-
121
Prikaz knjige
Knjiga Osnove socijalne pedagogije sastoji seod tri dijela, pri
demu je naslov prvog dijela Uvod usocijalnu pedagogiju, a drugog
dijela Poremeiaji uponalanju djece i mladih - socijalnopedago5ka
per-spektiva. Tre6i dio knjige obuhvaia priloge, abec-edni popis
pojmova, literaturu te kratke biografije oautorima knjige.
Prvi dio knjige, Uvod u socijalnu pedagogiju,sastoji se od Sest
poglavlja koja ditatelja postupno,logidnim slijedom uvode u
podrudje razvoja socijalnepedagogije, razumijevanje suvremene
socijalnepedagogije, pozicioniranja socijalne pedagogijekao
znanstvene i teorijske discipline u odnosuna neke druge znanosti te
definiranjem struke istrudnih postupaka kroz identitet samih
strudnjakai intervencija.
U prvom poglavlju, Razvoj socijalne pedagogije,autori zapodinju
s prvim javljanjem pojma socijalnapedagogija sredinom 19. stolje6a
u Njemadkoj tesa znadenjem F.A.W.Diesterwega u Siroj
primjenitermina socijalna pedagogija. Nadalje, autori navrlo saZet,
a opet sveobuhvatan nadin opisuju razvoisocijalne pedagogije unutar
Sireg druStvenog kon-teksta, nagla5avajuii utjecaj tehnolo5kog
razvitka,zakonskih akata i filozofskih i etidkih polazi5ta,
teekonomskih prilika druStava u kojima se socijalnapedagogija
razvljala (i danas se razvija). Posebnosu elaborirani Natorpov i
Nohlov koncept soci-jalne pedagogije, pri demu se navodi da je
Natorpopisivao socijalnu pedagogiju kao pedagogiju kojapripada
zajednici - radu u/sa zajednicom, dok jeNohlov koncept usmjeren
razradi funkcije socijalnepedagogije u odgoju i obrazovanju djece i
mladihu cilju umanjivanja druStvenih problema. Razvojsocijalne
pedagogije nakon Drugog svjetskog rataopisan je u dva smjera: a)
socijalna pedagogija kaoposebno odgojno podrudje i b) socijalna
pedagogijakao odgoj za moralno pona5anje. Razvoj
socijalnepedagogije u Hrvatskoj predstavljen jekroz podetakrazvoja
obrazovanja socijalnih pedagoga (ranije:defektologa) od 1962.
godine na dalje. Nagla5eno
Skolska Knjiga, Zagreb, 2007, 267 str.Napisao: Neven Ricija5
je da je u hrvatskoj praksi socijalna pedagogija napodetku
ostavila znalajan pedat u institucionalnomtretmanu djece i mladih s
poremeiajima u pona5anju,te da se s vremenom funkcija socijalne
pedagogijemijenjala i Sirira uloga ponajvi5e ulaskom
socijalnihpedagoga u sluZbe centara za socijalnu skrb, sudovei
drtavna odvjetniStava te sve veiom promocijomprevencije u okviru
socijalnopedago5ke prakse.
Drugo poglavlje, Suvremena socijalna pedagog-ija, podinje
pozicioniranjem socijalne pedagogije uokviru a)
edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti, b)pedago5kih znanosti i c)
socijalnih znanosti (soci-jalnog rada) i navodenjem najznadajnijih
definicijasocij alne pedagogijekoje oslikavaju postoj anj e
znat-nih razlika u poimanju ove strudne, znanstvene iteorijske
discipine. U ovom poglavlju autori takoderdefiniraju predmet
socijalne pedagogije kroz razu'mijevanje sustava socijalno
devijantnih osoba, nji-hovog socijalnog okruZenja i odgojnih
potrebapojedinaca i druStvenih grupa u svrhu njihove soci-jalne
integracije, obrazlaluli zna(aj termina koji sevezuj u uz r
azli(ite soc ij alnopedago Ske intervenc ij e -prevenc ij u, socij
alnu integraciju, rehabilitaciju, soc-ij alizacij u, resocij
alizaciju, tretman, transformacij upona5anja i drugih aspekata
Livota i funkcioniranjadjece i mladih s poremeiajima u pona5anju.
