New 01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 3 Œto je duga · 2017. 5. 15. · Na torbine rije∫i razred prasne u smijeh. Od silnog smijanja probudi se i Ana i odmah o∫ima odœeta do torbe.

3

Œto je duga

Œto je dugaKomadi≈ neba iœarannepoznatom rukom,na brzinuizme∂u dva pljuska kiœe.Kad bismo samo mogli dohvatitite ∫udne vrpceprije nego se rasplinu,taj œareni mostœto bljesne, i nema ga viœe!

Vesna Parun

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 3

4

ZDRAVO, ŒKOLO

Zdravo, zdravo, zdravo, œkolo!Ljeto pro∂e, roda nema.I lasta se na put sprema.Hajd’mo, djeco, svi u kolo,Povi∫imo: Zdravo, œkolo!

Zdravo, zdravo, zdravo, œkolo!I dvoriœte i razredi.Hajd’, po¥uri i ne sjedi,Hajd’mo, djeco, svi u kolo,Pozdravimo: Zdravo, œkolo!

Zdravo, zdravo, zdravo, œkolo!Zdravo, zdravo, drugi dome!Svatko juri jatu svome.Hajd’mo, djeco, svi u kolo,Zapjevajmo: Zdravo, œkolo!

Stipan Bla¥etin

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 4

5

Znam

Znam ∫itati ja iz knjige.Volim pisanje,i risanje,i pjevanjei ra∫unanje.Imam i pero,ravnalo cijelo.Tu je i gumaolovka nova,i piœem, ∫itam,∫itam i piœem,piœem slova.

Stipan Bla¥etin

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 5

6

Opet sam ja kriv

Prvi dan zapravo joœ nije trebalo i≈i u œkolu, trebalo se samo pojaviti, a tosam mogao i sam. Ipak su me svi pratili.U œkolskom dvoriœtu sam imao najbolje mjesto u prvom redu iako nisamunaprijed kupio kartu. Iz prvog sam reda mogao dobro vidjeti i ∫uti sve œtose pjevalo i recitiralo, pa ∫ak i to œto je rekao ravnatelj.Ipak sam se morao okretati da ∫ujem œto i ve≈a djeca iza mene razgovara-ju. Ravnatelj se jako veselio nama, i rekao da ≈emo osvajati i zauzetibedeme znanja. Œteta œto ravnatelj nije ve≈ prije rekao da nas toliko togao∫ekuje, jer sam ljetos imao vremena i mogao sam do≈i ve≈ i prije. Uzaludsam se trudio da vidim kako se otvara œkolska godina iako je ravnatelj ∫aknaglasio da ≈e je sada otvoriti.Nakon sve∫anosti dobili smo na dar olovke i œarene papire, i jednuu∫iteljicu koja je rekla da ≈e biti naœa druga majka.Bojao sam se da se mama ne≈e veseliti ako odsada budem imao dvijemame. No, ipak se veselila, jer je rekla da sama ionako ne izlazi sa mnomna kraj.

Éva Janikovszky

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 6

7

Na po∫etku œkolske godine Marin je imao pet olovaka, tri brisalice i œiljilo.Nitko u razredu nije imao toliko œkolskog pribora.Ali se ta zaliha po∫ela smanjivati. Najprije je nestala crvena brisalica i dvijeolovke.Kad je ostao i bez najljepœe œarene olovke, dje∫ak se zabrinuo.– Mama, jesi li vidjela moju œarenu olovku? – upitao je.– Nisam, sine. A gdje si je ostavio?– Aha, sad znam! – sjetio se. – Sino≈ je bila pod posteljom.– Zar joj je tamo mjesto? – prekorila ga je mati.Pretra¥ili su ku≈u, ali izgubljene stvari nisu pronaœli. Idu≈ih dana na neob-jaœnjiv na∫in nestale su preostale olovke i brisalice. ıak ni œiljila nigdje nijebilo iako se Marin dobro sje≈ao da ga je prethonog dana ostavio na postelji.Zatra¥io je od majke da mu kupi olovku jer nije imao ∫ime napisati doma≈uzada≈u.– Ne! – odbila je majka. – Ne≈emo kupovati dok ne vidimo œto je s tvojimolovkama.Zajedno su pretra¥ili svaki kutak u stanu. I gle! Ispod ormara naœli su sveizgubljene stvari. Tu ih je skupio neki miœ.Otada Marin dr¥i sav svoj œkolski pribor na odre∂enome mjestu. I nikad seviœe nije desilo da mu œto nestane.

