Odrednice procesa profesionalizacije sestrinstva u Hrvatskoj

Odrednice procesa profesionalizacije sestrinstva uHrvatskoj

Jedvaj, Vesna

Master's thesis / Diplomski rad

2016

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Zagreb, School of Medicine / Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:105:425917

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2022-03-23

Repository / Repozitorij:

Dr Med - University of Zagreb School of Medicine Digital Repository

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

MEDICINSKI FAKULTET

Vesna Jedvaj

Odrednice procesa profesionalizacije

sestrinstva u Hrvatskoj

DIPLOMSKI RAD

ZAGREB, 2016.

Ovaj diplomski rad izrađen je pri Školi narodnog zdravlja Andrija Štampar, Katedra za

medicinsku statistiku, epidemiologiju i medicinsku informatiku pod vodstvom prof. dr.

sc. Mirjane Kujundžić Tiljak i predan je na ocjenu u akademskoj godini 2015/2016.

POPIS KRATICA

1. ANA - American Nurses Assossiation, Američko udruženje medicinskih

sestara

2. HMP - Hitna medicinska pomoć

3. HKMS - Hrvatska komora medicinskih sestara

4. HUMS - Hrvatska udruga medicinskih sestara

5. ICN - International Council of Nurses, Međunarodno vijeće medicinskih

sestara

6. JIL - jedinica intenzivnog liječenja

7. KBC - Klinički bolnički centar

8. NKZ - Nacionalna klasifikacija zanimanja

9. PDA - Personal Digital Assistant, osobni digitalni pomoćnik (pomagalo)

10. PEST - analiza - političko-pravni, ekonomski, sociološki, tehnološki aspekt

11. RH - Republika Hrvatska

12. SWOT analysis - strenght, weakeness, opportunitises, threats - analiza snaga,

slabosti, mogućnosti, prijetnji - analiza procesa ocjene i interpretacije

informacija

13. TOWS matrica - threats, opportunities, weakeness, strenght - prijetnje,

mogućnosti, slabosti, snage - matrica za izradu strategija planiranja

Odrednice procesa profesionalizacije sestrinstva u Hrvatskoj

Vesna Jedvaj

SAŽETAK:

Sestrinstvo je jedinstvena djelatnost koja ima prepoznatljiv način djelovanja,

koja je istovremeno zbir teorijskog znanja, vještina, osjećaja i odvažnosti. Postepeno

se profilira u profesiju, izgrađuje svaki element koji bi je takvom i formalno učinio:

teorijsko znanje, samoorganiziranje, monopol na svoj djelokrug kompetencija,

prepoznatljivost. Znanstveno utemeljenim interdisciplinarnim i multidisciplinarnim

spoznajama o profesiji, procesu profesionalizacije, o odnosima u društvu specifičnim

za djelatnosti koje imaju status profesije može se ustanoviti u kojoj mjeri je

sestrinstvo znanstvena disciplina, u kojoj mjeri je profesija. Globalizacija je proces

koji je započeo, zahvatio i sestrinstvo. Nastala je kao rezultat razvoja znanosti,

tehnologije, pojave tržišne ekonomije, demokracije pa je potrebno ustanoviti položaj

medicinskih sestara u tim promjenama. Važno je upoznati medicinske sestre s

počecima vlastite profesije. Namjera je ukazati na snage, slabosti, prilike i prijetnje

na koje sestrinstvo nailazi u tijeku procesa profesionalizacije u Hrvatskoj kao mladoj,

tranzicijskoj zemlji. Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska je prihvatila drugačiji način

funkcioniranja, mora se uklopiti u integraciju u koju je ušla a sve to vrijedi i za

sestrinstvo. Ono mora prihvatiti nove načine rada, organizacije, planiranja, izvedbe,

legislativu. Namjera je bila razjasniti najosnovnije pojmove svakog aspekta koji imaju

utjecaja na sestrinstvo i ukazati na potrebu detaljnih istraživanja. Je li sestrinstvo

razvijena i formalno priznata profesija? Ima li sestrinska profesija prosperitet? Žele li

medicinske sestre danas biti u njoj? Utvrditi koji su to preduvjeti da zakonodavstvo,

položaj u društvu, moć utjecaja na odluke i smjer kojim će se razvijati budu dovoljno

poznat i bliski medicinskim sestrama da ga lakše mogu razumjeti. Obradom stručne

literature, najnovijih odluka, preporuka i smjernica moguće je doći do spoznaje koje

su odrednice procesa profesionalizacije sestrinstva u Hrvatskoj važne i relevantne.

Pretragom najnovijih rezultata pregovora, analiza i odluka odgovarajućih institucija

moguće je donijeti konkretne zaključke o tome je li sestrinstvo formalno priznata

profesija, koje su odrednice do toga dovele ili to tek trebaju napraviti.

Ključne riječi:

sestrinstvo, profesija, elementi profesije, društveni aspekti, odrednice

Determinants of the process of professionalization of nursing in Croatia

Vesna Jedvaj

SUMMARY:

Nursing is a unique activity which has a distinctive mode of action, one that is also the sum of

theoretical knowledge, skills, feelings, and courage. It gradually establishes itself as a

profession, builds each element which would formally make it as such: theoretical

knowledge, self-organization, a monopoly on its scope of competence, recognition. Based on

the scientific interdisciplinary and multidisciplinary knowledge of the profession, the process

of professionalization, the social relations of the specific activities that have obtained the

status of the profession it can be determined to what extent nursing. Is a discipline, to what

extent it is a profession. Globalisation is a process that has started and that has implications

on nursing as well. It began as a result of the development of science, technology, the

emergence of the market economy, democracy, and it is necessary to establish the position

of nurses within these changes. It is important to familiarize nurses with the beginnings of

their profession. The intention is to point out the strengths, the weaknesses, the opportunities

and the threats that nursing is encountering during the process of professionalization in

Croatia as a young, transitional country. By joining the European union, Croatia has adopted

a different way of functioning, it must be incorporated into the integration that it has

enteredand the same applies to nursing as well. It must accept new ways of working,

organization, planning, execution, legislation. The intention was to clarify the basic concepts

of every aspect that has an impact on nursing and indicate the need for detailed research. Is

nursing developed and a formally recognized profession? Does the nursing profession have

prosperity? Dothe nurses want to be a part of it? To determine what are the preconditions

that the legislation, the position in society, the power to influence the decisions and the

direction in which it will develop are amply known and familiar to nurses for them to more

easily understand them. By studying the vocational literature, the most recent decisions,

recommendations and guidelines it is possible to come to understanding which determinants

of the process of professionalization of nursing in Croatia are important and relevant. By

searching the latest results of the negotiations, analysis and decisions of respective

institutions we can obtain specific conclusions whether nursing is a formally recognized

profession, what are the guidelines that have led to that or have yet to bring to that.

Key words:

nursing, profession, elements of the profession, social aspects, guidelines

ZAHVALE:

Ovaj rad posvećujem svom ocu. Više od svega želio mi je uspjeh i akademsko

obrazovanje. Zahvalna sam mu što je bio divan otac, u mom srcu on i dalje živi...

Zahvaljujem se svojoj obitelji: suprugu Dragutinu - koji je izvor moje snage, kćeri

Zvjezdani i zetu Perici, koji su moja svjetlost i sestri Sonji čije me riječi uvijek ohrabre,

kad poželim odustati ...

Zahvaljujem se mentorici prof. dr. sc. Mirjani Kujundžić Tiljak te članicama

povjerenstva prof. dr. sc. Jadranki Mustajbegović i doc. dr. sc. Sanji Musić Milanović

jer su uvijek imale strpljenja i lijepu riječ za sve nas, studente.

1

ODREDNICE PROCESA PROFESIONALIZACIJE U HRVATSKOJ

1. UVOD

Hrvatsko društvo je u povijesti doživljavalo brojne promjene, a osobito u

novijoj kad su se provodile mnogobrojne reforme. Uvjeti života, rada i obrazovanja

mijenjali su se često i naglo. Promjene su uglavnom bile na bolje ali su se javljali i

negativni trendovi. Predmet ovog rada je sestrinstvo u Hrvatskoj u kontekstu

definiranja tijeka procesa profesionalizacije. Glavno problemsko pitanje je: "Koje su

to odrednice definirale sestrinstvo kao profesiju i kao disciplinu, utjecale na formiranje

sestrinstva kao autonomne i formalno priznate profesije?" Dakle, kada se govori o

procesu profesionalizacije sestrinstva, o sestrinstvu kao autonomnoj i formalno

priznatoj profesiji treba definirati pojmove: sestrinstvo, profesija, autonomija

sestrinstva, način društvenog priznanja sestrinstva kao profesije te metode analize

stanja u sestrinstvu danas.

Sestrinstvo u Hrvatskoj prolazi promjene iz tradicionalnog u moderno prateći

suvremene trendove na europskom i svjetskom nivou. Sve intenzivniji globalizacijski

procesi zahvatili su i sestrinstvo. Cilj rada je prikazati razvijenost glavnih elemenata

sestrinske profesije u Hrvatskoj kao tranzicijskoj zemlji, suvremene profesije utvrđene

osnutkom temeljnih sestrinskih organizacija - Hrvatske udruge medicinskih sestara i

Hrvatske Komore medicinskih sestara, razmotriti kakvo je sestrinstvo danas, da li su i

koji pomaci napravljeni. Sve nabrojano biti će potkrijepljeno prikazom slučaja iz

prakse. Stručna literatura o sestrinstvu i sveučilišni udžbenici neophodni su da bi se

moglo elaborirati odrednice profesije - sestrinstvo. Iz njih se mogu izvući definicije i

objašnjenja zašto su povijesni, političko-pravni, ekonomski, tehnološki, obrazovni i svi

uključivi elementi važni. Do spoznaje o kojim se točno odrednicama radi može se

doći temeljem rezultata znanstvenih istraživanja kao i postojećih dokumenata i

izvješća o dogovorima i odlukama u međusektorskoj i multidisciplinarnoj suradnji.

Spoznaje o rješenjima i donesenim odlukama koje direktno utječu na razvoj i status

sestrinstva u Hrvatskoj iz službenih glasila i mrežnih (engl. online) stranica

znanstvenih i državnih institucija vrijedan su izvor konkretnih podataka.

U ovom radu se najprije govori o pojmu sestrinstva, zašto se inzistira na tvrdnji

da je sestrinstvo samostalna profesija koja ima svoju autonomiju, identitet i integritet

te treba imati i stanoviti profesionalni autoritet. Nadalje, definiraju se odrednice bitne

za sestrinstvo, način na koji se sestrinstvo mijenja u vrtlogu velikih globalizacijskih

2

strujanja te u skladu razvojem znanosti i ukupnih društvenih odnosa. Važne su dvije

odrednice - povijesni i sociološki aspekt sestrinstva, što se može potkrijepiti radovima

brojnih stručnjaka. Primjerice, predsjednica Društva za povijest sestrinstva (osnovano

pri Hrvatskoj udruzi medicinskih sestara), prof. Sanda Franković u svom uvodnom

govoru na 1. simpoziju Društva za povijest sestrinstva i 3. simpoziju Društva

nastavnika zdravstvene njege „Povijest hrvatskog sestrinstva – karika koja nedostaje“

jasno naglašava: "Sestrinstvo je na našim prostorima zadovoljilo većinu kriterija koji

se smatraju nužnim da neko zanimanje preraste u profesiju: regulirano školovanje s

pripadajućom vertikalom na Sveučilištu, etički kodeks, indeksirani časopis, produkcija

vlastitih udžbenika, specifično područje rada zaštićeno licencom, ali nije ispisalo

svoju povijest niti se sustavno bavi istraživanjima na tom području i upravo je to na

neki način karika koja nedostaje u zaokruživanju naše profesije, njene valorizacije i

izgradnje profesionalnog ponosa i samosvijesti." (Franković 2015) Sociološkim

aspektom profesija su se u svojim radovima bavili sociolozi, prof.dr.sc. Gordana

Cerjan Letica i prof.dr.sc. Slaven Letica (Cerjan-Letica G.et al. 2003) kao i prof. dr.

sc. Željka Šporer koja u svojoj knjizi "Sociologija profesija" (Sociologija profesija:

ogled o društvenoj uvjetovanosti profesionalizacije 1990) jasno navodi bitne postavke

koje neka profesija treba zadovoljiti kako bi bila društveno priznata kao takva.

Medicinske sestre u Hrvatskoj imaju mogućnost studirati zdravstveni menadžment

koji je prvenstveno ekonomska kategorija. Slijedom te činjenice, vidi se da su se u

sustav zdravstva počeli uključivati i čimbenici koji nisu samo medicinski. Kako je

globalizacija danas prisutna u svim porama društvenog života pa tako u medicinskoj i

sferi pružanja zdravstvene njege, ove se djelatnosti tome moraju prilagoditi. Liječnici,

kao odavno formalno priznata profesija, uz pravnu i obrazovnu (profesori),

kontinuirano se prilagođavaju najnovijim dostignućima u svim oblicima znanstvenog i

tehnološkog napretka. Nije teško procijeniti koliki su tek izazovi pred sestrinstvom

koje se još profilira da bi moglo postati formalno priznata profesija. Kako je osim

zdravstvenog ekonomski aspekt najprije zaživio u sestrinstvu, kao metoda izrade

ovog rada primijenjena je PEST analiza - političko-pravna, ekonomska, sociološka i

tehnološka analiza nekog problema ili istraživačkog pitanja. (eBizMags2009)

Koristeći se elementima PEST analize napravljen je pregled literature, pretraga

recentnih podataka ključnih za sestrinstvo i izvedeni su zaključci o tome koje

odrednice i na koji način imaju utjecaj na proces profesionalizacije sestrinstva u

Hrvatskoj.

3

2. POVIJESNI ASPEKT SESTRINSTVA

Povijesni aspekt sestrinstva je baza iz koje treba krenuti na put k

dovršetku procesa profesionalizacije. Povijesni razvoj sestrinstva u Hrvatskoj treba

temeljito istražiti. Kronološki uređene povijesne činjenice i rezultate istraživanja treba

publicirati. Važno je upoznati medicinske sestre s počecima vlastite profesije i

kronološkim tijekom događanja. Publikacije s tom tematikom potrebno je objediniti i

učiniti dostupnim za cijeli sestrinski korpus. U ovom dijelu prezentiran je samo dio

procesa u kom su se medicinske sestre obrazovale, radile i usavršavale.

Na području Hrvatske povijest sestrinstva počela je poviješću primaljstva -

prva primalja je bila Elija Sotera. Pronađeni podaci koje spominje Hrvatska udruga

za promicanje primaljstva govore da se njezino ime spominje još iz antičkog doba.

Podignut joj je spomenik koji se nalazi ispred Škole za primalje u okolici Solina. U

Zagrebu se u 15. stoljeću spominju primalje Elizabeta Škrobotica i Kuša. Primalje

nisu bile obrazovane pa čak niti priučene nego su svoje znanje stjecale iskustvom.

Primaljstvo je tada bilo ponekad čak i opasan posao. Postoje podaci da je za loš

ishod poroda ili neki problem s novorođenim djetetom bila optuživana primalja pa čak

i osuđivana kao vještica. (Hrvatska udruga za promicanje primaljstva, 2006) Ista

udruga dalje navodi da je obrazovanje za primalje započelo dekretom 1770. godine

koji je carica Marija Terezija izdala kao zakon o javnom zdravstvu. Taj je zakon bio

obvezujući i za Hrvatsku, propisivao je način izobrazbe, kvalifikacija i način rada

primalja. Svaka je morala položiti ispit pred županijskim liječnikom i dobiti dozvolu

svoje županije za rad. Morale su položiti i zakletvu o savjesnom radu, posluhu

liječnicima u javnoj službi, kojeg će zvati ako dođe do komplikacija u porodu. Morale

su se obvezati da će pomoći i siromašnim rodiljama, da će doći na svaki poziv, da

neće raditi nedopuštene malverzacije djecom - zamjene, podmetanja, uklanjanje,

mijenjanje djeteta, da će čuvati tajnu o svim saznanjima i u slučaju životne opasnosti

krstiti dijete još u majčinoj utrobi. U Hrvatskoj je u 18. stoljeću začetnik prvih tečajeva

za primalje bio Joanis Baptiste Lalange, rođen u Luksemburgu, ginekolog kojeg je

kao vrlo nadarenog studenta na dvor carice Marije Terezije doveo profesor, barun

Gerhard von Svieten. Lalangue je 1777. godine izdao prvi primaljski udžbenik na

hrvatskom jeziku, pisan kajkavskim narječjem. Potom su se počele otvarati

primaljske škole:

4

• u Rijeci pod vodstvom riječkog kirurga Jakoba Cosminija, (Hrvatska udruga za

promicanje primaljstva 2006)

• u Zadru, otvorena temeljem dekreta cara Franje I. Predavač je bio i liječnik

Ante Kuzmanić, magistar primaljstva i vidarstva, koji je napisao i 1875. godine izdao

primaljski priručnik "Šezdeset učenjah iz primaljstva za primalje". Ukinuta je nakon

okupacije Dalmacije 1918. godine a ponovno otvorena tek 1948. godine. (Hrvatska

udruga za promicanje primaljstva 2006)

• u Zagrebu na traženje Zemaljske vlade uz pomoć bana Ivana Mažuranića,

također dekretom cara Franje Josipa, 1876. godine Kraljevsko primaljsko učilište u

sklopu Opće i javne bolnice sestara milosrdnica. U bolnici je otvoreno rodilište kao

vježbalište za učenice primaljstva. Prvi profesor i ravnatelj doktor Antun Lobmayer,

izdao je udžbenik "Učevna knjiga za učenice primaljstva". Prvobitni petomjesečni

tečaj prerasta u četverogodišnju školu. Školovane primalje su promijenile tragično

stanje u porodništvu. Prva glavna primalja je bila Milka Pichler-Krkač. Od 1946.

godine školovanje se postepeno produžava s dvije godine do 1958. godine na tri i od

1964. godine postaje četverogodišnje školovanje nakon završetka osmogodišnje

škole. (Hrvatska udruga za promicanje primaljstva 2006)

Kako je stanje u porodništvu bilo loše tako niti dojenčad i mala djeca nisu bila

pošteđena bolesti i velike smrtnosti. U brizi o djeci liječnici su poticali i razvoj

sestrinstva. Smrtnost dojenčadi u Hrvatskoj je bila ogromna pa je dr. Žiga Švarc,

pedijatar, otvorio u Zagrebu Gradski dječji ambulantorij na temelju zakona o

zdravstvu iz 1906. godine. O Gradskom dječjem ambulatoriju i zdravstvenim

prilikama te stanju djece piše u svom članku iz 1928. godine. (Švarc 1928) Puno je

pisao i o problemima s osobljem za njegu pa je kasnije otvaranje Prve škole za

sestre pomoćnice u Zagrebu bilo izuzetno važno i za zdravstveno prosvjećivanje

majki, patronažnu službu i nadzor majki babinjača. Ravnateljica je bila dr. Amalija

Šimec, koja je u istom broju Liječničkog vjesnika napisala članak "Sestra u službi

javnog zdravstva" čiji sadržaj govori potrebi daljnjeg napretka i razvoja struke. (Šimec

1928)

Ambulantorij prerasta u Zavod za zaštitu majki i djece sa savjetovalištem za trudnice,

kasnije se otvara i stacionarni dio - Dom za majke i dojenčad te nakon drugog

svjetskog rata Centralni dječji dispanzer grada Zagreba s podružnicama u gradskim

rajonima. Gradski dječji ambulatorij prerasta u Centar za zaštitu majki i djece NR

Hrvatske a poslije u Kliniku za pedijatriju. (Prlić 2000)

5

Počeci sestrinstva, kakvo danas poznajemo, javljaju se u Hrvatskoj krajem 19.

stoljeća i početkom 20. st. kad nekolicina djevojaka iz Hrvatske odlazi na školovanje

u prvu školu za sestre u Beču, otvorenu uz izniman doprinos kirurga Billrotha. Bila je

to 1882. godina. Začetnik obrazovanja medicinskih sestara na području Hrvatske bio

je liječnik - dr. Andrija Štampar. Njegov rad kao liječnika, osnivača i utemeljitelja prvih

zdravstvenih ustanova na području javnog zdravstva omogućio je i prepoznavanje

potrebe za obrazovanim medicinskim sestrama.(Prlić 2000)

U našim krajevima počeli su se otvarati antituberkulozni dispanzeri i već tada

sestre nisu više bile samo bolničarke nego su postale "pomoćnice", sestre koje su uz

njegu bile i član tima. Sestra – pomoćnica je "ime koje najbolje označava funkciju i

zadatak dispanzerske sestre tj. pomoćnice bolesnog čovjeka i njegove obitelji i

pomoćnice zdravih da sačuvaju zdravlje" definicija je koju je dao dr. Vladimir Ćepulić,

specijalist ftizeologije. On je s dr. Andrijom Štamparom - osnovao Školu za sestre

pomoćnice u Zagrebu, 1921.godine. Bila je to prva škola za medicinske sestre u

Hrvatskoj. Postojali su strogi uvjeti za upis: državljanstvo, životna dob 20-30 godina,

završena viša pučka škola ili 4 razreda srednje škole, neporočnost, savršeno

zdravlje, vičnost materinskom jeziku. Škola prvo traje 6 mjeseci (kirurgija, unutarnje i

dječje bolesti, odjel za spolne bolesti, primaljstvo), potom se postepeno produžava -

1922. školovanje traje 1,5 god, 1923. – 2 godine a od 1923. škola radi u Mlinarskoj

ulici. 1924. dva su smjera: sestrinski i bolničarski, bolničarski smjer traje 1 godinu.

