O poslanstvu.docx

8/19/2019 O poslanstvu.docx

1/151

Okončanje vjerovjesništva

Uzevši u obzir činjenicu da je islam vječna religija, opovrgava se

mogućnost dolaska poslanika koji bi stavio van snage islam. Međutim,ostaje prostor za maštanje da će doći poslanik koji će promicati ipropovijedati islam, kao što je u prošlosti veliki broj poslanika imao upravoovakav zadatak, bilo da je riječ o poslanicima koji su bili savremeniciposlanika koji je donio šerijat, poput Luta, a.s., koji je bio savremenikbra!ima, a.s., i slijedio je njegov "erijat, ili o poslanicima koji bi dolazilinakon donosioca šerijata, a slijedili su njegov šerijat, kao što je činilavećina poslanika #enu sraila. $toga postoji potreba da pitanje bivanja%oslanika islama, s.a.v.a., posljednjim vjerovjesnikom i poslanikom budeposebno razmotreno i objašnjeno, kako se ne bi ostavilo prostora ovakvim

pogrešnim pretpostavkama.

Kur'anski dokaz o okončanju vjerovjesništva

&edna od neop!odnosti u islamu jeste između ostalog i to da lanacposlanstva bude okončan i završen poslanikom Mu!ammedom, s.a.v.a., teda nakon njega ne dođe nijedan poslanik. 'ak i ljudi kojima je islam stranznaju da je ovo jedno od islamski! vjerovanja koja svaki musliman morapri!vatiti te stoga nema potrebe da se ono dokazuje, kao što nemapotrebe ni da se dokazuju druge neop!odnosti vjere. (akođer, ova se tema

mo)e zaključiti i iz *ur+ana i iz mutevatir predaja.U *ur+anu se ka)e

النبيي " ل * ( ) %&ال $# " !تم ل ) * +م ,) - . / 01 21 . 3 45-( 67 -

Muhammed nije otac nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i pečat vjerovjesnika.-/

0eki islamski učenjaci u vezi sa u ajetu navedenim riječima 1pečatvjerovjesništva2 iznose dva prigovora. U jednom ka)u da seriječ hātem koristi i u značenju prstena, tako da postoji mogućnost da se u

ovom ajetu misli na to značenje.

http://mullasadra.ba/poslanstvo/item/2011-okoncanje-vjerovjesnistva#_ftn1http://mullasadra.ba/poslanstvo/item/2011-okoncanje-vjerovjesnistva#_ftn1


2/151

U drugom ka)u da ako i pretpostavimo da ova riječ ima svoje ustaljenoznačenje, u ajetu se govori o pečatu vjerovjesnika 3nebijj4, ali ne i o tomeda je završen lanac poslanika 3res5l4.

Odgovor na prvu mogućnost je to da riječ hātem ima značenje sredstva

završavanja i okončavanja. %rsten je zbog toga i nazvan !6temom, jer senjime pečate pisma i slične stvari.

Odgovor na drugu mogućnost je da svaki poslanik koji ima stepen res5laima i stepen nubuveta, tako da kada se okonča lanac vjerovjesništva3nubuvveta4, okončan je i lanac poslanika 3res5la4.-7/ ako pojamvjerovjesnik 3nebijj4 nije općenitiji od pojma poslanik 3res5l4, ipak je upogledu objektivni! primjera nebijjopćenitiji od resūla.

8okaz iz 9redaja o okončanju vjerovjesništva

'injenica da se %oslanikom islama, s.a.v.a., okončalo vjerovjesništvo jasnoi razumljivo je naglašena i podvučena u stotinama predaja, među ostalim iu predaji poznatoj kao !adis o polo)aju,-8/ kojeg i šiije i sunije od #o)ijegposlanika prenose na razini tevatura, tako da nema mjesta nikakvoj sumnjio poruci koju on sa sobom nosi. 9iječ je o sljedećoj predaji

*ada je %oslanik pošao iz Medine u #itku na (ebuku, ostavio je !azreti :lijau Medini da se brine o gradu i potrebama vjernika. 'injenica da je lišenblagodati učešća u ratovanju izaziva tugu kod :lija, tako da su mu iz očiju isuze potekle. (ada mu %oslanik upućuje sljedeće riječi

)-& > ? # ( >1 ?@A Bب = 2 + >.;: + - 6")(C D ل E ن+ 42 = ن@ - 6&F ( ت 6+ 1 BGH +ت -11;ar nisi zadovoljan da mi budeš kao što je


3/151

Mudrost brojnosti poslanika i nji!ovog neprekinutog dolaska je u tome što,s jedne strane, u pret!odnim vremenima nije bilo moguće da seposredstvom samo jednog poslanika dostavi #o)ija poruka na svimtačkama svijeta i svim narodima i ummetima. $ druge strane,iskrivljavanje i izmjene koje su vremenom nastale pod uticajem

neznalački! i zlonamjerni! uplitanja pojedinaca i skupina stvorile supotrebu da se #o)anska učenja ispravljaju posredstvom drugog poslanika.

0a temelju toga, onda kada misiju širenja #o)ije poslanice mo)e ostvariti jedan poslanik uz pomoć prijatelja i nasljednika, kada propisi i zakoni jednog šerijata pru)aju odgovor na trenutne i buduće potrebe društva, akose u tom šerijatu unaprijed daju rješenja za novonastale prilike, te akopostoji neko ko jamči opstanak i sačuvanost od izmjene, u tom slučajunema potrebe za dolaskom drugog poslanika.

Međutim, čovjekovo obično znanje nema snagu da precizno spozna takve

uvjete, već Uzvišeni :lla! $vojim bezgraničnim znanjem zna vrijeme kadaće se ostvariti ti uvjeti i On je (aj *oji mo)e proglasiti okončanjevjerovjesništva, kao što je to i učinio u posljednjoj nebeskoj knjizi.

$vakako, okončanje vjerovjesništva ne znači da Bospodar prestajeupućivati $voje robove. *ada god Uzvišeni odredi da je korisno, On $vojimdostojnim robovima daje znanja iz svijeta gajba C bez obzira što to nijevjerovjesnička Objava C upravo kako je to znanje, u skladu sa šiijskimvjerovanjem, dao bezgrješnim imamima.

PdQovor na jedan 9riQovor z pret!odni! objašnjenja postalo je jasno da je tajna okončanjavjerovjesništva u tome što je %oslanik islama mogao preko svoji!pomagača i nasljednika dostaviti poslanicu širom svijeta. 0akon toga,potvrđena je i osigurana očuvanost nebeske knjige od bilo kakve vrsteiskrivljenja, i na kraju, vjera islam ima moć odgovoriti na potrebečovječanstva sve do kraja Ovog svijeta.

Međutim, moguće je da se neko u vezi s posljednjom činjenicom pojavi sasljedećom nedoumicom 0a isti način kako je u prošlosti uslo)njavanjem

društveni! odnosa stvorena potreba za postavljanjem novi! propisa ili zapromjenom postojeći!, zbog čega je dolazio novi poslanik, isto tako su se inakon %oslanika islama desile ogromne promjene, društveni odnosi postalisu slo)eniji, pa kako to da takve promjene ne iziskuju novi šerijat=

Odgovor Upravo kao što smo ukazali, određivanje promjena koje iziskujuizmjenu temeljni! zakona nije u nadle)nosti obični! ljudi. Mi svojimznanjem ne obu!vatamo uzroke ni mudrosti propisa i zakona, već prekoargumenata o vječnosti islama i toga što je %oslanik islama, s.a.v.a.,posljednji vjerovjesnik dolazimo do otkrića da neće biti potrebe zapromjenom temeljni! zakona islama.

$vakako, ne niječemo nastanak određenog broja novi! društveni! pojavakoje iziskuju propisivanje novi! odredbi, ali u islamskom "erijatu za

8


4/151

donošenje takvi! pojedinačni! propisa unaprijed su utvrđena pravila naosnovu koji! stručni autoriteti mogu donositi potrebne zakone, koji će prećiu Dazu izvršenja. Opširna pojašnjenja u vezi s ovom temom treba potra)itiu islamskom pravu u poglavlju o ovlastima islamske vlasti 3bezgrješnimam i vilajete Daki! C starateljstvo islamskog pravnika4.

zvor Mu!ammed (aEi Misba! Fazdi, Osnove vjerovanja Poslanikove porodice, Gondacija HMulla $adraH, $arajevo, preveli sa perzijskog Irtan#asarik i :kbaš LutJ

-/ Il@:!zab, >K.

-7/ %ogledati poglavlje Odlike poslanika.

-8/ %ogledati #i!aru@l@envar, sv. 8, str. 7?>C7N $a!i!u@l@#u!ari, sv. 8,str. ? $a!i!uMuslim, sv. 7, str. 878 $unen bn Mad)e, sv. , str. 7Mustedrek / Pesa+ilu@š@šiQa, sv., str. ? .

-?/ Pesa+ilu@š@šiQa, sv., str. ??? Men la ja!duru!u@l@Daki!, sv.>, str. A8#i!aru@l@envar, sv.77, str. ?8 *ešDu@l@gumme, sv., str. 7.

-A/ %ogledati 0e!d)u@l@belaga, govor , AN, 8, , 7N, A, N8, 78K.

>

http://mullasadra.ba/poslanstvo/item/2011-okoncanje-vjerovjesnistva#_ftnref1http://mullasadra.ba/poslanstvo/item/2011-okoncanje-vjerovjesnistva#_ftnref2http://mullasadra.ba/poslanstvo/item/2011-okoncanje-vjerovjesnistva#_ftnref3http://mullasadra.ba/poslanstvo/item/2011-okoncanje-vjerovjesnistva#_ftnref4http://mullasadra.ba/poslanstvo/item/2011-okoncanje-vjerovjesnistva#_ftnref5http://mullasadra.ba/poslanstvo/item/2011-okoncanje-vjerovjesnistva#_ftnref6http://mullasadra.ba/poslanstvo/item/2011-okoncanje-vjerovjesnistva#_ftnref1http://mullasadra.ba/poslanstvo/item/2011-okoncanje-vjerovjesnistva#_ftnref2http://mullasadra.ba/poslanstvo/item/2011-okoncanje-vjerovjesnistva#_ftnref3http://mullasadra.ba/poslanstvo/item/2011-okoncanje-vjerovjesnistva#_ftnref4http://mullasadra.ba/poslanstvo/item/2011-okoncanje-vjerovjesnistva#_ftnref5http://mullasadra.ba/poslanstvo/item/2011-okoncanje-vjerovjesnistva#_ftnref6


5/151

Univerzalost i vječnost islama

0eop!odno je vjerovanje u sve #o)ije poslanike i pri!vatanje svi! nji!ovi!poruka. (akođer nam je jasno da poricanje jednog poslanika, ili jednogpropisa, ili poruke koju sa sobom donosi znači poricanje #o)ijeggospodarenja u propisivanju zakona, što bi bilo slično blisovom nevjerstvu.U skladu s tim, nakon utvrđivanja poslanstva %oslanika islama, neop!odno

je vjerovanje u njega, u sve ajete koji mu se objavljuju i sve propise izakone koje je donio od #oga.Međutim, vjerovanje u sve poslanike i nebeske knjige ne čini obaveznim dase postupa u skladu s nji!ovim šerijatima. Muslimani vjeruju u sve velike

poslanike i sve nebeske knjige, ali ne mogu i ne trebaju postupati u skladus pret!odnim vjerozakonima. Ru)nost svakog naroda je postupanje u

?


6/151

skladu sa propisima poslanika upravo tog naroda. Rakle, neop!odnostdjelovanja u skladu sa islamskim "erijatom za sve ljude bit će dokazanakada poslanstvo %oslanika islama ne bude isključivo vezano za posebannarod, i također ako nakon njega ne bude došao drugi poslanik koji biponištio njegov "erijat. Rrugim riječima, kada se doka)e da je islam

svjetska i vječna religija.;ato je potrebno razmotriti pitanje da li je poslanstvo %oslanika islamauniverzalno i trajno ili pripada isključivo jednom određenom narodu iograničenom vremenu.Očito je da se ovakvo pitanje ne mo)e razmatrati čisto racionalnommetodom, već se moramo koristiti metodom istra)ivanja nauka koje sebave svetim tekstovima i poviješću, tj. treba se obratiti svetim tekstovima ipovijesnim dokumentima koji su priznati i pri!vaćeni.;a čovjeka koji je ustanovio istinitost *ur+ana, poslanstva i bezgrješnost%oslanika islama ne postoji legitimniji ni pri!vatljiviji argument od *njige isunneta.