Tajanstveni kradljivac

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 7

8

Zgrada vatrogasne brigade bila je preko puta œkole.Brkati su vatrogasci sjedili za stolom i kartali ∫ekaju≈i da im jave ako negdjeizbije po¥ar. Imali su prekrasne uniforme, a pokraj svakoga od njih bila jesjajna kaciga i simpati∫na sjekirica. U dvoriœtu su bile cisterne napunjenevodom, sa sirenama i plavim, bljeskavim svjetlima.Odlu∫io sam. Postat ≈u vatrogasac. ıim smo se vratili u œkolu, uzeo samsvoju torbu i krenuo ku≈i.– Ej, stani, Zlatko – nasmijala se u∫iteljica. – Kamo ≈eœ?– Ku≈i – rekao sam.– Joœ nismo gotovi za danas – rekla je.– Ja jesam. Viœe ne trebam i≈i u œkolu. Postat ≈u vatrogasac.– Moraœ nau∫iti joœ mnogo toga da bi mogao postati vatrogasac.– Sve znam. Znam kartati i znam œpricati!– Nije to dosta.– Nije?– Ne. Moraœ dobro nau∫iti ∫itati i pisati.– Zaœto?– Kako ≈eœ ina∫e prona≈i ku≈u koja gori? Jave ti telefonom samo adresu,a ti ne znaœ pro∫itati ime ulice.

Vatrogasac

Prema Zlatku Krili≈u

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 8

9

Krenuo je jedne jeseni mali Anto u œkolu. U œkolu se upisao u pratnji svojemame joœ u rano prolje≈e.Sada je jesen, po∫inje u∫enje. Upisan je u œkolu gdje se u∫i na hrvatskomjeziku. Lopte, njihaljke, vesele bezbri¥ne igre, zbogom!Po∫eo je dakle u∫iti. Ugodno se iznenadio kada je ustanovio da se i u œkolina∂e koja lopta i poneka nestaœna njihalica.Djevoj∫ice i dje∫aci u odmorima ∫avrljaju i ma∂arski, ali svaka u∫iteljicagovori i pri∫a hrvatski. U∫enje ide sve bolje, ni¥u se pohvale, a kadœto i crneto∫ke …Raste i sve viœe zna mali Anto. Kada je doma, mnogo pri∫a baki i djedu kojiga, svi u sre≈i, sluœaju. Ponosan je œto piœe i ∫ita hrvatski. Sluœa pjesme naoba jezika.Mali Anto zavrœio je prvi razred. Dobio je pohvalu. Od jeseni nastavljau∫enje u drugom razredu. Veoma voli dje∫ake i djevoj∫ice, svoje razrednedrugove. Svim srcem voli u∫iteljicu i svoju œkolu. U¥iva u tome kada unekoj robnoj ku≈i mo¥e prevoditi tetama i ∫ikama koji ne govore ma∂arski.To se ∫esto deœava u velikom gradu. U velikim trgovinama kupuju i turistiiz susjednih zemalja. A mali Anto, na najve≈e zadovoljstvo prodava∫a ikupaca, prevodi Hrvatima. Oni ga daruju, dive mu se, a on se ponosi.Za ljetnih ferija putuje s roditeljima na Jadran. Ondje se osje≈a upravo kaoda je kod ku≈e me∂u svojima ili u œkoli. U¥iva, kupa se, ∫ita stripove i mislina divan susret s prijateljima u novoj œkolskoj godini.

Marga Œarac

Anto

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 9

10

Tko ≈e u œkolu – torba ili Ana?

Uo∫i prvoga dana œkole Ana je navila budilicu da ne zakasni. Budilica jedugo zvonila, ali se Ana nije budila. No zato je njezina torba ve≈ bila dugobudna.– Ana, probudi se! – zovne nje¥no torba. – Moramo u œkolu!Ana se protegne, zijevne nekoliko puta i okrene se na drugu stranu mrm-ljaju≈i:– Samo joœ malo! Ti se uvijek prerano spremiœ za œkolu. A ako si jakonestrpljiva, kreni bez mene.Torba se na trenutak zbuni, ali onda joj se prijedlog svidi.

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 10

11

– Uostalom, zaœto ne bih mogla i sama i≈i u œkolu. Ionako nosim u sebi sveono œto treba znati i nau∫iti!Pokupila je knjige, bilje¥nice i pernicu. Nije zaboravila ni papu∫e ni sendvi∫koji je mama priredila za Anu.Premda su je prolaznici na ulici i u∫enici u œkolskom dvoriœtu za∫u∂enopromatrali, kora∫ala je sigurno ne zaustavljaju≈i se. Kad je uœla u u∫ionicu,mirno je sjela u Aninu klupu i rekla njezinoj prijateljici:– Bog! Ja sam nova u∫enica. I tvoja prijateljica.– A gdje je Ana? – upita Ivana, Anina suu∫enica iz klupe, jer je odmah pre-poznala Aninu torbu.– Joœ spava! Znaœ, ona œkolu baœ ne obo¥ava!Na torbine rije∫i razred prasne u smijeh. Od silnog smijanja probudi se iAna i odmah o∫ima odœeta do torbe. Ona je mirno stajala kraj stola gdjeju je sino≈ ostavila.– Hm, varaœ se! – nasmijeœi joj se Ana. – To je samo san. Jedva ∫ekam dakrenem u œkolu.