Osim kao bolničarke, sestre su tada postale članom dispanzerskog tima, prvi

edukatori, njegovateljice. Jelka Labaš, sestra iz škole Rudolfinerhaus Beču

(utemeljena po uzoru na škole koje je osnivala Florence Nightingale), postala je

prva sestra nadstojnica škole. Sestrinstvo je nastajalo uglavnom u skladu s razvojem

medicine, potrebama koje su bile aktualne za određeno doba te je stoga i započeto u

dispanzerskoj djelatnosti. (Prlić 2000) Tuberkuloza je u to vrijeme bila gorući

javnozdravstveni problem. Trebalo je educirati seosko stanovništvo u prevenciji

širenja zaraznih bolesti, prevenirati visok morbiditet i mortalitet dojenčadi te podizati

svijest stanovništva o potrebi higijene i pravilne prehrane. Postajale su sestre

pomoćnice ili sestre bolničarke, ovisno jesu li bile osposobljavane za rad u

dispanzerima ili bolnicama. Zbog potrebe zdravstvenog prosvjećivanja naroda

postajale su prvi edukatori u zdravstvenim stanicama koje su se ustrojavale po

selima. Voditeljica tečajeva stanovništva o potrebi održavanja higijene i poboljšanju

prehrane bila je Štefanija Papailiopulos, 1927. u vrijeme kada je i Higijenski zavod sa

6

Školom narodnog zdravlja osnovao prvu zdravstvenu stanicu a prvi tečaj održala je u

Mraclinu. Bolnici za zarazne bolesti u Zagrebu 1928. godine bile su dodijeljene dvije

sestre koje su poslije završene škole bile na studiju organizacije sestrinske bolničke

službe u Beču i Londonu. Prve diplomirane sestre u bolnici, dakle uopće u Hrvatskoj,

zaposlile su se kao bolničke sestre. To razdoblje je trajalo sve do 1945. godine.

(Demarin 1984)

Sestra Lujza Wagner završava školu za sestre pomoćnice i nastavlja

usavršavanje u Sjedinjenim američkim državama i Kanadi. Diplomirala je 1928.

godine u Torontu i vratila se u Zagreb. Specijaliziravši se za područje preventivne

medicine postavila je temelje patronažne službe u nas. Jedna je od prvih osnivačica

modernog sestrinstva u Hrvatskoj. Središte sestara za socijalno-higijenski rad, koje je

osnovala 1930. godine postalo je Centar za osposobljavanje patronažnih sestara i

nastavna baza za učenice. Rad u Središtu odvijao se prema Pravilniku koji je sestra

Lujza Wagner objavila u članku časopisa „Sestrinska riječ“ u broju 5-6/1933 godine.

Istaknula je svrhu i ciljeve rada Središta: „...asanacija bolesnika, porodice i okoline,

koordinacija među sestrama i usavršavanje sestra u socijalno - medicinskom radu“.

(Vrabec 2015) Medicinske sestre su tada obavljale i posao socijalnih djelatnika,

zdravstveni odgoj i sustavno su educirale stanovništvo o preventivnim i zdravstvenim

potrebama. Sestra Wagner Janović bitno je doprinijela razvoju zdravstveno-socijalne

službe na cijelom području tadašnje Kraljevine Jugoslavije. (Demarin 1984)

Medicina je napredovala, provodila su se brojna istraživanja iz raznih

područja, no u sestrinstvu je nastao zastoj na nivou trenutne situacije koji je potrajao

sve do 60-ih godina 20. st. Tada se, osim fokusiranosti na praktičan rad i izvedivost,

uglavnom u bolničkim uvjetima postepeno kristalizira potreba i za poimanjem

psihosocijalnih aspekata pacijenta kao i holističko poimanje čovjeka. Medicinske

sestre shvaćaju da svoju pažnju trebaju i moraju usmjeriti i na taj, skriveni ali važan

dio ljudskog bića. Tek tada se u sestrinstvu počinju nazirati elementi početka procesa

profesionalizacije.

Povijesni tijek je donosio brojne reforme, mijenjali su se programi i obrazovni

procesi. Važno je napomenuti da se sustavnim istraživanjem povijesnog tijeka

sestrinstvo treba više analizirati u kontekstu razvoja zdravstvenih ustanova u

Hrvatskoj. Svaka zdravstvena ustanova, bilo da se radi o bolnici, polikliničko -

konzilijarnoj ili ambulantno - dispanzerskoj djelatnosti pa i o medicinskim sestrama

koje su radile u sustavu stomatološke zdravstvene zaštite, socijalne skrbi ili

7

predškolskog odgoja treba u svom povijesnom pregledu treba navesti i doprinos koji

su medicinske sestre dale u svom radnom okruženju.

Rad medicinskih sestara u okviru stomatološke službe, medicine rada,

okulistike i svih drugih specifičnih radilišta je potrebno istražiti i objediniti jer se tek

tako može uspješno procijeniti doprinos medicinske sestre kao djelatnika u timu

zdravstvene njege na svim razinama i u svim djelatnostima. Definirati medicinsku

sestru samo u okviru općeg smjera i općih kompetencija nije dostatno. Medicinske

sestre su u svim segmentima zdravstvene njege djelovale uz bok liječnicima i o

profesionalizaciji sestrinstva treba govoriti jednako kao o liječničkoj profesiji. Rad

medicinske sestre nije samo opći nego je u pojedinim djelatnostima veoma usko

specijaliziran te ga tako treba opisati u dosadašnjem povijesnom tijeku kako bi se

medicinske sestre dodatno potaknule u budućem razvoju struke. Na sličan način

govori i autor Štifanić: "Na proces profesionalizacije utječe društvo s obzirom na to

koliko podržava i vrednuje usluge koje medicinske sestre pružaju, te prihvaća li

njihovo znanje, stručnost, etičnost i odgovornost u procesu brige o zdravlju pacijenta,

obitelji i čitave zajednice." (Štifanić 2004)

Profesionalizacija je započela najprije na međunarodnom nivou. Međunarodno

vijeće medicinskih sestara (engl. InternationalCouncilofNurses) promiče nemjerljiv

značaj medicinskih sestara u medicini - u preventivi, kurativi kao i potrebu borbe

sestrinskog korpusa da zauzme svoje mjesto u sustavima koji skrbe o zdravlju

populacije. Počinje rad na definiranju zdravstvenih potreba, zdravstvene njege,

razvoju teorija sestrinstva i teoretskim osnovama zdravstvene njege bolesnika.

Započinju nastojanja da se sveobuhvatno sagleda sestrinstvo kao znanstvena

disciplina koja će biti usmjerena i prema zdravom čovjeku i prema bolesniku. Definira

se proces zdravstvene njege, medicinske sestre sve sustavnije se obrazuju,

uključuju se i u znanstveno-istraživački rad. Poznavanjem i vrednovanjem povijesnog

tijeka razvoja sestrinstva mogu se izbjeći pogreške, uočiti važne odluke i dobri potezi

a i identificirati ono što bi u budućnosti trebalo izbjegavati ili mijenjati. No, ako će

sestrinstvo doista ići znanstvenim putem potreban je interes za zdravstvenu politiku i

društvo u svim povijesnim trenucima. Tek kada se istraže, obrade i pohrane dostupni

povijesni materijali moći će dalje koristiti napretku procesa profesionalizacije kao

putokaz za nastavak rada na izgradnji digniteta profesije i autoriteta. Neki se obrasci

ponašanja ponavljaju kroz povijest pa se i danas medicinske sestre često nađu pred

dvojbom: možemo li kao struka zaista na nešto utjecati? Ipak, društvo pa i sestrinstvo

8

se polagano mijenja, neovisno o stalnim teškoćama. Teško je uhvatiti se u koštac s

dugo zanemarivanim problemima, no za dobrobit medicinskih sestara i sestrinstvo

kao formalno priznatu profesiju - to je nužnost. Povijest treba koristiti da bi se

razumjelo što je doprinijelo ovakvom stanju danas i gradila bolja budućnost.

Važno je spomenuti osnivanje Društva za povijest sestrinstva 2013. godine. U

izvješću s godišnje skupštine Društva za povijest sestrinstva, autorice Božice Jurinec

citira se Sanda Franković, predsjednica Društva za povijest sestrinstva "... za svaku

je profesiju bitno da kroz napisanu vlastitu povijest izvrši valorizaciju svojega rada, a

sestrinstvo u Hrvatskoj to je propustilo do sada učiniti te je ostalo mnogo povijesne

građe koju nitko nije do sada obradio...“ (Franković, u Jurinec 2013). Sestre su se i

tijekom povijesti organizirale i udruživale kako bi zajednički rješavale svoje probleme.

Autorica Demarin opisuje tijek organiziranja medicinskih sestara u staleško udruženje

1929. godine kada je osnovan Jugoslavenski savez sestara. Taj događaj je

pokrenula sestra Nikica Bovolini, tadašnja predsjednica Društva sestara nudilja u

Beogradu. Tijekom usavršavanja u Americi upoznala je način života i rada

medicinskih sestara u inozemstvu. Ponudila je udruživanje Društva sestara nudilja iz

Zagreba s onima iz Beograda te Zaščitnim sestrama iz Ljubljane. Namjera je bila

uključiti se u Internacionalno udruženje sestara. Sestre iz Zagreba su izradile pravila

društva, organizirale se, izabrale Nikicu Bovolini kao predsjednicu a Lujzu Wagner za

potpredsjednicu. Zamolile su Nikicu Bovolini da zastupa novoosnovani Jugoslavenski

savez sestara na internacionalnom kongresu u Montrealu. Savez je bio središnja

organizacija potpuno samostalnih regionalnih udruženja. Do početka Drugog

svjetskog rata aktivnost medicinskih sestara bila je velika pa su se rješavala pitanja

"položaju sestara u društvu, godišnjim odmorima, radnim odijelima, usavršavanju

sestara u inozemstvu i izdavanju glasila društva. Glasilo Društva sestara Sestrinska

riječ počinje izlaziti 1933. godine u Zagrebu. Prva urednica tog lista bila je Lujza

Janović-Wagner" (Demarin 1984) Časopis je izlazio kao dvomjesečni dvobroj koji je

iznosio svu sestrinsku problematiku obrazovanja, usavršavanja, radnih uvjeta i

organizacije rada u svim bolnicama i ustanovama u kojima su sestre radile. 1953.

godine osniva se Samostalno društvo medicinskih sestara Hrvatske s Agnezom

Dumenčić kao prvom predsjednicom. Imalo je vlastita pravila u vidu Statuta

medicinskih sestara Federalne države Hrvatske i svoj vlastiti časopis "Vjesnik" koji

izlazi i danas kao Sestrinski glasnik HUMS - a. 1975. godine. (Demarin 1984)

9

3. DEFINICIJA I POIMANJE SESTRINSTVA

3.1. SESTRINSTVO

"Sestrinstvo je struka, znanstveno utemeljena disciplina koja pomaže ljudima

da ostvare zdrav i produktivan život ili da se na najbolji mogući način nose s

nedostacima ili oštećenjima zdravlja, koristeći se pritom na znanju utemeljenim

vještinama." (Mojsović 2005) Sestrinstvo je prema mišljenju samih sestara i

profesija i zvanje i zanimanje, institucija - sve navedeno a mnoge od njih ne mogu

odlučiti kako ga definirati. Odrednica, determinanta je sve ono što biva razlogom,

odlučujućim faktorom da nešto postoji u obliku i funkcionira na način na koji je to u

određenom trenutku aktualno, da se nešto dogodi, donese neka odluka ili odredi

smjer kretanja nekog važnog procesa. Sestrinstvo određuju povijesni tijek razvoja,

tradicija, konstantno stjecanje i unapređivanje znanja, vještina i kompetencija,

moderna orijentacija prema najsuvremenijim dostignućima u pružanju zdravstvene

njege. Za obavljanje ovog posla mladi ljudi se odlučuju iz ljubavi prema čovjeku i

pomaganju, smatrajući da je to njihov poziv i da će se tako najbolje moći ostvariti u

životu, mnogi smatraju da im je to dio identiteta. U pružanju zdravstvene njege vide

mogućnost napredovanja, stalnog usavršavanja smatrajući da uvijek ima posla čime

im je zajamčena egzistencijalna sigurnost. Kad mladi čovjek već uđe u svijet rada i

stekne određena iskustva u svakodnevnoj praksi, sestrinstvo često biva percipirano

od strane samih medicinskih sestara kao humano, altruistično zanimanje, posao koji

se lakše pronalazi ali kao težak i odgovoran posao. Mnogi ga smatraju poslom kao

što je i svaki drugi dok veliki udio sestrinske populacije svoj posao osjeća kao

podcijenjen ili uopće o tome ne razmišlja. Često ih pacijenti doživljavaju kao

pomoćnice ili poslugu liječnika, smatraju ponekad i podcijenjenima, da lako dolaze do

posla, sigurne na svom radnom mjestu i ne razmišljajući kolika je stvarna

odgovornost medicinske sestre u pružanju zdravstvene njege. Društveno-političke,

pravne, ekonomske, tržišne, socijalne i tehnološke prilike uvjetuju stalnu izgradnju i

napredovanje sestrinstva kao profesije ali sami sudionici tog procesa nisu u

potpunosti prepoznali potrebu da se te pojave identificiraju i objasne, da se razluče i

definiraju snage, slabosti, mogućnosti sestrinskog korpusa i pristupe jačoj, sustavnoj

(a ne samo deklarativnoj) organizaciji sestrinstva kroz obrazovni, političko - pravni i

vlastiti profesionalni sustav.

10

Dugogodišnji, nepovoljni trendovi u uspostavi i funkcioniranju sestrinstva u

Hrvatskoj nakon uspostave samostalnosti i tijekom pristupanja Europskoj uniji,

zahtijevaju podrobnije analize. Premda se o sestrinstvu, kao profesiji govori već

dugo, još uvijek se raspravlja o tome je li ili ne sestrinstvo doista profesija, jesu li u

današnjim okvirima zadovoljeni svi elementi koji neku djelatnost definiraju kao

profesiju. Prioritet su znanstvena analiza promjena u hrvatskom sestrinstvu te

predlaganje realnih i znanstveno utemeljenih rješenja. Prema Hrvatskom jezičnom

portalu znanost je "ukupnost sređenih i uopćenih znanja koje uključuje promatranja,

pokuse, istraživanja i objašnjavanje činjenica i pojava u pojedinim dijelovima

čovjekova poznavanja prirode i društva." (Hrvatski jezični portal n. d.) Sestrinstvo je u

odnosu prema medicini kao znanosti i liječništvu moguće definirati kao zasebnu

znanstvenu disciplinu, zaokruženu cjelinu znanja, metoda, procedura i vještina ali i

dio cjelokupne medicinske i znanosti uopće. Liječništvo, sestrinstvo te ostale srodne

medicinske struke raščlanjeni, razdvojeni dijelovi zdravstvenog sustava, svaki sa

svojim specifičnostima a opet svi međusobno povezani tako da djeluju kao cjelina.

Brojna pitanja još traže odgovor - na koji način se upravlja kvalitetom

obrazovanja u sestrinstvu, koji to nastavni programi omogućuju kvalitetnu nastavu

medicinskim sestrama, tko ih definira, kako doći do podataka o suradnji, koordinaciji i

usuglašenosti ministarstava zdravlja i obrazovanja, raznih agencija i udruga u

donošenju odluka o sestrinstvu. Procesa profesionalizacije sestrinstva dotaknuli su

se Cerjan-Letica, Letica pa kažu: "Općenito se smatra da sestrinstvo ima

nerazvijeniju profesionalnu ulogu od liječništva. Na kontinuumu profesionalizacije,

sestre su bliže sociologijskom pojmu "semi", "kvazi" (Fox 1989:58) ili "para" što njihov

opći položaj u zdravstvenim sustavima čini znatno nepovoljnijim od onoga koji imaju

liječnici" (Cerjan-Letica, Letica 2003) Status medicinskih sestara je različit, od toga

da su "pozicionirane iznad ostalih zdravstvenih profesija" pa do toga da se o njima

govori kao o "neimenovanim i nediferenciranim - drugima". Sestrinski posao je

veoma kompleksan. Za razliku od mnogih drugih, u sestrinstvu su vrlo naglašeni

podjela rada na vještine i rad zasnovan na teorijskoj podlozi, hijerarhijski podijeljene

kompetencije, autoritet, specijaliziran rad na radilištima za koji bi bila poželjna

specijalizirana edukacija ali i formalno priznanje te vrednovanje tih kompetencija.

Definiranje sestrinstva je kompleksno jer je veoma širok raspon poslova koje

obavljaju medicinske sestre. Medicinske sestre rade u domovima umirovljenika i

nalaze se u sustavu koji je pod ingerencijom Ministarstva socijalne skrbi, u dvojbi su

11

između dva Ministarstva - socijalne skrbi i zdravlja kao hijerarhijske nadgradnje.

Radno su zastupljene i u sustavu obrazovanja, dječjim vrtićima kao zdravstvene

voditeljice (Ministarstvo obrazovanja), specijaliziranim ustanovama za skrb o

osobama s posebnim potrebama, u zatvorskom sustavu (Ministarstvo pravosuđa) i sl.

Dakle, sestrinska problematika pripada raznim ministarstvima, resorima i službama.

U usporedbi s liječnicima, kao bliskom te sličnom profesijom, medicinske sestre su u

nezavidnom položaju. O liječnicima se jasno zna tko je liječnik opće medicine, tko

ginekolog, tko stomatolog a da pritom svi govore isto - liječnička profesija. U

medicinskih sestara nije tako pa imamo sestre, asistentice, sestre s licencom, sestre

s potvrdnicom, sestre sa specijalizacijom... Sestre se danas i akademski obrazuju,

bave znanstvenim radom i istraživanjima, imaju mogućnost pojedinih specijalizacija

ali sve to nije adekvatno vrednovano niti formalno društveno priznato. Nedovoljan

angažman i aktivizam medicinskih sestara izvan svoje struke dosad još uvijek nije

jako primjetan. Jasno je prepoznata potreba sustavnog istraživanja suvremenog

sestrinstva, zakonodavstva, uspostava i elaboriranje deontologije sestrinstva kao i

sociološkog i etičkog pristupa sestrinskoj profesiji. Potpunom definiranju sestrinstva

treba pristupiti, osim kroz odnos "medicinska sestra - pacijent" i na način "sestrinstvo

za sestre, o sestrama i sa sestrama". Prepreke u profesionalizaciji su prema

Cerjan Letica još uvijek jako naglašena praktična sestrinska naobrazba u odnosu na

liječničku koja ima i svoju intelektualnu, tehnološku i znanstvenu smjernicu. Nadalje,

još uvijek je sestrinstvo rodno okarakterizirano kao pretežito ženska profesija, ustraje

se na subordiniranosti liječničkoj profesiji a tek odnedavno je napušteno inzistiranje

na naglašavanju "moralnog lika" medicinske sestre dok se i dalje više inzistira na

poželjnim osobinama ličnosti. (Cerjan Letica, Letica 2003) Nerijetka su mišljenja da

sestrinstvo još uvijek nije profesija u punom smislu. U svakodnevnoj komunikaciji ali i

pri istraživanjima i publiciranju česta su oprečna mišljenja.

Interdisciplinarnom suradnjom u okviru različitih akademskih disciplina sestre se

mogu profilirati kao profesija prema zajedničkim ciljevima koje imaju s određenim

društvenim skupinama ili društvom u cjelini. Interdisciplinarni programi pomažu da se

uz tradicionalne discipline riješe određeni ključni problemi današnjice. Tako više nije

dovoljno sestrinstvo promatrati kroz prizmu medicine kao neku "pomoćnu" djelatnost

ili zdravstvene njege koju medicinske sestre samo prakticiraju kao određenu vještinu.

Probleme sestrinstva treba rješavati kako interdisciplinarnim, tako i

multidisciplinarnim pristupom, promatrajući sestrinstvo s pozicija povijesnog,

12

sociološkog, društveno-političkog, pravnog, ekonomsko-tržišnog aspekta,

obrazovanja, opažajući infrastrukturu, ljudske resurse. Sestrinstvom se moguće

baviti kao jednom temom promatranom iz više specifičnih perspektiva, kako navodi

autorica Mojsović (Mojsović 2005): "Razvoj sestrinstva uvjetovan je mnogim

čimbenicima, osobito razvojem znanosti i tehnologije, društvenim zbivanjima,

odnosima u društvu, sustavom vrijednosti koje društvo formalno ili neformalno

priznaje i gaji, mogućnostima i politikom svake zemlje, mogućnostima i kvalitetom

međunarodne suradnje i komunikacija. Sestrinstvo i danas, pod utjecajem navedenih

čimbenika doživljava stalni razvoj i promjene." Istraživanja su bitna da se sestrinstvo

profilira kao znanstvena disciplina, na način kao u zemljama Europske unije. Na taj

način niti percepcija sestrinstva kao profesije u Hrvatskoj neće biti strana. Sestrinstvo

je u Europskoj uniji pa i u svijetu i formalno priznato kao profesija a opet tvrdi da to

nije dovoljno i uporno se radi na poboljšanju rada i povećavanju standarda kvalitete.

Tim putem treba ići i sestrinstvo Hrvatske.

3.2. SESTRINSTVO U VRTLOGU GLOBALIZACIJSKIH TOKOVA

Globalizacija (Miljević, Džamić 2012) je proces koji nastaje kao rezultat razvoja

znanosti, tehnologije, pojave tržišne ekonomije, demokracije. Svijetom se događa

slobodno kretanje kapitala, roba, informacija i ljudi kroz širenje i ukidanje granica. U

svakodnevnom životu, radnoj okolini pa i medijima često se čuje kako se svijet sve

više "otvara" i "smanjuje" i postaje "globalno selo". I Hrvatska je zahvaćena

procesom globalizacije pa tako i sestrinstvo ne može izbjeći potrebu uključivanja u

suvremene tokove i promjene dosadašnjeg načina egzistiranja.

Globalizacija je spoj političkih, ekonomskih, kulturnih i društvenih čimbenika.

Manfred B. Steger je, u svojoj knjizi "Globalizacija", ponudio pristup ovom pojmu na

način u kom se sestrinstvo može pronaći tijekom procesa profesionalizacije u nas.

On navodi dva termina koji definiraju globalizaciju: "globalizacija" i "globalnost".

"...termin globalnost kako bi označili društveno stanje, koje karakterizira postojanje

globalnih ekonomskih, političkih, kulturnih i ekoloških uzajamnih povezanosti i tokova,

koji čine nevažnim postojeće granice i međe" ... "Ove moguće alternative ukazuju na

fundamentalno nadređenu prirodu globalnosti..." (Steger 2005) Dakle, globalizacijski

proces razgraničava na društveno stanje i društvene procese, pa u tom smislu

navodi: "Obrnuto, termin globalizacija trebalo bi da označava niz društvenih procesa

13

za koje se misli da transformiraju naše trenutno društveno stanje u stanje

globalnosti." Potiče je i ubrzava nagli napredak informatičke i komunikacijske

tehnologije, ubrzavaju se i intenziviraju interakcije među ljudima i povećavaju svoj

opseg.

