narodnadrama

Narodna (folklorna)

drama

Narodna drama

2

SADRŽAJ

ROBINJA ______________________________________________ 4 Robinja - napomena ________________________________ 16

MORESKA (zapis iz 18. stoljeća) _________________________ 17

MOREŠKA (suvremeni zapis) ___________________________ 21 Sfida _____________________________________________ 28 I. Prvi kolap _______________________________________ 29 II. Drugi kolap ____________________________________ 30 III. Treći kolap ____________________________________ 31 IV. Četvrti kolap ___________________________________ 32 V. Peti kolap ______________________________________ 34 VI. Šesti kolap _____________________________________ 36 VII. Sedmi kolap ___________________________________ 37

Moreška - napomena ________________________________ 39

PLES OD BOJA PRED DEBELIM KRALJEM ______________ 41 Ples od boja pred debelim kraljem - napomena ____________ 47

KRIŽEVAČKI ŠTATUTI ________________________________ 49 Križevački štatuti - napomena ________________________ 52

KRALJICE ____________________________________________ 53 Kraljice - napomena ________________________________ 56

ADAM I EVA _________________________________________ 57 Adam i Eva - napomena _____________________________ 62

HAJDUKA ___________________________________________ 63 Hajduka - napomena ________________________________ 66

Narodna drama

3

DIDI _________________________________________________ 67 Didi - napomena ___________________________________ 70

ŠTEF I BARA _________________________________________ 71 Štef i Bara - napomena ______________________________ 74

ZVONČARI I TAT _____________________________________ 75 Zvončari i tat - napomena ___________________________ 78

POKLAD I MAJKA ____________________________________ 79 Poklad i majka - napomena ___________________________ 84

FAŠNIK DIGENEŠ ____________________________________ 86 Fašnik Digeneš - napomena __________________________ 88

ADVOKAT ___________________________________________ 89 Advokat - napomena ________________________________ 91

BABE I DJEVOJKE _____________________________________ 92 Babe i djevojke - napomena ___________________________ 98

ŠANTE I PANTE ______________________________________ 99 Šante i Pante - napomena ___________________________ 100

GAŠPAR I MELKO ___________________________________ 101 Gašpar i Melko - napomena _________________________ 102

RJEČNIK ____________________________________________ 103

Narodna drama

4

ROBINJA "Razgovor" od prošlog vremena kupovanja "Robinje"

Razgovor TRGOVCA sa svojom družinom

Mili druzi1 moji, više nego mili, Sve strane mogu reć sa mnom ste odili, Iskat gospođu2 po svijetu dan i noć Svas smo svijet obašli da bimo nju2 našli. Eto je neka srića, al pomlja jur vaša1, A sad privelika na nju2 nas nanaša, Tako, da pribiva po vičnjemen sudu Plaća i namira jur vašemen1 trudu. Vi znate da je mito od kraljeve krune Čeka nas čestitost od mire pripune. Evo je riječ moja3 vam se obećaje, Ma kad njezino2 stanje mi daruje, I ono što mi dade, sve ću dilit s vami,1 Tako da rečete blago budi namin,1 Isto tako da u rukam srića nas1 obleti Tako da bog vičnji sad nas obveseli.

(Režijske opaske: 1. Pokazuje svoje drugove; 2. Pokazuje Robinju; 3 Pokazuje na sebe.)

Razgovor ROBINJE

Za jedinim bratom banovat imala. U stanju bogatom sirota ostala. Još ne bih neboga prvi san zaspala, Kad me je velika nesrića zapala. U hladu pod borom gdje se voda toči, Onde mi slatki san na oči poskoči, Tute me malenu Turci sarobiše1, Po snigu i kiši vezanu vodiše. Ajme, je li to grih gledati rad boga, Kako se izmučih malena neboga,

Narodna drama

5

Upadoh u ruke gusarom prihudim Ovakove muke podnesen, zatrudin. Ajme, je li muke na svijetu ke ine Može se nać veće tuge ol gorčine. Ali već otoplje bižu ter me dave, Poguši otoplje i ca dovrh glave. Meni su gorke noći2, meni su gorki dani, Nikud pomlja nema bolesnivoj meni. Ajme mila mati, zašto me porodiš, Što me ne ubiješ kada me zadojiš.