Nada Mihokovi≈-Kumri≈

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 11

12

Udaljenost

Tomica je u∫enik drugog razreda osnovne œkole.– Je li ti daleko do œkole, Tomice? – pita ga stric koji je doœao u goste sa sela.– Kad kako – ka¥e Tomica.– Ne razumijem te – ∫udi se stric. – Kako to misliœ?– Pa ovako, stri∫e! – objaœnjava mu mali Tomica.– Ako sve nau∫im i napiœem zada≈u, i ako dobro odgovaram, put do œkolei natrag vrlo je kratak i pun zanimljivosti. A ako zaboravim napisati zada≈ui dobijem slabu ocjenu, moj put do œkole i natrag vu∫e se kao lijena kas-nojesenska magla po kotlinama.

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 12

13

Tu¥ibaba Reza

Onome koji tu¥aka,od jednog do drugog uhaneka se zalijepi ¥vaka!

Tako da ne mo¥e re≈itko se skrio iza pe≈i,tko je klupu prevrnuo,tko je koga gurnuo,tko je uzeo kredu,koga nije bilo u razredu,tko se s kime tukao,tko je koga za kosu vukao.

I neka mu nitko ne dani ∫okolade ni sladoleda!I neka mu nitko ne da pekmeza!I neka ga svi zovu – tu¥ibaba Reza!

Dubravko Horvati≈

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 13

14

ıudne li torbe

Mali je Ivica, kao i svi ostali u∫enici, imao torbu. A bila je to doista neka∫udna torba. Prvih dana trpala ona u sebe sve knjige i bilje¥nice, pernicu,pa ∫ak i sendvi∫, i jedva se uspijevala zakop∫ati. Tako punaœna, promatralase s velikim zadovoljstvom u zrcalu.– ıudne li torbe! – govorili su svi u ku≈i, osim malog Ivice, i ljutili se na nju.Poslije dosadi torbi biti punaœnom, pa stane namjerno izostavljati pojedineknjige, bilje¥nice, a katkad i pernicu. I nije pri tome mnogo razmiœljala œtojoj je kojeg dana potrebno, a œto nije. I ovako vitka, opet se promatrala sazadovoljstvom u zrcalu.– ıudne li torbe! – govorili bi opet svi u ku≈i, osim malog Ivice, i ljutilise na nju.

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 14

Bio jednom mrav koji je htio i≈i u œkolu. Ali na vratima ga zaustavi ∫ikaMartin.– Ne mo¥eœ u≈i, mravi≈u. U u∫ionici nema mjesta za tebe.– Ali ja ¥elim u∫iti kao i djeca.– Ti nisi u∫enik. Ti si … Znaœ œto si ti?– Ne znam. To jest‚ znam – re∫e mrav. – Ja sam mali glupi mrav – i no¥i-com protrlja o∫i‚ a suza mu se spusti niz lice.– Ha, ha! – nasmija se Martin. – Dakle, mogu ti re≈i: ti si ve≈ pravi u∫itelj.Zar to nisi znao?– Ne rugaj mi se! Baœ si zao, Martine! – re∫e kroz suze mrav.– A vidiœ, to je prava istina – re∫e mu Martin. – Djecu ne u∫e samo u∫iteljiu œkoli. U∫e ih i roditelji kod ku≈e, drve≈e u œumi i ¥ivotinje na polju. Zarnije istina da ste vi mravi odli∫ni radnici? Poma¥ete jedan drugome, branitemravinjak od neprijatelja, ure∂ujete ga i ∫istite.– To je istina! – usklikne mrav, pun ponosa, i prestane plakati.– Ali zapravo – doda smijeœe≈i se – ∫inimo samo ono œto nam je du¥nost.– A œto misliœ, œto u∫e djeca u œkoli?– U∫e – veselo re∫e mrav – ispunjavati svoje du¥nosti.– Jesi li sada zadovoljan? – zapita Martin.Mrav zadovoljno klimne glavicom i po¥uri natrag u svoj mravinjak.

Finska pripovijetka

15

U∫enik mrav

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 15

16

Brojalice

Elem, belem,bumbarika,kuticika,telerika,okma,dokma,divla,disla,jabuka na polje!

Elem, belem

Jedno drvo,drugo drvo,sija sin,kojurin,pu∫e puœka,zaorin,ja utekoh,u makovo,u lukavozrnce!

Jedno drvo

En, ten,tentera,bum, cin,kalavara,kalvarina,budacina,blinci!

