slika se još nije sloţila do kraja,» rekao je Učitelj. «Sjećam se svoje ţene, bila je najljepša djevojka koju sam vidio u ţivotu, djevojka prekrasne puti. Sposobnosti njenog uma bile su vrlo raznolike. Kada smo se vjenčali bila je jako mlada, imala je tek dvanaest godina. Znao sam da nije smrtno biće. Ţivjela je sa mnom u tri uzastopna ţivota, i to jednom u Kini, jednom u Mongoliji i jednom u Nepalu. Nakon toga nikada se više nije vratila, ali ţivi u meni i ja je zovem Tara. Ona je moja snaga, moja shakti, i igramo se zajedno uvijek kada sam u dubokoj meditaciji,» otkrio mi je Učitelj. Potom je rekao kako Učitelji ne znaju, odnosno ne sjećaju se svega o sebi. Čak i kada se Shiva pojavi u fizičkom tijelu, ogrnut je mayom kako bi zaboravio svoje pravo biće, inače ne bi bio sposoban voditi normalan ţivot.

162

«Ja ne trebam biti ovdje; došao sam ovamo po vlastitoj volji kako bih pomogao onima koji su povezani sa mnom. Mogu se u jednom jedinom trenutku vratiti u svoj samostan, odnosno u više ravni; nebeska vrata su mi otvorena, a i put kroz lubanju mi je uvijek otvoren kako bih mogao nestati iz ovog tijela,» rekao je Učitelj. Potom je pričao o svojim neobičnim vizijama o velikom samostanu daleko u Himalajama. Vidio je samog sebe kao starca koji sjedi na stolici izraĎenoj za vrijeme britanskih vremena. S desne strane, pokraj grebena, nalazio se prozor. Učitelj je ovako opisao tu scenu, «Vidim tibetansku djecu kako se igraju. Starac odlazi spavati nakon čega se probudi, ponovno malo odspava nakon čega se kasnije ponovno digne, pogleda van i nasmiješi se dječici. Svaki put dok spava pojavi se u drugom stoljeću dolazeći iz svog vremena u budućnost, stvara si tijelo, odţivi čitav jedan ţivotni vijek, a onda napušta tijelo i ponovno se vraća u svoje vrijeme. Ja sam taj starac, a ona tibetanska dječica, moja djeca, pitaju me gdje sam bio i što sam vidio. Ja ih tapšem po glavi i pričam im priče o budućnosti. Zovu me Rimpoche.» Učitelj je često imao još jednu viziju o jednom samostanu, i to viziju podruma u kojem se nalazi stara soba puna paučine. Tamo je sjedio neki jako stari mudrac koji je djelovao nekako drevno, i bio je sama kost i koţa. Sjedio je ispred nekog crnog kamena u dubokom transu i meditaciji. Telepatskim putem je zapovijedio jednom mladom Tibetancu da doĎe k njemu, a on je morao razbiti bravu kako bi ušao u sobu. Učitelj mu je naloţio da sjedne ispred njega, a onda mu je rekao sljedeće, «Vrijeme je da odem u svijet, a kako bih to mogao učiniti moram upotrijebiti tvoje tijelo.» Dok je opisivao tu scenu, Učitelj je rekao, «Vidim sam sebe kao onog starog mudraca koji promatra mladića; potom vidim sebe kao mladića koji sjedi ispred starca i promatra ga. Mladić je poput poluge i dobio je dio snage kako bi mogao nastaviti. Tko sam ja onda? Jesam li starac ili mladić?» Učitelj se tada okrenuo prema meni rekavši, «Sve to što sam ti rekao je istina. Veliki Učitelj se ne smije prikazivati u svojoj punoj snazi zato što bi ga netko s eterskim vidom mogao vidjeti i prepoznati. Uslijed tolikih vizija i letimičnih slika ponekad se pitam, «Da li zaista postojim?»» Učitelj je rekao da će ga ljudi moţda zapitkivati o njegovoj ulozi u budućnosti, «1998. godina je odlučujuće razdoblje u mom ţivotu; ili ću biti tih, ili ću zarikati poput lava. Sve se to nalazi u rukama Velikih Učitelja, no jedno je sigurno: ponovno ćemo zadati ţestok udarac čovječanstvu kako bismo ga prisilili da doĎe k sebi. Nije nam potrebno oruţje; naše su misli naše najjače oruţje.» Učitelj je potom ustvrdio kako je u «Mahatminim pismima A.P.Sinnetu» Učitelj K.H. rekao da i oni imaju komplikacija, iako su one drukčije prirode i pripadaju nekom drugom svijetu. Ovaj svijet razumiju. I oni imaju ograničene spoznaje o vlastitoj Stvarnosti, iako posjeduju znanje koje im je potrebno za njihovu misiju u fizičkom ţivotu. Ta ograničenja traju dogod se nalaze u fizičkom tijelu. «Moţemo sami sebe dešifrirati kako bismo shvatili ako to ţelimo, no ostavljamo tu tajnu nerazriješenom. To je kao kad ţvačete pan ili list betela i uţivate u njegovoj gorčini,» rekao je Učitelj šaljivim tonom, a onda je nakon stanke nastavio utonuo u misli, «Kada najviše uţivaš u listu betela? Onda kada ideš u sveti grad Benares i dok za vrijeme zalaska sunca sjediš na obali Gange i ţvačeš list.»

