GRAANSKO PRAVO 2
1. Nasljednopravno ureivanje
1.1. Pravno ureenje nasljeivanja zbog ostaviteljeve smrti
1.1.1. Pojam nasljednog prava
Nasljedno pravo u objektivnom smislu je skup materijalnopravnih
normi GP koje za svakoga mjerodavno ureuju pravnu sudbinu onoga to
nakon smrti fizikih osoba preostane od poloaja koji su za ivota
imale u pravnim odnosima.
tim normama pravni poretci ureuju pravnu sudbinu onog to nakon
smrti fizikih osoba preostaje od poloaja koji su za ivota imale u
pravnim odnosima sve to preostane od tog poloaja prelazi na druge
pravne subjekte
one ureuju za svakoga mjerodavno pravno sljednitvo (sukcesiju)
to ga uzrokuje smrt svake fizike osobe: nasljeivanje
s tim normama su svojom funkcijom povezane postupovne norme,
koje odreuju nain postupanja javne vlasti (sudova ili drugih tijela
vlasti) u tzv. nasljednim stvarima, utjeui tako na ostvarivanje
normi NP (materijalnopravnih i kolizijskih); ureenje nadopunjuju jo
i kolizijske norme meunarodnog privatnog prava koje rjeavaju sukobe
domaeg i stranih nasljednih prava u sluajevima s meunarodnim
elementom
te 3 skupine normi (materijalnopravne, postupovne, kolizijske)
ine nasljedno pravo neke drave
Nasljedno pravo u subjektivnom smislu je subjektivno pravo koje
svog nositelja ovlauje da bude nasljednik umrle osobe, pa da u
pravnim odnosima ima za svakoga mjerodavan pravni poloaj njezinog
nasljednika, dakle njenog sveopeg sljednika (univerzalnog
sukcesora) zbog njezine smrti (mortis causa).
1.1.2. Svrha pravnog ureenja nasljeivanja
1) ukljuivanje pravnih dobara pojedinaca u proces nasljeivanja
drutvenih dobara, dakle u proces nasljeivanja u drutvenom smislu
(to je temeljna socijalna svrha svakog pravnog ureenja
nasljeivanja)
2) prevladavanje kriza koje smrt fizikih osoba izaziva u onim
pravnim odnosima u kojima su do tada sudjelovale
pritom nasljedno pravo uzima u obzir i volju umrloga o tome tko
bi ga trebao naslijediti (GP naelo dispozitivnosti) i injenicu da
je za svog ivota on bio povezan obiteljskim i slinim vezama s nekim
osobama
kad je ispravno ureeno nasljeivanje, to pozitivno utjee na
drutveno poeljno ponaanje pripadnika drutva za njihova ivota, jer
ih na rad, tedljivost i uope dobro gospodarenje, potie spoznaja da
e ono to za ivota stvore, steknu i utede, nakon njihove smrti
pripasti onim osobama koje su im za ivota bile bliske i/ili da e
sluiti svrsi kojoj su to namijenili
1.1.3. Kratak pregled dosadanjeg razvoja i glavnih tendencija
suvremenog razvoja
10. do 18. str.
1.1.4. Ope i posebna ureenja nasljeivanja
ope ureenje nasljeivanja
zbog smrti fizike osobe preostat e u ostavini u pravilu sve to
joj je u trenutku smrti pripadalo, a nije bilo strogo osobne
prirode, pa e sve to pripasti ostaviteljevom univerzalnom sukcesoru
mortis causa njenom nasljedniku (odnosno opini ili gradu koji
dobivaju pravni poloaj nasljednika); u pravilu e se to dogoditi u
pogledu svega to je nakon smrti bilo koje fizike osobe preostalo u
ostavini, a po pravilima nasljednog prava, jednakog za sve
subjekte
posebna ureenja nasljeivanja
meutim, neke osobitosti (naroito osobitosti nekih ostavitelja,
nekih vrsta objekata, ili nekih okolnosti u kojima dolazi do
sukcesije mortis causa) ponekad zahtijevaju i osobito ureenje
nasljeivanja
zato se u nekim pravnim poretcima susreemo s pojavom da pored
opeg ureenja nasljeivanja (opeg NP) postoje i posebna ureenja za
nasljeivanje odreenih vrsta ostavitelja, ili za stjecanje putem
nasljeivanja nekih odreenih vrsta stvari ili prava preostalih u
ostavini nakon ostaviteljeve smrti tada su pravila posebnog ureenja
nasljeivanja posebna pravila (lex specialis), a pravila opeg
ureenja nasljeivanja primjenjuju se tek podredno (supsidijarno)
1.2. Naela pravnog ureenja nasljeivanja
1.2.1. Uvod
Pravno ureenje nasljeivanja u bitnome slijedi opa naela GP
(dispozitivnost, ravnopravnost, im. sankcija, prometnost), ali je
unutar podruja njihova djelovanja izgraeno i po specifinim
nasljednopravnim naelima:
1) naelo nasljeivanja zbog smrti (mortis causa)
2) naelo obvezatnosti neposrednog opeg sljednitva univerzalne
sukcesije)
3) naelo slobode raspolaganja za sluaj svoje smrti, ograniene u
korist svoje obitelji
4) naelo zatvorenog broja pravnih temelja nasljeivanja
5) naelo ravnopravnosti osoba u jednakim odnosima s
ostaviteljem
6) naelo ipso iure stjecanja
7) naelo dragovoljnosti nasljeivanja
1.2.2. Naelo nasljeivanja zbog smrti
l. 3., l. 103. i l. 122. ZN
Nasljeuje se zbog smrti fizike osobe i u trenutku njezine smrti.
Svaku se fiziku osobu moe naslijediti.
Smru osobe otvara se njezino nasljedstvo, a isti uinak ima i
proglaenje osobe umrlom.
pravna injenica koja uzrokuje nasljeivanje je nastupanje smrti
do nasljeivanja svake pojedine osobe dolazi zbog njezine smrti i u
trenutku njezine smrti, bilo da je izvjesno da je nastupila smrt,
bilo da je nestala osoba proglaena umrlom
tek tada nastaje situacija u kojoj se tu osobu moe
naslijediti
posljedica naela nasljeivanja zbog smrti:
prije smrti neke osobe jo nitko nije njezin nasljednik, niti je
ta osoba ostavitelj
neke osobe mogu se nadati da e naslijediti neku osobu nakon
njene smrti, ali nisu ovlatene:
ita zahtijevati kao njezini budui nasljednici
pobijati njena pravna raspolaganja kojima se umanjuje korist
kojoj se nadaju u sluaju da nasljeuju tu osobu
raspolagati svojom nasljednom nadom ne mogu valjano ugovoriti
budue nasljedstvo ili zapis:
nitav je ugovor kojim netko otuuje nasljedstvo kojem se nada, te
ugovor o nasljedstvu tree osobe koja je jo iva
nitav je ugovor o zapisu ili kojoj drugoj koristi kojima se
jedan ugovornik nada iz nasljedstva koje jo nije otvoreno
osim iz naela nasljeivanja zbog smrti, to proizlazi i iz opeg
naela dispozitivnosti, po kojem je svaka osoba ovlatena po svojoj
volji raspolagati svojim pravima, a da u tome nije ograniena
ikakvim nasljednim nadama nekih osoba
anticipirano nasljeivanje:
u doba kad su prava pripadala obitelji, a ne pojedinim osobama,
neki od lanova obitelji je bio nositelj prava, ali je on zapravo
bio tek upravitelj obiteljskih dobara, jer su ona pripadala cijeloj
njegovoj obitelji, a ne samo njemu tada su drugi lanovi obitelji ve
za njegova ivota bili njegovi nasljednici (tj. imali su neko pravo
na onome to je njegovo)
takvo arhaino shvaanje nasljeivanja do danas nije potpuno
iskorijenjeno
raunajui s njim, a u elji da se ouva istoa naela nasljeivanja
zbog smrti, u naem NP ureenju postoje odredbe kroz koje se takva
shvaanja mogu izivjeti, a da ne narue naelo tako predak u sporazumu
sa svojim potomcima njima za svog ivota moe ustupiti i meu njih
raspodijeliti imovinu koju u tom trenutku ima (l. 105. do 115.
ZN)
to je u nekom smislu anticipirano nasljeivanje
1.2.3. Naelo obvezatnosti neposrednog sveopeg sljednitva
l. 5. st. 1. i 2., l. 6. i l. 20. ZN
Zbog ostaviteljeve smrti obvezatno nastupa neposredno sveope
sljednitvo (univerzalna sukcesija mortis causa).
da bi pravni odnosi u kojima je u trenutku svoje smrti
sudjelovao ostavitelj bili ukljueni u proces nasljeivanja drutvenih
dobara, potrebno je da nakon ostaviteljeve smrti neka osoba (ili
vie njih) zauzme njegovo mjesto u tim pravnim odnosima
stoga je, prema suvremenim NP ureenjima, obvezatno da nakon
ostaviteljeve smrti netko preuzme njegovu ulogu u pravnim odnosima,
naime da na nj prijee sve to je nakon njegove smrti od te uloge
preostalo u njegovoj ostavini, ukljuujui dakako i ostaviteljeve
obveze i pravno relevantne entitete (posjed, ponudu i sl.)
obvezatno je da zbog ostaviteljeve smrti jedna ili vie osoba
postanu ostaviteljevim sveopim sljednikom ona e to redovito postati
temeljem nasljednog prava, koje e stei zbog ostaviteljeve smrti,
budu li u pogledu nje ispunjene sve pretpostavke za stjecanje tog
prava, odreene nasljednopravnim normama:
tko je naslijedio neku osobu, njezin je sveopi pravni sljednik;
ostaviteljevom smru prelazi njegova ostavina na nasljednika, ime
postaje njegovo nasljedstvo
a ako ostavitelj umre, a nitko ne stekne nasljedno pravo (ili ga
se odrekne), tada taj ostavitelj nema nasljednika, ali to ne znai
da je njegova ostavina postala niija pa da bi svatko mogao uzeti
sebi ono to je ostalo nakon ostaviteljeve smrti; kako je sveope
sljednitvo zbog ostaviteljeve smrti obvezatno, ako nitko nije
postao ostaviteljevim nasljednikom, ostavina pripada javnopravnom
subjektu (opini, odnosno gradu), koji je u takvom sluaju
ostaviteljev sveopi pravni sljednik, te ima pravni poloaj kao da je
ostaviteljev nasljednik:
l. 6. ZN: smru ostavitelja koji nema nasljednika ostavina
prelazi na opinu, odnosno grad odreene ovim Zakonom, koji time
dobivaju jednak poloaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, ega se
oni ne mogu odrei
l. 20. ZN, oasna ostavina:
(1) Ostaviteljeve nekretnine i s njima izjednaena prava prelaze
na opinu, odnosno grad na ijem se podruju nalaze.
(2) Pokretnine i s njima izjednaena prava prelaze na opinu,
odnosno grad gdje je ostavitelj u trenutku smrti imao prebivalite
na podruju Republike Hrvatske.
(3) Ako ostavitelj u trenutku smrti nije imao prebivalite na
podruju Republike Hrvatske, a imao je boravite, pokretnine i s
njima izjednaena prava prelaze na opinu, odnosno grad gdje je
ostavitelj u trenutku smrti imao boravite na podruju Republike
Hrvatske.
(4) Ako ostavitelj u trenutku smrti na podruju Republike
Hrvatske nije imao ni prebivalite niti boravite, pokretnine i s
njima izjednaena prava prelaze na opinu, odnosno grad gdje je
ostavitelj u trenutku smrti bio upisan u knjigu dravljana Republike
Hrvatske.
treba naglasiti da po naem nasljednom pravu ostavina na
ostaviteljevog sveopeg sljednika (nasljednika ili odgovarajueg
javnopravnog subjekta) prelazi neposredno izmeu ostavitelja i njega
nema posrednika, nema nikoga kome bi prvo pripalo ono to je bilo
ostaviteljevo, a on da to potom bude duan prenijeti ostaviteljevom
nasljedniku, poto prethodno utvrdi tko je naslijedio ostavitelja,
podmiri ostaviteljeve dugove, ispuni zapise, plati porez na
nasljedstvo i sl.
obvezatnost neposrednog sveopeg sljednitva zbog ostaviteljeve
smrti nipoto ne znai da ne bi zbog ostaviteljeve smrti moglo doi i
do pojedinanih sljednitava (singularnih sukcesija), naime
ostaviteljevom smru uzrokovanih stjecanja pojedinanih prava iz
ostavine, odnosno stjecanja pojedinih stvari iz ostavinske mase,
ili stjecanja na raun vrijednosti ostavine
do njih moe takoer doi, ali u pravilu tek posredno posredstvom
ostaviteljevog univerzalnog sukcesora mortis causa (ostaviteljevog
nasljednika, odnosno javnopravnog subjekta kojem je pripala oasna
ostavina), ako ostavitelj oporukom odredi zapise (damnacione
legate) ili/i naloge
ipak, po naem nasljednopravnom ureenju, moe zbog ostaviteljeve
smrti doi i do neposrednih pojedinanih sljednitava, naime na
temelju prava na izdvajanje iz ostavine, koja na temelju zakona
pripadaju nekim osobama ta prava na izdvajanje iz ostavine zapravo
su svojevrsni zakonski zapisi (legati), i to zapisi vindikacijskog
tipa, pa ovlatenici tih prava stjeu neposredno (a ne tek
posredstvom univerzalnog sukcesora m.c.) odreeni dio ostavine,
odnosno neke odreene stvari preostale u ostavini (odnosno u
ostavinskoj masi)
1.2.4. Naelo slobode raspolaganja za sluaj svoje smrti,
ograniene u korist obitelji
l. 7. ZN
Svatko je ovlaten da za sluaj svoje smrti oporukom odredi sebi
nasljednika, a i da pravo svojega nasljednika ogranii i optereti,
na nain i u granicama odreenima ovim Zakonom.