Autoripredmet socijalne pedagogije kao znanstvene dis-cipline
odreduju kao pronalaZenje zakonitostisveukupnih (biolo5kih,
psiholo5kih, pedago5kih isocijalnih) pretpostavki odgojnog procesa
osoba sporemeiajima u pona5anju, usmjerenoga njihovojsocijalnoj
integraciji.
Treie poglavlje, Socijalna pedagogija kao znan-stvena
disciplina, obuhvaia tri temeljna podrudja.Prvi je vezan za
pozicioniranje socijalne pedagogijeu sustavu druStvenih znanosti,
drugi uz istraZivadkemetode u socijalnoj pedagogiji, atre(i uz
odnos soc-ijalne pedagogije i srodnih znanstvenih disciplina.
Uprvom se dijelu problematizira pripadanje socijalnepedagogije
odgojnim, odnosno edukacijsko-reha-bilitacijskim znanostima. U
drugom dijelu autori
-
122 Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 14 (2007) Br. 2,
l-126
obrazlalu svoje stajali5te prema kojem zadaie soci-jalne
pedagogije obuhvaiaju pronalaLenje zakoni-tosti prevencije i
razvoja poremeiaja u pona5anju,klasificiranje poremeiaja u
pona5anju s obziromna etiolo5ke, fenomenolo5ke i tretmanske
aspekte,pronalaZenje zakonitosti socijalnog funkcioniranjaosoba
koje zbog poremeiaja u pona5anju imajuteSkoie u socijalnoj
integraciji te pronalaZenjezakonitosti struktumih i funkcionalnih
promjenaosoba s poremeiajima u pona5anju pod utjecajemspecijalno
programiranih stimulatora (odgoja). Tese zadale ostvaruju primjenom
razliditih kvantita-tivnih (ponajvi5e multivarijantnih) i
kvalitativnihistraZivadkih metoda, a autori upuiuju na
potrebuuravnoteZene primjene svih znanstvenih metodakoje se
uobidajeno primjenjuju u druStvenim zna-nostima, uz isticanje
potrebe uvaZavanja etidkihnadela istraZivanja, U treiem dijelu
autori na jasannadin opisuju interdiscipliname elemente
socijalnepedagogije, pri demu istidu potrebu kori5tenjaspoznaja iz
socijalnoj pedagogiji srodnih disciplinakao Sto su filozofija,
sociologija, medicinske zna-nosti, pravo, pedagogija, psihologija
te socijalnapolitika i socijalni rad te elaboriraju
specifidnostisocijalne pedagogije.
eetvrto poglavlje, Teorije socijalne pedagogije,obuhvaia kljudna
obiljeZja dobrih teorija uopie,suvremena teorijska poimanja odgoja
i sastavniceteorija socijalne pedagogije. Autori teorije
socijalnepedagogije definiraju kao koherentne sustave idejavezane
uz etiologiju, fenomenologiju i tretmanporemeiaja u pona5anju u
svim faza njihovog raz-voja te kao nadela, metode i oblike odgojne
praksekoja je i socijalna i pedagoSka. Poseban naglasakstavljen je
na kljudne rezultate istraZivanja koja suse odvijala na Odsjeku za
poremelaje u ponalanjuEdukacijsko--rehabilitacijskog fakulteta
Sveudili5tau Zagrebu, koji predstavljaju znanstvene
temeljesocijalnopedago5kih teorija. Iako su autori
zauzelistajali5te prema kojem su sastavnice teorija
socijalnepedagogije sve relevantne teorije iz znanstvenihdisciplina
srodnih socijalnoj pedagogiji i teori-je proizal5e iz specifidnoga
socijalnopedago5kogdjelovanja, posebnu pozomost posveiuju
teorijisustava kao osnovi obja5anjavanja svih druStvenihpojava.
Profesionalni identitet socijalnih pedagoga nazivje petog
poglavlja koje je usmjereno vrijednosnimkomponentama
socijalnopedago5kog poziva, kom-petencijama te funkcijama i
podrudjima praktidnogdjelovanja socijalnih pedagoga. Pi5uii o
vrijednos-nim komponentama, autori upuiuju na znadaj etikeu
socijalnopedagoikoj profesiji, navode etidka
nadela rada i djelovanja prema korisnicima i drugimstrudnjacima
posebno nagla5avajuii etidke stand-arde Medunarodne udruge
socijalnih pedagoga iHrvatske udruge socijalnih pedagoga te upuiuju
nakomponetne koje je za etidko djelovanje porrebnoosgiurati.