163

Učitelj je rekao da će se ljudi moţda pitati stvaraju li tolike osobe od kojih smo sazdani suprotnosti u nama, no to se sve nalazi samo na fizičkoj ravni. «Duboko u nama ne postoje protuslovlja. Mi poznajemo umjetnost stapanja sa strujom Vječnoga Vremena istovremeno dok se stapamo sa materijalnim svijetom,» rekao je Učitelj. Nadalje, susreti s ljudima postaju mu teški zato što mu tijelo postaje sve suptilnije, a eterske negativnosti njegovih posjetitelja ostavljaju traga na njegovu zdravlju. Objasnio mi je i to da Veliki Majstori u fizičkom tijelu upravo zbog tog razloga često ne silaze ispod 3600 metara, no čak i s tih velikih visina pomaţu svijetu telepatskim putem i uz pomoć svojih suptilnih emanacija. Onda mi je izrecitirao jedan dvostih na Urdu jeziku, «Ne moţe nas se kupiti, i ne moţe nas se osvojiti. Moţemo ti se darovati.» Kakav dar moţe biti veći, Kakav dar moţe biti vrijedniji Od susreta s Učiteljem Koji dolazi iz ravni iznad nas! Učitelj, savršen i čist, Pojavljuje se izdaleka, s ravni Izvan dometa naših misli. Pročišćen u kušnjama isposništva Prţen na teškoj kušnji tapascharye, Dolazi gorući, poput rastopljenog zlata Kako bi odstranio nečistoće iz brojnih ţivota Koje pokrivaju korom naša srca i naše duše. Neka se moje srce naslaĎuje Neka se moja duša raduje Jer moje su oči vidjele Lice Učitelja, Savršeni dar čovječanstvu, Uzvišen, Boţanstven i Čist. Jedan je čitatelj, pročitavši ovo poglavlje, primijetio kako ono ostavlja dojam da je i sam Učitelj traţio ili da još uvijek traţi, ili moţda ovdje postoji neka «kvaka». Kada je od Učitelja zatraţen komentar na tu temu, samo se nasmijao s treptajem u oku. 21. Nebeski ritam Blistaj u Tvojim očima, Učitelju, Blistaj je zvijezda Sjaj na Tvom licu Sjaj je sunca, Tvoji nas blagoslovi dodiruju Njeţno poput ljetnog povjetarca, Riječi koje teku s Tvojih usana Eliksir su za naše uši. Neka svaka Tvoja riječ