RsSaT je svjetska reSiQija

U neop!odnosti islama spada to da on bude svjetska religija i da ne budeograničen na samo jedan poseban narod ili posebno područje. 'ak i oniljudi koji nisu muslimani znaju da je poziv islama univerzalan i da nijeograničen na poseban geograDski prostor.%ored toga, postoje brojni povijesni dokumenti koji svjedoče da je %oslanikslao pisma i posebne glasnike vođama dr)ava rimskom caru, iranskom

kralju, vladarima Igipta, Itiopije, $irije, kao i poglavarima razni! arapski!plemena. $vima je upućivao poziv da pri!vate ovu religiju, da ne odbijajupri!vatanje islama, upozorivši i! na loše posljedice nevjerstva. Ra islamnije svjetska religija, ne bi se proveo ovaj opći poziv i ostali bi narodi iummeti imali izgovor za nepri!vatanje ove religije.%rema tome, ne mo)e se odvojiti vjerovanje u istinitost islama ineop!odnost provođenja njegovog "erijata, te neke ljude smatrati izuzetimod obaveze praktičnog slijeđenja ove #o)ije religije.

Kur'anski arQuTenti o univerzaSnosti isSaTa

*ao što je ukazano, najbolji argument i najvjerodostojniji dokument zadokazivanje ovakvi! pitanja jeste časni *ur+an, čija istinitost je većdokazana u pret!odnim poglavljima ove knjige. 'ovjek koji samo jednompovršno prođe kroz *ur+an sasvim jasno će zaključiti da je njegov poziv

javan i sveopći i da nije vezan isključivo za jedan određeni narod ili jezik.zmeđu ostalog, u velikom broju ajeta *ur+an se obraća svim ljudimariječima O ljudi, ili O sinovi Ademovi. $voju uputu šalje svim ljudima,riječima ljudi i svjetovi. (akođer, u brojnim ajetima potvrđuje da je%oslanikovo poslanstvo za sve ljude i sve svjetove. U jednom ajetu ka)e

da se njegov poziv tiče svi! oni! do koji! stigne vijest o tome. $ drugestrane, sljedbenicima drugi! religija obraća se i kori i! riječima sljedbeniciknjige 3e!lu@l@kit6b4. On potvrđuje da je %oslanik poslan i njima i u osnovi

A


7/151

pobjedu islama nad ostalim religijama predstavlja kao cilj objavljivanja*ur+ana %oslaniku.Uzevši u obzir ove ajete, ne ostaje prostora ni za kakvu sumnju inedoumicu u vezi sa univerzalnošću kur+anskog poziva i svete religijeislama.

RsSaT je vječan

0a isti način kako spomenuti ajeti korištenjem općeniti! izraza 3sinovi Ademovi, ljudi, svjetovi4 i obraćanjem narodima koji nisu :rapi i koji slijedeostale religije 3o sljedbenici knjige4 dokazuju općenitost i univerzalnostislama, isto tako se upotrebom vremena u neograničenom oblikuopovrgava ograničenost i uvjetovanost *ur+ana određenim vremenom.%osebno ne ostaje mjesta nikakvoj sumnji uz izraze u kojim se ka)e

#$7( U. لا V$W X( HY + ي(ل

a bi je u!digao i!nad svih vjera. (akođer, vječnost se mo)e dokazivati >.i >7. ajetom sure Gussilet, u kojima se ka)e

E 3 UEW Z3 N* ل # ( >A "[م/ ي *0 + - \ 3 UE نت #]$ + ! + - ? " #U+.U _تي # ا+لب + 2 - \ ( ^ي+ U ?

. / 40ي

A on je, !aista, knjiga !ašti"ena, la# mu je strana, bilo s koje strane, to jeObjava od Mudroga i hvale dostojnoga, koji ukazuju na to da *ur+an nećeizgubiti svoju istinitost i vjerodostojnost. (akođer, argumenti da je %oslanikislama posljednji #o)iji poslanik odbacuju svaku mogućnost i sumnju u toda će njegov "erijat biti dokinut dolaskom poslanika nakon njega. sto tako,postoji veliki broj predaja sljedećeg sadr)aja

D- ي ` ل+ا &U B لA 3 )- ) # H0ا A %3ل & + U Bا+ل ` ي H0 " bD-ا c0 . / 45-( %( c0:

1Ono što je Mu!ammed, s.a.v.a., dozvolio dozvoljeno je do $udnjeg dana, aono što je on zabranio zabranjeno je do $udnjeg dana.2 %ored toga,vječnost islama je, poput univerzalnosti, njegova nu)nost i kao takva nema

potrebe za argumentom izvan argumenta istinitosti islama.

ješenje nekoSiko 9riQovora

0eprijatelji islama ne libe se nijednog sredstva ni metode s ciljemsprječavanja širenja ove #o)ije religije. Pođeni tim nastojanjem, oni širesumnje i prigovore kojima )ele prikazati da je islam ipak samo za :rape ida nema nikakvu poruku za ostale ljude.zmeđu ostalog, u svom nastojanju poslu)ili su se ajetima u kojima se%oslanik obavezuje da poziva svoje bli)nje, ili stanovnike Mekke saokolinom, te AN. ajetom sure Ma+ide, u kojem se, nakon ukazivanja na

jevreje, kršćane i sabejce, mjerilo sreće pronalazi u vjerovanju i činjenju


8/151

dobri! djela, a uopće se ne spominje pri!vatanje islama kao uvjet sreće.%ored toga, u islamskom Jk!u sljedbenici knjige nisu poput mnogobo)aca,već im se uz plaćanje d)izje 3umjesto !umsa i zekata koje daju muslimani4

jamči sigurnost unutar granica islamske dr)ave i oni mogu provoditi svojereligijske obrede, što je pokazatelj da su oni pri!vaćeni kao priznate

religije.U odgovoru treba kazati da ajeti u kojima se spominje bli)i rod %oslanikov istanovnici Mekke i okoline govore o procesu i načinu pozivanja, što počinjeod njegove bli)nje rodbine, zatim ostali! stanovnika Mekke i okoline, tešireći se na taj način obu!vata cio svijet i sve ljude svijeta. Ovakve ajetene mo)emo ubrajati u ajete koji su)avaju opseg ajeta koji poslanstvo%oslanika islama smatraju univerzalnim, jer pored toga što način obraćanjaovi! ajeta ne pri!vata su)avanje opsega, u ovakvom su)avanju opseganeop!odno je 1izuzimanje većine2, što je za razumne ljude nepri!vatljivo ineprimjereno."to se tiče navedenog ajeta iz sure Ma+ide, on objašnjava da nije dovoljnoiskazati pripadnost ovoj ili onoj religiji da bi se stiglo do istinske sreće, već

je činilac postizanja sreće istinsko vjerovanje i djelovanje u skladu saobavezama koje je Uzvišeni propisao $vojim robovima. 0a temeljuargumenata koji potvrđuju univerzalnost i vječnost islama, obaveza svi!ljudi jeste da nakon što islam dođe postupaju u skladu s propisima izakonima te religije.%ovlastice koje se islamom daju sljedbenicima knjige u odnosu nanevjernike ne znače da su oni oslobođeni pri!vatanja islama i provođenjanjegovi! propisa, već je to ustvari ovosvjetska ljubaznost prema njima,koja je dozvoljena radi određeni! dobrobiti, a u skladu sa šiijskim

vjerovanjem, ova ljubaznost je privremenog karaktera jer će u vrijemepojave mama Me!dija o njima biti iznesen konačan sud i prema njima ćese postupati kao i prema drugim nevjernicima, što se mo)e razumjeti izriječi u ajetu da bi je u!digao i!nad svih vjera.

Ljudi i poslanici


9/151

*ada časni *ur+an govori o poslanicima, opisujući nji!ove blistave iblagoslovljene )ivote, uklanjajući na taj način !rđu namjerni! inenamjerni! izmjena sa svijetli! stranica nji!ove povijesti, on pridajeveliku pa)nju ponašanju drugi! ljudi prema poslanicima. $ jedne strane,objašnjava odnos ljudi prema poslanicima, tumačeći razloge nji!ovogsuprotstavljanja, a s druge, ukazuje na metode upućivanja, odgajanja iborbe protiv činilaca nevjerstva, idolopoklonstva i zalutalosti. (akođer,spominje #o)ije zakone upravljanja društvom, posebno sa stanovištameđusobni! odnosa ljudi i poslanika, i tu se mogu pronaći veoma poučne ipojašnjavajuće činjenice.

ako ove teme nisu neposredno vezane za pitanja osnova vjerovanja iteologije, one ipak C sa stanovišta odlike da rasvjetljavaju pitanja ovjerovjesništvu i zbog otklanjanja mnogi! nejasnoća na ovom polju, atakođer i zbog značaja koji imaju u obrazovanju i izgradnji ljudi, kao i uuzimanju pouka iz va)ni! povijesni! događaja C imaju izuzetan značaj.;ato ćemo ovdje ukazati na najva)nije od nji!.

PdQovor Sjudi 9osSaniiTa

*ada bi poslanici ustajali i pozivali narod da obo)ava &ednog #oga,-/ da sepokorava 0jegovim naredbama, da se kloni kipova i la)ni! bo)anstava, dase čuva šejtana i taguta, da napusti nasilje, smutnju, griješenje i loša djela,obično bi naišli na odbijanje i suprotstavljanje ljudi,-7/ a posebno nasuprotstavljanje uticajni! i bogati! ljudi u društvu, koji su bili opijeniu)ivanjem i naslađivanjem ovosvjetskim u)icima-8/ i zaneseni svojimimetkom, moći ili znanjem.->/ (akvi bi stupali u nemilosrdnu borbu protivposlanika, povlačeći za sobom veliki broj različiti! vrsta ljudi, sprječavajućii! na taj način da slijede put istine.-?/ %ostepeno je manja skupina ljudi,koju bi prete)no činili nemoćni slojevi društva, postajala vjernicima.-A/ #ila

je rijetkost da društvo bude utemeljeno na ispravnom vjerovanju, na

tekovinama pravde i pokoravanja naredbama #oga i poslanika, kao što sedogodilo npr. za vrijeme $ulejmana, a.s., iako su dijelovi poslaničke pouke

N


10/151

postepeno nalazili mjesta u kulturi društva, prelazeći iz jednog društva udrugo, bivajući posuđivani i preuzimani u novim sredinama. Rešavalo seda te pouke budu predstavljene kao nove ideje vođa nevjernika, kao što seu većini pravni! sistema širom svijeta posuđivalo iz nebeski! šerijata, a što

je bez spominjanja pravog izvora predstavljano kao nečije vlastito

mišljenje.

azSozi su9rotstavSjanja 9osSaniiTa

$uprotstavljanje poslanicima, pored toga što je vođeno općim poticajimapoput naklonosti prema neobuzdanom načinu )ivota i povođenju zastrastima,-/ imalo je i drugi! činilaca i povoda. zmeđu ostalog, bili su tosamo)ivost, o!olost, nadmenost i samodopadljivost, što je više dolazilo doizra)aja među aristokracijom, elitom i bogatašima.-/ #ili su tu zatim slijepiDanatizam i privr)enost tradiciji pret!odnika i pogrešnim vrijednostima, štose javljalo u različitim društvima.-N/

(akođer, čuvanje ekonomski! potencijala i društveni! polo)ajapredstavljalo je jake poticaje za bogataše, vlastodršce i učenjake.-K/ $druge strane, neobrazovanost i neobaviještenost mase omogućavali su dabudu prevareni od strane predvodnika nevjerstva i da slijede svojevelikane i većinu u društvu, što je uzrokovalo da se zadovolje zabludama iličnim pretpostavkama i da se na taj način odupru pri!vatanju religije,kojoj je pristupao izuzetno mali broj ljudi, i to su obično bili ljudi koji nisuimali neki uva)eni društveni polo)aj i ugled i koji su bili odbačeni od stranevelikana i većine. $vakako, ne treba zaboraviti pritisak koji su vršili moćnicivladajućeg sloja.-/

fačini 9ostu9anja sa 9osSaniiTa

$ ciljem sprječavanja bilo kakvog napretka, protivnici poslanika su sekoristili različitim metodama u borbi protiv nji!.

a4 %oni)avanje i ismijavanje. %rvo bi se jedna skupina potrudila daponi)avanjem i ismijavanjem, optu)bama i omalova)avanjem srušeautoritet donosioca #o)ije poruke, kako im mase ne bi pridavale značaj.-7/b4 %otvaranje i optu)ivanje za niskost. 0akon poni)avanja posezali bi zala)ima i potvorama, optu)ujući poslanike za različite nepodobnosti. zmeđuostalog, nazivali bi i! maloumnicima i luđacima.-8/ *ada bi poslanicipokazivali mud)ize, optu)ivali bi i! da su mađioničari.->/ sto tako, #o)ijeporuke su nazivali bajkama i mitovima.-?/

c4 9aspravljanje i odvođenje u zabludu. *ada bi #o)iji poslanici govorilimudro i argumentirano, ili metodom raspravljanja na najljepši način, ilikada bi savjetovali i upozoravali ljude na loše posljedice poricanja,

mnogoboštva i obijesti, i kada bi dobrim ljudima i vjernicimanagovještavali korisne i dobre plodove pobo)nosti, ukazujući im na

