-
Mandi6 Neboj5aInst i tut za f i lozofi ju i druStvenu
teonjuBeosrad
O POLITIEXOI FILOZOFIJI HANE ARENT
,,Prida o sukobu istine i politike stara je i zamr5ena, i
ni5tase ne moZe postiii uproS6avanjem ili moralnim
denunciranjem.Kroz celu istoriju, oni koji su tragali za istinom i
oni koji su istinukazivali bili su svesni rizika svoga poduhvata;
sve dok nisu dolaziliu sukob sa tokom sveta, oni su izvrgavani
podsmehu, ali onaj kojije prisilio svoje sugradane da ga uzmu
ozbiljno, nastoje6i da ihoslobodi neistine, dovodio je u opasnost
svoj Zivot: ,Ako bi moglida stave ruke na (jednog takvog) doveka
... oni bi ga ubili', kaZePlaton u poslednjoj redenici svoje
alegorije o peiini."
Hana Arent (Hannah Arendt, 1906 - 1975) delom Istina ilai u
politici (naslov originala: Truth and Politics. Political Theoryand
Social Change, David Spitz ed., New York: Atherton Press,1967 , pp.
3-37; ,,Die Lilge in der Politilt' , Wahrheit und Liige inder
Politik, R. Piper & Co. Verlag, Miinchen, 1972),
odnosnoogledima ,,Istina i politikal' i ,,Laganje u politici" (po
prvi put,nakon nemadkog izdanla - Wahrheit und Lilge in der
Politik: ZweiEssays, Piper, Miinchen, 1912 - zajedno objavljenim u
Beogradu,Filip ViSnjie ,1994), predodava problematiku tako blisku
na5ojpolitidkoj i Zivotnoj realnosti. Ovo je njena detvrta
prevedena knjiga(dosad su prevedena dela: O revoluciji, Filip
Vi5nji6, Beograd,l99l; Ljudi u mrainim vremenima, Dedje novine,
Gornji Milano-vac, 1 99 I ; a u Zagrebu: Vita activa , August
Cesarec, 1992) , kojomse joS jednom potvrdila velika
zainteresovanost svih ditaladkihslojeva za delo H. Arent. Vreme u
kome je Livela,izuzetno bogatoi zanimljivo po de5avanjima, ali i
vi5estruko opasno i tegobno,udinilo je da se njeno zanimanje za
politiku, odnosno zanimanjepolitike za njen Zivot, ispreplidu u
neraskidivoj vezi razumevanja idinjenja. Rodena u Nemadkoj, svoje
filozofsko obrazovanje sticalaje kod Jaspersa i Hajdegera
(Heidegger), sve do prinudnog odlaskau Ameriku 1933 , pred
istrebljivadkim naletom nacizma. U Americije ostala do kraja
Livota, predaju6i na ,,Novoj Skoli za dru5tvena
F4D
NOJ
213
-
istraZivanja", i intelektualno i politidki angaZuju6i se u svim
dru-Swenim deSavanjima, pre svega u procesima kojima se
razoblidavaototalitarizam i unapredivao model demokratskih
dru5tava. Ogledisu pisani pod snaZnim dojmom dva dogaclaja koja
njena kritidkasvest nije mogla zaobi1. U periodu (1961-1972)
objavljuje knjiguo Ajhmanu (Eichmann) i Pentagonske dokumente,
odnosno Istori-jate procesa donoienja odluka o politici prema
Vijetnamu u SAD,koje je objavio New York Time, juna 1971.
U ogledu ,,Istina i politika", H. Arent polazi od op5te
usvo-jenog stava da istina i politika predstavljaju antitezu koja
je zaposledicu irnala njihovo razlidito vrednovanje na svim
nivoimazakljudivanja. Sta e su5tina istine, a Sta politike?
Politika posedujemo6, istina nezamen1lvost. Briga za opstanak ili
pravda - demudati prednost? Sve ove diieme nisu samo dileme H.