(Režijske opaske: 1. Svi Turci ironično "protestiraju" glasno dovikujući: "Brrr..."; 2. Jecajući i roneći suze.)

Odgovor SULIMANA Robinji1

Pren u zlu trpiti jur već se nauči, Ter nemoj vapiti da te koji muči, Sad za tvoju manu2 trebaš nam ovamo3, Da zađeš na pazar, ter da te prodamo, Mi smo se brodili3 po Savah i Dravah, Žestoki nam bili klanci po Dubravah, A sada u tebi bit će nam sva plata, Koja nam napokon sve trude oblaga.

(Režijske opaske: 1. Oštro prema Robinji, "mačem" mašući u zraku, kao da će na nju navali-ti. Čuvari Robinje mačem odbijaju ovaj nasrtaj, a potom prema zemlji unakrste mačeve u znak da ne dopuštaju da itko na Robinju navali; 2. Pokazuje na Robinju; 3. Pokazuje na svoje drugove.)

Razgovor TRGOVCA sa slugom Derenčinom

Slugo Derenčine1, nećaku banove, Ti mnoge gorčine pretrpiš rad ove2, Moj sluga Derenčin na to se pojavi, Njemu život vene samo cić ljubavi2. Obajdoh sva polja, obajdoh sve gore, Obajdoh sve rike, male i velike, Pa kad te upazim na buki da nazor Pozorom trčeći reko bi ja sam tvoj2.

(Režijske opaske: 1. Pokazuje Derenčina; 2. Pokazuje Robinju.)

Narodna drama

6

Prepirka TRGOVCA s Turcima

Jeste li vi ljudi1, ili ste divljaci, Ili s takvom dikom2 bit ćete junaci3.

(Režijske opaske: 1. Trgovac digne "mač" na Turke, a oni svi skupa s mačevima odbijaju na-valu. Poslije toga Turčin koji je do Sulimana, i onaj koji mu je na protivnu stranu, prema zemlji unakrste mačeve, u znak da ne dopuštaju protivniku da prijeđe na njihovu stranu; 2. Pokazuje Robinju; 3 Opet hoće da navali, ali Turci odbiju.)

Prepirka TURAKA s Trgovcem i družinom

Niti1 smo judici niti smo divljaci, Već smo za pobit se svi dobri junaci.

(Režijske opaske: 1. Suliman sa cijelom svojom družinom skoči za Trgovcem sa "mačevima", a to dočeka Trgovac sa svojom družinom, i tu se razvije "borba", koja svrši neodređenim uspjehom. Za vrijeme ove borbe Suliman sa cijelom družinom govore u zboru gornji tekst, a po završenoj borbi svi se vraćaju na svoja prvotna mjesta.)

SULIMAN ište da proda Robinju

Premda1 je ova2 dika kao cvijet rumeni, Trgovac3 od dike to je niš o meni. Ja ištem da prodam njez2 lice rumeno Za jaspru ku podaš4, za vince crveno, Tere ću ga piti s mojiman junacim5, Kad mi budu boj bit, neka su mi jači.

(Režijske opaske: 1. Suliman stupa oštro pred Robinju, a kroz cijelo vrijeme šeće vrlo uzru-jan; 2. Pokazuje Robinju; 3. Pokazuje Trgovca; 4. Trgovčev sluga pokazuje kesu i drma njom da u njoj zvekeće novac; 5. Pokazuje svoju družinu.)

Odgovor TRGOVCA Sulimanu

Pokli je sta dika1 na prodaju vaša2 Stante, da neka nju moja3 rič uspraša.

(Režijske opaske: 1. Pokazuje Robinju; 2. Pokazuje Sulimana i njegovu družinu; 3. Pokazuje sebe.)

Narodna drama

7

Odgovara SULIMAN Trgovcu

Sine nemužati1, ja ti nju2 obitam Al za dobru platu, razum što ti pitam. Manje dat' ti je2 neću, trgovče bogati3, Manje tri hiljade srebrnih dukati4, Ili ti uzesti, ili ti to dati, u tebi3 će stati, Al paz' da te ina sreća ne navrati5.