K


11/151

ovosvjetsku i onosvjetsku sreću, u takvim prilikama predvodnici poricateljaodvraćali bi narod i sprječavali ga da sluša, a zatim bi nudili odgovorelošom i suludom logikom, trudeći se da kitnjastim govorom prevareljude-A/ i da i! na taj način odvrate od slijeđenja poslanika, oslanjajući sena tradiciju i argumentirajući običajima svoji! predaka.-/ znosili bi svoj

imetak i bogatstvo i !valili se njima, a siromaštvo i materijalnu nemoćsljedbenika poslanika uzimali bi kao argument neispravnosti nji!ovogvjerovanja i ponašanja.-/ *oristili bi se izgovorima i opravdanjima kaošto su sljedeći ;ašto #og $voje poslanike ne bira među melecima, zaštosa poslanikom ne pošalje i po jednog meleka, zašto ga nije učinio bogatim imoćnim=-N/ 0ekada bi nji!ova tvrdoglavost stizala do takve granice da sugovorili %ovjerovat ćemo samo ukoliko se i nama objavi ili ukoliko vidimo#oga i s 0jim neposredno budemo razgovaraliS-7K/

d4 %rijetnja i potkupljivanje. $ljedeća metoda za koju se u *ur+anu prenosida je provođena u velikom broju naroda jesu prijetnje #o)ijem poslaniku i

njegovim sljedbenicima različitim vrstama mučenja, izgnanstvom iz grada idomovine, kamenovanjem ili čak ubistvom.-7/ $ druge strane, nevjernicisu se koristili i podmićivanjem te su trošenjem ogromnog imetka odvraćaliljude od slijeđenja poslanika.-77/

e4 0asilje i ubistvo. 0a kraju, uvidjevši strpljivost, istrajnost, upornost ičvrstinu volje #o)iji! poslanika-78/te ozbiljnost i pomoć iskreni!sljedbenika, gubeći nadu u korist napora koji su ulagali, odlučivali su se naprijetnje i pristupali nasilju, pa su veliki broj #o)iji! poslanika ubili,-7>/ lišivši na taj način društvo najveće blagodati i dara #o)ijeg,najistaknutiji! preporodilaca i društveni! predvodnika.

feki gohiji zakoni u9ravSjanja društviTa

#ez obzira na činjenicu da je osnovni cilj slanja poslanika dovođenje ljudido potrebne spoznaje s ciljem sticanja ovosvjetske i onosvjetske sreće teda se nedostatnost razuma i iskustva nadoknadi putem Objave i da se nadljudima upotpuni dokaz,-7?/ ipak Uzvišeni #og zbog neizmjerne milostiprilikom slanja poslanika $vojim mudrim određenjem priprema posebanpsi!ološki teren za pri!vatanje nji!ovog poziva, kako bi to bila pomoć uusavršavajućem kretanju ljudi. %ošto je osjećaj samodostatnosti-7A/ jedanod glavni! činilaca poricanja i okretanja od #oga i poslanika, kao i ne!atprema obilju raznovrsni! potreba u svim aspektima )ivota, Mudri $tvoriteljpriprema posebne uvjete da bi ljudi postali svjesni svoje ovisnosti te se nataj način otrgli od nemara, o!olosti i egoizma. $toga, pripremao bi imteškoće i nedaće kako bi, !tjeli C ne !tjeli, s!vatili da su ovisni, nemoćni ida treba da se okrenu prema :lla!u.-7/

Međutim, ni to nije imalo opći učinak, tako da je većina ljudi, posebnodobrostojeći pojedinci, koji su dugotrajnim činjenjem zla drugim ljudimauspjeli sebi osigurati sredstva za lagodan )ivot, a čija su srca okorjela itvrda poput kamena, kako to *ur+an ka)e,-7/ i dalje ostajala u dubokomsnu nemara, nastavljajući neispravnim putem, jer opomene, prijetnje isavjeti poslanika kod nji! nisu postizali nikakav učinak. *ada bi #og


12/151

otklanjao neprilike i nesreće, i kada bi ponovo obasipao $vojimblagodatima ljude, govorili bi Ovakvi prevrati i promjene u )ivotu tenesreće nakon koji! slijedi sreća neop!odan su dio )ivota i takvo šta sedogađalo i našim precima.-7N/ %onovo bi nastavljali s nasiljem, gomilanjemimetka i jačanjem snaga, previđajući činjenicu da je upravo povećanje

imetka jedna od #o)iji! zamki ovosvjetske i onosvjetske nesreće.-8K/U svakom slučaju, kada bi sljedbenici poslanika brojno stizali do granice damogu osnovati samostalnu zajednicu, odbraniti se i boriti protiv #o)iji!neprijatelja, bio bi im naređivan d)i!ad 3borba na #o)ijem putu4.-8/ %rekonji! nevjernike bi stizala #o)ija kazna.-87/ U suprotnom, vjernici bi,slijedeći poslanike, napuštali nevjernike, nakon čega bi ona društva za kojanije bilo izgleda da će se povratiti stizala #o)ija kazna. Ovo jenepromjenljivi #o)iji zakon kada je riječ o upravljanju društvima.-88/

-/ %ogledati ajete $n%&ahl, 8A $l%$nbija+, 7? 'ussilet , > $l%Ahka( , 7.-7/ %ogledati )brahim, N $l%Mu*minun, >>.

-8/ %ogledati +ebe*, 8>.

->/ %ogledati a-r , 8 $l%asas, $!%/umer , >N.

-?/ %ogledati $l%Ah!ab, A +ebe*, 8C88.-A/ %ogledati 0ud, >K i 7C8.

-/ %ogledati $l%Ma*ide, K.

-/ %ogledati a-r , ?A $l%A1ra( , A.

-N/ %ogledati $l%2ekare, K $l%Ma*ide, K> $l%A1ra( , 7 3unus, $l%$nbija+, ?8 $š%4u1ara+, >5ukman 7 $!%/uhru( , 77C78.

-K/ %ogledati 0ud, >CA $l%asas, ACN $t%6evbe, 8>.

-/ %ogledati )brahim, 7 'atir , > 0ud, 7 $š%4u1ara*, .-7/ %ogledati $l%0id#r , 3a%+in, 8K $!%/uhru(, $l%Muta7-n, 7NC87.-8/ %ogledati $l%A1ra( , AA $l%2ekare, 8 Il@Mu+minun, 7?.->/ %ogledati $!%/arijat , 8N, ?7C?8 $l%$nbija*, 8 $l%amer , 7.

-?/ %ogledati $l%$n1am, 7? $l%$n(al, 8 $n%&ahl, 7> $l%Mu*minun, 8 $l%'urkan, ? $n%&eml, A $l%Ahka( , $l%alem, ? $l%Muta7-n, 8.

-A/ %ogledati &uh, 'ussilet, 7A $l%$n1am, 7, 7 a-r , ?, 8? $l% A1ra( , KC $l%eh( , ?A.

7


13/151

-/ %ogledati $l%2ekare, K $l%Ma*ide, K> $l%A1ra( , 7 $l%$nbija+,?8 3unus, 5ukman, 7.

-/ %ogledati 3unus, +ebe*, 8? $l%alem, > Merjem, $l%Muddessir , 7 $l%Mu!!emmil, $l%Ahka( , .

-N/ %ogledati $l%$n1am, CN $l%)sra+, NKCN? $l%'urkan, >C.-7K/ %ogledati $l%2ekare, $l%$n1am, 7> $n%&isa*, ?8.

-7/ %ogledati )brahim, 8 0ud, N Merjem, >A 3a%+in, a-r , 7A.

-77/ %ogledati $l%$n(al, 8A.

-78/ %ogledati )brahim, 7.

-7>/ %ogledati $l%2ekare, A, , N Ali 1)mran, 7, 7, $l%Ma*ide,K $n%&isa+, ??.

-7?/ %ogledati $n%&isa+, A? 6a%0a, 8>.-7A/ $ura $l%1Alek , A.

-7/ %ogledati $l%$n1am, >7 $l%A1ra( , N>.-7/ %ogledati $l%$n1am, >8 $l%Mu*minun, A.-7N/ $l%A1ra( , N?, 8.

-8K/ %ogledati $l%A1ra( , 7C8 Ali 1)mran, $t%6evbe, ??, ? $l%Mu*minun, ?>C?A.

-8/ Ali 1)mran, >A.-87/ Ali 1)mran, >A.

-88/ %ogledati $l%1Ankebut , >, te veliki broj drugi! ajeta 'atir , >8 a-r ,? $l%)sra+, .

8


14/151

PdSike 9osSanika

Uzevši u obzir nedostatnost ljudskog znanja da stigne do svi! spoznaja

koje imaju ključnu ulogu u ovosvjetskoj i onosvjetskoj sreći, #o)ija mudrostza!tijeva da odabere poslanika ili poslanike, te da i! pouči potrebnim

>


15/151

zbiljama, koje će oni očuvane i neizmijenjene prenijeti ljudima. $ drugestrane, poslanik i! treba drugima predstavljati na takav način da se nadnjima upotpuni dokaz, a najopćenitiji način za takvo šta jeste pokazivanjemud)iza. Ovo se dokazuje racionalnim argumentima. pak, spomenutiargumenti ne ukazuju na neop!odnost brojnosti poslanika, nebeski! knjiga

i šerijata, pa ukoliko bismo pretpostavili da su uvjeti )ivota takvi da jesamo jedan poslanik u mogućnosti objasniti potrebe svi! ljudi do krajasvijeta, tako da svaki pojedinac i svaka skupina kroz povijest budusposobni prepoznati svoje obaveze pomoću njegovi! poruka, takvo šta nebi bilo suprotno onome što iziskuju ti argumenti.Međutim, znamo da je, kao prvo, )ivot svakog pojedinca, pa tako iposlanika, ograničen te da mudrost stvaranja ne nala)e da prvi poslanikostane )iv do kraja svijeta i da sve ljude on lično uputi.Rrugo, uvjeti, stanja i prilike ljudski! )ivota u različitim mjestima ivremenima nisu jednaki. (a razlika i promjena uvjeta, a posebnopostepeno uslo)njavanje društveni! odnosa, mogu biti uticajni kada su upitanju kvalitet i kvantitet društveni! zakona i propisa. Određene prilikeza!tijevaju određivanje novi! zakona te ukoliko bi ove zakone pojašnjavaoposlanik koji je došao !iljadama godina ranije, to bi bilo uzaludno inesuvislo, kao što bi nji!ova primjena i očuvanje u posebnim prilikama biliveoma teško izvodivi.

(reće, u većini pret!odni! vremena mogućnosti promicanja i širenjaposlaničkog poziva nisu bile takve da bi jedan poslanik mogao svoj pozivproširiti cijelim svijetom.'etvrto, poruke jednog poslanika kod naroda koji je primao te porukeprolaskom vremena i pod uticajem različiti! činilaca do)ivljavale bi

izmjene i pogrešna tumačenja, tako da bi nakon izvjesnog vremena bilepretvarane u iskrivljenu religiju, kao što je monoteistička religija saa sinaMerjeminog nakon izvjesnog vremena preobličena u religiju trojstva.Uzevši u obzir ove činjenice, postaje jasna mudrost brojnosti poslanika irazličitosti nebeski! vjerozakona u nekim obredoslovnim propisima ilidruštvenim zakonima. $vi oni, pored toga što su jednaki u načelimavjerovanja i osnovama etike, isto tako su usklađeni i u načelimapojedinačni! i društveni! propisa. 0aprimjer, namaz je postojao u svimnebeskim religijama, bez obzira što su način obavljanja ili kibla bili različitiu različitim ummetima. (akođer, zekat i udjeljivanje postoje u svimvjerozakonima, iako su količina i prilike bili različiti od vjerozakona do

vjerozakona.U svakom slučaju, neop!odno je da svaki čovjek vjeruje u sve poslanike ida među njima ne pravi razliku u pogledu potvrđivanja nji!ovogposlanstva, zatim pri!vatanja svi! poruka i pouka koje su im objavljene,kao i da ne izdvaja nikog među njima. $matranje la)nim bilo kojeg od nji!ravno je poricanju svi! poslanika. (akođer, poricanje samo jednog #o)ijegpropisa jednako je poricanju svi! propisa #o)iji!. $vakako, praktičnaobaveza svakog naroda u svakom vremenu je da slijedi praktične naredbeposlanika tog naroda 3ummeta4 u tom vremenu.Ovdje bismo u napomeni istakli činjenicu da iako čovjekov razum mo)e,

uzevši u obzir spomenute tačke, s!vatiti mudrost brojnosti poslanika,nebeski! knjiga i šerijata, on ne mo)e otkriti preciznu Dormulu za brojposlanika i nebeski! šerijata, da bi mogao suditi na kojem bi mjestu ili u

?

http://www.mullasadra.ba/poslanstvo/item/914-mu-dziza-cudo-kao-dokaz-bozanskog-porijekla-poslanstvahttp://www.mullasadra.ba/poslanstvo/item/914-mu-dziza-cudo-kao-dokaz-bozanskog-porijekla-poslanstvahttp://www.mullasadra.ba/poslanstvo/item/914-mu-dziza-cudo-kao-dokaz-bozanskog-porijekla-poslanstvahttp://www.mullasadra.ba/poslanstvo/item/914-mu-dziza-cudo-kao-dokaz-bozanskog-porijekla-poslanstva


