-
Uvod
Savremena ekonomija je postala toliko sloena da su i strunjaci
sve manje u stanju da je shvate.Nema vie ni govora o tome da bi
sistem ikada mogao postati stabilan i pouzdan, nego se svesvelo na
beskrajnu intervencionistiku politiku. I danas kada svet strepi od
propasti se jo uvekretko moe uti da bi trebalo potraiti stvarna
reenja. Ljudi na vlasti priznaju da ne vide izlaza,nastavljajui
pritom da ine isto to i do sada, to je kao kad biste pokuavali da
gasite vatrubenzinom. Budunost nam sada zavisi od znanja i umea da
ekonomiju dovedemo u red.
S druge strane, obini ljudi koji razmiljaju zdravorazumski se
danas sve ee pitaju: kako to dakriza novane mase odluuje da li emo
raditi (biti zaposleni) ili ne? Nezaposlenost je svakakonepoeljna,
tu e se svako sloiti. Ona je i neracionalna, jer bi se vie
materijalnog bogatstvastvaralo kada bi vie ljudi bilo zaposleno. Da
li je onda logino da su finansije i finansijskiporemeaji u stanju
da lie ljude prilike za rad na korist celog drutva? Otkad su
papirne novanicei kompjuterske brojke postale tako fundamentalne da
nam sada ak predstavljaju pretnju poopstanak? Zar ne bi trebalo da
je obrnuto: da novana masa tek odraava ponudu stvarnogbogatstva
(robe) na tritu i pomae u razmeni? Kakve smo to prepreke postavili
pred zdravog isposobnog oveka, koje ga spreavaju da radi i stvara?
Da li su te prepreke inherentne trinojekonomiji ili nisu? Kad
ponete da postavljate sutinska pitanja, onda ima nade za sve
nas.
Evo jo pitanja. Na osnovu kojih ekonomskih zakona, ili drutvenih
mehanizama, se deava daroba ne moe da se proda, pa i ak propadne,
nikad iskoriena? Roba je tu, ali ljudi nemajudovoljno novca da je
kupe, pa proizvoai ne mogu da prodaju svoje proizvode, ili moraju
dugo daekaju kako bi ih prodali. Umesto da se proizvoai bore protiv
konkurencije, oni se mue sasistemom. I proizvoai i potroai, iako su
zaposleni i rade, moraju ekati da dou do dovoljnonovca kako bi
izvukli profit i upotrebnu vrednost iz materijalnog bogatstva koje
je ve stvoreno.Imamo sutinsku greku u nainu na koji ekonomija
funkcionie, koja pogaa i proizvoae ipotroae bez pravog razloga.
Zato nema dovoljno novca?
Da kapitalistika ekonomija mora bolovati od nedovoljne potronje,
takoe poznate pod nazivomhiperprodukcija, uzima se zdravo za
gotovo. Navodno, nita se ne moe preduzeti povodom toga,izuzev
takvih reenja kao to je sniavanje kvaliteta robe (kako bi se ubrzao
ciklus potronje) iliagresivniji marketing (koji ukupno uzev ne
reava nita i ak pogorava stvar troei ljudskeresurse na proizvodnju
nekorisnih reklama i troei slobodno vreme na gledanje istih),
ilinezaposlenost, ili ratovi. Ovo je sve veoma neracionalno, ali
ekonomisti se ne protive. Oni to sveuzimaju kao datost i ne
pomiljaju da bi se ikad moglo prevazii. To je velika nesrea
zaoveanstvo.
Tekua kriza je izlina. Niti je pao meteorit niti je cunami
potopio industrijske zone razvijenihzemalja. Pa ipak, sve vie njih
prestaje sa radom. Zato? Dananjoj ekonomiji nedostaju
ogromnekoliine novca, slino kao u vreme Velike Depresije kada je
nedostajalo 30% novca iz opticaja. Azbog ega? Zbog naina na koji se
novac emituje u ekonomiju, tj. puta u opticaj. Novac se stvarakao
dug, i u sluaju kada niko ne eli da se zadui ili niko ne moe da
pozajmljuje, ne moe sekreirati novac. Ova praksa se zasniva na
pogrenom razumevanju novca (tzv. kreditna teorijanovca) koje je,
opet, bazirano na pogrenoj teoriji vrednosti. Problem vrednosti
robe je do danasostao nauno nerazreeno pitanje, a parcijalne
teorije su uzimane kao modeli u razliitimvremenim i mestima zavisno
od politikih okolnosti. Marksova radna teorija vrednosti, po kojoj
jevrednost robe jednaka koliini rada uloenog u njenu proizvodnju,
je jednako neadekvatna kao iteorija subjektivne (marginalne)
korisnosti na kojoj se zasniva savremena globalna ekonomija.
G.Stojan Nenadovi je otkrio kompletniju teoriju vrednosti, koja je
uz to jednostavna i bliskazdravorazumskom shvatanju, tako svako moe
da je proita. Iz nje ete nauiti o istinskoj prirodinovca i o jednom
monetarnom sistemu na osnovu kojeg bi uspeno funkcionisala
trina
-
ekonomija, osloboena svih gore navedenih problema, kao i od
beskrajnog dunitva, te inflacije ideflacije valute jednom za
svagda.
Ovo nije pisano kao akademski rad, ve je vie ekonomski bukvar.
On e vam omoguiti darazumete novac i da shvatite odakle potie vae
pravo da posedujete novac. Predoie vam jedanekonomski sistem koji
bi konano bili u stanju da shvate obini ljudi, na ta imaju puno
pravo.
Molim vas itajte lanke redosledom koji je dat s leve strane.
Prva tri teksta su kljuna:1. ta su to ekonomske zakonitosti?2.
Teorijska priroda nekreditnog novca3. Esej o drutvu
Vai komentari i pitanja su dobrodoli, moete ih dodati na
stranicu sa komentarima.Privatno moete pisati g.Nenadoviu
[email protected]
ta su to ekonomske zakonitosti?Autor: Stojan Nenadovi, pisano
22.12.1980.- objavljeno dana 22.12.1980.godine, Ekonomska
politka.Veina ekonomskih teoretiara smatra da su performanse naih
sistemskih reenja toliko
loe da je prostor za delovanje ekonomskih zakona prilino suen.
Meutim, da bi se koncipirao Iinstitucionalizovao sistem u kome e
ekonomske zakonitosti moi nesmetano da deluju, potrebnoje prethodno
upoznati te zakonitosti, a to je upravo zadatak ekonomskih
teoretiara. Teoretiari,takoe, nude praktiarima, nosiocima ekonomske
politike, ekonomsko-politiki instrumentarijum iukazuju na mogue
puteve i naine ostvarenja eljenih ciljeva. Nesposobnost politiara
da ostvareproklamovane ciljeve, teoretiari su skloni da pripiu
njihovoj nesposobnosti da pravilno koristeekonomsko-politiki
arsenal kojim ih je naoruala teorija. Osim toga, ekonomski
teoretiarinajee umiljaju da su im poznate ekonomske zakonitosti,
ali da politika akcija tee neeljenimtokom, odnosno sistem loe
funkcionie, zato to politiari slabo uvaavaju miljenje i
savetekonomskih teoretiara.
Ali, ta e se desiti ako ekonomski teoretiari u stvari ne poznaju
realno vladajue objektivneekonomske kategorije i zakonitosti?
Oni tada ne samo da e politiarima davati pogrene savete, nego
nee raspolagati ni valjanimkriterijumom za ocenu performansi
sistema i politike. Upravo je to danas sluaj, ne samo kod nas,ve u
itavom svetu.
Ekonomska nauka je u krizi, jer je njen sistem kategorija i
zakonitosti dedukovan iz pretpostavkianalize primerenih jednom
ranijem stupnju razvitka proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa,
dokdananji stupanj razvoja (i naroito tempo tog razvoja) stvara
bitno drugaije pretpostavke analize,koje teorijski artikulisati moe
samo jedna nova, revolucionarna teorijska paradigma, tj. novi
sistemnovih kategorija i zakonitosti.
Viak korisnosti
Nova paradigma morala bi, svakako, biti sposobna kako da objasni
postojeu stvarnost, tj.najdublje uzroke postojee krize, tako i da
ukae na puteve njenog prevazilaenja. Mislim da se tanova paradigma
moe razviti ako se poe od sledeih fundamentalnih stavova klasika
(kojimaaktuelna ekonomska misao nije posvetila dunu panju, jer je
smatrala da se odnose prevashodnona sistem naturalne komunistike
privrede) :
U nekom buduem drutvu, u kome bi nestalo klasnih suprotnosti, u
kome vie ne bibilo klasa, potronja ne bi vie bila odreivana
minimumom vremena za proizvodnju,
-
nego bi vreme koje bi drutvo posveivalo proizvodnji raznih
predemeta biloodreivano stepenom njihove korisnosti.
(K.Marks: Beda filozofije).
Korisni efekti razliitih upotrebnih predmerta uporeenih meusobno
i s koliinamarada potrebnim za njihovu izradu, konano e odreivati
taj plan.
(F. Engels: Anti-Duhrong).
Ako se, meutim, poe od pretpostavke da se navedeni fundamenti
novog drutva mogurealizovati i u uslovima specifinog tipa robne
proizvodnje, onda je oigledno:
Da u takvoj robnoj proizvodnji, analogno kategoriji apstraktnog
rada (kao meri trokova), morapostojati (kao kategorijalni
ekvivalent u sferi potronje) kategorija apstraktne drutvene
korisnosti(kao mera kvantitativnog aspekta upotrebne
vrednosti).
Da se objektivan apstraktan rad i objektivna apstraktna
korisnost (tj. trokovi i korisnost uopte)mogu meusobno
kvantitativno (i novano izraene) uporeivati i razlikovati.
Prema tome, u takvom drutvu novac se javlja i u funkciji mere
objektivne apstraktne korisnosti.Poto se trokovi i korisnost,
opredmeeni u robi, mogu meusobno kvantitativno (novano)razlikovati,
to e i trina cena, normalno, zauzimati neki nivo izmeu maksimalno
(jednakekorisnosti) i minimalno (jednake trokovima) mogue cene.
Razliku izmeu apstraktne korisnosti iapstraktnog rada nazivam viak
korisnosti.
Nivo trine cene odreuje kako e viak korisnosti biti podeljen
izmeu kupca i prodavca (napotroaki i proizvoaki viak).
Prema novoj paradigmi, dakle, u svakoj robi opredmeuju se tri
kvantitativno razliite vrednosnedimenzije (trokovi, trina cena i
korisnost), koje se, takoe, mogu razlikovati i na
globalnom(nacionalnom i svetskom) planu, pa tako:
Sumu stvarno uloenog rada nazivam proizvod kulture.
Zbir trinih cena drutveni proizvod.
Zbir objektivnih apstraktnih korisnosti proizvod civilizacije,
dok razliku izmeu proizvodacivilizacije i proizvoda kulture nazivam
drutveni viak korisnosti.
-
Tradicionalna ekonomska teorija, koja u vrednosti robe vidi, u
osnovi, samo jednu kvantitativnoodreenu dimenziju, zasniva se,
zapravo, na implicitnoj i eksplicitnoj pretpostavci da su ove
trivrednosne dimenzije kvantitativno jednake, pa se tako pojavljuju
samo kao granian, specijalansluaj nove teorije, tj. tradicionalna
teorija vai samo za sluaj kada je viak korisnosti jednak nuli(bar
na globalnom planu). Drugim reima, ekonomska teorija uopte ne
poznaje jednu odfundamentalnih ekonomskih zakonitosti savremenog
drutva, pa je zato neizbeno da iekonomska politika ignorie
zakonitosti postojanja vika korisnosti, to dovodi do niza poremeaja
inereivih protivrenosti u realnom privrednom ivotu.
Deflacija i Inflacija
Postojei nain emisije novca u vidu kredita konzistentan je sa
pretpostavkom o jednoznaajnoodreenoj vrednosti drutvenog proizvoda,
ali je u protivrenosti sa postojanjem vika korisnosti.
Kreditni novac realno reprezentuje samo vrednost kulture, tj.
uloeni rad, pa ako se u drutvu stvoriviak korisnosti (naspram koga
ne stoji uloeni rad, ve racionalnost potronje), nedostajaemonetarni
ekvivalent za njegovu realizaciju, to e u drutvu izazvati
deflatorni problem (koji je ustvari najdublji uzronik privredne
krize), srazmeran veliini realno stvorenog drutvenog
vikakorisnosti. Deflatorni problem izaziva oteanu realizaciju
materijalnog drutvenog proizvoda gomilanje zaliha, stagnaciju,
neiskorienost kapaciteta i nezaposlenost; a moderma
inflacijapredstavlja samo instrument prevladavanja (tj. pokuaj
borbe protiv) ovog osnovnog deflatornogproblema.
Inflacija, uz vremensku asinhronizaciju prihoda i rashoda, ini
zapravo stihijski, spontano nastalimehanizam izraavanja vika
korisnosti; time to omoguuje istovremenu nominalnu
ravnoteu(potrebnu da bi se udovoljilo dogmama ekonomske nauke) i
realnu neravnoteu drutvenih rauna(realizovanu kroz stopu inflacije
i vremensko kanjenje prihoda za rashodima), potrebnu da bi
serealizovao bar deo drutvenog vika korisnosti, bez koga nema
stvarnog drutvenog napretka.