(Režijske opaske: 1. Suliman, koračajući prema Trgovcu; 2. Pokazuje Robinju; 3. Pokazuje Trgovca; 4. Trgovčev sluga pokazuje kesu, zvekeće njome i ironično upadne u govor rije-čima:

TRGOVČEV SLUGA

Ima toga i više. 5. Suliman hoće da s "mačem" navali na Trgovca, no ovaj sam to odbija. Istodobno obje strane ponešto pridignu "mačeve".)

Odgovor TRGOVCA Sulimanu

Da neka ja malo š njome1 probesedim O cijeni o tome, još ću s vam' viditi2.

(Režijske opaske: 1. Pokazuje Robinju; 2. Pokazuje Sulimanovu družinu, prijeteći joj "ma-čem", a ova Trgovčevu navalu mačevima odbija. Pri koncu se Trgovac povlači.)

Odgovor SULIMANA Trgovcu

Oči otvoriti1, ovu stvar gledati, A š njom2 besiditi nitko ti3 ne krati, Besidu ku hoćeš nitko ti ne krati3, Al paz' da te ina sreća ne navrati, Ili ti uzesti, ili ti to dati, u tebi će stati, Al paz' da te ina sreća ne navrati4.

(Režijske opaske: 1. Rastvorenim rukama pokazuje vlastite oči; 2. Pokazuje Robinju; 3. Pokazuje na Trgovca; 4. Prijeti Trgovcu sikiricom, što Trgovac također sikiricom odbija.)

Narodna drama

8

TRGOVAC miluje Robinju1

Robinjice mila, što si blidog lica2, Srce moje vene3 gledat te od mila4.

(Režijske opaske: 1. Sulimanov sluga i njegov drug s protivne strane dignu unakrštene sikiri-ce u znak da je Trgovcu do Robinje slobodan prolaz; 2. Trgovac pristupa k Robinji i objema rukama je miluje po licu; 3. Hvata se za grudi; 4. Pokazuje Robinju.)

ROBINJA odgovara Trgovcu

Ne1 pitaj me za to što sam blidog lica, Veće me upitaj kako sam već živa2? Bosa po kamenu, kameno uzglavlje, Kako ćeš, trgovče, da je u meni zdravlje.

(Režijske opaske: 1. Vrlo bolno i jecajući; 2. Zastane malo dahom i plače, a djeca su pokraj nje, jedan s jedne, a drugi s druge strane joj suze taru.)

TRGOVAC pita Robinju od kojeg je kraja

Di li, u kojoj strani svita si se rodila1, Di mi se izgojiš, Robinjice mila1, Molim te, povi mi otkuda si koli,2 jer s jadiman tvojim srce me zaboli3.

(Režijske opaske: 1. Miluje Robinjicu rukom po licu; 2. Sklapa ruke u znak preklinjanja; 3. Bolno se hvata za grudi.)

ROBINJA se ne vjeruje Trgovcu

Ako1 ti se povim odaklen san, otkuda2, Ne znam oćeš biti trudan3, ol bez truda.

(Režijske opaske: 1. Vrlo razvučeno i bolno jecajući; 2. Mala pauza; 3. Djeca svaki sa svoje strane Robinji taru suze.)

Narodna drama

9

TRGOVAC zadaje riječ Robinji

Vjeru ti1 obitam od trgovca prava2, Za zlo te ne pitam, robinjo gizdava3, S tobom sam jednake beside4 i vire, i čovjek bez svake himbe5 i prohimbe.

(Režijske opaske: 1. Pokazuje Robinju; 2. Pokazuje na sebe; 3. Miluje Robinju po licu; 4. Hvata se za podbradak; 5. Rukama uzdignutim u zrak u znak da je pošten.)