Profesionalnu kompetentnost socijalnihpedagoga autori definiraju
kroz standardne kom-ponente profesionalne kompetentnosti,
odnosnokao sintezu profesionalnih znanja, profesionaln-ih vje5tina
i osobina lidnosti, odnosno osobnihpotencijala socijalnih pedagoga,
problematizirajuiidruStvene okolonsti u kojima socijalni pedagozite
kompetencije uobidajeno realiziraju.. Uz pikazfunkcija i podrudja
praktidnog djelovanja soci-jalnih pedagoga koji se temelji na
teoriji posre-dovanog iskustva udenja i sluZbenim dokumen-tima
francuskog udruZenja socijalnih odgojitelja(AVTES communique),
autori se posebno osvriuna druStvenu uvjetovanost stvamih
moguinosti prak-ticiranja pojedinih funkcija profesije.
Posljednje, Sesto poglavlje prvog dijela knjigezove se Temelji,
mo6 i granice socijalnopedago5kihintervencija, kojim se zaista
zaokruZuje cjelina sa svimprethodnim poglavljima. Vrijednost ovog
poglav-lja sadrZana je u naglaSavanju zakonskih
temeljasocijalnopedago5kih intervencija koji strudnjacimapruZaju
okvir za sve postupke vezane uz prava djecei mladih s poremeiajima
u ponaSanju, podev5i odUstava RH, konvencij a medunarodnih organ
izacija,do specifidnih zakonskih akata. Autori potom opis-uju
institucijski okvir socijalnopedago5kih inter-vencija kroz
zakonodavnu, izvr5nu i sudsku vlast,uz opis specifidnih funkcija
ustanova koje rade sdjecom i mladima s poremeiajima u pona5anju
iosvrt na praktidna ogranidenja socijalnopedago5kihintervencija
(ukljudujuii probleme definicija poj-mova, organizaciju i
dostupnost socdalnoza5titnihi socijalnopedago5kih intervencija). Na
kraju ovogpoglavlja, autori promiSljaju daljnji razvoj soci-jalne
pedagogije stavljajuii je u konteksr suvre-menih druStvenih
kretanja na globalnoj, socijalnoj,politidkoj i znanstvenoj
razini.
Drugi dio knjige, pod naslovom Poremeiajiu pona5anju djece i
mladih - socijalnopedago5kaperspektiva, sastoji se od detiri
poglavlja kojaobraduju podrudj e pojmovnog odredenj a,
etiologije,fenomenologije i druStvenog znadenja poremeiaja
upona5anju djece i mladih.
Sedmo poglavlje Pojmovna odredenj a poremedajau ponaSanju djece
i mladih predstavlja znalajandoprinos za razumijevanje
socijalnopedago5keteorije i prakse. S obzirom da se radi o vrlo
fluid-
-
Neven Ricija5: Prikaz knjige "Osnove socijalne pedagogije"
tz5
nom i nejednoznadnom terminu, autori zapodinju sdefiniranjem
pojma pona5anja, posebno citirajudiGlassera, kako bi preko
odstupanja od normal-nosti, odnosno statistidkog prosjeka,
ditatelja uveli upodrudje poremeiaja u pona5anju. Pritom
nagla5avajupsihosocijalni kontekst ponaSanja djece i mla-dih,
osobito nagla5avajudi uvjetovanost ponalanjadruStvenim norrnama,
komponentama lidnosti,razvojnim fazama te druStvenom
uvjetovanoSiuodgoja. Nadalje, autori sistematidno i
preglednoobja5njavaju pojmove koji se desto koriste kaosinonimi za
pojam poremeiaje u pona5anj u (odgoj nazapu5tenost, prijestupnidko
pona5anje, poremeiaji(smetnje) pona5anja, poremeiaji u pona5anju
ilidnosti, poremeiaji emocija i pona5anje, opozici-jsko pona5anje,
druStveno neprihvatljivo pona5anje,asocijalno ponaSanje,
antisocijalno ponaSanje,delinkventno pona5anje, irzi(na ponaianja i
sl.),nagla5avajuii prednosti i nedostatke svagoga odnjih i
obrazlaLuli razloge opredjeljenosti za pojamporemeiaji u pona5anju.
