Neki principi biciklist ičkog treninga Profesionalni biciklisti prijeđu godišnje i do 40 000 km, mnogo više nego što većina ljudi napra vi godišnj e sa automobilom. Ipak zadnjih dese tljeća prisutne su znatne promjen e u pristupu biciklističkom treningu. Općeniti trend je u smanjivanju opsega treninga, te u povećanju intenziteta. Intervalni oblik treninga koristi se u atletici duži niz godina dok se u biciklizmu primjenjuje relativno od nedavno. Izmijenilo se nekolik o različitih metoda treninga od kojih su neke postale vrlo popularne, ali su ubrzo nestale iz primjene. Izgleda da je znanost o biciklističkom treningu relativno „mekana“ , što znači da nitko nije potpuno u pravu. Različite metode mogu djelovati na različite ljude, a biciklisti i treneri će imati različita mišljenja i pretpostavke o tim metodama. Unatoč godina iskustva i eksperimenata na principu poku šaja i pogrešaka mnogih biciklista naš e shvaćan je tren ing a je pri ličn o ogr ani čeno. U stvari pos toj i vrl o mal o zna nst ven ih istraživanja koja bi pokušala utvrditi koja vrsta treninga će rezultirati optimalnim efektima. Metode treninga u prošlosti i sadašnjosti baziraju se na nizu principa formuliranih prema osj ećaj u i iskust vu. Iz zna nst ven og kut a gle danja, postoji vrl o mal o inf ormacij a. Ipa kodređena količina informacija postoji i pomaže nam da sastavimo efektivni program treninga. Jedan od najvažnijih ciljeva biciklističkog treninga je razvoj određenih energetskih rezervi i osposobljavanje organizma za njihovu efikasnu upotrebu u danim okolnostima.
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Profesionalni biciklisti prijeđu godišnje i do 40 000 km, mnogo više nego što većina ljudi
napravi godišnje sa automobilom. Ipak zadnjih desetljeća prisutne su znatne promjene u
pristupu biciklističkom treningu. Općeniti trend je u smanjivanju opsega treninga, te u
povećanju intenziteta. Intervalni oblik treninga koristi se u atletici duži niz godina dok se u
biciklizmu primjenjuje relativno od nedavno. Izmijenilo se nekoliko različitih metoda treninga
od kojih su neke postale vrlo popularne, ali su ubrzo nestale iz primjene. Izgleda da je znanosto biciklističkom treningu relativno „mekana“ , što znači da nitko nije potpuno u pravu.
Različite metode mogu djelovati na različite ljude, a biciklisti i treneri će imati različita
mišljenja i pretpostavke o tim metodama.
Unatoč godina iskustva i eksperimenata na principu pokušaja i pogrešaka mnogih biciklista
naše shvaćanje treninga je prilično ograničeno. U stvari postoji vrlo malo znanstvenih
istraživanja koja bi pokušala utvrditi koja vrsta treninga će rezultirati optimalnim efektima.
Metode treninga u prošlosti i sadašnjosti baziraju se na nizu principa formuliranih prema
osjećaju i iskustvu. Iz znanstvenog kuta gledanja, postoji vrlo malo informacija. Ipak
određena količina informacija postoji i pomaže nam da sastavimo efektivni program treninga.
Jedan od najvažnijih ciljeva biciklističkog treninga je razvoj određenih energetskih rezervi i
osposobljavanje organizma za njihovu efikasnu upotrebu u danim okolnostima.
Potrebno je imati na umu da se sve ove sposobnosti ne razvijaju istovremeno. Zbog toga je
potrebno imati dobro osmišljen i organiziran plan treninga.Svaki od 5 intenziteta treninga povezan je sa različitim fiziološkim ograničenjima kao što su:
• Stanje srčano-žilnog sustava koje dovodi kisik i masne kiseline do mišića tijekom
bazičnog treninga izdržljivosti.
• Stanje i funkcionalnost svih većih organa koji se koriste pri treninzima kritične
izdržljivosti.
• Sposobnost mišića da upotrebljava kisik tijekom treninga aerobne snage
• Sposobnost organizma da radi uz nedostatnu prisutnost kisika i da je sposoban na rad
uz prisutnost toksina koji proizlaze iz rada u zoni mliječne kiseline.
Nekoliko jednostavnih primjera za trening pri različitim intenzitetima:
1. Osnovna izdržljivost:
Dugi nisko intenzivni trening na stazi koja nije preteška. Intenzitet oko 70% maksimalnog
broja otkucaja. Umor bi se trebao pojaviti tek pred kraj treninga.
2. Kritična izdržljivost:
Srednje intenzivan i dug trening. Staza bi trebala uključivati nekoliko težih dionica. Umor bi
Trening bi trebao biti intenzivan, ali pravilno odrađen. Staza treba biti ujednačene
konfiguracije (ravno ili brdo). Trening radi svatko sam kao u vožnji na kronometar. 15 minuta
dovoljno je za početnika. Više intervala jednakog intenziteta sa odmorom pri intenzitetuosnovne izdržljivosti i trajanjem jednakim kao i trajanje intervala trebalo bi biti dovoljno za
bolje istrenirane natjecatelje.
4. Anaerobni trening
Kratak i maksimalno intenzivan trening. Može se raditi na svim vrstama terena. Natjecatelji
mlađih uzrasta bi trebali raditi samo onoliko ponavljanja koliko mogu. Trajanje intervala
treba biti manje od 1 minute. Osjećaj boli i slabosti uslijediti će nakon intenzivnog mišićnog
umora.
Trening „iznad“ maksimuma u trajanju od nekoliko sekundi (do 10) ne spada u prethodno
nabrojana fiziološka opterećenja i odličan je za razvoj za živčano-mišićnog sustava. On spada
u alaktatni dio anaerobnog opterećenja (skokovi i sprintevi).
PULS
Pulsmetar je već neko vrijeme uobičajeno pomagalo za kontrolu intenziteta treninga/utrka i
stanja oporavka biciklista. Od njegovih početaka i korištenja samo u laboratorijske svrhe, vrlo
brzo se razvio u sofisticirane sprave veličine ručnog sata sa brojnim funkcijama. Pulsmetre
koriste profesionalni biciklisti koji imaju mnogo iskustva , a i pod nadzorom su liječnika, te
brojni rekreativci koji ih koriste po uzoru na profesionalce. Negdje između su brojni biciklisti
koji nemaju profesionalne uvjete treniranja i prateće osoblje, te su osuđeni na vlastita znanja i
iskustva koja su često nedostatna. U takvim uvjetima očitani podaci često mogu biti
zbunjujući i frustrirajući, pa tako odrađeni trening nije više efikasan u dovoljnoj mjeri.
Spomenuo bih neke od faktora koji utječu na odstupanja pulsa od uobičajenih vrijednosti:
1. Dnevna odstupanja: od 2 do 6 otkucaja.
2. Srčani skok: tijekom duljeg, srednje intenzivnog treninga u neutralnom ili toplom
okruženju opaža se porast pulsa nakon otprilike 60 minuta čak i do 20 otkucaja u minuti iako
intenzitet ostaje isti. U tom slučaju porast pulsa ne odražava porast intenziteta. Zbog toga se
savjetuje započinjanje treninga na donjoj granici zone u kojoj se trenira.
3. Temperatura: trenirajući po hladnom vremenu moguć je povišen unos kisika bez povišenja pulsa tako da puls tada ne odražava pravo stanje intenziteta nego ga podcjenjuje
( puls je niži od stvarnog intenziteta ). Također za vrijeme treniranja po toplom vremenu puls