16/151

koje vrijeme bilo potrebno da dođe drugi poslanik ili da bude spušten novišerijat. $vakako, mo)e se s!vatiti činjenica da kada uvjeti ljudskog )ivotabudu takvi da poslanički poziv mo)e stići do svi! ljudi svijeta, a njegoveporuke mogu očuvane i neizmijenjene biti prenesene budućimpokoljenjima, te da promjena društveni! uvjeta ne za!tijeva nove,

temeljne šerijatske propise ili promjene postojeći! propisa, u tom slučajuneće postojati neop!odnost slanja drugog poslanika.

groj 9osSanika

*ao što je već naglašeno, čovjekov razum nema načina da odredi brojposlanika i nebeski! knjiga. Rokazivanje ove vrste pitanja moguće je

jedino putem dokaza iz sveti! tekstova. U časnome *ur+anu, iako je rečenoda je Uzvišeni svakom narodu 3ummetu4 poslao poslanika, ipak nijepreciziran ni broj naroda ni broj poslanika. $pomenuta su samo imenadvadeset i nekoliko poslanika, a u vezi s manjim brojem spomenuti sudogađaji, ali bez spominjanja imena sami! poslanika. Međutim, u nekolikopredaja preneseni! od I!li@bejta ka)e se da je Uzvišeni poslao 7>.KKKposlanika i da je lanac poslanstva počeo sa ocem čovječanstva, tj. !azreti:demom, a.s., i okončao sa Mu!ammedom ibn :bdulla!om, s.a.v.a.#o)iji vjesnici, pored naziva nebijj 3vjerovjesnik4, koji je pokazateljposebnog #o)ijeg postavljenja, imaju i druge atribute, kao što su nezTr,munzir, bešTr, mubeššir, također se ubrajaju u s6li!Tn i mu!lesTn robove, a

jedan broj nji! ima i polo)aj poslanstva 3ris6let4. U nekim predajama brojposlanika 3res5la4 preciziran je na 88.

Upravo ovim povodom obratit ćemo pa)nju na pojmove vjerovjesništvo iposlanstvo 3nubuvvet i ris6let4 te objasniti razliku između vjerovjesnika iposlanika 3nebijja i res5la4.

jerovjesništvo i 9osSanstvo

9iječ res5l ima značenje 1donosilac poruke2, a riječ nebijj, ako je nastala izkorijena nebe+e ima značenje 1posjednik va)ne vijesti2, a ako je pak izkorijena nebeve, u tom slučaju znači 1onaj koji ima uzvišen i odabranpolo)aj2. 0eki su pretpostavili da riječ nebijj ima općenitije značenje od

res5la, s objašnjenjem da je nebijj onaj kome je stigla Objava od strane#oga, bilo da je du)an dostaviti je drugima ili da to nije to du)an, dok res5loznačava onu osobu koja je imala du)nost dostavljanja Objave.Međutim, ova tvrdnja nije ispravna zbog toga što u nekim kur+anskimajetima atribut nebijj dolazi nakon atributa res5l. pak, na osnovunavedenog objašnjenja, prvo bi trebalo spomenuti atribut koji je općenitiji,tj. nebijj, pa tek zatim res5l. %ored toga, nemamo argumenta da je samores5lima pripadala du)nost dostavljanja Objave.U nekim predajama ka)e se da polo)aj nubuvveta iziskuje da nebijj u snuvidi meleka Objave, a da mu u budnom stanju samo čuje glas, dok je

posjednik polo)aja ris6leta mogao vidjeti meleka Objave i u budnomstanju.Međutim, ovu razliku ne mo)emo temeljiti na pojmovnom značenju ove

A


17/151

riječi, a u svakom slučaju ono što se mo)e pri!vatiti jeste to da je nebijj sastanovišta primjera 3ne sa stanovišta pojma4 općenitiji od res5la. (o značida su svi poslanici imali polo)aj vjerovjesništva 3nubuvveta4, a polo)ajposlanstva 3ris6leta4 pripadao je samo jednoj skupini, a u skladu sa većspomenutom predajom, nji!ov broj iznosi 88. %rirodno je da im je polo)aj

veći od polo)aja ostali! nebijja, isto kao što i sami poslanici 3res5li4 upogledu polo)aja i vrline nisu bili jednaki, naime, neki od nji! bili supočastvovani i polo)ajem imameta.

osSanii uSuSlazT

U časnom *ur+anu jedna skupina #o)iji! poslanika predstavljena je imenomulu@l@Qazm, ali nisu označene nji!ove odlike. 0a osnovu onoga što je donas stiglo u predajama od I!li@bejta, poslanika ulu@l@Qazm ima pet, i tosljedećim redoslijedom 0u!, bra!im, Musa, sa i Mu!ammed, a.s. 0ji!ovaosobenost, pored istaknute strpljivosti i postojanosti, na šta je ukazano i u*ur+anu, jeste to da je svaki od nji! imao posebnu *njigu i šerijat, aposlanici koji su im bili savremenici ili bi dolazili nakon nji! slijedili bi nji!ovšerijat, sve dok sljedeći od ulu@l@Qazma ne bi došao kao poslanik donosećisa sobom novu *njigu i šerijat.

(ragom ovi! objašnjenja, postaje jasno da je moguće da u isto vrijemebudu dva poslanika, kao što je !azreti Lut bio savremenik !azreti bra!ima,ili kao što je !azreti . ajeta sure 0isa+, gdje se čini obaveznim pokoravanje svakomres5lu, mo)e se zaključiti da su svi res5li imali takav polo)aj.d4 R)ini, kao jedna vrsta stvorenja koja imaju slobodnu volju,odgovornost i obaveze, a koje u običnim uvjetima ljudi ne mogu vidjeti,znaju za poziv neki! poslanika, tako da su oni od nji! koji su bili dobri ipobo)ni pri!vatali vjeru. Među njima postoje sljedbenici !azreti Musaa i

sljedbenici !azreti Mu!ammeda, kao što i neki od nji! slijede blisa iizra)avaju nevjerovanje u poslanike.


18/151

riQovori o nadnaravniT djeSiTa m TudhizaTa

*ada je riječ o mud)izi, upućuje se određeni broj prigovora, na koje će se unastavku dati odgovarajući odgovor.

rvi 9riQovor

$vaka materijalna pojava ima poseban uzrok, koji se putem znanstveni!opita mo)e prepoznati, pa ukoliko je uzrok neke pojave nepoznat zbognedostatnosti instrumenata kojima se vrši opit, to se ne mo)e smatratiargumentom nepostojanja uobičajenog uzroka za tu istu pojavu. %rematome, nadnaravne pojave mo)emo pri!vatiti samo kao pojave koje nastajuposredstvom nespoznati! uzroka i činilaca. 0ajviše što mo)emo priznati

jeste da upućenost u nji!ove uzroke u vrijeme u kojem još ti uzroci nisu bilispoznati smatramo nečim što liči na nadnaravnost. Međutim, poricanjetoga da se uzroci nadnaravni! djela mogu spoznati putem znanstveni!eksperimenata znači poništavanje načela uzročnosti i kao takvo jenepri!vatljivo.

Odgovor je da načelo uzročnosti ne tra)i više od toga da se doka)e da zasvako ovisno biće postoji uzrok. Međutim, to da svaki uzrok moraneop!odno biti spoznat znanstvenim eksperimentima ni u kojem slučajunije nešto što načelo uzročnosti za!tijeva. ;a takvo šta ne mo)e se naći ni


19/151

argument, usljed toga što je domet znanstveni! eksperimenata ograničenna okvir prirodni! pojava i kao takvi oni posredstvom eksperimentalni!instrumenata nikada ne mogu dokazati postojanje ili nepostojanjemetaJzički! pojava niti dokazati da one nisu izvor uticaja."to se tiče stava da se mud)ize deJniraju kao obaviještenost o

nespoznatim uzrocima, to također nije ispravno, jer ukoliko je taobaviještenost došla uobičajenim načinom, ne razlikuje se od ostali!uobičajeni! pojava i ni u kojem slučaju ne mo)e se smatrati nadnaravnom.Ukoliko je spomenuta obaviještenost nastala na neuobičajen način, bit ćenadnaravna, i u slučaju da se dogodila posebnom dozvolom #o)ijom i kaoargument istinitosti poslanstva, računat će se kao jedna vrstanadnaravnosti 3znanstvena nadnaravnost4, poput obaviještenosti !azretisaa, a.s., o tome čime se određeni ljudi !rane i šta gomilaju u svojimkućama, što je bila jedna od njegovi! mud)iza. Međutim, mud)iza se nemo)e ograničiti na ovaj segment, a da se poreknu drugi njeni segmenti. 0akraju, ostaje da se zapitamo kakva je razlika između ove pojave i ostali!nadnaravni! pojava u vezi s načelom uzročnosti.

8ruQi 9riQovor

#o)iji zakon je tako ustanovljen da se svaka pojava dešava na posebannačin. U skladu s časnim ajetima, #o)iji se zakoni odnosno sunneti nemijenjaju. ;a!valjujući tome, nadnaravna dešavanja koja se tiču promjenei mijenjanja #o)ijeg zakona zanijekana su ovim i ovakvim ajetima.Ovaj prigovor sličan je pret!odnom, s tom razlikom da se u pret!odnom

koristio racionalni dokaz, dok se ovdje poslu)ilo kur+anskim ajetima.Odgovor je da je ograničavanje uzroka pojava na uobičajene uzroke ipredstavljanje tog ograničavanja nepromjenljivim #o)ijim zakonomneutemeljena tvrdnja i slična je tome da neko počne tvrditi kako jeograničenost toplote na vatru jedan od nepromjenljivi! #o)iji! zakona.%red ovakvom tvrdnjom mo)e se kazati da brojni uzroci različiti! vrsta zarazličite vrste posljedica te dolazak neuobičajeni! uzroka na mjestouobičajeni! uzroka jeste stvar koja je u svijetu uvijek postojala, te je otudatreba računati jednim od #o)iji! zakona, a ograničavanje uzroka isključivona obične uzroke treba smatrati izmjenom ti! zakona, što se u kur+anskim

ajetima poriče.U svakom slučaju, tumačenje ajeta koji govore o nijekanju promjena iizmjena u #o)ijim zakonima na način da to znači da su obični uzrocinezamjenljivi i smatranje nezamjenljivosti ti! obični! uzroka jednim od ti!nepromjenljivi! zakona jeste neosnovan i neargumentiran komentar."taviše, veliki broj ajeta koji govore o dešavanju mud)iza predstavljajučvrst argument za neispravnost ovakvi! tumačenja. spravno tumačenjenavedeni! ajeta treba potra)iti u teDsirskim knjigama, a ovdje samopovršno objašnjavamo kako ti ajeti ukazuju na poricanje odvajanjaposljedice od uzroka, a ni u kojem slučaju ne poriču brojnost uzroka nidolazak neuobičajenog uzroka na mjesto uobičajenog. Mo)da bi se moglo

kazati da je sigurna poruka ovi! ajeta to da neuobičajeni uzroci i činiociimaju svoje učinke.