Nakon razja5njavanjaterminolo5kih nedoumica, autori navode
razliditedefinicije pojma poreme6aji u pona5anju, poseb-no istiduii
definicije koje su ponudili profesoriOdsjeka za poremeiaje u
pona5anju Edukacijsko-rehablitacijskog fakulteta Sveudili5ta u
Zagrebui opredjeljujudi se za definicije koje obuhvaiajuetiolo5ki,
fenomenolo5ki i intervencijski aspektpojave, U nastavku autori nude
pregled razliditihklasifikacija poremeiaja u pona5anju (i slidnih
poj-movnih odredenja), ukljudujuii nekoliko klasifikaci-ja koje su
usmjerene na definiranje razina poremeiajau pona5anju kroz nekoliko
stupnjeva ili kategorijana kontinuumu, s obzirom da su mnogi
istraZivadi,teoretidari i praktidari razliditih profesija
nastojalikategorizirati odstupajuia pona5anja. Tijekom togpregleda
autori se osvriu na manjkavosti svakepojedine klasifikacije i
upuiuju na potrebu krei-ranja specifidnih socijalnopedago5kih
klasifikacijaporemeiaja u pona5anju. Posebno se nagla5avajedna od
najuobidajenijih socijalnopedago5kih pod-jela poremeiaja u
pona5anju djece i mladih na dvijeosnovne skupine: a)
ekstemalizirane ili preteZitoaktivne poremeiaje u pona5anju, te b)
intemal-izirane ili preteZito pasivne poremeiaje u pona5anjukoji
dine dobar uvod za deseto poglavlje u kojemse detaljnije opisuje
fenomenologija poremedaja upona5anju.
U osmom poglavlju, Etiologija poremeiaja upona5anju, autori
zapodinju s kratkim prikazomnajznadajnijih pristupa kojima su se u
pro5lostiobjainjavali poremeiaji u pona5anju (mahomshvaieni kao
kr5enje druStvenih normi) kroz detiriSkole: demonolo5ku, klasidnu i
pozitivistidku Skola,
te Skolu kriticizma. Na taj se kontekst nadovezujuobjaSnjenja
biolo5kog, psiholo5kog i socioloikogdeterminizma, posebno kroz
kriminoloSke teorijekoje danas dine podlogu za sveobuhvatni,
eklektidkipristup poremeiajima u pona5anju. Nagla5avjuii dabi
sveobuhvatan prikaz svih postojeiih etiolo5kihteorija poremeiaja u
pona5anju nadma5io namjenuknjige, autori detaljnije obrazalaLu
izabraneetiolo5ke teorije koje smatraju relevantnima
zasocijalnopedagoSku profesiju. To su: a) teorijaprivrZenosti, b)
teorija akcije, c) funkcionalistidkateorija, d) teorija zna(enja i
e) ekolo5ko-sustavnateorija. Posebna je pozomost posveiena
elaborac-iji multikauzalne, dijalektidke i dinamidke pri-rode
poremeiaja u ponaSanju. Pritom se spretnorazgranllavaju pojmovi
koji su valni za razumi-jevanje etiologije, poremeiaja u pona5anju
(uzrok,uvjet i povod pona5anja), uz nagla5avanje rela-tivnosti tih
pojmova. Poglavlje posveieno etiolog-iji poremeiaja u pona5anju
zavr5ava se prikazomkoncepta rizidnih i za5titnih dimbenika koji
danasdine osonovu suvremenog pristupa u razumijevanjurazliditih
vrsta poremedaja u pona5anju.
DruStveno znadenje poremeiaja u pona5anjudjece i mladih naslov
je devetog poglavlja knjigekoje je proZeto razliditim statistidkim
pokazatelji-ma o druStvenom poloZaju mladih u Hrvatskoj,o broju i
kretanju razliditih kategorija korisnikasocijalnoza5titnih
intervencija i razliditih uslugasocijalne skrbi. Buduii da pojavu
poremeiaja upona5anju prate razlidite sluZbe, autori se u
elab-oraciji njihove pojavnosti u hrvatskom druStvusluZe razliditim
izvorima (pravosude, obrazovan-je, zdravstvo, socijalna skrb),
ukljudujuii i rel-evantna znanstvena istraZivanja. Osvriuii se
naprikazane statistidke i znanstvene pokazatelje,autori zakljuduju
da se pojavnost poremeiaji upona5anju u ukupnoj populaciji djece i
mladihmoZe usporediti s normalnom distribucijom. pridemu se s
ozbiljno5iu poreme6aja smanjuje njihovudio u populaciji. Pritom
procjenjuju da poremeiajiu ponaSanju vrlo visokog rizika za razvoi
djece imladih obuhvaiaju 5Vo populacije te da 20Vo popu-lacije dini
skupina djece i mladih dija se pona5anjakreiu na kontinuumu od
visokog do niskog rizika.Ukazujuii na potrebu prevencije i rane
interven-cije usmjerene djeci i mladima s poremeiajimau pona5anju
razliditih oblika i intenziteta, autoriiznose rezultate znanstvenih
istraZivanja koji uka-zuju na znadajnu povezanost maloljetnidke
delink-vencije i drugih oblika poremeiaja u pona5anju,dokazujuii da
njihov pravovremeni tretman uvelikepridonosi prevenciji
maloljetnidke delinkvencije.