Arent, nego inizafllozofalije 6e mi5ljenje o tim pitanju izloLiti i
komentarisati.U tom misaonom rasponu, od Kantovog stanovi5ta da se
,,ljudskopravo mora smatrati svetim, bez obzira koliko se Zrtava
zahtevaod postojedih sila..., bez obzira na mogu6ne fizidke
posledice togdina", do Spinozinog - ,,da nijedna drlava nije duZna
dapriznaneki drugi viSi zakon sem svoje bezbednosti" , moLe se
naslutitisva teZina problema i razllka.Istina kao vrednost po sebi,
kojauspostavlja ono Sto jeste, i laZ kao ljudska potreba da se
nadide tajprincip (izmedu ostalog, i kroz politiku), koji kada
postane moralnoneprikosnoven zaista tgroi.ava i sam Zivot,
sukobljbvat 6e se svedok je na delu ,,upro56avanje ili moralno
denunciranje" ovog odno-sa, zakljuduje autorka. Po5to mnenje
(politika) obezbecluje vlast, ane filozofija (istina) - sve je
podredeno mi5ljenju mnenja i nema teistine ko.ju politika nije
spremna negirati da bi iza5la u susret svojimistomi5ljenicima.
Metlutim, iako je ovim do5lo do ,,pomeranja odracionalne istine do
mnenja" odnosno, ,,pomeranja od doveka ujednini do ljudi u
mnoZini", istina joS uvek nije dobila adekvatnuzamenu, ,,niti je ko
moZe stvoriti", mi5ljenje je H. Arent. Istina u
_ nekom obliku ipak mora postojati, pre svega zbog onih koji
laZu,
E naprosto da bi znali da laZu, u suprotnom moglo bi da im se
desi
7 d" podnu govoriti istinu. Politidko uzdizanje ideje
totalitarizma
i (koje je novim tehnidkim dostignudima i politidkim
promenama
8 dobilo novi zamah) na nivo podrazumevajuie ,,slike sveta"
pretiE da kroz ,,organizovano laganje" uni5ti svaku mogudnost
razume-z vanja dru5tvene stvarnosti, da obesmisli delotvomost
ude56a u poli
tidkom Zivotu zajednice, i onemoguii otpor i borbu za pravo
na
214
druga6ije politidko ,,mi5ljenje i delovanje". Politika kao
sudbinaprati doveka od njegovog postanka; sve Sto se dogadalo i 5to
sesprema dogoditi uzrokovano je politidkom voljom - kao
objedi-njujuiom snagom individualnih teZnji. Za politiku je mnenje,
a neistina ili moral, odreclujuii preduslov bilo kakvog politidkog
orga-nizovanja. Bez obzira u kakvoj se politibkoj formi ta
zajednidkavolja pojavljuje, njen jedini limitiraju6i faktor jeste
krug isto-mi5ljenika koji okuplja.UvaLavaju(,i sve Sto moZe da joj
koristi,ali isto tako, bez obzira na vrednost, odbacujuii sve Sto
moZe daSteti, politika se legitimi5e kao potpuno otvorena forma,
koja sepoput vode odreduje prema obliku posude, tj. odrecluje se
prema,,promenljivim mnenjima gradana o ljudskim stvarima, koje su
isame u stanju neprekidnog toka..."
Sloboda i pravo ljudi da se politidki izja5njavaju i
odludujusvakako predstavljaju ogroman civilizacijski pomak,
medutim, va-ljanost takve politidke odluke, koja se formira i
donosi prevashodnoputem uticaja na mnenje, zasnovana je, po H.
Arent, na kljudnojpretpostavci ,,obave5tavanju o dinjenicama, u
suprotnom slobodamnenja je farsa". Drugu bitnu stvar predstavlja to
Sto su interesifilozofa i gradanina opredni, prvi se rukovode onim
Sto jeste, adrugi onim Sto se Zeli biti. U vezi s tim autorka
sjajno zakljuEujeda ,,kada filozofska istina istupi na pijacu, ona
menja svoju prirodui postaje mnenje, jer je'do5lo do pravog
metabasis eis allo genus,skoka ne samo od jedne vrste zakljudivanja
na drugu vrstu, ve6 izjednog u drugr nadin ljudskog bivstvovanja".