Početak utjecaja globalizacije u sestrinstvu j javlja se u samom začetku

struke, budući da je Florance Nightingale utemeljila sestrinstvo uslijed i tijekom

jednog društveno-politički uvjetovanog događaja, Krimskog rata. Cijeli životni i

profesionalni put utemeljiteljice sestrinstva imao je otada dalekosežan utjecaj na tijek

sestrinstva u budućnosti. Društvene, političke, gospodarstvene i sve druge životne

prilike tijekom povijesti usmjeravale su proces profesionalizacije sestrinstva u skladu

s tradicionalnim, kulturološkim, etičkim/religioznim, demografskim i inim društvenim

prilikama. Sestrinstvo kao profesija mora se konstantno osuvremenjivati i pratiti

najnovije standarde pružanja zdravstvene skrbi populaciji koja se i sama mijenja u

načinu i stilu života. Sestrinstvo mora biti profesija prvenstveno kao uređena cjelina

sama za sebe, kao dio "multidisciplinarnog tima" na nacionalnoj i europskoj razini,

pratilac svih ostalih u svijetu postignutih rezultata ali i aktivan dio civilnog društva.

Pozitivan utjecaj na razvoj sestrinstva su imale i brojne globalne aktivnosti Svjetske

zdravstvene organizacije. Svjetska zdravstvena organizacija, sedamdesetih godina

20. stoljeća uvodi znatne promjene u planiranju i organiziranju provođenja

zdravstvene zaštite na svjetskoj i nacionalnim razinama. Namjera je smanjiti

ogromne razlike u pružanju zdravstvene zaštite, smanjiti velike probleme zdravlja u

svijetu i promijeniti odnos prema konceptu zdravlja i zdravstvene zaštite. Organiziraju

se:

1977. godine 30. Skupština Svjetske zdravstvene organizacije - donosi

rezoluciju o socijalnoj opredijeljenosti u organizaciji zdravstvene zaštite i

razvoju novih zdravstvenih tehnologija. Jedna od rezolucija je i WHA30.48

koja govori o važnosti medicinskih sestara i primalja u primarnoj zdravstvenoj

zaštiti te se zahtijeva od zemalja članica da pristupe preispitivanju njihove

uloge i strateškom planiranju njihova broja shodno potrebama u primarnoj

zdravstvenoj zaštiti pojedine zemlje, (Mojsović 2004)

1978. na Međunarodnoj konferenciji u Alma - Ati donesena je Deklaracija u

10 točaka o primarnoj zdravstvenoj zaštiti sa smjernicama za oblikovanje i

organiziranje obrazovanja, prakse i istraživanja u primarnoj zdravstvenoj

zaštiti kao pristupa zdravlju za sve, (Mojsović 2004)

14

1981. na 34. Skupštini usvaja se zdravstveno politički dokument "Zdravlje za

sve do 2000. godine" o globalnom pristupu zdravlju s naglasku na

osposobljavanju zdravstvenog osoblja, (Mojsović 2004)

1984. Europska regija na svom području donosi dokument s 38 točaka o

regionalnim, europskim pristupima ciljevima zdravlja za sve. Tada je i Odsjek

za sestrinstvo i primaljstvo Regionalnog ureda za Europu pri Svjetskoj

zdravstvenoj organizaciji izradio studiju na temelju provedenog istraživanja o

sestrinstvu. Zaključeno je da se sestrinska praksa preusmjerava sukladno

regionalnim ciljevima zdravlja za sve i načelima primarne zdravstvene zaštite,

(Mojsović 2004)

1988. u Beču je, nakon prethodnih nacionalnih rasprava o potrebi promjena u

sestrinskoj praksi i obrazovanju, organizirana prva europska konferencija o

sestrinstvu. Donesena je Bečka deklaracija o sestrinstvu koja u jednom dijelu

govori: "Svoj potencijal sestrinstvo može najkvalitetnije iskoristiti u primarnoj

zdravstvenoj zaštiti ako se obrazovanjem osiguraju solidni temelji za praktičan

rad, posebice rad u zajednici te ako sestre vode računa o društvenim

vidovima zdravstvenih potreba i pokazuju šire razumijevanje razvoja

zdravstva. Potrebno je usvojiti politiku i odrediti aktivnosti kojima će se

sestrama pružiti dovoljno samostalnosti u obnašanju nove uloge u primarnoj

zdravstvenoj zaštiti." (Mojsović 2004) Definirani su poslanstvo i funkcije

sestre, nova sestrinska uloga i kako je promicati, poticaj za pokretanje

istraživačkih projekata, načina obrazovanja, trajne edukacije, te zaštite

sestrinskih profesionalnih interesa.

1992. 45. Konferencija o zdravlju usvaja između ostalog i Rezoluciju Svjetske

zdravstvene skupštine 45.5 o jačanju sestrinstva i primaljstva kao podršku

strategiji zdravlja za sve, (Mojsović 2004)

2000. u Münchenu se donosi Deklaracija Svjetske zdravstvene organizacije o

europskoj strategiji obrazovanja sestara i primalja za vrsne stručnjake u

području sestrinstva, za multiprofesionalni timski rad, za praćenje i kontrolu

kvalitete zdravlja. (Mojsović 2004)

Utjecaj globalizacije na proces profesionalizacije sestrinstva u Hrvatskoj

negativan je u smislu da sloboda kretanja na području Europske unije dovodi do

učestalijeg iseljavanja sestara. S druge strane globalizacijom potaknut razvoj

15

znanosti, unapređenje pružanja zdravstvene njege te veća povezanost među ljudima

tijek procesa profesionalizacije kanaliziraju u pozitivnom smjeru. Dolazi do

intenziviranja i ubrzavanja protoka znanstvenih spoznaja u medicini i zdravstvenoj

njezi na globalnom planu. Medicinske sestre u Hrvatskoj imaju potrebu i obvezu

pratiti najnovija postignuća iz svog područja kako bi svojim pacijentima i široj

društvenoj zajednici mogle pružiti optimalnu skrb.

4. POLITIČKO - PRAVNI ASPEKT SESTRINSTVA

4.1. SESTRINSTVO I POLITIKA

Što je politika? Koliko i na koji način politika i društveni odnosi utječu na razvoj

sestrinstva? Koliko društveno-politička situacija doprinosi negativnim tendencijama,

fluktuaciji i emigraciji sestrinskog korpusa, koliko politički procesi utječu na

sestrinstvo? (Meyer 2013) Kako medicinske sestre mogu uz pomoć politike i

vlastitog angažmana u političkim zbivanjima osigurati svoj status na nacionalnoj

razini, pregovarati o svom položaju i rješavati eventualne konflikte? Jesu li se sestre

spremne angažirati za ciljeve sestrinstva u smislu aktivnijeg rada na analizi,

unapređivanju i reguliranju statusa sestrinstva u društvu općenito? Zbog čega

sestara nema u politici, u zakonodavnim tijelima iako se i o sestrinstvu donose

odluke, zakonska regulativa i određuje njihov položaj u društvu? U kojoj mjeri i da li

uopće sestre utječu na status i razvoj sestrinstva? Koji je najveći problem sestrinstva

danas?

Thomas Meyer, profesor emeritus političkih znanosti na Tehničkom sveučilištu

u Dortmundu poznati je njemački kritičar modernih medija i njihovog utjecaja na

politiku. Radio je na Akademiji za socijalnu demokraciju i u Zakladi Friedrich Ebert.

Znanstveni prioriteti su mu socijaldemokracija, kulturne osnove politike, političkog

komuniciranja i civilnog društva i politike. U njegovoj knjizi "Uvod u politiku", pojam

politike i njezine sastavnice razjašnjeni su te ukazuju na razlog zbog kojeg je politika

važna u svakom segmentu postojanja jedne države i svih sudionika društveno -

političkog života u državi , uključujući i medicinske sestre. Politika ima veliku širinu

kao društvena pojava, a kao znanost poveznica je društvenih, gospodarskih,

kulturnih, obrazovnih, zdravstvenih i mnogih drugih čovjekovih interesa. Stoga se

njezin dijapazon djelovanja i kreće kroz podjelu na opću (lokalnu, državnu i

16

međunarodnu) politiku i posebnu (zdravstvena, socijalna, gospodarska, kulturna,

obrazovna ...) (Meyer 2013)

Politika su, prema T. Meyeru (Meyer 2013) ..."sve aktivnosti za pripremu i

donošenje obvezujućih odluka i/ili odluka orijentiranih općem dobru i u korist društva

u cjelini." Politika ima značajan utjecaj na sestrinstvo. Prema Meyeru politika je

trodimenzionalna:

• Polity - forma: dimenzija politike kojoj su ustav, ljudska prava i država temeljni

pojmovi. Ima jasno određene smjernice kojim utemeljuje društveno - političku

zajednicu. Sadrži pisane Zakone i nepisana pravila ponašanja koja su jednako

važna za društvenu zajednicu. (Meyer 2013) Medicinske sestre u ovoj formi

deklarativno imaju dobro reguliran status. U praksi je nešto drugačija situacija. Na to

ukazuju česte promjene u rukovodećim sestrinskim strukturama i odnosima sa

sindikatima i resornim Ministarstvom. Česte su izmjene ili nadopune zakona i

pravilnika kojima se regulira sestrinsko obrazovanje, kompetencije i radni status.

Takve pojave nisu nužno negativne, budući da je Hrvatska tranzicijska zemlja koja

se tek nedavno uključila u EU integracije.

• Policy - sadržaj: dimenzija politike u kojoj su problem i program temeljni

pojmovi. (Meyer 2013) Službeno proklamirani i javno propagirani programi su obično

temeljni i akcijski, ali često samo reklamni. Na sestrinstvo se mogu projicirati:

sadržajni problemi koji se odnose na provedbu zdravstvene politike u sestrinstvu,

strukturalni problemi kompetencija i ovlasti sestrinskih institucija te problem

legitimiteta. Medicinske sestre moraju poraditi na strateškom planiranju svojih

potreba, napraviti programe obrazovanja, rada, kadrovske politike kao i analizu te

plan zadovoljavanja potreba koje društvo ima u odnosu na sestrinstvo kao profesiju.

• Politics - proces: forma politike čiji su temeljni pojmovi - interesi, sudionici,

konflikt. (Meyer 2013) Temeljni zahtjev sestrinske struke je definiranje optimalnih

standarda rada pri pružanju zdravstvene njege. Sudionici u ovom procesu su i

pacijenti, i medicinske sestre, zdravstveni sustav pa i sama država na koncu kad se

stanje u sestrinstvu promotri na široj osnovi (pitanje iseljavanja, npr.) Iznimno je

bitno utvrđivanje legitimiteta te izbjegavanje konflikata pomoću kompromisa i

konsezusa. Medicinske sestre se moraju aktivnije uključiti u društveno - politička

17

zbivanja kako bi mogle bolje regulirati svoj status ali i pomoći kako pacijentima, tako

i društvu u cjelini.

Mnoge grupe građana su tijekom povijesti isključivane iz političkog djelovanja

pa tako i medicinske sestre zbog nezainteresiranosti, naučene poslušnosti i

dobrovoljne marginalizacije iza liječničke profesije koja se od davnina razvija kao

važan sudionik društveno-političkih događanja u svakom društvu. Liječnici su aktivni

u političkom životu naše zemlje, involvirani su u sve institucije značajne za

funkcioniranje države. Medicinske sestre su brojnije, imaju važnu ulogu na normalno

funkcioniranje društva koje grade zajedno s liječnicima, ali nemaju niti dovoljno

znanja, niti volje aktivirati se.

Ako političari nemaju saznanja i svijest o ciljevima i potrebama medicinskih

sestara ne mogu ništa ni poboljšati. Zato je neophodan i politički aktivizam

medicinskih sestara da ukažu na moguća prava rješenja. Različiti deklarativni

postupci kao što su kongresi, stručna društva, pisanja stručnih publikacija, sastanci,

koordinacije i sl. imaju samo privid pronalaženja rješenja. Medicinske sestre su

konstitutivni dio društva i zajednice, bitne kao strateški element i sudionik u društvu,

ali nerijetko imaju samo fiktivno značajnu dimenziju u svom društvenom miljeu. U

sva tri politička koncepta sestrinstvo mora biti značajno uključeno. Medicinske

sestre moraju se aktivnije uključiti u društvo kao grupacija sa svojim profesionalnim

interesima i ciljevima koje žele ostvariti u okvirima zdravstvene politike na

nacionalnom nivou. Prilikom pregovaranja o svojim interesima susreću se s

načinima rješavanja problema koje Meyer opisuje u svojoj knjizi: konflikt, konsenzus,

kompromis, legitimnost i moć (Meyer 2013):

1. konflikt su svi oblici neslaganja. Konflikt bez dobitka donosi korist samo jednoj

strani tako da se interesi druge strane nedovoljno ili uopće ne razmatraju, ako sukob

interesa nije svladan odlukom obvezujućom za sve sudionike. Rezultat konfliktnih

situacija može biti kulminacija problema ili povlačenje i odustajanje od traženja

rješenja. (Meyer 2013) Premda je čest, trebalo bi ga izbjegavati. (Primjer neriješenih

konfliktnih situacija se vidi u učestalom iseljavanju medicinskih sestara iz zemlje što

nije samo rezultat otvorenog globalnog tržišta rada nego i neriješenog

profesionalnog statusa sestara.)

18

2. konsenzus je potpuno slaganje sudionika u pogledu njihovih interesa,

programa i namjera djelovanja. (Meyer 2013) U tom smislu je potrebno uložiti još

dodatnih napora na razvijanju profesije sestrinstva, češće strateški planirati

dugoročno u pogledu obrazovanja, specijalizacija i radnih procesa.

3. kompromis je ponekad najbolje rješenje kad obje strane jednako doprinesu

rješenju problema, bilo da se nečeg moraju odreći ili prihvatiti nešto što i nije baš u

suštini interesa kojeg imaju. (Meyer 2013)

4. legitimnost su zakonom određene ovlasti ili stupanj prihvaćenosti određenog

tipa vlasti od članova zajednice. (Meyer 2013) U slučaju sestrinstva to je nadležnost

resornog ministarstva i Hrvatske komore medicinskih sestara, kao tijela s javnim

ovlastima. Zakon je predvidio način na koji ove dvije institucije imaju utjecaj na

sestrinstvo, mogućnost općenitog, zakonskog reguliranja određenog djelovanja,

mogućnost obrazlaganja opravdanosti neke odluke.

6. moć je mogućnost pojedinca ili skupine da utječe na druge, odnosno izraz ili

količina vlasti uspostavljena mehanizmom određene vrste prisile. (Meyer 2013) U

kontekstu profesionalizacije sestrinstva očituje se kao moć organizacije, moć

uspostavljanja optimalnih međuljudskih odnosa i uvjeta rada te unapređenje

komunikacije među sudionicima procesa provođenja zdravstvene njege. Moć

komunikacije, prezentiranja informacija tako da maksimalno podignu pažnju i time

mijenjaju pravila igre uspješno savladava sve prepreke unatoč suprotnim mišljenjima

i stavovima.

Kompetencije medicinskih sestara utvrđene su ali u stručnoj literaturi o

sestrinstvu još nisu precizno definirane - koje su to točno, koje su obvezujuće za

pojedini nivo obrazovanja posebno, kojim su zakonskim aktima propisane te kako su

društveno i materijalno verificirane.

4.2. SESTRINSTVO I PRAVO

"Pravo je u objektivnom smislu ukupnost pravila, načela i odredbi kojima se

uređuju međuljudski odnosi među pripadnicima društvene zajednice i odnosi ljudi

prema društvenoj zajednici u kojoj žive. Pravo u subjektivnom smislu prema

pojedincu, subjektu su prava i obveze koje nameću propisi objektivnog prava.

19

Postoje nepisani zakoni, no oni su približni i onaj tko presuđuje o nečemu to čini po

svom nahođenju." ... "Kodifikacija zakona podrazumijeva izradu sustava formalnih

zakona po kojima pravne propise svrstava u grane, podgrane a sve zajedno

obuhvaća jedinstvenim zakonikom, kodeksom. Pisani zakoni se objedinjuju i čine

sustav pravnih propisa razvrstanih po granama i podgranama. U Hrvatskoj je

zakonodavno tijelo Hrvatski sabor, zakone provodi sudska vlast i tijela državne

uprave." (Bošković 2007) Izvori prava su:

opći -

• Ustav - temeljni, pisani pravni akt države, određuje propise političko - pravnog

poretka, pravni akt najviše snage s kojim moraju biti usklađeni svi ostali zakoni,

(Bošković 2007)

• Zakon - pravni akt kojim se određuju društveni odnosi u svim oblicima života,

njime se društvena pravila oblikuju u, za sve građane jednako, obvezujuće pravne

norme (Zakon o zdravstvenoj zaštiti),(Bošković 2007)

• podzakonski akt je pravni propis donešen od strane državnih tijela ili tijela s

javnim ovlastima (u sestrinstvu je to HKMS), ili neka niža predstavnička tijela. Nema

snagu zakona, mora biti sa zakonom usklađen a kao neodgovarajućeg ga može

poništiti Ustavni sud - (razne uredbe, pravilnici i sl. - Pravilnik o vođenju Registra

medicinskih sestara HKMS) (Bošković 2007)

pojedinačni:

• autonomna regulativa su zakoni, pravila, propisi i slični akti, uređuju odnose

između svih sudionika u nekom specifičnom procesu ili poslu, (Bošković 2007)

(Zakon o sestrinstvu),

• ugovori - suglasnosti ugovornih strana o bitnim točkama ugovora, moguće je

ugovaranje i u više faza, (Bošković 2007), (pregovori, predugovor, potom ugovor -

Kolektivni ugovor sa sindikatima),

pravna doktrina - uređeni i znanstveno potkrijepljeni stavovi i akcije koji su usvojeni

kao principi o nekoj aktivnosti i u nekom području društvene djelatnosti. Tu spadaju:

20

• zakonodavna, snaga pravne norme se dobiva od zakonodavca, (Bošković

2007), (u sestrinstvu to je HKMS)

• autonomna,(autonomija, grčki αὐτονομία autonomia, samostalnost) je pravni

položaj/status određenog teritorija, socijalne ili ekonomske grupe, pravo na

samoorganiziranje, uključujući i donošenje vlastitih pravnih propisa i

samoupravljanje. (Hrvatski leksikon, n. d.) Potpuna autonomija u sestrinstvu još nije

uspostavljena što je vidljivo u slučaju usuglašavanja suradnje sestrinskih tijela koja

su još u tijeku. Imenovanja i razrješenja rukovodećih struktura su često komplicirana,

sestrinske udruge su sve brojnije, neusuglašene a primjetno je postojanje negativne

kompeticije i asimetrije protoka informacija. U takvim prilikama nije lako izbjeći

brojne manipulacije što se odražava i na tržištu rada u sestrinstvu te brojnim

odlascima na rad u druge države, članice Europske unije.

Medicinske sestre su, kao i svi građani RH obavezne poštivati opće i zakone

koji se tiču sestrinstva. Opći zakoni i Zakoni koji se tiču rada medicinske sestre su

isprepleteni. Medicinsko pravo (Bošković 2007) su pravila koja reguliraju sadržaj,

metode rada, strukturu i opseg provođenja zdravstvene djelatnosti. Također,

obuhvaća prava i obveze zdravstvenih djelatnika a među njima, naravno,

medicinskih sestara. Najosnovnije je da zakon definira tko je medicinska sestra, koje

su joj kompetencije, kako je reguliran zakonski status medicinskih sestara, što su i

koja su to tijela s javnim ovlastima, kakve odluke mogu donositi i koje su im ovlasti.

Profesor Bošković u svojoj knjizi " Medicina i pravo" kaže: ".....u našoj pravnoj

literaturi nema mnogo knjiga koje bi približile i uvjerljivo tematizirale probleme

medicine i prava. Odsutno nedostaju analize pojedinih problema. Pravo je po prirodi

konzervativno. Ono uvijek slijedi neke događaje, ono u neku ruku, neke stvari

anticipira, ali ne u tolikoj mjeri da možemo govoriti o tome da ide uvijek u korak s

onim što se događa, primjerice u tehnici a posebno u medicini." (Bošković 2007).

Članak "Osnovni zakoni i njihove odredbe u definiranju sestrinstva" autora Volkmer

Starešina et al. (Volkmer Starešina et al. 2014.) opisuje načine na koje je regulirano

sestrinstvo u Hrvatskoj. Navodi se da su, kao što je i ranije napomenuto, zakoni

međusobno povezani, jedan upućuje na odredbe drugoga i jasno je da se i

medicinske sestre tomu trebaju prilagoditi svojim angažmanom na upoznavanju

odredbi koje se njih profesionalno, a posljedično i egzistencijalno, tiču. Jedna od

21

osnovnih odrednica neke profesije jest autonomnost i integritet što se u slučaju

medicinskih sestara još profilira: "...u jednom zakonu piše dio koji je definiranim

drugim zakonom ili pravilnikom, a u trećem se može iščitati još nešto, pa tako da

bismo dobili pravilnu, a u zakonskim okvirima "sliku" određenog članka koji nas

zanima, potrebno ga je potražiti u većem broju zakona." (Volkmer Starešina 2014)

Medicinskim pravom uređuju se odnosi čovjek/pacijent i njegova prava, sustav

zdravstvene zaštite, obrazovanje, kompetencije i odnosi zdravstvenih djelatnika,

uključujući medicinske sestre kao i zdravstveni sustav u cjelini. No, ostaje još urediti

jedan dio koji regulira sestrinstvo a to su: "nedostatci zakonske regulative RH koje je

potrebno ispraviti (...) visokoobrazovane medicinske sestre u RH suočene su sa

znatnim nedostatkom/pogreškom pravne regulative koji ih u Zakonu ne priznaje kao

samostalnu struku, pa je tako i najnovija Uredba o nazivima radnih mjesta i

koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN 09/14) u potpunosti

izostavila medicinske sestre s popisa zdravstvenih djelatnika koji su stekli ili mogu

steći stupanj visoke stručne spreme. Što to znači? Magistre sestrinstva i diplomirane

medicinske sestre ne mogu imati osobni dohodak sukladno stupnju obrazovanja, jer

je u sustavu njihov stupanj obrazovanja izostavljen iz Uredbe." (Volkmer Starešina

2014) U svakom segmentu zdravstvene politike pa tako i u pravnom, sestre se

nedovoljno spominju. Medicinske sestre danas još uvijek nemaju dovoljno znanja iz

područja prava. Govori se o medicinskoj deontologiji a zbog velike specifičnosti

zadataka koje obavljaju medicinske sestre - treba se govoriti i o deontologiji u

sestrinstvu ili sestrinskoj deontologiji (kao što je to slučaj s deontologijom profesija

socijalni radnik, andragog, nastavnik). U procesu profesionalizacije sestrinstva

ostalo još mnogo toga za učiniti sa svih spomenutih aspekata. Trenutna situacija u

sestrinstvu u Hrvatskoj ne može se okarakterizirati kao izrazito negativna jer su u

novije vrijeme napravljeni pozitivni pomaci, premda je sestrinstvo u odnosu na

liječništvo i povijesno puno "mlađa" djelatnost. Stoga, u budućnosti treba nastaviti

djelovati istim, ako ne i jačim tempom.

