Konji kroz istoriju Kao što je i čovek prošao kroz čitav niz faza u svom evolutivnom razvoju, tako je i konj morao da prođe kroz sito i rešeto evolucije do onog oblika koji je danas nama poznat. EVOLUCIJA KONJA Sve što je živo, menjalo se kroz istoriju, u stalnom procesu koji se zove evolucija. Od vremena kada je nastala planeta Zemlja do danas, milioni vrsta su nastajale i nestajale sa lica zemlje. Organizmi preživeli do danas predstavljaju samo manji deo organizama koji su nekada živeli na našoj planeti. Evolucija se dešava, uglavnom kao rezultat prirodne selekcije. U procesu evolucije, mogudnost dalje reprodukcije imaju one jedinke koje su se bolje prilagodile uslovima života i okruženju od drugih jedinki iste vrste. Svaka priča ima svoj početak, pa tako stoji i sa našom pričom o konjima. Svaki narod je od davnina pokušavao da osmisli i objasni početak i nastanak svega i svačega, pa i konja naravno. Svi se slažu u jednoj stvari - konja je napravio Bog (ma koji da je on i ma kako ga slovili) da bi služio čoveku. Arapi veruju da je konja Bog stvorio tako što je uzeo veliku pregršt vetra i udahnuo joj život. Po Bibliji on je dar čoveku kao odraz božje milosti. Međutim, priča ni izdaleka nije tako idilična... Kao što je i čovek prošao kroz čitav niz faza u svom evolutivnom razvoju, tako je i konj morao da prođe kroz sito i rešeto evolucije do onog oblika koji je danas nama poznat. Sa leve strane vidite fosil Eohippus-a (u prevodu - konj praskozorja) najstarijeg nama poznatog pretka konja. Bio je visok neverovatnih 35 - 37cm i težak samo oko 5kg. Živeo je pre nekih 75 miliona godina i smatra se praocem svih kopitara i papkara. Imao je pet prstiju i na vrhovima prstiju snažan i debeo nokat kojim je praktično i gazio (konj, magarac, zebra su primeri kopitara ; svinja, ovca, koza, krava, bivo, kamila, žirafa - što su neki od papkara). Oči su mu se nalazile na sredini glave. Pre 15 miliona godina na scenu stupa slededi stepenik evolucije - Mesohippus, visok oko 45cm, koji ima nešto savršenije zubalo i tri prsta. Merihippus, slededa karika u lancu, imao je visinu oko jednog metra kao i tri prsta na nogama, ali je stajao, odnosno gazio samo na jednom prstu. Smatra se da su promene u građi zuba, vilice i prstiju uticali da se svi navedeni preci konja brže kredu, prevaljuju vede udaljenosti u potrazi za boljom hranom, a kad bi je i pronašli mnogo bi je lakše uzimali i koristili. Ovo je dovelo do postepenog povedanja njihove telesne mase i rasta. Ocem savremenog konja smatra se Pliohippus, koji je nastao pre oko 6 milona godina. Bio je identične građe, ali nešto niži od konja kojeg mi poznajemo (bio je visok oko 125cm). S`obzirom na ovako dugo evolutivno putovanje sasvim je normalno da se konj raširio po celoj Zemljinoj kugli, osim teritorije Australije, za koju se zna da je odvojena od ostalog dela kopna mnogo ranije od postanka prvih Eohippus-a. Konj kakvog mi danas poznajemo (Equus cabalus) vodi poreklo od evropskog divljeg konja (Equus Przewalskii Silvaticus - dakle šumski evropski konj, jer je obitavao na severu Evrope) i evroazijskog divljeg konja (Equus Przewaskii Poliakov). Zanimljivo je da je da su upravo ovi divlji konji bili jako interesanti ljudima, ali isključivo kao HRANA!!! To je dovelo do toga da npr. divlji konj u Americi bude potpuno istrebljen, pa su prvi konji posle nekoliko miliona godina u Ameriku došli tek sa španskim konkvistadorima. Upravo saznanje da konja nije bilo u Americi i Australiji prema nekim antropolozima (istražuju poreklo ljudske vrste) ukazuje da tamo gde nije bilo konja ni sama evolucija