Navedeni inflatorni i deflatorni problem mogu se prevazii samo
legalizacijom emisije monetarnogekvivalenta drutvenog vika
korisnosti i inaugurisanjem novog sistema drutvenih rauna, jer
jeoigledno da, pravljeni na osnovu teorije koja uopte ne poznaje
kategoriju vika korisnosti,sadanji sistemi drutvenih rauna vae samo
za sluaj da je viak korisnosti jednak nuli, a iprivredni sistemi su
tako organizovani da mogu normalno funkcionisati samo ako nema
vikakorisnosti.
Treba naglasiti da je apstraktna korisnost potpuno objektivna
kategorija (nema nikakve veze saburoaskom teorijom subjektivne
korisnosti) i kao to se veliina apstraktnog rada meri duinomradnog
vremena, tako se apstraktna korisnost meri duinom vremena korienja
proizvoda(naravno sve u okviru odreenih drutvenih standarda
korienja). Ako su apstraktan rad iapstraktna korisnost
kvantitativno (novano izraeno) jednaki, to istovremeno znai da su
jednaki iciklus reprodukcije (tj. period posle koga se obnavlja
proizvodnja) i ciklus rekonzumacije (tj. periodposle koga se nuno
obnavlja potronja), pa e biti jednaki i frekvencija ponude i
tranje. Ako sezatim povea racionalnost bilo proizvodnje (poveanjem
produktivnosti rada smanjuje se veliinaapstraktnog rada sadranog u
robi) ili potronje (produenjem vremena korienja uveava sesupstanca
apstraktne korisnosti) pojavie se viak korisnosti, frekvencija
ponude premaiefrekvenciju tranje i pojavie se problem realizacije
ove (prekomerne) proizvodnje koja jematerijalni supstrat drutvenog
vika korisnosti.
Ova proizvodnja moe se realizovati samo emisijom monetarnog
ekvivalenta drutvenog vikakorisnosti, a to je zapravo emisija
gotovog, nekreditnog novca, koji se mora podeliti
neposrednimpotroaima, koji imaju realnu potrebu za ovim
proizvodima. Time se legitimiu njihove potrebe inovac promovie u
funkciju mere apstraktne korisnosti i sredstvo oivotvorenja
komunistikogprincipa raspodele prema potrebama. Komunistiki sistem
raspodele prema potrebama moe se,dakle, zasnivati na komunistikoj
robnoj proizvodnji u kojoj su centralne kategorije apstraktna
-
korisnost i viak korisnosti.
Drutvena svojina i samoupravljanje konzistentni su upravo sa
ovakvim (dosad nepoznatim)modelom robne proizvodnje, dok sa
postojeim modelom (u kome centralnu ulogu imaju trinezakonitosti
zasnovane na delovanju zakona vrednosti) sve vie dolaze u koliziju,
pri emu se kolikoograniava delovanje trinih zakonitosti ovog
modela, toliko i derogira sama sutina drutvenesvojine i
samoupravljanja.
Prema potrebama
U novom drutvu, zasnovanom na novom tipu robne proizvodnje (u
kojem zakone vrednosti i vikavrednosti zamenjuju zakoni apstraktne
korisnosti i vika korisnosti), ukupan zbir dohodaka morapoticati iz
ukupne sume apstraktnih korisnosti (koja, prema predloenoj
terminologiji, ini proizvodcivilizacije) i njega ine kako dohoci
stvoreni radom (tj. dohoci iji zbir predstavlja proizvod
kulture)tako i dohoci iz drutvenog vika korisnosti, koji su, u
stvari, nadgradnja koju nije potrebnofinansirati porezima koji
optereuju privredu.
Ukidanjem sume poreza ekvivalentne drutvenom viku korisnosti,
ukida se protivrenost izmeuprivrede (baze) i neprivrede
(nadgradnje). Deo neproizvodnog stanovnitva (npr. penzioneri,
deca,aci i sl.), koji e sa rastom vika korisnosti sve vie rasti,
dobija novac (dohodak) iz drutvenogvika korisnosti (sa posebnog
rauna centralne banke, a prema odluci parlamenta), a
privredaostvaruje ekspanziju prodajui ovima robu i prisvajajui time
novac iz drutvenog vika korisnostikao proizvoaki viak koji
predstavlja ekstraakumulaciju gotovog novca za
samofinansiranjeproirene reprodukcije. Ako se emituje tano potrebna
koliina novca, cene ne mogu rasti, ali timese uspostavlja novi
model drutvenih rauna, u kome je ukupan zbir dohodaka, za iznos
emisijenekreditnog novca, vei od radne vrednosti drutvenog
proizvoda. Meutim, da je ova situacijaapsurdna sa stanovita
tradicionalne teorije, u stvari osnovna ekonomska zakonitost
novogdrutva, dokazuje teorija o postojanju vika korisnosti.
Prema tome, legalizacija dohotka iz drutvenog vika korisnosti,
koji se deli prema potrebama,nije samo etiki zahtev komunistikog
drutva, ve uslov normalne reprodukcije svake privrede idrutva koji
su dostigli takav stepen i tempo razvoja na kojem je nezbena pojava
vika korisnosti.
Ako legalizujemo monetarni ekvivalent drutvenog vika korisnosti,
snabdeemo privredu i drutvoneophodnom koliinom novca (tj. reiemo
kljuni deflatorni problem) i time stvoriti condition sinequa non
normalnog funkcionisanja trinog mehanizma. Tada e tek postojea
sistemska reenja idrutveno-politika opredeljenja pokazati i
dokazati, svoju pravu vrednost, a ekonomska politikasnabdevena
jednostavnim ali adekvatnim ekonomsko-politikim (monetarnim)
instrumentarijumom,efikasno e, i bez suvinog administriranja,
sluiti ostvarivanju eljenih ciljeva, stabilnog i brzograzvoja uz
punu zaposlenost.
Teorijska priroda nekreditnog novcaAutor: Stojan Nenadovi (
pisano 31.08.1981. Ekonomska politika)Jugoslovenski put u
socijalizam od poetka se odlikovao neprestanim traganjem za
novim
oblicima demokratske organizacije privrede i drutva.Radilo se,
ipak, prevashodno o politikoj inicijativi na postizanju politikih
ciljeva, korienjempolitikih sredstava. U postavljanju ekonomskih
temelja ovim politikim aspiracijama nismo uvekbili dovoljno
uspeni.esto smo specifine socijalistike ciljeve pokuavali da
ostvarimo ekonomsko-politikimsredstvima preuzetim iz
dravno-kapitalistike teorije i prakse. Kao da nam je ponestajalo
invencijeu traenju novih reenja.Nedostatak autentinih reenja,
primerenih samoupravnoj socijalistikoj robnoj privredi, naroito
jeevidentan u oblasti novca i kredita. Sumirajui viegodinju
raspravu o dosadanjem
-
funkcionisanju kreditno-monetarnog i bankarskog sistema i
predlozima reenja koja pretenduju daunaprede ovaj sistem, lanovi
Odbora za kreditno-monetarni sistem Vea republika i
pokrajinaSkuptine SFRJ, od kojih ponajvie zavisi zakonodavna
inicijativa na tom planu, mogli su samo dakonstatuju kako se,
umesto odgovora na neka kljuna pitanja i korenitih izmena, u sutini
predlautek odreena tehnika reenja, dok uloga primarne emisije, mada
bi morala biti bitno drugaijanego u drugim drutvenim sistemima, jo
nije definisana, a instrumentariji koji se koriste potiu odpre
nekoliko vekova. Toliko o dijagnozi. A prognoza?
Uviajui da je udrueni rad danas stisnut u Prokrustovu postelju
kreditnog novca, mnogi ve,gotovo intuitivno i bez teorijskog
obrazloenja, nasluuju da njegovog punog oslobaanja ne moebiti bez
inaugurisanja sistema nekreditnog novca.Ne izgleda, meutim, da e
put stvaranja nekreditnog novca biti lak.Na alost, razlozi
izgledaju pre subjektivne nego objektivne prirode:
Naelno stvaranje novca putem kreditaje postalo toliko imanentno
shvatanju novcada se svaka drugaija varijantaa priori uzima
nestvarnom.
(dr Sreko Urgin:Putevi nekreditnog stvaranja novcaEkonomska
politika br. 1528/1981, str.26).
Naravno, da bi se prevladala duboko ukorenjena shvatanja,
potebna je vie nego uverljivaargumentacija. Teorijske osnove
nekreditnog novca potrebno je s toga solidno fundirati. Pa i
tadabie potrebno dosta vremena da ih akceptira ortodoksna
teorija.
Pristalice nekreditnog novca ovo ne bi smelo da obeshrabri.
Teorijska priroda kreditnog novcaizgleda jasna. Poto je novac mera
vrednosti, a vrednost nastaje proizvodnjom i prodajom robe,izgleda
neizbenim da se novac stvara upravo u obliku kredita, jer se na taj
nain najsigurnijeobezbeuje njegovo pokrie u ljudskom radu.Kredit
znai obavezu vraanja duga, pa, prema tome, i obavezu da se neto
proizvede i proda dabi se kredit mogao vratiti. Proizvodnja stvara
vrednost, a krediti obavezu da se proizvodi.Pri takvom stanju
stvari, nekrerditni novac ne izgleda drugo do obian falsifikat,
jer, u istom obliku,nekreditni novac znai emisiju bez pokria u radu
(proizvodnji).
Novac i ljudski rad
Poto smo tako kreditni i nekreditni novac definisali kao dve
sasvim suprotne varijante stvaranjanovca, analizirajmo, ukratko,
koje su realne mogunosti ova dva oblika emisije. Da li su oni
zaistatoliko iskljuivi, koliko izgleda na prvi pogled? Tu se, pre
svega, postavlja pitanje, s jedne strane,koliko se danas kreditni
novac stvarno vraa, te, prema tome, koliko mu je stvarno pokrie
uljudskom radu, i, s druge strane, da li se i koliko nekreditnim
novcem moe meriti ljudski rad.
Robni novac, kao npr. zlato, ima pokrie u radu ve u momentu
samog stvaranja. Zato on ulazi uopticaj kao definitivno sredstvo
plaanja (metalni nekreditni novac) i samo se sluajno moe vratitiu
polaznu taku. Novac kao kredit, meutim, neizbeno se posle izvesnog
vremena, tj. u momentuvraanja kredita vraa na polaznu taku. Postoje
dva osnovna kanala emisije kreditnog novca:1. Kredit centralne
banke dravi. Ovaj kredit se vraa drutvenim prihodima (porezi,
doprinosi isl.).2. Kredit centralne banke poslovnim bankama, koje
ga dalje pozajmljuju preduzeima. Ovaj kredit
preduzea vraaju prodajui svoje proizvode.U svakom sluaju, da bi
mogli biti vraeni, krediti moraju biti sadrani u robnim cenama
(bilo kaoproizvodni troak preduzea ili drutveni prihod koji se
dodaje na ovaj troak), dakle, moraju imatipokria u robi, odnosno
ljudskom radu kojim se proizvodi roba.
-
Da bi performanse konkretnog, realnog kreditnog sistema
odgovarale teorijski oekivanim (napredopisanim) bitan uslov je
nepromenljivost mere vrednosti, tj. stabilnost opteg nivoa cena
odnosnovrednosti kreditnog novca.
Kako se, meutim, novac neprestalno obezvreuje, oigledno je da
se, zavisno od stope inflacije irokova vraanja kredita, u realnom
iznosu, jedan deo realnog kredita uopte ne vraa, mada se
unominalnom iznosu vraa itav kredit. Posedovanje odreene koliine
novca daje ovekumogunost da kupovinom (tj. otuenjem novca) prisvoji
odreenu koliinu u robi opredmeenograda, daje mu, dakle, vlast nad
radom drugih, dok ga obaveza vraanja kredita prisiljava daotuuje,
prodaje rad koji poseduje i kojim moe raspolagati (bilo vlastiti
ivi rad ili onaj opredmeenu sredstvima za proizvodnju i predmetima
potronje) prisiljava ga, dakle, da vlastiti rad podreujevladavini
novca, tj. obavezi vraanja kredita. Naelno, u sistemu kreditnog
novca, prilikom emisije,obezbeena je ravnotea izmeu ova dva
procesa. Kreditni dug i stvoreni novac nominalno sujednaki.
Meutim, stvarno, poto se novac odmah efektuira, troi (dok mu je
vrednost vea), a kredit vraakasnije (kad je vrednost novcu
smanjena), u uslovima inflacije, izazvane snanom
kreditnomekspanzijom, realni dug je manji od emitovane realne
koliine novca, to znai da se deoemitovanog realnog novca ipak
poklanja obveznicima kredita. Dakle, emitovani nominalni
kreditiomoguuju da se angauje vea koliina rada od koliine rada koju
treba angaovati da bi se vratiliti isti krediti. Ovaj viak
angaovanog rada predstavlja rad koji pokree emisija realno
nekreditnog(mada nominalno kreditnog) novca.Rezultat je isti kao da
je odmah emitovana odreena koliina nekreditnog novca.
U drugom delu napred citiranog lanka (Ekonomska politika,br.