22

5. EKONOMSKI ASPEKT SESTRINSTVA

5. 1. SESTRINSTVO I EKONOMIJA

Elementi ekonomske znanosti iz područja analitike, organizacije, marketinga

su krucijalni za sestrinstvo danas. Za medicinske sestre važni su uvjeti pod kojima

se izmjenjuju načini kretanja na tržištima rada, ponuda i potražnja, cijene usluga koje

pružaju medicinske sestre. Ulazak Hrvatske u EU mijenja dosadašnji položaj

medicinskih sestara na tržištu rada. Nameću se mnoga pitanja na koja se dosada

nije sustavno tražio odgovor, znanstveno utemeljen i potkrijepljen rezultatima

istraživanja o konkretnim problemima s ekonomskog područja. Što mijene, novi

ekonomski procesi i kretanja u suvremenom društvu donose sestrinstvu u

Hrvatskoj? Što je to i kako funkcionira tržište rada u odnosu na medicinske sestre

koje sad imaju mogućnost biti samostalne u svom radu i biti privatne poduzetnice?

Trebaju li medicinske sestre biti upoznate i sa nekim osnovnim pojmovima iz

ekonomije, informacijskih tehnologija, marketinga? Ako da, koji su to bazični pojmovi

koje bi svaka sestra, koja želi biti samostalna poduzetnica u svom radu trebala znati

kako bi mogla dobro organizirati svoju djelatnost. Pojmovi poput menadžmenta,

kvalitete, normi, standarda, certifikata više nisu totalna nepoznanica u sestrinstvu.

Što je i zašto je važan "benchmarking" i "headhunting" u sestrinstvu? S čime se kao

problemima susreću medicinske sestre koje su se odlučile ući kao privatnice na

tržište rada osnivanjem ustanova za kućnu njegu ili domova za skrb o starijim i

nemoćnim sugrađanima?

Medicinske sestre su zainteresirane za informacije o prostornim, pravnim,

tehnologijskim, informacijskim prilikama pod kojima bi radile, težeći optimalnom

zadovoljavanju svojih radnih uvjeta i egzistencijalnih pitanja. Tržište rada se,

otvaranjem prema EU proširilo, a prostor, struktura, mogućnosti odabira te

ukupnost odnosa ponuda i potražnje npr. radnih mjesta su se prilagodili današnjem

vremenu i prostoru te društveno - političkim prilikama. Tržište je veoma promjenjiva

kategorija ali slobodna inicijativa i konkurencija tržišnih aktera uvjetuju da se

elementi poput rada, proizvoda i usluga, kapitala, nekretnina odražavaju i na

sestrinstvo. Svaki ovaj element ima svoje tržište kojem se okreću i medicinske

sestre odabirući ono koje im je u datom trenutku zanimljivo. Npr. tržište rada -

odlazak u zemlje EU, tržište proizvoda i usluga - komunikacija sa predstavnicima

23

farmaceutske industrije, tržište kapitala i nekretnina - ostvarenje svog privatnog

poduzetničkog projekta. Danas je tržište rada za medicinske sestre otvoreno,

liberalizirano i integrirano pa je zapažen rast međunarodne razmjene ali po Hrvatsku

s negativnim predznakom. Odlazak sestara na međunarodno tržište rada je sve

većeg obima, posebice posljednjih mjeseci od kad je otvoreno tržište rada EU. Iako

medicinske sestre imaju priliku studirati zdravstveni menadžment samo znanje nije

dovoljno nego se mora krenuti s još dubljim i detaljnijim ekonomskim analizama

sestrinstva danas kako bi se s ekonomskog aspekta sestrinska profesija mogla

uklopiti u proces profesionalizacije sestrinstva, doprinijeti ubrzanju razvoja i

dobivanja potpunog, formalnog, društvenog priznanja kao profesije. Nije dovoljno

deklarativno govoriti o sestrinstvu koristeći ekonomsku terminologiju i intuitivno je

elaborirati u vezi sa profesionalnim kretanjima u tom području zdravstvene

djelatnosti. Potrebna su iscrpna istraživanja, potrebno je, kad se govori

ekonomskom terminologijom koristiti i alate koji su u tom području relevantni. Dakle,

vezano i uz sestrinstvo mogu se čuti pojmovi poput SWOT analize, PEST analize,

benchmarkinga, Delphi metode. Međutim, do sada je proveden mali broj istraživanja

o stanju u sestrinstvu u kojima su korištene navedene metode a dobiveni rezultati

su nepoznati široj javnosti. Sporadično su svojevremeno po nekim ustanovama

rađeni postupci benchmarkinga ili SWOT analize koje bi trebalo napraviti i na

nacionalnoj razini. Naravno, uz prethodno iscrpno prikupljene podatke o kojoj

populaciji se radi, koliko je medicinskih sestara točno i u kojim ustanovama one rade

uključujući i one iz nezdravstvenog sektora poput prosvjete ili sustava socijalne

zaštite. Možda će u budućnosti sestre kao društveno priznata profesija biti zajedno

s liječnicima sukreatori zdravstvene politike – ravnopravno. Morati će proširiti opseg

znanja koje posjeduju. Premda već i sada medicinske sestre, npr., kao pomoćnice

ravnatelja za sestrinstvo, sudjeluju u procesima upravljanja institucijama u kojima

rade. Medicinske sestre su zadužene za opskrbu i naručivanje materijala, sredstava

za rad na svojima radilištima. One, zajedno sa svojim predstojnicima odjela ili

samostalno u svojim privatnim firmama moraju raditi grube kalkulacije kako bi što

ekonomičnije i kvalitetnije organizirale nesmetani rad na radilištu i imale pozitivnu

bilancu. Bilanca je, (Proleksis enciklopedija, op. cit.), "izvještaj o stanju poduzeća u

određenom trenutku izražen u novcu". Ona govori o odabiru rješenja, donošenju

odluka, o onome koliko i kako se može raspolagati u datom trenutku s određenim

sredstvima (limit odjela ili privatne prakse) a da njezine sastavnice "aktiva" (sredstva

24

kojima se raspolaže) i "pasiva" (obveze i davanja, potrošnja) budu u ravnoteži.

Godišnja inventura koja se provodi u svim institucijama pa tako i zdravstvenim,

posebice u privatnim, mora pokazati da je stanje "glavne knjige" u okvirima koje su

propisali zakon i računovodstveni standardi. Za to je potrebno šire ekonomsko

obrazovanje, iako se mnoge medicinske sestre odavno susreću s tim da rade i s

novcem, naplaćuju i knjiže na svojim radilištima pristigla sredstva, surađuju s

glavnom blagajnom ustanove i sl. Ekonomija je već jako uključena u djelokrug rada

medicinskih sestara, a postojanjem mogućnosti osamostaljivanja znanje iz

ekonomske sfere postaje neophodno.. Ulazak u EU suočava medicinske sestre sa

Fondovima EU, razvojnim projektima u zdravstvenom sustavu, Nacionalnom

strategijom zdravstva, projektnom dokumentacijom i sl. Medicinske sestre mogu

predlagati ideje i idejne projekte za privlačenje sredstava iz EU. Medicinske sestre

mogu biti uspješne poduzetnice u svojoj struci. Broj medicinskih sestara na

radilištima je nedovoljan s trendom smanjenja zbog odlaska na rad u zemlje EU. Do

posla se relativno brzo može doći jer tržište rada u Eurozoni nastoji uspješno privući

što više medicinskih sestara iz Hrvatske. Medicinske sestre mogu na tržištu rada i

usluga u Hrvatskoj uspješno ponuditi svoje znanje no kada uvide da je nedovoljno

cijenjeno, priznato i valorizirano ipak odlaze. Unatoč nedovoljnom broju, medicinske

sestre u Hrvatskoj nisu jednako konkurentne i cijenjene kao izvan nje. Znanje i

sposobnosti medicinske sestre nisu primjereno valorizirane. Unapređenje radnih

procesa, organizacijska postignuća i izrada strategija trebaju biti redovito uključene

u provođenje sestrinskih radnih zadataka.

5.2. SESTRINSTVO I MENADŽMENT

Menadžment postaje znanstvenom disciplinom krajem 19. st. uslijed

industrijske revolucije kad su se stvarali prvi veliki poslovni sustavi. To je

neprevodiva riječ, kovanica kojoj je autor Frederik Winslow Taylor, koji je još davne

1911. godine izdao monografiju "Principi znanstvenog menadžmenta"u kojoj je

govorio o principima znanstveno utemeljenog upravljanja, osnovama moderne

organizacije i teorijama odlučivanja. Smatraju ga "ocem" menadžmenta, govori se o

"Taylorovim principima" ili "Taylorizmu". (Wikipedija n. d.) Riječ menadžment nije

sinonim za upravljanje, vođenje ili rukovođenje, nego ima znatno šire značenje.

Zdravstveni menadžment je specifičan: menadžerske funkcije su specijalizairane -

25

poslovne aktivnosti su visokosofisticirane i jedinstvene - obavljaju ih zdravstveni

menadžeri s dodatnim i konstantnim edukacijama i osposobljenošću. Primjerice,

diplomirane medicinske sestre sa završenim diplomskim studijem zdravstvenog

menadžmenta na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu bave se upravljanjem,

organizacijom i odlučivanjem u svojim zdravstvenim ustanovama, organizacijama ili

kao samostalni poslovni subjekti u zdravstvu. Takva djelatnost uključuje korištenje ili

angažman potrebnih (materijalnih ili ljudskih) resursa na kratko-, srednje- ili

dugoročni period (strateško planiranje) i uz nastojanje da se postigne što bolji

poslovni rezultat nakon provedene evaluacijske analize.

Henry Fayol (Hill R n. d.) govori o menadžmentu kao o kompoziciji nekoliko

međuovisnih dijelova koji su u sestrinstvu zastupljeni i primjetni:

1. planiranje, strateško vođenje je osmišljavanje organizacijske vizije, misije i

strategije poslovne aktivnosti. (Hill R n. d.) Početno planiranje onoga što se želi biti i

kako to ostvariti. Kolokvijalno rečeno, to je "leadership", vođenje - odgovor na pitanja

"kamo" i " kako" (misija i vizija u poslovanju),

2. organiziranje načina poslovanja, izrada organizacijske strukture. (Hill R n. d.)

Medicinske sestre bi u ovom segmentu mogle/trebale u kontekstu zdravstva kao

svojevrsne gospodarske grane (i zdravlje je danas "roba") definirati postojeću ali i

moguće /potencijalne nove vidove organizacijske strukture (domovi za starije i

nemoćne, ustanove za kućnu njegu, zdravstveni turizam),

3. zapovijedanje, odnosno, menadžment ljudskih resursa. Organizacija svih

segmenata radnog procesa podrazumijeva sveobuhvatno osiguravanje

funkcionalnosti u radnom procesu. (Hill R n. d.) Naglasak je na menadžerskoj

funkciji postizanja visokog stupnja profesionalnog zadovoljstva, razvoja i

motiviranosti angažiranih ljudskih resursa, očuvanju i zaštiti zdravlja djelatnika, npr.

"burning-out", (primjerice Nacionalni program zaštite zdravlja i sigurnosti osoba na

radu u djelatnosti zdravstvene zaštite, koje je izradila trinaestočlana Radna skupina

sastavljena od različitih stručnjaka s područja zdravstva, uključujući i medicinske

sestre),

26

4. koordiniranje radnih aktivnosti kroz interaktivnu komunikaciju s ljudima čiji rad

koordiniraju. (Hill R n. d.) Poslovni procesi se provode kroz postupak propisane

poslovne strategije i kroz zadane organizacijske planove,

5. kontrola - ustanovljava rezultat operativnog vođenja, ocjenjuje njegovu kvalitetu,

procjenjuje stupanj do kojeg su ostvareni poslovni rezultati i može li se ustanoviti da

je vizija zamišljena u procesu strateškog marketinga ostvarena (Hill R n. d.) (sustav

kontrole kvalitete zdravstvene skrbi).

Menadžeri su stručnjaci odgovorni za rad i rezultate ljudi čiji rad koordiniraju i

imaju formalnu “moć” donošenja odluka u odnosu na proces kojim upravljaju. Uz

tehnička znanja i vještine potrebne su im osobne kvalitete i interpersonalne vještine

(komunikativnost, kooperativnost, sposobnosti motiviranja drugih, konceptualne

sposobnosti - vizija, sposobnost da neke situacije zamisle kao budući rezultat svog

promišljanja i rada ljudi kojima kao nadređeni prenose i delegiraju svoje zamisli.

Prema tome trebaju napraviti povoljnu strategiju te na taj način rezultati rada

menadžera doprinose pozitivnim promjenama u okruženju u kojem djeluju.

5.3. "HEADHUNTING" U SESTRINSTVU

Još su dvije važne stavke u menadžmentu: headhunting i benchmarking.

Headhunter ili executive searcher je "tragač za najboljima", može biti i stručnjak za

određeno područje u kome mu je za određenu tvrtku glavni cilj pronaći kvalitetne

ljude. (Bičak 2007) Danas je u sestrinstvu negativan trend pri zapošljavanju,

zaustavljen je proces zapošljavanja jer nije bilo dugoročne strategije upravljanja

ljudskim potencijalima na nacionalnom nivou. Pojavile su se svojevrsne "agencije"

koje traže medicinske sestre voljne otići na rad u zemlje EU. Te "agencije" su

registrirane tvrtke za upravljanje ljudskim potencijalima koje imaju visoko

profesionalan odnos prožet pozitivnom poslovnom etikom. Medicinske sestre se

odlučuju na suradnju s tim tvrtkama, kao i svi ostali, zbog rješavanja egzistencijalnih

pitanja, nemogućnosti pronalaska posla, loših međuljudskih odnosa kao i lošeg

odnosa visokog menadžmenta na nacionalnoj razini. Posao headhuntera u

sestrinstvu je uspostaviti kontakt medicinske sestre s firmama na području

Eurozone. Tvrtka Naton koja ima predstavnike i na području Hrvatske, svoj način

pronalaska kadrova opisuje riječima: “Kandidate pronalazimo kroz brojne kanale i na

27

razne načine, što ovisi o grani, industriji, poziciji koju trebamo popuniti i vremenu

koje imamo. Ako govorimo o klasičnoj selekciji, služimo se oglašavanjem pod svojim

imenom (tražimo nekoga u ime klijenta, ali ga ne spominjemo), kontaktiramo svoja

poznanstva, pretražujemo društvene mreže i vlastitu bazu podataka. Moramo pokriti

cijelo tržište da povučemo što veći broj dobrih kandidata, a način i alat traženja ovise

o poziciji i klijentu." (Naton n.d.) Sadašnja situacija u hrvatskom zdravstvenom

sustavu nameće potrebu potrage za medicinskim sestrama koje bi ostale u zemlji i

željele se zaposliti u Hrvatskoj.

5. 4. BENCHMARKING U SESTRINSTVU

Počeci benchmarkinga sežu daleko u povijest iako isprva nije opisan pod tim

nazivom. Sam naziv ima anglosaksonski korijen riječi, potječe iz građevinske

terminologije i označava nivelir - spravu za poravnavanja. Iz davnina je ljudskom

rodu svojstveno da se uspoređuje s drugima, procjenjuje njihove mogućnosti,

ispituje slabosti konkurenata, nastoji poboljšati vlastiti rezultat. Moglo bi se reći, da je

benchmarking jedna metoda u nastojanju "poravnanja" s uspješnima. Mnogi autori

ga definiraju na svoj način ali sve definicije imaju jednu dodirnu točku: unaprijediti

vlastito poslovanje uz proučavanje rješenja najboljih i pokušati postati bolji od njih.

(Sikavica, Bahtijarević Šiber 2001)

Prema autoricama Renko, Delić, Škrtić (Renko, Delić, Škrtić 1999.)

Benchmarking je kontinuirani proces identifikacije, razumijevanja i prilagođavanja

proizvoda, usluga, opreme i postupaka kompanija s najboljom praksom u cilju

poboljšanja vlastitog poslovanja" ili ga se definira kao "... potragu za ljudima i

organizacijama koje su najbolje u djelatnostima kojima se bave i stavljanje njihova

znanja, prilagođenog i oplemenjenog, u funkciju našeg uspješnog poslovanja".

(Renko, Pavičić 1996) Preneseno na sestrinstvo, značilo bi to usporedbu na

nacionalnoj razini između ustanova ili županijskih podružnica međusobno ili

usporedba sa sestrinstvom u državama Europske unije, sestrinskim udrugama i

organizacijama regionalno pa čak i do svjetske razine. U sestrinskim radovima se

često spominju ili citiraju definicije Američke udruge sestara, (ANA)

American/Nurses/Assotiation ili Međunarodne udruge sestara,

International/Nurses/Assosoation (ICN) pojedinih važnih elemenata profesije.

Usporedbe su dobre jer govore o tome kako druge sestrinske organizacije rade, koji

28

su im uspjesi i što bi za medicinske sestre u Hrvatskoj bilo najbolje. Pokazuju čemu

treba stremiti. Prvenstveno bi trebalo načiniti samokritički osvrt, odnosno

valorizaciju vlastitog rada pa potom rezultat usporediti s drugima i vidjeti na koji

način oni rješavaju nedostatke. Uspoređivati se treba s nekim tko ima rezultate koji

govore da baš taj poslovni subjekt ili organizacija treba biti mjera vrijednosti.

Usporedba treba dovesti do zaključka o korisnim rezultatima koje ima promatrani

subjekt, načinima na koje je došao do tih rezultata. Ne promatra se organizacija u

cjelini nego funkcije pojedinačno, kvantitativne i kvalitativne informacije o procesu i

svakoj od funkcija koje čine proces. Moguće je govoriti o internom benchmarkingu u

sestrinstvu kada se unutar jedne ustanove uspoređuje rad sestara na jednom odjelu,

kvaliteta provođenja zdravstvene njege ili vrsta poslova vezana uz određenu

problematiku s onima na nekom drugom. U širem kontekstu bi se moglo uspoređivati

rad medicinskih sestara i sestrinskih organizacija u Hrvatskoj s onima u inozemstvu,

odabirati najbolje kao uzor za određivanje vlastitih metoda rada i standarda.

5. 5. MODELI ANALIZA

Analize korisne za sestrinstvo su:

SWOT je analiza okruženja ili okoline, istraživanje karakteristika vanjskog i

unutarnjeg okruženja da bi se utvrdile potrebe za određivanjem strategije za

budućnost. (Ćelić Đ n.d.) SWOT analizu čine četiri elementa:

• strenght, snage - sve što se nalazi pod kontrolom menadžmenta i što će

pomoći da se ispune zadani ciljevi.

• weakeness, slabosti - sve što se nalazi pod kontrolom menadžmenta i što će

proces ometati i sprečavati pozitivan rezultat,

• opportunities, prilike - sve što se nalazi pod kontrolom menadžmenta i što će

pomoći postizanje ciljeva,

• threats, prijetnje, opasnosti – sve što nije pod kontrolom menadžmenta i što će

proces ometati i sprečavati da se postignu ciljevi.

29

SWOT analizom se utvrđuju pozitivni i negativni unutarnji i vanjski čimbenici razvoja

nekog posla, procesa ili izrade strategija. Međutim, ona ne pokazuje različite veze

između tih vanjskih i unutarnjih čimbenika, pa je zbog toga razvijena TOWS matrica.

Ona olakšava povezivanje vanjskog i unutarnjeg okruženja i formulaciju strategija.

Pronalazi i objašnjava prijetnje i prilike kao dio vanjskog okruženja a u unutarnjem

potpomaže procjenu slabosti u organizaciji i snagama koje bi trebale biti zamašnjak

napretka. Prema TOWS matrici moguće je procijeniti i odrediti elemente SWOT

analize a ujedno kroz četiri kombinacije usvojiti konkretne strategije planiranja

ciljeva i na kratko-, srednje-i dugoročno razdoblje.(Ćelić Đ n.d.)

1. Maksi - maksi (S-O) snage: prilike, postojeće snage upotrijebiti i uložiti napor

da bi se iskoristile prilike koje su na raspolaganju.

2. Maksi-mini (S-T) snage: prijetnje koje dolaze od konkurencije, prilika na tržištu

rada, trenutne gospodarske situacije. U tom smislu treba isplanirati način

korištenja snaga kako bi se otklonilo prijetnje ili se svelo na minimum

posljedice koje bi mogle nastati.

3. Mini-maksi (W-O) slabosti: prilike, prevladati slabosti u smislu nedovoljnog

angažmana, inertnosti, potencijalne neinformiranosti kako bi se mogle

prepoznati i iskoristiti prilike.

4. Mini-mini (W-T) slabosti: prijetnje, obrambena strategija kako bi se ublažile ili

ignorirale slabosti i izbjegle prijetnje.

PEST analiza je proces ocjene i interpretacije informacija čiji je cilj prepoznati i

definirati kritične činitelje koji bitno utječu na medicinske sestre, kategorizacije

faktora bitnih u procesu profesionalizacije sestrinstva i utvrđivanje njihova

međusobnog utjecaja. (Ćelić Đ n.d.)

