-
1
SADRAJ
1.
Uvod-----------------------------------------------------------------------------------------------3
1.1. Graa nervnog
sistema-----------------------------------------------------------------4
1.2.
Sinapsa--------------------------------------------------------------------------------------7
1.2.1. Vrste
sinapsi-----------------------------------------------------------------------7
1.3. Tipovi nervnog
sistema-----------------------------------------------------------------9
1.3.1. Centralizirani nervni
system-------------------------------------------------10
2. Nervni system
ovjeka---------------------------------------------------------------------11
2.1. Cerebrospinalni dio nervnog
sistema---------------------------------------------11
2.1.1. Kimena
modina---------------------------------------------------------------11
2.1.2. Modano
stablo-----------------------------------------------------------------14
2.1.2.1. Produena
modina------------------------------------------------15
2.1.2.2.
Pons--------------------------------------------------------------------16
2.1.2.3. Srednji
mozak--------------------------------------------------------16
2.1.3. Mali
mozak-----------------------------------------------------------------------17
2.1.4.
Meumozak----------------------------------------------------------------------17
2.1.4.1.
Talamus---------------------------------------------------------------18
2.1.4.2.
Epitalamus------------------------------------------------------------18
2.1.4.3.
Metatalamus---------------------------------------------------------19
2.1.4.4.
Subtalamus-----------------------------------------------------------19
2.1.4.5.
Hipotalamus----------------------------------------------------------19
2.1.5. Veliki
mozak----------------------------------------------------------------------20
2.1.6. Modane
ovojnice--------------------------------------------------------------21
2.1.7. Periferni nervni
system--------------------------------------------------------23
2.2. Autonomni dio nervnog
sistema---------------------------------------------------25
2.2.1. Funkcije
simpatikusa-----------------------------------------------------------25
2.2.2. Funkcije
parasimpatikusa-----------------------------------------------------26
3. Zatita i bolesti nervnog
sistema---------------------------------------------------------29
3.1. Rad i zamor nervnog
sistema-------------------------------------------------------29
3.2. Povrede I bolesti nervnog
sistema-------------------------------------------------30
4.
Zakljuak----------------------------------------------------------------------------------------35
Literatura--------------------------------------------------------------------------------------36
-
2
"Oni koji prouavaju neurofiziologiju ovjekovog intelekta nalik
su
ljudima koji stoje na podnoju planine i pokuavaju dokuiti
kako
izgleda njen vrh skriven u maglovitim oblacima."
Penfield
-
3
1. UVOD
Svaki put, kad bilo ta uradimo, na nervni sistem se diskretno
ukljuuje
na svaki stupanj radnje. Ovaj sistem je najkompleksnija i
najvanija mrea
komunikacije i kontrole. Nervni sistem je od sutinske vanosti za
vid, sluh, nau
percepciju bola, kontrolu pokreta, regulaciju tjelesnih
funkcija, poput varenja i
disanja, kao i za razvijanja miljenja, jeziko izraavanje,
pamdenje i donoenje
odluka.
Nervni sistem obezbjeuje usaglaavanje organizma ivotinje sa
spoljanjom sredinom kroz stalne i brze reakcije na promjene u
toj sredini i
koordinaciju djelovanja organizma kao cjeline.
-
4
1.1. Graa nervnog sistema
Nervni sistem je u osnovi izgraen od neurona (nervnih delija)
koji
predstavljaju njegove "radne dijelove" i glavne funkcije nervnog
sistema upravo
obavljaju neuroni. Njihova funkcija je slina funkciji ica u
sloenoj elektrinoj
mrei. Oni mogu pratiti promjene u spoljanjoj sredini (drai,
stimulusi) i kao
odgovor na njih generisati i prenositi informaciju u vidu brzog
talasa
depolarizacije delijske membrane (nervni impuls) do efektornih
delija. Dakle,
neuroni primaju signale u jednom dijelu nervnog sistema i
prenose ih u drugi
dio, gdje mogu da se prenesu i dalje na druge neurone ili da
proizvedu neku
radnju, kao to je kontrakcija miidnih vlakana.
Neuroni su osjetljive delije, mogu lako da se otete ili unite
zbog povrede,
infekcije, pritiska, hemikalija ili nedostatka kiseonika. tavie
kako neuroni ne
mogu da se obnavljaju kada su jednom uniteni, takvi poremedaji
imaju ozbiljne
posljedice.
Nastanak i evolucija neurona su vezani za upotrebu potencijala
svih delija
da kontroliu koncentracije jona sa dvije strane plazma membrane.
Vjerovatno
je jedinstvena karakteristika neurona njihov konast oblik, koji
omogudava
prenoenje signala na relativno velike udaljenosti. Neuroni
postoje u raznim
oblicima i veliinama, ali svi imaju istu osnovnu strukturu.
Nervno tkivo se sastoji iz nervne delije (neurona) i potporne
delije (glije).
Oba tkiva su ektodermalnog porijekla, odnosno razvijaju se iz
ektoderma kao
neuralno tkivo. Nervna delija je osnovna i funkcionalna jedinica
nervnog tkiva.
Po roenju ovjek ima isti broj neurona, kao i odrastao ovjek.
Nervna delija se
ne moe umnoavati. Otedenjem nervne delije ona se mijenja sa
delijom
vezivnog tkiva.
-
5
Nervna delija je izgraena iz :
Tijela (perikariona) i dva nastavka: kratkog nastavkadendrit i
dugog nastavka
akson.
Tijelo se sastoji iz: delijske opne, citoplazme, u kojoj se
nalazi jedro (nucleus) i
citoplazmatski elementi, kao to ima i svaka delija tijela. U
citoplazmi se za
razliku od drugih delija tijela nalazimo daleko vie Nilsove
tvari, odnosno mnogo
vie endoplazmatskog retikuluma (granulirani i negranulirani), na
kojima se
nalazi delijska Rna.