N


20/151

Orei 9riQovor

U *ur+anu nalazimo da su ljudi više puta tra)ili od %oslanika islama da im

poka)e neku mud)izu, ali se on suzdr)ao od odgovora na te za!tjeve.Ukoliko je pokazivanje mud)iza put potvrđivanja poslanstva, zašto se%oslanik nije koristio tim putem=

U odgovoru ka)emo da su ti za!tjevi da se učini mud)iza uslijedili nakonšto je argument upotpunjen i zadovoljen te nakon što je njegovoposlanstvo dokazano putem sve tri metode 3kriteriji istinitosti, nagovještajpret!odnog poslanika i pokazivanje mud)ize4. 0akon toga, za!tjevi ljudi bilisu utemeljeni na tvrdoglavosti i inadu ili na nekim drugim povodima, asvakako nisu bili vođeni namjerom da otkriju istinu, te #o)ija mudrost nijeiziskivala odgovor na takvu vrstu za!tjeva.

ilj pokazivanja mud)ize kao izuzetka u ustrojstvu koje vlada Objektivnimsvijetom, koje se ponekad dešavalo kao odgovor jer su to ljudi tra)ili Cpoput !azreti $ali!ove kamile C a nekada po sebi C poput mud)iza !azretisaa, a.s. C bio je predstavljanje poslanika i upotpunjavanje dokaza protivljudi. Rakle, namjera nije prinuditi na pri!vatanje poslaničkog poziva te napredavanje i prisilno pokoravanje pred njima. sto tako, namjera nije bila niosigurati način za zabavu ili pak za kršenje sistema uobičajeni! uzročno@posljedični! veza. Ovakav cilj ne iziskuje da se potvrdno odgovori na svakiza!tjev, štaviše, udovoljavanje nekim za!tjevima bilo bi suprotno mudrostii postizanju )eljenog cilja, poput za!tjeva da se učine neke stvari koje bipredstavljale zatvaranje puta slobodnog izbora, i na taj bi način ljudi bilipod pritiskom kada je riječ o pri!vatanju poslaničkog poziva, ili za!tjevakoji su odraz inada, tvrdoglavosti ili neki! drugi! pobuda, što svakako nepredstavlja tra)enje istine. Usljed toga, s jedne bi strane pokazivanjemud)ize predstavljalo umanjivanje njenog značaja i ljudi bi prisustvovalitakvim događajima iz zabave ili bi se okupljali oko poslanika da bi ostvarilineke svoje interese. $ druge strane, bio bi zatvoren put ispita i slobodnogizbora, a ljudi bi bili prisiljeni i slijedili bi poslanike pod uticajem činilacapritiska. Obje ove mogućnosti suprotne su mudrosti i svrsi pokazivanjamud)iza. 0a drugim mjestima i u drugim prilikama, u slučajevima kada jemudrost #o)ija iziskivala da se odgovori na za!tjeve ljudi, to bi se i

dešavalo, kao što je naš %oslanik pokazao veliki broj mud)iza, od koji! jeznatan dio prenesen putem predaja. 0a čelu svi! njegovi! mud)iza nalazise vječna mud)iza, časni *ur+an.

etvrti 9riQovor

*ada se uzme u obzir da je mud)iza uvjetovana posebnom #o)ijomdozvolom, ona kao takva mo)e biti pokazatelj postojanja posebne vezeizmeđu #oga i donosioca te mud)ize iz jednostavnog razloga jer je taposebna dozvola data upravo njemu. Rrugim riječima, $voj posao je

predao u poslanikovu ruku i omogućio da se on dogodi kroz njegovu volju.Međutim, racionalna neop!odnost ove vrste povezanosti ne nameće

7K


21/151

mogućnost da postoji neka druga veza između #oga i donosioca mud)ize,kao što je slanje i prijem Objave. Rakle, mud)iza se ne mo)e pri!vatiti kaoracionalni dokaz ispravnosti tvrdnje da je njen donosilac poslanik, već se tatvrdnja najviše mo)e pri!vatiti kao argument koji ima snagu vjerovatnoće ikoji je dijalektički dokaz.

Odgovor je da nadnaravno djelo C bez obzira što je od #oga C samo po sebine ukazuje na postojanje veze s Objavom, te s tog aspekta keramete#o)iji! evlija ne mo)emo uzeti kao dokaz da su oni poslanici. Međutim, migovorimo o nekome ko tvrdi da je poslanik i pokazuje mud)izu kao znakistinitosti svoje tvrdnje. Ukoliko bi neko la)no tvrdio da je poslanik, na tajnačin bi počinio najveći i najgori grije! koji će uzrokovati najgore smutnjena Ovom svijetu i na #udućem svijetu C te on kao takav nikada ne bi imaopodobnost za takvu vrstu odnosa sa Uzvišenim #ogom. #o)ija mudrost nebi za!tijevala davanje moći činjenja mud)ize takvom čovjeku, jer bi to biopovod zavođenja ljudi.

Mo)emo zaključiti da razum sasvim jasno poima da čovjek podesan zaposebnu vrstu veze s #ogom i podesan da mu se daruje moć pokazivanjamud)ize jeste onaj koji nije izdao svoga Bospodara i koji nije pripremiopovode zavođenja i vječne nesreće ljudi.Rakle, donošenje mud)ize je siguran racionalni dokaz ispravnosti tvrdnje oposlanstvu.

7


22/151

fadnaravno djeSo m Tudhiza

77


23/151

fačini dokazivanja 9osSanstva

#itno pitanje je na koji se način ljudima mo)e dokazati istinitost tvrdnjistvarnog poslanika, odnosno neistinitost tvrdnji čovjeka koji se la)nopredstavlja poslanikom.#ez sumnje, ako je jedan čovjek prestupnik i zaprljan grijesima čijuru)noću i razum poima, on kao takav neće biti potvrđen niti mu se mo)evjerovati. La)nost njegovi! tvrdnji mo)e biti dokazana uzevši u obzir uvjetbezgrješnosti kod poslanika, posebno ako takav poziva nečemu što jesuprotstavljeno razumu i čovjekovoj prirodi, ili ako u njegovim riječima

postoji protivrječje.$ druge strane, moguće je da dobra prošlost pojedinca bude povod da ljudikoji nemaju zli! namjera budu sigurni da govori istinu, posebno ako irazum potvrdi ispravnost sadr)aja njegovog poziva. (akođer, moguće jenečije poslanstvo dokazati nagovještajem i predstavljanjem od stranepret!odnog poslanika, tako da za ljude koji tra)e istinu ne ostane mjestasumnji.Međutim, ako ljudi ne budu posjedovali sigurna mjerila te ako im od drugi!poslanika nije stigla nikakva vijest ili potvrda, sasvim je prirodno da imajupotrebu za nekim drugim sredstvom kako bi mogli potvrditi poslanstvo.Uzvišeni #og na osnovu svoje neizmjerne mudrosti otvara ovaj put i dajeposlanicima nadnaravna djela 3mud)ize4 koja su pokazatelji istinitostinji!ovog poziva. ;ato i! je nazvao znakovima 3ajetima4.Rakle, mo)e se zaključiti da se istinitost poziva pravog poslanika mo)edokazati na tri načina. %utem sigurni! mjerila, kakva su istinitost i ispravnost, zatimneodstupanja od %ravog puta i pravednosti u )ivotu. Međutim, ovo va)i zaposlanike koji su dugo vremena )ivjeli među ljudima, pri čemu sepodrazumijeva da je nji!ova narav poznata ljudima. :li ako se poslanstvodogodi u ranoj mladosti i prije negoli ljudi prepoznaju poslanikovu čvrstunarav i ličnost, istinitost poziva ne mo)emo dokazati ovakvim mjerilima.

7. %redstavljanje od strane pret!odnog poslanika ili poslanikasavremenika. Ovaj način vrijedi za one ljude koji su već pri!vatili drugog

78


24/151

poslanika i do koji! su stigle njegove najave i potvrde, a svakako ne vrijediza prvog poslanika.8. %utem pokazivanja nadnaravnog djela koje mo)e imati širok i općiuticaj i djelotvornost.

8epniranje Tudhize

Mud)iza je nadnaravno djelo koje #o)ijom voljom vrši čovjek koji tvrdi da jeposlanik i pokazatelj je istinitosti njegove tvrdnje.*ao što primjećujete, deJnicija u sebi sadr)i tri odrednicea4 postoje nadnaravne pojave koje se ne dešavaju posredstvom obični! iuobičajeni! činilacab4 neka od ti! nadnaravni! djela poslanici vrše s posebnom dozvolomUzvišenog :lla!ac4 takvo nadnaravno djelo mo)e biti znakom istinitosti tvrdnje oposlanstvu, a u tom slučaju označava se terminom mud)iza.$ada ćemo objasniti ove tri odrednice.

fadnaravne 9ojave

%ojave koje nastaju na Ovom svijetu prete)no nastaju putem uzroka koji semogu spoznati posredstvom različiti! eksperimenata. (akve su gotovo sveJzikalne, !emijske, biološke i psi!ičke pojave. Međutim, u manjem brojuslučajeva pojave se dešavaju na drugi način i ne mogu se svi uzroci i

činioci spoznati putem empirijski! ogleda. %ostoje svjedoci koji pokazujuda je za pojavu takvi! stvari uticajan određeni broj drugačiji! činilaca,poput zapanjujući! djela koja čine jogini, a stručnjaci različiti! znanstveni!disciplina svjedoče da se takva djela ne dešavaju na temelju zakonaempirijski! znanosti. (akve pojave nazivamo nadnaravnim.

gohanske nadnaravnosti

0adnaravne pojave moguće je podijeliti u dvije opće skupine. &ednu činepojave koje nemaju obične, poznate uzroke, ali ipak ti neuobičajeni uzroci

manje ili više mogu da budu na raspolaganju ljudima i mogu se stećiputem posebni! programa i vje)bi, poput djela koja obavljaju jogini. Rruguskupinu čine nadnaravna djela čije dešavanje je u vezi sa posebnom#o)ijom dozvolom. Plast nad takvim mogućnostima ne daje se u ruke ljudikoji nemaju vezu sa #ogom, pa otuda ova vrsta djela ima dvije osobenosti.%rvo, ne mo)e se ni naučiti ni podučiti. Rrugo, ne potpada pod uticaj jačesile i ne mo)e biti nadjačana drugim činiocima. Ovakve nadnaravnostipripadaju isključivo skupini odabrani! #o)iji! robova i nikada nedospijevaju u ruke zalutali! i zabludjeli!. Međutim, nisu strogo ograničenena poslanike, već nekada i ostali #ogu bliski robovi, evlije, mogu dobiti

takve moći, ali i! teološkom terminologijom ne mo)emo nazvatimud)izom, nego obično djela ovakve prirode koja obavljaju ljudi koji nisuposlanici nazivamo kerametima, kao što, uostalom, znanja koja nisu iz

7>


25/151

skupine prirodni! i uobičajeni! znanja ne ograničavamo samo na Objavukoja se spušta i vjerovjesništvo koje se daje poslanicima, pa kada ovakvaznanja budu data ljudima koji nisu poslanici, nazivamo i! il!6m i ta!dTs, tj.nada!nuće i posebna vrsta du!ovnog razgovora sa bićima kao što sumeleci.

(ragom ovog objašnjenja postalo je jasno na koji način razaznati i napravitirazliku između nadnaravnosti koja je #o)anske i one nebo)anske naravi.Rrugim riječima, ukoliko se obavljanje neokg takvog djela mo)e naučiti ipoučiti, ili ga pak neki drugi činilac mo)e spriječiti ili zaustaviti i izbrisatinjegove uticaje, u tom slučaju nije riječ o #o)anskim mud)izama. 0a istinačin predanost lošim djelima, uvjerenju i moralu mo)e biti drugipokazatelj da ne postoji veza između čovjeka i #oga te da je tada riječ ošejtanskom ili neDsanskom djelu.Ovdje je pogodno mjesto da uka)emo na jednu va)nu činjenicu, a to je daUzvišenog :lla!a mo)emo smatrati vršiocem #o)anski! nadnaravni! djela3pored uloge vršioca koju ima u vezi sa svim stvorenjima, između ostalog iu vezi sa običnim pojavama4 usljed toga što je nji!ovo ozbiljenjeuvjetovano posebnom #o)ijom dozvolom. zmeđu ova dva odnosa nemanikakvog sukoba niti oprečnosti zbog toga što je djelatništvo #o)ije na vr!uvertikalnog poretka u kojem se nalazi i djelatništvo ljudi.

Psoqenosti 9osSanički Tudhiza

0aredna napomena u vezi sa poslaničkom mud)izom jeste to da je onaznak istinitosti tvrdnje o poslanstvu. ;ato se nadnaravno djelo posebnomteološkom terminologijom naziva mud)iza, jer ono, pored toga što sedešava uz posebnu dozvolu #o)iju, također se događa kao dokaz da jedotični poslanik zbilja poslanik. :ko malo proširimo opseg ovog pojma, onmo)e obu!vatati i nadnaravnosti koje se događaju kao dokaz istinitostiimameta. (ako termin keramet postaje svojstven isključivo ostalim vrstama#o)anski! nadnaravni! djela koja čine #o)ije evlije, nasuprotnadnaravnostima koje se ve)u za neDsanske i šejtanske moći, poput si!ra,čarolije i djela koja čine jogini. (akva se djela mogu i poučavati i učiti, kaošto mogu biti i nadjačana većom snagom. Obično se mo)e prepoznati dato nisu djela #o)anske naravi time što nji!ovi vršioci imaju iskvarenouvjerenje i moral.

%ojedinost na koju moramo obratiti pa)nju jeste činjenica da ono štoposlanička mud)iza izravno dokazuje jeste istinitost tvrdnje da je riječ oposlanicima, ali ispravnost sadr)aja poslanice i neop!odnost pokoravanjanaređenjima koja oni dostavljaju dokazuje se posredno. Rrugim riječima,poslanstvo se potvrđuje racionalnim dokazom, a legitimnost sadr)inenji!ovog poslanstva potvrđuje se dogmatskim argumentima.

7?


26/151

9ješavanje prigovora o bezgrješnosti poslanika

*ada je riječ o bezgrješnosti poslanika, upućuje se nekoliko prigovora, nakoje će sada biti dat odgovor.

rvi 9riQovor

Ukoliko je Uzvišeni #og poslanike dr)ao čistim od činjenja grije!a, štopredstavlja jamstvo za obavljanje du)nosti koje su im povjerene, u tomslučaju ne mo)e se ustvrditi odlika ni vrijednost nji!ove slobodne volje,tako da neće postojati zasluga da budu nagrađeni za izvršenje obaveza i

7A


27/151

klonjenje od grije!a. &er, da je #og bilo kojeg drugog čovjeka dr)ao čistimod grije!a, i on bi bio poput nji!.