• P, političkih i pravnih činitelja - pravna regulativa i legislativa, promjene u

legislativi, praćenje promjena u hrvatskoj i međunarodnoj legislativi, regulatornim

tijelima i procesima, praćenje političkih zbivanja i promjena politika vlade, lokalne

zajednice, domaće i međunarodne interesne skupine i pritisci, ratovi, sukobi i druge

političke prilike koje utječu na medicinske sestre u Hrvatskoj,

30

• E, ekonomskih faktora, gospodarska situacija u zemlji i svijetu, ekonomski

procesi i suvremena kretanja u zemlji i svijetu, cikličnost potreba na domaćem i

stranim tržištima rada te fluktuacija medicinskih sestara, ekonomski i tržišni faktori,

mogućnosti financiranja i kreditiranja

• S, sociokulturnih, ekoloških i medijskih životnih stilova, demografije, n.d.)

stavovi medicinskih sestara o svojoj profesiji kao i percepcija od strane pacijenata,

suradnika i javnosti općenito, mediji - njihov utjecaj na medicinske sestre i upotreba

medija da se pomogne u dobivanju formalnog priznanja društvene zajednice

sestrinstva kao profesije, etička pitanja

• T, tehnološko-znanstveni i tržišni činitelji okoline, razvoj tehnologija,

konkurencija, pristup istraživačkim i strukturnim fondovima, tehnološke informacije i

komunikacije, pristup tehnologiji, inovativni potencijali .

LONGPEST analiza je proširena PEST analiza koja obuhvaća i dimenziju

lokalno/nacionalno/globalno. To je korisno kad se analiza makro-okoline provodi u

globalnim i multinacionalnim sestrinskim udrugama i organizacijama, nakon

provedbe općenite PEST analize moguće je i poželjno provesti i podupiruću

LONGPEST analizu za one dijelove profesionalizacije u kojima su različiti lokalni,

nacionalni i globalni utjecaji. (Renko, Delić, Škrtić 1999)

DELPHI metoda ekspertne procjene – grupa stručnjaka, članovi skupine

kojima je nepoznato tko je sve uključen u rad. Primjenjuje se kada treba ispitati više

osoba nego što ih može komunicirati licem u lice i kada se želi izbjeći dominantan

utjecaj jedne osobe. Metoda je izrazito pogodna za sestrinski korpus. Nerijetko

dolazi do polarizacije ili oštrih neslaganja u najvišim tijelima koji se skrbe o

sestrinstvu pa je postizanje sporazuma oko konačne odluke stručnjaka i donositelja

odluke neizmjerno važno. Do sporazuma se dolazi uporabom upitnika. Koraci u

delphi tehnici:

1. predočavanje problema (upitnik)

2. popunjavanje upitnika

3. prikupljanje i distribucija rezultata

31

4. popunjavanje drugog (i idućeg) upitnika

5. konsenzus (opća suglasnost)

Delphi metoda se koristi za prognoze brzine razvoja i otkrića novih tehnologija,

razna sociološka istraživanja, ekonomska predviđanja, donošenje odluka i

planiranje, marketing, pitanja javne politike, zdravstvo, obrazovanje, ekološke

prognoze, procjene koje se tiču kvalitete života, procjene vrijednosti i preferencija

utjecaja novih tehnologija na društvo i ekonomiju. (Renko, Delić, Škrtić 1999)

PORTEROV MODEL 5 KONKURENTSKIH SNAGA – 5F u sestrinstvu se

može primijeniti kao analiza strukture konkurentskih pritisaka unutar djelatnosti na

lokalnoj i nacionalnoj razini, kao i međunarodnih kretanja koja utječu i na sestrinstvo

u nas. Ova je metoda važna jer analizira konkurentske odnose na nacionalnom,

regionalnom pa i internacionalnom nivou te daje rezultate koji govore o stupnju

razvojnih potencijala. Promatraju se: prepreke koje utječu na mogućnost pojave –

ulaska novih konkurenata, potencijalni supstituti, pregovaračka snaga koja je u

sestrinstvu s negativnim predznakom, pregovaračka snaga vladajućih struktura i

snažno izražen rivalitet u smislu nelojalne konkurencije. Kad se govori o ovdje

navedenim kategorijama ne misli se samo na ljudski potencijal nego na ukupnost

elemenata o kojima ovisi kvaliteta pružanja zdravstvene njege i zadovoljstva

pacijenata, prije svega, a potom i samih sestara. Svaka komponenta PEST analize

bi se mogla i trebala pojedinačno promotriti Porterovim modelom u cilju donošenja

dobrog strateškog plana, bilo da se radi o pojedincu - privatniku, ustanovi ili

sestrinstvu u cjelini. Na nacionalnoj osnovi ova analiza bi vrlo brzo dala odgovore na

3, danas vrlo aktualna, pitanja: Ima li sestrinska profesija prosperitet? Žele li

medicinske sestre danas biti u njoj? Što trebamo poduzeti da zaštitimo svoj položaj

u njoj? (Renko, Delić, Škrtić 1999) Optimalni izbor ili najbolja moguća odluka je ona

od koje medicinske sestre mogu imati najveću korist. Korist je mjera atraktivnosti

mogućih posljedica inačica odluke. Što je korist za sestrinstvo, ostaje za utvrditi.

Racionalni donositelji odluka moraju svjesno planirati i odlučivati uvijek u pravcu

maksimalizacije koristi za sestrinstvo u Hrvatskoj.

32

5. 6. INFRASTRUKTURA

Infrastruktura su svi preduvjeti, pogodnosti i pretpostavke za odvijanje neke

djelatnosti. Potrebno ju je osmisliti i provesti neovisno radi li se o materijalnoj,

institucijskoj, ekonomskoj, komunikacijskoj, osobnoj u svim vidovima aktivnosti. Iako

se o infrastrukturi najčešće govori kao o ekonomskoj kategoriji ovdje je posebno

izdvojena upravo zbog sofisticirane problematike sestrinskog poziva i činjenice da

sestrinstvo još nije dovoljno analizirano i kao strateški važno a ne samo kao dio

jednog sustava. Kad govorimo o sestrinstvu također je uočljivo da su svi oblici

infrastrukturnih komponenti potrebni. Pa tako postojeći oblici infrastrukture u odnosu

na sestrinstvo su:

materijalna - podrazumijeva sve poslovne objekte, urede, uredski materijal,

vozni park. Svaka sestrinska udruga, radno mjesto u državnoj ili privatnoj

ustanovi za zdravstvenu njegu, kućnu njegu, ustanovi za skrb o pojedinim

grupacijama oboljelih mora imati svoj prostor za rad i sredstva s kojima će

raditi.

komunikacijska - mediji, publicistika, glasila, portali, mobilne aplikacije poput

aplikacije "- mobilno zdravstvo" - koje propagira i Europska komisija.

U skladu sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, mobilno zdravstvo

definira se kao "liječnička praksa" i pružanje zdravstvenih usluga putem

mobilnih uređaja, kao što su mobilni telefoni, uređaji za praćenje pacijenata,

osobni digitalni pomoćnici (eng. PDA,Personal/Digital/Assistant) i drugi bežični

uređaji". Europska komisija je 10. 04. 2014. usvojila Mišljenje Europskog i

socijalnog odbora o Zelenoj knjizi. Zelena knjiga je "Mišljenje Europskog

gospodarskog i socijalnog odbora o mobilnom zdravstvu" („m-zdravstvu“)". I u

ovom slučaju se može primijetiti da se govori samo o "liječničkoj praksi"

umjesto o "medicinskoj" ili "zdravstvenoj". (Europski gospodarski i socijalni

odbor, 2014) Mobilno zdravstvo je upotrebljivo i u sestrinskoj kao i u svim

drugim komponentama pružanja zdravstvenih usluga. U Hrvatskoj još nije

dovoljno razvijena u Europi već raširena praksa otvaranja privatne sestrinske

prakse, po uzoru na one zemlje Europske unije u kojima su medicinske sestre

i osnivači, i vlasnici, i direktori i djelatnici. Mobilno sestrinstvo je u širokoj

upotrebi u smislu aplikacija kojima se upravlja planiranjem, provedbom i

33

evaluacijom zdravstvene njege ali i radnog rasporeda i evidencije vremena

provedenog s pacijentom prema programu usvojenom na nacionalnoj razini.

osobna - skup duhovnih i stručnih sposobnosti, motivacija, obrazovanje,

emocionalna inteligencija... Osobna infrastruktura prethodi svim ranije

spomenutim elementima. Da bi se medicinska sestra mogla baviti ovakvim

vidom pružanja zdravstvene njege mora se najprije educirati i osposobiti u

svim varijantama problematike s kojom će se u svom radu susresti. Istina jest

da je institucijska infrastruktura, kao i ostali oblici tu da pomogne ali bez

poznavanja osnovnih pojmova, pravila tržišta, samopromocije i zakonske

regulative, teško da se može početi a kamoli uspjeti.

financijska infrastruktura je novim poduzetnicima uvijek problem. Uz vlastita

sredstva koja može uložiti fizička osoba u pokretanje svog posla, nalaženje

financijskih sredstava je veliki zadatak i državnih ustanova. One trebaju

dodatni kapital za nove investicije, a često i za obrtnim sredstvima pa se

obraćaju financijskim institucijama. Financijske institucije kao infrastrukturna

komponenta mogu osigurati jeftinije modele financiranja i transakcija

(poslovne banke),

institucijska - zakoni o sestrinstvu ili oni koji zahvaćaju i utječu na status

medicinskih sestara, društvene norme koje moraju biti objedinjene i poznate

kako bi se sestre mogle njima rukovoditi u izradi svojih standarda za rad,

mreža društvenih ustanova s kojima medicinske sestre surađuju. Postoje

mnogobrojni primjeri institucijske infrastrukture, jedan od njih je "Zdravlje za

rast", Ministarstva zdravlja 2014. - 2020. Postoje i raznovrsni potprogrami

namijenjeni različitim oblicima aktivnosti. Medicinske sestre se trebaju jače

aktivirati i pronaći svoje mjesto i interes. Kao jedan od potprogarma su

radionice u kojima se može educirati i saznati potrebne informacije o načinu

uključivanja ili o projektnim programima.

Navedeni primjeri su samo neki od mnogih.Osobna infrastruktura na razini pojedinca

i institucionalna na razini sestrintva i vodećih ljudi nije dovoljno razvijena.

34

SLIKA 1. Podjela infrastrukture (vlastiti prikaz)

VANJSKA:

1. GOSPODARSKA - promet, telekomunikacije, komunalna

komunalna infrastruktura osigurava obavljanje komunalne djelatnosti,

održavanje objekata i uređaja pitke vode i odvodnje i pročišćavanja

otpadnih voda, opskrba toplinskom energijom, javni promet, odlaganje

komunalnog otpada,

2. NEGOSPODARSKA - zdravstvo, školstvo, socijalna zaštita,

3. DRŽAVNA - državne institucije i tijela s javnim ovlastima,

institucionalna (zakonodavna) infrastruktura

4. PRAVNI OKVIR – zakonodavstvo u RH nadležnosti Hrvatskog sabora

Zakon može predložiti Vlada RH, klubovi zastupnika i zastupnici Ustav

RH je najviši akt, na temelju ustavnih odredbi Vlada RH daje prijedloge

zakona koji bi utjecali na sestrinstvo

5. URBANA I RURALNA:

Objekti – materijalni ili objekti od javnog interesa koji nisu materijalne

prirode, određeni procesi ƒ

Mreže – obavlja se prijenos materije, energije, informacije

infrastruktura

vanjska

gospodarska,

negospodarska

državna,

pravni okvir,

urbana i ruralna

unutarnjausmjerena na

sestrinstvo

35

UNUTARNJA: organizacijska, informatička, računovodstvo, planiranje, sustav

kontrole, menadžment ljudskih resursa, revizijska, opći poslovi

Informatička infrastruktura je novi oblik u sestrinstvu - osigurava podatke i

informacije, te stvara podlogu za donošenje odluka. Praćenje društvenih tokova

(novosti u medicini, nova dostignuća u pružanju zdravstvene njege, postignuća

drugih zemalja i poticanje na suradnju) prikupljanje i obrada podataka, sastavljanje

baze podataka (Registar medicinskih sestara), uspostava komunikacijskih veza i

stvaranje komunikacijske mreže ("mobilna" zdravstvena njega), projektiranje, izbor i

održavanje informatičke opreme, (aplikacije e-njege) svakodnevica su u radu

medicinskih sestara. Na uspostavi suvremenog načina razmjene informacija važan

je savjetodavni rad pri kojem se savjetuje i usmjerava sadašnje i buduće medicinske

sestre za bolje pružanje zdravstvene njege. Neizostavan je stalni edukativni rad pri

kojem se organiziraju seminari, kongresi, radionice a opet uz korištenje suvremene

informatičke infrastrukture.

6. PRIKAZ SLUČAJA

SWOT analiza načinjena je za dva doma za starije i nemoćne osobe s ciljem

povezivanja teorije i sestrinske prakse.

Prvi primjer je Dom za starije i nemoćne u osnivanju koji se nalazi u Vinkovcima.

Osnivač je vlasnik hotela Cibalia, koji je izvršio prenamjenu svog objekta a drugi je

Dom za starije i nemoćne u Čabrajima (Koprivničko-križevačka županija).

6. 1. SWOT - Dom za starije i nemoćne "Cibalia":

S, strenght (snage)- snažna motivacija za rad u ovoj vrsti djelatnosti, dugogodišnje

iskustvo u privatnom poduzetništvu, ekonomska izobrazba osnivača (poznavanje

tržišnog poslovanja i financija, menedžmenta...), gotov objekt, opremljena kuhinja i

pomoćne prostorije, dobar geografski i prometni položaj, prometna povezanost

(blizina autobusnog i željezničkog kolodvora, postojanje tri manja poslovna prostora

u sklopu objekta, potražnja za uslugama ove vrste je u porastu, nema bojazni od

konkurencije u smislu nepopunjenosti kapaciteta

36

W, weakeness (slabosti) - potreba adaptacije i prilagođavanja prostora, nepostojanje

prostorija potrebnih za potpuno obavljanje zdravstvene njege (npr. čisto/nečisto,

veće dizalo), osiguranje dodatnih financijskih sredstava, nedostatna potrebna

oprema i medicinski materijal, otežano pronalaženje stručnog medicinskog osoblja,

nepoznavanje tržišta, materijala i dobavljača, osnivači nemaju zdravstvenu

izobrazbu niti iskustva u zdravstvenoj njezi, nedovoljno reklamiranje (web stranica,

vizit-kartice, kontakti s Centrom za socijalni rad ili liječnicima opće medicine,

voditeljicama odjela u bolnici),komplicirano prikupiti sve licence i dokumentaciju

potrebnu za rad u toj djelatnosti,plaća nešto manja no u državnim ustanovama,

O, opportunities (mogućnosti) - apliciranje za dobivanje sredstava iz EU fondova

(npr.socijalnog fonda), veličina, geografski i prometni položaj omogućavaju

popunjavanje kapaciteta klijentima osim iz Vinkovaca i iz okolnih pa i udaljenijih

mjesta, mogućnost organiziranja dodatnih sadržaja, stipendiranje izobrazbe

potrebnih kadrova uz ugovornu obvezu rada u ustanovi proporcionalno vremenu

školovanja, organiziranje dnevnog boravka korisnika koji žele ostati živjeti u

vlastitom domu, organiziranje opskrbe prehranom u vrijeme vikenda i praznika

korisnika dnevnog boravka tijekom tjedna, organiziranje privremenog boravka

klijenata u vrijeme godišnjih odmora ili drugih potreba obitelji ili skrbnika s kojima

klijenti žive, krediti, fondovi, porezne olakšice

T, threats (prijetnje) - nedostatni osobni resursi, nedovoljna zainteresiranost

medicinskih sestara za rad u privatnom sektoru, pojačani odlazak medicinskih

sestara na rad u inozemstvo, siromaštvo i niži standard korisnika, cijene smještaja i

usluga, upitna financijska i institucijska infrastruktura - popratna zakonska regulativa.

6. 2. SWOT -Dom sestre Jadranke, Čabraji -

S, snage - već uhodani radni tim, sređena medicinska i poslovna dokumentacija,

pozitivna bilanca, poznavanje poslovne politike, načina samopromocije,

komunikacijskih mogućnosti prema potencijalnim klijentima, sigurnost djelatnika i

pozitivna radna atmosfera, povoljan geografski položaj - mirno okruženje u prirodi,

uhodana suradnja s vanjskim suradnicima - liječnik obiteljske medicine, liječnici

specijalisti, fizioterapeut..., povoljne cijene smještaja, velika ponuda usluga u

procesu skrbi o klijentima, organiziran potreban prijevoz, briga o zadovoljstvu i

37

potrebama klijenata za razonodom i druženjem,osnivači imaju zdravstvenu

izobrazbu, iskustvo u zdravstvenoj njezi i vođenju ustanove ovog tipa, postoji

reklamiranje (web stranica, vizit-kartice, kontakti s Centrom za socijalni rad ili

liječnicima opće medicine, voditeljicama odjela u bolnici),

W, slabosti - otežano pronalaženje medicinskih sestara na tržištu rada, plaća nešto

manja no u državnim ustanovama,

O, mogućnosti - mogućnost proširenja djelatnosti i proširenje ponude usluga (dnevni

boravak), mogućnost povećanja smještajnih kapaciteta, povećanjem kapaciteta

moguće kraće organiziranje prihvata u skrb novog klijenta, organiziranje obavljanja

stručne prakse za buduće kolegice i kolege, rad na promoviranju rada u domovima

za starije i nemoćne i mijenjanje percepcije o zapošljavanju kao rizičnom

(nesigurnost), stipendiranje izobrazbe potrebnih kadrova uz ugovornu obvezu rada u

ustanovi proporcionalno vremenu školovanja,

T, prijetnje - potencijalni odlazak postojećih medicinskih sestara u inozemstvo ili na

rad u ustanove u državnom vlasništvu (osjećaj sigurnosti), eventualan odlazak na

bolovanja - otežana organizacija dežurstava.

6. 3. TOWS

Iako različiti, oba doma za starije i nemoćne imaju slične probleme. Jedan je tek u

osnivanju a drugi ima već uhodanu praksu. No, oba se susreću s problemom

pronalaženja medicinskih sestara. Postojećim snagama koliko god je moguće

iskoristiti prilike u oba slučaja znači za dom u Vinkovcima načiniti preinake koje su

potrebne uz pomoć financijskih resursa kojim raspolaže i pokušati aplicirati za

sredstva iz europskih fondova. Osoblje potrebno za funkcioniranje doma od

postojećih kadrova koji su zaposlenici hotela prekvalificirati u njegovatelje ili

medicinske sestre - "otvorenim", dakle obrazovanjem uz rad a sin vlasnika je

ekonomske struke pa voditeljstvo i organizacija ne bi trebali biti problem. U Domu

sestre Jadranke u Čabrajima postoji uhodan tim i organizacija rada i života korisnika

doma ali upravo tim resursima je moguće, kao osnovom raditi na proširenju

kapaciteta.

38

Snaga organizacije u odnosu na prijetnje konkurenata u domu Cibalia je vlastitim

snagama otkloniti ili svesti prijetnje na minimum na način da se iskoristi povoljna

lokacija i dobra prometna povezanost, veliki prostor i djelomično postojeća

materijalna infrastruktura. Nedostatni osobni resursi se trebaju nadograditi

neprestanim cjeloživotnim učenjem ali i obrazovanjem iz područja zdravstvene

njege. Nedostatak interesenata za posao može se motivirati stipendiranjem i

financijskom pomoći prilikom prekvalifikacije zaposlenika ili osoba koje su se javile

za posao. Dom Čabraji kao "prijetnje" ima također problem s nedostatkom

medicinskih sestara kao i s odlaskom osoblja u druge ustanove. Potrebno je

prevladati slabosti, pronaći sestre koje bi radile u ustanovama u privatnom vlasništvu

kako bi se mogle iskoristiti prilike. Odnos slabosti i prijetnji je u oba slučaja najviše

izražen kao nedostatak medicinskih sestara. Problem koji se provlači kroz oba ova

primjera je bit i ovog rada. Svi elementi opisani u radu moraju biti zastupljeni u

strateškom planiranju razvoja hrvatskog sestrinstva jer se nedostatak medicinskih

sestara sve jače osjeća i bitno je što prije pristupiti ozbiljnim analizama i rješavanju

sve izraženijeg problema.

7. SOCIOLOŠKI ASPEKT SESTRINSTVA

Medicinske sestre ustrajno rade na dobivanju formalnog društvenog priznanja

kao profesije. Sestrinstvo u sociološkom smislu i jeste profesija jer je jedinstveno po

svom habitusu i ne postoji drugi usporedivi model skrbi o zdravstvenom stanju

čovjeka kao što je njega i zadovoljenje osnovnih, svakodnevnih potreba osobe.

Obrazac ponašanja i djelovanja medicinske sestre određeni su postupcima prema

pacijentima, djelovanju sestre kao pojedinca u radu s pacijentom i u korelaciji s

ostalim svojim kolegama i suradnicima, članovima obitelji oboljelog ili okoline

općenito. Profesionalizacija sobom donosi brojne socioekonomske prednosti ali ne

smije se zanemariti činjenica i da je odgovornost puno veća.