Dendriti su kratki nastavci, ima ih mnogo vie na tijelu i
predstavljaju
mjesto sinapse, odnosno mjesto prenosa impulsa na tijelo.
Akson- dugi nastavak ili neurit. Izlazi iz tijela sa aksonskim
breuljkom i ide
prema periferiji ili prema drugim neuritima. Prenosi impuls.
Odmah poslije
aksonskog breuljka, neurit je izgraen od neurofilamenata, koje
su obavijene
mijelinskom ovojnicom (vanova ovojnica).
vanova ovojnica je izgraena iz mijelinskog omotaa (lipoidna
tvar). Na
svom putu akson daje kolaterale i na kraju zavrava sa zavrnim
proirenjem
(boutons terminaux). Zavrno proirenje dolazi u spoj sa drugim
nervom ili
miidnim vlaknom.
Na osnovu zavetka neurita moemo razlikovati :
Unipolarnu deliju
Bipolarnu deliju
Multipolarnu deliju
Pseudounipolarnu deliju
Multipolarnu deliju.
Samu nervnu deliju nije jednostavno hemijski prikazati.
Ovdje demo nabrojati samo pojedine metode koje mogu prikazati
grau i
izgled nervne delije:
-
6
Nilsovo metoda,
Impregnacija sa srebrom (Golgijev postupak)
Postupak sa mikroelektrodama,
Postupak prikaza sa elektronskim mikroskopom i
Imuno citohemijska metoda koja daje prikaz neurotransmitera.
Traceri , su fluorescentne boje koje se ubrizgavaju u duga
aksonska
vlakna i daju prikaz dugih aksona. Fluorescentne boje se mogu
ubrizgati
anterogradno (na mjestu izlaska aksona) ili retrogradno, na
neuronskom
zavretku.
-
7
1.2. Sinapsa
Sinapsa je mjesto prenosa impulsa sa jednog neurona na drugi
neuron.
Kod sinapse razlikujemo presinaptiki dio, sinaptiku pukotinu i
postsinaptikki
dio.
Presinaptiki dio je zavrni dio askona. To je proireni dio sa
zadebljanom
membranom i u svom lumenu nalazimo mnogo mitohondrija, kao i
vezikula, a
ne nalaze se neurofilamenti . Vezikule svoj sadraj lue u
sinaptiki prostor, to
su obino neurotransmiteri, ovisno o tipu nervne delije.
Postsinaptiki zavretak je takoe zadebljan i on takoe sadri
mitohondrije
i vezikule. Uloga postsinaptikih vezikula je da izbace
vezikularni sadraj u
sinapsu i neutraliu aktivne tvari iz presinapse, a poslije
prenosa bioleektrinog
potencijala.
1.2.1. Vrste sinapsi
Prema funkciji sinapse mogu biti ekscitaksijske i inhibicijske
sinapse. Vedina
ekscitaksijskih sinapsi je na spoju tijela i dendrita. A vedi
dio inhibicijskih sinapsi
je na spoju aksona sa tijelom neurona.
Od neurotransmitera u nervnim zavrecima javljaju se najede :
Acetilholin
Glutamat
Gama-amino-buterna kiselina (GABA)
Glicin
Adrenalin i noradrenalin
Dopamin
Serotin.
-
8
Najedi ekscitacijski neurotransmiter je GABA, a najedi
inhibicijski
neurotransmiter je Glicin u meduli spinalis.
-
9
1.3. Tipovi nervnog sistema
Postoji nekoliko osnovnih tipova nervnog sistema:
Difuzni
Centralizirani: Vrpasti
Ganglijski
Cjevasti nervni sistem.
-
10
1.3.1. Centralizirani nervni sistem
Centralizirani nervni sistemi obuhvataju nervne delije koje su
mjestimino
grupisane u nervne centre, obino udaljene od receptornih I
efektornih delija I
organa. U nima provoenje nervnih impulsa nije neprekidan, nego
povremen.
Na osnovu plana grae, moemo razlikovati 3 tipa centraliziranog
nervnog
sistema: vrpasti, ganglijski I cjevasti.
Vrpasti nervni system najjednostavniji je I evolucijski
najprimitivniji tip
centraliziranog nervnog sistema, javlja se kod pljosnatih glista
I niih mekuaca.
U njemu su nervne delije grupisane u uzdune trake, koje su u
prednjem, a rjee
I na zadnjem kraju spojene poprenim vezama.
Ganglijski nervni system u najrazvijenijem stepenu susredemo
u
ljestviastom obliku kod lankovitih glista I zglavkara. U svakom
njihovom lanku
(segment) nalazi se po par nervnih vorova: ganglija. One su
meusobno
povezane poprenim nervnim vlaknim, a ponekad I djelimino ili
potpuno
spojene.
Cjevasti nervni system, I u svom najjednostavnijem obliku,
znatno je
funkcionalno sloeniji od prethodnih. Imaju ga hordati, u obliku
duge I
zadebljale cijevi, na lenoj strani tijela. U najrazvijenijem
obliku se javlja kod
ovjeka.
-
11
2. Nervni sistem ovjeka
Nervni system ovjeka obuhvata brojne pojedinane, jednostavne
I
najsloenije ali meusobno hijerarhijski povezane cjeline, koje
nakon prijema
nadraaja iz receptora, usklauju odgovarajude funkcije I
aktivnosti organizma.
Dijeli se na: moadano-modinski (cerebrospinalni) dio
autonomni (vegetativni) dio.