164

Bude utisnuta u naše umove Uklesana u naša srca I nek' odzvanja u našim dušama, Jer to je Vrhunska Tajna, Vječna Istina Koju nam otkriva samo Boţanstvo, Neprocjenjivi dar i Blagoslov s nebesa. Razmišljanje o Učitelju i susret s njim za mene je bio dvoznačni proces. To je bio kontakt i susret na dvije razine. Moja ga je duša prepoznala kao Boţanskog i Uzvišenog, kao Shivu i Vishnua, kao samu Transcendentnu Svjetlost. Čak i dok bih razmišljala o njegovim blagoslovljenim Stopalima, osjećala bih ih sveproţimajućima, jer jedino On je u Svemu, i Sve je u Njemu. No kada sam se susretala s njime, bio je tako prijateljski nastrojen, tako obziran i iznad svega tako čovječan. Ţivio je poput nas, kretao se poput nas i ponašao se poput nas. Vidjela sam ga u dobrom raspoloţenju, a vidjela sam ga i zamišljenog i u mnogim problemima koje smo mu mi natovarili na leĎa; vidjela sam ga i zabrinutog i čak i pomalo iziritiranog. Gledala sam ga kako se javlja na telefon koji je neprekidno zvonio. Učitelj je morao posvećiati pozornost i svjetovnim stvarima; trebalo je voditi kućanstvo, a organizacija svega toga počivala je na njemu. Promatrala sam ga kako se posvećuje svojim gostima poput savršenog domaćina i kako se brine za njih i za njihovu udobnost. Promatrala sam ga kako se opušta s prijateljima. Gledala sam ga kako se njeţno ponaša prema pacijentima koji su mu došli s nadom u srcima. I naravno, vidjela sam ga i s poklonicima koji su mu dolazili sa svojim materijalnim i duhovnim potrebama. Ono što sam primijetila i što me je dirnulo bili su ljepota i dostojanstvo koji su ga okruţivali, i neka nit ljubavi i njeţnosti, spremnost na opraštanje i neki posebni osjećaj, koji je svatko osjećao, da se o njemu vodi briga. Gledala sam Učitelja i kada se fizički nije dobro osjećao, moţda bi ga mučila glavobolja ili sinusi, no ipak i dalje bi u svakom trenutku bio sušta ljubaznost. Promatrala sam ga dok je, zadubljen u misli, istraţivao nove načine i metode iscjeljivanja. Vidjela sam ga uzbuĎenog kada bi mu u umu bljesnule nove ideje, ideje koje će se u budućnosti pretvoriti u konkretnu stvarnost. Njegov zadovoljni osmijeh koji prati ovakve situacije je predivan i podsjeća me na dijete koje uţiva u svojim postignućima. Činilo se da je dovoljno da napregne svoj um kako bi spoznao zametak koji se nalazi u latentnom stanju u Kozmičkoj duši, zametak koji će, kada se ostvari, uzrokovati promjene u svemiru. Primijetila sam njegovu ţivu ţelju da podijeli s drugim ljudima svoja otkrića i nove načine koje je smislio kako bi im pomagao i iscijeljivao ih. Imao je toliko toga za dati, i sve je davao s ljubavlju. Na ţalost nije postojalo mnogo ljudi koji bi primali iz njegovog Izvora Spoznaje, a on je tako rado davao dragulje koji su otuda potjecali. Sve to što je davao mogli su primjenjivati samo ljudi otvorenih umova i posvećenih srca, oštroumni ljudi s velikom sposobnošću razumijevanja, i ljudi s jakom voljom. Takvih nije bilo puno, no Učiteljevo oduševljenje nije nikada slabilo. Svemir je nudio sve što se nalazilo u njegovim neiscrpnim njedrima, a Učitelj je mogao od njega dobiti što god je htio. U svemiru ništa ne treba otkrivati; sve je tu, Potpuno, Dovršeno i Savršeno. Radi se samo o tome koliko

165

je od toga otkriveno ljudskom umu. Boţanstvo u ljudskom obličju ne mora ništa traţiti; on sam je u stalnom skladu sa Svime Što Jest. U stvari On Sam Jest Sve. S Učiteljevih usana bi ponekad, kada bi bio opušten, izlazile riječi besprijekorne pjesničke ljepote, jako duboke i značajne riječi. Na sreću neke su od tih stihova zapisali oni koji su tada sjedili kraj njega. Neke sam od tih dragulja prevela kako bih ih podijelila s čitateljima. Naravno da nikakav prijevod ne moţe na pravi način uhvatiti dubinu i nijanse originalnog jezika, u ovom slučaju Hindija. Sljedeće stihove Učitelj je izrekao u jednom posebnom raspoloţenju. Ovdje se govori o beskrajnom nizu roĎenja i smrti koje prolazimo, kao i o bezvrijednosti osjećaja vezanosti prema svijetu. Lutao sam mnogim zemljama Dok u svakoj nisam postao stranac Ništa nije tvoje niti moje. Kraj se nalazi u svečanosti smrti Što smo donijeli sa sobom, A što ćemo ponijeti sa sobom? Sve je to samo varka. Koliko je vaţan intenzitet ljubavi, Čuje se glas iz groba Prvo otpusti Tamu u sebi. Ţivot je samo dvodnevno putovanje Jedan je dan tvoj A sljedeći je Njegov. Beskorisne svaĎe u slijepim uličicama Nije vaţno niti tvoje tijelo Niti moja boja lica Otvori nebeski svod I pogledaj boţansku panoramu, Pozdrav jarkoj Svjetlosti Pozdrav boţanskoj Volji. Kada je Chand na neko vrijeme otišao od Učitelja, vidjelo se da čak i na jednog Učitelja moţe ostaviti traga duboka ljubav i bol koju osjeća neki njegov poklonik. Chand nije mogao podnijeti odvojenost od svog voljenog Učitelja i srce mu je bilo jednostavno slomljeno pri rastanku, a to je duboko dirnulo Učitelja iako je znao da će rastanak biti kratkotrajan. U takvom raspoloţenju izrecitirao je sljedeće stihove. Sedam mjeseci smo ţivjeli zajedno Jeli smo zajedno, spavali zajedno, Odlučni da ćemo zauvijek ostati zajedno No otišao si preko sedam mora A to je obećanje postalo bezvrijedno, Ostala je samo «sadhana». Došao sam da te odvedem k tvom cilju