-
Kriminologija i socijalna integracija. Vol. 14 (2007) Br. 2,
l-126
Posljednje poglavlje ove knjige ujedno je inajop5imije. Ta se
opseZnost nazire vei se u samomnaslovu poglavlja (Fenomenologija
poremeiaja upona5anju) buduii da je rijed o pojmu koji
obuhvaiaraznolike pojavne oblike pona5anja. Kao Sto jeranije
navedeno, autori polaze od temeljne podjelena internalizirane i
eksternalizirane poremeiajeu pona5anju. U okviru internaliziranih,
preteZnopasivnih poremeiaja u pona5anju, opisana su
sljedeiaponaSanja; plaSljivost, povudenost, potiStenost,nemamost i
lijenost, neurotski uvjetovani - preteZitointemalizirani oblici
poremeiaja u pona5anju tedeficit palnje. Medu eksternaliziranim,
pretezitoaktivnim oblicima poremeiaja u pona5anju,opisani su:
nediscipliniranost, laganje, bjeZanjeiz Skole, od kuie i iz drugih
odgojnih sredina,hiperaktivnost, agresivno pona5anje te
delinkvent-no pona5anje. Svako opisano pona5anje
ukljudujefenomenologiju (simptome), moguiu etiologiju,osnove
socijalnopedago5ke intervencije i moguieposljedice njezina
izostanka koje se u praviluogledaju u razvoju druStveno opasinijih
i indi-vidualno Stetnijih pona5anja. Posebno su
obradenikonzumiranje psihoaktivnih tvari kao sve ra5irenijii
ozbiljniji problem u ponabanju djece i mladihte fenomen poremeiaja
tijeka Skolovanja koji jeshvaien kao zavr5ni
etiolo5ko-fenomenolo5ki kom-pleks ozbiljnog upozorenja za razvoj
poremeiaja
u pona5anju. Na kraju ovog poglavlja, dan jesaZet prikaz
primjera konkretnih poremeiaja upona5anju putem izvadaka iz
seminarskih rado-va studentica socijalne pedagogije te kroz
jednopraktidno iskustvo, po5tujuii anonimnost i tajnostpodataka
osoba dija su pona5anja opisana. Ovakavzavr5etak poglavlja dobro
oslikava multikauzalnost,dinamidnost i dijalektidnost te
pojave.
Zakljudno, knjiga Osnove socijalne pedagogijemoZe se preporuditi
svima koji Zele steii uvid urazvoj socijalne pedagogije, predmet
njezina znan-stvenog i praktidnog djelovanja, kao i u
podrudjeetiologije i fenomenologije poremeiaja u pona5anju.Autori
su posebnu paZnju posvetili pozicioniranjusocijalne pedagogije i
poremeiaja u pona5anju uSiri druStveni kontekst kroz razlllite
komparacije,ali i uvaZavajuii komplementarnost,
interdiscipli-narnost i transdisciplinarnost
socijalnopedago5keznanosti i prakse. Posebna je vrijednost ove
knjigei u nadinu pisanja koji je vrlo ditak, dinamidani koherentan,
dime je zasluZno i dobio statussveudili5nog udZbenika. Preporudio
bih ovu knjigusvim strudnjacima koji rade s djecom i mladima (alii
odraslim osobama) s poremeiajima u pona5anju,kao i studentima
druStvenih znanosti, pri demu jeovaj udZbenik neizostavan dio
obrazovanja studenatasocijalne pedagogije.