U okviru modano-modinskog dijela su centralni nervni system
(CNS) I periferni
nervni system (PNS).
Centralni nervni system sastoji se iz: mozga (encephalon),
smjetenog
intrakranijalno I kimene modine (medulla spinalis), koja lei
ekstrakranijalno.
Periferni nervni system se sastoji iz svih ivaca koji izlaze iz
mozga (modani ili
ceebralni) I kimene modine (modinski ili spinalni).
Prema meusobnim razlikama u ustrojstvu I funkciji, autonomni
dio
nervnog sistema dijeli se na simpatiki (simpatikusni) I
parasimpatiki
(parasimpatikusni).
2.1. Cerebrospinalni dio nervnog sistema
2.1.1. Kimena modina (medulla spinalis)
Smjetena je u kimenom kanalu, okruena cerebro-spinalnom tenodu
I
spinalnim ovojnicama. Glavna funkcionalna karakteristika kimene
modine je
njena segmentitarnost.
Segment kimene modine omoguduje:
-sprovoenje senzibiliteta sa periferije prema mozgu,
-
12
-sprovoenje motornih implusa do miida tijela I integraciju
segmentalnih
refleksa.
Na prednjoj I stranjoj strani kimene modine vide se dvije
dobro
izraene brazde: sprijeda fissure mediana anterior I straga neto
slabije
izraen sulucus medianus posterior, koji dijeli kimenu modinu na
simetrine
polovine.
Kimenu modinu izgrauju siva I bijela masa ili supstanca
(substantia
grisea I substantia alba). Presjek pokazuje centralno smjetenu
sivu masu, koja
ima oblik leptira ili slova H. Sivu masu ine tzv. prednji rogovi
(cornu anterius s.
ventrale), stranji rogovi (cornu posterius s. dorsale) I
sredinji dio ili pars
intermedia s. zona intermedia u ijem sredinjem dijelu se nalazi
dijelimino
obliterirani sredinji otvor, canalis centralis. Prednji I
stranji rogovi predstavljaju
uzdune stubove sive mase- columna anterior s.vantralisi columna
posterior s.
dorsalis. Sredinji dio (zona intermedia ili substantiagrisea
centralis) nalazi se
izmeu prednjih I zadnjih rogova, a na svojoj bonoj strani
pokazuje proirenje
oznaeno kao cornu laterale a predstavlja boni stub sive
masecolumna lateralis.
Lijeva I desna polovina zonae intermediae meusobno su vezane
dvjema spojnicama-
commissural grisea anterior et posterior. Bijela masa je
izgraena od snopova
aksona. Postoje tri osnovne grupe neurona iji aksoni grade
bijelu supstancu: a)
neuroni sive mase iz kimene modine; b) neuroni iz spinalnih
ganglija; c)
neuroni koji pripadaju drugim dijelovima CNS-a. Bijela masa
kimene modine
okruuje sivu masu, to je izuzetak u CNS-u jer se uostalim
dijelovima bijela
masa nalazi u unutranjosti, tj zauzima centralnu poziciju.
Funiculuse kimene
modine obrazuju modani putevi. Stranji funiculus grade
senzibilni putevi.
Lateralni funisculu sadri I motorne I senzibilne puteve. Prednji
funisculus grade
motorni putevi koji silaze iz viljih dijelova CNS-a. Lijevi i
desni funisculus spojeni
su preko commisura alba.
-
13
Kimenu modinu omotavaju tri modine, tj. spinalne ovojnice :
Dura mater spinalis ili tvrda modanica
Arachnoidea spinalis ili maucinasta modanica
Pia mater spinalis ili meka modanica
Du lateralnih brazda kimene modine izlazi 31 par spinalnih
nerava, koji
su podjeljeni prema dijelovima kimene modine od koje dolaze:
osam vratnih
(cervikalnih), dvanaestgrudnih (torakalnih), pet slabinskih
(lumbalnih), pet
krstanih (sakralnih) I jedan trtini (kokcigealni) par spinalnih
nerava. Iz svakog
segmenta koji odgovara jednom paruspinalnih nerava izlaze
prednji ili ventrali
korjenovi, a ulaze stranji ili dorzalni korjenovi, oni se u
foramen intervertebrale
udruuju u spinal nerv.Svi spinalni nervi, osim prvog I zadnjeg,
imaju dva
korijena:
1) radix anterior s. ventralis-prednji. Njegovi snopovi korijena
izlaze iz kimene
modine kroz sulcus ventrolateralis. Po Bell-Megendievom zakonu
ovi korijenovi
su motorni.
2) radix posterior s. dorsalis-stranji. Njegov korijen ulazi u
kimenu modinu
krozs ulcus dorsolateralis. Po Bell-Mefendievom zakonu ovi
korjenovi vode
podraaje u CNS.
-
14
2.1.2. Modano stablo (truncus cerebri)
Modano stablo je dio CNS-a, koji vezuje kimenu modinu
diencefalonom
(meumozgom). Zauzima skoro potpuno uspravan poloaj unutar
lobnje
prostirudi se od foramen occipital magnum do sellae turcicae.
Modano stablo je
sastavljeno od nekoliko anatomski I funkcionalno srodnih
dijelova: produene
modine, mosta I srednjeg mozga. Ovi dijelovi zajedno sa malim
mozgom grade
zadnji mozak (rhomben-cephalon), karakteristinog rombastog
oblika.
-
15
2.1.2.1. Produena modina (medulla oblongata)
Lei izmeu prednjeg luka atlasa I sredine livusa u stranjoj
lobanjskoj jami.