Zbog zatite opravdanih interesa lanova ue obitelji ovim se
Zakonom odreuje koja prava glede ostavine pripadaju lanovima ue
obitelji, makar i protiv ostaviteljeve volje, te se postavljaju
granice oporunim i drugim raspolaganjima za sluaj smrti.
dakle, ope GP naelo dispozitivnosti (slobode raspolaganja)
vrijedi, naravno, i na podruju pravnog ureenja nasljeivanja: svatko
je sa svime to mu pripada u pravnim odnosima, ako to nije strogo
osobne naravi, slobodan raspolagati svojim pravnim poslovima, i to
ne samo takvim poslovima meu ivima, nego i za sluaj svoje smrti
(dakako, unutar granica koje tomu postavljaju tua prava i zakonska
ogranienja) ta sloboda implicira i slobodu oporuivanja
no, kod pravnih raspolaganja za sluaj smrti, slobodi
raspolaganja (pa tako i oporuivanja) osim opih zakonskih ogranienja
stoje na putu i posebna, ogranienja koja namee pravno ureenje
nasljeivanja u prvom redu, zbog ostaviteljeve smrti obvezatno
dolazi do sveopeg sljednitva, to nitko ne moe svojim pravnim poslom
iskljuiti unutar okvira postavljenog tim naelom (obvezatnog sveopeg
sljednitva), ostavitelj je u pravilu slobodan oitovanjem svoje
volje utjecati na univerzalnu sukcesiju do koje e doi zbog njegove
smrti, ali:
to moe initi jedino svojom valjanom oporukom (l. 7. st. 1. ZN),
a
njena valjanost e ovisiti i o tome je li svojim oporunim
raspolaganjima potovao zakonom odreenu zatitu interesa lanova svoje
ue obitelji (l. 7. st. 2. ZN)
zakon uvaava injenicu da su pojedinci pripadnici obitelji, ire i
ue, pa je nasljeivanje temeljem oporuke tek jedan od dva mogua
pravna temelja nasljeivanja:
na tragu pravne tradicije koja potjee iz rimskog prava,
nasljeivati se moe:
na temelju ostaviteljeve oporuke (tom mogunou se uvaava
ostaviteljevu slobodu raspolaganja za sluaj smrti) ili
na temelju zakona (time se uvaavaju ostaviteljeve obiteljske
veze i interesi lanova njegove obitelji)
ti pravni temelji nasljeivanja nisu ravnopravni nasljeivanje se
u prvom redu odvija kao oporuno, a tek podredno (supsidijarno)
dolazi u obzir nasljeivanje na temelju zakona
nae NP nije usvojilo pravilo rimskog prava nemo pro parte
testatus, pro parte initestatus, decedere potest, nego je mogua
kumulacija pravnih temelja nasljeivanja zahvaljujui tome, oporuno i
zakonsko nasljeivanje (ukljuujui nuno, koje je podvrsta zakonskog),
ne samo da nisu uvijek suprotstavljeni jedno drugome, nego esto
teku zajedno, proimajui se i uzajamno se nadopunjujui
1.2.5. Naelo zatvorenog broja pravnih temelja nasljeivanja
l. 4. st. 1. i st. 3., l. 102. ZN
umrlu fiziku osobu (ostavitelja) nasljeuje onaj koji je njezinom
smru stekao nasljedno pravo (nasljednik)
nasljedno se pravo stjee po odredbama ovoga Zakona, a na temelju
oporuke ili na temelju zakona
dakle, broj pravnih temelja nasljeivanja prema naem NP ureenju
je ogranien na ta dva oporuku i zakon
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ne moe se nasljeivati na temelju ugovora o nasljeivanju:
nitav je ugovor kojim netko svojem suugovorniku ili treoj osobi
ostavlja svoju ostavinu ili njezin dio
isto tako, nitetni su i ugovor o buduem nasljedstvu ili zapisu i
ugovor o sadraju oporuke
no, ta zabrana nasljeivanja temeljem ugovora nije smetnja nikome
da za svog ivota valjano ustupi i raspodijeli imovinu lanovima
svoje obitelji, jer to raspolaganje, strogo gledano, i nema
nasljednopravni karakter, iako stvara situaciju nalik na nekakvo
anticipirano nasljeivanje (l. 105. do 115. ZN, ustup i raspodjela
imovine za ivota)
mogue je i valjano ugovaranje doivotnog (l. 579. do 585. ZOO) i
dosmrtnog uzdravanja (l. 586. do 589. ZOO), jer ti ugovori nisu
usmjereni na postizanje NP uinaka, pa nisu nasljednopravne, nego
obveznopravne naravi (stoga su i ureeni obveznopravnim, a ne
nasljednopravnim normama)
1.2.6. Naelo ravnopravnosti osoba u jednakim odnosima s
ostaviteljem
l. 2., l. 69. st. 2. ZN
sve su fizike osobe pod istim pretpostavkama ravnopravne u
nasljeivanju
stranci su, pod pretpostavkom uzajamnosti, u nasljeivanju
ravnopravni s dravljanima Republike Hrvatske; uzajamnost se
predmnijeva, dok se suprotno ne utvrdi na zahtjev osobe koja u tome
ima pravni interes
dakle, i u pogledu nasljeivanja vrijedi ope GP naelo da su svi
graanskopravni subjekti ravnopravni za razliku od nekadanjih
ureenja kad su neke kategorije osoba bile diskriminirane, nae
suvremeno NP ureenje ne pravi razlike meu osobama koje su u
jednakom odnosu s ostaviteljem (meu mukarcima i enama, branim i
izvanbranim lanovima obitelji, pripadnicima razliitih profesija, pa
ni izmeu domaih dravljana i stranaca, u sluaju kad stranci
nasljeuju po naem NP)
NP ureenja u pravnim porecima socijalistikog pravnog kruga
eljela su formalnu ravnopravnost zamijeniti faktinom, pa su uvela
pravilo po kojem bi NP ovisilo i o posebnim prilikama i potrebama
pojedinih nasljednika, a osobito o njihovoj sposobnosti ili
nesposobnost iza rad i privreivanje, kao i o tome imaju li oni inae
sredstava za ivot ili nemaju
no, nae novo NP je gotovo sasvim odustalo od tog pravila iznimka
je napravljena jedino kod nunog nasljeivanja: ostaviteljevi
roditelji, posvojitelji i ostali predci nuni su nasljednici samo
ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nunih sredstava za
ivot
1.2.7. Naelo ipso iure stjecanja
Stjecanje do kojeg dolazi zbog ostaviteljeve smrti zbiva se ipso
iure, naime
samim djelovanjem pravni normi, bez ikakvog posebnog ina
stjecanja.
to naelo se primjenjuje kako za stjecanje subjektivnog
nasljednog prava, tako i za stjecanje svega onoga to nasljednik
stjee temeljem svog nasljednog prava (zapisa, podzapisa, a i prava
na izdvajanje iz ostavine, koja pripadaju nekim lanovima
ostaviteljeve obitelji, kao svojevrsni zakonski zapisi
vindikacijskog tipa)
zahvaljujui ovom naelu, im ostaviteljevom smru bude otvoreno
nasljedstvo, dakle im je nastala situacija u kojoj se moe
nasljeivati tog ostavitelja, odmah se ta mogunost i ostvaruje odmah
se, naime, po sili zakona zbiva sve troje:
pozivanje na nasljedstvo (delatio, delacija),
stjecanje nasljednog prava i
stjecanje nasljedstva (acquisitio hereditatis)
zbiva se to jedno za drugim, ali sve u istom odsjeku realnog
vremena stoga ostaviteljeva prava i obveze sadrane u ostavini
postaju ve u trenutku ostaviteljeve smrti nasljednikova prava i
obveze, pa ih naelno uzevi nasljednik smije odmah izvravati, kao i
tititi ih od tuih nedoputenih zahvata
1.2.8. Naelo dragovoljnosti nasljeivanja
Nasljeuje se iskljuivo dragovoljno nitko nije duan biti
ostaviteljev nasljednik protiv svoje volje.
da bi se to naelo dovelo u sklad s naelom nasljeivanja ipso iure
(po kojem se postaje ostaviteljevim nasljednikom, a da se nije
imalo priliku oitovati svoju volju eli li se to ili ne, tovie, esto
se u trenutku stjecanja NP nije ni znalo da ga se stjee), uz svako
subjektivno nasljedno pravo se ujedno ipso iure stjee i pravo na
odricanje
pravo na odricanje od nasljedstva je preobraajno pravo
iskoristi li ga nasljednik, uzet e se (fingirat e se) da on nije
stekao to nasljedno pravo kojeg se odrekao, pa da nikada nije ni
bio ostaviteljev nasljednik
primjena naela dragovoljnosti protegnuta je i na stjecanje prava
na zapise i podzapise (i glede njih postoji pravo na odricanje)
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
meutim, naelo dragovoljnosti stjecanja ne djeluje u pogledu onog
sveopeg sljednitva do kojeg dolazi zbog smrti osobe koju nitko nije
naslijedio (nitko nije stekao subjektivno NP ili ga je stekao, ali
ga se valjano odrekao, a potom nitko drugi nije postao
nasljednikom) ostavina takve osobe je oasna; ona prelazi na zakonom
odreeni javnopravni subjekt (opina, grad) elio on to ili ne
1.3. Pravni izvori nasljednog prava
1. Ustav RH
l. 48. st. 4. Ustava RH: jami se pravo nasljeivanja
(ovo ustavno jamstvo nasljeivanja, kao jednog od temeljnih
sloboda i prava ovjeka i graanina, iz skupine gospodarskih,
socijalnih i kulturnih prava, je ustavni temelj cijelog ureenja
nasljeivanja u naem pravnom poretku)
2. meunarodni ugovori
RH je vezana veim brojem meunarodnih ugovora (dvostranih ili
viestranih meunarodnih konvencija, sporazuma, paktova i sl.) koji
svojim normama ureuju nasljeivanje nekih kategorija osoba, ili/i
nekih vrsta stvari, subjektivnih prava i dr., preostalih nakon
ostaviteljeve smrti ono to je njima ureeno ima jau pravnu snagu od
onog to je odreeno zakonom, ako su ti meunarodni ugovori
sklopljeni, potvreni i objavljeni na nain na koji se objavljuju
zakoni, pa ih zakonske norme ne mogu staviti izvan snage niti
izmijeniti (ni preutno ni izriito) (v. l. 140. Ustava RH)
3. zakoni
glavni zakonski izvor naeg NP je Zakon o nasljeivanju (NN 48/03,
163/03, 35/05)
materijalnopravne norme tog ZN primjenjuju se na sluajeve u
kojima je ostaviteljeva smrt nastupila, pa je otvoreno nasljedstvo
03.10.2003. ili kasnije, a postupovne norme se primjenjuju u svim
sluajevima u kojima do tog datuma sud jo nije donio rjeenja o
nasljeivanju koje je pravomono, niti je nasljeivanje konano ureeno
sporazumom, diobom ili na drugi nain, bez obzira kad je otvoreno
nasljedstvo
time je i bivi ZN (NN 52/71, 47/78, 56/00) takoer izvor prava,
ali ne cijeli, nego njegove materijalnopravne norme: one se
primjenjuju na sve sluajeve nasljeivanja u kojima je ostaviteljeva
smrt nastupila prije 03.10.2003.