1529/1981,str.25), dr SrekoUrgin tano primeuje da je prilikom
otpisivanja kredita faktiki dolo do emisije nekreditnog novca.Isto
se desaava i prilikom konverzije kratkoronih kredita u
dugorone.
Restrikcija kredita vodi u privrednu krizu
Kao to se vidi, postoji vie naina spontanog i stihijskog
stvaranja nekreditnog novca. Akoprivredu ipak neprestano pritiska
besparica, to jednostavno moe znaiti da je potrebno jo
vienekreditnog novca.U savremenoj kreditno-monetarnoj privredi
inflacija kreditnog novca predstavlja spontano nastalimehanizam
emisije nekreditnog novca. Nemogunost da se inflacija suzbije
restriktivnomkreditnom politikom, bez provociranja teke privredne
krize, upuuje na zakljuak da je emisijanekreditnog novca uslov
privrednog razvoja i rasta zaposlenosti. Ako je to tano, opravdano
jeoekivanje da bi organozovana, teorijski zasnovana, emisija
nekreditnog novca moralapredstavljati najbolji lek protiv inflacije
kreditnog novca.
Time smo odgovorili na prvi deo postavljenog pitanja. U uslovima
inflacije (koja postaje sine quanon uslov odravanja privrednog
mehanizma u pokretu), u realnom iznosu, kredit se ne vraa ucelosti,
pa mu, prema tome, u momentu emisije, i nije u celosti obezbeeno
pokrie u radu. Deonominalnih kredita se stoga, u realnom iznosu,
pojavljuje kao poklon, odnosno kao, u sutini,nekreditni novac.
Tako dolazimo do odgovora na drugi deo pitanja. Ako ovako
stihijski stvoren nekreditni novacmoe meriti ljudski rad, jasno je
da ga, verovatno na bolji nain, moe meriti i svesno iorganozovano
emitovan nekreditni novac.
Pretpostavimo zato da je planski emitovana odreena koliina
nekreditnog novca. Bez obzirakome e najpre biti dodeljena, ona ovim
primarnim porterima dohotka iz emisije nekreditnog novcadaje vlast
nad radom, tj. mogunost kupovine roba i usluga.Time ovaj primarni
nekreditni novac ulazi u opticaj. Zavisno od brzine njegovog
opticaja, on eangaovati veu ili manju koliinu drutvenog rada.
-
Ukupan proizvod stvoren tim novcem u odreenom periodu, prema
poznatoj Marksovoj formuli,bie jednak umnoku te koliine novca i
prosenog broja obrta tog novca u tom periodu, iako umomentu
stvaranja nije imao pokrie u ljudskom radu (tj. stvoren je pre no
to je izvren bilo kakavrad), nekreditni novac je odigrao korisnu
drutvenu ulogu angaovao je ljudski rad i doveo dopoveanja
proizvodnje. Ako emitovana koliina nekreditnog novca upravo
odgovara potrebamaprivrede, ona ne moe inicirati ni inflatorne ni
deflatorne impulse.
Pri ovakvom nainu emisije, javie se jedan fenomen koji zahteva
dublje teorijsko obrazloenje.Iako ortodoksna teorija smatra da na
globalnom (nacionalnom) nivou ukupni dohodak ne prelazinivo ukupnih
trokova, u sistemu nekreditnog novca, zbir novanih dohodaka, za
iznos primarneemisije nekreditnog novca, premaie zbir novanih
trokova. Naime, ukupan zbir novanihdohodaka jednak je zbiru
dohodaka od rada (proizvodnje) i dohodaka iz emisije
nekreditnognovca. Postavlja se pitanje,odakle zapravo potiu
nominalni dohoci koje dobijaju porteri primarneemisije nekreditnog
novca, ako je ve oigledno da ne potiu od rada (tj. radne
vrednostidrutvenog proizvoda)?
ta je viak korisnosti?
U svom lanku ta su to ekonomske zakonitosti (Ekonomska politika
br. 1499/1980, str. 27)postavio sam hipotezu o postojanju
kategorije vika korisnosti, i ovaj nekreditni novac trebalo
biupravo da predstavlja monetarni ekvivalent tog vika. Naime,u
pomenutom lanku, razvijena jejedna nova paradigma prema kojoj se
novac posmatra najpre u funkciji legitimisanja i
legalizovanjaljudskih potreba, pa se tako, kao kupovno sredstvo,
pojavljuje u funkciji mere veliine upotrebnihvrednosti (odnosno
objektivnih korisnosti, kao kvantitativnih izraza upotrebnih
vrednosti), koje ljudi,zahvaljujui posedovanju novca, mogu
prisvojiti.
U racionalnom drutvu, zbir dohodaka, kojima se izraava (meri)
ukupna realizovana objektivnakorisnost (nazvana proizvodi
civilizacije) treba da je vei od zbira dohodaka koji potiu od
uloenograda, odnosno iz radne vrednosti drutvenog proizvoda
(nazvane proizvod kulture), za iznosveliine koju sam nazvao;-
drutveni viak korisnosti.U nominalnom iznosu, drutveni viak
korisnosti, ostvaren u nekom periodu, jednak je iznosuemitovanog
primarnog nekreditnog novca (u tom periodu).
Ako je ishodite nekreditnog novca u viku korisnosti, onda je
time prejudicirano pitanje gde trebaalocirati primarnu emisiju
nekreditnog novca. Pristalice nekreditnog novca (npr. dr Milutin
irovi idr Sreko Urgin) zastupaju tezu da to mora biti sektor
udruenog rada.Meutim, ako se prihvati teza o postojanju vika
korisnosti i emisiji nekreditnog novca kaomonetarnom izrazu tog
vika, onda je neizbean zakljuak da se primarna emisija
nekreditnognovca mora dodeliti neproizvodnom delu stanovnitva.
Troei ovaj nezaraeni dohodak (ijiizvor nije rad nego viak
korisnosti, tj. porast ekonomske racionalnosti), primaoci dohotka
iz emisijenekreditnog novca snabdevae privredu potrebnom koliinom
gotovog, nekreditnog novca, ime ese izbei zaduivanje privrede. S
druge strane, poto se jedan deo privrede, na taj nain,
finansiradirektno iz emisije nekreditnog novca, ukinue se
istovremeno deo poreza i doprinosa koji sudosad sluili za
finansiranje ovog sektora neprivrede.
Prema tome, alociranjem emisije nekreditnog novca u sektor
krajnjih potroaa (koji su dosad bilina teretu privrede) obezbeuje
se kako snabdevanje privrede nekreditnim novcem, tako i
njenofiskalno rastereenje. Prostor za akumulaciju i
samofinansiranje proirene reprodukcije bi time bioznatno proiren,
pa time i ojaana materijalna baza samoupravljanja u udruenom radu.
Takoe,stvorili bi se uslovi za bri razvoj drutvenih delatnosti
(zdravstvo, prosveta, nauka itd.), koje viene bi bile na teretu
privrede.
Privreda i neprivreda (baza i nadrgadnja) ne bi vie bile
meusobno suprotstavljene, nego bi se,posredstvom mehanizma emisije
nekreditnog novca, meusobno potpomagale u razvoju.
Predloeni mehanizam emitovanja nekreditnog novca prua osnove za
voenje jedne krajnje
-
pojednostavljene, ali i apsolutno efikasne monetarne politike.
Ako je emitovana tano potrebnakoliina nekreditnog novca, moemo biti
sigurni da nee biti potrebne naknadne intervencije. Usistemu
kreditnog novca, naprotiv, naknadne intervencije su neizbene, jer
se ovaj sistemneprestano suoava sa besparicom i nelikvidnou, koje
prisiljavaju nosioce monetarne politike dastalno poseu za dodatnom
emisijom. Deflatorni problem, karakteristian za kreditnu
privredu,izazvan je zapravo nestaicom nekreditnog novca, koju,
naravno, ne moe premostiti ni beskrajnaekspanzija kreditnog novca.
Ipak, ova beskrajna ekspanzija vri svoju bitnu funkciju
obezvreujenovac i tako stvara uslove za spontano i stihijsko
stvaranje nekreditnog novca.
Emisijom nekreditnog novca ukidaju se mnoge postojee ravnotee u
drutvenim raunima(prihodima i rashodima) i umesto njih
uspostavljaju zakonite proprcije. Tradicionalnoj teoriji bie
upoetku teko da akceptira novi sistem drutvenih rauna. Ali, taj
sistem se spontano ve danasuspostavlja. Npr. emisija nekreditnog
novca, odnosno dohodak iz drutvenog vika korisnosti zapotrebe
neprivredne sfere, preruava se danas u budetski deficit. Dogmatska
politika suzbijanjadeficita samo pogorava kako poloaj privrede tako
i drutvenih slubi.
Najzad, iako je nominalno u ravnotei, budet realno ne moe biti u
ravnotei, ako rashodi (tj.emisija kreditnog novca za raun drave)
prethode prihodima (kojima se vraa kredit drave) i akopostoji
odreen procenat inflacije. Oigledno je da su realni rashodi (kojima
se emituje novac) veiod realnih prihoda (kojima se novac povlai),
to znai da faktiki postoji neto emisija nekreditnognovca iako je
budet u ravnotei (nominalnoj).Teorija vika korisnosti i nekreditnog
novca zahteva da se istini pogleda u oi. Ona trai da seizue
kretanja realnih, a ne nominalnih veliina. Takvo istraivanje
otkriva da je novi sistem emisijenovca, realno, ve odavno prisutan,
dok stari traje samo u prividima, nominalnim veliinama. Paipak se
(i ne samo mi) neprestalno zaklinjemo da emo (do nekog hipotetikog
roka koji se stalnoprolongira) uspostaviti budetsku ravnoteu. Na
sreu, prirodne ekonomske zakonitosti nee namto dozvoliti. Niko
danas ne moe uspostaviti stvarnu budetsku ravnoteu, a da potpuno ne
ukoisopstveni privredni razvitak. Spontano i stihijski, emisija
nekreditnog novca ve je zaivela idokazala svoju vitalnost.
Sledei lanak: Esej o drutvu
Esej o drutvu ili ta sa vikom korisnostiMislim da neu pogreiti
ako ovaj ogled o drutvu ponem jednom optom konstatacijom:
savremeno drutvo je u krizi. Pri tome pod drutvom podrazumevam
podjednako kakooveanstvo uopte, tj. stanovnike planete kao lanove
jednog drutva (tzv. globalnog sela) tako isve manje ljudske
zajednice, poev od porodice, preko nacije odnosno drave ili grupe
bliepovezanih drava. Pod krizom podrazumevam da postoji, s obzirom
na ovekovu tenju zaodranjem egzistencije i sreom, jedno opte
nezadovoljstvo postojeim stanjem i nainom na kojise pokuava da
izmeni to stanje.
Nema sumnje da je ogroman razvoj prirodnih nauka i moderne
tehnologije stvorio neophodneuslove za procvat ljudskog blagostanja
i sree ali je oigledno da ti uslovi nisu dovoljni. Tvrdim dataj
uslov koji nedostaje proistie iz nepostojanja adekvatne nauke o
drutvu. Pokuau u ovomradu da identifikujem taj prauzrok drutvene
krize, onosno da pruim fundamentalne teorijskeosnove za novu nauku
o drutvu, koja e ukazati na puteve i naine prevazilaenja krize.
Ali moram najpre da definiem neke osnovne pojmove kao usvojenu
paradigmu za klasifikacijudrutvenih pojava. Pod drutvom
podrazumevam zajednicu ljudi meu kojima se odvijaju
odreeneaktivnosti i uspostavljaju odreeni odnosi, koji dovode i do
nastajanja odreenih procesa. Sve oveaktivnosti, odnosi i procesi
mogu se podeliti na etiri osnovne apstraktne sfere drutvenog
ivotauopte:
-
1. Stvaranje vrednosti ili kulturu.2. Razmenu vrednosti ili
ekonomiju.3. Raspodelu vrednosti ili politiku.4. Korienje vrednosti
ili civilizaciju.pri emu pod vrednou uopte podrazumevam bilo ta to
doprinosi odranju ovekoveegzistencije i njegovom blagostanju. Ove
apstraktne sfere drutvenog ivota nalaze svojukonkretizaciju u nekoj
konkretnoj sferi drutvenog ivota, kao to je na pr. privreda u
proizvodnji,razmeni, raspodeli i potronji materijalnih dobara
odnosno vrednosti. Ali, isto ih tako moemoidentifikovati i u bilo
kojoj drugoj konkretnoj sferi drutvenog ivota, na pr. u onim
sferama kojestvaraju nematerijalne vrednosti.
Moram skrenuti panju da se kroz procese razmene vri preraspodela
vrednosti i to bi bio predmetprouavanja tzv. politike ekonomije.
Raspodela vrednosti putem (posredstvom) autoritetaodnosno vlasti
predstavlja predmet politike u uem smislu (na pr. ekonomske
politike). Osimcivilizacije u uem smislu, kako je ve definisana,
postoji i pojam civilizacije u irem smislu, podkojom treba
podrazumevati ukupnost sve etiri navedene sfere drutvenog ivota.
Najoptijanauka o drutvu bila bi nauka o njegovoj civilizaciji u
ovako shvaenom irem smislu.