PdQovor

9iječ je o tome da biti bezgrješan ne znači biti prisiljen da se obavljajudu)nosti i uste)e od grije!a. (akođer, to što je #og nji!ov čuvar i zaštitnikne znači da djela ne pripadaju lično njima, jer iako se sve pojave na krajupripisuju stvaralačkoj volji #o)ijoj, onda kada postoji posebno objašnjenjeod strane #oga pripisivanje djela #ogu je naglašenije. ;apravo, volja #o)ijanalazi se na vr!u vertikalnog poretka u kojem se nalazi i čovjekova volja, anije u istoj ravni, niti je njena zamjena.%osebna #o)ija naklonost usmjerena prema bezgrješnima je poput ostali!povoda i uvjeta i posebni! mogućnosti koje se pru)aju posebnimpojedincima i koje kao takve teret nji!ove odgovornosti čine te)im, te naisti način kako im se povećava nagrada za djela, povećava se i kazna zasuprotstavljanje. 0a taj se način uspostavlja ravnote)a između nagrade ikazne. 0aravno bezgrješan čovjek će praviti dobar izbor te neće zaslu)itikaznu. $lične ovoj ravnote)i su posebne blagodati vezane za sve one ljudekojima bivaju date, kao što učenjaci i potomci %oslanikove porodice imajute)u odgovornost, i kako god im je nagrada za dobra djela veća, kazna zagrije! C pod pretpostavkom da ga učine C također je veća. Upravo iz ovograzloga, onome ko bude imao veći du!ovni stepen opasnost od pada jeveća i stra! od poklizavanja je jači.

8ruQi 9riQovor

Bledajući dove koje se prenose od %oslanika i ostali! bezgrješni! mo)emovidjeti kako oni sami sebe nazivaju grješnicima, tra)e oprost za svojegrije!e, pa kako i! uz takvo lično priznanje mo)emo smatrati bezgrješnimljudima=

PdQovor

#ezgrješni ljudi se uz različitost stepena nalaze na vr!uncu savršenstva i

bliskosti Bospodaru. *ao takvi, oni sebe dr)e obaveznim da obavljajudu)nosti koje su iznad du)nosti ostali! ljudi. "taviše, oni bi svaku pa)njuusmjerenu nekom drugom, a ne nji!ovom Bospodaru i voljenom, smatralivelikim grije!om. Otuda idu u smjeru tra)enja oprosta i pokajanja. Peć jeukazano da se sintagmom 1bezgrješnost poslanika2 ne misli na sačuvanostod činjenja bilo kojeg djela koje se na neki način mo)e nazvati grije!om,već se misli na sačuvanost od suprotstavljanja du)nostima ili činjenjašerijatski! zabrana.

Orei 9riQovor

U jednom od kur+anski! dokaza u vezi sa bezgrješnošću poslanika ka)e seda su oni muhles8n, tj. pročišćeni i da šejtan nema nade da i! mo)e

7


28/151

zavesti, međutim, u isto vrijeme se u *ur+anu spominje kako šejtan djelujei prema poslanicima. zmeđu ostalog, u 7. ajetu sure :QraD ka)e se

V W X Y Z [ \ ] ̂ _ [ à bc d e] f [ g[ h [ i[ j [ k ] h [ lm [ n [ od lp [ q ] r Y \^ b d c d X Y X [ s W t ]e[ u [ v[ w[ x yX W g[ le[

O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne !avede šejtan kao što je roditeljevaše i! #enneta i!veo.

Ovdje se zavođenje !azreti :dema i . ajetu sure $ad prenose se riječi !azretiIjjuba

z{ |̂ [ }[ ~[ • { € ] X d gW od lp [ q ] r Y \^ y [ X W Y [̀ y‚ a h [ ƒ d gY „[ …w[ l‚ [ †] ‡ W

ada je ospodaru svome !avapio9 :4ejtan me na !lo navra"a i misli la#nemi uliva;.ajeta iz sure $ad tiče, to je ukazivanje na muke i nevolje koji su od šejtanabili upućeni !azreti Ijjubu, a uopće ne ukazuje ni na kakvu vrstusuprotstavljanja #o)ijim naredbama ili zabranama. ?7. ajet sure


29/151

Ovaj prigovor dovodi se u spregu sa sljedećim kur+anskim ajetima. U 7.ajetu sure (a@


30/151

š [ Ž d fq d \ W l‚ [ › ] n W [ \ W| [ n [

Mi poučismo 3usu(a da tako varku i!vede. U svakom slučaju, ovakva vrstala)i nije grije! i ne suprotstavlja se bezgrješnosti.

esti 9riQovor

Ovaj prigovor vezan je za događaj !azreti Musaa, a.s., u kojem on ubija jednog *opta koji je bio u sukobu sa jednim od zraelćana, i upravo zbogtoga Musa bje)i iz Igipta. *ada ga :lla! šalje da pozove Garaona, onodgovara

oW f d s d ‰ ]e[ oh [ œ d lk [

[ ˆ [ • “ ‚†[ y Y [ }[ b ] — d \ [ ~[

...A !a njih sam ja kriv, pa se plašim da me ne ubiju. 0akon toga, pošto muGaraon prigovara za učinjeno ubistvo, on mu ka)e

_ [ q\ a lž Y \^ _ [ Ẁ l‚ [ h [ ~[ †̂Ÿ ‡ W l— [ s d ] [ ˆ [

=činio sam to tada u stanju neupu"enosti.

%ostavlja se pitanje kako pomiriti ovaj događaj sa bezgrješnošću poslanikačak i prije poslanstva.

PdQovor

*ao prvo, ubistvo *opta nije bilo namjerno, već se dogodilo kao posljedicaudarca pesnicom. Rrugo, riječi C a za nji! sam ja kriv ili grješan C ukazujuda ga Daraon i njegovi smatraju ubicom i grješnikom i zbog toga se plaši dane izvrše odmazdu nad njim. (reće, riječi u stanju neupućenosti suizrečene da bi se umilio Garaonu i njegovima, u smislu &asno mi je da samtada bio neupućen i nisam znao šta se sve mo)e dogoditi poslije toga. U

svakom slučaju, ne upućuju na suprotstavljanje !azreti Musaa, a.s.,#o)ijem naređenju i obavezi.

edTi 9riQovor

Ovaj prigovor se dotiče N>. ajeta sure &unus u kojem su našem dragom%oslaniku upućene sljedeće riječi

8K


31/151


32/151

8eveti 9riQovor

$ljedeći prigovor tiče se događaja kada %oslanik treba o)eniti )enu s kojomse razveo njegov posinak ;ejd, pa se ka)e

-d lr [ ® ] Š [ oh [ ¡ ¢ ¯ [ h [ ƒ d \̂ ~[ ° [ lX Y \^ yr [ ® ] Š [ ~[

5judi si se bojao, a preče je da se Allaha bojiš. *ako pomiriti ove riječi sa%oslanikovom bezgrješnošću=

PdQovor

%oslanik, s.a.v.a., je imao stra! da će ljudi usljed slabog vjerovanja ovajpotez C koji je trebao biti izvršen po :lla!ovoj naredbi da bi se pogazio

neispravan neznabo)ački običaj izjednačavanja posvojenog sina sabiološkim C smatrati %oslanikovom voljom i da će to uzrokovati da napustevjeru. Uzvišeni mu u ovom časnom ajetu daje do znanja da je koristiskorjenjivanja pogrešnog običaja va)nija te da je prikladnije imati stra! odsuprotstavljanja #o)ijoj volji koja se maniDestira u %oslanikovoj borbi sapogrešnim uvjerenjem. Rakle, ovaj ajet ni u kojem slučaju ne kori nitikritizira %oslanika.

8eseti 9riQovor

Ovaj prigovor vezan je za mjesta na kojima časni *ur+an kori %oslanika,poput prilike kada je on dozvolio nekima da ne učestvuju u borbi, o čemuse ka)e

b ] — d \ [ ª [ ‚†Wh [ b [ \ W [ X}[ ƒ d \̂ lt [}[

&eka ti Allah oprosti što si im do!volio... U vezi sa zabranjivanjem neki!dozvoljeni! stvari sebi da bi zadovoljio neke od svoji! supruga ka)e se

[ ¦ W ~̂[ ± ] h [ ²[ l³ [ j ] [̀ y¬ W s [ Œ ] Š [ [ \ [ ƒ d \̂ – Y ¯ [ h [ l̀[ vd j a £ [ Š d b [ \ W y ¢ Œ W X Y \^ l— [ e¢ h [ le[

O >jerovjesniče, !ašto sebi uskra"uješ ono što ti je Allah do!volio ? unastojanju da #ene svoje !adovoljiš@ 0a koji način ovi prijekori mogu biti uskladu s njegovom bezgrješnošću=

PdQovor

Ovakve vrste obraćanja ustvari predstavljaju po!valu u kaluDu kritike, aukazuju na veličinu %oslanikove blagosti i bri)nosti, koja je išla do te mjereda čak ni licemjere ni one s bolesnim srcima nije !tio ostaviti bez nade inije otkrivao nji!ove tajne. (akođer, davao je prednost zadovoljstvu svoji!

87


33/151

supruga nad svojim pro!tjevima, usljed čega je dozvoljeno djelo zakletvomsebi činio zabranjenim. Rakle on nije mijenjao #o)iju odredbu, niti je onošto je dozvoljeno zabranjivao ljudima.Ustvari, ovi su ajeti u jednom pogledu slični ajetima koji ukazuju na njegovizuzetni napor i brigu da nevjernici budu upućeni

_ [ qX W Ẁ ˜ ] d̀ f̂‚ d fc d e[ u Y h [ [ [ t ]‚ Y ́ “ k W lg[ [ Y [ \ [

/ar "eš ti sebe uništiti !ato što ovi ne"e da postanu vjernici@ li ajetimakoji ukazuju na podnošenje velikog napora na putu ibadeta #ogu, poputajet6

ƒµ y‰ [r ] s [ \ W o[ xj ] ‰ d\ ] ̂ [ q ] [ }[ lX [ \ ] ¨ [ ‚h [ l̀[

6a%ha. &e objavismo ti ur*an da se mučiš. Ovi primjeri u svakom slučajunisu u oprečnosti sa njegovom bezgrješnošću.

88


34/151

Rokazi bezgrješnosti poslanika

Pjerovanje u bezgrješnost poslanika kada je riječ i o namjernim i onenamjernim grijesima jedno je od jasni! i poznati! šiijski! uvjerenjakojem su čisti imami podučili svoje sljedbenike. ;a odbranu ovog uvjerenjas protivnicima su se raspravljali iznoseći različite dokaze. &edan odnajpoznatiji! dokaza jeste onaj koji je naveo mam 9ida a.s., a koji jezabilje)en u !adiskim zbirkama."to se tiče zaborava i ne!ata u običnim poslovima, to je tema o kojojpostoje različiti stavovi, pa čak i !adisi preneseni od I!li@bejta u sebi

sadr)e neke razlike po tom pitanju. pak, samo ovo se ne mo)e ubrojati u jedno od neop!odni! vjerovanja. :rgumenti poslaničke bezgrješnosti dijelese u dvije kategorije racionalne i one iz sveti! tekstova.

aionaSni arQuTenti 9osSaničke qezQrješnosti

%rvi racionalni argument neop!odnosti sačuvanosti poslanika od činjenjagrije!a ogleda se u osnovnoj svrsi slanja poslanika, tj. upućivanju ljudiprema zbiljama i obavezama koje je Uzvišeni #og odredio ljudima. Oni su#o)iji predstavnici među ljudima, koji trebaju ostale ljude uputiti %ravom

putu. Ukoliko se kao takvi predstavnici i izaslanici ne budu pridr)avali#o)iji! naredbi, pa sami budu postupali suprotno od sadr)aja poslanicekoju dostavljaju ljudima, ljudi bi nji!ove riječi vidjeli suprotnim odponašanja te više ne bi mogli da se pouzdaju u nji!ove riječi. 0a kraju, ciljnji!ovog slanja ne bi bio u potpunosti ostvaren. Rakle, #o)ija dobrota imudrost iziskuju da poslanici budu čisti i bezgrješni do te mjere da nepočine nepodesno djelo čak ni iz zaborava ili ne!otice, kako ljudi ne bipomislili da je ne!at ili zaborav opravdanje za činjenje grije!a.

Rrugi racionalni argument poslaničke bezgrješnosti le)i u činjenici da suoni, pored du)nosti da dostave sadr)aj Objave ljudima i da im poka)u %raviput, također zadu)eni da rade na moralnom usavršavanju i izgradnji ti!

8>

http://www.mullasadra.ba/poslanstvo/item/911-govor-o-bezgresnosti-poslanika-a-shttp://www.mullasadra.ba/poslanstvo/item/911-govor-o-bezgresnosti-poslanika-a-shttp://www.mullasadra.ba/poslanstvo/item/911-govor-o-bezgresnosti-poslanika-a-s


35/151

ljudi, tako da će pojedince koji su za to spremni voditi do posljednji!stepena ljudskog savršenstva. Rrugim riječima, osim obaveze podučavanjai pokazivanja puta, obavezni su odgajati i predvoditi, i to sveobu!vatnimodgojem koji obu!vata i najspremnije i najdarovitije pojedince društva.