166

Da budem s tobom I da te prenesem preko sedam ravni, No kada smo stigli do cilja Ja sam se pretvorio u Svjetlost A tobom je ovladala oholost. Prolazilo je vrijeme, prolazila su stoljeća Prošlo je i naše zajedništvo Ostala je samo «sadhana». Dok je Mohan svirao frulu Skakutao si poput jelena; Moj se um radovao Svom skladu s tobom. Kroz kakvu li je agoniju morao prolaziti Učitelj dok je bio jako mlad, kada ga ljudi nisu razumjeli i kada su ga optuţivali za mnoge stvari, nazivali ga Tantrikom i govorili da se bavi crnom magijom. Od njega su više sile traţile da bude tih i da se ne pokušava opravdavati, zato što nikome ništa nije bio duţan. Sljedeći stihovi govore o njegovoj velikoj tuzi koju je osjećao zbog načina ponašanja ljudi oko sebe. Kada sam mučen gnjevom Optuţen za djela koja nisam počinio Kada se ne mogu niti opravdati, niti progovoriti, Ţivot postaje besmislen Puka sjena. Koliko dugo moram ţivjeti, Gospodine? Je li vrijeme da odem Daleko U Nepoznate ravni? Prepredeno ponašanje ljudi na ovome svijetu Slomilo mi je i srce i dušu, Čak se i iskre ljubavi u mom biću Pretvaraju u frustraciju i mrţnju. Kad čovjek neprekidno udara Po nečijem zdravom razumu, Kada njegova ljubomora udara i odnosi Svaku mrvicu, Kakvog smisla ima ţivot? Kada se moram u svakom trenutku Boriti iznutra Kako bih se zaštitio, Čemu uopće ţivjeti? Tumačeći kako se Bog nalazi svugdje samo ako ga netko ţeli i moţe vidjeti, Učitelj je rekao sljedeće: Jednom sam se okrenuo od svijeta I otišao No to je bila pogrešna odluka Nisam ga pronašao u divljini Niti u poljima

167

Niti na vrhovima planina, No kada sam Ga pronašao Igrao se posvuda Na svakom uglu ovoga svijeta. Govorio je i o dubljem uvidu koji omogućuje čovjeku da zaista iskusi ljepotu i blaţenstvo oko sebe: Glas lišen osjećaja Nema niti ritma niti melodije, Ne poznaje dubine Gite Niti je iskusio ljubav Majke Gange. U sljedećim stihovima Učitelj govori o svijetu i o ljudima, promatrajući na nezainteresiran način dramu koja se odvija oko njega: Mnogi su došli i mnogi su otišli Neki su bili okrutni Neki su davali obećanja Neki su davali ljubav A neki su nanosili bol A ja sam samo promatrao tu prolaznu predstavu. Nisam ništa izgubio Niti sam išta dobio Nisam niti uništavao Niti sam bio uništen Samo sam čekao i promatrao. I puštao ih da odu. Jednom je rekao sljedeće riječi: Saakar je put Sadhane Ali Nirakar je cilj Tvoje meditacije. Maya se pokazuje u tri oblika - Kao djevojka - Kao ţena - Kao majka Kako bi postao Učitelj svijetu Potrebno je ovladati umom. Lutati svijetom Biti svjedok svemu Ali ne biti i uvučen u to, A onoga dana kada spoznaš Svijet za tebe više neće postojati. Da li se hram moţe sagraditi samo s kamenjem? Jer hram se nalazi u našoj vlastitoj unutrašnjosti. Jednoj grupi poklonika Učitelj je govorio o duhovnom ţivotu, i rekao im je sljedeće.