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Konji kroz istoriju Kao što je i čovek prošao kroz čitav niz faza u svom evolutivnom razvoju, tako je i konj morao da prođe kroz sito i rešeto evolucije do onog oblika koji je danas nama poznat. EVOLUCIJA KONJA Sve što je živo, menjalo se kroz istoriju, u stalnom procesu koji se zove evolucija. Od vremena kada je nastala planeta Zemlja do danas, milioni vrsta su nastajale i nestajale sa lica zemlje. Organizmi preživeli do danas predstavljaju samo manji deo organizama koji su nekada živeli na našoj planeti. Evolucija se dešava, uglavnom kao rezultat prirodne selekcije. U procesu evolucije, mogudnost dalje reprodukcije imaju one jedinke koje su se bolje prilagodile uslovima života i okruženju od drugih jedinki iste vrste. Svaka priča ima svoj početak, pa tako stoji i sa našom pričom o konjima. Svaki narod je od davnina pokušavao da osmisli i objasni početak i nastanak svega i svačega, pa i konja naravno. Svi se slažu u jednoj stvari - konja je napravio Bog (ma koji da je on i ma kako ga slovili) da bi služio čoveku. Arapi veruju da je konja Bog stvorio tako što je uzeo veliku pregršt vetra i udahnuo joj život. Po Bibliji on je dar čoveku kao odraz božje milosti. Međutim, priča ni izdaleka nije tako idilična... Kao što je i čovek prošao kroz čitav niz faza u svom evolutivnom razvoju, tako je i konj morao da prođe
kroz sito i rešeto evolucije do onog oblika koji je danas nama poznat. Sa leve strane vidite fosil Eohippus-a (u prevodu - konj praskozorja) najstarijeg nama poznatog pretka konja. Bio je visok neverovatnih 35 - 37cm i težak samo oko 5kg. Živeo je pre nekih 75 miliona godina i smatra se praocem svih kopitara i papkara. Imao je pet prstiju i na vrhovima prstiju snažan i debeo nokat kojim je praktično i gazio (konj, magarac, zebra su primeri kopitara ; svinja, ovca, koza, krava, bivo, kamila, žirafa - što su neki od papkara). Oči su mu se nalazile na sredini glave. Pre 15 miliona godina na scenu stupa slededi stepenik evolucije - Mesohippus, visok oko 45cm, koji ima nešto savršenije zubalo i tri prsta. Merihippus, slededa karika u lancu, imao je visinu oko jednog metra kao i tri prsta na nogama, ali je stajao,
odnosno gazio samo na jednom prstu. Smatra se da su promene u građi zuba, vilice i prstiju uticali da se svi navedeni preci konja brže kredu, prevaljuju vede udaljenosti u potrazi za boljom hranom, a kad bi je i pronašli mnogo bi je lakše uzimali i koristili. Ovo je dovelo do postepenog povedanja njihove telesne mase i rasta. Ocem savremenog konja smatra se Pliohippus, koji je nastao pre oko 6 milona godina. Bio je identične građe, ali nešto niži od konja kojeg mi poznajemo (bio je visok oko 125cm). S`obzirom na ovako dugo evolutivno putovanje sasvim je normalno da se konj raširio po celoj Zemljinoj kugli, osim teritorije Australije, za koju se zna da je odvojena od ostalog dela kopna mnogo ranije od postanka prvih Eohippus-a. Konj kakvog mi danas poznajemo (Equus cabalus) vodi poreklo od evropskog divljeg konja (Equus Przewalskii Silvaticus - dakle šumski evropski konj, jer je obitavao na severu Evrope) i evroazijskog divljeg konja (Equus Przewaskii Poliakov). Zanimljivo je da je da su upravo ovi divlji konji bili jako interesanti ljudima, ali isključivo kao HRANA!!! To je dovelo do toga da npr. divlji konj u Americi bude potpuno istrebljen, pa su prvi konji posle nekoliko miliona godina u Ameriku došli tek sa španskim konkvistadorima. Upravo saznanje da konja nije bilo u Americi i Australiji prema nekim antropolozima (istražuju poreklo ljudske vrste) ukazuje da tamo gde nije bilo konja ni sama evolucija
čoveka nije tekla tako "brzo i lako" kao recimo u Evropi i Aziji. Treba napomenuti da je evolucija proces koji traje. Konji se i danas menjaju, mada ne više pod uticajem prirodnih sila i pojava, ved pre svega pod uticajem čovekove volje, potrebe ili hira. Ovo je dovelo do toga da danas u svetu postoji oko 80 rasa konja svakojakih veličina, boja i građe. Neki služe za vuču tereta, neki za nošenje tereta, za jahanje ili od svega pomalo. Anatomija konja KOSTI GLAVE Kosti glave se dele na kosti lobanje i kosti lica. Kosti glave su klinasta, sitasta, međutemena i potiljačna(neparne) i temene, čeone i slepoočne (parne). Kosti lica su nosna, suzna, jagodična, gornjovilična, sekutična, nepčana, krilasta, donjovilična i