Hana Arent, shvatajudiveliki znadaj ovog pitanja, precizno odreduje
distinkciju izmeduinterpretiranja (kao izdvajanja Einjenica iz
haosa pukog bivstvova-nja) i dinjenidnih podataka (npr. da su u
noii 4. avgusta 1941.godine nemadke trupe pre5le belgijsku
granicu), pa 6e napisati:,,Cak i ako prihvatimo da svaka generacija
ima pravo da pi5e svojusopstvenu istoriju, mi ne prihvatamo ni5ta
vi5e sem da ona ima =privo dapreuredi dinjenice u skladu sa svojom
sopstvenom pers- 3pektivom; mi ne prihvatamo da se dira u
dinjenidku stvar kao ftakvu." Danas smo svedoci, da ,,monopol" na
istinu predstavlja ffjednu od najdominantnijih politidkih teZnji
svetskih centara mo6i, 3pretendenata na totalitami presto
apsulutnog ovladavanja, upravo fdinjenicama i nadinom njihovog
interpretiranja. Svesna takve opas- Rnosti, H. Arent kao da opisuje
jugoslovensku tragediju (ameridku 3je izloLilau drugom delu knjige)
kada konstatuje: ,,Takav monopol
|"
moii daleko je od toga da bude nezamisliv i nije te5ko
pretpostaviti
215
-
istraZivanja", i intelektualno i politidki angaZuju6i se u svim
dru-Swenim deSavanjima, pre svega u procesima kojima se
razoblidavaototalitarizam i unapredivao model demokratskih
dru5tava. Ogledisu pisani pod snaZnim dojmom dva dogaclaja koja
njena kritidkasvest nije mogla zaobi1. U periodu (1961-1972)
objavljuje knjiguo Ajhmanu (Eichmann) i Pentagonske dokumente,
odnosno Istori-jate procesa donoienja odluka o politici prema
Vijetnamu u SAD,koje je objavio New York Time, juna 1971.
U ogledu ,,Istina i politika", H. Arent polazi od op5te
usvo-jenog stava da istina i politika predstavljaju antitezu koja
je zaposledicu irnala njihovo razlidito vrednovanje na svim
nivoimazakljudivanja. Sta e su5tina istine, a Sta politike?
Politika posedujemo6, istina nezamen1lvost. Briga za opstanak ili
pravda - demudati prednost? Sve ove diieme nisu samo dileme H.
Arent, nego inizafllozofalije 6e mi5ljenje o tim pitanju izloLiti i
komentarisati.U tom misaonom rasponu, od Kantovog stanovi5ta da se
,,ljudskopravo mora smatrati svetim, bez obzira koliko se Zrtava
zahtevaod postojedih sila..., bez obzira na mogu6ne fizidke
posledice togdina", do Spinozinog - ,,da nijedna drlava nije duZna
dapriznaneki drugi viSi zakon sem svoje bezbednosti" , moLe se
naslutitisva teZina problema i razllka.Istina kao vrednost po sebi,
kojauspostavlja ono Sto jeste, i laZ kao ljudska potreba da se
nadide tajprincip (izmedu ostalog, i kroz politiku), koji kada
postane moralnoneprikosnoven zaista tgroi.ava i sam Zivot,
sukobljbvat 6e se svedok je na delu ,,upro56avanje ili moralno
denunciranje" ovog odno-sa, zakljuduje autorka. Po5to mnenje
(politika) obezbecluje vlast, ane filozofija (istina) - sve je
podredeno mi5ljenju mnenja i nema teistine ko.ju politika nije
spremna negirati da bi iza5la u susret svojimistomi5ljenicima.