kako ZN nije potpuno uredio ni materijalnopravni ni postupovni
aspekt nasljeivanja, pojedina pitanja nasljeivanja ili ona koja
utjeu na nasljeivanje ureuju neki drugi zakoni (npr. Obiteljski
zakon, ZV, ZPP i dr.) ako ti zakoni posebno ureuju neka pitanja
nasljeivanja koja su ve ureena odredbama ZN, tada oni, jer su to
posebne (specijalne) odredbe o nasljeivanju, imaju kod primjene
prednost pred opim odredbama ZN
osim navedenih, vaan je i Zakon o rjeavanju sukoba zakona s
propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (ZPZRSZ), koji sadri
kolizijske norme (norme koje rjeavaju sukobe naeg NP i NP iz
stranih pravnih poredaka, do kojih dolazi u sluajevima nasljeivanja
s meunarodnim elementom) i norme koje za takve sluajeve odreuju
jesu li za odluivanje nadleni nai ili neiji strani sudovi, odnosno
druga tijela javne vlasti
4. podzakonski propisi
u naem pravnom poretku, nasljeivanje se moe ureivati i propisima
izvrne vlasti, pod pretpostavkom da se radi o podzakonskim
propisima koji imaju snagu zakona, ili da na temelju zakona
utemeljenog na Ustavu RH, ureuju NP pitanja
podzakonski propisi, ukljuujui i uredbe Vlade RH za provedbu
zakona, mogu biti izvor nasljednog prava samo ako su u skladu s
Ustavom, obvezujuim meunarodnim ugovorom i zakonom
5. sudska (i javnobiljenika) praksa i pravna znanost (kao
dopunski izvori)
1.4. Razgranienje domaeg od stranih nasljednih prava
1.4.1 Mjerodavno nasljedno pravo
jesu li za sluajeve s meunarodnim elementom (npr. ostavitelj je
stranac, ostavina je na podruju strane drave, oporuka je
sastavljena po pravilima stranog pravnog poretka) mjerodavne
materijalnopravne norme domaeg ili stranog NP, i kojeg?
ako o tome postoje posebne odredbe u meunarodnim ugovorima koji
veu dravu, primijenit e se te odredbe
ako za neki sluaj nije meunarodnim ugovorom odreeno ije NP je
mjerodavno, razgranienje domaeg od stranog prava provode zakonske
norme o sukobu zakona (kolizijske norme) u naem pravu, te norme
sadri ZPZRSZ:
za rjeavanje sukoba normi naeg i stranog NP, primijenjeno je
personalno naelo dravljanstva: svakoga se nasljeuje prema pravu
drave iji je on bio dravljanin u trenutku svoje smrti (lex patriae
ostavitelja), dakle, na sud e nasljeivanje ostavitelja koji je u
trenutku smrti bio hrvatski dravljanin procjenjivati prema
hrvatskom NP, a nasljeivanje ostavitelja koji je bio dravljanin
strane drave prema NP te drave
ako je ostavitelj u trenutku smrti bio bez ikakvog dravljanstva
(apolita), ili nije mogue utvrditi njegovo dravljanstvo, na sud e
nasljeivanje tog ostavitelja prosuivati: prema NP drave u kojoj je
on imao stalno prebivalite u trenutku svoje smrti; ako tada nije
nigdje imao stalno prebivalite ili se ono ne moe utvrditi, prema NP
drave u kojoj je imao boravite (u kojoj je privremeno boravio); ako
se ni to ne moe utvrditi, prema NP normama naeg prava
1.4.2. Nadlenost
ako to nije drukije ureeno meunarodnim ugovorom ili posebnim
zakonom, nadlenost sudova za provoenje i odluivanje u ostavinskom
postupku u sluajevima s meunarodnim elementom odreuju odredbe
ZPZRSZ prema tim odredbama, nadlenost hrvatskog suda ovisi o
dravljanstvu ostavitelja u trenutku smrti (no, u svakom sluaju,
hrvatski sud je iskljuivo nadlean u pogledu ostaviteljevih
nekretnina koje su na podruju RH):
ako je ostavitelj bio hrvatski dravljanin, hrv. sud je iskljuivo
nadlean glede ostaviteljevih nekretnina koje su na podruju RH, a u
pogledu onih u inozemstvu, nadlean je samo ako prema pravu drave u
kojoj se nekretnine nalaze, nije za to nadlean sud te drave (ili
drugo tijelo njene vlasti); isto je tako i glede svega ostaloga to
je u sastavu ostavine (pokretnine, prava i dr.), s razlikom da
glede toga nadlenost hrv. suda nije iskljuiva ni za ono to se
nalazi u RH
ako je ostavitelj bio strani dravljanin, hrvatski sud je
iskljuivo nadlean u pogledu ostaviteljevih nekretnina koje su na
podruju RH (ne i onih koje su u inozemstvu), a u pravilu (ne
iskljuivo) je nadlean i u pogledu ostaloga to se nalazi u RH (nije
nadlean jedino ako u dravi ostavitelja sud nije nadlean za raspravu
pokretne imovine dravljana RH)
ako je ostavitelj bio bez dravljanstva, ili mu se ono ne moe
utvrditi, ili je imao status izbjeglice, opet je hrv. sud iskljuivo
nadlean u pogledu ostaviteljevih nekretnina koje su na podruju RH
(ne i onih koje su u inozemstvu), a u pravilu je nadlean i glede
ostalog to se nalazi u RH ili je ostavitelj u vrijeme svoje smrti
imao prebivalite u RH
sud koji vodi postupak primjenjuje:
domae postupovne norme
domae kolizijske norme
domae ili strane materijalnopravne norme ako primjenjuje strane
materijalnopravne norme, ne vrijedi naelo iura novit curia: sud ne
moe odbiti odluivanje jer su mu nepoznate pravne norme mjerodavnog
stranog prava, nego je po slubenoj dunosti duan saznati sadraj tih
normi, pri emu moe zatraiti obavijest o stranom pravu od
Ministarstva pravosua RH (i stranke su ovlatene mogu dokazivati
sadraj stranog prava, ali samo javnom ispravom)
2. Otvaranje nasljedstva
2.1. Ostaviteljeva smrt kao uzrok otvaranja nasljedstva
2.1.1. Smrt kao pravna injenica
pravna injenica smrti fizike osobe je mnogostruko vana za
nasljeivanje:
zbog smrti ostavitelja (fizike osobe koja je umrla, a iza koje
je ostala ostavina) i u trenutku kad je ona nastupila, otvara se
njegovo nasljedstvo to znai da je nastala situacija u kojoj ono to
je nakon ostaviteljeve smrti preostalo od poloaja koji je on u tom
trenutku zauzimao u pravnim odnosima (ostavina) moe prijei na
njegove sveope pravne sljednike (redovito nasljednike), a nastupaju
i ostali nasljednopravni uinci
o trenutku kad je smrt nastupila ovisi i tko e biti ostaviteljev
nasljednik, jer subjektivno NP moe zbog ostaviteljeve smrti stei
samo onaj tko je preivio trenutak te smrti
o trenutku smrti ovisi i sastav ostavine, jer u ostavini
preostaje ono to je bilo ostaviteljevo u trenutku ostaviteljeve
smrti
od trenutka smrti poinje tei veina rokova o kojima ovise neka
prava nasljednika, odn. mogunost ostvarivanja prava
------------------------------------------------------------------------------------------------
za svaku osobu koja je roena iva, smatra se na ivotu, dok god se
suprotno ne utvrdi saznanje da su nastupili pravni uinci neije
smrti zato se moe temeljiti samo na nesumnjivom saznanju da je
nastupila smrt odnosne osobe (utvrena/dokazana smrt)
ako je vrlo vjerojatno da je smrt nastupila, ali to nije mogue
nesumnjivo utvrditi (npr. jer nedostaje mrtvo tijelo, postoji mrtvo
tijelo ali nije mogua identifikacija i sl.), pravni poretci
omoguuju stvaranje oborivih predmnjeva (presumpcija) o smrti, kako
bi prevladali tu neizvjesnost u sluajevima gdje zaista postoji
velika vjerojatnost smrti osobe
bude li stvorena predmnjeva smrti neke osobe, ona e izazivati
jednake pravne uinke kao da je smrt utvrena (dokazana)
no, bude li predmnjeva smrti oborena, time e ujedno biti oborena
i predmnjeva o tim uincima
(na pravni poredak svojim normama ureuje utvrivanje/dokazivanje
smrti, a i stvaranje predmnjeve smrti, te njeno obaranje; ureuje i
prikupljanje, evidentiranje i uporabu podataka o tome, kako bi svi
zainteresirani mogli doi do razmjerno pouzdanog saznanja o tome je
li neka osoba jo iva ili je umrla i kad se to dogodilo, te se mogu
sluiti tim podacima)
neki pravni poretci, ne i na, jo odreuju i fikciju smrti (tzv.
graansku smrt) u tim sluajevima se fingira da je neka osoba mrtva,
to izaziva iste pravne uinke koje bi izazvala njena smrt
2.1.2. Utvrivanje i predmnijevanje smrti i trenutka smrti
1. utvrivanje (tzv. dokazivanje) smrti po slubenoj dunosti
suvremeni pravni poretci, ukljuujui na, ureuju nain utvrivanja
(certifikacije) svakog pojedinog smrtnog sluaja iz vie razloga
(sprjeavanje zaraza, borba protiv epidemija, otkrivanje kaznenih
djela, postizanje pravne sigurnosti)
smrtni sluajevi se utvruju prvenstveno u javnom interesu, pa
evidenciju o tome ustrojava i provodi drava preko tijela nadlenih
za poslove ope uprave (dravnih matica) koja pokrivaju cijeli dravni
teritorij
smrt osoba koje su umrle dok su se nalazile na lijeenju u nekoj
od zdravstvenih ustanova utvruju lijenici koje je ta ustanova za to
posebno odredila, a sve ostale sluajeve smrti neposredno utvruju za
to teritorijalno nadlena tijela upravne vlasti, tzv.