Prua se od decussatio pyramidump ukrtanja motornih puteva do
fossae
postpontinae, ventralno, adorzalno ostralnim dijelom formira
donji dio fossae
rhoniboideae sve do granice sa pontinskim dijelom koju prave
striae medullares
s. acusticae.
Produena moina je graena od sive I bijele mase
(supstancije).
Sivu masu ine jedra modanih ivaca (nuclei nervorum
capitalium),
retikularna formacija I retikularna jedra (formation reticularis
et nuclei
reticulares) I sive mase specifine za produenu modinu.
Nervus hypoglossus (XII modani ivac) Jedro n. hypoglossusa
(nuceus n.
hypoglossusi) nalazi se u bulbarnom dijelu rombaste jame, ispod
trouglastog
izboenja nazvanog trigonum n. hypoglossi.
Nervus accessories (XI modani ivac) Jedro nervus accessoriusa je
motorno. Ima
dva dijela: kranijalni dio (radix cerebralis) Ispinalni dio
(radix spilais).
Nervus vagus (X modani ivac) Nervus vagus pored podruca glave I
vrata, inervira
I organe toraksa I abdomena tvoredi nervne pleksuse oko tih
organa
Nervus glossopharyngeus (IX modani ivac) Izgaren je iz vie vrsta
vlakana.
Nervus stato-acusicus s. vestibule-cochlearis (VIII modani ivac)
VIII modani ivac
posjeduje etiri vestibularna (statika) I dva kustika (kohlearna)
jedra.
Bijela masa produene modine sistematizovana je u puteve. Putevi
su
morfoloki grupisani na one koji su smjeteni dorzalno I one koji
se nalaze u
ventralnom dijelu produene modine.
-
16
2.1.2.2. Pons (Varoliusov most)
Pons je dio modanog stabla izmeu produene modine I srednjeg
mozga.
Smjeten je u zadnjoj lobanjskoj jami (fossa crania posterior),
pokriven malim
mozgom.
Sivu masu ine jedra modanih ivaca.
Nervus facialis (VII modani ivac) izgrauju ga eferentna I
aferentna vlakna
Nervus abducens (VI modani ivac) ovaj ivac ima samo jedno jedro
nucleus n.
abducentis, a izgraen je iskljuivo od motornih niti.
Nervus trigeminus (V modani ivac) sastoji se iz motornih I
senzitivnih vlakana.
Vlakna polaze iz jednog motornog jedra, a zavravaju na tri
senzitivna jedra.
Retikularna formacija (RF) I retikularna jedra ponsa (formation
reticulares et
nuclei reticulares pontis).
2.1.2.3. Srednji mozak (mesencephalon)
Mesencefalon je dio modanog stabla koji vezuje rombencefalon
sa
diencefalonom.Veoma je irok I kratak. Graen je od tri glavna
dijela:
-gornji dio ili krov (tectum s. lamina guadrigemina)
-sredinji dio (tegmentum)
-donji dio koga ine modani kraci (crura cerebri s. pedunculi
crebri)
Mesencefalon predstavlja sukortikalni optiko-akustiki reflksni
centar,kao I
centar za regulaciju statikih refleksa (tonus miida, poloaj
tijela u prostoru).U
krovnoj ploici (lamina quadramina) su jedra gornjih I donjih
kvrica
(colliculisuperior et inferiores) gdje su smjeteni refleksni
optiki I akustiki
centri.
-
17
2.1.3. Mali mozak (cerebellum)
Mali mozak (cerebellum) razvija se iz dorzalnog dijela
rombencefalinog
mjehura.Smjeten je u stranjoj lobanjskoj jami (fossa crania
posterior), odvojen
od onje plostine velikog mozga duplikaturom modanice (tentorium
cerebelli).
Mali mozak se sastoji od dvije polutke (haemispheria cerebelli)
spojenih pomodu
renja zvanog vermis. Na malom mozgu se opisuju tri strane.Gornja
strana
(facies superior ) je odvojena od donje strane (facies inferior)
dubokom
horizontalnom brazdom (fissurehorizontalis cerebelli). Na
prednjoj strani u
sredinjem dijelu je udubina, fossa transversacerebella.
Cerebelum je izgraen od sive I bijele mase. Siva masa rasporeena
je najvedim
dijelom na povrini (cortex cerebelli), manji dio su jedra
(nuclei cerebri)
smjeteni u dubini bijele mase. Bijela masa (corpus medullare) je
izgaena od
aksona Purkinjeovih delija I aksona koji ulaze ili izlaze iz
cerebeluma.
Kora oblae cijelu povrinu malog mozga, izuzev poprene jame
(fossa
cerebellatransversa).
Sloena funkcija malog mozga koju on ima u regulaciji ravnotee,
odravanju
miidnog tonusa, koordinaciji rada grupa miida fleksora I
ekstenzora, kontrola
automatske I svjesne motornog uenja ostvaruje se preko
aferentnih I
eferentnih neurona povezane u neuronske lance.
2.1.4. Meumozak (diencephalon)
Meumozak se razvio iz diencefalinog mjehurida, koji je nastao
podjelom
prozencefalinog mjehurida (prednjeg mozga). Smjeten je izmeu
srednjeg i
velikog mozga, ijim hemisferama je obavijen zbog ega i nosi
naziv meumozak.
Samo njegov mali dio se moe uoiti na bazi mozga, koji pripada
dijelu koji nosi
naziv hipotalamus. Meumozak ima pet dijelova: talamus,
metatalamus,
hipotalamus, epitalamus I subtalamus. Pridodate su mu i dvije
endokrine
lijezde, hipofiza i epifiza. U sreditu meumozga nalazise treda
modana
-
18
komora. Centralno mjesto zauzima talamus, ventromedialno od
njega je
hipotalamus, ventrolateralno od njegovih stranjih dijelova, a
lagteralno od
hipotalamusa je subtalamus. Epitalamus je smjeten izmeu
pulvinara talamusa,
i metatalamus ventrolateralno od pulvinara talamusa.