ROBINJA1 opisuje svoj život Trgovcu

Bolesnivoj meni rane savijati O tom te, trgovče, već neću vriđati. Samo da ti kažem što sam doživila. Hrabrost oca moga i vira je bila, I kad on pogine po turskoj neviri, Kralju ungarskomen majkon me primili, Kralju ungarskome ja bih tako mila Koliko da sam mu ja kći prava bila, Mater udovicu kralj mi pozdravljaše, Suzamin na licu ter mi govoraše: Guvernaj mi ovu jabuku rumenu, I još ćeš viditi majčicu veselu. A mojega brata čestito dariva, Zlato i pineze jošte mu obita, Banovstvo Hrvatske kad zajde na lita. I tako je njemu najdraža slava bila I viteškim ga je poslom oposlova, I dradiskim ga je banovstvom darova, Tako da je njemu veća slava bila Neg Janko vojvoda, al Vuka despota. Mene2 je gojila moja mat Jelina, Kano i kiticu drobnoga bosiljka, Liti me gojila pri vodah studenih, Zimi me gojila u komorah srebrenih, Rastoh u raskošah, dvorahu me sluge, A sad u sužanjstvu nemam sebi druge3 Pusta mladost moja ku mi svit obnosi, Ku mi proždireju prokleti martulosi.4 Trgovac5 bogati, ti dobiš duši raj, Otkupi robinju od turskih uzeva.6

(Režijske opaske: 1. Govori pognute glave, međutim Trgovac sa slugom Derenčinom šeta u sredini kruga i sluša Robinjine riječi; 2. Jecajuć, dok joj djeca brišu suze; 3. Prestane jecati;

Narodna drama

10

4. Turci svi skupa ironično protestiraju sa "Brr..."; 5. Digne ruku spram Trgovca, kao da mu se preporuča; 6. Derenčin se povlači.)

Odgovara TRGOVAC Robinji

Tugivo jest meni1 pinezi brojiti, U tebi2 ni jedne čišćinje ne imati.

(Režijske opaske: 1. Pokazuje na sebe; 2. Pokazuje na Robinju.)

ROBINJA odgovara Trgovcu

Evo1 smrt nazivljem na moja staništa,2 Što me ne potratiš3 dokli jesan čista.4

(Režijske opaske: 1. Diže ruke spram neba; 2. Pokazuje sebe; 3. Pokazuje na Trgovca; 4. Pauza.)

TRGOVAC tješi Robinju

Nemoj smrt želiti,1 buduć tako mlada,2 Ufaj veselit se ako ćeš i kada, Evo sada promisli jur već misal drugu, Misli o životu veselu i dugu. Ti1 znaš da ja3 čovik te4 vrsti ne budu, Da s tobom izgubin beside zaludu,5 Evo ti opojin6 i pamet7 i dušu,8 Na čast riči moje9, til mi daj odskusu.10 I tako me3 takni pravom ričju tvojom, Pravom gospodičnjom kaž mi se gospođom, I tako tebi1 čast ti meni3 ostavi Slatkiman ustiman opet se pojavi,11 I tako mi dobro ostala u stanu, S ostalom ugodnom ovom družbom mojom.12 Srce moje13 trudi ter mi jadno gori, Otkud bi ja čuti tugu ka te3 mori. Tebe milovati1 meni te je sila3 I sve vjerovati što si govorila.1

(Režijske opaske: 1. Pokazuje na Robinju; 2. Gladi Robinju po licu; 3. Pokazuje na sebe; 4. Ogorčen pokazuje sikiricom na Turke s jedne i s druge strane, a ovi svojim sikiricama

Narodna drama

11

odbijaju navalu; 5. Pokazuje svoja usta; 6. Obećavam; 7. Pokazuje svoje čelo; 8. Hvata se za grudi; 9. Hvata se za usta; 10. Riječ u Pagu sada nepoznata; 11. Govori Robinji, ali po-kazuje na svoja usta; 12. Pokazuje na cijelu svoju družbu; 13. Hvata se za grudi.)

TRGOVAC se prepire s Turcima

Evo, martulosi, krvi se napiti,1 Kako bi se moga s vamin ustrpiti.2

(Režijske opaske: 1. Živo navaljuje sikiricom na jednu i drugu stranu na Turke, što ovi odbi-jaju; 2. Opet hoće da navali, ali Turci odbijaju, na što se Trgovac živo povlači.)

TURCI napadaju Trgovca i družinu

Pazi1 što govoriš, jer si nam u ruci, Kano mlado janje kad je među vuci.

(Režijske opaske: 1. Govori Suliman i sva njegova družina. Najprije Suliman, a odmah zatim njegova družina sikiricama navaljuje na Trgovca, a ovaj ih, sa svojom družinom, mačenjem odbija. Pri koncu teksta družine se rastave i svi se živo i uzrujano povlače na svoja mjes-ta. Za vrijeme ove borbe Robinja je prestravljena.)