Metlutim, iako je ovim do5lo do ,,pomeranja odracionalne istine do
mnenja" odnosno, ,,pomeranja od doveka ujednini do ljudi u
mnoZini", istina joS uvek nije dobila adekvatnuzamenu, ,,niti je ko
moZe stvoriti", mi5ljenje je H. Arent. Istina u
_ nekom obliku ipak mora postojati, pre svega zbog onih koji
laZu,
E naprosto da bi znali da laZu, u suprotnom moglo bi da im se
desi
7 d" podnu govoriti istinu. Politidko uzdizanje ideje
totalitarizma
i (koje je novim tehnidkim dostignudima i politidkim
promenama
8 dobilo novi zamah) na nivo podrazumevajuie ,,slike sveta"
pretiE da kroz ,,organizovano laganje" uni5ti svaku mogudnost
razume-z vanja dru5tvene stvarnosti, da obesmisli delotvomost
ude56a u poli
tidkom Zivotu zajednice, i onemoguii otpor i borbu za pravo
na
214
druga6ije politidko ,,mi5ljenje i delovanje". Politika kao
sudbinaprati doveka od njegovog postanka; sve Sto se dogadalo i 5to
sesprema dogoditi uzrokovano je politidkom voljom - kao
objedi-njujuiom snagom individualnih teZnji. Za politiku je mnenje,
a neistina ili moral, odreclujuii preduslov bilo kakvog politidkog
orga-nizovanja. Bez obzira u kakvoj se politibkoj formi ta
zajednidkavolja pojavljuje, njen jedini limitiraju6i faktor jeste
krug isto-mi5ljenika koji okuplja.UvaLavaju(,i sve Sto moZe da joj
koristi,ali isto tako, bez obzira na vrednost, odbacujuii sve Sto
moZe daSteti, politika se legitimi5e kao potpuno otvorena forma,
koja sepoput vode odreduje prema obliku posude, tj. odrecluje se
prema,,promenljivim mnenjima gradana o ljudskim stvarima, koje su
isame u stanju neprekidnog toka..."
Sloboda i pravo ljudi da se politidki izja5njavaju i
odludujusvakako predstavljaju ogroman civilizacijski pomak,
medutim, va-ljanost takve politidke odluke, koja se formira i
donosi prevashodnoputem uticaja na mnenje, zasnovana je, po H.
Arent, na kljudnojpretpostavci ,,obave5tavanju o dinjenicama, u
suprotnom slobodamnenja je farsa". Drugu bitnu stvar predstavlja to
Sto su interesifilozofa i gradanina opredni, prvi se rukovode onim
Sto jeste, adrugi onim Sto se Zeli biti. U vezi s tim autorka
sjajno zakljuEujeda ,,kada filozofska istina istupi na pijacu, ona
menja svoju prirodui postaje mnenje, jer je'do5lo do pravog
metabasis eis allo genus,skoka ne samo od jedne vrste zakljudivanja
na drugu vrstu, ve6 izjednog u drugr nadin ljudskog bivstvovanja".
