Nedjeljni liturgijski listićzupa-sveti-rok.hr/hr_HR/preuzimanje/3337/31... · (Za sve ţupljane ţive i mrtve) R AA SS PP OO R E EDD SS VV E TT II HH M II SS AA Pjesma prije Evanđelja

1

N e d j e l j n i l i t u r g i j s k i l i s t i ć

ŽUPA SVETOG ROKA- DRAŠKOVEC

Godina XII - A Broj 45. 05.11.2017. 31. NEDJELJA KROZ GODINU

Godina I Broj 15 15.lipanj 2003.

Pon.-06.11.2017.

Sv.Leonard

Goričan-Proštenje

1. Goričan,proštenje

2.Zajednička u 18,00(Donji Kraljevec)

Ut.-07.11.

Engelbert,AnĎelko

1. Zajednička u 18,00(Hemuševec)

Sr.-08.11.

Bl.Gracije Kotorski

1.Valent,Martin i Magdalena Mirić i ob.Mikec u

18,00(Draškovec)

Čet.-09.11. POSVETA LATERANSKE

BAZILIKE

1.Za pokojne ţupnike naše ţupe u 7,30(Draškovec)

2.Na jednu nakanu u 9,00(Donji Kraljevec)

Pet.-10.11.

Sv.Leon Veliki,papa

1.Doroteja Ladašić i ob. u 18,00(Donji Kraljevec)

Sub.-11.11. Sv.Martin Tourski

-PODTUREN PROŠTENJE

-PRELOG KLEČANJE

1. Katarina Percač g. u 18,00(Draškovec)

NED. 12.11.2017.

32.NEDJELJA

Kroz Godinu

1.Za duše u čistilištu 7,30(Draškovec)

2.Vjekoslav Štefok g. i ob.Kolenko u 9,00(Donji Kraljevec)

3. ŢUPNA sv. MISA u 10,30-(Draškovec)

(Za sve ţupljane ţive i mrtve)

RRR AAA SSS PPP OOO RRR EEE DDD SSS VVV EEE TTT III HHH MMM III SSS AAA

Pjesma prije Evanđelja Mt 23,9b.10 Jedan je Otac vaš onaj na nebesima; i voĎa je

vaš jedan - Krist.

Evanđelje Mt 23,1-1 2 Govore, a ne čine.

Čitanje svetog EvanĎelja po Mateju

U ono vrijeme:

Isus prozbori mnoštvu i svojim

učenicima: »Na Mojsijevu stolicu

zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite

dakle i obdrţavajte sve što vam kaţu,

ali se nemojte ravnati po njihovim

djelima jer govore, a ne čine. Veţu i

ljudima na pleća tovare teška

bremena, a sami ni da bi ih prstom

makli. Sva svoja djela čine zato da ih

ljudi vide. Doista, proširuju zapise

svoje i produljuju rese. Vole pročelja

na gozbama, prva sjedala u

sinagogama, pozdrave na trgovima i da

ih ljudi zovu 'Rabbi'.

Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer

jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća.

Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer

jedan je Otac vaš - onaj na nebesima.

I ne dajte da vas voĎama zovu,

jer jedan je vaš voĎa - Krist. Najveći

meĎu vama neka vam bude posluţitelj.

Tko se god uzvisuje, bit će poniţen, a

tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

Riječ Gospodnja.

R

i

Zborna molitva

Svemogući,

milosrdni Bože,

tvoja je milost da ti

dostojno i uzorno

služimo. Daj da bez

zapreke težimo za

obećanim dobrima.

Po Gospodinu

Nedjeljni liturgijski Listić župe sv.Rok, Draškovec (za internu upotrebu) IZDAJE:Župa sv.Rok, Draškovićeva 45.; tel.643007

e-mail; [email protected] Web stranica župe; zupa-sveti-rok.hr/hr_HR/

IBAN: PBZ HR8223400091116008876 /za donacije/

2

»Pratique des riens« Sv. Pavao u današnjemu čitanju snažnim riječima

opisuje istinsku službu biskupa i svećenika, ali i

poslanje svakoga vjernika: »Bili smo meĎu vama

nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu.

Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam

predati ne samo evanĎelje Božje nego i naše duše

jer ste nam omiljeli.« Pavao je toliko bio zavolio

svoju braću u Solunu da im je predao ne samo

evanĎelje, nego i svoju dušu. Nije mu bilo do toga

da bude »nešto«, da se izolira, da bude nedodirljiv

od drugih, nego, naprotiv, poput brižne majke

hranio je svoje vjernike, brinuo se za njih toliko da

im je predavao cijeloga sebe, svoju dušu. Nije li to

poziv svakomu svećeniku da on bude prva

»ništica« meĎu ostalim »ništicama«, da prednjači u

»ništenju« samoga sebe? Nije li to poziv svima

nama, vjernicima, da tražimo Boga, da žudimo za

Isusom Kristom te pred njim budemo »ništice«? Ne

trebamo li svi zajedno čeznuti i u ovom

zemaljskome životu za svim onim u čemu ćemo

moći postajati i biti »ništice« (obitelj, posao), da se

posvećujemo stvarima koje su ništavne

(svakodnevne obveze, isti posao, isti ljudi, isti mi),

koje u sebi nemaju ničega spektakularnoga i

velikoga, ali koje nas dovode do Boga? Sv.

Terezija od Djeteta Isusa s pravom govori o

važnosti »prakticiranja tih ništica«: pratique des

riens. Čudesna je ta Božja logika: kad smo »ništice«,

onda smo njegovi; kad smo ništice, maleni poput

djeteta, tada smo u miru s Bogom, sa sobom i s

drugima, kako sve dosad rečeno snažno sažima

psalmist: »Gospodine, ne gordi se moje srce niti se

oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za

čudima što su iznad mene. Ne, ja sam se smirio i

upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima

majke, kao dojenče duša je moja u meni. U

Gospodina se, Izraele, uzdaj odsada dovijeka.« Ivica Raguž

IZ ŢIVOTA NAŠE ŢUPE Redovni godišnji doprinos za župne potrebe 2017

1.Stjepan Vlah,Cvjetna 17,Donji Kraljevec 2.ob.Švenda Oreški,Murska 25,Donji Kraljevec 3.Blaţ Granatir,Oporovec 30 4.ob.Sečan,Čakovečka 30,Donji Kraljevec 5.ob.Šlibar,K.Tomislava 25,Donji Kraljevec 6.ob.Strahija,A.Šenoe 29,Donji Kraljevec 7.Vladimir Kolarić,Ludbreška 79,Donji Kraljevec 8.ob.Balent,Oporovec 162 9.Ivan Mihoci,Oporovec 166 10.Slava Fundak,Mlinska 11,Donji Kraljevec 11.ob.Balog,Kolodvorska 15,Donji Kraljevec

Hvala svima koji svoje obaveze prema Crkvi ispunjavaju. ****************************************************

Zaručnički tečajevi 2017.

1.Prelog 06,07,08 i 09. XI od 19-21 sati

Prijaviti se ţupniku šest mjeseci prije vjenčanja *********************************************************** ŢUPNI VJERONAUK: 11.11.-Draškovec-Prvopričesnici u 10,00,a

Firmanici u 10,30;Donji Kraljevec: Prvopričesnici u 11,30,a Firmanici

D.Kraljevca u 12,00. RODITELJSKI 12.11. u 15,00 i 15,30

******************************************

Angažirani vjernici nisu »župnikovi miljenici« Da bi župa mogla aktivno raditi i djelovati, potrebno je da se angažira i uključi što više vjernika laika. Svatko tko smatra da može na bilo koji način pridonijeti životu i radu Crkve pozvan je da se odazove. Ako smo vjernici kršćani, ne možemo prepustiti da se djelovanje župne zajednice svede samo na rad župnika, što mnogi i očekuju. Vjernik laik može se uključiti u život Crkve na razne načine, pjevanjem, sviranjem, čitanjem, ministriranjem, radom u Caritasu, čišćenjem i uređenjem crkve i okoliša ili bilo čime drugim. Isto tako smatram da ne treba osuđivati vjernike laike koji su već uključeni u rad župne zajednice, da ne misle da su to župnikovi miljenici ili posebno odabrane osobe zbog pozicije na kojoj se nalaze.