mrtvozornici
oni su duni utvrditi svaki smrtni sluaj, a da im se to omogui,
zakonom je statuirana dunost da im se prijavi smrt
pregledom tijela utvruju je li smrt nastupila, a podatke o
mjestu, vremenu i uzroku smrti prikuplja i od ukuana umrlog i
ostalih osoba, koristei pritom i medicinsku dokumentaciju o
lijeenju umrloga
ako konstatiraju smrt, ispunit e prijavu o smrti i potvrdu o
smrti koje dostavlja nadlenom matiaru najkasnije u roku od 3 dana
od obavljenog pregleda; temeljem prijave i potvrde matiar e upisati
podatke o smrti u maticu umrlih
2. utvrivanje smrti u sudskom postupku za dokazivanje smrti
ako se dogodi da pojedini smrtni sluaj ipak ostaje neutvren, ili
neevidentiran u matici umrlih, ili ne bude mogue sluiti se podacima
upisanim u maticu umrlih (npr. jer su propala oba primjerka
matice), postoji mogunost provoenja posebnog (izvanparninog)
sudskog postupka za dokazivanje smrti
taj postupak pokree se na prijedlog (zahtjev) ovlatene osobe,
ali, nakon to je postupak pokrenut, vodi ga se po inkvizitornom
naelu, pa sud nije vezan prijedlozima stranaka
zakon u naelu ne ograniava sud u tome koje e sve dokaze
provesti, pa sud treba provesti sve dokaze za koje nae da je to
potrebno s obzirom na okolnosti konkretnog sluaja; ipak, odreen je
minimum dokaza koje svakako treba provesti:
sud je uvijek duan oglasiti da se vodi postupak za dokazivanje
smrti odreene osobe, te sasluati predlagatelja i skrbnika osobe ija
se smrt dokazuje; u oglasu sud navodi bitne okolnosti sluaja, te
poziva osobu ija se smrt dokazuje da se javi sudu, ako je iva;
ujedno poziva i sve koji neto znaju o tome je li odnosna osoba iva
ili mrtva, da to jave u roku od 30 dana
nakon to protekne oglasni rok, sud e sasluati predlagatelja i
skrbnika te provesti odnosno nadopuniti dokaze, kako one koje je
sam prikupio putem oglasa ili na drugi nain, tako i one koje su
predloili predlagatelj i skrbnik, kao i one koje mu je predloio
dravni odvjetnik
sud nije potpuno slobodan kod ocjenjivanja provedenih dokaza
naime, moi e svojim rjeenjem utvrditi smrt i trenutak smrti jedino
ako je to u provedenom postupku nesumnjivo utvreno, dakle samo ako
je rezultat dokaznog postupka takav da ne ostavlja mjesta za sumnju
u istinitost utvrenja
ako zakljui da je nesumnjivo utvrdio injenicu smrti i trenutak
smrti, sud e svojim rjeenjem konstatirati da je smrt nastupila, te
dan, a po mogunosti i sat kad je smrt nastupila
ako injenicu smrti nije mogue nesumnjivo utvrditi, sud e
prijedlog odbiti
ako sud moe utvrditi smrt, ali ne i trenutak u kome je smrt
nastupila, donijet e rjeenje kojim se konstatira da je smrt odreene
osobe nastupila, a glede trenutka kada je ona nastupila postoji
oboriva predmnjeva da je nastupila onog dana za koji se utvrdilo da
ga umrli nije preivio
iako se rjeenje o utvrivanju smrti neke osobe donosi samo na
temelju nesumnjivih dokaza, ipak se ne moe iskljuiti mogunost da to
utvrenje ne odgovara istini:
zato pravomonost rjeenja kojim je utvrena smrt neke osobe ne
predstavlja prepreku za to da ga sud ukine ili preinai ako se
ustanovi da je ipak iva osoba ija smrt je utvrena, odnosno da ona
nije iva, ali je njena smrt nastupila u nekom drugom trenutku, a ne
onom za koji je to bilo utvreno
ukidanje ili preinaenje ranijeg rjeenja takoer se obavlja
rjeenjem suda, a u postupku koji se pokree:
ili na prijedlog osobe ija smrt je bila utvrena (tada e sud, im
utvrdi njen identitet, bez ikakvog daljnjeg postupka ukinuti
rjeenje kojim je smrt te osobe bila utvrena)
ili na prijedlog dravnog odvjetnika ili bilo koje osobe koja ima
pravni interes na tome da se ranije rjeenje ukine ili preinai (tada
e sud provesti dokaze, pa ovisno o rezultatu dokazivanja prihvatiti
ili odbiti prijedlog)
(ova mogunost naknadnog ukidanja ili preinaavanja ranijeg
rjeenja donesenog u postupku za dokazivanje smrti pribliava taj
postupak glede uinaka rjeenja postupku za proglaenje nestale osobe
umrlom)
3. uspostavljanje predmnjeve o smrti u sudskom postupku za
proglaenje nestalih osoba umrlima
3.1. predmnjeva o smrti
ako neka osoba nestane (tj. ako osobe s kojima je ona bila u
redovitom socijalnom kontaktu ne raspolau nikakvim ili bar
nedovoljno vjerodostojnim podacima o tome je li ona jo iva), takva
situacija uzrokuje neizvjesnost o pravnoj poziciji subjekata onih
pravnih odnosa za koje je ivot/smrt te osobe pravno relevantna
injenica (npr. brani drug nestale osobe ne zna nalazi li se jo u
braku ili ne) da bi se ta neizvjesnost otklonila i da bi se
postigla pravna sigurnost, pravni poredak slui se predmnjevom o
ivotu, odnosno o smrti
no, da bi ta predmnjeva djelovala, potrebno je provesti
izvanparnini postupak za proglaenje nestale osobe umrlom (i ovaj
postupak ureuje Zakon o proglaenju nestalih osoba umrlima i o
dokazivanju smrti)
3.2. pretpostavke predmnjeve o smrti
predmnjeva da neka osoba nije iva (dakle predmnjeva o njenoj
smrti) postojat e i proizvodit e pravni uinak jednak onome koji
proizvodi utvrenje smrti ako za to budu ispunjene sve
materijalnopravne i procesnopravne pretpostavke:
1. materijalnopravne pretpostavke to su nestalost odreene osobe
i protek odreenog roka bez vijesti o njenom ivotu
2. procesnopravne (tzv. formalne) pretpostavke zadovoljenje svih
zahtjeva koje procesno pravo postavlja za donoenje i djelovanje
rjeenja o proglaenju nestaloga umrlim (to su zahtjevi glede
pokretanja postupka, obveznog javnog oglaavanja i naina rjeavanja u
ovom postupku)
3.2.1. materijalnopravne pretpostavke
nestalost odreene osobe
osoba je nestala ako je odsutna iz svog prebivalita ili
boravita, a oni s kojima je bila u redovitom socijalnom kontaktu
(obitelj, susjedi, suradnici i dr.) nemaju nikakvih vijesti iz
kojih bi se moglo zakljuiti da je ona jo iva
nestalost moe biti opa i posebna:
opa ako ju nije mogue povezati s nekim konkretnim dogaajem koji
bi mogao izazvati smrtnu opasnost; po naem zakonu, ona postoji ako
je od roenja nestale osobe prolo 60 godina ili je inae prema
okolnostima sluaja vjerojatno da nestala osoba vie nije iva
posebna ona za koju se zna da ju je uzrokovao dogaaj kojemu je
imanentna neka smrtna opasnost; postoji ako je neka osoba nestala u
brodolomu, zrakoplovnoj ili drugoj prometnoj nesrei, poaru,
poplavi, lavini, potresu, ili drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti,
odnosno tijekom rata u vezi s ratnim dogaajima
protek odreenog roka bez vijesti o njenom ivotu
taj rok je dui za sluajeve ope nestalosti, poto kod posebne
nestalosti postoji vei stupanj vjerojatnosti da nestala osoba nije
vie iva nego to je to kod ope nestalosti:
u sluajevima ope nestalosti potrebno je da bez vijesti o ivotu
nestaloga protekne najmanje 5 godina od onog dana kad je on prema
posljednjim vijestima nesumnjivo jo bio iv
u sluajevima posebne nestalosti trae se krai rokovi:
ako je osoba nestala u brodolomu, zrakoplovnoj ili drugoj
prometnoj nesrei, poaru, poplavi, lavini, potresu ili kojoj drugoj
neposrednoj smrtnoj opasnosti, trai se da o njenom ivotu ne bude
vijesti kroz 6 mjeseci od asa kad je prestala ona opasnost u kojoj
je ta osoba nestala
ako je osoba nestala tijekom rata, u vezi s ratnim dogaajem,
tada je potrebno da o njenom ivotu nema vijesti kroz godinu dana od
dana prestanka neprijateljstava
3.2.2. procesnopravne pretpostavke
postupak za proglaenje nestaloga umrlim pokree se iskljuivo na
prijedlog ovlatene osobe
ako sud nae da ima mjesta provoenju tog postupka, izdat e oglas
u kojem e navesti bitne okolnosti sluaja i pozvat e nestalu osobu
da se javi, te svaku drugu osobu kojoj su poznate bilo kakve
vijesti o ivotu nestale osobe da to javi sudu u roku od 3 mjeseca,
jer e se inae nestala osoba proglasiti umrlom taj javni oglas
(sudski edikt) je temeljni element ovog postupka
ako se nestali ne odazove na taj oglas u oglasnom roku od 3
mjeseca od objavljivanja u Narodnim novinama, sud e sasluati
predlagatelja i skrbnika nestale osobe, provesti potrebne dokaze,
te donijeti rjeenje kojim odluuje o prijedlogu
ako nae da prijedlog nije osnovan, odbit e ga, a ako nae da je
osnovan, donijet e rjeenje kojim e tu nestalu osobu proglasiti
umrlom
predmnjeva o smrti i trenutku smrti neke osobe poet e djelovati
kad rjeenje kojim je ona proglaena postane pravomono;
tek od tog trenutka ona proizvodi pravne uinke vezane uz
injenicu smrti, i to ve od onog trenutka za koji se predmnijeva da
je trenutak smrti
pravila o odreivanju predmnijevanog trenutka smrti:
za predmnijevani trenutak smrti sud e rjeenjem odrediti onaj
dan, mjesec i godinu, po mogunosti i sat, za koji je u postupku
naao da je vjerojatno nastupila smrt nestale osobe, odnosno da ga
ona vjerojatno nije preivjela
ako sudu nije uspjelo nai takav trenutak, odredit e da je to
prvi dan koji pada nakon isteka odnosnog materijalnog roka za
predmnijevanje smrti
(ako je sud osnovao predmnjevu smrti nestaloga, a nije rjeenjem
odredio trenutak predmnijevane smrti, ZN odreuje da e se kao
trenutak smrti nestalog smatrati dan kad je rjeenje o proglaenju
nestaloga umrlim postalo pravomono)
3.3. obaranje predmnjeve o smrti i trenutku smrti
ta predmnjeva je oboriva, tj. mogue je dokazivati da osoba nije
mrtva ili da je njena smrt nastupila nekog drugog trenutka, a ne
onog za koji se to predmnijeva to se dokazuje u sudskom postupku za
ukidanje, odnosno preinaenje rjeenja o proglaenju nestaloga
umrlim
taj postupak e se provesti ako ga pokrene zainteresirana osoba
ili dravni odvjetnik
bude li predmnjeva smrti oborena, pa bude ukinuto rjeenje kojim
je bila uspostavljena, padaju i svi uinci te predmnjeve, pa e se
uspostaviti ono stanje koje bi postojalo da se smrt nije
predmnijevala
bude li predmnjeva oborena i rjeenje bude preinaeno samo glede
trenutka smrti, uinci smrti djelovat e od tog novog trenutka
smrti
(meutim, ako sama osoba koja je proglaena umrlom podnese zahtjev
sudu da se ukine rjeenje kojim je proglaena umrlom, sud e, poto
utvrdi njen identitet, bez daljnjeg postupka ukinuti to
rjeenje)
2.1.3. Sredstva za dokazivanje injenice smrti i asa smrti
1. dokazivanje maticom umrlih
dokazivanje maticom umrlih je redoviti nain dokazivanja
smrti
u pravnim porecima vodi se javna evidencija o osobnom i
obiteljskom statusu svih fizikih osoba (o osobnim stanjima graana)
u vidu matice roenih, vjenanih i umrlih ta pitanja kod nas odreuje
Zakon o dravnim maticama
injenica smrti i asa smrti evidentira se u matici umrlih (i u
matici roenih), a na temelju upisanih podataka mogu se izdavati
javne isprave koje e sluiti kao sredstva za dokazivanje smrti i
trenutka smrti; te isprave su izvaci iz dravnih matica i potvrde
kao isprave trajne vrijednosti
potpunost podataka u dravnim maticama postie se zahvaljujui
obvezi prijavljivanja injenica koje se u njima evidentiraju (52.
str.)
istinitost podataka u dravnim maticama postie se time to dravne
matice vodi tijelo javne vlasti, postupajui po striktno propisanom
postupku (posebno kod upisa), te to se upis u dravne matice moe
obaviti jedino temeljem nekog od limitativno odreenih temelja za
upis, npr. potvrde o smrti izdane od mrtvozornika (53. str.)
2. dokazivanje pravomonim rjeenjem suda donesenim u postupku za
dokazivanje smrti
pravomono rjeenje suda kojim je u postupku za dokazivanje smrti
utvreno da je neka osoba mrtva i kad je nastupila njena smrt, slui
kao sredstvo za dokazivanje injenice smrti i trenutka smrti te
osobe ono to je utvreno tim rjeenjem je mjerodavno na svakoga, i
svatko se moe na to pozivati (ako to rjeenje bude ukinuto ili
preinaeno, mjerodavno je ono to je novim rjeenjem utvreno o
trenutku i smrti odnosne osobe)
osim toga, takvo rjeenje je i isprava koja je temelj za upis tih
podataka u maticu umrlih, pa nakon to oni budu tamo upisani, svatko
e se moi sluiti njima (dakako, ako bude ukinuto ili preinaeno
rjeenje o dokazivanju smrti, tada e sud novo rjeenje dostaviti
nadlenom matiaru, kako bi se na osnovi njega ispravili upisani
podaci o smrti i asu smrti)
3. dokazivanjem pravomonim rjeenjem suda donesenim u postupku za
proglaenje nestale osobe umrlom
ovdje vrijedi, mutatis mutandis, to je reeno za dokazivanje
pravomonim rjeenjem suda donesenim u postupku za dokazivanje smrti
ono to je utvreno ovim rjeenjem je mjerodavno za svakoga, osim ako
predmnjeva ne bude oborena (a nju se moe obarati samo u postupku za
ukidanje odnosno preinaenje pravomonog rjeenja kojim je nestala
osoba proglaena umrlom)
i ovo rjeenje je ujedno i isprava temeljem koje se podaci o
smrti i trenutku smrti upisuju u maticu umrlih nakon tog upisa moi
e se injenica smrti (predmnijevane) i trenutka smrti dokazivati i
maticom umrlih, odnosno javnim ispravama izdanim na osnovi te
matice
2.2. Ostavina
2.2.1. Pojam i naziv
Ostavina je ono to nakon smrti osobe preostaje od poloaja koji
je ona u tom trenutku zauzimala u pravnim odnosima.
ostavina nastaje u trenutku u kojem je fizikoj osobi prestao
pravni subjektivitet, dakle u trenutku njene smrti
za svoga ivota nitko nema ostavinu ona u to vrijeme jo ne
postoji
---------------------------------------------------------------------------------------------
osim za gore navedeni pojam ostavine, naziv ostavina se ponekad
rabi i u smislu koji svodi ostavinu samo na pravna dobra koja su u
njoj sadrana (kao da ostavina moe sadravati jedino ostaviteljeva
dobra, ne i njegova dugovanja) to ne odgovara naem NP ureenju, jer
u njemu ostavinu ine i ostaviteljeva pravna dobra i ostaviteljeva
dugovanja; dakle:
ostavina se sastoji od ostaviteljevih pravnih dobara i
ostaviteljevih dugovanja, a
zajedniki naziv za ostaviteljeva pravna dobra koja su preostala
nakon njegove smrti je ostavinska masa
ponekad se ostaviteljevu imovinu poistovjeuje s njegovom
ostavinom, to je mnogostruko neprimjereno
ostaviteljevom smru je prestala postojati njegova imovina, a ono
to je od nje preostalo postalo je dio njegove ostavine
u sastavu njegove ostavine su se nala ostaviteljeva pravna dobra
(ostavinska masa), a meu njima i ona koja su imovinske naravi
(ostaviteljeve stvari, imovinska prava, posjed) poistovjeivanje
toga s ostavinom bi trebalo izbjegavati; ako se izlaganje eli
svesti jedino na imovinski element ostavine, primjereniji naziv bi
bio ostaviteljeva imovinska dobra
2.2.2. Mogui sastav ostavine
l. 5. st. 3. ZN
Ostavina se sastoji od svega to je bilo ostaviteljevo u trenutku
njegove smrti,
osim onoga to se ne moe naslijediti zbog svoje pravne naravi ili
po zakonu.