168

Srest ćemo se kada bude vrijeme za to. U meditaciji je neophodna iskrenost ako ţeliš postići duhovni rast. Ako je tvoje zalaganje iskreno, i ja se ozbiljno bavim tobom. Bez obzira na sve što čuješ, Bog mora biti na prvom mjestu u tvom ţivotu, a onda ćeš dobivati i od mene. Redovno radi japu i kriye, i sve će biti u redu. Ako me ţeliš prihvatiti kao svog Učitelja, stani i razmisli, jer ja sam strog. Prolazit ćeš kroz razne kušnje. MeĎutim, ja sam sa svima onima koji primjenjuju moja učenja i koji me neopozivo slušaju. Kada imaš Učitelja, ne idi drugome, jer od skakanja s grane na granu nećeš imati nikakve koristi. Svoja duhovna iskustva drţi u tajnosti, jer grube vibracije ljubomore mogu utjecati na istančane i njeţne vibracije tvoje meditacije. Nemoj nikome pričati o meni, i nemoj mi nikoga dovoditi, inače ćeš biti gubitnik. Imaj uvijek na umu da se u tebi nalazi boţanska iskra. Nemoj se nikada pretjerano brinuti zbog svjetovnog ţivota. Stvari moraju teći svojim tokom zato što zakon karme djeluje. Traţi Istinu, a neka se svjetovno brine samo o sebi. Bez obzira na to kakve svjetovne obveze te čekaju, ostavi sve kada je vrijeme za meditaciju. Najbolji način na koji ćeš meni sluţiti je taj da sprovodiš u djelo sve što ti kaţem. Nemoj nikada i nikome razotkriti sadhanu koju ti je dao Guru. Cijeli svoj ţivot posveti sadhani koju ti je dao Guru. Samo to je vaţno, i ništa drugo. Zaroni duboko unutra, i umri s time ukoliko je potrebno; jedino tada ćeš postići ono Najviše. Sve ostalo je beskorisno. Što čovjek moţe dobiti ako gradi ašrame itd. Kada se kundalini iz Muladhare spoji sa Shivom u Sahasrari, svi matru i pitru rin ili dugovi su otplaćeni, i tada počinje koračanje Pravim Putem. Kada daješ milostinju, nemoj suditi o tome kako će tvoja neznatna milostinja biti iskorištena, već je daruj otvorena srca i uma. Učitelj je rekao i sljedeće otkrivši zapanjujuće činjenice o sebi koje do tada nisu bile poznate njegovim poklonicima: Ja moram vršiti svoju sadhanu, ali ne za sebe. Mnogi moji davno preminuli bhakte nalaze se u svojim duhovnim tijelima i od mene očekuju pomoć. Proširit ću svoju auru i sve ću ih povesti sa sobom. «Sankalpa» moje sadhane bit će za njih. Ne postoji više nikakva viša sadhana koju moram raditi za sebe, no sada ću raditi «Rasapan» kao što radi i Sant Dnyaneshwar Maharaj. Potom je s osmijehom razgovarao s poklonicima, udovoljavajući im i govoreći im utješne i umirujuće riječi. Doći će vrijeme kada ću otići. Tada će ljudi pitati, «Je li zaista bio ovdje? Jesi li se susreo s njim?» A ja ću sve to s osmijehom promatrati sa svog dalekog i tajnog mjesta. Nemojte se bojati, sljedbenici moji, uvijek ću se iznova pojavljivati. Zapamtite, do Gospodina se moţe doći jedino uz pomoć Ljubavi, ali zapravo se nikakav napredak na duhovnom putu ne moţe postići bez Guruove milosti.

169

Mnogi su se udaljili od Učitelja zbog osjećaja ljubomore i neprijateljstva, no nakon što su shvatili svoju pogrešku, čeznuli su za time da mu se vrate. Bilo ih je stid i zato mu se nisu usuĎivali prići. Sljedeći Učiteljevi stihovi odnose se na njih. Mnogi se stide, A ţeljeli bi mi se vratiti. No vlastita ih stidljivost Drţi podalje od mene. Oni su bili ti koji su razarali A ne ja. S vremenom ponovno će se vratiti A kada se njihov pogled susretne s mojim Bit će ponovno vraćeni U svoje prvobitno stanje. Jednom je, u opuštenom raspoloţenju, Učitelj rekao i sljedeće: Ponosim se peharom koji drţim u rukama Jer ja pijem iz njega No oni su vedri I opijeni. Sljedeći stihovi rijetke ljepote govore o Učitelju u raznim raspoloţenjima. Kako se okuplja sve više ljudi Vrijeme se oduljilo Jer svaki sljedbenik Mora biti doveden Do vječnoga cilja. Baš kao što se ne moţe uhvatiti vjetar Niti mene se ne moţe shvatiti. Neki tvrde da znaju sve Ja ne znam ništa Ja poznajem samo Njega I stoga znam. Lutam, Opčinjavam svojim melodijama Budim zaspali kundalini. U svakom tijelu Sjedim iznad krune. I u ovom svemiru Plešem I opčinjavam svojim melodijama. Bog je Vrhunski glazbenik A mi plešemo na zvukove Njegove frule. Vidio sam se u svim tijelima, Ostala je samo moja suština Sadhana je postala shodhana A shodhana se pretvorila u siddhi