Hana Arent, shvatajudiveliki znadaj ovog pitanja, precizno odreduje
distinkciju izmeduinterpretiranja (kao izdvajanja Einjenica iz
haosa pukog bivstvova-nja) i dinjenidnih podataka (npr. da su u
noii 4. avgusta 1941.godine nemadke trupe pre5le belgijsku
granicu), pa 6e napisati:,,Cak i ako prihvatimo da svaka generacija
ima pravo da pi5e svojusopstvenu istoriju, mi ne prihvatamo ni5ta
vi5e sem da ona ima =privo dapreuredi dinjenice u skladu sa svojom
sopstvenom pers- 3pektivom; mi ne prihvatamo da se dira u
dinjenidku stvar kao ftakvu." Danas smo svedoci, da ,,monopol" na
istinu predstavlja ffjednu od najdominantnijih politidkih teZnji
svetskih centara mo6i, 3pretendenata na totalitami presto
apsulutnog ovladavanja, upravo fdinjenicama i nadinom njihovog
interpretiranja. Svesna takve opas- Rnosti, H. Arent kao da opisuje
jugoslovensku tragediju (ameridku 3je izloLilau drugom delu knjige)
kada konstatuje: ,,Takav monopol
|"
moii daleko je od toga da bude nezamisliv i nije te5ko
pretpostaviti
215
-
Q
z
o
z
sta bi bila sudbina dinjenidke istine kada bi mo6ni nacionalni
ilisocijalni interesi imali poslednju red u ovoj stvari." Vreme u
komeZivimo upravo pokazuje svu,,bedu " politidkog angaimana
iskazanuu neslu6enim razmerurta samoobmanjivanja i obmanjivanja,
vremeu kojem je Lesingova (Lessing) teza o ,,doveku koji nije
sposobanza istinu, jer su sve njegove istine doxai, puka mnenja"
postalaop5te mesto politidke analize na svim teorijskim
nivoima.
Drugi deo knjige Istinn i lai u politici, koji autorka
imenujepodnaslovom kao ,Razmi5ljanje o Papirima Pentagona",
dinjenidnoizlale,na osnovu dokumenata, koliko je to ,,politidki
novo" dalekoi na koji naiin se stvara javno mnenje,
prezentira,,Istina" i opravdavasmrt, u jednom ratu vodenom ,,zbog
jako sporne stvari", po mi5lje-nju Roberta S. Maknamare (McNamara).
Na vijetnamskom sludajupokazuje se koliko svestan izbor obmana,
samoobmana, njegova-nja imidZa, ideologizacija i ,,obestvarivanje"
mogu naneti zlakadase promovi5u kao opSti interes i koliko ,,dovek
koji upada u svojesopstvene laZi gubi svaki kontakt ne samo sa
sopstvenom publi-kom nego i sa stvarnim svetom koji ie mu se
osvetiti, po5to on iznjega, dabogme, moZe da izide samo u mislima".
Prenebregavanjerealnosti i ne postojanje svesti o ,,uvaZavanju
svojih sopstvenihgranica", kao i ogranidenja koja ljudi ne mogu da
menjaju posopstvenoj volji, bez obzira kakav cilj imali pred sobom,
dovodedo potpunog razmimoilaZenja sa stvarno56u. Na sl.ldan nadin,
ifilozofska istina, izlaze1i izvan okvira teorijskog, tekstualnog,
gu-bi kontakt saracionalnom stvarnoliu,,,menja svoju prirodu i
posta-je mnenje", i ni5ta viSe od toga, ma koliko se pojedini
filozofitrudili da izmedu svog politiEkog i filozofskog stava
uspostaveznakjednakosti.