dakle, u sastavu ostaviteljeve ostavine mogu biti stvari,
subjektivna prava i obveze, ako kumulativno zadovoljavaju ove
uvjete:
1. da su pripadali ostavitelju u trenutku njegove smrti,
2. da su nasljedivi, te
3. da su slobodni za nasljeivanje
drugim rijeima, ostavina svakog pojedinog ostavitelja je
preostatak od poloaja koji je on u trenutku svoje smrti imao u
pravnim odnosima, a sastoji se od onih stvari, prava, obveza i
drugih pravnih entiteta koji su mu u tim odnosima tada pripadali, a
nasljedivi su i slobodni za nasljeivanje
1. pripadanje ostavitelju u trenutku smrti
u sastavu ostavine odreenog ostavitelja moe biti samo ono to mu
je u pravnim odnosima pripadalo u trenutku smrti
u sastavu njegove ostavine nije:
ono to mu uope nije pripadalo zato npr. u sastav ostavine umrlog
branog/izvanbranog druga ulazi samo njegov suvlasniki dio u
branoj/izvanbranoj zajednici, a ne i ono to je u njoj dio drugog
branog/izvanbranog druga, bez obzira to se moda u pogledu neega to
jest brana/izvanbrana steevina samo jednog od njih vodi kao osobu
kojoj to pripada
ono to je pripadalo ostavitelju, ali ne u trenutku njegove
smrti, jer mu je ve prije toga prestalo pripadati (58. str.)
2. nasljedivost
nasljedivost je sposobnost nekih pravnih entiteta da budu
predmetom nasljednopravne sukcesije
kao i otuivost, nasljedivost je jedan oblik prometne
sposobnosti, ali se ne podudara s otuivou
nasljedivost je pravilo, a nenasljedivost iznimka, iako esta
nasljedive su u pravilu sve stvari, sva subjektivna prava, sve
obveze, kao i svi ostali pravni entiteti koji u pravnim odnosima
mogu pripadati pojedincima, a
nenasljediva su samo ona za koja:
to proizlazi iz njihove pravne naravi ili
to odreuju posebni propisi
nenasljedivost zbog pravne naravi:
neko pravo (isto vrijedi i za obveze i druge pravne entitete) e
biti nenasljedivo zbog svoje pravne naravi jedino ako mu je priroda
strogo osobna, to znai da je tako vezano za odreenu osobu da moe
postojati samo kao pravo upravo te osobe
zbog svoje strogo osobne naravi nenasljediva su mnoga
neimovinska prava, obveze i drugi neimovinski pravni entiteti (to
je dovelo do uvjerenja da je nenasljedivo sve ono to je neimovinske
naravi, a to nije uvijek tono; 59. str.)
pravni entiteti strogo osobne naravi prestaju smru pravnog
subjekta kojem su pripadali
nenasljedivost zbog odredbi posebnih propisa:
ako je zakonodavac iz nekog pravno-politikog razloga propisao da
je neka vrsta prava, obveza ili sl. nenasljediva, iako bi po svojoj
pravnoj naravi inae bila nasljediva, ta e zbog smrti svog nositelja
neizbjeno prestajati (u tom sluaju nee se primjenjivati prvi,
kriterij pravne naravi)
3. sloboda za nasljeivanje
slobodno za nasljeivanje je ono to u trenutku ostaviteljeve
smrti nitko ne stjee na nekom pravnom temelju razliitom od pravnog
temelja nasljeivanja (v. l. 5. st. 3./2 ZN)
naime, u trenutku ostaviteljeve smrti moe doi do stjecanja
kojima ostaviteljeva smrt nije uzrok, nego poetni rok
ono to je objekt takvog stjecanja nije slobodno za nasljeivanje,
pa ne ulazi u sastav ostavine, nego pripada stjecatelju; takvo
stjecanje na pravnom temelju razliitom od nasljeivanja ima prednost
pred nasljeivanjem
2.2.3. Sastav ostavine
1. ostaviteljeva pravna dobra i njegova dugovanja
ostavina se sastoji od 2 temeljne skupine elemenata:
1. ostaviteljeva pravna dobra (ostavinska masa) u njoj se mogu
razlikovati 2 podskupine dobara:
ostaviteljeva imovinska dobra stvari (odnosno prava vlasnitva
stvari), subjektivna imovinska prava i pravima slini entiteti (npr.
ostaviteljevi posjedi stvari i posjedi prava, ponude koje su mu
bile stavljene, zahtjevi koje je postavio radi ostvarenja ili
zatite nekih svojih imovinskih prava)
ostaviteljeva neimovinska dobra, ili tonije, dobra koja nisu
imovinske, ili nisu iskljuivo imovinske naravi (npr. autorska
prava, zahtjevi koje je ostavitelj postavio radi ostvarenja ili
zatite svojih neimovinskih prava i sl.)
2. ostaviteljeva dugovanja tu spadaju:
obveze koje su bile ostaviteljeve i
obvezama slini pravni entiteti koji su pravno relevantno
pripadali ostavitelju (npr. ponuda koju je bio stavio i koja ga je
vezala, zahtjev koji je postavljen protiv njega i sl.)
2. povezanost
sva ostaviteljeva pravna dobra i sva njegova dugovanja povezani
su u ostavini vezom, poput one kakva ih je povezivala za
ostaviteljeva ivota ni za ostaviteljeva ivota to nije bila samo vea
ili manja skupina meusobno niim povezanih stvari, prava, obveza i
dr., nego ih je sve povezivalo to da pripadaju istoj osobi (62. do
64. str.)
2.2.4. Vrijednost ostavine
povezanost onog to je u sastavu pojedine ostavine omoguuje da se
govori o vrijednosti te ostavine, kao o ukupnoj vrijednosti svega
to ona sadri (odredivoj u novcu) tu vrijednost ostavini daje samo
njen imovinski dio, tj. u ostavini sadrana imovinska prava i
imovinske obveze (neimovinska prava, obveze i drugi entiteti ne
utjeu na vrijednost ostavine
zbroj vrijednosti svih imovinskih prava iz sastava ostavine
imovinska aktiva
zbroj vrijednosti (negativnih) svih imovinskih obveza ostavinska
pasiva
(saldo ostavinske aktive i ostavinske pasive je ista vrijednost
ostavine, koja moe biti pozitivna ili negativna)
2.2.5. Osiguravanje ostavine i utvrivanje njezinog sastava
kroz neko vrijeme nakon ostaviteljeve smrti, redovito se jo ne
zna kome, odnosno kome sve je pripala njegova ostavina, a i oni
kojima je pripala esto to ne znaju, ili ne znaju to sve ona sadri,
ili se iz nekog razloga nisu u stanju odmah brinuti o steenome zato
e esto biti potrebno osigurati ostavinu za onoga kome je pripala,
ma to (sve) to bio, pa je stoga javna vlast (u pravilu sud)
ovlatena, a i duna:
izvriti popis ostaviteljeve imovine, dakle onoga to je preostalo
u ostavini ,
odrediti i provesti mjere za osiguranje ostavine (predaja na
uvanje, peaenje, privremene mjere osiguranja) , a
moe i postaviti skrbnika ostavine
bude li provedena ostavinska rasprava i doneseno rjeenje o
nasljeivanju, njime e se utvrditi sastav ostavine
2.3. Obavjetavanje suda o otvaranju nasljedstva
o tome da je neka osoba umrla (ili je proglaena umrlom),
ostavivi vjerojatno neku ostavinu, pa se time otvorilo njeno
nasljedstvo, treba biti obavijeten sud, kako bi mogao pokrenuti
ostavinski postupak
obavijestiti sud o tome da je neka osoba umrla te mu predati
ispravu o tome ovlaten je svatko, ali
to je duan uiniti matiar nadlean za upis smrti te osobe u maticu
umrlih:
on bi trebao sastaviti smrtovnicu i dostaviti je sudu, ili, ako
to nije u stanju, bar dostaviti sudu izvadak iz matice
smrtovnicu sastavlja po pravilima ZN
to je javna isprava, namijenjena tome da slui sudu kao polazite
za pokretanje i voenje ostavinskog postupka; matiar mu je dostavlja
neposredno ili posredstvom osobe na iji poticaj ju je sastavio
ona svakako treba sadravati podatak da je osoba umrla, a po
mogunosti i jo podatke od interesa za voenje ostavinskog postupka
koje je matiar prikupio o obitelji, ostavini, oporuci i gdje ju se
uva, te o nekim daljnjim injenicama od interesa za voenje
ostavinskog postupka i odluivanje u njemu
3. Nasljedno pravo
3.1. Subjektivno nasljedno pravo pojam i sadraj
sadraj subjektivnog nasljednog prava ima pozitivnu i negativnu
sastavnicu:
1. pozitivna sastavnica:
Nasljedno pravo u subjektivnom smislu je subjektivno pravo koje
svog nositelja (nasljednika) ovlauje da bude nasljednik umrle
osobe, pa da zbog njene smrti (mortis causa) dobije i ima za
svakoga mjerodavan pravni poloaj njenog nasljednika, dakle njenog
sveopeg pravnog sljednika (univerzalnog sukcesora).
2. negativna sastavnica:
Nasljedno pravo ovlauje svog nositelja da, ako to nije protivno
tuim pravima ni zakonskim ogranienjima, svakog drugog iskljui od
ikakvog sudjelovanja u onom od ega se nastoji pravni poloaj
ostaviteljevog nasljednika. (Ova sastavnica nasljednog prava
proizlazi iz pravne naravi tog prava kao apsolutnog prava, dakle
onog koje je za svakoga mjerodavno, koje djeluje prema svima,
contra omnes, pa ga je svatko duan potovati i suzdravati se od
samovlasnog zadiranja u pravni poloaj nasljednika.)
bitni sadraj subjektivnog NP (i pozitivnu i negativnu
sastavnicu) odreuje objektivno NP, a ne volja ostavitelja:
ostavitelj je ovlaten odrediti osobu kojoj treba zbog njegove
smrti pripasti NP, ali sadraj njenog NP samo u nekoj mjeri ovisi o
volji ostavitelja, jer pravni poloaj nasljednika odreuju norme
objektivnog prava
samo ako su te norme dispozitivne naravi, ostavitelj moe na NP
svog nasljednika utjecati oporunim odredbama kojima to pravo
ograniava ili optereuje
3.2. Obiljeja nasljednog prava
3.2.1. Apsolutnost
Nasljedno pravo je apsolutno pravo, tj. pravo koje djeluje prema
svima (contra omnes).
stoga su sve osobe dune potovati nasljednikovo pravo,
suzdravajui se od akata kojima bi ga povrijedile, samovlasno
zadirui u pravni poloaj koji pripada ostaviteljevom nasljedniku
(tj. od ponaanja kao da su one ovlatene nasljednim pravom)
ako bi one nekim aktom povrijedile nasljednikovo NP, on moe
ishoditi zatitu podizanjem nasljednikog zahtjeva (hereditatis
petitio) ostvarenjem tog zahtjeva, nasljednik e i faktino zadobiti
onaj poloaj u pravnim odnosmia koji mu kao ostaviteljevom
nasljedniku pripada, ime e suzbiti povredu svog nasljednog
prava
3.2.2. Jedinstvenost
nasljedno pravo je jedinstveno sadraj mu se ne moe dijeliti
tko je nositelj tog NP (nasljednik), taj ima sva prava i obveze
koje ine pravni poloaj nasljednika, te pravo da svakog treeg
iskljui iz tog poloaja
zbog smrti jednog ostavitelja nastaje samo jedno NP, ali ono moe
nastati i za vie osoba kako je ono jedinstveno, NP e se meu tim
osobama redovito dijeliti na alikvotne dijelove (nasljedne dijelove
raunski odreene razmjerom prema cijelom NP)
sve te osobe su sunasljednici, a svaki od njih je svojim
nasljednim dijelom ovlaten na sve na to nositelja ovlauje NP
radi zajednikog izvravanja nasljednog prava, meu njima se
uspostavlja poseban odnos nasljednika zajednica
NP bi nekolicini nasljednika moglo pripasti i tako da oni budu
ostaviteljevi nasljednici sukcesivno, naime da prvo jedan od njih
bude nasljednik, a potom drugi (tada bi prvi bio prethodni, a drugi
potonji nasljednik)
do toga e doi ako ostavitelj ogranii NP uvjetom, rokom ili
nalogom
i tu e se odrati jedinstvenost NP prvo e prethodni nasljednik
biti ovlaten na sve na to nasljednika ovlauje NP, a potom bi na to
bio ovlaten potonji nasljednik
3.2.3. Neprometnost
Nasljedno pravo je tijesno povezano uz nasljednikovu osobu ono
nije prometno pravo,
tj. njime se u pravilu ne moe raspolagati pravnim poslovima
inter vivos.