Prema Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža

profesija je "... (lat. professio: javno očitovanje; zanimanje), zanimanje koje ima, više

ili manje specificiran, monopol nad nekim kompleksnim dijelom znanja i praktičnih

vještina za koje je potrebno dugotrajno školovanje, tzv. visoko obrazovanje, te tako

postaje prepoznatljivo u društvu."(...)" (Hrvatska enciklopedija n. d.) Profesionalizacija

suvremenih društava proces je u kojem se iz zanimanja, postojećih profesija te

međuprofesionalne dinamike oblikuju nove profesije. Zanimanje postaje profesijom

39

kada do određenoga stupnja razvije i sistematizira sklop teorijskih znanja i tehnika za

davanje određene stručne usluge. Institucionalnu osnovu nastanka profesije čini

stvaranje visokoškolskih obrazovnih institucija koje sustavno razvijaju i prenose

znanje. (Hrvatska enciklopedija, n. d.) Profesije tada osnivaju profesionalna

udruženja i utvrđuju etičke kodekse kojima reguliraju svoje djelovanje. Hrvatska

enciklopedija svrstava medicinske sestre u treću skupinu, "paraprofesije" (učitelji,

medicinske sestre, socijalni radnici) jer se smatra da sestre imaju kraće školovanje,

prepoznatljivo područje djelovanja, da su vezane za birokratsku hijerarhiju i da imaju

malu autonomiju u donošenju odluka. Prva skupina su klasične profesije (liječnici,

pravnici, profesori) koje se smatraju primarnima i koje imaju najveći autoritet izgrađen

na znanju i autonomiju u donošenju odluka. S ovakvom podjelom se sestre ne mogu

složiti. (Hrvatska enciklopedija n. d.) Sestrinstvo nikad nije bilo "paraprofesija" ali je

ipak velika odgovornost na svim bazičnim i vodećim sestrinskim strukturama da

otklone ovaj način deklariranja i definiranja sestrinske profesije. U svakodnevnoj

komunikaciji medicinske sestre o sestrinstvu govore i kao zanimanju, zvanju,

pozivu...

Prema Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja (NKZ) Državnog Zavoda za statistiku

"Zanimanje je skup poslova i radnih zadaća (radnih mjesta) koji su svojim sadržajem

i vrstom organizacijski i tehnološki toliko srodni i međusobno povezani da ih obavlja

jedan izvršitelj koji posjeduje odgovarajuća znanja, sposobnosti i vještine. U državnoj

statistici zanimanje podrazumijeva posao (radno mjesto) što ga obavlja osoba radi

stjecanja sredstava za život." (Državni Zavod za statistiku 2010)

Složenost zanimanja je ukupna zahtjevnost posla u smislu potrebnih znanja i

vještina potrebnih za njegovo obavljanje. To je, prema NKZ, slojevit pojam - stupanj

složenosti i specijalizacija za složenosti. Stupanj složenosti je stupanj obrazovanja za

zanimanje za koje se čovjek obučava: srednje, visoko ili je dovoljno samo

priučavanje na poslu za jednostavna zanimanja. (Državni Zavod za statistiku 2010) U

sestrinstvu je to stupanj sestrinskog obrazovanja, teoretska znanja prikupljena

temeljem znanstveno utvrđenih činjenica koje su dobivene znanstvenim radom i

istraživanjima. Može se reći "evidence based nursing".

Specijalizacija za složenost je prezentacija vrste primijenjenog znanja o

alatima, opremi ili vrsti proizvedenih dobara ili pruženih usluga. (Državni Zavod za

statistiku 2010) U sestrinstvu se znanje prezentira u smislu specifičnosti pojedinih

radilišta (pedijatrijska, onkološka, kardiološka, ambulatna, gerontološka, endoskopski

40

laboratoriji, rad u sustavu socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja i dr. specifična

radilišta na kojima je potrebno i više sofisticiranijih znanja). Iako danas u Hrvatskoj

govorimo samo o medicinskim sestrama općeg smjera ne može se poreći da u

sustavu zdravstva medicinske sestre/tehničari imaju veoma širok i raznolik dijapazon

rada, vještina i odgovornosti.

PRIMJER 1.

Izvadak iz Nacionalne klasifikacije zanimanja, Narodne novine:

"PODVRSTA 323. MEDICINSKE SESTRE I PRIMALJE

3231. MEDICINSKE SESTRE

3232. PRIMALJE"

Profesija je, prema Webster’s Third New International Dictionary, preuzeto iz

Medicinska sociologija, Cerjan, Letica and all. : "zvanje koje zahtijeva specijalizirano

znanje i često dugotrajno i intenzivno pripremanje, što uključuje učenje vještina i

metoda, kao i znanstvenih, povijesnih ili teorijskih načela na kojima počivaju

spomenute vještine i metode. To se specijalizirano znanje održava snagom

organizacije ili usuglašenim stavom o visokim standardima postignuća i ponašanja, te

pristajanjem članova profesije na stalno istraživanje i takvu vrstu rada kojoj je

primarna svrha obavljanje javne službe." (Cerjan, Letica and all. 2003)

Sociologe koji su se bavili problemom profesionalizacije Turnera i Hodgea,

Šporer spominje u svojoj knjizi navodeći njihov zaključak da je za razvijenost neke

struke potrebno ispuniti četiri zahtjeva: stupanj razvijenosti teorija i tehnika kojom

zatvaraju sistematski zaokruženu cjelinu što čini osnovu za profesionalno djelovanje,

određeni stupanj monopola na stručnu ekspertizu, kao profesija su prepoznati u

javnosti, imaju visok stupanj profesionalne organiziranosti a kao peti stupanj dodaje

sama autorica - razvijenu profesionalnu etiku. (Šporer 1990) Očito je da samo znanje

o zdravstvenoj njezi bolesnika uz određeni stupanj razvijenih vještina nije jedini

interes medicinske sestre današnjice.

I ranije su se sociolozi bavili profesijom i procesom profesionalizacije kao

predmetom svojih istraživanja. Sociologija svojim znanstvenim kriterijima,

utemeljenima u mogućnosti objektivnoga pristupa društvenim činjenicama, može

pomoći održavati normalno, zdravo stanje društva pa tako sa svog stanovišta može

pomoći i u određivanju sestrinstva kao profesije.

41

Prema Flexneru (Flexner u Knežević 2003.) profesija, pa tako i sestrinstvo,

mora imati šest ispunjenih kriterija:

1. intelektualna aktivnost s visokim stupnjem individualne odgovornosti,

2. znanstveno utemeljene spoznaje,

3. dokazivanje, potvrda i eventualne promjene u praksi,

4. tehnike koje su usklađene s obrazovanjem i iz njega proizilaze,

5. samoorganiziranje(na području provođenja zdravstvene njege, npr.),

6. motivacija profesije (altruizam,npr.)

Greenwoodovo (Greenwood 1957. preuzeto iz Sercombe 2010.) poimanje

profesije sestrinstvo u Hrvatskoj nešto više približava tom pojmu. Po njemu “sve

profesije teže da posjeduju:

(1) sistematičnu teoriju,

(2) autoritet,

(3) društveno sankcioniranje,

(4) etički kodeks, i

(5) kulturu".

Svaka stavka je manje-više zastupljena, teorija sestrinstva u Hrvatskoj se

razvija i unapređuje. Autoritet sestrinstva, kao profesije tek treba izgraditi, društveno

sankcioniranje je najjasnije definirano i u primjeni je. Najmanje se u sestrinstvu govori

o kulturi sestrinstva i u sestrinstvu, kao profesiji. Kultura je prema Proleksis

enciklopediji - "ukupnost duhovnih tvorbi i materijalnih ostvarenja, vrijednosnih

prosudbi i javnih normi, društvenih ustanova, organizacije i oblika ponašanja ljudi u

nekoj zajednici. Nezavisno od bioloških, psiholoških i drugih poriva i dispozicija

čovjeka, za kulturu je bitno da se ona usvaja učenjem te da se u komunikaciji unutar

društvene zajednice potvrđuje, prenosi i dalje razvija." (Proleksis enciklopedija n. d.)

"Pojam koji obično označava složenu cjelinu institucija, vrijednosti, predodžaba i

praksi koje čine život određene ljudske skupine, a prenose se i primaju učenjem." -

definicija je kulture u Hrvatskoj enciklopediji. (Hrvatska enciklopedija n. d.)

Sestrinstvo u nas ima svoju kulturu koja je vezana uz mogućnosti koje se

pred sestrama pružaju u realitetu svakodnevice, između deklarativnih i stvarnih

mogućnosti i vrijednosti koje sestre mogu uistinu doseći.

Subkultura sestrinstva su:žargon, ponašanje, karakterističan stil života. Na

neki način se može reći da se pojavljuje kao specifičan koncept interpretacije

sestrinstva kao stvarnog društvenog aktera i određene simbolike koja opisuje

42

medicinsku sestru. U subkulturi je tek vidljivo koliko su predrasude i stereotipi

ukalupljeni u pojam medicinske sestre u javnosti pa se kao primjer može spomenuti

komunikacija na društvenim mrežama. Brojne grupe utemeljene su za komunikaciju o

određenim temama i problemima, samoorganiziranje ali i samo za online druženje s

kolegama i razmjenu iskustava.

Profesija medicinske sestre je danas u rasponu djelovanja između

institucionalnog i modela privatne prakse. Medicinske sestre u Hrvatskoj po značaju

svog rada i načinu prakticiranja usvojenih znanja i kompetencija moraju inzistirati na

definiranju, jačanju i obrani autonomije svoje profesije. Danas su u situaciji da

ostvaruju direktan, ugovorni odnos sa svojim korisnicima i to je dovoljan razlog za

potrebu jasno određenog statusa u društvu sukladno sve većim odgovornostima s

kojima se susreću. Medicinske sestre u novije vrijeme sve više rade kao samostalni

poslovni subjekti kroz osnivanje privatnih ustanova kućne njege, udomiteljstava,

domova za starije, vrtića. Potrebno je odrediti modalitete po kojima će se taj proces

dovršiti i metode na kojima će počivati praksa medicinskih sestara na koju će one

polagati pravo monopola. U državnim ustanovama, bolnicama, kao profesionalci

imaju manje autonomije, vezane su pravilima i regulacijama institucije a odgovorne

prema korisnicima usluga i samoj instituciji, ali i onima prema kojima je institucija

odgovorna. To je model po kojemu medicinske sestre rade danas u većini,

marginalizirane čak i u svezi odluka koje nitko ne bi trebao donositi osim njih samih.

No, medicinske sestre su taj privilegij prepustile liječničkoj profesiji, politici, društvu.

Postoje tri stavke važne za medicinske sestre kao profesiju, u sociološkom smislu

(Šporer 1990) :

1. profesionalna autonomija, oslobađa profesionalce pritisaka koji mogu limitirati

njihovu sposobnost da odaberu ono što oni smatraju najboljim načinom da pomognu

nekoj osobi u rješavanju određenog problema ili poboljšaju kvalitetu. Medicinske

sestre trebaju spoznati činjenicu da rade posao koji im može pružiti potpunu

samostalnost i neovisnost u odlučivanju, da mogu i trebaju izgraditi vlastiti stav

prema nametnutim autoritetima i da uvažavaju samo one koji doista sestrinstvu kao

profesiji imaju što ponuditi za njezin napredak i razvoj.

2. profesionalni autoritet - medicinske sestre neophodnim znanjima i vještinama

u svojoj struci mogu pružati jedinstvene a odgovarajuće usluge korisnicima u svojoj

domeni profesionalne prakse. Društvo ih formalno treba i može priznati kao profesiju

ali može suditi i odlučivati jedino u slučajevima nekompetentne ili neetične prakse. S

43

druge strane sestre mogu ispuniti očekivanja javnosti da spriječe nepravilnosti i

eventualnu zloupotrebu koje bi se mogle dogoditi uslijed profesionalnog monopola

koji bi tada imale.

3. profesionalna odgovornost - postoji kodeks, kojim se identificiraju očekivana

etična ponašanja u praksi ali se utvrđuju i mehanizmi za sankcioniranje neetičkog ili

nestručnog ponašanja. Kodeks je izvedenica iz starolatinskog pojma Codex caudex -

panj, klada, knjiga, propis (skup načela, određuje ponašanje u nekom području

odnosa (Hrvatski jezični portal n. d.). Etički kodeks Hrvatske udruge medicinskih

sestara je prvi usvojeni kodeks u poslijeratnoj Hrvatskoj usklađen s novim zahtjevima

i moralnim normama u sestrinstvu. Hrvatska komora medicinskih sestara u svom

kodeksu naglašava svojevrsnu obvezu učlanjenja medicinskih sestara iako se ona

podrazumijeva bez posebnog naglašavanja ili zahtjeva jer je članstvo ionako

zakonska obaveza medicinskih sestara. Članstvo u Komori je obavezno, medicinska

sestra mora imati Odobrenje za rad izdano od HKMS, stoga je obaveza prema

HKMS više zakonski utemeljena nego kao etička kategorija. U Etičkom kodeksu

HKMS-a prevladava glagol "mora" dok Etički kodeks HUMS-a određuje vrijednosti i

dužnosti. Primjetna je razlika između autoritarnog, legislativnog i deontološkog

pristupa. Etički kodeks HUMS-a je relevantan s etičkog stanovišta. Pitanje jest: "Pa

čime je, onda, određen društveni status sestrinstva kao profesionalne, stručne

djelatnosti?" Društveni status determiniran je s javnom percepcijom o svrsishodnosti i

funkciji sestrinstva a s druge strane raspravama o profesiji, profesionalizaciji i

profesionalnosti koje prate sestrinstvo od njegovih začetaka. Odgovor na ovo pitanje

leži u riječima prof. Štifanića: "Društvo prepušta isključivo pravo samoregulacije

profesijama sve dok one pružaju usluge kompetentno i dok su visokocijenjeni u

javnosti - uz provođenje programa sveučilišnog obrazovanja, intelektualno vodstvo

priznato na svom polju, provođenje znanstvenih istraživanja, nezavisnost u

definiranju svog djelokruga i područja rada, etički kodeks, sposobnost samokontrole."

(Štifanić 2004)

Prekid i stagnaciju u razvojnoj putanji profesije sestrinstvo - izazvat će ratna

dešavanja s početka devedesetih godina 20. stoljeća. Do dodatne erozije društvenog

statusa profesije i deprofesionalizacije njezinog iole postignutog stupnja prema

napretku doći će u ratnom i neposrednom poratnom periodu. Nakon rata posebice ali

i u ranijim periodima djelomično možemo konstatirati da se sestrinstvo razvija u

"rizičnom društvu". Ovakvu kvalifikaciju društvenih odnosa Ulrich Beck koristi kad

44

opisuje proizvodnju i upravljanje rizicima u modernim društvima. U "rizičnom

društvu" prevladava strah od rizika, društveno - političkih kretanja, modernih prijetnji

današnjice i pretvara se u suradljivost koja se može prezentirati kao politička snaga.

(Beck u Miljević, Džamić 2012) Sestrinstvo mora biti spremno na razne izazove

današnjice tako da traži i daje odgovore na sve izazove pred sobom. Rizičnost

sestrinstva u odnosu na ostale srodne profesije jest da svoju djelatnost nije dovoljno

znanstveno razvijalo, oslanjalo se na medicinu i cijelo vrijeme tapkalo u sjeni

liječničke profesije. Svoja znanja nije prezentiralo kroz vlastite teorije, vlastite

koncepte i vještine, nije se dovoljno znanstveno potvrđivalo i verificiralo rezultatima

znanstvenih istraživanja. Svakako, inter- i multidisciplinarnim pristupima

humanističkim i društvenim znanostima sestrinstvo treba razvijati u pozitivnom

smislu. Ono što je u procesu profesionalizacije danas potrebno je samodokazivanje,

obrana i učvršćivanje prijelaza iz suprimiranog zanimanja u odgovornu, definiranu i

znanstveno verificiranu profesiju.

Dovršenjem procesa profesionalizacije pacijenti, sustav zdravstva, suradnici

medicinskih sestara u tom sustavu i u konačnici medicinske sestre dobili bi vrijednost

kojom bi svi profitirali. Kada društvo i formalno prizna određenu profesiju ono pred nju

stavlja izazov i odgovornost kako ih najbolje opisuju slijedeće riječi: "Kada društvo

smatra da neka profesija obavlja i razvija važne društvene uloge i vrijednosti, članovi

profesije imaju obavezu razvijati svoje teorijske, tehnološke, pravne i moralne tj.

etičke norme. Društvena odgovornost je veća da podižu korpus znanja a i da ga

unapređuju, da identificiraju i opišu sve promjene i pojave nastale razvojem

znanstvenih osobina profesije." (Štifanić 2004.)

8. SESTRINSTVO I OBRAZOVANJE

8. 1. REDOVNO OBRAZOVANJE U SESTRINSTVU

Fokus hrvatskog sestrinstva trenutno je na usklađivanju sa sestrinstvom na

nivou Europske zajednice. Medicinske sestre su ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju

u poziciji da da realiziraju svoje potencijale, da uspješno rješavaju radne zadatke a

da pri tom kvaliteta obavljenog posla bude na odgovarajućem nivou. Kad se govori o

sestrinstvu rade se usporedbe sa europskim pa i svjetskim trendovima. Svakodnevni

radni zadaci u zdravstvenom sustavu se često mijenjaju u smislu standarda koje

treba poštivati jer je sestrinstvo stalno u opsežnim reformama. No, budući da se

sestrinstvo često spominje i u kontekstu svjetskih iskustava može se koristiti definicija

45

Američke udruge sestara, American/Nurses/Association - koja govori o značenju

pojma "zdravstvena njega" i definira medicinsku sestru u provođenju zdravstvene

njege i medicini općenito: "Zdravstvena njega je zaštita, promocija i optimizacija

zdravlja i sposobnosti, prevencija bolesti i ozljeda, olakšavanje liječenja, ublažavanje

patnje kroz dijagnostiku i liječenje ljudskog organizma i zastupanje u brizi o

pojedincima, obiteljima, grupama, zajednicama i populaciji." (AHNA - American

Holistic Nurses Association 1980)

"Medicinska sestra je osoba koja je završila program osnovnog, općeg

sestrinskog obrazovanja, odobrenog od odgovarajućeg regulatornog tijela u svojoj

zemlji za prakticiranje zdravstvene njege. Osnovno obrazovanje iz područja

sestrinstva je formalno priznat program studija, pruža široke i zdrave temelje u

ponašanju, životu i radu u provođenju zdravstvene njege, priprema za vodeću ulogu,

daljnje obrazovanje i stručno usavršavanje u području sestrinstva. Sestra se

priprema i ovlaštena je da: (1) se uključi u općem provođenju sestrinske prakse,

uključujući i promociju zdravlja, prevenciju bolesti, te brigu o fizički, mentalno

bolesnih i invalidnih osoba svih dobi i na svim zdravstvenim i ostalim razinama

društvene zajednice; (2) obavlja nastavu zdravstvene njege; (3) u potpunosti

sudjeluje kao član zdravstvenog tima; (4) da nadgleda i uvježbava nove generacije i

(5) da se bavi znanstvenim radom i istraživanjem." (International/Council/of/Nurses,

1987)

Društvena odgovornost nalaže sestrama da prate nova saznanja, da

unapređuju svoj rad i vještine. Napredak medicine zahtijeva uz održavanje postojeće

i svakodnevno unapređivanje kvalitete zdravstvene skrbi u skladu s mogućnostima.

Kvalitetnu zdravstvenu skrb mogu pružati samo kvalitetno obrazovane medicinske

sestre neovisno o stupnju obrazovanja. Svaki stupanj nosi sa sobom određene

kompetencije i odgovornost ali znanje mora biti suvremeno i u skladu s najnovijim

dostignućima. Sveobuhvatna reforma zdravstva koja je započela procesom tranzicije

Hrvatske u modernu europsku zemlju podrazumijeva i akademski obrazovane sestre.

Znanje u sestrinstvu se stiče "znanstveno-teorijskim, empirijsko-iskustvenim,

estetičkim, etičkim, društvenim i individualnim pristupom, komponentom osobnog

znanja." (Štifanić 2004) Medicinske sestre svojim obrazovanjem trebaju steći dobre

teorijske osnove uz mogućnost savladavanja praktičnog znanja i vještina.

46

Svakodnevnim radom pružanje zdravstvene njege treba biti obavljano kao kreativno

rješavanje problema a ne samo rutinski.

Prema Hudorović, "...medicinske sestre/tehničari moraju posjedovati združene

kompetencije i to iz domene zadataka rukovođenja, zdravstvene politike, stalnog

poboljšanja svih čimbenika zdravstvenog sustava, znanstvenih istraživanja

temeljenih na osnovnim načelima i verificiranim znanstvenim i kliničkim dokazima te

verificiranim rezultatima iz svakodnevne prakse, aktivnom sudjelovanju u timskom

radu i poboljšanju suradnje svih članova zdravstvenog tima kako bi se poboljšao

stupanj pružanja zdravstvene skrbi." (Hudorović 2013)

Ono što buduća medicinska sestra kao i svaka koja već jeste u sustavu

zdravstva mora imati jest znanje kao svoj najvažniji osobni resurs. Prema Mrežnom

izdanju Hrvatske enciklopedije, učenje su "relativno trajne promjene u ponašanju koje

nastaju kao posljedica iskustva pojedinca."(...)"Kada se govori o učenju kod ljudi,

obično se misli na proces stjecanja znanja, verbalnoga ili

psihomotornoga."(...)"Školsko učenje temelji se na slušanju predavanja, radu na

tekstu (literatura), izradbi bilježaka, skica, mentalnih mapa (dijagram kojim se

predočuju riječi, ideje i zadatci, međusobno povezani i grupirani oko središnjega

pojma ili ideje), rješavanju problema i praktičnim radovima." (Hrvatska enciklopedija

n. d.)

Autorice Sivevska i Stojanova (Sivevska i Stojanova 2009): opisuju podjelu

ljudske potrebe za kontinuiranim učenjem kao:

1. učenje radi stjecanja znanja - usvajanje znanstvenih informacija i sposobnosti

spoznaje, razumijevanja i otkrića, radi same edukacije, jačanja pažnje,

pamćenja i sposobnosti kritičkog mišljenja,

2. učenje za posao, u teorijsko znanje uklopiti nova znanja koja se mogu

praktični primijeniti,

3. učenje za život, zajedničko stjecanje znanja sa i o drugima, razumijevanje

potreba drugih kao i poštivanje međusobnih razlika,

4. učenje o postojanju, priprema za samostalan život, razumijevanje i kritički

odnos prema svim pojavama i procesima u okolišu.

Proleksis enciklopedija, prva hrvatska opća i nacionalna online enciklopedija

obrazovanje opisuje kao "sveobuhvatni pedagoški proces u cilju intelektualnog

oblikovanja osobnosti. Usmjeravanje čitavog čovjeka (intelekt, volja, osjećaj) prema

življenom svijetu u cjelini. Obrazovanjem čovjek usvaja pogled na svijet, razvija

47

spoznajne snage i sposobnosti za povezivanje znanja s praktičnom, profesionalnom

djelatnošću, razvija sposobnosti za samoobrazovanje." (Proleksis enciklopedija n.d.)