En, ten, tentera

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 16

17

Obnovljena klupa

Pored prozora, u dnu prostrane u∫ionice ¥ivjela je svoje dane stara klupa.Bijaœe najstarija i najtu¥nija. Nitko je nije pazio. Gurali su je, nisu znali kako je to boli. Neposluœna djecaurezivala su na nju ∫udne znakove oœtrim predmetima. U njoj su obi∫nosjedila nepa¥ljiva djeca, a neki su se u∫enici u njoj sva∂ali i tukli. I u∫iteljicaje ∫esto govorila da je prljava i ru¥na. Ljutila se na u∫enike koji je nisu∫uvali. Stara klupa bila je stoga jako tu¥na. Pokuœala je to re≈i djeci, nonitko je nije htio ∫uti. S tugom se sje≈ala svojih mladih dana kad su je svipazili i ∫istili. Znala je da ≈e je ovako rasklimanu i zaprljanu skoro odnijetiu spremiœte. A onda? Zavrœit ≈e joœ tu¥nije. Jednoga jutra uœao je domar, odnio ju je u radionicu.Sljede≈eg jutra opet je bila na svom mjestu u u∫ionici. Uredna, ∫vrsta,svje¥e obojena. Svi su se ∫udili kako je do ju∫er stara klupa postala opetmladom i lijepom.U∫iteljica upozori djecu neka je ∫uvaju.Po∫eo je prvi sat. Nitko nije slutio kako je do ju∫er nesretna klupa bila sadaopet sretna.

Ana Bla¥in∫i≈

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 17

18

Ni∫e cvije≈e, ni∫e cvije≈e,eto, doœlo je prolje≈e!Ljetni dan, ljetni dan¥arkim suncem obasjan!Liœ≈e pada, liœ≈e pada,stigla jesen iznenada!Bijeli snijeg, bijeli snijeg,bijela zima, bijeli brijeg!

Miroslav Kova∫evi≈

PJESMA O ıETIRI GODIŒNJA DOBA

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 18

19

Sunce danju grije. Svi dani nisu jednako dugi, pa stoga ni jednako topli. Kadsu dani najkra≈i, sunce najmanje grije. Tada je najhladnije. To je zima. Kadsu dani najdu¥i, sunce najja∫e grije. Tada je najtoplije. To je ljeto. Izme∂uzime i ljeta dolazi prolje≈e. Poslije ljeta, prije nego œto ponovno po∫nezima, do∂e jesen. Prolje≈e i jesen topliji su od zime, a hladniji od ljeta.Zima, prolje≈e, ljeto i jesen zovu se godiœnja doba. Dolaze uvijek jedno zadrugim. Istim redom. To se ponavlja svake godine. Svako godiœnje doba jedruk∫ije. Prepoznamo ih po toplini zraka, oborinama i vjetrovima. Mo¥emoih prepoznati i po drugim pojavama u prirodi. Biljkama i drve≈u su za rastpotrebni sunce, toplina i kiœa. Stoga i prema njima mo¥emo znati koje jegodiœnje doba. I na∫in ¥ivota ljudi je u razli∫ita godiœnja doba razli∫it. Premanjima se mijenjaju poslovi, odje≈a, prehrana i odmaranja.

Milan Sijerkovi≈

Godiœnja doba

01-19igab 2006.07.27 19:58 Page 19

/ColorImageDict > /JPEG2000ColorACSImageDict > /JPEG2000ColorImageDict > /AntiAliasGrayImages false /DownsampleGrayImages true /GrayImageDownsampleType /Bicubic /GrayImageResolution 300 /GrayImageDepth -1 /GrayImageDownsampleThreshold 1.50000 /EncodeGrayImages true /GrayImageFilter /DCTEncode /AutoFilterGrayImages true /GrayImageAutoFilterStrategy /JPEG /GrayACSImageDict > /GrayImageDict > /JPEG2000GrayACSImageDict > /JPEG2000GrayImageDict > /AntiAliasMonoImages false /DownsampleMonoImages true /MonoImageDownsampleType /Bicubic /MonoImageResolution 1200 /MonoImageDepth -1 /MonoImageDownsampleThreshold 1.50000 /EncodeMonoImages true /MonoImageFilter /CCITTFaxEncode /MonoImageDict > /AllowPSXObjects false /PDFX1aCheck false /PDFX3Check false /PDFXCompliantPDFOnly false /PDFXNoTrimBoxError true /PDFXTrimBoxToMediaBoxOffset [ 0.00000 0.00000 0.00000 0.00000 ] /PDFXSetBleedBoxToMediaBox true /PDFXBleedBoxToTrimBoxOffset [ 0.00000 0.00000 0.00000 0.00000 ] /PDFXOutputIntentProfile () /PDFXOutputCondition () /PDFXRegistryName (http://www.color.org) /PDFXTrapped /Unknown

/Description >>> setdistillerparams> setpagedevice