ostavitelj (zapravo budui ostavitelj) moe za sluaj svoje smrti
oporukom odrediti da e zbog njegove smrti NP nastati za neku osobu
inae ne moe valjano raspolagati NP-om koje e nastati zbog njegove
smrti, osim to moe ugovoriti sa svojim potomkom, a i s branim
drugom, da se taj unaprijed odrie nasljedstva koje bi mu pripalo
nakon smrti tog pretka
osobe koje oekuju da e zbog ostaviteljeve smrti stei NP, ne mogu
za ostaviteljevog ivota valjano raspolagati tim, buduim nasljednim
pravom iznimno, potomci i brani drug neke osobe mogu, kako je
spomenuto, s njom za njezina ivota ugovoriti da se unaprijed odriu
nasljedstva koje e se otvoriti njezinom smru
osobe koje zbog ostaviteljeve smrti steknu NP, u pravilu ne mogu
pravnim poslovima inter vivos raspolagati tim svojim pravom
(odnosno svojim nasljednim dijelom)
jedino se mogu odrei nasljednog prava koje su stekli
drugih mogunosti za valjano raspolaganje NP-om (odnosno svojim
nasljednim dijelom) meu ivima nema; dodue, svaki sunasljednik je
ovlaten svojem sunasljedniku ustupiti svoj nasljedni dio , ali to
nije ustupanje NP, niti je ustupanje nasljednog dijela (unato
neadekvatnom nazivu nasljedni dio), nego je to ustupanje udjela u
nasljednikoj zajednici u kojoj su se sunasljednici nali u pogledu
dobara koja su stekli naslijedivi ostavitelja
3.2.4. Nasljedivost
Nasljedno pravo nije u prometu, ali je nasljedivo.
nakon smrti ostaviteljevog nasljednika, njegovo NP prelazi na
osobu (ili osobe) koja nasljeuje njega
zajedno s nasljednim pravom prelazi i njemu sporedno pravo na
odricanje od nasljedstva, ako ono jo postoji
3.3. Predmet nasljednog prava
3.3.1. O problemu predmeta nasljednog prava i njegovom odrazu na
uenje o nasljednom pravu
najosjetljivije pitanje u vezi s nasljednim pravom je pitanje:
to je predmet (objekt) nasljednog prava, tj. u pogledu ega
nasljedno pravo ovlauje svojeg nositelja?
prema pobornicima personalistike koncepcije nasljeivanja,
predmet subjektivnog NP je ostaviteljeva osoba (pravna osobnost), a
tek posredstvom nje ostavina
prema pobornicima imovinske koncepcije nasljeivanja, to je
ostaviteljeva imovina koja je nakon njegove smrti preostala kao
ostavina ta koncepcija kasnije je naila na probleme; daljnji razvoj
uenja o ostavini kao predmetu NP doveo je do zakljuka da ostavina
kao cjelina nije predmet NP, tovie, da NP uope nema ikakav
specifini objekt, pa da stoga ono ni ne postoji kao posebna vrsta
subjektivnih prava
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
no, ako umjesto deduciranja iz teoretskih uenja o ostavini ili o
pravnoj naravi nasljeivanja promotrimo pravnu realnost, odmah
postaje vidljivo da subjektivno NP ipak postoji to je vidljivo iz
sljedeeg:
pravni poretci daju nasljedniku specifino sredstvo za zatitu tog
prava od povreda (nasljedniki zahtjev)
nasljednik ima pravo odrei se nasljedstva, to znai da ima pravo
odrei se svog subjektivnog NP
3.3.2. Pravni poloaj ostaviteljevog nasljednika kao predmet
nasljednog prava
predmet subjektivnog nasljednog prava je specifian pravni poloaj
ostaviteljevog nasljednika nasljedno pravo ovlauje svojeg nositelja
da bude nasljednik umrle osobe, pa da ima u pravnim odnosima za
svakoga mjerodavan pravni poloaj njezinog nasljednika, a da svakoga
drugog od toga iskljui
3.4. Nasljednik i ostale osobe koje mogu sudjelovati u
nasljeivanju ostavitelja
3.4.1. Ostaviteljev nasljednik
ostaviteljev nasljednik je osoba koja je nositelj subjektivnog
NP, steenog smru tog ostavitelja.
on je ostaviteljev sveopi pravni sljednik (univerzalni sukcesor)
i to onaj koji je to postao zbog ostaviteljeve smrti (u.s. mortis
causa) on stupa na mjesto ostavitelja, pa je sad on nositelj prava
koja su pripadala ostavitelju, dunik obveza koje su bile
ostaviteljeve, osoba koju se moe tuiti i od koje se moe traiti ono
to bi se moglo traiti od ostavitelja da je iv, a on je tu i da bi
rijeio daljnje probleme nastale zbog ili povodom smrti ostavitelja
(npr. da bi pokopao ostavitelja i sl.)
ostaviteljevi nasljednici nisu:
osobe koje su njegovi pravni sljednici temeljem pravnog posla
usmjerenog na obveznopravne uinke
osobe koje su zbog smrti ostavitelja postale njegovi pojedinani
pravni sljednici (npr. zapisovnici), jer nemaju NP
osobe koje su zbog smrti ostavitelja dodue postale njegovi
sveopi pravni sljednici, ali ne jer imaju NP nego zato to je
izostalo nasljeivanje ostavitelja, pa su oni stekli njegovu oasnu
ostavinu, te imaju poloaj nasljednika
osobe koje su ostaviteljevom smru bile stekle NP, ali su se
potom valjano odrekle nasljedstva, pa su time prestale biti
ostaviteljevim nasljednicima, kao da to nisu nikada ni bile
osobe koje oekuju da e stei NP kad odreena osoba umre (jer su
one tek pretendenti na NP te osobe u suvremenim pravima nitko za
ivota nema nasljednike)
osobe koje se pravomonom sudskom odlukom mogu legitimirati kao
ostaviteljevi nasljednici, iako to zapravo nisu, jer je odluka
pogrena to su pseudonasljednici (iako nisu nasljednici, iz injenice
da se mogu legitimirati kao da to jesu mogu proizii pravni
uinci)
3.4.2. Vie nasljednika istog ostavitelja
NP moe pripadati jednoj osobi, ali i nekolicini kad pripada
dvojici ili vie osoba, u pravilu im pripada kao sunasljednicima;
tada svaka od tih osoba ima po neki dio tog prava (nasljedni dio,
alikvotni dio NP); meu njima se temeljem zakona uspostavlja poseban
odnos, nasljednika zajednica, kroz koju oni ostvaruju sadraj NP
NP moe pripadati nekolicini nasljednika i tako da su oni
ostaviteljevi nasljednici sukcesivno, naime da je prvo jedan od
njih nasljednik, a potom drugi (tada govorimo o prethodnom i
potonjem nasljedniku) do takvog nasljeivanja moe doi samo na
temelju odgovarajue odredbe ostaviteljeve oporuke, kojom on
ograniava NP uvjetom, rokom ili nalogom
3.4.3. Druge osobe koje mogu sudjelovati u nasljeivanju
ostavitelja
u nasljeivanju ostavitelja mogu posredno sudjelovati:
1. zapisovnici sudjeluju u nasljeivanju ostavitelja posredstvom
nasljednika; to su osobe koje su zbog ostaviteljeve smrti stekle
pravo na zapis, naime pravo da im nasljednik izvri neku odreenu
inidbu na teret onog to dobiva nasljeivanjem
2. podzapisovnici sudjeluju u nasljeivanju ostavitelja
posredstvom nasljednika i zapisovnika; to su osobe koje su zbog
ostaviteljeve smrti stekle pravo na podzapis, naime pravo da im
zapisovnik izvri neku odreenu inidbu na teret onog to dobiva
temeljem svog prava na zapis
3. pod-podzapisovnici sudjeluju u nasljeivanju ostavitelja
posredstvom nasljednika, zapisovnika i podzapisovnika; to su osobe
koje su zbog ostaviteljeve smrti stekle pravo na to da im
podzapisovnik izvri neku odreenu inidbu na teret onog to dobiva
temeljem svog prava na podzapis
(kao pravni temelj za stjecanje prava na zapis, podzapis,
pod-podzapis dolazi u obzir samo odredba ostaviteljeve volje, koja
treba biti oitovana u njegovoj valjanoj oporuci
ako je nasljednik/zapisovnik/podzapisovnik bio optereen kakvim
tuim pravom da preda odreenu stvar ili prenese odreeno pravo iz
sastava ostavine, tada e, kada to ispuni, onaj ije je pravo time
ispunio, time u pogledu te stvari ili tog prava postati
ostaviteljev pojedinani sljednik za sluaj smrti singularni sukcesor
mortis causa
ali, ako je nositelj prava na zapis/podzapis/pod-podzapis bio
optereen tuim pravom da ovlateniku preda neku stvar koja nije bila
u sastavu ostavine, ili mu prenese pravo koje nije bilo u sastavu
ostavine, ili da mu uini neku drugu inidbu, tada e, kad to ispuni,
onaj ije je pravo ispunio time vrijednosno sudjelovati u
nasljeivanju ostavitelja)
4. korisnici oporunih naloga
to su osobe u iju korist je ostavitelj oporukom opteretio svog
nasljednika, zapisovnika, podzapisovnika ili pod-podzapisovnika
nalogom da im izvri odreenu inidbu na teret onog to dobiva temeljem
svojeg prava (nasljednog prava, prava na zapis, prava na podzapis
ili prava na pod-podzapis)
dodue, korisnici takvog naloga ne dobivaju pravo zahtijevati
ispunjenje te inidbe, ali bude li im ona izvrena, sudjelovat e
posredstvom toga u nasljeivanju ostavitelja onako kao to u tome
posredno sudjeluju i zapisovnici, podzapisovnici i
pod-pozapisovnici
5. osobe koje zbog smrti ostavitelja na temelju zakona steknu
pravo na izdvajanje iz ostavine vlastitog doprinosa i/ili pravo na
izdvajanje predmeta kuanstva, ako se tim pravima poslue
ta prava nastaju za svoje ovlatenike u trenutku ostaviteljeve
smrti, kao svojevrsni zakonom odreeni zapisi zakonski zapis, i to
zapis vindikacijskog tipa
na temelju tih prava se na zahtjev njihovih ovlatenika izdvaja
iz ostavine i postaje njihovo ono u pogledu ega ih ta prava
ovlauju, i to s uinkom od trenutka ostaviteljeve smrti tako
ostvarenjem tih prava njihovi ovlatenici bivaju ostaviteljevi
pojedinani pravni sljednici za sluaj smrti
3.5. Stjecanje nasljednog prava
3.5.1. Osnivanje nasljednog prava
l. 4. st. 2., l. 46. st. 2., l. 124. st. 2., l. 125, l. 126.