Do početka devedesetih sestrinsko obrazovanje odvijalo se na razini srednje i

više škole, ali su se ubrzo počeli osjećati snažni pritisci za prelazak na višu razinu, u

sferu visokog obrazovanja. Srednjoškolsko obrazovanje medicinskih sestara je

uslijed tranzicijskih promjena u Hrvatskoj i njezine prethodne pripreme za ulazak u

Europsku uniju postalo neodgovarajuće i nedostatno. Njime su se učenici

osposobljavali za zapošljavanje ili nastavak prijašnje, dvogodišnje više medicinske

škole. Ulaskom u europsku integraciju ono je postalo sekundarno obrazovanje kojim

bi se učenici trebali osposobiti za tercijarnu razinu ili zapošljavanje te nastavak

cjeloživotnog učenja. Međutim, u Europi je drugačiji odnos između profesionalno

usmjerenog i akademskog obrazovanja. Srednjoškolsko obrazovanje je lower

secondary education, niže srednje obrazovanje. U Hrvatskoj postaje petogodišnje,

poopćava se na razini prve dvije godine, tako sa su u prve dvije godine u programu

zastupljeni opći predmeti a u ostale tri godine predmeti struke. Velika prepreka

učenicima za državnu maturu jest što te tri godine nemaju opće predmete a državna

matura ih zahtijeva, i to na dvije razine. Pokazalo se u praksi da je učenicima to

gotovo nemoguće jer je pauza velika i nakon toga se za državnu maturu treba

dodatno pripremati, uz plaćanje instrukcija. Na ovaj način medicinske sestre su

dovedene u podređeni položaj.

Neodgovarajući status medicinskih sestara potvrdit će i nalaz komisije

europskih stručnjaka koji su radili peer izvješće. Tročlana komisija stručnjaka u

sastavu Evridiki Papastavrou, doktorica sestrinstva, sa škole zdravstvenih znanosti iz

Cipra, Zoltan Balogh, predsjednik Komore zdravstvenih profesionalaca Mađarske i

Thijs van Ormondt, TAIEX stručnjak za medicinske i paramedicinske aktivnosti iz

Nizozemske, napravila je evaluacijsko izvješće peer procjene vezano uz priznavanje

profesionalnih kvalifikacija i ocijenila implementaciju Članka 31. Direktive 2005/36/EC

za obrazovanje medicinskih sestara za opću njegu. Komisija stručnjaka ocjenjivala je

obrazovanje, usavršavanje i propise vezane uz profesiju sestrinstva. Sastala se s

predstavnicima Ministarstava zdravstva i socijalne skrbi, znanosti, obrazovanja i

športa, Agencije za strukovno obrazovanje, Izvršnog odbora HUMS-a i

predsjednicom HKMS. Organiziran je posjet Školi za medicinske sestre Mlinarska u

Zagrebu, Sveučilištu u Rijeci - Studij sestrinstva, KBC-u Rijeka - Odjelima HMP, JIL,

48

pedijatrije i kirurgije, Domu zdravlja Primorsko-goranske županije i Ustanovi za

zdravstvenu njegu u kući, Helena Smokrović.

Nalaz Komisije pokazao je da sestrinsko obrazovanje na nižoj razini nije

sukladno zahtjevima Direktive 2005/36/EC za međusobno priznavanje kvalifikacija.

Obrazovanje na višoj razini ima stanovita ograničenja vezana uz trajanje studija,

skraćene satnice i sadržaj teorijskog dijela obrazovanja. Preporuka je da se program

mora unaprijediti kako bi udovoljio zahtjevima Direktive za automatsko priznavanje

medicinskih sestara u drugim europskim državama. Nalaz Komisije bio je veoma

kritičan, zahvatio je i djelovanje Hrvatske komore medicinskih sestara koja je

ovlaštena priznati obrazovne aktivnosti u smislu trajnog usavršavanja i odlučiti o

broju bodova koji će se tim aktivnostima dodijeliti. I prije 2008. godine se radilo na

prelasku sestrinstva na razinu sveučilišta ili zdravstvenih veleučilišta ali od 2008. s

puno većim intenzitetom jer Direktiva Europske komisije regulira kretanje stručnjaka

osjetljivih profesija na zajedničkom tržištu rada. Izričito su definirani kriteriji koje

moraju zadovoljiti i medicinske sestre jednako kao i primalje, liječnici, fizioterapeuti,

arhitekti... da bi mogle tražiti posao izvan matične države bez dopunske edukacije.

Vodeće strukture u politici i zdravstvu provodile su različite reforme

sestrinskog obrazovnog sustava sve do 1999. godine kada se u Hrvatskoj

uspostavlja jedinstveni obrazovni trogodišnji sustav obrazovanja medicinskih sestra,

studij sestrinstva. Medicinske sestre sada mogu nastaviti školovanje do visoke

stručne razine na specijalističkim i znanstvenim studijima pa sve do razine doktorskih

studija. Kasnije, završavanjem studija postaju i nositelji kolegija vezanih za

zdravstvenu njegu. Zadovoljena potreba za znanstvenim temeljima, diplomska te

poslijediplomska edukacija je osnova za preuzimanje i vođenje svih područja koja su

vezana uz sestrinstvo. Poslijediplomskim, doktorskim studijem moguće je omogućiti

osposobljavanje za posebna područja koja su nužna a usko specifična samo za

sestrinstvo, poput medicinske sestre s poslijediplomskim doktorskim studijem

medicinskog prava u sestrinstvu koja bi bila od velike pomoći u HKMS, pri

Ministarstvu zdravlja u resoru koji skrbi o medicinskim sestrama, sindikalnoj

aktivnosti i sl. jer bi mogla kompetentno djelovati u tom dijelu. Budući da se Hrvatska

kao tranzicijska zemlja često susreće s potrebom multidisciplinarnog pristupa i

usporedbi sa sestrinskim dostignućima na europskom i svjetskom nivou, može se

ugledati na američki primjer - sestre/odvjetnika. U Americi je taj akademski stupanj

49

moguć od 1982. godine a već od 1987. godine imaju Američku udrugu sestara

odvjetnika sa 350 članova.(Lawson 1978)

Neki aspekti u pogledu većih obrazovnih mogućnosti riješeni su i u nas jer

studijem menadžmenta u sestrinstvu danas sestre mogu dobiti bazična ekonomska

znanja koja su osobito bitna ako se medicinska sestra želi osamostaliti u svom radu

kao privatni poduzetnik (ustanove za skrb o starim i nemoćnim osobama, ustanove

privatne kućne njege i dr.). Prema riječima Božene Vrabec, dipl. med. techn. (Vrabec

2015) "Vertikalom obrazovanja stvoreni su temeljni uvjeti i postavljeni jasni

profesionalni ciljevi i kompetencije u hrvatskom sestrinstvu."

Za medicinske sestre potrebno je deset godina općeg obrazovanja, tri godine

stručnog obrazovanja od 4600 sati nastave. Trećina je teorijsko, a dvije trećine

kliničko obrazovanje. Teško je bilo uskladiti se sa zahtjevima koje je pred

pregovarače postavila Direktiva 2005/36/EC i naglo prijeći na razinu studija nakon

dvanaestogodišnjeg obrazovanja. Isto tako, dotadašnje srednjoškolsko obrazovanje

u Hrvatskoj bilo je nemoguće nastaviti s tadašnjim srednjoškolskim programima. Ono

je bilo nastavak osmogodišnjeg općeg obrazovanja. Reformom srednjoškolskih

sestrinskih programa 2010. godine sestrinstvo je postalo jedini program u državi koji

traje pet godina. Tako se formalno zadovoljilo kriterije koje je postavila Europska

unija, zaobišlo direktni prelazak na visoko obrazovanje. Budućim medicinskim

sestrama i tehničarima nude se na fakultetima i veleučilištima otvoreni studiji

sestrinstva kojima se pristupa nakon završene srednje škole ne nužno medicinskog

smjera i koji pružaju tri godine stručnog obrazovanja. S druge strane, bez prijemnih

ispita kao dosad trogodišnji studij mogu upisati i polaznici drugih profila

srednjoškolskog obrazovanja. Nejasno je pitanje nadoknade razlike temeljnih znanja

i vještina koje su polaznici srednjih medicinskih škola dobivali, za razliku od ostalih,

jer je zdravstvena njega doista jedinstvena. Znanja i vještine koje posjeduju srednje

medicinske sestre su visokospecifični i bez osnovnog predznanja teško je savladati

opsežan program. Ostaje upitno koja je od ovih opcija na dobitku. U ovom se slučaju

pokazala negativna strana brzine kojom se ušlo u postupak reforme sestrinskog

obrazovanja. U sestrinstvu u Europi priznat je program studija važan za opću

sestrinsku praksu, ulogu vođenja kao i za kasnije obrazovanje na specijalnim i

zahtjevnijim područjima zdravstvene njege. Osnovnom izobrazbom smatra se

program redovitog studija u trajanju od najmanje tri godine, što dotada u Hrvatskoj

nije postojalo. Proces profesionalizacije sestrinstva u nas je pred izazovom jer

50

sestrinstvo na razini srednje škole više ne zadovoljava kriterije zadane Direktive

2005/36/EC (Direktiva 2005/36/EC 2005) Edukaciju medicinskih sestara na početku

ne vode medicinske sestre jer nemaju znanstvena i nastavna zvanja, nego su liječnici

nositelji kolegija a predavači iz redova medicinskih sestara. Na tržištu rada se

pojavljuje prva generacija s petogodišnjim srednjoškolskim obrazovanjem,

prvostupnici sa završenim stručnim studijem sestrinstva, prvostupnici sa sveučilišnim

studijem sestrinstva i oni koji su obrazovanje završili po četverogodišnjem

srednjoškolskom programu. Direktivom je omogućeno cjeloživotno učenje pa su u

provođenju zdravstvene njege prisutni i njegovatelji s tečajem kao i medicinske

sestre obrazovane otvorenim, ranije nazivanim obrazovanjem uz rad.

8. 2. CJELOŽIVOTNO OBRAZOVANJE/UČENJE

Pojmovi "cjeloživotno obrazovanje" i "cjeloživotno učenje" nisu sinonimi.

Cjeloživotno učenje, lifelonge learning je širi pojam jer uključuje formalno

obrazovanje, obrazovanje odraslih i informalno (prirodno) učenje - cjeloživotno

obrazovanje, longlife education. Kako se Hrvatska nalazi još uvijek u procesu

tranzicije i u vrtlogu globalizacijskih procesa riječi autora Pastuovića najbolje

objašnjavaju značaj učenja: "Tranzicija zahtijeva da stanovništvo ovlada novim

vještinama koje osposobljavaju za uspješno snalaženje u kompetitivnom društvu

brzih promjena." (...) "smisao se države blagostanja promijenio u uvjetima

globalizacije. Koncept države blagostanja (welfare state) se mijenja u smjeru

kompetitivne države (competitive state). No, kompetitivna država još je više upućena

na obrazovanje i još više postaje društvo koje uči nego što je to u državi blagostanja."

(Pastuović 2006)

Ove kategorije su međunarodno prihvaćene na međunarodnim konferencijama o

obrazovanju odraslih u organizaciji UNESCO-a 1960. i 1965. godine. Preporuku da

razjasni i provede u praksu prvobitni koncept cjeloživotnog učenja Upravni odbor

UNESCO Instituta za obrazovanje (UIE - UNESCO Institut of Education) dao je 1972.

godine Dave-u, koji 1976. objavljuje publikaciju u kojoj je njegova definicija:

"Cjeloživotno obrazovanje pokriva formalne, neformalne i informalne uzorke učenja

tijekom cijelog životnog ciklusa pojedinca za svjesno i kontinuirano poboljšanje

kvalitete života, svog i društvenog." (Dave 1976)

51

Za Međunarodnu standardnu klasifikaciju obrazovanja (International/Standard

Clasiffication/of/Education ISCED 1997.) prihvaćene su odredbe Gunthera

Dohmena, njemačkog pedagoga, profesora iz područja obrazovanja na Sveučilištu u

Tübingenu. On je na zahtjev Ministarstva obrazovanja, znanosti, istraživanja i

tehnologije Savezne Republike Njemačke istražio koncepte oblika cjeloživotnog

učenja u razvijenim zemljama i njihove implikacije na suvremenu obrazovnu politiku.

Tako, prema Dohmenu postoji:

formalno obrazovanje, (najorganiziraniji, najviši oblik učenja, regularno

strukturirano, obrazovne institucije, certificirano - diplomom, moguće i kao

part-time, obrazovanje uz rad, (Dohmen 1997)

neformalno obrazovanje, svaki tip organiziranog učenja ali ne vodi prema

certifikatu, može rezultirati potvrdom ali se s njom ne stječe stupanj stručne

spreme, (seminar, tečaj, savjetovanje, simpozij, konferencija), (Dohmen 1997)

informalno obrazovanje, naša inačica - samoobrazovanje, namjerno učenje ali

manje organizirano jer neformalno organiziraju institucije i osobe za potrebe

drugih osoba a pokreće ga i organizira sama osoba koja će učiti bez pomoći

drugih, (Dohmen 1997)

nenamjerno, iskustveno učenje, (experiential learning, learning by doing,

incidental learning), događa se u svim životnim fazama i ulogama. Uči se

nesvjesno, nemotivirano učenjem kao svjesnom namjerom. Uče se vještine ali

ne radi vježbe podređene učenju nego da bi se ostvarila konkretna korist u

radu u vidu zarade ili unapređenja svog profesionalnog statusa. Iskustveno

učenje je nezaobilazno u nekim profesijama poput liječništva, sudstva pa tako

i sestrinstva. Stoga je i nastalo stažiranje kao oblik stjecanja profesionalnih

kompetencija i uvedeno kao obaveza regulirana zakonima. Ono nije zamjena

za tradicionalno učenje ali je "fleksibilni sustav" oblika učenja kojim se

osposobljava za neke vještine koje su potrebne u radu. (Dohmen1997)

U oblikovanju zajedničke europske obrazovne politike koja će dovesti do veće

učinkovitosti obrazovanja počinje se koristiti "otvorena metoda koordinacije" (Open

method/of/Coordination, OMC) koju odlikuju fleksibilnost i prilagodljivost nacionalnim

specifičnostima (Lange i Alexiadou 2007) Najblije objašnjenje OMC-a su izjave u

zaključcima Lisabonskog Vijeća Europe, na sastanku šefova vlada zemalja članica:

52

"OMC je sredstvo za širenje najbolje prakse i postizanja veće konvergencije, metoda

je osmišljena kako bi pomogla državama članicama progresivno razvijanje vlastite

politike, utvrđene su smjernice za Uniju u kombinaciji s posebnim rasporedom za

postizanje ciljeva koji su postavljeni u kratkoročnom, srednje- i dugoročnom

periodu,usvajanje gdje je to moguće, kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja i mjerila

od najboljih na svijetu i prilagođenih potrebama različitih država članica kao sredstvo

usporedbe dobre prakse;prevođenje ovih europskih smjernica u nacionalne i

regionalne politike postavljanjem specifičnih ciljeva i usvajanjem mjera ali uzimajući u

obzir nacionalne i regionalne razlike, povremeno praćenje, vrednovanje i peer review

organizirano kao proces uzajamnog učenja." (Lange i Alexiadou 2007)

Na europskoj razini postoje i međunarodni programi koji se bave cjeloživotnim

učenjem a koji su u nas u nadležnosti Agencije za mobilnost i programe Europske

unije. Program Leonardo da Vinci pomaže da se smanji nezaposlenost

omogućavanjem lakše fluktuacije ljudi na tržištu rada tako što se omogućuje ljudima

da unaprijede svoje vještine tijekom cijelog života. Program Socrates je europski

edukacijski program na razini 30 europskih zemalja. Cilj programa je izgraditi Europu

znanja, na znanstveno utemeljen način pratiti velike promjene koje se stalno

događaju promicanjem cjeloživotnog učenja, omogućiti pristup obrazovanju svima

tako da steknu željene kvalifikacije i vještine, promiče mobilnost i inovacije. Stoga, "s

brzim razvojem novih tehnologija mijenjaju se radni, društveni i obiteljski odnosi, pa

se tako od čovjeka očekuje kontinuirano praćenje tih promjena i aktivno sudjelovanje

u društvu. Čovjek mora trajno učiti kako bi bio u mogućnosti pratiti promjene."

(Maravić 2003) Ovakav pogled na obrazovanje potreban je i u sestrinstvu u Hrvatskoj

kako bi se prilagodilo i uskladilo sa europskim smjernicama.

9. LJUDSKI RESURSI U SESTRINSTVU

Proces profesionalizacije sestrinstva u Hrvatskoj nije samo vezan za

zdravstvenu njegu koju treba suvremenije organizirati, prilagoditi prvo tranzicijskim a

potom i europskim zahtjevima. Profesionalizacija jest i organizacija onih koji će na

sebe preuzeti odgovornosti za rad na radilištima i uspješnu prilagodbu. Nemoguće je

govoriti o sestrinstvu i mjestu sestrinstva u društvu ako se ne usmjeri pažnja na

nositelje tog procesa, one koji se trebaju izložiti utjecaju tog procesa i koji trebaju biti

okvalificirani kao profesionalci. Iako je i pojam resurs uglavnom upotrebljavan u

ekonomskim okvirima, ima svoje značenje u svim područjima društva pa tako i kad

53

se govori o medicinskim sestrama. Neosporno je da su medicinske sestre svojim

djelokrugom rada kao i svojom brojnošću i institucija i organizacija. U tom kontekstu

je moguće o njima i govoriti. Kad se govori o sestrama upotrebljavaju se termini

"sestrinstvo", "sestrinski korpus", "sestrinska populacija" ali kad se govori o procesu

profesionalizacije sestrinstva to je izraz "ljudski resursi u sestrinstvu". Ljudski resursi

su u ovom radu izdvojeni kao poseban entitet iz cjeline o ekonomskoj odrednici

procesa profesionalizacije u Hrvatskoj jer su sami po sebi specifičan resurs pa je i

upravljanje njime specifična djelatnost. Definiciju ljudskih resursa je ponudio mr.

Ermin Kuka: "Osoba koja posjeduje znanja, vještine, motivaciju i sposobnosti

predstavlja ljudski kapital (resurs) s potencijalima koji organizaciji ili instituciji

osiguravaju konkurentsku prednost na tržištu." (Kuka 1992) Kasnije je u svom radu

"Vođenje i upravljanje ljudskim resursima" (Kuka 2005) ponudio i podjelu zadataka

koje vezano za ljudske resurse treba urediti: "planiranje kadrovskih potreba,

angažman radnika, zapošljavanje radnika, napredovanje radnika, otpuštanje radnika,

upravljanje radnicima, plaćanje radnika, ocjenjivanje radnika, administracija radne

snage." Tako je ukazao na potrebu dobrog menadžmenta ljudskih resursa jer: "Što je

organizacija ili institucija veća, samim tim veća je i potreba za pribavljanjem ljudi koji

se angažiraju na upravljanje ljudskim resursima." (Kuka 2005) Svojom brojnošću

medicinske sestre su velika organizacija na državnoj razini, imaju veliki, čak i

strateški značaj za funkcioniranje zdravstvenog sustava ali i šire. Stoga je moguće,

vodeći se preporukom mr. Kuke, objasniti na što je ključno obratiti pažnju kad se

govori i o medicinskim sestrama:

1. planiranje kadrovskih potreba kreće s institucionalne razine, sa svih radilišta

na kojima su zaposlene medicinske sestre, ne računajući samo na sustav zdravstva.

Informacije se mogu dobiti jednostavnim objedinjavanjem prikupljenih podataka

ustanova, primjerice - domova zdravlja, stomatološke zdravstvene zaštite (sestara

koje su obrazovane po prethodnom obrazovnom sustavu i nisu dentalne

asistentice), ustanova za predškolski odgoj, domova umirovljenika koje u svom

sastavu imaju stacionar, ustanova za skrb o osobama sa posebnim potrebama,

ustanova za psihički bolesne odrasle osobe, privatnih ustanova za kućnu njegu i sl.,

dakle svih radilišta na kojima su zaposlene medicinske sestre a ne samo, kao do

sada sustava zdravstva nego i onih pod ingerencijom sustava socijalne zaštite ili

obrazovanja. U konačnici bi se tada moglo govoriti o potrebama za medicinskim

54

sestrama na nacionalnoj razini, organizaciji obrazovnog sustava, zakonskoj

regulativi i drugim potrebama tako velikog resursa. (Kuka 2005)

2. angažman (Kuka 2005) medicinskih sestara na radnim mjestima

podrazumijeva suradnju medicinskih sestara s pacijentima, kolegama... U tijesnom

kontaktu su s pacijentima, njihovim obiteljima unutar stacionarnih ustanova,

kolegama, suradnicima ali i drugdje, imaju više izgleda za uspostavu komunikacije

na partnerskim osnovama. Ipak, u tijeku obrazovanja one za takve odnose nisu

pripremane dovoljno na način da su upoznate i upozorene što je to - partnerstvo u

radu, timski rad, prednosti koje takav odnos ima u radu. Odnos između pacijenata i

zdravstvenih radnika često se čini autoritaran i autokratski, izražen nerijetko kao

sažaljenje, bahatost ili ravnodušnost. Angažman sestara na ostvarivanju

partnerskog odnosa je uz odnos prema pacijentu potreban i prema kolegama kao

usmjerenje "prema sestrama i za sestre" kroz rad stručnih društva, profesionalnih

udruga, udruga civilnog društva.