TRGOVAC se izrugava Turcima

Evo ja1 procinim sad u srcu momen,2 Da se ne zamirim u mistu ovomen,3 Ma kad bi van reka s kin ste trgovali4 I čine robinju5 ku ste mi prodali, Matijašu slugo,6 neću t' kazat drugo, Tebi bud na plećim,7 što možeš ne ostavi,9 A sad vičnji8 bože k mistu nas opravi.

(Režijske opaske: 1. Pokazuje na sebe; 2. Hvata se za grudi; 3. Okreće se okolo i pokazuje cijelo mjesto; 4. Sikiricom pokazuje na Turke, i to na obje strane, a Turci s prezirom odbi-jaju njegovu prezirnu gestu; 5. Pokazuje Robinju; 6. Pokazuje na Derenčina; 7. Pokazuje Robinju; 8. Trgovac i njegova družina skidaju kape; 9. "Što možeš ne ostavi", da od gazde one kuće, u koju će se po prethodnom dogovoru sakriti Robinja, on izvojšti što veću na-gradu.)

Narodna drama

12

SLUGA1 odgovara Trgovcu

Hvala, čestiti mili gospodine,2 U svem ti služiti ja3 hoću bez himbe, Makar da je koja stvar, makar da je i glava,4 Tvoj sluga Derenčin3 u sven te2 poznava.

SVRŠETAK (Režijske opaske: 1. Derenčin nastupa pred Trgovcem s kapom u ruci; 2. Pokazuje na Trgov-ca; 3. Pokazuje sebe; 4. Napravi rukom gestu da je pripravan vrat odrubiti.) Nato DERENČIN pruži TRGOVCU kesicu.

TRGOVAC

(pogleda SULIMANA i reče) Ajde da ti platim Robinju.

SULIMAN i TRGOVAC

(upute se jedan prema drugome, a DERENČIN ide uz TRGOVCA. Ovoga slijedi njegova druži-na, dok se SULIMANOVA DRUŽINA kupi oko SULIMANA.)

DERENČIN

(drži "gvantijeru" obim rukama)

TRGOVAC

(na nju baca novac i broji. Svi okolo znatiželjno gledaju. Kad je nabrojio 3.000 dukata, primijeti)

SULIMAN

E, plati nam još čagod i za vino.

Narodna drama

13

NETKO iz Sulimanove pratnje

(upadne sa zahtjevom) E, plati nam ništo i za opanci.

TRGOVAC

(Nato baci na gvantijeru jedan dukat govoreć) Evo van za vino. (a potom baci sav novac uz primjedbu) Evo van i za opanci.

ROBINJA

(kroz ovo vrijeme, videći se sama i slobodna, pobjegne u jednu obližnju bogatiju kuću ili u dućan. Kuća ili dućan u koju se ROBINJA sakrije je sa DERENČINOM i TRGOVČEVIM SLUGOM prethodno dogovorena)

TRGOVAC

(netom izbroji novac, uputi se sa svojom družinom da uzme ROBINJU, pa videći da je nema, iz-nenađen i u čudu pita SULIMANA) A di je robinja?

SULIMAN

(primijeti) E, pa ca je mene briga, ca je nisi cuva... Ja san dobi soldi!

Narodna drama

14

DERENČIN

(sa svojim drugom TRGOVČEVIM SLUGOM ide tražiti ROBINJU, dok se TRGOVAC i SU-LIMAN prepiru, pa koga sretnu pitaju:) Jesi vidi(la) robinju?

OVAJ odgovara

Nisan!

DERENČIN

(će na to) Solo, ko se ni kod vas sakrila.

KUĆEVLASNIK

(nastavi) A, to van je kuća, pa pojte obaći!

DERENČIN

(sa svojim drugom idu u stan i traže ROBINJU; kad je nađu, s njom se rukuju i pitaju) Zašto si pobigla?

ROBINJA

(odgovara) Ja san se prestrašila, jer san mislila da ćete me i vi odvest u ropstvo kao i Turci.

Narodna drama

15

DERENČIN

(nakon što se malo našale, pokaže ukućanima "gvantijeru" u znak da moli dobrovoljni prinos.)