2.1.4.1. Talamus (thalamus)
On je najvaniji subkortikalni senzitivni centar. U njemu se
nalaze I centri
koji uestvuju u kontroli koordinacije pokreta.
Siva masa talamusa je pomodu traka bijele mase (laminae
medullares internae) podijeljena
na tri morfoloske skupine jedara. Osim ove morfoloke podjele,
postoji I podjela
prema Feneisu. Prema njemu siva masa se dijeli na pet skupina
jedara:
nuclei anteriores
nuclei laterals
nucleus medialis
nuclei interalaminares
nuclei reticulares.
2.1.4.2. Epitalamus (epithalamus)
Epithalamus je dio diencefalona, smjeten iza I izmeu oba
talamusa,
povie stranje komisure (commisurae posterior), sa kojom skupa
formira
kaudalni zid trede modane komore. Graena je iz delija
(pinealocita) poredanih
u vidu traaka izmeu kojih su potporne delije (astrociti),
vezivno tkivo I krvni
sudovi.
Lui posebne hormone I znaajno utie na prilagoavanje funkcija
organizma
klimatskim promjenama. Naroito je znaajno njeno reagiranje na
duinu
dnevnog osvjetljenja.
-
19
2.1.4.3.Metatalamus (metathalamus)
Metatalamus je dio diencefalona ventralno od pluvinara, uz
lateralni dio
tegmentum mesencephali I crus cerebri. Metatalamus formiraju dva
koljenasta
izboenja, corpusgeniculatum mediale I corpus geniculatum
laterale. Nucleus
geniculatus lateralis -ovo je vano subkortikalno relejno jedro u
vidnom sistemu.
2.1.4.4. Subtalamus (sumthalamus)
Subtalamus je rostralni produetak u diencefalon sive mase I
puteva iz
tegmentuma mesencefalona. Sive mase koje se iz tegementuma
mesencefalona
produuju u subtalamus: nucleus ruber, nucleus niger I
retikularna formacija
oblikovana u zona incerta.
Nucleus ruber-je veliko motorno jerdo vezno za prenos implusa iz
modane
kore I malog mozga na motoneurone prednjih rogova kimene
modine.
Nucleus niger-je motorno jedro iji su neuroni dio
ekstrapiramidnog sistema.
Zona incerta-je rostralni istanjeni produetak retikularne
formacije iz modanog
stabla. Zona inerta je okruena sa tri sloja bijele substance,
Forelova polja koja
formiraju aferentni I eferentni neuroni.
Nucleus subthalamicus (corpus Luysi)- jedro lei u subtalamusu
dorzalno od
substantiaenigerae, ventralno od zone incertae, ventrolateralno
od nucleus
rubera. Izgraeno je od neurona sa razgranatim dendritima.
2.1.4.5. Hipotalamus (hypothalamus)
Hipotalamus predstavlja rostralni produetak tegmentuma
mesencefalona,
odnosno retikularne substancije oko aqueductus mesencephali.
Hipitalamus izgrauje veliki broj difuzno razbacanih neurona I
nemijeliziranih
aksona, koji formiraju ulazne I silazne puteve sa pars tecta
columnae fornicis.
Hipotalamus je podjeljen u dvije, sa neuralnom osovinom,
paralelne zone,
-
20
periventrikularna ili medijalna hipotalamina zona I lateralna
hipotalamika
zona.
Hipotalamusu je pridodata hipofiza (glandula pituitaria) sa
kojom je povezan
preko tanke petljike penduculus infudibularis.
U ovom dijelu mozga nalaze se I centri za regulaciju disanja,
sranog ritma,
tjelesne temperature, osmotskog pritiska, unoenja hrane I
dr.
2.1.5. Veliki (prednji) mozak (telencephalon)
Sastavljen je od dvije hemisfere, a one su sjedite mnogih
centara fizikih I
psihikih funkcija. Veliki mozak lei u osteofibriznoj cerebralnoj
lozi. Duboka
uzduna pukotina fissurelongitudinalis cerebri s. fissure
interhemisphaerica
neputpono dijeli veliki mozak na dvije polutke ili hemisfere
(hemisphaeria).
Hemisfere su meusobno spojene pomodu uljevitog tijela (corpus
callosum s.
commissural cerebri magna), koje lei na dnu fissurae
longitudinalis cerebri. Kod
definitivno razvijenog mozga na svakoj hemisferi razlikuje
se:
-gornja konveksna strana (facies convexa s.
superolateralis),
-medijalna strana(facies medialis)
-donja strana (facies inferior s. basis cerebri).
eoni reanj (lobus frontalis) obuhvata dio hemisfere od
frontalnog pola do
Rolandove brazed (sulcus centralis).
Tjemeni reanj (lobus parientalis) prostire se od sulcus
centralis do
sulcus parietooccipitalis.
Sljepooni reanj (lobus temporalis) odvojen je prema gore od
ostalih lobusa sa
sulcuslateralis cerebri, a prema natrag od okcipitalnog lobusa
sa sulcus
occipitalistransversus.
Potiljani reanj (iskrivljeni lobus ocipitalis) zauzima stranji
dio hemisfere.
Reilovo ostrvce (insula) lei na dnu sulcus lateralis cerebri
okruen
brazdom sulcuscircularis.
-
21
2.1.6. Modane ovojnice (meninges)
Mozak je zatiden sa tri omotaa mezodermalnog porijekla.