Bez obzita na sve, ,,traganje za istinom" i u modernom i
upostmodemom dobu predstavljace izazov jednakonome pred kojimje
stajao Homer u trenutku kada se ,,opredelio da dela
TrojanacaprikaZe ni5ta manje nego dela Ahejaca i datzdiile slavu
Hektora,neprijatelja i poraZenog doveka, ni5ta manje od slave
Ahileja, herojanjihovog rodnog naroda. To se nigde ranije nije
dogodilo; nijednadruga civilizacija, ma koliko ona bila blistava,
nije bila u stanju dagleda ,jednakim odima' na prijatelja i
neprijatelja, na uspeh i po-taz..." Moralno i intelektualno
,,po5tenje" u raspravi sa ljudskimstahom i interesom izuzefi;o
retko uspeva da opstane i po nepisanompravilu gubi se i nestaje u
zamaskiranoj odori ,,praznog govora",novosmi5ljenih laZi,
trivijalnih iskaza, koji umiruju savest sve do
pojave nekog novog Homera ili Herodota, koji ima smelosti dakaie
,,ono Sto jeste". Ali i pored toga, svaki li6ni din Zrtvovanjabio
bi uzaludan da istina ne poseduje ,,mo6 sama od sebe: bilo Stada
izmisle oni koji su na vlasti, oni nisu kadri da otkriju ili
stvorezaLivot sposobnu zamenu za istinu. Ubedivanje i prinuda
moguda uni5te istinu, ali ne mogu da je zamene. A ovo vaZi za
racionalnuili religijsku istinu upravo onako kao Sto vaLi,i to jo5
odiglednije,za dinjenidku istinu." Medutim, nadin na koji se
politidki moZemanipulsati istinom, u demokratskim druStvima sa
jasno defini-sanim pravilima igre, koja se moraju po5tovati, jeste
da procesobmanjivanja ide preko samoobmanjivanja. Na ovaj naiin,
mi5lje-nje je {. Arent, izaziva se ,,najsigurnija dugorodna
posledica pranjamozgaosobena vrsta cinizma apsolutnog odbijanja da
se poverujeu ma kakvu istinu bez obzira koliko je dobro utemeljena
ova istina,Na taj nadin serazararazum koji se orijentiSe u stvarnom
svetu. Aza ovu bolest nema leka." Nadin politidkog raspadu SFRJ
pruZanam upravo primer Sta se sve moZe udiniti politidkom
manipulaci-jom, izvrtanjem dinjenica, medijskim laLima,istorijskim
falsifika-tima i neutemeljenim teorijskim interpretacijama. Na
laZnim vred-nostima, politidkom dovijanju i ,,kome5anju u potpunoj
sterilnosti,5to su karakteristike mnogih novih drZava koje su imale
zlu sreduda nastanu u doba propagande", odvijala se, pre svega,
ljudskatragedija, samo ovaj put, ne na vijetnamski, nego na
jugoslovenskinadin. Zavriit6u ovaj kratki osvrt povodom dva
izvanredna ogledaH. Arent njenim gotovo prorodkim redima
da,,podizanje Potem-kinovih sela, koje je tako drago politidarima i
propagandistimanerazvijenih zemalja, nikada ne vodi utemeljenju
istinske stvari,vei samo rasprostiranju i usavr5avanju
pritvornosti".
Fv)
N
J
211
-
Q
z
o
z
sta bi bila sudbina dinjenidke istine kada bi mo6ni nacionalni
ilisocijalni interesi imali poslednju red u ovoj stvari." Vreme u
komeZivimo upravo pokazuje svu,,bedu " politidkog angaimana
iskazanuu neslu6enim razmerurta samoobmanjivanja i obmanjivanja,
vremeu kojem je Lesingova (Lessing) teza o ,,doveku koji nije
sposobanza istinu, jer su sve njegove istine doxai, puka mnenja"
postalaop5te mesto politidke analize na svim teorijskim
nivoima.
Drugi deo knjige Istinn i lai u politici, koji autorka
imenujepodnaslovom kao ,Razmi5ljanje o Papirima Pentagona",
dinjenidnoizlale,na osnovu dokumenata, koliko je to ,,politidki
novo" dalekoi na koji naiin se stvara javno mnenje,
prezentira,,Istina" i opravdavasmrt, u jednom ratu vodenom ,,zbog
jako sporne stvari", po mi5lje-nju Roberta S. Maknamare (McNamara).
Na vijetnamskom sludajupokazuje se koliko svestan izbor obmana,
samoobmana, njegova-nja imidZa, ideologizacija i ,,obestvarivanje"
mogu naneti zlakadase promovi5u kao opSti interes i koliko ,,dovek
koji upada u svojesopstvene laZi gubi svaki kontakt ne samo sa
sopstvenom publi-kom nego i sa stvarnim svetom koji ie mu se
osvetiti, po5to on iznjega, dabogme, moZe da izide samo u mislima".