Arnold Tojnbi je istoriju prouavao kroz posmatranje raanja,
razvoja i propasti dvadeset i jednecivilizacije. Civilizacija je u
usponu dok njene voe uspevaju da na izazove okoline ili
samograzvoja, dakle na probleme koji se pred njih postavljaju, daju
adekvatne odgovore. U trenutku kadse na odreeno presudno pitanje da
pogrean odgovor dolazi do sloma civilizacije i ona kreestranputicom
koja je vodi propadanju odnosno samounitenju.
Civilizacija u kojoj mi danas ivimo je tzv. zapadna civilizacija
i ona se u obliku novog svetskogporetka namee itavom oveanstvu. Ovu
civilizaciju karakterie dosad u istoriji nedostignut nivokulture
(stvaranja vrenosti) ali i oigledno neadekvatan nain korienja
vrednosti, to se najeeizraava sintagmama potrako drutvo ili
tehnoloko varvarstvo. Nama je sueno da podelimosudbinu ove
civilizacije, ali moda i dozvoljeno da i sami ponudimo odgovore na
njene izazove, tespaavajui ovu civilizaciju i sami budemo
spaseni.
Kljuno pitanje na koje duhovne voe zapadne civilizacije, odnosno
oveanstva uopte, nisuuspele da dosad daju adekvatan odgovor je
pitnje: ta ini supstancu vrednosti koje se razmenjujuna tritu ili
raspodeljuju arbitraom dravne vlasti. Ponueni su brojni odgovori
ali ni jedan nijesagledao celinu i sutinu problema. Klasini
ekonomisti smatrali su da rad sadran u robi inisupstancu njene
vrednosti. Marks je, takoe, smatrao da vrednost robe predstavlja
apstraktanljudski rad, tj. rad uopte, kao troenje radne snage
svojstveno svim proizvoaima, sadran urobi.
Skreem panju da teorije radne vrednosti shvataju rad kao
objektivnu kategoriju, objektivni troakproizvodnje. Suprotno tome
buroaski ekonomisti, koji trenutno slave pobedu, sloili su se
davrednost robe treba definsati kao subjektivnu korisnost koju ona
ima za potroae, Ove dve kolemiljenja se, meutim, ne mogu
suprotstavljati jer objektivan rad i subjektivna korisnost
nisukategorijalni ekvivalenti, naspram objektivnog apstraktnog
rada, kao objektivnog trokaproizvodnje, kao kategorijalni
ekvivalent u sferi potronje moe postojati samo objektivnaaptrakktna
korsnost, kao obnavljanje i unapreenje ovekove radne snage i drugih
sposobnosti,objektivno realizovano kroz potronju, a to su buroaski
ekonomisti potpuno prevideli. S drugestrane, nasuprot subjektivnoj
proceni korisnosti moe da stoji samo subjektivna procena trokova
iobe su vane kao psiholoka motivacija za ponaanje potroaa i
proizvoaa. No nezavisno odnjihove subjektivne procene, njihovu
sudbinu odredie objktivni trokovi i korisnosti. Pretpostavljamda
svi ele da su im trokovi to manji, to se ostvaruje kroz poveanje
produktivnosti rada, akorisnost to vea, to se realizuje kroz
poveanje raconalnosti potronje, i pretpostavljam da sunjihova
nastojanja, obektivno, uspena.
S toga pretpostavljam, suprotno tradicionalnim ekonomistima,
koji su se trudili da definiu
-
supstancu vrednosti kao jednodimenzionalnu kategoriju, da su u
svakoj robi opredmeene triravnopravne dimenzije: troak, korisnost i
trina cena. Postoji, dakle, ukupna objektivnaapstraktna korisnost,
koja se deli na potrebnu korisnost, koja je ekvivalent uloenih
trokova(apstraktnog rada) i predstavlja onu koliinu korisnosti koju
treba apsorbovati iz potronje odnosnonaina korienja vrednosti da bi
se nadoknadili trokovi proizvodnje i, ako je racionalnostkorienja
vea od one neophodne da bi se realizovala potrebna korisnost viak
korisnosti,Trina cena je, po ravilu, vea od troka a manja od ukupne
korisnosti i omoguuje da, prilikomrazmene, obe strane budu na
dobitku. Ona deli viak korisnosti na proizvoaki (profit) i
potroakiviak, Ako je to tako onda meu ovim dimenzijama mora
postojati razlika i na globalnom planu:zbir svih trokova nazivam
proizvod kulture, zbir svih korisnosti nazivam proizvod civilizcije
a zbirsvih trinih cena drutveni proizvod. Drutveni proizvod je ono
to se danas jedino vidi jer jeizraen novano u vidu trinih cena a
nastao je kako delovanjem zakona politike ekonomije(razmene) tako i
ekonomske politike kao dravnog uplitanja u privredne procese.
Interesantno je da je Marks razlikovao upotrebnu vrednost (u
sutini korisnost), za koju je smatraoda je kvalitet koji se ne moe
meriti, razmensku vrednost po kojoj se razmenjuju
upotrebnevrednosti (u sutini trinu cenu) i radnu vrednost (troak)
za koju je mislio da je u osnovi prve dve,svodei tako, u
kvantitativnom smislu, tri dimenzije na jednu osnovnu dimenziju. S
druge strane,najvei buroaski ekonomista Maral smatrao je da postoje
cena ponude (odreena trokovima),cena tranje (odreena korisnou) i
trina cena, ali da su u stanju ravnotee ponude i tranje, tj.kod
postojanja ravnotene trine cene, ove tri cene jednake.
Analogno kvantnoj fizici, smatram da se u procesima stvaranja,
razmene, raspodele i korienjavrednosti pojavljuju kvanti vrednosti,
kao najmanje novane jedinice, kojima se novano moguizraziti i
izraunati veliine proizvoda civilizacije, proizvoda kulture i
drutvenog proizvoda.
Sva dosadanja ekonomska teorija pojavljuje se tako kao granian
sluaj napred izloene teorije.Ako su troak, korisnost i trina cena
jednaki odnosno ako su jednaki proizvod kulture,
proizvodcivilizacije i drutveni proizvod vae zakoni tradicionalne
ekonomske nauke, ali ako nisu, ovanauka jednostavno nije u stanju
da adekvatno objanjava ekonomske pojave pa time ni dasugerie
odgovarajuu ekonomsku politiku.
Kako je dolo do ovako grubog i opasnog previda ekonomske nauke.
Mislim da je svemu kriva tzv.ravnotena ekonomska analiza, to se da
naslutiti ve iz navedenog Maralovog primeraravnotene trine cene.
Tradicionalni ekonomisti su ravnotenu analizu smatrali kljunom
zarazumevanje ekonomskih problema i postavljali je u sredite svojih
razmatranja. umpeter je na pr.mislio da ono to nije ravnotea je
haos koji izmie analitikoj kontroli.
Do ovakvog zakljuka moe doi samo onaj ko ne poznaje dostignua
savremene termodinamikeodnosno ko ne poznaje zakone entropije.
Entropiju je, kao neku misterioznu veliinu, jo sredinom XIX
veka, otkrio Klauzijus, prouavajuitoplotne maine. Otada se ovaj
pojam proirio u gotovo sve nauke pa i savremenu informatiku
ikibernetiku, Klauzijus je primetio da se nekom cilindru sa klipom,
ispunjenim gasom, odnosnomolekulima i atomima, moe dodavati toplota
a da temperatura ostane nepromenjena. Neto seipak moralo promeniti
i tu promenu Klauzijus je nazvao entropijom, Utvreno je zatim da je
ustvarientropija veliina koja meri poveanje haotinosti kretanja
molekula i atoma u posmatranomcilindru. Zapanjujue je, meutim, bilo
otkrie da u zatvorenom sistemu entropija moe samo daraste i to do
svog maksimuma, kada je ovo kretanje molekula i atoma maksimalno
haotino. Aliovaj maksimum entropije dovodi globalni sistem u stanje
opte ravnotee, kada su temperatura ipritisak u svakoj taki jednaki
i tada je zbog nepostojanja razlike potencijala svaki rad nemogu,
jerje nemogu protok energije, na pr. sa vie na niu temperaturu.
Termodinamika je utvrdila da seunutranja energija sistema sastoji
iz slobodne energije, iz koje se moe dobiti rad, i entropijomvezane
energije, koja se vie ne moe iskoristiti za dobijanje rada. Kasnije
je entropija definisanakao verovatnoa stanja pa je konstatovano da
je haos verovatniji od reda i da zato entropija raste.
-
Pokuavajui da objedinim sve pojmove entropije iz raznih oblasti
nauke, jer postavilo se pitanjeda li je to u sutini ista pojava, ja
sam utvrdio da bi se opti pojam entropije mogao definisati
kaologaritam iz reciprone vrednosti stepena povezanosti meu
pojavama; ukoliko su pojave viepovezane (tj. organizovane)
entropija je manja, ako su nepovezane entropija odnosno haos
raste.Postoji opta formula: organizacija + haos (entropija) =
kapacitet sistema koji je odreen veliinomraznovrsnosti elemenata
sistema.
U svakom sluaju bitno je da je onaj sistem koji je u svim
naukama ocenjen kao najgori od svih, tj.ravnoteni sistem sa
maksimalnom entropijom, od strane ekonomske nauke prihvaen kao
idealansistem kome treba na svaki nain teiti. Nije sluajno
ravnotena analiza izvedena na modelu tzv.potpune odnosno atomistike
konkurencije liberalnog kapitalizma, gde motvo preduzea, kaoatomi u
Klauzijusovom cilindru, dovode do stanja ravnotee i ravnotene cene,
kada su svedimenzije vrednosti kvantitativno jednake. Ali stanje
ravnotee, slino pat poziciji u ahu, dovodi doprestanka kretanja i
smrti sistema.
Iz izloenog slledi da umesto ravnotee u drutvenim raunima treba
da postoje neravnotee, alikoje ne znae haos, nego su posledica
smanjenja entropije i poveanja rganizacije i oznaavajuodreene
proporcije, pre svega odnos trokova i korisnosti.
Novac, odnosno dohodak, ne potie iz trokova (proizvoda kulture),
niti drutvenog proizvoda,nego iz proizvoda civilizacije i troi se u
iznosu potrebne korisnosti na kupovinu materijalnih dobaraiz
proizoda kulture a delimino predstavlja nematerijalne vrednosti iji
je ekvivalent drutveni(globalni) viak korisnosti. Posle obavljene
razmene drutveni proizvod (trine cene) moe bitivei od proizvoda
kulture (trokova), ostavljajui tako proizvoaima isti profit za
razvoj, a nii odproizvoda civilizacije, ostavljajui potroaima
potroaki viak za kupovinu nematerijalnihvrednosti.
Ako se novac emituje u obliku kredita, kao to se danas ini, onda
bi sistem idealno funkcionisaosamo kada bi postojala ravnotea
drutvenih rauna. Kredit centralne banke poslovnim bankama,koje ovaj
dele preduzeima, preduzea bi vraala u celosti i on bi merio veliinu
tzv. drutvenebaze, dok bi kredit centralne banke dravi, iz koga ona
alimentira neprivredu, tj. tzv. nadgradnju,bio u potpunosti vraen
iz poreza i doprinosa. Ali, u takvom sistemu drutveni viak
korisnosti jejednak nuli.
Prema izloenoj teoriji, ako postoji drutveni (globlni) viak
korisnosti jedan deo dohotka trba dase, kao ekvivalent vika
korisnosti, u vidu nekreditnog novca, kao poklon koji ne treba
nadoknaditiporezima i doprinosima, direktno podeli po principu
prema potrebama primaocima dohotka iznadgradnje odnosno onima koji
iz tog dohotka mogu izvui najvie korisnosti. Tako se deodosadanjih
poreza pojavljuje kao zabluda ekonomske nauke i nepotrebno ini da
potroaiplaaju vie a proizvoai dobijaju manje nego to je to ustvari
potrebno. Deo poreza morao bi,ipak, postojati u svakom sistemu, u
kojem postoji i dravna organizacija i politika i taj deopredstavlja
trokove egzistencije drutvenog sistema.
Poveanje ekonomske racionalnosti u sferi proizvodnje, tj.
poveanje produktivnosti rada smanjujevreme proizvodnje i ciklus
reprodukcije, tj. vreme za koje se proizvodnja moe obnoviti, to
dovodido poveanja ponude, s druge strane poveanje ekonomske
racionalnosti u sferi potronje dovodido poveanja duine vremena
korienja proizvoda, produuje ciklus rekonzumacije, tj. vreme zakoje
je potrebno obnoviti potronju, to dovodi do smanjenja tranje.
Ponuda premauje tranju,to se naziva kriza hiperprodukcje (kao 1929.
godine) ili nedovoljne potronje, i to stvara deflatorniproblem u
drutvu, koji se uoava kroz usporenje brzine opticaja novca, to je
fenomen koji jeuoio Milton Fridman u svim sistemima koje je
prouvao, ali nije znao da da objanjenje za ovupojavu.