UKUĆANI

(im dadu nešto novaca, te ih ponude hranom i pićem. Dogodi se da im domaćin ponudi za družinu punu damijanu vina. Poslije ovoga.)

DERENČIN i SLUGA

(vode ROBINJU k družbi. Pri tom ona ide u sredini između Derenčina i sluge. DERENČIN pre-dade ROBINJU TRGOVCU, a ovaj, uz sviranje gajdaša, s ROBINJOM zapleše. Poslije ovoga svi, također uz sviranje gajdaša, zaigraju "paško kolo". Pošto kolo završi, jedan od sluga s gvanti-jerom u publici kupi dobrovoljne prinose, a međutim se družina veseli i pije. Zatim se družina poreda u red u kojem je došla, i svi skupa krenu da na drugom mjestu, po određenom rasporedu, "Robinju" od početka do kraja ponovno odigraju.)

Narodna drama

16

Robinja - napomena Tekst prema: Antun Dobronić: "Robinja Hanibala Lucića i muzičko-dramska pučka glu-ma u Pagu", Vjesnik etnografskog muzeja u Zagrebu, 1936, knj. II, sv. 3 i 4, str. 40-90. "A. Dobronić je 1935. godine dobio tekst Robinje u Pagu od Valentina Bistričića. Godine 1846. tiskan je tekst paške Robinje u Zori dalmatinskoj, djelomično manjkav, inače se nez-natno razlikuje od Bistričićevog teksta prema kome se je u Pagu Robinja izvodila za vri-jeme poklada sve do drugog svjetskog rata. U Pagu je tradicija da su Robinju dobili iz Obrovca u nekoj brošuri. Ima u njoj tekstova koji su slični tekstovima u Robinji Hvaranina H. Lucića, napisanoj oko 1519. A. Dobronić misli da je paška Robinja utjecala na Lucića, a dr. A. Radić iznosi da je H. Lucić poznavao i narodne romance o robinji (A. Radić: "Narodni izvor Lucićevoj 'Robinji'", Zbornik za na-rodni život i običaje južnih Slavena, JAZU, Zagreb, knj. 4, sv. 1, str. 34-35.) Zanimljivo je da je motiv robinje, povezan uz historijsko lice bana Derenčina, umjetno obrađen u našoj književnosti već u 16. stoljeću, a nalazi se i u narodnoj pjesmi, i u narodnoj drami u Pagu koja odaje ruku naobraženog čovjeka." (Nikola Bonifačić Rožin, napomena uz Robinju, u: Narodne drame, poslovice i zagonetke, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 27, Zora - Ma-tica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 183.) Dvojba oko toga je li paška Robinja preteča ili tek sažetak Lucićeve Robinje još uvijek je otvorena, premda se ovaj prvi stav sve manje zastupa, odnosno smatra se da je paška Robinja "mlađa i iskvarena varijanta Lucićeve" (Slobodan Prosperov Novak). Postoji i mi-šljenje da su oba djela nastala na temelju nekog zajedničkog, nepoznatog starijeg predlo-ška. Robinja se i danas izvodi o pokladama u gradu Pagu, ali i na druge datume. Izvedbu pra-ti glazba i ples. Lik Robinje igra muškarac. Izvođači najprije oforme povorku, koju čine trgovac i njegova družina s Derenčinom, te Suliman i njegova družina, a robinju prate dva čuvara i dva dječaka. Robinja se izvodi na više mjesta u gradu, a na kraju se u cjelini izvede na glavnome trgu. Sudionici se rasporede u elipsu, a predstava se odvija u nje-nom središtu. Sam završetak predstave uklopljen je u pokladno zbivanje (skupljanje da-rova, čašćenje hranom). Važan dio izvedbe je borba drvenim sikiricama, tako da paška Robinja sadrži i elemente moreške. "Lucićevu Robinju drevni paški izvođači, naslutivši s pravom u njoj zapleteni naboj moreške, vratili su na ritualne izvore s takvom izvornošću da su čak zaveli neke historičare koji su u paškoj Robinji prepoznali čak izvor Lucićevoj." (S. P. Novak i J. Lisac: Hrvatska drama do narodnog preporoda I dio, Zagreb, 1968, str. 64.)