(akav polo)aj i du)nost za!tijevaju ličnost koja će biti na najuzvišenijem

stepenu ljudskog savršenstva koja će posjedovati najsavršenije ustaljenodu!ovno svojstvo, odnosno ustaljeno svojstvo bezgrješnosti.%ored svega toga, uloga odgajatelja daleko je va)nija od uloge onoga kojigovori. ;ato riječi čovjeka koji u ponašanju bude imao nedostatke ipropuste neće imati po)eljne učinke. Rakle, svr!a slanja poslanika odstrane Uzvišenog moći će biti u potpunosti postignuta tek kada oni buduimuni na svaku vrstu posrtaja i u riječima i u djelima.

rQuTenti iz sveti tekstova o 9osSaničkoj qezQrješnosti

'asni *ur+an jednu skupinu naziva ljudima koje je #og učinio iskrenim3muhles4, koji su takvi da čak ni blis 3šejtan4 ne pola)e nikakve nade u toda će i! zavesti. U ajetu u kojem se spominje njegova zakletva da će sveljude zavesti, on izuzima skupinu pročišćeni!

_ [ q W m [ ¦ ] h [ b ] — d X Y e[ f W ¶ ] · [ d [ Š W ¨ Y W Œ W ˆ [ [ l‘ [ _ [ q€ W [ ® ] m d \ ] ̂ b d — d X ] Ẁ ¤ [ w[ lŒ [ }W u Y ‡ W

1$ tako mi dostojanstva 6voga,< reče, :sigurno "u ih sve na stranputicunavesti, osim 6vojih meu njima robova pročiš"enih;2

#ez ikakve sumnje, to što blis nema nade da će i! zavesti jeste zbog togašto su oni zaštićeni od zavođenja i zaprljanosti grije!om, jer njegovoneprijateljstvo obu!vata i nji!, i u slučaju da postoji kakva mogućnost dato izvede, sasvim sigurno da se ne bi ustručavao od zavođenja ljudi.Usljed toga, naziv onaj kojeg je #og učinio iskrenim bit će jednaknazivu ma1sūm, tj. bezgrješan. #ez obzira što nemamo dokaza da je ovajatribut svojstven izričito poslanicima, ipak, bez ikakve sumnje, odnosi se ina nji!. Upravo *ur+an određeni broj poslanika navodi kao iskrene u >?. i>A. ajetu sure $ad

„Wl€ [ g] · ] [ ^ ~[ …› W e] · ] [ ^ y\ W ~] h d z[ f‰ d ] e[ ~[ ̧[ l£ [ Ž ] ‡ W ~[ b [ q”W ĵ [ g] ‡ l‚ [ w[ lŒ [ }W j ] n d †] ̂ ~[ „W ›̂ Y \^ …j [ n ] †W V { € [ \ Wl® [ gW b”d lX [ € ] [ k ] h [ l‚ Y ‡ W

) sjeti se robova &aših )brahima i )shaka i 3akuba, sve u vjeri čvrstih idalekovidnih. Mi ih učinismo iskrenim da se sje"aju svijeta Onog. li pak ?.ajet sure Merjem

lq ¹ Œ W ‚ Y u Ÿ fŽ d „[ o[ ln [ ~[ l€ Ÿ [ ® ] d̀ o[ ln [ ƒ d ‚ Y ‡ W yŽ [ f̀d zW ls [ c W \ ] ̂ yˆ W j ] n d †] ̂ ~[

) spomeni u nji!i Musaa; On je bio pročiš"en i bio je poslanik, vjerovjesnik .

8?


36/151

9azlog očuvanosti od grije!a !azreti &usuDa a.s., koji se bijaše našao unajte)im okolnostima i uvjetima pripremljenim za grije! i griješenje, nalazise također u pojmu muhles, tako da se u 7>. ajetu sure &usuD ka)e

_ [ q€ W [ ® ] m d \ ] ̂ l‚ [ wWlŒ [ }W _ ] Ẁ ƒ d ‚ Y ‡ W ¥ [lr [ £ ] t [\ ] ̂ ~[ ¥ [f ¢ \^ ƒ d X ] }[ œ [ j W € ] X [ \ W [ \ W| [ n [

6ako b8, da odvratimo od njega !lo i blud, !aista je on od &aših pročiš"enihrobova.

*ur+an časni pokoravanje poslanicima bezuvjetno smatra neop!odnim.zmeđu ostalog, u A>. ajetu sure 0isa+ ka)e se

ƒ W \̂ oW†] « W gW º[ lp [ q d \ W u Y ‡ W { fŽ d „Y _̀W lX [ ] Ž [ „] h [ l̀[ ~[

A Mi smo poslali svakog poslanika !ato da bi mu se, prema Allahovomnareenju, pokoravali.

#ezuvjetno pokoravanje poslanicima mo)e biti ispravno samo kada takvopokoravanje znači ujedno i pokoravanje :lla!u, te kada slijeđenjeposlanika ne bude u opreci sa pokoravanjem #ogu, u suprotnom binaređenje da se bezuvjetno pokorava i Uzvišenom #ogu i ljudima koji suizlo)eni griješenju i zastranjenju došlo u stanje protivrječnosti.*ur+an časni polo)aj daje isključivo ljudima koji nisu zaprljani zulmom, tj.nasiljem. U odgovoru na za!tjev !azreti bra!ima a.s., da i njegovepotomke postavi za imame, Uzvišeni ka)e

_ [ qm W \ Wl» Y \^ …› W — ] }[ d lX [ e[ u [

:Obe"anje Moje ne"e obuhvatiti nasilnike.2 3#ekare, 7>4

&asno nam je da je svaki grije! nasilje prema samome sebi, a u kur+anskomrječniku svaki se grješnik naziva zalimom, tj. nasilnikom. Rakle, poslanici,tj. ljudi koji su nosioci poslanstva, od #oga datog polo)aja, čisti su od svake

vrste nasilja i grije!a. iz drugi! ajeta, kao i iz brojni! predaja, također se mo)e stići do zaključkao bezgrješnosti poslanika.

Oajna 9osSaničke qezQrješnosti

(ajna bezgrješnosti na polo)aju pri!vatanja Objave je u tome da u osnoviprimanje Objave spada u primanje u kojem nema mjesta za grešku. 'ovjekkoji posjeduje spremnost da prima Objavu postaje posjednik zbilje znanjakoju nalazi prisutnom u sebi i osvjedočuje se u vezu između Onoga *ojiobjavljuje i Objave, bilo da je melek posrednik ili da ga nema. Rakle, nepostoji mogućnost da čovjek primatelj Objave dođe u stanje sumnje da li jeprimio Objavu ili ne, ili ko mu dostavlja Objavu, ili šta je sadr)aj i poruka

8A


37/151


38/151

#ezgrješnost poslanika

8


39/151

feo9odnost očuvanosti Pqjave

$ obzirom na činjenicu da se obični ljudi ne mogu neposredno koristitiObjavom niti imaju spremnost ni dostojnost da pri!vate #o)iju Objavu C štoukazuje na neop!odnost da im Objava bude dostavljena posredstvomposebni! pojedinaca C postoji li jamac ispravnosti i neizmijenjenosti porukekoja sti)e=

*ako biti siguran da je poslanik ispravno pri!vatio #o)iju Objavu i da ju jeispravno dostavio ljudima= sto tako, ukoliko između #oga i poslanikapostoji neka karika, posredništvo, da li je ona svoj zadatak obavila napotpun i ispravan način, jer Objava mo)e postići svoju svr!u i biti

učinkovita te mo)e nadoknaditi nepotpunost čovjeka znanja samo uslučaju ako je i prilikom pri!vatanja pa sve do predaje ljudima sačuvana odsvake vrste izmjene, bilo namjerne ili nenamjerne=

Ukoliko ne, postojanjem mogućnosti zaborava i greške u jednoj ili višekarika, ili pak namjernom izmjenom u sadr)aju poruke, otvara semogućnost pogreške i neispravnosti u poruci dostavljenoj ljudima i na tajnačin dokida se pouzdanost i povjerenje u nju. 0a koji način se mo)epostići sigurnost u to da je #o)ija Objava do ljudi stigla na ispravan način iočuvana=

Očito je da kada zbilja Objave nije poznata ljudima koji nemaju spremnostda je prime i nisu o njoj obaviješteni, oni kao takvi nemaju načina niti putada nadgledaju ispravnost u posredovanju među karikama kojima se onaprenosi. &edino u slučaju da je sadr)aj poruke u oprečnosti sa sigurnimracionalnim pravilima s!vatit će da u njoj postoji neispravnost. 0aprimjer,ukoliko neko počne tvrditi da mu je od #oga stigla objava da je zdru)ivanjedvije protivrječnosti moguće ili neop!odno, ili da se brojnost, slo)enost ilinestanak mogu pripisati biti #o)ijoj, u tim se slučajevima pomoćuneporecivog i nesumnjivog racionalnog suda mo)e ustvrditi neispravnost ila)nost ovakvi! tvrdnji, ali osnovna potreba za Objavom jeste na onimmjestima i u onim pitanjima gdje razum nema puta da i! potvrdi iliporekne i ne mo)e analizom sadr)aja poruke odrediti njenu ispravnost ili

8N


40/151

la)nost. 0a koji se način u takvim slučajevima mo)e potvrditi ispravnost iočuvanost poruke i njenog sadr)aja od namjerne ili nenamjerne izmjene=

Odgovor je sljedeći *ada se razum usredsrijedi na #o)iju mudrost, ons!vata da mora postojati neki poseban način za spoznaju istina i djelatni!

obaveza. 0a isti način s!vata da #o)ija mudrost nala)e poslaniku da0jegove poruke prenese očuvane i neizmijenjene ljudima u suprotnom,)eljeni cilj ne bi bio postignut.Rrugim riječima, nakon što je postalo jasno da #o)ije poruke moraju preko

jedne ili više karika biti dostavljene ljudima kako bi se ostvarilo svojevoljnousavršavanje i na taj se način ostvarila svr!a #o)anskog stvaranja čovjeka,mora se na osnovu oslanjanja na svojstva savršenstva #o)ijeg ustvrditi dasu te poruke očuvane od namjernog i nenamjernog mijenjanja. Usljed toga,ukoliko #og ne bi !tio da 0jegova poruka stigne neizmijenjena do ljudi, tobi bilo u suprotnosti s 0jegovom mudrošću, što ne dozvoljava 0jegovamudra volja. Ukoliko #og ne bi znao preko koga da $voju poruku preneseljudima, kako bi zdrava i čitava stigla do nji!, to bi bilo u suprotnosti s0jegovim bezgraničnim znanjem. Ukoliko ne bi mogao napraviti izborpotrebni! karika te na taj način $voju poruku sačuvati od šejtanskoguplitanja i napada, to je u suprotnosti sa 0jegovom neograničenom moću.Rakle, s obzirom na okolnost da Uzvišeni :lla! zna sve, ne mo)e sepretpostaviti da je odabrao posrednika za kojeg nije znao da griješi. $obzirom na #o)iju neograničenu moć, ne mo)e se pretpostaviti kako nijemogao $voju Objavu sačuvati od pristupa šejtana i činilaca kao što suzaborav i nemar. sto tako se na koncu, uzevši u obzir #o)iju mudrost, nemo)e pri!vatiti da On nije !tio da očuva $voju poruku od greške.

%rema tome, iz znanja, moći i #o)ije mudrosti proizlazi da On $voju porukunetaknutu i ispravnu dostavi do ljudi i na taj se način dokazuje očuvanostObjave racionalnim dokazom.stim tim načinom dokazuje se zaštićenost meleka ili meleka Objave odpogreške, zaštićenost poslanika na polo)aju pri!vatanja Objave, kao isačuvanost poruke pri dostavljanju ljudima od unošenja bilo kakvepromjene, bilo namjerno, nenamjerno ili iz zaborava.z rečenog postaje jasno kur+ansko isticanje da je melek Objave povjerljiv iu stanju očuvati amanet #o)iji, kao i zaštićenost Objave od šejtanski!upliva, te naposljetku, povjerljivost poslanika i općenito naglašavanje

očuvanosti Objave do trenutka stizanja ljudima.8ruQi 9riTjeri qezQrješnosti

#ezgrješnost koja se na temelju spomenutog dokaza potvrđuje za meleke iposlanike tiče se bezgrješnosti u prijemu i dostavljanju Objave.

Međutim, postoje i drugi oblici bezgrješnosti koji se ne potvrđuju ovimdokazom, a mogu se podijeliti u tri kategorije jedna se tiče bezgrješnostimeleka, jedna bezgrješnosti poslanika i jedna bezgrješnosti određeni!

pojedinaca koji nisu poslanici, poput bezgrješni! imama iz %oslanikoveporodice, !azreti Merjeme, !azreti Gatime, a.s.U vezi sa bezgrješnošću meleka Objave u drugim stvarima mimo prijema i

>K


41/151

dostavljanja Objave mogu se kazati dvije stvari jedna je nji!ovabezgrješnost u onome što nije vezano za prijem i dostavljanje Objave, adruga bezgrješnost ostali! meleka, a što nije vezano za temu Objave,poput meleka koji su zadu)eni za opskrbu, zapisivanje ljudski! djela,uzimanje duša...