Prenebregavanjerealnosti i ne postojanje svesti o ,,uvaZavanju
svojih sopstvenihgranica", kao i ogranidenja koja ljudi ne mogu da
menjaju posopstvenoj volji, bez obzira kakav cilj imali pred sobom,
dovodedo potpunog razmimoilaZenja sa stvarno56u. Na sl.ldan nadin,
ifilozofska istina, izlaze1i izvan okvira teorijskog, tekstualnog,
gu-bi kontakt saracionalnom stvarnoliu,,,menja svoju prirodu i
posta-je mnenje", i ni5ta viSe od toga, ma koliko se pojedini
filozofitrudili da izmedu svog politiEkog i filozofskog stava
uspostaveznakjednakosti.
Bez obzita na sve, ,,traganje za istinom" i u modernom i
upostmodemom dobu predstavljace izazov jednakonome pred kojimje
stajao Homer u trenutku kada se ,,opredelio da dela
TrojanacaprikaZe ni5ta manje nego dela Ahejaca i datzdiile slavu
Hektora,neprijatelja i poraZenog doveka, ni5ta manje od slave
Ahileja, herojanjihovog rodnog naroda. To se nigde ranije nije
dogodilo; nijednadruga civilizacija, ma koliko ona bila blistava,
nije bila u stanju dagleda ,jednakim odima' na prijatelja i
neprijatelja, na uspeh i po-taz..." Moralno i intelektualno
,,po5tenje" u raspravi sa ljudskimstahom i interesom izuzefi;o
retko uspeva da opstane i po nepisanompravilu gubi se i nestaje u
zamaskiranoj odori ,,praznog govora",novosmi5ljenih laZi,
trivijalnih iskaza, koji umiruju savest sve do
pojave nekog novog Homera ili Herodota, koji ima smelosti dakaie
,,ono Sto jeste". Ali i pored toga, svaki li6ni din Zrtvovanjabio
bi uzaludan da istina ne poseduje ,,mo6 sama od sebe: bilo Stada
izmisle oni koji su na vlasti, oni nisu kadri da otkriju ili
stvorezaLivot sposobnu zamenu za istinu. Ubedivanje i prinuda
moguda uni5te istinu, ali ne mogu da je zamene. A ovo vaZi za
racionalnuili religijsku istinu upravo onako kao Sto vaLi,i to jo5
odiglednije,za dinjenidku istinu." Medutim, nadin na koji se
politidki moZemanipulsati istinom, u demokratskim druStvima sa
jasno defini-sanim pravilima igre, koja se moraju po5tovati, jeste
da procesobmanjivanja ide preko samoobmanjivanja. Na ovaj naiin,
mi5lje-nje je {. Arent, izaziva se ,,najsigurnija dugorodna
posledica pranjamozgaosobena vrsta cinizma apsolutnog odbijanja da
se poverujeu ma kakvu istinu bez obzira koliko je dobro utemeljena
ova istina,Na taj nadin serazararazum koji se orijentiSe u stvarnom
svetu. Aza ovu bolest nema leka." Nadin politidkog raspadu SFRJ
pruZanam upravo primer Sta se sve moZe udiniti politidkom
manipulaci-jom, izvrtanjem dinjenica, medijskim laLima,istorijskim
falsifika-tima i neutemeljenim teorijskim interpretacijama. Na
laZnim vred-nostima, politidkom dovijanju i ,,kome5anju u potpunoj
sterilnosti,5to su karakteristike mnogih novih drZava koje su imale
zlu sreduda nastanu u doba propagande", odvijala se, pre svega,
ljudskatragedija, samo ovaj put, ne na vijetnamski, nego na
jugoslovenskinadin. Zavriit6u ovaj kratki osvrt povodom dva
izvanredna ogledaH. Arent njenim gotovo prorodkim redima
da,,podizanje Potem-kinovih sela, koje je tako drago politidarima i
propagandistimanerazvijenih zemalja, nikada ne vodi utemeljenju
istinske stvari,vei samo rasprostiranju i usavr5avanju
pritvornosti".
Fv)
N
J
211