jezična kost, ralo i kost vantralne (donje) nosne školjke. Na glavi postoje i šupljine- lobanjska, nosna i sa njom povezane paranazalne šupljine (sinusi). Najvedi sinus je gornjovilični (maksilarni). KOSTI PREDNJEG EKSTREMITETA Kosti prednje noge su lopatica, ramena, podlaktne (žbica i lakatne), prednje nožje (karpalne kosti), prednje donožje (metakarpalne), članci prstiju i sezamoidne kosti. Konj ima jedan prst sa tri članka (falange)- phalanx prima (kratka, spljoštena i na nju se vezuje vedina ligamenata), sekunda (krunska kost) i tertila (kopitna kost). Tri sezamoidne kosti su značajne jer su jedno od mesta lokalizacije bolnih procesa u kopitu. KOPITO U sastav kopita ulaze treda i delimično druga falanga tredeg prsta, navikularna kost, ligamenti koji ih povezuju, tetve, krvni sudovi, nervi, kopitne rskavice i mekus. Sve je ograničeno roznom kapsulom izgrađenom od lamela. Lamele daju kopitu rastresitost i čvrstu povezanost u isto vreme i presudne su za postojanje kopitnog mehanizma kojim se postiže da kopito sve vreme kretanje menja dimenzije što omogudava ublažavanje potresa pri udaru kopita o tlo, potencira cirkulaciju kroz kopito i njegovu ishranu... KOSTI ZADNJEG EKSTREMITETA Kosti zadnje noge su karlica (od 3 parne kosti, međusobno srasle- crevna (bedrena, stidna i sedalna), butna kost, čašica, dve potkolene kosti (golenječa i lisnjača), tarzalne i metatarzalne kosti, članci prstiju i sezamoidne kosti. KIČMA Kičma se sastoji od pršljenova koji se dele na vratne, leđne, slabinske, krsne i repne. Vratnih ima 7 (vertevrae cervicales-C1-C7). Prvi (atlas) i drugi (axis) omogudavaju okretanje glave jer su specifično uzglobljeni preko tzv. zuba drugog pršljena. Najčešde povrede su na prvom, drugom i tredem vratnom pršljenu. Leđnih ima 18 (mogude varijacije od 17 do 19). Slabinska ima 6, ređe 5. Kod starijih životinja često okoštavaju zglobne veze bočnih izdanaka V i VI slabinskog pršljena što uzrokuje bolnost. Krsna tj. sakralna kost, je truglasta kost iz 5 sraslih pršljenova. Repni deo se sastoji od 18 repnih prešljenova koji su redukovani do valjkastog tela što omogudava visoku pokretljivost. Broj repnih prešljenova od 15 do 25. REBRA I GRUDNA KOST Rebra su duge, pločaste parne kosti koje čine bočni zid grudnog koša. Konj ima najšešde 18 pari, 8 vezanih za grudnu kost direktno, a 100 preko rskavice. Prvi par je najdeblji a poslednji najduži. Grudna kost (sternum) je spljoštena, prema glavi, sa strane a prema repu u smeru odozgo na dole. Sastoji se od 6 vidljivih segmenata (sternebre). Ima ih 7 ali su VI i VII srasli ved kod ždrebeta od drugog meseca.
Rase konja
Kao i kod boja konja, i u moru rasa konja navešdemo i opisati neke od najpoznatijih.
HAFLINGER
Formiran stotinama godina unazad, kao mali, radni konj, Haflinger je pretrpeo mnoge promene na svom
rodnom terenu između Austrije i Italije. Danas je poznat kao veliki radni Pony i popularan kao porodični
Pony.
Karakter- bistar, druželjubiv, ima poverenja u ljude.
Boja - sve nijanse kestenjaste, često sa belim oznakama na glavi (retko i nogama).
Upotreba- jahanje, dečji Pony, rad na farmi, sumarstvo.
LIPIZZANER
Poreklom iz Austrije, nastali mešavinom više rasa koje su sadržale velike količine španske krvi, Lipicaneri,
koji su nekada bili vojni konji, danas su poznati širom Evrope.
Karakter - nežnog je ali ponosnog temperamenta. Voljan, inteligentan i poseduje prirodni balans.
Građa - mišidav, duge glave pravog ili ispupčenog profila, labudovog vrata, kosih ramena i sapi, dugih
leđa, dubokih grudi.
Boja - po rođenu tamna, da bi vremenom prešla u sivu ili belu sa zrelošdu konja.
Upotreba - jahanje, laka vožnja.
HANOVERIAN
Stvoren mešavinom više rasa, i sam je imao uticaj na stvaranje drugih,
kao što su Oldenburg, Westphalian, Danish, Dutch Warmbloods.
Slobodan i vrlo vešt, dokazao se i u vrhu konjičkog sporta.
Karakter - tipičan Hanoverian je složenog temperamenta. On odiše
samopouzdanjem i prirodnim ponosom, a u isto vreme nije ga teško savladati.