170

Siddhi je potom dostigao vrhunac u samadhiju. Samadhi me progutao A kada se pokrov maye podigao Shiva i ja postali smo jedno. Pokora je put A shodhana je ispunjenje. Odlazim Ostavljam ovaj svijet Napuštam njegove tajne Napuštam njegove ritmove Napuštam sva obećanja i odluke, odlazim Iako je mjesto na koje moram otići daleko. Put je dug Ali meni ne i nepoznat Već sam ga puno puta prešao. Sada odlazim daleko od tebe Pretvoren u Svjetlost. Doţivio sam Razne veze Veze prijateljstva Spone ljubavi, Laţne su te veze Sve je to samo varka. Odlazim daleko od tebe Prema vrhuncu Svjetlosti Koji je moj dom I boravište koje mi pripada. Ja sam opojnost Koju, nakon što je jednom okusiš, Ne moţeš zaboraviti. U Krishnino vrijeme Gopije su odbacile svoje kočnice I došle u moje krilo Ne mareći za svoja tijela Niti za svoju ljepotu. I danas mi dolaze ljudi I gube se u meni. Ono je bilo onda A ovo je sada. Mnogo me je puta Vrijeme pokušalo razoriti No ja sam ga nadvladao I to ne jednom, već mnogo puta. Pobijedio sam Vrijeme Svaki trenutak je moj Postojim vječno Jučer, danas i zauvijek. Nitko me ne moţe vezati, niti me itko moţe slomiti Ja se samo igram I činim da ostali plešu.

171

To je Njegova Maya A za mene je to samo igra. Postojim u svakom dobu Ne jedem, ne pijem Ja zapravo ne postojim. Da li ţivim ovdje? Moţeš li me vidjeti? Stvorio sam mnoge igre pogaĎanja Mnogo sam puta plesao «Tandavu» Kolike su gopije plesale na moje melodije? Da li zaista postojim? Kada spoznaš Stvarnost Nećeš vidjeti nikakve razlike IzmeĎu vječne Praznine i mene. Tamo gdje postoji mrţnja, Tamo ţivi i ljubav Jer bez mrţnje Ljubav ne postoji. To dvoje razdvaja Samo vršak igle. I ta je igla Maya Koju sam ja stvorio. Jednom je Učitelj, u nešto opuštenijem raspoloţenju, rekao: Bog je umobolan Jer da nije Ne bi bilo toliko umobolnih stvorenja. Kako je Učitelja posjećivalo sve više ljudi, ponekad se ne bi osjećao dobro, moţda zbog negativnih vibracija koje su dolazile od nekih od njih. Iako se nalaze u fizičkom tijelu, na Siddhe i na velike mudrace često utječu negativnosti oko njih zato što su im tijela izrazito osjetljiva. Oni su poput fino ugoĎenih instrumenata koji nisu u stanju podnijeti buku i grubost svijeta oko sebe. To je jedan od razloga zbog kojih takve nevjerojatne osobe odabiru boraviti u osami, u planinskim spiljama ili na sličnim mjestima. U takvom ozračju i u takvom stanju uma Učitelj je početkom 1996. godine razgovarao s Abhijeetom kojem se često obraćao kao Swamiju, i izgovorio mu je dolje navedene stihove. Abhijeet je primijetio da se Učitelj ponekad znao iznenada loše osjetiti. I u ovom se slučaju tako dogodilo, a Učitelj je leţao u krevetu slab i bolestan. Spasi me Swami Svi su oni tu kako bi me uništili, Opljačkat će me bez milosti. Obuzdaj ih Zaštiti me Inače ću biti uništen, Odnijet će me Dok ti budeš promatrao. Kako sam rastao