Veliina deflacije je u stvari mera vika korisnosti i ona se moe
neutralisati samo odgovarajuomemisijom nekreditnog novca kao dara
koji pada s neba. Poto danas svesne emisije novca iz
-
vika korisnosti nema to se on stihijski izraava (odnosno
deflacija kompenzuje) kroz inflaciju,vremensku nesinhronizaciju
prihoda i rashoda i budetski deficit. Nominalno postie se
ravnoteadrutvenih rauna i tako udovoljava dogmama ekonomske nauke,
dok realno postoji neravnoteadrutvenih rauna, ali zamagljena kroz
navedene stihijske procese, da bi se realizovao bar deovika
korisnosti. Inae, viak korisnosti se unitava, odnosno pokuava se
nepotrebno stvoritipodudarnost ciklusa reprodukcije i
rekonzumacije, odnosno frekvencije ponude i tranje, tako tose
svesno pravi roba loijeg kvaliteta, reklamom navodi kupac na
suvinu, neracionalnu potronjui sl. (zbog ega naziv potroako drutvo)
a naroito kroz trokove naoruanja. Na kraju deoproizvoda ipak ostaje
neprodat i propada.
U stvarnosti sistem sa legalizovanim vikom korisnosti
funkcionisao bi tako, na zadovoljstvo svih,to bi oni koji dobijaju
dohotke od rada (tj. iz proizvoda kulture) samo deo tih dohodaka
troili narealizaciju proizvoda kulture (a deo na nematerijalne
vrednosti), omoguujui tako da viakproizvodnje, dohotkom iz
drutvenog vika korisnosti, kupe neproizvoai. Veliina drutvenogvika
korisnosti predstavljala bi kvantitativan izraz dostignutog nivoa
civilizacije.
Poto pored nacionalnih postoji i svetski proizvod civilizacije i
svetski viak korisnosti, jasno je danovi svetski poredak ne mogu
uspostaviti tenkovi NATO pakta, niti ameriki predsednik, negosamo
oni strunjaci Meunarodnog monetarnog fonda i Svetske banke, koji,
prethodno upoznatisa teorijskim dostignuima skiciranim u ovom
eseju, budu u stanju da pravilno odmere potrebnuemisiju svetskog
nekreditnog novca za svaku dravu, i tako stvore osnovni preduslov
za procvatsvetske trgovine, koja e alocirati svetsku proizvodnju
prema minimumu trokova a potronjuprema maksimumu korisnosti,
omoguujui tako optimalan razvoj svih, bez inflacije i deflacije i
uzpunu zaposlenost.
Da zakljuimo: jednu stranu drutvenih rauna ini proizvod
civilizacije kao ukupna korisnostodnosno ukupni novani dohodak
drutva, drugu stranu ini proizvod kulture kao zbir trokova.
Drutveni viak korisnosti ini odreeni procenat proizvoda
civilizacije i on stoji u odreenomodnosu prema proizvodu kulture.
Moemo zamisliti neku buduu civilizaciju u kojoj e proizvodkulture,
kao njena materijalna baza, initi, novano izraeno, svega nekoliko
procenata odukupnog proizvoda civilizacije. Ali takva civilizacija
ne moe nastati na osnovu sadanjih drutvenihrauna, po kojima je viak
korisnosti jednak nuli a trokovi nadgradnje u svemu jednaki
porezima idoprinosima dodatim na bazu, da bi dve strane drutvenih
rauna bile po svaku cenu jednake.
Sadnja ekonomska teorija i na njoj zasnovana politika, koje
polaze od nepostojanja vikakorisnosti i, shodno tome, ravnotee
drutvenih rauna, ne samo da predstavljaju glavnu preprekudaljem
razvoju civilizacije, jer podstiu neracionalnosti u korienju
vrednosti, nego time dovode upitanje i sam opstanak civilizacije.
Ako ne rei ovu protivrenost izmeu nadgradnje i baze, ukupnei
potrebne korisnosti, odnosno vika korisnosti i proizvoda kulture,
zapadna civilizacija doiveeslom.Oigledno je da tek sa
legalizovanjem dohotka iz vika korisnosti (tj. nekreditnog novca)
stvaramoinstitucionalne pretpostavke za realizovanje mogueg vika
korisnosti i tek time omoguujemomaksimalno racionalno korienje
vrednosti, odnosno dalji razvoj i rast civilizacije u kojoj
ivimo.
P.S. Rad je slan na konkurs dnevnog lista BORBA za Esej o
drutvu, za godine 1997. i 1998., a5.12.1998.godine, predat je
ruskoj ambasadi u Beogradu (savetnik Jurij Naido).
Sledei lanak: Viak korisnosti i nekredeitni novac
-
Viak korisnosti i nekreditni novac
Od nastanka ekonomske misli postoje dva oprena pristupa
najvanijem ekonomskomproblemu problemu vrednosti robe.
Prema vladajuem, naunom miljenju: u razmeni se razmenjuju
ekvivalenti, tj. razmenjuju se robejednake vrednosti.
Prema alternativnom, zdravorazumskom miljenju: u razmeni svi
dobijaju daje se manje, da bi sedobilo vie.
Milton Fridman, najvei monetarista XX veka, za ovo miljenje kae:
Osnovna greka u svim timrezonovanjima je nesposobnost da se
prepozna da j e ono to se naziva profit ili viak prihoda
nadrashodima takoe troak.
Fridmanova tvrdnja poiva na pretpostavci da su troak i
korisnost, opredmeeni u robi, novaniekvivalenti.
Na toj pretpostavci poiva danas vladajua monetarna teorija i
politika kreditnog novca.Emitovanjem novca u obliku kredita, ex
ante je osigurana novana ekvivalentnost trokova ikorisnosti.
Realna ravnotea, odnosno ekvivalentnost trokova i korisnosti,
moe postojati samo ustacionarnom drutvu u kome se ne menja
dostignuti nivo ekonomske racionalnosti. Ako se nivoracionalnosti u
drutvu ne menja, nivo proizvodnje, potronje i razmene ostaje uvek
isti, pa se nemenja ni postojea koliina novca u drutvu, odnosno,
nije potrebna dodatna koliina novca (dM =0). Svaki rashod, troak za
jednoga, istovremeno je prihod, dobit za drugoga, pa su rashod
iprihod, odnosno troak i dobit, uvek, po definiciji, jednaki, te
vai Fridmanova tvrdnja.
Promena nivoa ekonomske racionalnosti podrazumeva promenu odnosa
trokova i korisnosti.
Porast ekonomske racionalnosti u sferi proizvodnje znai porast
proizvodnje uz nepromenjenetrokove, ili istu proizvodnju uz manje
trokove. Porast ekonomske racionalnosti u sferi potronjeznai porast
korisnosti iz iste koliine proizvoda, ili istu korisnost iz manje
koliine proizvoda.
Porast produktivnosti rada, odnosno racionalnosti proizvodnje,
izraava se u poveanjuproizvodnje, odnosno ponude a porast
racionalnosti potronje u smanjenju tranje (jer se istakoliina
proizvoda koristi due vreme, odnosno ista koliina korisnosti, koja
podrazumeva istuduinu vremena korienja, dobija iz manje koliine
proizvoda).
Viak ponude nad tranjom predstavlja materijalni supstrat vika
ukupne sume korisnosti, koja semoe apsorbovati iz date proizvodnje,
iznad ukupne sume trokova, koji su uloeni u datuproizvodnju.
Materijalni supstrat razlike izmeu zbira korisnosti i zbira
trokova, tj. viak ponude nad tranjom,moe biti realizovan samo uz
pomo dodatne emisije novca i to nekreditnog novca, tj. novca kojine
potie iz trokova nego iz porasta ekonomske racionalnosti.
Ukupan zbir korisnosti sastoji se iz potrebne korisnosti (koja
predstavlja ekvivalent trokovimauloenim u proizvode iz kojih e se
apsorbovati ta korisnost) i vika korisnosti.
Viak korisnosti, odnosno, razlika izmeu zbira korisnosti, koja
se ostvaruje iz drutvenogproizvoda, i zbira trokova, uloenih u taj
drutveni prpizvod, moe se realizovati samo
-
posredstvom dohodaka, koji potiu iz vika korisnosti, odnosno iz
emisije nekreditnog novca(dodatna koliina novca = dM).
Ukupna koliina novca u drutvu (M) sastoji se iz koliine novca u
opticaju (M1) i koliine novcaizvan opticaja (M2).
Koliina novca u opticaju (M1) data je jednainom:
P = nivo cena = const.
Q = koliina proizvedenih dobara
V = brzina opticaja novca
Koliina novca izvan opticaja (M2) sastoji se iz koliine novca
koja se nalazi kod proizvoa ipotie od uteda do kojih je dolo
smanjenjem trokova, odnosno smanjenjem kupovine sredstavaza
proizvodnju i radne snage (akumulacija = A), i koliine novca koja
se nalazi kod potroaa ipotie od uteda do kojih nije dolo odricanjem
od potronje, nego porastom racionalnostipotronje i, na toj osnovi,
smanjenjem kupovine predmeta potronje (tednja = S).
Ukupna koliina novca u drutvu (M) jednaka je:
Ako je koliina novca u drutvu (M) funkcija parametara stanja
ekonomskog sistema Q, V, A i S,kao argumenata, i konstante P, onda
je prirataj novca u drutvu (dM) dat jednainom:
Vrednost drutvenog proizvoda (DP) data je jednainom stanja
ekonomskog sistema:
M1V = PQ ; gde M1V predstavlja tranju, a PQ ponudu.
U stacionarnom drutvu, u kome se ne menja dostignuti nivo
racionalnosti, vrednosti u jednaini suuvek iste, odnosno vrednost
drutvenog proizvoda jednaka je: DP = PQ.
Ako se promeni nivo ekonomske racionalnosti u drutvu, to e se
manifestovati u promenivrednosti parametara stanja ekonomskog
sistema, promeni koliine novca u drutvu i promenivrednosti
drutvenog proizvoda.
Porast ekonomske racionalnosti odvija se kroz porast
racionalnosti proizvodnje i porastracionalnosti potronje.
Porast racionalnosti proizvodnje ostvaruje se ili kao poveanje
proizvodnje uz nepromenjenetrokove, to se izraava kroz porast
koliine proizvoda (prirataj dQ), ili kroz odranje istog
nivoaproizvodnje uz smanjene trokove, to se izraava kroz poveanje
koliine novca izvan opticajakoju dre proizvoai, koji su smanjili
trokove, odnosno kupovine sredstava za proizvodnju i radnesnage, i
tako ostvarili utede (prirataj akumulacije dA).
Porast racionalnosti potronje ostvaruje se ili uz poveanje
korisnosti, odnosno produenjevremena korienja, postojeih proizvoda,
to se izraava u smanjenju tranje, odnosno krozusporenje brzine
opticaja novca (prirataj -dV), ili uz ostvarenje iste koliine
korisnosti iz manjekoliine proizvoda, to se izraava kroz porast
uteda potroaa, odnosno porast koliine novca
-
izvan opticaja, koju dre potroai, koji su, na osnovu poveanja
racionalnosti potronje, smanjilitranju, odnosno kupovine predmeta
potronje (prirataj tednje dS).
Poto porast ekonomske racionalnosti dovodi do toga da ponuda
premauje tranju, jednakostponude i tranje se ponovo uspostavlja,
odnosno odrava, uz pomo dodatne emisije nekreditnognovca (dM), koja
predstavlja novani ekvivalent porasta ekonomske racionalnosti,
odnosnonovani dohodak iz vika korisnosti, koji se dodeljuje
(poklanja) organizatorima proizvodnje,odnosno proizvoaima, koji
imaju potrebu za vikom neprodatih sredstava za proizvodnju
iangaovanjem dodatne (nezaposlene) radne snage, i potroaima, koji
imaju potrebu za vikomneprodatih sredstava za potronju, i tako
obezbeuje realizacija novog druzvenog proizvoda(NDP), uveanog za
PdQ:
NDP = PQ + PdQ
Poveanje koline novca u opticaju, neophodno da se nadoknadi
povlaenje novca iz opticaja odstrane proizvoaa, odnosno poveanje
uteda proizilo iz smanjenja trokova (porast akumulacije= dA), i
poveanje koliine novca u opticaju, neophodno da se realizuje
poveana proizvodnje
, zajedno predstavljaju proizvoaki viak, odnosno, viak
korisnosti koji stvarajuproizvoai, kao meru poveanja racionalnosti
proizvodnje.
Poveanje koliine novca u opticaju, neophodno da se nadoknadi
povlaenje novca iz opticaja odstrane potroaa, odnosno, poveanje
uteda potroaa proizilo iz smanjenja koliine proizvodaneophodnih za
odravanje dostignutog nivoa korisnosti (porast tednje = dS), i
poveanje koliine
novca u opticaju neophodno da se kompenzuje usporenje brzine
opticaja novca zajedno predstavljaju potroaki viak, odnosno, viak
korisnosti koji stvaraju potroai, kao merupoveanja racionalnosti
potronje.
U vrednosti novog drutvenog proizvoda, novani dohodak iz
proizvoakog vika zavrava kaoprofit proizvoaa (pf), a novani dohodak
iz potroakog vika nadoknauje trokove, kupovinomproizvoda koji se ne
mogu prodati, jer se dohodak, zaraen iz trokova, delom povlai u
tednju, adelom troi ili sporije ili na plaanja koja se ne
uraunavaju u vrednost drutvenog proizvoda(ime se usporava tempo
realizacije oznaen kao brzina opticaja novca drutvenog
proizvoda).
potroaki viak=
Zbir novanih trokova (ZNT) proizvoaa jednak je vrednosti novog
drutvenog proizvodaumanjenoj za iznos ostvarenih profita:
Zbir novanih dohodaka u drutvu, koji su mera ostvarene tekue
ukupne korisnosti drutva,jednak je zbiru dohodaka koji su zaraeni
iz zbira trokova proizvoaa i koji su dobijeni izdrutvenog vika
korisnosti.