Spoljanji
omota je tvrda modanica (dura mater), koja se naziva
pachymeninx, dok srednji I
unutranji omota (arachonoidea I pia mater) zajedno sainjavaju
menu modanicu ili
leptomeninx.
Dura mater (tvrda ovojnica) je sedefastobijela, fibrozna,
neelastina ovojnica.
Sastoji se iz dva lista, spoljanjeg I unutranjeg.
Arachnidea (pauinasta ovojnica) je tanka opna koja predstavlja
vanjski ili
parijentalni list meke modanice (leptomeninx), dok pia mater
formira
unutranji ili visceralni list.
Arachnoidea nema krvnih sudova I nerava. Ona oblae strukture
CNS-a, ali se ne
uvlai u lijebove I pukotine kao pia, ved prelazi preko njih u
vidu mosta. Tu su
smjeteni I veliki modani krvni sudovi.
Pia mater encephali (meka modanica)- ova tanka ovojnica direktno
nalijeze na
mozak. Ima mnogo krvnih sudova I vrlo je njene grae. Ona
presvlai sve
griuse I uvlai se u sve sulkose.
LIiquor cerebrospinalis (cerebrospinalana tenost) stvara se u
modanim
komorama, I to u delijama horioidnih pleksusa. Ona ispunjava
cijeli vertikularni
sistem mozga I subarahnoidalni proctor. Ukupna koliina likvora
je oko 150ml.
-
22
-
23
2.1.7. Periferni nervi sistem (systema nervorum
periphericum)
Nervi koji povezuju CNS sa periferijom ine systema nervorum
periphericum.
On obuhvata modane ivce (nn. capitales), spinalne ivce (nn.
spinales),
autonomne ivce I njihove ganglije. Periferni nervi sadre
motorne, senzitivne I
mjeovite niti.
Po samoj svojoj grai, svako nervno vlakno moglo bi provoditi
nadraaj u
oba smjera. Meutim, periferna nervna vlakna odlikuju se
jednosmjernim
provoenjem impulsa.
Aferentna ili ushodna nervna vlakna provode podraaje
centrietalno, tj. od
periferija organizma ka odgovarajudim nervnim centrima, a
eferentna ili
nishodna vlakna provode podraaje centrifugalno, odnosno od
nervnih centara
ka periferiji. Bududi da ushodna vlakna, ustvari, provode
impulse od receptora
do nervnih centara, ede se oznaavaju kao senzorna ili osjedajna.
Nishodna
vlakna prosljeuju nervni impuls iz nervnih centara ka
efektorima, pa se s toga
nazivaju motorna ili pokretaka nervna vlakna.
-
24
-
25
2.2. Autonomni dio nervnog sistema
ANS prenosi impulse iz CNS-a do ostatka tijela izuzev do
skeletnih miida.
Enteriki nervni sistem moe da funkcionie nezavisno od CNS-a, ali
simpatiki i
parasimpatiki nervni sistem su dijelovi CNS-a i bez njega ne
mogu funkcionisati.
ANS se najvedim dijelom nalazi izvan uticaja volje, a kontrolie
veliki broj
razliitih procesa, a najvaniji su:
kontrakcija i relaksacija glatkih miida;
svu egzokrinu i deo endokrine sekrecije;
kontrola funkcije srca;
energetski metabolizam, posebno u jetri i skeletnim miidima;
Odreen stepen autonomne kontrole postoji i u drugim tkivima i
organima,
ukljuujudi bubreg, imunski sistem i somatosenzorni sistem.
2.2.1. Funkcija simpatikusa
Aktivacija adrenergikih receptora dovodi do sljededih efekata u
organizmu:
Glatki miidi: Svi glatki miidi izuzev nesfinktera GIT-a se
kontrahuju u
odgovoru na stimulaciju 1 receptora. To dovodi do
generalizovane
vazokonstrikcije, povedanja perifernog otpora, a time i do
povedanja
arterijskog krvnog pritiska. Stimulacijom 2 receptora dolazi
do
relaksacije vedine glatkih miida zbog toga to dolazi do
povedanog
izlaska Ca2+, kao i njegovog preuzimanja u ER. To dovodi do
vazodilatacije u skeletnim miidima, bronhodilatacije,
tokolize
(relaksacije uterusa), smanjenja peristaltike u GIT-u.
Srce: Kateholamini imaju modno stimulatorno dejstvo na srce
povedavajudi frekvencu i snagu srane kontrakcije, to dovodi
do
-
26
povedanja minutnog volumena, a zajedno sa vaskulatnim efektom,
do
znaajnog povedanja arterijskog krvnog pritiska.
Nervni zavreci: Preko presinaptikih receptora dolazi do
inhibicije
neurotransmisije (2 efekat), a u manjoj mjeri do facilitacije (2
efekat).
Metabolizam: Stimuliu pretvaranje depoa energije (masno
tkivo,
glikogen) u slobodno dostupna goriva (glukoza, slobodne
masne
kiseline). Najznaajnije dejstvo imaju na jetru, skeletne miide i
masno
tkivo, gdje (uglavnom) stimuliu glikogenolizu, lukoneogenezu i
lipolizu.
Smanjuje se sekrecija insulina, to sve zajedno dovodi do
hiperglikemije.
Skeletni miidi: Povedava se brzina i snaga kontrakcije, dolazi
do
tremora, a na due staze i do povedanja mase miida (isto vai i za
glatke
miide) - anabolici.
Mastociti: Inhibicija degranulacije dovodi do smanjenog
oslobaanja
histamina.
Limfociti: Inhibicija proliferacije, producije citokina i
citotoksinosti.
Oko: Midrijaza (irenje zjenice).
Bubreg: Stimulacija sekrecije renina.