172

Promatrao sam prepredene igre Koje ljudi danas igraju. Toliko se ţelim vratiti U svoje Vrijeme, AnĎeli su me prekrili brazgotinama, Krvoloci su nada mnom izvršili krvoproliće A ja sam bespomoćan Zbog obećanja koja sam dao Vezan sam tankim nitima Koje izbijaju iz mog vlastitog uma. Trideset minuta kasnije Učitelj je ponovno povratio svoje zdravlje. Osjećao se snaţnim i izgledao je svjeţe, i rekao je sljedeće: Svijete, poklonio sam ti ljubav A ti si mi u zamjenu ponudio tugu Bio sam uvijek pravedan A od tebe sam doţivio nepravdu, Isijavao sam mirom Ti si me lišio mog mira Je li to tvoja namjera? Jesu li to načini na koje djeluješ? Nitko me nije cijenio Nitko nije osjećao sućut prema meni Ponudio sam ti ambroziju A ti si mi vratio kaleţ Pun otrova. Tko bi odabrao ţivot u ovom svijetu, Kada čovjek više nije «čovjek», On sada nije nitko drugi Doli sam Satana. Od svojih mladih dana Učitelj je oduvijek bio ţrtva ljubomore. Mnogi su mu ljudi pokušali naškoditi koristeći različite zle načine, uključivši i crnu magiju, a to se nastavilo i do dan danas. Donji stihovi govore upravo o tome; Abhijeet je pitao Učitelja kako to da mu ponekad zna iznenada jako pozliti. Obasipaju me okrutnostima I svojim paklenskim djelima, Čak i to prihvaćam Dok boravim u ovom tijelu. Ţele me uništiti Ja ne mogu umrijeti, a ne mogu ni ţivjeti Muče me Zbog dobrih namjera Koje gajim prema njima, To mi je jedina mana. Kako u ovom tijelu boravi Shiva Moram im oprostiti Što drugo mogu učiniti?

173

Govoreći o Abhijeetovom sljepilu kada se radi o Stvarnosti Učitelja, u sljedećim stihovima obratio mu se kao Surdasu. Surdas, bliţi se vrijeme Kraju ove igre, Sve što moram učiniti je to da progutam pilulu bestjelesnosti Kako bih prešao na drugu obalu. Samo ja poznajem svoju razonodu Ova je igra moja Ja plešem «Tandavu» Uz ritam «damrooa» Koji sam sviram. Kad god me dotakne tuga Pretvaram se u pjesnika. Treba prigrliti tugu Kako bi potekla pjesma Baš kao što toplina vatre Donosi utjehu u oštroj zimi. U sljedećim stihovima Učitelj govori o svom prethodnom tijelu. To tijelo o kojem si samo čitao Nije uspjelo shvatiti kakve mu misli i danju i noću Proţimaju um I uz koji je tuţni ritam Posve zaokupljeno Neprekidnom meditacijom. To si tijelo vidio I zabavljao si se s njim No ipak, Znao si, I nisi znao Bio si nesvjestan Njegove Prave Prirode. To je bilo Vrijeme davanja, A ovo je Vrijeme primanja Trpiš li zbog ove iluzije? Otvori svoje unutarnje oko Ovo je moje Vrijeme I ono Vrijeme je bilo moje Radi se samo O prolaznom Spektru Vremena i Vremena. Čitatelji su vjerojatno razmišljali o Učiteljevim riječima o tome kako će napustiti tijelo i zemaljsku ravan. Muči li ga zaista sve oko njega toliko da razmišlja o povratku u svoje vječno boravište, u svoje svetište? Ili je to bila samo njegova igra? Zar nije sam toliko svakoga opčinio svojom ljubavlju tako da nitko ne moţe izdrţati daleko od njega?