Poto je deo dohotka iz drutvenog vika korisnosti, u vrednosti
drutvenog proizvoakog vika,zavrio kao profit u vrednosti novog
drutvenog proizvoda, ostaje da je zbir novanih dohodaka(ZND) drutva
jednak zbiru vrednosti novog drutvenog proizvoda i drutvenog
potroakog vika:
Sa porastom ekonomske racionalnosti, stvaranjem vika korisnosti
i emisijom nekreditnog novca,uspostavlja se globalna nejednakost
trokova i korisnosti, odnosno novanih rashoda i prihoda.
-
Ako se zaustavi porast ekonomske racionalnosti, isezava viak
korisnosti, prestaje emisijanekreditnog novca i prestaje mogunost
kvantitativnog nepodudaranja rashoda i prihoda, odnosnooni ponovo
postaju ekvivalentni. Svojim individualnim naporima, pojedinani
privredni subjektidoprinose porastu ekonomske racionalnosti i
stvaranju vika korisnosti. S druge strane, pravilnoodmerenom
emisijom nekreditnog novca, drava stvara neophodne uslove da se
viak korisnostirealizuje, kao nagrada, za one koji ga stvaraju, i
zadovoljenje potreba, onih koji ga koriste.
Porast ekonomske racionalnosti koji ukljuuje smanjenje trokova
proizvoaa ( = real dA) ismanjenje trokova potronje ( = real dS)
realizuje se uvanjem uteenog novca na posebnimraunima akumulacije
(dA) i tednje (dS), ili, ulaganjem uteenog novca, kao
proizvoakogkredita iz akumulacije (dAC) i potroakog kredita iz
tednje (dSC), u poveanje proizvodnje ipotronje, ako to donosi
kamatu, odnosno, vei iznos nekreditnog novca od iznosa koji bi
bioemitovan da nema kredita.
Ako se kredit daje samo iz uteenog nekreditnog novca, nema ni
kreditnog novca, ni kreditno monetarne politike.
Poto porast proizvodnje (PdQ) i porast zaliha neprodatih
proizvoda zbog usporenja brzineopticaja novca (PdR=-M1dV zajedno
predstavljaju vrednost proizvoda koji se ne mogu prodati(neprodato
= PdQ + PdR) bez dodatne koliine nekreditnog novca u opticaju
(dM1), dok novabrzina opticaja novca (V+dV) predstavlja kolinik
izmeu prodate robe (prodato=PQ-PdR) i koliinenovca u opticaju
(M1)
prirataj potrebne koliine nekreditnog novca u opticaju jednak
je:
Ako se dnevno evidentiraju sve prodate (prodato=prn ) i
neprodate koliine materijalnih dobara(neprodato=npn), dnevni
prirataj nekreditnog novca u opticaju n tog dana je:
Ako pretpostavimo da je, dugorono i globalno posmatrano,
k=const. , kontinuirano (dnevno)dolivanje nekreditnog novca u
opticaj tee prema diferencijalnoj jednaini organskog rasta:
: nekreditni novac u opticaju (M1B), tokom vremena (t ) u kojem
se odvija progresoveanstva (po stopi k) , raste kao poetni kapital
(M1A) koji se neprekidno ukamauje, a porastnekreditnog novca u
opticaju n- tog dana i u vremenu t (t=1=jedna godina)
Raspodela dohotka iz vika korisnosti sledi neposredno iz emisije
nekreditnog novca tako todrava ex post otkupljuje od proizvoaa viak
neprodatih proizvoda, ili, ako je k poznato ikonstantno, ex ante
deli nekreditni novac ptroaima, po unapred utvrenom kljuu (penzije,
deijidodaci i sl.), koliko doputa iznos ostvarenog vika.
Ponuda predstavlja novi drutveni proizvod (PQ+PdQ), a tranja je
proizvod nove brzine opticajanovca (V+dV) i nepromenjene koliine
novca u opticaju (M1).
-
..
Ako doe do pada ekonomske racionalnosti (smanjenja proizvodnje
ili poveanja brzine opticajanovca), ponuda postaje manja od tranje,
potrebna koliina nekreditnog novca u opticaju sesmanjuje,dM1=-kM1 ,
pa se nekreditni novac mora povlaiti iz opticaja, porezima koji se
ne troe(kao budetski suficit).
Emitovanje ili povlaenje potrebne koliine nekreditnog novca,
prema kretanju ekonomskeracionalnosti, uslov je stabilnosti trita i
opteg nivoa cena. Ako cene nekih proizvoda ipak rastu,a drugih
padaju, a neki se proizvodi ak ne mogu prodati, samo je znak u kom
smeru treba menjatistrukturu proizvodnje.
Stvaranje vika korisnosti omogueno je stalnim porastom
racionalnosti proizvodnje i potronje anjegova realizacija razvojem
nacionalne i svetske trgovine (koja vri alokaciju trokova
premaminimumu trokova i distribuciju korisnosti prema maksimumu
korisnosti) i emisijom nacionalnog isvetskog nekreditnog novca.
Problem svetskih dugova moe i mora biti reen. Svetske dugove
treba otpisati u iznosu kojiodgovara svetskom viku korisnosti.
Siromane, prezaduene zemlje imaju pravo na udeo u emisijisvetskog
nekreditnog novca iz svetskog vika korisnosti. Ovaj novac emitovae
svetska emisionaustanova, po odluci skuptine zemalja lanica, u
skladu sa naunim saznanjima.
Emisijom nacionalnog nekreditnog novca, ukidaju se porezi iz
kojih je dosad alimentirana potronjabuduih korisnika nekreditnog
novca (penzioneri, deiji dodaci, socijalna davanja i sl.). Time
seuspostavlja neravnotea drutvenih rauna, kojom se izraava pojava
vika korisnosti (zbirtrokova proizvodnje, za iznos vika korisnosti,
manji je od zbira novanih dohodaka).
Poto bez vika korisnosti, odnosno emisije nekreditnog novca,
nije mogu napredak, a kakoekonomska teorija, i na njoj zasnovani
institucionalni okvir i ekonomska (monetarna) politika
nedozvoljavaju da se on legalno izrazi, viak korisnosti (odnosno
nekreditni novac) se spontano istihijski izraava u razliitim
oblicima. Saglasno ekonomskoj teoriji ostvaruje se
nominalnaravnotea u drutvenim raunima, uz istovremenu realnu
neravnoteu, potrebnu da se realizujebar deo vika korisnosti. To se
ostvaruje na sledee naine:
* postoji beskrajna ekspanzija kreditnog novca, po znatno vioj
stopi od realnog rasta proizvodnje,to izaziva inflaciju;* dugovi se
oprataju (otpisuju), odnosno ne vraaju;* uzima se novi dug da bi se
vratio stari;* zbog inflacije dug se obezvreuje, odnosno, realno,
ne vraa u celosti;* kratkoroni dug se pretvara u dugoroni;* kod
dugoronog duga, kamatna stopa je realno negativna, tj. realno se
emituje nekreditni novac;* vodi se politika budetskog deficita
(kroz koji se realizuje viak korisnosti);* uz stalnu inflaciju i
vremensko kanjenje prihoda iza rashoda, postoji realan deficit
budeta i kodnominalne budetske ravnotee;* vodi se politika javnog
duga, kod koje se viak korisnosti preruava u javni dug;* beskrajna
ekspanzija javnog duga, pri emu se stari dug vraa emisijom novog,
ili obezvreujekroz inflaciju, itd.
-
Svi ovi stihijski i haotini procesi dovode do toga da se ne
realizuje stvarno mogui viak korisnosti,ime se blagostanje i
progres oveanstva ograniavaju na nivo manji od realno
mogueg.Naoruavanjem, ratovima i ekonomskim krizama unitava se
stvoreni viak korisnosti da bi seudovoljilo dogmama ekonomske nauke
i produila vlast grupama, koje, stvaranjem kreditnognovca i putem
kredita, upravljaju itavim svetom.
Sazrelo je vreme i stvoreni su uslovi da se obelodani ova
istina, izvri rekonstrukcija ekonomske imonetarne teorije i
politike, i inaugurie novi svetski poredak zasnovan na emisiji,
nacionalnog isvetskog, nekreditnog novca, koji moe da obezbedi
stabilan i brz razvoj, uz punu zaposlenost isocijalnu pravdu, sveta
u celini i svih njegovih delova.
..
DODATAK:
MATEMATIKA INTERPRETACIJA TEORIJE NOVCA
JEDNAINA STANJA EKONOMSKOG SISTEMA
PQ = MV
P = nivo cena = const. ; Q = koliina proizvoda ;
M = koliina novca u opticaju ; V = brzina opticaja novca ;PQ =
p1q1+p2q2+p3q3+.+pnqn
MV = m1v1+m2v2+m3v3+.+mnvn
p = cena pojedinog proizvoda ;
q = koliina pojedinog proizvoda ;
m = vrednost pojedine novanice u opticaju ;
v = brzina opticaja pojedine novanice ;
-
Sledei lanak: Misterija novca
Viak korisnosti i nekreditni novac
Od nastanka ekonomske misli postoje dva oprena pristupa
najvanijem ekonomskomproblemu problemu vrednosti robe.
Prema vladajuem, naunom miljenju: u razmeni se razmenjuju
ekvivalenti, tj. razmenjuju se robejednake vrednosti.
Prema alternativnom, zdravorazumskom miljenju: u razmeni svi
dobijaju daje se manje, da bi sedobilo vie.
Milton Fridman, najvei monetarista XX veka, za ovo miljenje kae:
Osnovna greka u svim timrezonovanjima je nesposobnost da se
prepozna da j e ono to se naziva profit ili viak prihoda
nadrashodima takoe troak.
Fridmanova tvrdnja poiva na pretpostavci da su troak i
korisnost, opredmeeni u robi, novaniekvivalenti.
Na toj pretpostavci poiva danas vladajua monetarna teorija i
politika kreditnog novca.Emitovanjem novca u obliku kredita, ex
ante je osigurana novana ekvivalentnost trokova ikorisnosti.
Realna ravnotea, odnosno ekvivalentnost trokova i korisnosti,
moe postojati samo ustacionarnom drutvu u kome se ne menja
dostignuti nivo ekonomske racionalnosti. Ako se nivoracionalnosti u
drutvu ne menja, nivo proizvodnje, potronje i razmene ostaje uvek
isti, pa se nemenja ni postojea koliina novca u drutvu, odnosno,
nije potrebna dodatna koliina novca (dM =0). Svaki rashod, troak za
jednoga, istovremeno je prihod, dobit za drugoga, pa su rashod
iprihod, odnosno troak i dobit, uvek, po definiciji, jednaki, te
vai Fridmanova tvrdnja.
Promena nivoa ekonomske racionalnosti podrazumeva promenu odnosa
trokova i korisnosti.
Porast ekonomske racionalnosti u sferi proizvodnje znai porast
proizvodnje uz nepromenjenetrokove, ili istu proizvodnju uz manje
trokove. Porast ekonomske racionalnosti u sferi potronjeznai porast
korisnosti iz iste koliine proizvoda, ili istu korisnost iz manje
koliine proizvoda.
Porast produktivnosti rada, odnosno racionalnosti proizvodnje,
izraava se u poveanjuproizvodnje, odnosno ponude a porast
racionalnosti potronje u smanjenju tranje (jer se istakoliina
proizvoda koristi due vreme, odnosno ista koliina korisnosti, koja
podrazumeva istuduinu vremena korienja, dobija iz manje koliine
proizvoda).
Viak ponude nad tranjom predstavlja materijalni supstrat vika
ukupne sume korisnosti, koja semoe apsorbovati iz date proizvodnje,
iznad ukupne sume trokova, koji su uloeni u datu
-
proizvodnju.
Materijalni supstrat razlike izmeu zbira korisnosti i zbira
trokova, tj. viak ponude nad tranjom,moe biti realizovan samo uz
pomo dodatne emisije novca i to nekreditnog novca, tj. novca kojine
potie iz trokova nego iz porasta ekonomske racionalnosti.
Ukupan zbir korisnosti sastoji se iz potrebne korisnosti (koja
predstavlja ekvivalent trokovimauloenim u proizvode iz kojih e se
apsorbovati ta korisnost) i vika korisnosti.
Viak korisnosti, odnosno, razlika izmeu zbira korisnosti, koja
se ostvaruje iz drutvenogproizvoda, i zbira trokova, uloenih u taj
drutveni prpizvod, moe se realizovati samoposredstvom dohodaka,
koji potiu iz vika korisnosti, odnosno iz emisije nekreditnog
novca(dodatna koliina novca = dM).
Ukupna koliina novca u drutvu (M) sastoji se iz koliine novca u
opticaju (M1) i koliine novcaizvan opticaja (M2).
Koliina novca u opticaju (M1) data je jednainom:
P = nivo cena = const.