3. zapošljavanje djelatnika mora biti strateško planiranje koje regulira neka vrst

objedinjene sestrinske zakonske regulative ali u proširenom smislu utječe i na

regulaciju položaja i zaštitu. Zakonska regulativa ne bi smjela biti usmjerena samo

na medicinske sestre u sustavu zdravstva a prema onima izvan tog sustava zakone

"tumačiti" umjesto da se provode. Jednom doneseni zakon više se ne tumači budući

je prije donošenja morao biti rastumačen i zaokružen za primjenu u praksi. (Kuka

2005)

4. napredovanje sestara valorizirati kroz kompetencije i definirati sustav

nagrađivanja, procjenjivati opravdanost napredovanja kroz vrednovanje znanja i

sposobnosti, odnos prema radu i stilu rada, prema pacijentima, radnim kolegama i

suradnicima i u konačnici prema vlastitim pogreškama. (Kuka 2005)

5. disciplinsko kažnjavanje i otpuštanje djelatnika zbog nesavjesnog rada,

kršenja zakonskih odredbi, kršenja postulata etičkog kodeksa, (Kuka 2005)

6. upravljanje medicinskim sestrama putem menadžmenta u radnom okruženju,

izrada rasporeda i plana rada, delegiranje zadataka, (Kuka 2005)

55

7. pravovremeno, pregovorima dobro usuglašeno plaćanje sestara i priznavanje

kompetencija povećavaju motivaciju, (Kuka 2005)

8. ocjenjivanje djelatnika evaluacijom rada na radilištu, angažmana na radnom

mjestu i izvan njega a sve u cilju poboljšanja usluge, (Kuka 2005)

9. administracija radne snage, bilo na institucionalnoj razini bilo na županijskoj.

Posebno je bitna ona na nacionalnoj kroz vođenje registra. (Kuka 2005)

Danas u Hrvatskoj imamo studij menadžmenta u sestrinstvu, što je vrlo

pozitivno ali je nedostatna edukacija o društveno-političkom položaju sestara,

menadžmentu sestrama kao ljudskim resursom i infrastrukturom u sestrinstvu.

Nedostatak iskustva u suvremenom upravljanju radom medicinskih sestara kao

ljudskim resursom sve je očitiji pa se događa osipanje i sve učestalije napuštanje,

bilo profesije, bilo države. Sestrinstvo od početka ima temeljne principe svoje

opstojnosti, ima jasan smisao i djelovanje, poimanje sebe kao važnog faktora u

životu čovjeka međutim za svoj rad i stalno unapređivanje u budućnosti je samo i

odgovorno. Treba se prezentirati kao znanstvena disciplina, ima jedinstvenu funkciju

u zdravstvenom sustavu, menadžment sestrinstva kao ljudskog resursa mora imati

svoju specifičnu filozofiju. Medicinske sestre su resurs koji postepeno izgrađuje

svoju svijest o vlastitoj vrijednosti, nastoji se izgraditi iz marginalizirane djelatnosti u

profesiju s punim društvenim priznanjem i zahtijeva autentično vrednovanje svog

rada.

56

10. ZAKLJUČAK

Sestrinstvo je djelatnost prvenstveno prožeta osjećajima, dobrotom,

empatijom, brigom za slabije, nemoćne, bolesne. Jednako tako, briga je usmjerena i

na one zdrave, ljude koji nisu oboljeli ali bi ipak mogli takvima postati. Sestrinstvo nije

tako stara djelatnost koliko su drevni liječništvo, pravo ili poučavanje ali ipak

zaslužuje formalno priznanje kao profesija. Jedinstveno je, ne postoji niti jedna slična

djelatnost skrbi o ljudskoj populaciji. Sestrinstvo se počelo relativno kasno profilirati

kao profesionalna djelatnost, u Krimskom ratu, pojavom Florance Nightingale i

njezinim načinom organizacije skrbi o ranjenicima i bolesnima. Tim povijesnim,

društveno-političkim događajem sestrinstvo se pojavilo kao djelatnost i ubrzano se

našlo u vrtlogu globalizacijskih tokova.

Povijesni aspekt sestrinstva je temelj da medicinske sestre u Hrvatskoj mogu

govoriti o početku procesa profesionalizacije. Moraju znati kako su počele, kako su

se razvijale i kojim tijekom je taj razvoj išao da bi mogle planirati i odlučivati kako i

kamo žele doći. Ne smiju se zaboraviti primalje, prve medicinske sestre i sestre svih

drugih profila koje su dale svoj doprinos da bismo mi danas mogli nastaviti njihovo

djelo. Obrazovanje medicinskih sestara razvija se kao i samo sestrinstvo jer se i

medicina razvija, sve je naprednija i medicinske sestre taj trend trebaju pratiti kako bi

mogle kvalitetno pružati potrebitima kvalitetnu zdravstvenu njegu i baviti se

preventivnim, savjetodavnim radom, dalje usavršavati sebe i svoje kolegice kao i

educirati nove naraštaje. Današnji tempo života donosi potrebu daljeg napredovanja,

formalno obrazovanje više nije dovoljno da bi se moglo mirno raditi jedan radni vijek

bez konstantnog praćenja suvremenih dostignuća. Stoga se medicinske sestre

obrazuju dalje, na stručnim, diplomskim i poslijediplomskim studijima stječu

akademsku naobrazbu i niti tada ne prestaju nego se na svim obrazovnim nivoima i

dalje usavršavaju. Govorimo o cjeloživotnom učenju koje osim obrazovanja

obuhvaća i sve druge oblike učenja, poput trajnog usavršavanja u okviru svojih

strukovnih organizacija, prema afinitetima ili mogućnostima svake sestre.

Sociološki, proces profesionalizacije ima svoje elemente: obavljanje

određenog zanimanja u punom radnom vremenu, obrazovanje, osnivanje

profesionalnih udruga, zakonska zaštita monopola na uporabu određenih vještina i

pružanje usluga, djelovanje u skladu s formalnim etičkim kodeksom. Sestrinstvo ima

svoju moralnu, deontološku i zakonsku, legislativnu profesionalnu odgovornost ali se

57

ne može ustvrditi da ima profesionalnu autonomiju i profesionalni autoritet. A upravo

ova dva elementa daju sestrinstvu mogućnost da još dodatno razviju mogućnosti

svog obrazovanja u željenom smjeru, da ostvare monopol na stručnu, sestrinsku

ekspertizu.

Ekonomskim aspektom osim klasičnih ekonomskih kategorija izdvojeni su

infrastruktura i ljudski resursi kao pojedinačni entiteti jer osnutkom studija

zdravstvenog menadžmenta medicinske sestre dobivaju veće mogućnosti i bolje

uvjete otisnuti se u samostalne, poduzetničke vode. Studij pruža nove spoznaje,

nove načine za upotrebu znanja iz područja zdravstvene njege bilo da se bolje

organizira institucionalni rad bilo da medicinske sestre razvijaju svoja teorijska

znanja, vještine i sposobnosti kao osobne resurse a za dobrobit zajednice i neki novi,

drugačiji načine vlastite egzistencije. Država uz suradnju s Europskom unijom i

pomoću sredstava koja se mogu ostvariti iz strukturnih i raznih drugih fondova

pomaže zdravstvo pa sestre tu mogunać i svoj interes. Interese medicinskih sestara

kao aktera u društveno-političkim kretanjima mogu braniti i zastupati najbolje i jedino

same sestre pa je nužna veća aktivnost, razvijenija politička kultura. Za taj element

sestrinske profesije moraju participirati u dijelu u kojem se odlučuje o njihovom

položaju u društvu i statusu profesije koju društvo treba u potpunosti formalno

priznati.

Odrednice procesa profesionalizacije u Hrvatskoj su jasno profiliran identitet -

znati tko smo i kuda idemo, integritet - znati kako se dostojanstveno i asertivno

zauzeti za svoju profesiju, za radne uvjete, za iskorištavanje svih mogućnosti za

dobrobit profesije i posljedično samih pacijenata i društva, općenito. Autoritet je moć

da svoje kompetencije prepoznaju, valoriziraju, postignu društveni položaj na kojem

je moguće zastupati svoje interese i nastupati shodno svom habitusu - profesije koja

nije samo posao nego je u njoj sadržana vrlo razvijena emocionalna inteligencija.

Autonomija je odrednica koja je prepoznatljiva već i sad, pravni položaj jest uglavnom

reguliran iako se tu još mora dosta toga poboljšati i novoga učiniti. Samoorganiziranje

je započelo, i dalje se razvija i usavršava, donose se vlastite odluke sa snagom

zakona kao što ih ima Hrvatska komora medicinskih sestara. Budući da medicinske

sestre ne rade samo u sustavu zdravstva, mora se pronaći način da se sestrinstvo

ujednači i u tom smislu objedini. Svaka odrednica se pojedinačno još profilira i iz

raznih društvenih aspekata a kako je sestrinstvo relativno mlada profesija vremena

ima samo ga treba dobro i organizirano koristiti.

58

9. POPIS PRIMJERA I SLIKA:

1. Slika 1. Podjela infrastrukture (vlastiti prikaz)

2. Primjer 1. Izvadak iz Nacionalne klasifikacije zanimanja

10. LITERATURA:

1. ANA (AHNA - American Holistic Nurses Association). (1980) Definition of

Nursing http://www.ahna.org/ pristup: 25. 02. 2016.

2. Beck U. "Rizično društvo" (2012) u Miljević, M. I. Džamić, V. N., Globalizacija,

globalizam i rizično društvo,

www.singipedia.singidunum.ac.rs/attachment.php?, pristup: 17.12. 2015.,

3. Bičak D. (2007) Headhunter - kako pronaći dobre ljude, Poslovni dnevnik.

http://www.poslovni.hr/after5/headhunter-kako-pronaci-dobre-ljude-53343

pristup: 27. 08. 2015.

4. Bošković Z. (2007) Medicina i pravo. Biblioteka Bioetika. Pergamena d. o. o.

Zagreb

5. Bruce S. Sociologija. (2005) "Šahinpašić", Sarajevo

6. Cerjan-Letica G. et al. (2003) Medicinska sociologija. Medicinska naklada:

Biblioteka Sveučilišni udžbenici Zagreb

7. Ćelić Đ. SWOT i PEST analiza, online knjiga,

http://id.clients.webconnect.bg/upload/albums/16/54.pdf pristup: 15. 08. 2015.

8. Dave R. H. u Medel-Añonuevo C. Ohsako T. Mauch W. (2001) Revisiting

Lifelong Learning for the 21st Century. UNESCO Institute for Education

Hamburg, www.unesco.org/education/uie/.../revisitigLLL.pdf pristup: 30. 09.

2015.

9. Demarin K (1984) Povijest medicine i sestrinstva. Školska knjiga Zagreb

10. Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća, 2005.

aaz.hr/sites/default/.../direktiva_priznavanje_strucnih_kvalifikacija_1.pdf

pristup: 04. 01. 2016.

11. Dohmen G (1997) Međunarodna standardna klasifikacija obrazovanja.

International Standard Clasiffication of Education, ISCED1997.

http://www.unesco.org/education/information/nfsunesco/doc/isced_1997.htm

pristup: 05. 02. 2016.

12. Državni zavod za statistiku Nacionalna klasifikacija zanimanja 1998.

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/269247.html pristup: 21.08. 2015.

59

13. Durkheim E Sociologija i filozofija (2012) Hrvatsko sociološko društvo:

Naklada Jesenski i Turk, Zagreb

14. Europski gospodarski i socijalni odbor (2014) Mišljenje Europskog

gospodarskog i socijalnog odbora o Zelenoj knjizi o mobilnom zdravstvu ("m-

zdravstvu"), Izvjestiteljica: Caño Aguilar, I., Okvir EU-a za "m-zdravstvo" i

mobilne aplikacije za zdravlje i dobrobit, Bruxelles,

http://eurlex.europa.eu/legalcontent/HR/TXT/?uri=CELEX:52014AE296

pristup: 15. 07. 2015.

15. Flexner, A. Is social work a profession? (1915) Cornell University Library,

Social service, New York, The New York school of philanthropy

https://archive.org/details/cu31924014006617 pristup: 11. 04. 2015.

16. Giddens A. uz pomoć Birdsall, K. (2007) Sociologija, (Sveučilišni udžbenik,

Senat Sveučilišta u Zagrebu, odobrenje rješenja za objavu - 380-02/6-06-4 od

12. prosinca 2006.), Nakladni zavod Globus, Zagreb

17. Goleman, D. (1994) Emocionalna inteligencija u Wikipedija,

https://hr.wikipedia.org/wiki/Emocionalna_inteligencija pristup: 28. 08. 2015.

18. Hrvatski jezični portal, Kodeks, natuknica,

http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=povijest pristup: 23. 12. 2015.

19. Hudorović Vičić, V. (2013) Cjeloživotno učenje i akademsko napredovanje u

sestrinstvu, Sestrinski glasnik, Zagreb, SG/NJ 2013;18:167-8

http://hrcak.srce.hr/111141, pristup: 25. 02. 2016.

20. ICN, International Council of Nursing, 1987.

http://www.icn.ch/who-we-are/icn-definition-of-nursing/ pristup: 25. 02. 2016.

21. Jurinec B. (2013) Izvješće – godišnja skupština Društva za povijest

sestrinstva, HUMS, Zagreb,

http://www.hums.hr/novi/index.php?option=com_content&view=article&id=264:

izvjee-godinja-skuptina-drutva-za-povijest-sestrinstva-&catid=17:struna-

drutva&Itemid=11 pristup: 21. 08. 2015.

22. Kalauz S. (2015) Organizacija i upravljanje u području zdravstvene njege.

Medicinska naklada Zagreb

23. Knežević M. (2003) Neka razmišljanja o identitetu profesije socijalnog radnika,

Ljetopis socijalnog rada, Vol. 10 No. 1,

http://hrcak.srce.hr/search/?q=neka+razmišljanja+o+identitetu+profesije+socij

alnog+radnika pristup: 24. 08. 2015.

60

24. Kuka E. (1992) Menadžment ljudskih resursa, Stručni rad, Praktični

menadžment, Vol. II, br. 3, str. 64-66, UDK 005.331.5,

http://hrcak.srce.hr/file/113566 pristup: 16. 11. 2015.

25. Lange B., Alexiadou N., (2007) New Forms of European Union Governance in

the Education Sector? A Preliminary Analysis of the Open Method of

Coordination, European Educational Research Journal, Volume 6, Number 4,

http://eucenter.wisc.edu/OMC/New%20OMC%20links/Alexiadou-

Lange%20articleEERJ.pdf pristup: 05. 02. 2016.

26. Lawson C. (1978), For nurses, a future in law, Article in The New York Times,

online, http://www.nytimes.com/1987/02/02/style/for-nurses-a-future-in-

law.html pristup: 17. 08. 2015.

27. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Hrvatska enciklopedija, Kultura,

natuknica, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34552 pristup:

22.11.2015.

28. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Hrvatska enciklopedija, Profesija,

natuknica, http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50537

pristup: 21.08. 2015.

29. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Hrvatska enciklopedija, Učenje,

natuknica,

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62928 pristup: 29. 12. 2015.

http://limun.hr/main.aspx?id=10361 pristup: 29. 12. 2015.

30. Maravić J. (2003) Cjeloživotno učenje Časopis Edupoint, CARNet,

http://edupoint.carnet.hr/casopis/17/clanci/5.html pristup: 05. 02. 2016.

31. Medel-Añonuevo C., Ohsako T., Mauch, W. Revisiting Lifelong Learning for

the 21st Century, UNESCO Institute for Education,

http://www.unesco.org/education/uie/pdf/revisitingLLL.pdf pristup: 15. 08.

2015.

32. Meyer T. (2013) Uvod u politiku 3. dopunjeno izdanje, prijevod: Marijanović

Cipek Lj., Cvijanović S. Biblioteka Universitas, Politička kultura nakladno-

istraživački zavod, d. o. o. Zagreb

33. Mind Tools, Henri Fayol's Principles of Management. Early Management

Theory

https://www.mindtools.com/pages/article/henri-fayol.htm pristup: 26. 09. 2015.

61

34. Mojsović Z. i sur. (2005) Sestrinstvo u zajednici, Visoka zdravstvena škola,

Zagreb

35. Nacionalni program zaštite zdravlja i sigurnosti na radu osoba zaposlenih u

djelatnosti zdravstvene zaštite za razdoblje 2015.-2020.

http://www.hzzzsr.hr/images/documents/zakonodavstvo/strategije/Nacionalni_

program_zzsr_2015_2020.pdf pristup: 27. 08. 2015.

36. Naton, Human Resources Agency, Naton ljudski potencijali d.o.o.

http://www.natonhrcroatia.com/novosti/ pristup: 21. 09. 2015.

37. Nekić M. (2008) Internet je najbolje mjesto za regrutiranje talenata Lider,

http://liderpress.hr/arhiva/59347/ pristup: 21. 09. 2015.

38. Parker Follett u Kadian-Baumeyer K. instructor: 'Mary Parker Follett: People-

Oriented, Group-Network Management', Chapter 2 / Lesson 10. Transcript,

Business 101: Principles of Management / Business Courses,

http://study.com/academy/lesson/mary-parker-follett- riented-group-network-

management.html pristup: 28.08.2015.

39. Pastuović N. (2006) Kako do društva koje uči, Izvorni znanstveni članak,

Odgojne znanosti, Vol. 8, br. 2, 2006, str. 421-441

http://hrcak.srce.hr/22428 pristup: 29. 09. 2015.

40. Proleksis enciklopedija online, Bilanca natuknica. Struka: Gospodarske

znanosti http://proleksis.lzmk.hr/?s=bilanca pristup: 25. 10. 2015.

41. Proleksis enciklopedija online Kultura natuknica

http://proleksis.lzmk.hr/?s=kultura pristup: 22.11.2015.

42. Proleksis enciklopedija online Obrazovanje natuknica. Struka Humanističke

znanosti i područja

http://proleksis.lzmk.hr/?s=OBRAZOVANJE pristup: 04. 01. 2016.

43. Renko N., Delić S., Škrtić M. (1999) Benchmarking u strategiji marketinga

Biblioteka Gospodarska misao. Mate. Zagreb

44. Sercombe H. (2010) Youth Work Ethics SAGE, ISBN 1446206009,

9781446206003,

https://books.google.com.au/books pristupljeno: 25. 02. 2016.

https://books.google.com.au/books?id=a13fZ3NjYpAC&pg=PA8&hl=hr&sourc

e=gbs_selected_pages&cad=2#v=onepage&q&f=false pristup: 25. 02. 2016.

http://www.sagepub.com/sites/default/files/upm-

binaries/32436_02_Sercombe_CH_02.pdf pristup: 25. 02. 2016.

62

45. Sestrinska profesija u Hrvatskoj (7.7.-10.7.2008) Evaluacijsko izvješće misije

peer procjene vezano uz priznavanje profesionalnih kvalifikacija,

www.huis.hr/files.php?file=EK.../Sestrinska-profesija-u-Hrvatskoj-Peer pristup:

04. 01. 2016.

46. Sikavica P., Bahtijarević Šiber F. (2001) Leksikon menadžmenta. Masmedia

Zagreb

47. Sivevska D., Stojanova B. (2009) Life-long education as need and challenge

of education of 21 centuries Zbornik ICERI 2009 konferencije. 16-18

studenoga 2009. godine. Madrid. Španjolska

http://eprints.ugd.edu.mk/3317/1/1264.pdf pristup: 19. 09. 2015.

48. Steger B. M. (2005) Globalizacija Sarajevo: "Šahinpašić" Biblioteka V. S. I.

49. Stieglitz J. E. u Bušljeta A., (2010) Recenzije i prikazi: Joseph E. Stiglitz,

Uspjeh globalizacije; Novi koraci do pravednog sviieta, Druš. istraž., Zagreb,

Vol. 19 , br. 3. (107).,str. 599-614, Algoritam, Zagreb

http://hrcak.srce.hr/55472 pristup: 05. 01. 2016.

50. Šporer Ž. (1990) Sociologija profesija : ogled o društvenoj uvjetovanosti

profesinalizacije Biblioteka Revije za sociologiju, knj. 15. Zagreb : Sociološko

društvo Hrvatske 316.344 ŠPO

51. Štifanić M. (2011) Što sestre rade na fakultetu!?: kakve sestre i sestrinstvo

trebamo?, 2. izd., Rijeka, Hrvatski pokret za prava pacijenata

52. Taylor F. W. The Principles of Scientific Management u Wikipedia, Article,

last modified on 2 August 2015. at 18:08.

https://en.wikipedia.org/wiki/The_Principles_of_Scientific_Management

pristup: 15. 08. 2015

53. Volkmer Starešina R. et. al. (2014) Osnovni zakoni i njihove odredbe u

definiranju sestrinsva Pregledni rad. Sestrinski glasnik. SG/NJ 2014; 19:224-7

Zagreb

hrcak.srce.hr/file/191797 pristup: 14. 09. 2015.

54. Vrabec B. (2015) Povijesni razvoj sestrinstva u zajednici

http://www.dzz-zapad.hr/text.php?text_id=185 pristup: 21. 08. 2015.

55. Wikipedia Znanost https://hr.wikipedia.org/wiki/Znanost pristup: 20. 02. 2016.

63

11. ŽIVOTOPIS

Ime i prezime: Vesna Jedvaj, rođ. Nađ

Datum i mjesto rođenja: 30. 09. 1964., Vukovar

Udana, majka jedne kćeri.

Obrazovanje:

2009 - 2012. Visoka tehnička škola Bjelovar, Stručni studij sestrinstva,

1987 - 1988. polaganje razlike predmeta za smjer akušerska sestra (primalja),

Srednja medicinska škola "7. april", Novi Sad

1983 - 1987. Srednja medicinska škola "7. april", Novi Sad

Radno iskustvo:

2016. Dom sestre Jadranke, dom za starije i nemoćne, Čabraji, Koprivnica

2015. - M.H.P. Mobile häusliche Pflege, Barmstedt, Deutschland, Pflegehelferin,

(medicinska sestra) /kućna njega

1998 - 2014. Opća bolnica Koprivnica - od medicinska sestra na odjelima

reumatologije i neurologije,

1997/1998. Dom zdravlja Ludbreg u ambulantama opće medicine i stomatološkoj

( po rasporedu Ministarstva zdravlja - prognanički status),

1993 - 1997. Opća bolnica Vukovar - izmještena u Zagrebu, Domovinski rat,

prema odredbi Ministarstva zdravstva i uprave bolnice raspoređena u DZ

Ludbreg - ambulante opće i medicine rada, hitna, ginekološka, stomatološke)

1992 - 1993. KBC Zagreb Bolnica za ženske bolesti i porode Petrova - intenzivna

njega

1991 - 1992. Dječiji vrtić Ludbreg (raspored Ministarstva prosvjete kao prognanika

s boravištem u Ludbregu)

1988 - 1991. Radna organizacija za predškolski odgoj Vukovar

1983 - 1988. Borovo, kombinat za proizvodnju gume i obuće