174

Abhijeetu je rekao, «Ludo jedna, rekao sam ti da ću nestati 1998. godine. Zašto bih otišao kada bi me ljudi u Puni ostavljali na miru? Ja sam to bio smislio i stvorio sam takve situacije da me mogu mučiti, tako da mogu otići. Da nisam bio predividio takvu situaciju, ne bi bilo potrebe da to kaţem.» «Guruovo fizičko tijelo nije vaţno, on je uvijek sa svojim poklonikom» - to su predivne riječi, no i sama pomisao na to da i dalje budem u ovom tijelu lišena utješne Učiteljeve prisutnosti, za mene je nezamisliva. Pitam Učitelja iz dubine svoje duše: Kamo odlaze iskre, Učitelju Kad umre vatra? Što moraju učiniti kapi, Voljeni Kada se ocean osuši? Krist neće biti ponovno razapet Ali Moraju li gopije i opet Biti napuštene? Ovdje molim da mi bude oprošteno zato što sam drska i zato što se usuĎujem ponuditi rješenje. Mi toga moţda nismo vrijedni, Gospodine, No postojao je jedan mudrac Koji nikoga nije ostavio za sobom, Sve ih je poveo, njih pet tisuća, U daleke ravni Koje um ne moţe pojmiti Poveo ih je u one šumske predjele U kojima je zemlja bogatija A nebesa šira Gdje čarobni štapić blaţenstva dodiruje svakoga I ostavlja tugu daleko iza njih. On je bio samo mudrac, Učitelju, A Ti si Transcendentna Svjetlost. Gubim se u mislima o Učitelju, uronjena u blaţenstvo njegovog bića kušam Čudo i Čaroliju – Njega. Kakvu li to boţansku čaroliju posjeduješ, Učitelju Kada čak i bez frule opčinjavaš srca onih Koje ţeliš ushititi? A čarolija tvog osmijeha Ovija se oko njihovih duša I zauvijek ih osvaja. Kao što pčele lete prema cvijetu punom nektara I kao što moljci jure prema plamenu Kako bi doveli svoju ljubav do vrhunca,

175

Boţanski miomiris koji izvire iz tvoga bića Privlači ih k tebi u svakom trenutku, A svaki njihov dah Poklonjen je tebi, Učitelju. 25. Epilog Ova je knjiga uvod u dvije knjige koje će uslijediti i otkriva ono što ljudi imaju za reći o Učitelju. U drugoj knjizi, Učitelj će progovoriti i dati svoja učenja čovječanstvu. U trećoj knjizi, razotkrit će Najviše Istine, usredotočivanje vlastitog Jastva u Svjetlosti i pretvaranje fizičkog tijela u Čistu Svjetlost. Neki su poklonici, a i ne samo poklonici, dobili nedovršenu verziju ove knjige kao poklon na Guru Purnimu 1995. godine. Reakcije tih čitatelja bile su neobične i raznolike. Neki su doţivjeli ili iskusili neobične okultne fenomene. Neki su, listajući knjigu, iznenada postali svjesni mirisa mirisnih štapića; neki su čak osjetili miris na vlastitim dlanovima. Jedna nam je gospoĎa iz Bombaya pisala o tome kako se njena muzička linija uključivala sama od sebe, a jedan je mladić bio zaprepašten začuvši melodiju koja se prolomila iz njegove gitare koja se nalazila u kutu njegove sobe. Neki su govorili kako su im se ventilatori i svjetla palili sami od sebe. MeĎutim, nekoliko je čitatelja reklo da u knjizi ne mogu pronaći Učitelja. Ţeljela bih istaknuti da ova knjiga nema namjeru predočiti Učiteljevo fizičko tijelo. Učitelja zapravo treba doţivjeti u vlastitim dubinama, kao što ljubav, bol, vezanost i blaţenstvo treba iskusiti u dubini vlastitog bića kako bismo ih spoznali. Jedan je čitatelj rekao da su, prema njegovom mišljenju, u ovu knjigu trebale biti uvrštene i Učiteljeve fotografije. No treba shvatiti da se fizičkim tijelom ne moţe biti na odgovarajući način izraziti Potpunost ili Vrhunska svijest koja jest Učitelj. On izraţava isto ono što izraţavaju i ostali Veliki Majstori, stoga je njegovo tijelo nebitno. Onoga tko je u svojoj suštini nitko drugi doli sveproţimajući Shiva ili Vječna Praznina moţe se u najboljem slučaju doţivjeti samo iskustvom. Razlog iz kojeg se ove knjige pišu je taj što Istina mora prevladati i mora biti otkrivena. Veliki Majstori i Siddhe itekako ţive meĎu nama. Razlike izmeĎu kasti i vjera bit će odbačene zato što u svima teče ista krv. Majstori ne ţele rat. Oni rade za mir, i ţele da cvijeće cvjeta, i da ptice lete. Kretanje svijeta misli prema zlu i uništavanju bit će zaustavljeno, zato što Krist ne smije biti ponovno razapet na kriţu. «Jai Shambhu», blagoslivljao je Učitelj Dok su smjerno klečali do njegovih stopala «Jai Shambhu», pjevao je Dok je mrtve vraćao u ţivot. «Jai Shambhu», ove su riječi bodrile Proţimale srećom i rastjerivale strahove «Jai Shambhu», njegov glas pun ljubavi Odzvanjao je u njihovim dubinama, Otvarajući njihove umove prema novim krajolicima

176

I podiţući njihove duše prema višim sferama.