Q = koliina proizvedenih dobara
V = brzina opticaja novca
Koliina novca izvan opticaja (M2) sastoji se iz koliine novca
koja se nalazi kod proizvoa ipotie od uteda do kojih je dolo
smanjenjem trokova, odnosno smanjenjem kupovine sredstavaza
proizvodnju i radne snage (akumulacija = A), i koliine novca koja
se nalazi kod potroaa ipotie od uteda do kojih nije dolo odricanjem
od potronje, nego porastom racionalnostipotronje i, na toj osnovi,
smanjenjem kupovine predmeta potronje (tednja = S).
Ukupna koliina novca u drutvu (M) jednaka je:
Ako je koliina novca u drutvu (M) funkcija parametara stanja
ekonomskog sistema Q, V, A i S,kao argumenata, i konstante P, onda
je prirataj novca u drutvu (dM) dat jednainom:
Vrednost drutvenog proizvoda (DP) data je jednainom stanja
ekonomskog sistema:
M1V = PQ ; gde M1V predstavlja tranju, a PQ ponudu.
U stacionarnom drutvu, u kome se ne menja dostignuti nivo
racionalnosti, vrednosti u jednaini suuvek iste, odnosno vrednost
drutvenog proizvoda jednaka je: DP = PQ.
Ako se promeni nivo ekonomske racionalnosti u drutvu, to e se
manifestovati u promenivrednosti parametara stanja ekonomskog
sistema, promeni koliine novca u drutvu i promenivrednosti
drutvenog proizvoda.
Porast ekonomske racionalnosti odvija se kroz porast
racionalnosti proizvodnje i porast
-
racionalnosti potronje.
Porast racionalnosti proizvodnje ostvaruje se ili kao poveanje
proizvodnje uz nepromenjenetrokove, to se izraava kroz porast
koliine proizvoda (prirataj dQ), ili kroz odranje istog
nivoaproizvodnje uz smanjene trokove, to se izraava kroz poveanje
koliine novca izvan opticajakoju dre proizvoai, koji su smanjili
trokove, odnosno kupovine sredstava za proizvodnju i radnesnage, i
tako ostvarili utede (prirataj akumulacije dA).
Porast racionalnosti potronje ostvaruje se ili uz poveanje
korisnosti, odnosno produenjevremena korienja, postojeih proizvoda,
to se izraava u smanjenju tranje, odnosno krozusporenje brzine
opticaja novca (prirataj -dV), ili uz ostvarenje iste koliine
korisnosti iz manjekoliine proizvoda, to se izraava kroz porast
uteda potroaa, odnosno porast koliine novcaizvan opticaja, koju dre
potroai, koji su, na osnovu poveanja racionalnosti potronje,
smanjilitranju, odnosno kupovine predmeta potronje (prirataj tednje
dS).
Poto porast ekonomske racionalnosti dovodi do toga da ponuda
premauje tranju, jednakostponude i tranje se ponovo uspostavlja,
odnosno odrava, uz pomo dodatne emisije nekreditnognovca (dM), koja
predstavlja novani ekvivalent porasta ekonomske racionalnosti,
odnosnonovani dohodak iz vika korisnosti, koji se dodeljuje
(poklanja) organizatorima proizvodnje,odnosno proizvoaima, koji
imaju potrebu za vikom neprodatih sredstava za proizvodnju
iangaovanjem dodatne (nezaposlene) radne snage, i potroaima, koji
imaju potrebu za vikomneprodatih sredstava za potronju, i tako
obezbeuje realizacija novog druzvenog proizvoda(NDP), uveanog za
PdQ:
NDP = PQ + PdQ
Poveanje koline novca u opticaju, neophodno da se nadoknadi
povlaenje novca iz opticaja odstrane proizvoaa, odnosno poveanje
uteda proizilo iz smanjenja trokova (porast akumulacije= dA), i
poveanje koliine novca u opticaju, neophodno da se realizuje
poveana proizvodnje
, zajedno predstavljaju proizvoaki viak, odnosno, viak
korisnosti koji stvarajuproizvoai, kao meru poveanja racionalnosti
proizvodnje.
Poveanje koliine novca u opticaju, neophodno da se nadoknadi
povlaenje novca iz opticaja odstrane potroaa, odnosno, poveanje
uteda potroaa proizilo iz smanjenja koliine proizvodaneophodnih za
odravanje dostignutog nivoa korisnosti (porast tednje = dS), i
poveanje koliine
novca u opticaju neophodno da se kompenzuje usporenje brzine
opticaja novca zajedno predstavljaju potroaki viak, odnosno, viak
korisnosti koji stvaraju potroai, kao merupoveanja racionalnosti
potronje.
U vrednosti novog drutvenog proizvoda, novani dohodak iz
proizvoakog vika zavrava kaoprofit proizvoaa (pf), a novani dohodak
iz potroakog vika nadoknauje trokove, kupovinomproizvoda koji se ne
mogu prodati, jer se dohodak, zaraen iz trokova, delom povlai u
tednju, adelom troi ili sporije ili na plaanja koja se ne
uraunavaju u vrednost drutvenog proizvoda(ime se usporava tempo
realizacije oznaen kao brzina opticaja novca drutvenog
proizvoda).
potroaki viak=
Zbir novanih trokova (ZNT) proizvoaa jednak je vrednosti novog
drutvenog proizvodaumanjenoj za iznos ostvarenih profita:
-
Zbir novanih dohodaka u drutvu, koji su mera ostvarene tekue
ukupne korisnosti drutva,jednak je zbiru dohodaka koji su zaraeni
iz zbira trokova proizvoaa i koji su dobijeni izdrutvenog vika
korisnosti.
Poto je deo dohotka iz drutvenog vika korisnosti, u vrednosti
drutvenog proizvoakog vika,zavrio kao profit u vrednosti novog
drutvenog proizvoda, ostaje da je zbir novanih dohodaka(ZND) drutva
jednak zbiru vrednosti novog drutvenog proizvoda i drutvenog
potroakog vika:
Sa porastom ekonomske racionalnosti, stvaranjem vika korisnosti
i emisijom nekreditnog novca,uspostavlja se globalna nejednakost
trokova i korisnosti, odnosno novanih rashoda i prihoda.Ako se
zaustavi porast ekonomske racionalnosti, isezava viak korisnosti,
prestaje emisijanekreditnog novca i prestaje mogunost
kvantitativnog nepodudaranja rashoda i prihoda, odnosnooni ponovo
postaju ekvivalentni. Svojim individualnim naporima, pojedinani
privredni subjektidoprinose porastu ekonomske racionalnosti i
stvaranju vika korisnosti. S druge strane, pravilnoodmerenom
emisijom nekreditnog novca, drava stvara neophodne uslove da se
viak korisnostirealizuje, kao nagrada, za one koji ga stvaraju, i
zadovoljenje potreba, onih koji ga koriste.
Porast ekonomske racionalnosti koji ukljuuje smanjenje trokova
proizvoaa ( = real dA) ismanjenje trokova potronje ( = real dS)
realizuje se uvanjem uteenog novca na posebnimraunima akumulacije
(dA) i tednje (dS), ili, ulaganjem uteenog novca, kao
proizvoakogkredita iz akumulacije (dAC) i potroakog kredita iz
tednje (dSC), u poveanje proizvodnje ipotronje, ako to donosi
kamatu, odnosno, vei iznos nekreditnog novca od iznosa koji bi
bioemitovan da nema kredita.
Ako se kredit daje samo iz uteenog nekreditnog novca, nema ni
kreditnog novca, ni kreditno monetarne politike.
Poto porast proizvodnje (PdQ) i porast zaliha neprodatih
proizvoda zbog usporenja brzineopticaja novca (PdR=-M1dV zajedno
predstavljaju vrednost proizvoda koji se ne mogu prodati(neprodato
= PdQ + PdR) bez dodatne koliine nekreditnog novca u opticaju
(dM1), dok novabrzina opticaja novca (V+dV) predstavlja kolinik
izmeu prodate robe (prodato=PQ-PdR) i koliinenovca u opticaju
(M1)
prirataj potrebne koliine nekreditnog novca u opticaju jednak
je:
Ako se dnevno evidentiraju sve prodate (prodato=prn ) i
neprodate koliine materijalnih dobara(neprodato=npn), dnevni
prirataj nekreditnog novca u opticaju n tog dana je:
Ako pretpostavimo da je, dugorono i globalno posmatrano,
k=const. , kontinuirano (dnevno)dolivanje nekreditnog novca u
opticaj tee prema diferencijalnoj jednaini organskog rasta:
: nekreditni novac u opticaju (M1B), tokom vremena (t ) u kojem
se odvija progresoveanstva (po stopi k) , raste kao poetni kapital
(M1A) koji se neprekidno ukamauje, a porastnekreditnog novca u
opticaju n- tog dana i u vremenu t (t=1=jedna godina)
-
Raspodela dohotka iz vika korisnosti sledi neposredno iz emisije
nekreditnog novca tako todrava ex post otkupljuje od proizvoaa viak
neprodatih proizvoda, ili, ako je k poznato ikonstantno, ex ante
deli nekreditni novac ptroaima, po unapred utvrenom kljuu (penzije,
deijidodaci i sl.), koliko doputa iznos ostvarenog vika.
Ponuda predstavlja novi drutveni proizvod (PQ+PdQ), a tranja je
proizvod nove brzine opticajanovca (V+dV) i nepromenjene koliine
novca u opticaju (M1).
..
Ako doe do pada ekonomske racionalnosti (smanjenja proizvodnje
ili poveanja brzine opticajanovca), ponuda postaje manja od tranje,
potrebna koliina nekreditnog novca u opticaju sesmanjuje,dM1=-kM1 ,
pa se nekreditni novac mora povlaiti iz opticaja, porezima koji se
ne troe(kao budetski suficit).
Emitovanje ili povlaenje potrebne koliine nekreditnog novca,
prema kretanju ekonomskeracionalnosti, uslov je stabilnosti trita i
opteg nivoa cena. Ako cene nekih proizvoda ipak rastu,a drugih
padaju, a neki se proizvodi ak ne mogu prodati, samo je znak u kom
smeru treba menjatistrukturu proizvodnje.
Stvaranje vika korisnosti omogueno je stalnim porastom
racionalnosti proizvodnje i potronje anjegova realizacija razvojem
nacionalne i svetske trgovine (koja vri alokaciju trokova
premaminimumu trokova i distribuciju korisnosti prema maksimumu
korisnosti) i emisijom nacionalnog isvetskog nekreditnog novca.
Problem svetskih dugova moe i mora biti reen. Svetske dugove
treba otpisati u iznosu kojiodgovara svetskom viku korisnosti.
Siromane, prezaduene zemlje imaju pravo na udeo u emisijisvetskog
nekreditnog novca iz svetskog vika korisnosti. Ovaj novac emitovae
svetska emisionaustanova, po odluci skuptine zemalja lanica, u
skladu sa naunim saznanjima.
Emisijom nacionalnog nekreditnog novca, ukidaju se porezi iz
kojih je dosad alimentirana potronjabuduih korisnika nekreditnog
novca (penzioneri, deiji dodaci, socijalna davanja i sl.). Time
seuspostavlja neravnotea drutvenih rauna, kojom se izraava pojava
vika korisnosti (zbirtrokova proizvodnje, za iznos vika korisnosti,
manji je od zbira novanih dohodaka).
Poto bez vika korisnosti, odnosno emisije nekreditnog novca,
nije mogu napredak, a kakoekonomska teorija, i na njoj zasnovani
institucionalni okvir i ekonomska (monetarna) politika
nedozvoljavaju da se on legalno izrazi, viak korisnosti (odnosno
nekreditni novac) se spontano istihijski izraava u razliitim
oblicima. Saglasno ekonomskoj teoriji ostvaruje se
nominalnaravnotea u drutvenim raunima, uz istovremenu realnu
neravnoteu, potrebnu da se realizujebar deo vika korisnosti. To se
ostvaruje na sledee naine:
* postoji beskrajna ekspanzija kreditnog novca, po znatno vioj
stopi od realnog rasta proizvodnje,to izaziva inflaciju;
-
* dugovi se oprataju (otpisuju), odnosno ne vraaju;* uzima se
novi dug da bi se vratio stari;* zbog inflacije dug se obezvreuje,
odnosno, realno, ne vraa u celosti;* kratkoroni dug se pretvara u
dugoroni;* kod dugoronog duga, kamatna stopa je realno negativna,
tj. realno se emituje nekreditni novac;* vodi se politika budetskog
deficita (kroz koji se realizuje viak korisnosti);* uz stalnu
inflaciju i vremensko kanjenje prihoda iza rashoda, postoji realan
deficit budeta i kodnominalne budetske ravnotee;* vodi se politika
javnog duga, kod koje se viak korisnosti preruava u javni dug;*
beskrajna ekspanzija javnog duga, pri emu se stari dug vraa
emisijom novog, ili obezvreujekroz inflaciju, itd.
Svi ovi stihijski i haotini procesi dovode do toga da se ne
realizuje stvarno mogui viak korisnosti,ime se blagostanje i
progres oveanstva ograniavaju na nivo manji od realno
mogueg.Naoruavanjem, ratovima i ekonomskim krizama unitava se
stvoreni viak korisnosti da bi seudovoljilo dogmama ekonomske nauke
i produila vlast grupama, koje, stvaranjem kreditnognovca i putem
kredita, upravljaju itavim svetom.