Pljuvane lijezde: Stimulacija sekrecije pljuvake.
2.2.2. Funkcija parasimpatikusa
Aktivacija holinergikih receptora dovodi do sljededih efekata u
organizmu:
Kardiovaskularni efekti: Usporenje sranog rada i malo
smanjenje
minutnog volumena koje nastaje usljed malog smanjenja snage
kontrakcije sranog miida u pretkomorama. Javlja se i
generalizovana
vazodilatacija (usljed oslobaanja NO), to zajedno prouzrokuje
otar
pad arterijskog krvnog pritiska ;
-
27
Glatki miidi: Svi glatki miidi osim vaskularnog se kontrahuju u
odgovoru
na stimulacij holinergikih receptora, to dovodi do ubrzane
peristaltike
u GIT-u, bronhokonstrikcije, podsticanja mokrenja, itd. ;
Egzokrine lijezde: U svim lijezdama se stimulie sekrecija;
Oko: Akomodacija i mioza (suenje zjenice); to dovodi do
smanjenja
intraokularnog pritiska;
Centralni efekti: tremor, hipotermija, poboljana lokomocija i
kognicija
(pamdenje, miljenje, uenje);
Kateholamini su jedinjenja koja sadre katehol (aromatini prsten
sa
dvije hidroksilne grupe) i aminski boni lanac razliite duine.
Najvaniji su:
1) noradrenalin (norepinefrin) oslobaa se na krajevima
simpatikih nervih
zavretaka i u CNS-u, a izluuje ga i medula nadbubrene lezde;
2) adrenalin (epinefrin) hormon koji sekretuje medula nadbubrene
lezde;
takoe je i neurotransmiter u CNS-u;
3) dopamin neurotransmiter u CNS-u i u pojedinim organima na
periferiji.
Nije toliko vaan za ANS, iako ima neke efekte. Kada se kae
adrenergika
transmisija, obino se misli na noradrenalin (NorA) kao
neurotransmiter.
-
28
-
29
3. Zatita i bolesti nervnog sistema
3.1. Rad i zamor nervnog sistema
Rad I efikasnost nervnog systema je pod kontrolom unutranjeg
ritma. On
dostie najvii stepen rada u prijepodnevnim satima, zatim opada
do 14 ili 15
sati, da bi neto porastao I pribliio se se prijepodnevnom novou
u ranim
veernjim satima. Izuzetak od ovog ritma biljee se kod ljudi
naviklih na nodni
rad. Poremedaj rada nervnog sistema moe trajno tetiti zdravlju
ovjeka.
Nervni system je vrlo osjetljiv na pretjerano opteredenje I vrlo
lako se zamara.
Zamor dovodi do poputanja panje, razmilja se sa sve vie
potekoda, prave se
greke, a ukupna tjelesna aktivnost potaje sporija I nepravilna.
U takvim
okolnostima dolazi do postepenog iskljuivanja svijesti I ovjek
pada u san.
U toku spavanja nervni system se odmara, eliminira materije
uzronike Zamora I
tako se obnavlja. Zato je dodatan san najbolje sredstvo odmora I
on ne moe biti
niim zamijenjen. Odrasli ljudi trebaju dnevno prosjeno 7 do 8
sati sna, a djeca
10 do 14 sati.
Za normalan rad mozga potrebne su velike koliine oksigena,
dnevno oko 75l.
dovoljnu koliinu krvi sa oksigenom obezbjeuju ,pzgu dvije vratne
arterije.
Zaustavi li se taj obilan dotok krvi, ovjek trenutno ostaje bez
svijesti, a za
nekoliko minuta moe nastupiti smrt. Uestalo disanje I boravak na
svjeem
vazduhu omogudavaju dobro snabdijevanje mozga krvlju I njegov
optimalan rad.
-
30
3.2. Povrede i bolesti nervnog sistema
Prilikom padova, udaraca, saobradajnih nesreda I sl., esto
dolazi do
povreda nervnog sistema, posebno mozga. Relativno esto se dogaa
povreda
oznaena kao potres mozga. Manifestira se kradim ili duim
gubitkom svijesti,
snanim bljedilom I povradanjem.
Kod dueg izlaganja sunevim zracima bez odgovarajude zatite
glave, moe
dodi do navale krvi I jedne vrste upale mozga, ije se posljedice
nazivaju
sunanica. Manifestira se slino toplotnom udaru.
Kao posljedica prolaznog smanjenja cirkulacije krvi u mozgu mogu
nastati
kratkotrajni gubici svijesti. To se naziva nesvjestica. Uzrok
moe biti I pad edera
u krvi, snana bol, snani emotivni dogaaji itd. .
Teko oboljenje je upala modane ovojnice. Ispoljava se kroz
glavobolju,
visoku temperature, povradanje, ukoenost vrata I gubitak
svijesti. Ova bolest se
zasniva na upali tzv. mehke modane ovojnice I uzrokovana je
infekcijom.
Epilepsija (padavica, gr. Epilepsies) je bolest nervnog sistema
koja nastupa
u napadajima. Manifestira se iznenadnim padom bolesnika na tlo I
snanim
krikom. Bolesnik gubi svijest, lice je modrocrveno I izgleda
vrlo iznureno, eljusti
su stisnute vrsto, javlja se pjena na ustima, ake su stegnute, a
tijelo se trese u
snanim trzajima.
Jedna od bolesti nervnog sistema koja uglavnom nastupa u djeijoj
dobi je
spinalna djeija uzetost, poznata kao djeija paraliza ili
poliomijelitis. Uzronik je
virus koji napada kimenu modinu I tamo razara ganglijske delije
izazivajudi
paralizu. Uzronik se iri kaljanjem I kihanjem, te preko
stolice.