ZN
1. SUSTAV STJECANJA NASLJEDNOG PRAVA
nasljedno pravo e stei ona osoba (ili one osobe) koja ispunjava
sve pretpostavke koje za to zahtijeva pravni poredak
koje pretpostavke trebaju biti ispunjene, ovisi o tome koji
sustav stjecanja NP je usvojio taj pravni poredak, sustav stjecanja
akvizicijom ili sustav ipso iure stjecanja ti sustavi razlikuju se
po ulozi koju pri stjecanju NP ima stjecateljeva volja da bude
ostaviteljevim nasljednikom
1. sustav stjecanja NP akvizicijom (prihvatom)
prema tom sustavu, za stjecanje NP je potrebno da uz objektivne
pretpostavke nasljeivanja bude ispunjena i subjektivna pretpostavka
da je stjecatelj oitovao svoju volju da prihvaa biti ostaviteljev
nasljednik
u ovom sustavu, stjecanje svakog subjektivnog NP prolazi kroz 2
faze:
1.1. pozivanje na nasljedstvo (delacija, lat. delatio
hereditatis)
ta faza poinje otvaranjem nasljedstva nekog ostavitelja (tj. u
trenutku njegove smrti) tada se osobu koja ispunjava sve objektivne
pretpostavke stjecanja NP poziva na nasljedstvo tog ostavitelja
ona u ovoj fazi jo nema NP (ius successionis), pa nije
nasljednik, nego delat, kojemu pripada pravo da postane nasljednik
(ius succedendi) ako eli stei ponueno NP, treba prihvatiti tu
ponudu
1.2. nastup (prihvat) nasljedstva
delat e prihvatiti ponudu davanjem pozitivne nasljednike izjave,
tj. time to e u propisanom obliku oitovati svoju volju da prihvaa
biti ostaviteljevim nasljednikom davanje te izjave je in prihvaanja
nasljedstva, akvizicije (lat. aditio hereditatis)
izvrenje tog ina je subjektivna pretpostavka nasljeivanja kad in
bude izvren, delat postaje ostaviteljevim nasljednikom (njegovo ius
succedendi sse pretvara u ius successionis)
djelovanje toga je retroaktivno ona postaje ostaviteljevim
nasljednikom od trenutka u kojem je bila pozvana da ga naslijedi, a
to je bilo u onom trenutku u kojem je nasljedstvo bilo otvoreno
takav sustav se dugo primjenjivao i kod nas, ali danas nae
suvremeno NP je ureeno po sustavu ipso iure stjecanja
2. sustav ipso iure (eo ipso) stjecanja NP
prema ovom sustavu, NP se stjee po samoj pravnoj normi,
ispunjenjem objektivnih pretpostavki koje su za to odreene normama
objektivnog NP ovdje nije potrebno da osoba koja ispunjava te
pretpostavke jo da i pozitivnu nasljedniku izjavu, nego ona postaje
nasljednikom odmah, u istom trenutku u kojem se nasljedstvo
otvorilo (a ako ona ne eli biti ostaviteljevim nasljednikom, ona se
moe odrei svog NP, to e djelovati retroaktivno)
ovakav sustav primjenjuju npr. njemaki i vicarski pravni poredak
(austrijski ne)
nae suvremeno NP ureenje preuzelo je sustav ipso iure stjecanja
prihvaanje nasljedstva nije pretpostavka stjecanja NP, pa e
ostaviteljevim nasljednikom u trenutku otvaranja nasljedstva
postati osoba (ili osobe) koje ispunjavaju objektivne pretpostavke
(i to bez obzira na svoje znanje ili neznanje da je stekla NP i
kakvo je ono)
2. PRETPOSTAVKE OSNIVANJA NASLJEDNOG PRAVA
kako nae suvremeno NP ureenje primjenjuje sustav ipso iure
stjecanja NP, pretpostavke stjecanja su iskljuivo objektivne: kad
bude otvoreno neko nasljedstvo zbog ostaviteljeve smrti, NP e stei
ona osoba glede koje su u trenutku otvaranja nasljedstva ispunjene
objektivne pretpostavke koje za stjecanje NP trae norme objektivnog
NP, a to su:
1. da ta osoba postoji
2. da je ta osoba sposobna naslijediti
3. da ta osoba ima pravni temelj za naslijediti tog ostavitelja,
koji je toliko jak da nitko nema jai od njezinog
2.1. POSTOJANJE STJECATELJA
Stjecatelj mora postojati (kao fizika ili pravna osoba) u
trenutku otvaranja nasljedstva ostavitelja.
od navedenog pravila postoje iznimke u korist osoba koje u
trenutku ostaviteljeve smrti jo ne postoje kao pravni subjekti, ali
su u nastajanju to se odnosi na zametak fizike osobe i zaklade koje
se nakon ostaviteljeve smrti osnivaju temeljem ostaviteljeve volje
oitovane u oporuci:
a) za dijete ve zaeto u asu otvaranja nasljedstva uzet e se da
je roeno ako se rodi ivo
b) ako je oporuitelj odredio osnivanje zaklade i namijenio
sredstva za postignue njezine svrhe, zaklada e nastati kad se
ispune pretpostavke odreene posebnim propisima o zakladama
za ispunjenje ove pretpostavke ne trai se da bude poznato gdje
je stjecatelj mjerodavno je jedino postoji li on ili ne u trenutku
smrti ostavitelja; radi prevladavanja tekoa koje ometaju voenje
ostavinskog postupka kad se ne zna boravite nasljednika, predvieno
je pozivanje takvog nasljednika oglasom, kao i neto drugaije
postupanje, koje implicira i postavljanje skrbnika osobi nepoznata
boravita
2.2. SPOSOBNOST ZA NASLJEIVANJE
Svaka je osoba sposobna naslijediti ako zakonom nije to drugo
odreeno.
sposoban za stjecanje NP je u pravilu svaki pravni subjekt
sposobnost za nasljeivanje se uglavnom podudara s opom pravnom
sposobnou, ali je ipak donekle ua od nje; naime, naslijediti
ostavitelja nije sposoban pravni subjekt koji je:
1. apsolutno nesposoban za nasljeivanje, ili
2. relativno nesposoban (nedostojan) za nasljeivanje upravo tog
ostavitelja
2.2.1. apsolutna nesposobnost
Apsolutno nesposoban za nasljeivanje je pravni subjekt koji uope
ne moe biti nositelj NP.
u suvremenim pravnim poretcima se, uz rijetke iznimke, danas ne
trai nikakva posebna sposobnost za stjecanje NP, nego se ona
podudara s opom pravnom sposobnou dakle, tko je openito pravno
sposoban, sposoban je i biti nositelj NP
iznimka bi mogla postojati glede pravnih osoba, ako bi to bilo
odreeno posebnim zakonom za neke pravne osobe
posebno o nesposobnosti stranaca:
od pravila da nema osoba koje bi bile apsolutno nesposobne za
stjecanje NP mogu je izuzetak u pogledu stranih dravljana: naime,
strani dravljani su samo pod pretpostavkom uzajamnosti
(reciprociteta) sposobni nasljeivati po normama naeg NP
to znai da strani dravljani nisu sposobni nasljeivati po naem
pravu ako nai dravljani nisu sposobni nasljeivati po pravu njihove
drave dakle, strani dravljani su sposobni nasljeivati po hrvatskom
pravu samo ako glede toga postoji bar faktina uzajamnost (ali
postojanje uzajamnosti se po zakonu predmnijeva)
ako postojanje uzajamnosti dovede u pitanje osoba koja ima u
tome pravni interes, mjerodavan podatak o stanju uzajamnosti e se
pribaviti od ministarstva koje je zadueno za vanjske poslove
2.2.2. relativna nesposobnost (nedostojnost)
Relativno nesposoban (nedostojan) za nasljeivanje je onaj pravni
subjekt koji ne moe
biti nasljednik nekog odreenog ostavitelja, iako je inae
sposoban biti nositeljem NP.
kako je nedostojnost jedna vrsta civilne kazne, a nema kazne bez
zakona, razlozi zbog kojih ona nastupa su limitativno odreeni
Zakonom o nasljeivanju; nedostojnost nastupa po sili zakona, a ne
na temelju odredbe ostaviteljeve volje, ali ostavitelj moe na nju
utjecati svojim oprostom zato je nedostojan za naslijediti
ostavitelja onaj pravni subjekt u pogledu kojeg postoji neki od
zakonom predvienih razloga nedostojnosti, ako mu ostavitelj tu
nedostojnost nije valjano oprostio
odredbe ZN o nedostojnosti za nasljeivanje:
Nedostojan je naslijediti, kako na temelju zakona tako i na
temelju oporuke, kao i dobiti bilo to na temelju oporuke:
1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to
pokuao;
nedostojan je kako neposredni izvritelj, tako i svaki od
suizvritelja, kao i svi koji su na to djelo poticali, ili su kod
njega pomagali, ili ga prikrivali; uinjeno, odnosno pokuano
usmrivanje ostavitelja mora biti utvreno pravomonom kaznenom
presudom
nedostojan je i onaj koji je za to djelo pomilovan, kao i onaj
koga se ne goni zbog zastare ili abolicije
2. onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom
naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporunu
odredbu, ili ga je sprijeio da to uini
neovisno o njegovim motivima, takvi postupci, ako su bili
namjerni, ine pretendenta na nasljedstvo nedostojnim, jer je radio
protiv ispunjenja ostaviteljeve posljednje volje
oni ga ine nedostojnim i onda kad se time nije uspjelo postii
ono to je elio, dakle i kad je ostavitelj, npr., kasnije valjano
oporuio bez sile
3. onaj koji je unitio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s
namjerom da sprijei ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao
i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku
i ovaj razlog se, kao i prethodni, odnosi na povredu
ostaviteljeve slobode oporunog raspolaganja, pri emu takoer nije
bitno kakve su bile posljedice takvog postupanja kasnije, odnosno
da je primjerice naknadno pronaena skrivena oporuka
4. onaj koji se tee ogrijeio o obvezu uzdravanja prema
ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdravanja, onaj
koji nije htio pruiti ostavitelju nunu pomo, koju mu je mogao
pruiti bez opasnosti za vlastiti ivot, ili ga je ostavio bez pomoi
u prilikama koje su opasne za ivot ili zdravlje
(1) Nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnoga i oni nasljeuju
kao da je on umro prije ostavitelja.
(2) Nedostojnost prestaje ostaviteljevim oprostom danim u obliku
propisanom za valjanost oporuke.
potrebno je da je ostavitelj oprostio in koji je razlog njene
nedostojnosti, te da ga je valjano oprostio
to se procjenjuje po istim kriterijima kao i za valjanost
oporuke, jer je oprost po pravnoj prirodi isto to i oporuka
(oitovanje ostaviteljeve volje temeljem kojeg e ga moi naslijediti
osoba koja bi za to inae bila nedostojna)
(3) Na nedostojnost se pazi po slubenoj dunosti, osim u sluaju
ogrjeenja o obvezu uzdravanja, nepruanja nune pomoi i naputanja
ostavitelja bez pomoi u prilikama koje su opasne za ivot ili
zdravlje.
2.3. PRAVNI TEMELJ NASLJEIVANJA
Pravni temelj (osnova, naslov, titulus) nasljeivanja je pravna
injenica (ili skup takvih injenica) koja
svojim postojanjem u pogledu neke osobe ovlauje tu osobu da
stekne NP, pa da naslijedi ostavitelja.