Moram istaknuti da je naša župa pozitivan primjer suradnje vjernika laika i župnika. Većina nas je u pastoralnom vijeću i svi znamo koja je naša uloga i za što smo odgovorni. Svakako da trebamo težiti tomu da suradnja bude još i bolja. Željela bih da se što više vjernika laika uključi u rad i život naše župe. Nismo ni svjesni kako nam se to višestruko vrati. Đurđa Kovačević,župa Topusko (GK br.44-05.11.2017)

Zašto se zapravo ti muškarci ne ţene? Boraveći na selu, pribliţio sam se jednom traktoru da pozdravim na njemu svojega poznanika pocrnjelog od sunca pri radu na slavonskim poljima. Razgovarali smo o svemu i svačemu, izmijenili pitanja kako smo, a onda sam ga zapitao zašto se još nije oţenio, a već mu je 35 godina. Odgovorio je da je to davno htio i da još uvijek ţeli, ali da to, jednostavno, ne ide. “Nisu djevojke kao nekad”, rekao je. “Ja radim petnaest dana na brodu, a petnaest dana sam kod kuće. Ţene danas ţele samo da im muţ donese novac, da se one mogu dobro odijevati i šminkati. Na selu ţene više ne rade napolju, nemaju više ni domaćih ţivotinja, i već se počinju bojati djece. Tako ţena zapravo ne zna što bi sa sobom. Kad bih došao kući, ponašala bi se kao da mi nije ţena, osjećam da ne bismo imali o čemu razgovarati, da ne bi bilo razumijevanja za muke onih petnaest dana dok radim danonoćno.” Vidio sam da ga takvo propovijedanje zanosi. Riječi mu dolaze iz srca i vidim da ima neku patnju koju bi ţelio izraziti. Upitao sam ga zar ne moţe razgovarati s djevojkama i vidjeti da ipak nisu sve takve. Odgovorio je da je mnogo djevojaka otišlo iz sela u grad, rade bilo gdje, na neki se način prodaju, smatra on, a

na selu jedva tko ţeli ostati. “One koje su ostale prave se važne”, kaže on, “prijete da će otići od muža ako ne bude ispunjavao njihove želje, one nalaze uzor u glumicama iz raznih filmova i serija koje svakodnevno gledaju, te su s njima jedva mogući razgovor, dogovor i razumijevanje.”

Dok mi je majka ţiva, ona pere moje rublje, kuha mi i čisti sobu. No, kad nje ne bude bilo, ne znam ni sam što će biti sa mnom. Ţene znaju biti strašno “oštre”, nastavio je on, “katkad bezočne, bez nekog osjećaja za čovjeka. One nas zapravo ne razumiju. Ne znam, ali čini mi se da svijet ide svojoj propasti. U ţenama se rađa neka mrţnja prema muškarcima, toboţnji strah od njih, a zapravo mi se bojimo njih. Da samo vidiš”, govorio je dalje, “kako muškarci zašute kad se javi ţena, ili kako je tridesetak muškaraca u bazenu jednog lječilišta tiho kad ţena daje naredbe za različite gimnastičke vjeţbe. Žene obično misle da je naša snaga u tome što idemo u gostionice popiti i što onda postajemo agresivni i bijesni. A to je izraz naše slabosti. Mi zapravo bježimo od njih, jer nas one kritiziraju, ne shvaćaju, jer su zapravo sposobnije od nas i životnije od nas. One, napokon, i duţe ţive. Eto”, zaključio je, “sad shvaćaš da se ne mogu ţeniti. Nekako mi je lakše ovako, imam mira, radim i ţivim slobodno, a poslije ćemo vidjeti. Znam i osjećam da bi trebalo imati potomstvo, da netko ostane nakon mene i da nastavi moj ţivot, ali kako ću kad je danas teško ţivjeti”, završio je moj znanac.

Dr.Tomislav Ivančić