Glavobolja je bolest koja se ne zasniva na oboljenju mozga I
njegovih
ovojnica, ved na smrtnjama u opskrbi I optoku krvi, zatim na
prenadraenosti I
prenapregnutosti mozga kao I otrovanju zbog pretjeranog uivanja
alkohola I
duhana. Tei oblici glavobolje zahtijevaju lijeniki tretman.
Takva je vrlo bolna
jednostrana glavobolja migrena, koja zahtijeva poseban
tretman.
-
31
Meu oboljenjima perifernih nerava spadaju bolovi nerava ili
tzv.
Neuralgije. Tu spadaju npr. Neuralgija nerava lica (facijalis),
trogranog nerva
(trigeminus), I esta, poznata bedrobolja (iijas). Neuralgije se
teko lijee.
Vrlo rairena tegoba nervnog sistema je neuroza ili nervozitet
(slabost
nerava). Ispoljava se na razliit nain I razliitim intenzitetom I
to kao jako
uzbuenje, unutranji nemiri, prerano iscrpljenj, opadanje radne
sposobnosti,
napeto raspoloenje, nesanica I slino.
Multipla skleroza je oboljenje pogaa sve dijelove CNS-a,
karakterie se
rasutim aritima demijelinizacije na ijim mjestima buja
formirajude sklerozne
ploe, po emu je bol i dobila ime. Karakterie se fazama
poboljanja i
stabilizacije bolesti pri emu sadanje poboljanje ne dostigne
nivo prethodnog
to ukazuje na stalno napredovanje bolesti. ede oboljevaju ene i
to u periodu
od 15 do 30 godina ivota.
Asimptomatski neurosifilis predstavlja infekciju CNS-a bez
neurolokih
tegoba, sa urednim neurolokim nalazom, ali patolokim nalazom u
likvoru
(mononuklearna pleocitoza, proteinorahija i pozitivna VDRL
reakcija). Lijei se
penicilinom. Simptomatski neurosifilis moe da se javi u dva
razliita oblika u
zavisnosti od zahvadenih struktura CNS-a, pa se tako dijeli na
meningealni,
meningovaskularni i parenhimatozni oblik.
Neuroborelioza je oboljenje izazvano Borreliom burgdorferi koja
dovodi do
otedenja CNS-a. Naziv Lymeska bolest se esto koristi kao sinonim
za
neuroboreliozu. Tok infekcije Borreliom burgdorferi se dijeli na
tri stadijuma, koji
kliniki nisu uvijek jasno odvojeni i esto se preplidu.
Hidrocefalus podrazumjeva nakupljanje modane tenosti (likvora)
u
upljinama mozga (komore). Nakupljanje tenosti povedava pritisak
na mozak.
Zbog toga se viak tenosti mora odstraniti. To se postie
privremenom
drenaom, ako smatramo da je hidrocefalus prolazan. Ukoliko je on
stalan mora
se postaviti unutranji sistem drenae. On omogudava da se, uz
pomod cjevica i
-
32
valvule, viak likvora sprovede u drugi dio tjela gdje de se
vratiti i krv. To je
najede trbuna duplja (ventrikuloperiotonealni ant, VP shunt)
Epilepsija
-
33
Potres mozga
Neurosofilis
-
34
Neuroborelioza
Hidrocefalus
-
35
4. Zakljuak
Ljudski nervni system je najsloeniji I najrazumljiviji dio
ljudske anatomije.
Meutim postoji mnogo toga to nauka jo uvijek nije otkrila, ali
postoji sasvim
dovoljno informacija I zanimljivih injenica koje mogu
unaprijediti nae znanje,
kako bi to uspjenije mogli zatiti ovaj znaajan system u naem
organizmu.
Jako bitno je poznati osnovne stvari, informacije koje bi nam
pomogle da to
bolje uvamo nervni system od tetnih uticaja I povreda.
Bitno je znati da na mozak koristi 20% kiseonika koji ulazi u
krvotok I na mozak
je jako osjetljiv na tete u vezi sa kiseonikom, to nam jasno
daje na znanje koliki
je znaaj stalnog dotoka kiseonika u krvotok u normalnom
funkcionisanju
nervnog sistema.
Pored toga, vrlo znaajno je poznavati dijelove nervnog sistema I
njihovu
funkciju, a naroito njihovu zatitu i njegu, kako bi se u sluaju
povrede nekog
dijela nervnog sistema mogla ukazati adekvatna pomod I sprijeiti
veda teta.
-
36
Literatura
1. Z. Krivokuda, v. Draganid, T. Budma, D. uevid, B. Krivokuda,
Anatomija
ovjeka, Medicinski fakultet Banja-Luka, Banja-Luka, 2000
2. D. edreov-Zeevid i I. Hiar , Anatomija centralnog nervnog
sistema,
Svjetlost, Sarajevo, 1990
3. S. Stankovid: Uporedna anatomija kimenjaka, Beograd, Nauna
knjiga, 1950
4. M. Kalezid : Osnovi morfologije kimenjaka, ZUNS, Beograd,
2001
5. Medicinski leksikon, Beograd-Zagreb, Medicinska knjiga,
1981
6. A. Ilid, M. Blagotid, S. Malobabid, V. Radonjid: Anatomija
centralnog nervnog
sistema, Savremena administracija, 1990
7. S. Meedovid, R. Hadiselimovid, E. Maslid: Biologija za 3.
Razred opde
gimnazije, Svjetlost, Sarajevo, 2006
8. V. Pantid: Biologija delije, Univerzitet u Beogradu, Beograd,
1997
9. www.bionet-skola.com
10.
http://www.medicinabih.info/category/neurologija-neurology/