Sazrelo je vreme i stvoreni su uslovi da se obelodani ova
istina, izvri rekonstrukcija ekonomske imonetarne teorije i
politike, i inaugurie novi svetski poredak zasnovan na emisiji,
nacionalnog isvetskog, nekreditnog novca, koji moe da obezbedi
stabilan i brz razvoj, uz punu zaposlenost isocijalnu pravdu, sveta
u celini i svih njegovih delova.
..
DODATAK:
MATEMATIKA INTERPRETACIJA TEORIJE NOVCA
JEDNAINA STANJA EKONOMSKOG SISTEMA
PQ = MV
P = nivo cena = const. ; Q = koliina proizvoda ;
M = koliina novca u opticaju ; V = brzina opticaja novca ;PQ =
p1q1+p2q2+p3q3+.+pnqn
MV = m1v1+m2v2+m3v3+.+mnvn
p = cena pojedinog proizvoda ;
q = koliina pojedinog proizvoda ;
m = vrednost pojedine novanice u opticaju ;
v = brzina opticaja pojedine novanice ;
-
Sledei lanak: Misterija novca
Tajna novcaU stagnantnom drutvu, bez promena u ekonomskoj
racionalnosti, vrednost drutvenogproizvoda (PQ), koja predstavlja
ponudu, jednaka je tranji, koja predstavlja proizvod
koliine novca u opticaju (M) i brzine opticaja novca (V):PQ = MV
; P = nivo cena = const. ; Q = koliina proizvoda ;Koliina novca u
opticaju (M) jednaka je:
U dinaminom drutvu, u kojem raste ekonomska racionalnost,
poveava se proizvodnja (dQ) iponuda (PQ+PdQ), a smanjuje brzina
opticaja novca (-dV) i tranja (MV+MdV), a to zahtevadodatnu koliinu
novca u opticaju (dM), da bi se odrala ravnotea ponude i
tranje:
Potrebna dodatna koliina novca u opticaju (dM) odreuje se
utvrivanjem koeficijenta k:
Koeficijent k predstavlja stopu porasta koliine novca u opticaju
koja je potrebna da bi serealizovala poveana proizvodnja u uslovima
usporene brzine opticaja novca. Dodatna koliinanovca u opticaju
(dM), kao odreeni procenat koliine novca u opticaju (kM), mora da
se emitujekao nekreditni novac, odnosno poklon, u obliku penzija i
deijih dodataka.
-
Delom ovog novca, u iznosu , realizuje se poveanje proizvodnje i
taj deo zavrava kao
profit proizvoaa, a delom, u iznosu , kompenzuje se usporenje
brzine opticaja novca itaj deo predstavlja potroaki viak odnosno
dobit potroaa.
Zbir trokova je: novi drutveni proizvod profit
Zbir dohodaka je: novi drutveni proizvod + potroaki viak:
Danas se novac puta u opticaj u obliku kredita.
U sistemu kreditnog novca, zbog usporenja brzine opticaja novca,
pojavljuje se nestaica novca,koja izaziva krize hiperprodukcije ili
nedovoljne potronje.
Od sredine dvadesetog veka ovaj se problem reava beskrajnom
ekspanzijom kreditnog novca iinflacijom. U uslovima inflacije
kreditnog novca ostvaruje se istovremena nominalna
ravnoteadrutvenih rauna, kojom se udovoljava dogmama tradicionalne
ekonomske nauke, i realnaneravnotea (pri kojoj je zbir dohodaka vei
od zbira trokova), kojom se ostvaruje teorija opostojanju vika
korisnosti i nekreditnog novca (jer se u formi kredita emituje, bar
delimino, realnonekreditni novac).
Utvrivanjem sistema emisije nekreditnog novca ostvaruje se
poklapanje nominalnih i realnihveliina, obezbeuje beskrajna
stabilnost cena, bez inflacije i deflacije, maksimalni profiti
izadovoljenje potreba neproizvodnog dela stanovnitva iz emisije
nekreditnog novca (tj. bezoptereenja privrede). To je neophodni
uslov normalne reprodukcije drutva u kojem rasteekonomska
racionalnost. Na tom osnovu treba da se zasniva novi svetski
ekonomski poredak.
Milton Fridman je empirijski utvrdio da se brzina opticaja novca
neprestano usporava, ali nijezapazio da je uzrok tome porast
racionalnosti potronje. Predloio je da se monetarna politikaogranii
na dolivanje novca u opticaj po konstantnoj godinjoj stopi ali nije
primetio da taj novacmora biti nekreditni novacSledei
lanak:Misterija novca
Misterija novca
U stagnantnom drutvu, dok nema promena u ekonomskoj
racionalnosti, nacionalniproizvod, koji predstavlja ponudu (PQ),
jednak je tranji (MV), koja je proizvod koliine novca uopticaju (M)
i brzine opticaja novca (V):
PQ = MV ; P = nivo cena = const. ; Q = koliina proizvoda;
U dinaminom drutvu, dok ekonomska racionalnost raste, nacionalni
proizvod, tj. ponuda (PQ)
-
raste (poveava se za PdQ) kako raste proizvodnja (dQ), dok je
tranja smanjena (za -MdV), zbogsmanjenja brzine opticaja novca
(-dV) i zato je potrebna dodatna koliina novca u opticaju (dM),
zaizjednaenje ponude i tranje:
Dodatna koliina novca u opticaju (dM) je odreena pomou
koeficijenta k:
Koeficijent k predstavlja stopu porasta koliine novca u opticaju
koja je potrebna za realizovanjepoveane proizvodnje u uslovima
usporene brzine opticaja novca.
Dodatna koliina novca u opticaju (dM), kao odreeni procenat
koliine novca u opticaju (kM) morabiti emitovana kao nekreditni
novac, tj. poklon za decu i penzionere.
Prvi deo ovog novca realizuje poveanje proizvodnje i zavrava kao
profit proizvoaa,
a drugi deo ovog novca nadoknauje usporenje brzine opticaja
novca (kao dobitpotroaa).
Suma dohodaka u nekom drutvu je sastavljena od dohodaka koji su
ugraeni u trokove i oddohodaka koji su dobijeni iz emisije
nekreditnog novca, tj. iz porasta ekonomske racionalnosti a
netrokova.
Na ovaj nain, suma dohodaka je vea od sume trokova.Danas, novac
se emituje kao kreditni novac.
Zbog usporenja brzine opticaja novca, krediti ne mogu biti
vraeni bez kreditno-monetarneekspanzije koja stvara inflaciju..
Skicirani model emitovanja nekreditnog novca garantuje stabilan
i brz razvoj, bez inflacije ideflacije, jer su cene stabilne. To je
model novog svetskog ekonomskog i monetarnog poretka.
Sledei lanak:Pokret za nekreditni novac
-
Pokret za nekreditni novacDanas se novac puta u opticaj u obliku
kredita.Takvog, kreditnog novca, nikad nema dovoljno.Poveanje novca
u opticaju potrebno je kako zbog poveanja proizvodnje, tako i
zbog
nadoknade novca koji se izgubio usled usporenja brzine opticaja
novca.Potrebna dodatna koliina novca u opticaju je definitivna
(konana), jer je namenjena da trajnoostane u opticaju. Nju ne moe
da ini kreditni novac, koji je u opticaju privremeno, jer se
kreditimoraju vratiti.Ako je stopa porasta koliine kreditnog novca
u opticaju takva da stvara inflaciju, pri kojoj je stopaporasta
koliine kreditnog novca u opticaju vea od stope porasta cena, onda
razlika izmeu ovihstopa predstavlja realno nekreditni novac, koji
vri funkciju potrebne dodatne koliine novca uopticaju.Ako bi sva
potrebna dodatna koliina novca u opticaju odmah bila emitovana kao
nekreditni novac,tj. poklon, inflacija bi isezla.Pokret za
nekreditni novac predlae da Narodna skuptina Republike Srbije
donese Zakon onovcu, sledee sadrine:1. Banke mogu odobravati
kredite samo do iznosa prikupljene tednje.2. Zabranjuje se
stvaranje novog novca odobravanjem kredita iznad iznosa prikupljene
tednje.3. Potrebna dodatna koliina novca u opticaju, koja se tampa
u Zavodu za izradu novanica,
deponuje se na raun Fonda za penzijsko osiguranje.4. Novac se
puta u opticaj isplatom penzija sa rauna Fonda za penzijsko
osiguranje.Ovakvim nainom emisije novca obezbeuje se beskrajna
stabilnost cena, bez inflacije i deflacije.Ukidaju se doprinosi za
penzijsko osiguranje i tako rastereuje privreda.Prodajom robe
penzionerima, proizvoai obezbeuju ostvarenje profita, kao iste
akumulacije zapoveanje proizvodnje (bez obaveze zaduivanja).Sledei
lanak: Svetski poredak nekreditnog novca
Svetski poredak nekreditnog novcaNovac koji postoji u drutvu
esto menja vlasnike, prelazi iz ruke u ruku, sa rauna naraun. Njime
se prodaju i kupuju dobra i usluge i vre druge transakcije. On ini
koliinunovca u opticaju. Odnos (kolinik) izmeu vrednosti drutvenog
proizvoda (PQ), ostvarenog
u drutvu neke godine, i koliine novca u opticaju (M) naziva se
prosena brzina opticaja novca(V).Primeeno je da se sa razvojem
drutva smanjuje odnos izmeu ostvarenog drutvenog proizvodai koliine
novca u opticaju, tj. smanjuje se brzina opticaja novca. Da bi se
odrao dostignuti nivoproizvodnje, potrebna je dodatna koliina novca
u opticaju, da bi se nadoknadila nestaica novcaizazvana usporenjem
brzine opticaja novca.Jo jasnije se vidi da, sa razvojem drutva,
raste proizvodnja i vrednost drutvenog proizvoda, zaiju realizaciju
je takoe potrebna dodatna koliina novca u opticaju.Ako je zbog
porasta proizvodnje potrebno postojeu koliinu novca u opticaju
poveati za 2%, azbog usporenja brzine opticaja novca samo za 1%,
ukupno poveanje koliine novca u opticajumora biti 3%.Najpoznatiji
monetarni strunjak sveta XX veka, Milton Fridman, koji je,
prouavajui statistikepodatke raznih zemalja, a pre svega SAD,
konstatovao optu pojavu usporenja brzine opticajanovca, takoe je
utvrdio da su mere monetarne politike najee kontraproduktivne, pre
svegazbog vremenskog kanjenja dejstva monetarno-politikih
mera.Milton Fridman je zakljuio da bi najbolji ambijent za spontano
odvijanje ekonomskih aktivnosti bioonaj u kojem bi koliina novca u
opticaju rasla po konstantnoj godinjoj stopi od 2% ili 5%, ime bise
izbegla negativna dejstva naizmeninih, ekspanzivnih i
restriktivnih, monetarnih udara.Pokazalo se da je projektovana i
emitovana, postojea koliina novca uvek nedovoljna, te da je
-
uvek potrebna, nova i nova, dodatna emisija novca, kako bi se
privredni mehanizam odrao upokretu. U drutvu stalno postoji problem
nestaice novca, problem deflacije. Ovaj problem potieiz same
prirode, sutine novca, kako se ona danas shvaa.Od kada su ljudi
poeli da prave novac od papira, uobiajilo se da se takav novac
(takva vrstanovca) puta u opticaj u obliku kredita. Smatralo se da
je tako obezbeeno pokrie za novac uljudskom radu. Da bi vratili
dug, dunici su morali da neto proizvedu i prodaju.Meutim, zbog
usporenja brzine opticaja novca, oseala se nestaica novca,
smanjivala setranja, gomilale su se zalihe neprodate robe, rasla je
nezaposlenost i neiskorienost kapaciteta.U vreme Velike svetske
ekonomske krize, u SAD je nedostajalo vie od 3o% koliine novca
uopticaju.Zbog usporenja brzine opticaja novca, krediti se ne mogu
vratiti iz koliine novca koja ve postoji.Potrebna je dodatna
koliina novca, koja se takoe daje u obliku kredita. Kreditne
obaveze seuveavaju i sve tee vraaju. Sve vee zaduivanje daleko
prevazilazi vrednost proizvodnje.Nastaje beskrajna inflacija
kreditnog novca, koga je sve vie a nikad dovoljno, za
prevazilaenjepostojee deflacije.Ako bi neka drava potrebnu dodatnu
koliinu novca pustila u opticaj kao nekreditni novac, tj.
kaopoklon, bez obaveze vraanja, proces bi bio zaustavljen.
Inflacija bi isezla. Uskoro bi se videlokako vrednost novca te
drave raste u odnosu na dolar i druge valute.Vladarima sveta dopalo
se da vladaju svetom odluivanjem o raspodeli kredita. Zato
nisublagonaklono gledali na pokuaje nekih zemalja da se oslobode
dunikog ropstva.Upravljanje svetom, odluivanjem o raspodeli kvota
svetskog nekreditnog novca, koji nie iz optegporasta ekonomske
racionalnosti i razvoja svetske trgovine, nee biti manje zanimljiv
posao.Udeo pojedine drave u raspodeli svetskog nekreditnog novca,
odreivae njen poloaj u svetskojrazmeni, njenu sposobnost da izvozi
i uvozi. Odobravanjem odreene kvote nekreditnog novca,meunarodna
zajednica pokazae koliko je spremna da pomogne nekoj dravi i
narodu. Biepodstaknut rast sve