O bezgrješnosti poslanika u vezi s onim što se ne tiče dostavljanjaposlanice također se mogu navesti dvije pojave očuvanost od grije!a inamjerne neposlušnosti, te nji!ova očuvanost od zaborava. ste ove dvijepojave mogu biti uzete u obzir kada se govori o bezgrješnim pojedincimakoji nisu poslanici."to se tiče pitanja bezgrješnosti meleka mimo polo)aja pri!vatanja idostavljanja Objave, moguće ga je razriješiti na jedan od racionalni!načina, nakon što se spozna štastvo meleka. Ovdje ćemo se zadovoljitinavođenjem dva kur+anska ajeta koji ukazuju na bezgrješnost meleka.

&edan je 7. ajet sure Inbija+ u kojem se ka)e

o[ f d m [ ] e[ -W j W ]̀ [ gW b”d ~[ W f ] ‰ [\ ] lgW ƒ d ‚ [ f‰ dŒ W ] e[ u [

Oni a ne pretiču govorom i postupaju po &jegovom nareenju. sto tako,A. ajet sure 6ahrim ka)e

o[ ~j d [̀ ˜ ] ed l̀[ o[ f d [ t ]e[ ~[ b ] ”d j [ [̀ h [ l̀[ ƒ [ \̂ o[ f€ d ] e[ u [

oji onome što im Allah !apovjedi nisu neposlušni, i koji ono što im senaredi i!vršavaju.

Ova dva ajeta očito ukazuju na činjenicu da su meleci vrijedni i časnirobovi koji postupaju i rade isključivo u skladu s #o)ijim naredbama i kojinikada ne postupaju suprotno 0jegovim naređenjima, iako je podlo)noraspravi da li se općenitost ajeta tiče svi! meleka, dok se bezgrješnostpojedinaca koji nisu poslanici više odgovara temi imameta.

gezQrješnost 9osSanika

U vezi s tim do koje mjere su poslanici bezgrješni među muslimanimapostoje različiti stavovi. Rvanaestoimamske šiije vjeruju da su poslanici odtrenutka rađanja pa do kraja )ivota čisti od svi! grije!a, i veliki! i mali!, pačak ni iz ne!ata ili zaborava oni ne čine grije!.

0eke skupine muslimana poslanike smatraju čistim samo od veliki!grije!a. 0eki ka)u da su čisti od grije!a samo od trenutka punoljetnosti.

&edni ka)u da su čisti od grije!a od trenutka kada postanu poslanici. ;atim,neki poput


42/151

*ada se ka)e bezgrješnost poslanika ili neki! drugi! pojedinaca, ne mislise samo na nečinjenje grije!a, jer moguće je da i jedan običan čovjek nepočini grije!, posebno ukoliko kratko )ivi.Misli se na to da čovjek ima ustaljenu du!ovnu osobinu da i u najte)imuvjetima bude sačuvan od grije!a, osobinu koja se stiče stalnom i

potpunom obaviještenošću i sviješću o ru)noći grije!a, kao i jakom voljomda se porivi kontroliraju. ;bog toga što se ova osobina ostvaruje posebnom#o)ijom pa)njom i naklonošću, ona se dovodi u vezu s #ogom kaočiniteljem. $asvim je jasno da :lla! neće čovjeka nasilu spriječiti da činigrije!, onemogućivši njegovu slobodnu volju. #ezgrješnost ljudi koji imajupolo)aj poput poslanstva i imameta u drugom značenju se također dovodiu vezu s #ogom, tako što je On (aj *oji jamči nji!ovu bezgrješnost.

$ljedeća va)na činjenica jeste to da je neop!odnost bezgrješnosti svakogpojedinca napuštanje djela koja su mu zabranjena, poput djela koja suzabranjena u svim šerijatima, kao i djela koja su zabranjena šerijatom kojion slijedi. U skladu s tim, bezgrješnost poslanika nije ugro)ena ukoliko onpočini neko djelo koje je za njega u njegovom šerijatu dozvoljeno, a bilo jezabranjeno u pret!odnom zakonu ili pak kasnije postaje zabranjeno.;načenje grije!a od kojeg je bezgrješni čovjek zaštićen podrazumijevadjelo koje se u jeziku vjerskog pravnog sistema naziva !aram, tj.zabranjeno, kao i napuštanje djela koje se jezikom pravnog sistema nazivavad)ib, tj. obavezno. Međutim, riječ grije! i sinonimipoput !enb i 1isjān imaju širu upotrebu, što obu!vata i napuštanje prečeg3terki evl64, tako da činjenje takvi! djela nije u suprotnosti sabezgrješnošću.

'ovjekova potreba za objavom i vjerovjesništvom

>7


43/151

%itanje neop!odnosti slanja poslanika predstavlja temelj poslanstva, amo)e se dokazati argumentom koji sadr)i tri premise.. ilj čovjekovog stvaranja ogleda se u tome da on činjenjem djela natemelju vlastite slobodne volje pređe usavršavajući put u smjeru krajnjegsavršenstva, koje je moguće postići samo prirodnim tokom, to jest

slobodnom voljom i izborom. Rrugim riječima, čovjek je stvoren da biibadetom i pokoravanjem Uzvišenom #ogu stekao potencijal primanja#o)iji! milosti koje su svojstvene savršenim ljudima.Mudra volja #o)ija neposredno se ve)e za savršenstvo i čovjekovu sreću,ali zbog toga što se savršenstvo i ta izuzetno vrijedna sreća mogu postićisamo obavljanjem djela utemeljeni! na slobodnoj volji, čovjekov )ivotniput račva se u dva smjera, kako bi se omogućio izbor. %rirodno da je jedansmjer okrenut prema nesreći i kazni, što je posljedično 3a ne izravno4 uokrilju volje #o)ije.

7. $vjesna volja i mogućnost izbora, pored moći i sposobnosti da izvršidjelo i da pripremi vanjske činioce koji omogućavaju različita djela, tepored postojanja unutrašnje sklonosti prema njima, također imaju potrebuza postojanjem ispravnog prepoznavanja dobri! i loši! djela i pri!vatljivi! inepri!vatljivi! staza. 'ovjek mo)e ostvariti savršenstvo tek kada prepoznai razdvoji svoj cilj i put svjesno i slobodnom voljom, i kada budeobaviješten o opasnostima i nesigurnim mjestima toga puta.Rakle, #o)ija mudrost iziskuje da se čovjeku omogući sredstvo kojim ćemoći ostvariti ovakva prepoznavanja, u suprotnom, bit će poput čovjekakoji je pozvao gosta na ručak u restoran, ali mu nije dao adresu gdje setrebaju naći. &asno je da takvo ponašanje nije u skladu s mudrošću,

štaviše, suprotno je mudrosti i predstavlja nepostizanje )eljenog cilja.8. Obična spoznaja, koja se ostvaruje posredstvom zajedničkogdjelovanja osjetila i razuma, iako ima va)nu ulogu u osiguravanju )ivotni!potreba, nedovoljna je za prepoznavanje usavršavajućeg puta i istinskesreće u svim pojedinačnim i društvenim, materijalnim i du!ovnim,ovosvjetskim i onosvjetskim dimenzijama, te ukoliko ne bi postojao druginačin za otklanjanje ovog nedostatka, u tom slučaju ne bi se ostvario cilj#o)ijeg stvaranja čovjeka.

$ obzirom na tri spomenute premise, sti)emo do zaključka da #o)ija

mudrost iziskuje da se čovjeku podari put koji je nadosjetilan inadracionalan, kako bi on mogao razaznati način usavršavanja svi!aspekata i kako bi ljudi mogli da se njim okoriste neposredno iliposredstvom jednog čovjeka ili više ljudi. (o je put Objave, koji se daje naraspolaganje #o)ijim poslanicima, tako da oni neposredno, a drugiposredstvom nji!, bivaju opskrbljeni svim onim što je potrebno za stizanjedo krajnje sreće i savršenstva.

fedostatnost čovjekovoQ znanjaRa bi ispravan )ivotni put bio prepoznat u svim svojim aspektima, moraju

postati očiti početak i kraj čovjekovog bića, veze koje ima s ostalimbićima, veze koje mo)e imati s ostalim ljudima i ostalim stvorenjima,uticaji koje mogu vršiti različite vrste odnosa na planu sreće ili nesreće.

>8


44/151

(akođer, treba biti odvagana i razmotrena razlika između koristi i štete irazličiti! koristi i zala kako bi postale jasne du)nosti i obaveze milijardiljudski! bića, koja imaju različite tjelesne i psi!ičke odlike i koja )ive urazličitim prirodnim i društvenim uvjetima.Međutim, ne samo da je nemoguće da sva ova pitanja obu!vati nekoliko

ljudi, već ni !iljade specijalizirani! radni! timova u različitim znanstvenimgranama koje se bave proučavanjem čovjeka ne mogu otkriti tolikoslo)ene Dormule i ponuditi i! u obliku napisani! precizni! zakona i propisa,tako da jamče sve pojedinačne i društvene, materijalne i du!ovne,ovosvjetske i onosvjetske koristi svi! ljudi, te da u slučaju sukoba izmeđurazličiti! vrsta interesa, što se često događa, precizno odrede koji od nji!ima prednost.

(ok pravni! i zakonski! kretanja kroz ljudsku povijest najbolji je pokazateljda i pored !iljada godina postojanja istra)ivača i nastojanja brojni!stručnjaka još uvijek nije ostvaren pravni sistem koji bi bio ispravan,cjelovit i sveobu!vatan. 0aprotiv, zakonodavna tijela stalno uviđajunedostatnosti u zakonima koje su sama napravila, te se nalaze u prilici dastalno donose nove odluke o prestanku va)enja određeni! zakona, teusvajanju novi! zakona, amandmana i aneksa na već postojeće zakone,kako bi na taj način nadomjestili nedostatke.0e smijemo zaboraviti da se pri izradi ovi! zakona umnogome koristilo#o)anskim pravom i nebeskim vjerozakonima. (akođer, trebali bismo uzetiu obzir da su sva nastojanja pravnika i zakonodavaca usmjerena naosiguravanje i pokrivanje ovosvjetski! i društveni! koristi, a nikada se nisunastojali baviti pitanjem onosvjetski! koristi, niti vaganjem onosvjetski! iovosvjetski! potreba. Ra su !tjeli poštivati ovaj drugi aspekt, koji je C da se

na zaboravi C najva)niji aspekt, nikada ne bi mogli stići do konačnogrezultata, zato što materijalne i ovosvjetske koristi do određene mjeremogu biti precizirane na temelju praktičnog iskustva, dok du!ovne ionosvjetske koristi ne mogu biti osjetilno iskušane, kao što i! nije mogućeni precizno ocijeniti, niti u slučaju sukoba sa materijalnim i ovosvjetskimkoristima uspostaviti listu vrijednosti i prioriteta.Uzevši u obzir današnje stanje ljudski! zakona, mo)e se odrediti mjeriloučinkovitosti ljudskog znanja u razdoblju od nekoliko !iljada ili stotina!iljada godina unazad i stići do sigurnog zaključka o tome kako je1primitivni2 čovjek na polju određivanja ispravnog puta bio dalekonemoćniji od današnjeg čovjeka.

%od pretpostavkom da je savremeni čovjek svoj uspje! gradio na!iljadugodišnjem iskustvu i da je uspio prirediti ispravan, potpun isveobu!vatan zakonski sistem kojim osigurava i vječnu a!iretsku sreću,ipak ostaje prostora za pitanje *ako je moguće sa #o)ijom mudrošću iciljem stvaranja pomiriti činjenicu da su milijarde ljudi u prošlosti bileprepuštene samima sebi i svome neznanju kroz dugu ljudsku povijest=Mo)emo zaključiti da je cilj stvaranja čovjeka od početka do kraja ostvarivtek kada postoji put koji je nadosjetilan i nadracionalan, a koji slu)i zaspoznaju )ivotni! zbilja i pojedinačni! i zajednički! obaveza. (aj put nijeništa drugo do put Objave.

(reba naglasiti da je sasvim očito da ovaj dokaz za!tijeva da prvi čovjekbude #o)iji poslanik, kako bi pomoću Objave mogao prepoznati ispravannačin )ivota, pa da se cilj njegovog stvaranja ostvari i da ostali ljudi zatim

>>


45/151

preko njega budu upućeni.

Koristi sSanja 9osSanika#o)iji poslanici, pored toga što ukazuju gdje je pravi put za istinskousavršavanje čovjeka, te pored toga što primaju objave i dostavljaju i!

ljudima, imaju i druge va)ne uticaje na čovjekovo usavršavanje, od koji! sunajva)niji sljedeći

. Peliki je broj pitanja koja čovjekov razum mo)e s!vatiti, ali za to jepotrebno ili dos

O poslanstvu.docx

Documents