koja je to injenica (ili skup injenica), odreuju pravna pravila
objektivnog NP
pri odreivanju, zakonodavci se rukovode postulatom da navedeno
ovlatenje treba pripasti onima koji su s ostaviteljem za ivota bili
povezani bliskim vezama, jer e prelaenje ostatka ostaviteljevog
poloaja u pravnim odnosima na osobe koje su mu bile bliske u tim
odnosima manje izazivati potrese nego kad bi preao na nekog drugog
zato suvremena NP ureenja daju pravni temelj nasljeivanja onima
koji su se s ostaviteljem u trenutku njegove smrti nalazili u nekim
vrstama objektivno postojeih veza (redovito obiteljskih), a i onima
koje je ostavitelj odredio za svoje nasljednike
to znai da postoje 2 vrste pravnih temelja nasljeivanja:
zakon, tj. zakonom odreene, redovito obiteljske veze s
ostaviteljem, koje svojim postojanjem ovlauju na stjecanje NP one
osobe koje su se u tim vezama s ostaviteljem nalazile u asu njegove
smrti
oitovanje ostaviteljeve volje, tj. njegova odredba kojom je
odreene osobe ovlastio da zbog njegove smrti steknu NP
tako je i kod nas, s tim da je u naem NP ureenju broj pravnih
temelja zatvoren i sveden na zakon i oporuku (za razliku od nekih
drugih NP, kod nas ugovor nije pravni temelj nasljeivanja)
osobe koje su ovlatene da naslijede ostavitelja nazivamo
potencijalnim nasljednicima (zakonskim ili oporunim, ovisno o
temelju koji ih na to ovlauje) kad se za nasljeivanje ispune
potrebne pretpostavke, pa te osobe naslijede ostavitelja, one
postaju njegovi nasljednici
odnos pravnih temelja nasljeivanja:
kako je jedna od pretpostavki stjecanja NP da potencijalni
nasljednik ima takav pravni temelj nasljeivanja da nitko nema jai
od njegovog, a nae NP ureenje poznaje 2 pravna temelja
nasljeivanja, potrebno je pravnim pravilima uspostaviti neku
hijerarhiju meu njima za sluaj da postoji vie potencijalnih
nasljednika, to je i uinjeno:
a) odnos oporuke i zakona
u pravilu, u odnosu izmeu zakona i oporuke, jai pravni temelj je
oporuka
naime, zakonsko nasljeivanje je ureeno pravilima objektivnog NP
koja su dispozitivne naravi ostavitelju je dana sloboda oporunog
raspolaganja, to znai da on moe svojom oporukom odrediti tko e ga
naslijediti; ako ostavitelj iskoristi tu slobodu, te valjano
oporui, nasljeivanje e se odvijati na temelju njegove oporuke
jedino ako ostavitelj oporukom nije to drugo odredio,
nasljeivanje e se odvijati temeljem zakona
ipak, navedeno pravilo ne vrijedi u svim sluajevima, jer je
sloboda oporunog raspolaganja ograniena na tragu ogranienja te
slobode u korist obitelji , zakonom je ona ograniena u korist
pripadnika ostaviteljeve obitelji koje nazivamo nunim
nasljednicima
njima pravni temelj za nasljeivanje nunog NP daju prisilna
(striktna), a ne dispozitivna pravila objektivnog NP
stoga nee biti valjana ostaviteljeva raspolaganja koja vrijeaju
neije nuno NP
zato moemo rei: oporuka je jai pravni temelj nasljeivanja od
onog temelja koji daju dispozitivna zakonska pravila, no nije jai
od onog koji daju prisilna pravila; pravni temelj koji daju
prisilna zakonska pravila (pravni temelj za stjecanje nunog NP) je
jai pravni temelj od oporuke
kumulativno nasljeivanje na temelju zakona i na temelju
oporuke:
nasljeivanje zbog smrti istog ostavitelja moe se odvijati
kumulativno na temelju zakona i na temelju oporuke: u onom obujmu u
kome se nasljeivanje ne odvija na jaem pravnom temelju, odvijat e
se na onom drugom, pa oporuni i zakonski nasljednici mogu biti
sunasljednici
tako e zbog smrti istog ostavitelja neki stjecati dijelove NP
temeljem oporuke, a neki temeljem zakona
do kumulativnog nasljeivanja doi e i kad ostavitelj oporukom
povrijedi pravo svojih nunih nasljednika, pa ovi pobiju to oporuno
raspolaganje u onom dijelu u kojem je ono suprotno njihovom nunom
NP; oni e tada na temelju zakona stei nuni dio, a preostali dio NP
pripast e oporunom nasljedniku
b) odnos vie pravnih temelja koje daje zakon
odnos izmeu vie potencijalnih zakonskih nasljednika istog
ostavitelja ureen je tzv. zakonskim nasljednim redom
pravila o zakonskom nasljednom redu odreuju:
koji od tih pravnih temelja imaju prednost pred drugima (jer
odreuje koji pravni temelji su jai, a koji slabiji), te
koliko e velik dio NP stei pojedini zakonski nasljednik kad
nasljeuje simultano s drugim zakonskim nasljednicima (to se dogaa
kad vie njih imaju tako jake pravne osnove nasljeivanja da nitko
nema jau)
c) odnos vie pravnih temelja koje daje oporuka
taj odnos odreen je odredbama ostaviteljeve oporuke i pravilima
po kojima se prosuuje postoji li oporuka i je li valjana
ostavitelj moe svojom oporukom ovlastiti vie osoba da zbog
njegove smrti steknu NP, a njihov meusobni odnos urediti tako da
oni na stjecanje tog prava budu ovlateni:
1. simultano tako da ovlasti nekoliko osoba da ga naslijede kao
sunasljednici (pritom e svakoj od njih pripasti dio NP)
2. sukcesivno tako da nekoliko osoba ovlasti na stjecanje NP,
ograniivi im to pravo uvjetom, rokom ili teretom; neka od tih osoba
e biti ovlatena prva stei NP (prethodni nasljednik), ali e
nastupanjem roka/ispunjenjem uvjeta njeno pravo prestati, a stei e
ga druga osoba (potonji nasljednik)
3. supsidijarno tako da na stjecanje NP ovlasti jednu osobu
prvenstveno, a drugu samo za sluaj da ona prva to pravo ne stekne,
dakle kao zamjenika (supstituta) prvoj osobi
(mogue su i kombinacije tih odnosa)
ako je oporuitelj oporukom dao pravni temelj za stjecanje NP
jednoj osobi, ali je kasnije ponovno oporuio, postavit e se pitanje
odnosa ranije i kasnije oporune odredbe:
nova oporuka sama po sebi ne ini da ona ranija prestane
postojati novom oporukom je ostavitelj opozvao jedino ono to je od
sadraja stare oporuke suprotno odredbama novoj, ali sve to nije
suprotno ostaje na snazi
to znai da e osoba koja je ranijom oporukom bila ovlatena
naslijediti tog ostavitelja, moi nasljeivati na temelju te oporune
odredbe, ako i ukoliko nije odredbama nove oporuke netko drugi
ovlaten da stekne NP
d) odnos vie jednako jakih pravnih temelja
konkurencija vie potencijalnih nasljednika koji stjeu NP
simultano (bilo na temelju zakona/oporuke), dakle kao
sunasljednici, ureena je po naelu jednakosti dijelova svim
sunasljednicima koji nasljeuju na jednakim pravnim temeljima
pripadaju jednaki dijelovi NP, ako oporuka/zakon ne odreuju
drugaije; tako e jednake dijelove NP stei (ako nije to drugo
odreeno):
oni koji su na nasljeivanje ovlateni oporukom, kao i
oni zakonski nasljednici koji su na nasljeivanje ovlateni
jednakim injenicama koje zakon odreuje za pravne temelje
nasljeivanja (npr. svi su ostaviteljeva djeca i sl.)
3.5.2. Nasljeivanje nasljednog prava
NP je nasljedivo, pa nakon smrti ostaviteljevog nasljednika
ostaje u ostavini, odakle e prijei na onu osobu koja nasljeuje
njega; nakon smrti te osobe, preostat e u njegovoj ostavini i
prijei na njenog nasljednika, i tako u nedogled
zajedno s nasljednim pravom, na nasljednikovog nasljednika
prelaze i:
tom pravu sporedno (akcesorno) pravo na odricanje od
nasljedstva, ako ono jo postoji u trenutku otvaranja nasljedstva
umrlog ostaviteljevog nasljednika, te
sva druga prava koja proizlaze iz nasljednog prava, ovlaujui
svog nositelja na ostvarivanje i zatitu njegovog NP (npr. pravo
zahtijevati nuni dio, pravo zahtijevati ponitaj oporuke, prav
zahtijevati uraunavanje darova i zapisa, pravo na razvrgnue
nasljednike zajednice, nasljedniki zahtjevi), ako postoje u
trenutku otvaranja nasljedstva dotadanjeg nositelja
3.6. Raspolaganje nasljednim pravom
3.6.1. Odreknue
l. 130. st. 1. do 4., l. 131., l. 133., l. 134. st. 1. i 2., l.
135. do 137. ZN
1. PRAVO NA ODRICANJE OD NASLJEDSTVA
1.1. obiljeja prava na odricanje od nasljedstva
pravo na odricanje od nasljedstva (l. 130. do 137. ZN) nastaje
zajedno s nasljednim pravom, zbog ostaviteljeve smrti
to je sporedno pravo, koje nastaje uz NP i pripada osobi kojoj
pripada to glavno pravo (jedino je glede svog prestanka samostalno,
jer ako ne bude iskoriteno prestat e, dok e NP i dalje
postojati)
to je tzv. preobraajno pravo, koje svog nositelja (nasljednika)
ovlauje da jednostranim oitovanjem (izjavom) svoje volje da ne eli
biti ostaviteljev nasljednik uini da prestane njegovo NP steeno
zbog smrti tog ostavitelja, te da time nastane situacija kao da on
nikada i nije bio ostaviteljev nasljednik
iako se naziva pravom, njegovo izvravanje uope ne utjee na
nasljedstvo, nego samo na NP njime se nasljednik odrie svog NP ime
gubi i ono to mu je pripalo u nasljedstvo, ali zbog tog odricanja
ne prestaje postojati nita od sastava nasljedstva (ne prestaju
prava ni obveze, pokretnine ostavitelja ne postaju niije, njegove
nekretnine ne prelaze u dravno vlasnitvo)
dok traje pravo na odricanje od nasljedstva, njegov nositelj je
tek privremeni nasljednik, jer to jo moe prestati biti
1.2. uinak odricanja od nasljedstva
ako se nasljednik valjano odrekne svog NP, njegovo NP prestaje s
uinkom ex tunc, kao da nikad i nije stekao to NP
posljedice toga e biti razliite, ovisno o tome je li se odrekao
NP koje mu pripada na temelju oporuke ili na temelju zakona:
a) ako se odrekao NP koje mu pripada na temelju oporuke, u
pravilu e umjesto njega ostavitelja nasljeivati zakonski
nasljednici dio oporunog nasljednika koji se odrekao nasljedstva
pripada ostaviteljevim zakonskim nasljednicima, ako iz same oporuke
ne proizlazi kakva druga namjera oporuitelja (ako on nije
prvopostavljenom nasljedniku oporukom odredio zamjenika za sluaj da
se prvi odrekne od nasljedstva)
b) ako se odrekao NP koje mu pripada na temelju zakona, tada
posljedice ovise o sadraju njegova odricanja (jer ono moe biti samo
u vlastito ime ili u vlastito ime i ujedno u ime svojih
potomaka):
za nasljednika koji se odrekao samo u svoje ime smatra se kao da
nikad nije bio nasljednik; dio zakonskog nasljednika koji se
odrekao nasljedstva samo u svoje ime nasljeuje se kao da je taj
nasljednik umro prije ostavitelja to znai da e umjesto njega NP
redovito stjecati njegovi potomci, kad god se bude moglo
primijeniti naelo predstavljanja
ako se zakonski nasljednik odrekao nasljedstva kako u svoje ime,
tako i u ime svojih potomaka, tada e NP stjecati na osnovi zakona
one osobe koje bi ga stekle da su i ti potomci ve bili mrtvi prije
ostavitelja (naravno, kad zbog odricanja od nasljedstva prestane
nasljednikovo NP, a nitko drugi ga ne stekne, tada umjesto
nasljednika ostaviteljev univerzalni sukcesor m. c. postaje nadlena
opina ili grad)
2. OSTVARIVANJE PRAVA NA ODRICANJE DAVANJEM NEGATIVNE
NASLJEDNIKE IZJAVE
2.1. pojam i vrste nasljednike izjave
Nasljednika izjava je izriito, jednostrano, strogo formalno i
neopozivo oitovanje volje
neke osobe o tome eli li ona ili ne eli da joj zbog smrti nekog
ostavitelja pripada NP.
ovisno o sadraju oitovane volje, nasljednika izjave je:
pozitivna (izjava o prihvaanju, o akviziciji nasljedstva)
ili
negativna (izjava o odbijanju, o repudijaciji nasljedstva)
davanjem takve, negativne izjave izvrava se pravo na odricanje
od nasljedstva (dakle, izjave kojom se nasljednik odrie svog NP,
ipso iure steenog zbog ostaviteljeve smrti)
pritom ZN propisuje: nasljednik se moe odrei nasljedstva javno
ovjerovljenom izjavom ili izjavom danom na zapisnik kod suda do
donoenja prvostupanjske odluke
2.2. djelovanje negativne nasljednike izjave na potomke
odricatelja
radi postizanja pravne sigurnosti, odreeno je da negativna
nasljednika izjava proizvodi svoj uinak ne samo u pogledu davatelja
izjave, nego redovito i u pogledu svih njezinih potomaka: odricanje
vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, ako odricatelj nije
izriito izjavio da se odrie samo u svoje ime
ta odredba odnosi se na njegove potomke neovisno o tome jesu li
oni punoljetni ili maloljetni, poznati ili nepoznati
ovo pravilo je postulat veine suvremenih NP ureenja, a ZN ga je
pojaao ovom odredbom: ako su odricateljevi potomci malodobni, za
ovo odricanje nije potrebno odobrenje tijela nadlenog za poslove
skrbnitva
2.3. pretpostavke valjanosti nasljednike izjave
nasljednika izjava je valjana samo ako su ispunjene:
pretpostavke koje se trae upravo za valjanost nasljednikih
izjava , a podredno i
pretpostavke koje se uope trae za valjanost pravnih poslova
za valjanost nasljednike izjave potrebno je sljedee:
1. sposobnost osobe koja je dala izjavu
poslovno sposobna osoba moe valjanu nasljedniku izjavu dati:
a) osobno ili
b) po svom ugovornom zastupniku da bi nasljednika izjava koju je
dao ugovorni zastupnik mogla biti valjana, on treba na to biti
ovlaten punomoi koja je specijalna , tj. takva u kojoj je navedeno
da opunomoitelj ovlauje na odricanje od NP steenog smru odreenog
ostavitelja, i to upravo od u punomoi navedenog NP (zakonskog,
oporunog ili nunog)
umjesto osobe koja nije poslovno sposobna, nasljedniku izjavu e
dati njen skrbnik (osobno ili po svom ugovornom zastupniku, koji
ima specijalnu punomo), ali je potrebno da ta izjava skrbnika
dobije odobrenje tijela javne vlasti, nadlenog za poslove
skrbnitva
2. da je sadraj izjave mogu, dozvoljen i dovoljno odreen sadraj
negativne nasljednike izjave je odricanje od NP koje se steklo zbog
ostaviteljeve smrti , a sadraj pozitivne nasljednike izjave je
prihvaanje da s