Narodna drama

17

MORESKA (Razgovor aliti prikazanje bojniem kolom nazvanim moreska)

KRAJSKA DIVICA

(Sama u Pustinji)

Zaludu li drago moje Upasi te man ženica,1 Kad ne mogu ja na svitu Uživati tvoga lica

Nadaleče tvoju sliku Sakrio si drag životu. Ja ne ufam da ću viku2 Zagasliti3 lipos tvoju.

Bit rodiena ja kraica I krajskoga od kojena, Bit nazvana robinjica I pod silu objubjena,

Ne ne dala to nebesa, Da se viku meni zgodi I bezočni da Tatarin Silom u dvor da me vodi.

Još hrabrena mlados moja S ovim nožom u desnici

1 Upasi te man ženica - nejasno; možda upasiti znači previti, pa bi stih značio: uzalud te povila ženica, tj. uzalud si se rodio 2 viku - ikad 3 zagasliti - vjerojatno: ugasiti

Narodna drama

18

Rilu onemu od sotone Dala bi mu po gubici.

Ali oko što ugleda! Ki su ono vitezovi? Duša mi se trese od jeda, Al su bani al knezovi.

Majdek k njima da uputim, Pak da lipo njih upitam, Je-da digod s koga traga Vidili su moga draga.

Vitezovi prihrabreni, Vam je slava svud pod nebi. Je-da digod s koga traga Vi vidieste moga draga?

VOJNIK PARVI BIELI

Divojčice prigizdava, Neka ti je svada slava. Od koga si ti siemena, Koga l' roda i plemena?

DRUGI VOJNIK BIELI

Biži daje4 tva nemila Neugodna taka sila. Pomakni se tamo gori. Ovako se s diklam zbori:

Divojčice, drago moje, Podloži nam ime tvoje I ljubljenog tvoga draga, Koga ljubiš priko traga.

4 daje - dalje

Narodna drama

19

VOJNIK PARVI CARNI

Iskali ste mila i draga, A našli ste carnog vraga. Ta nevirna divojčica Moga je Cara robinjica.

VOJNIK BIELI

Ne pristupaj Tatarine. Kunem ti se do istine, I tako mi kučka i muke Neće iziti nama iz ruke.

DRUGI CARNI

I bez ruka, i bez glava, Još da vas je kako mrava, Tatarska bi sve desnica, Da vas ima stotinica.

VOJNIK BIELI

primo, secondo, terzo e quarto5

Sve smanila i isikla, I bila bi naša dikla. Da sva dojde Tataija, Kad se sarce nam razgrija,

Ne bi tilo to debelo Lipu vilu nami otelo. Hajmo braćo cik na stranu, Fora6 sablju okovanu.

5 primo, secondo, terzo e quarto (tal.) - prvi, drugi, treći i četvrti 6 fora (tal.) - van

Narodna drama

20

SVIKOLICI

Fora mače i štilete,7 Bodi i sici, ko te srete. Po svemu nan svitu slava, Dokle nam je glava zdrava.

7 štilet (tal.) - bodež; u današnjoj korčulanskoj moreški svaki vojnik ima dva mača, veći i manji - taj manji naziva se ovdje štilet

Narodna drama

21

MOREŠKA Ispred moreškanata trče djeca i viču: - Evo ih, evo ih! Moreškanti idu najprije po bulu koja ih počasti, a zatim svi prođu gradom noseći baklje u rukama. Tako dođu do mjesta gdje će izvesti morešku. (...) Kada glazba odsvira uvod, crni kralj vuče bulu okovanu lancima. (...)

BULA

Ostav' me se... Molbe tvoje neplodne su cić razloga, jer liposti ove moje ljubi drugi, ja drugoga.

Slatki Osmane, brate mili, da bi vidio sada, kako tužno srce moje cvili radi tebe, dobro svako!

Moja misal svakolika, ti si pokoj moj najveći, ti mâ utjeha, ti mâ dika u sadašnjoj môj nesreći.

Svim da gvožđe prem nemilo okolilo 'e ruke moje, srce tvoje u moje krilo a moje je u krilo tvoje.

Slobodom se dičit dragom sužnja ovako ja ne mogu, al s ljubavi tvojom blagom dičit ću se po razlogu,

Narodna drama

22

nosit ću te srce u moje, dokle budem obdisati.

MORO

Već pristani, o gospoje, tužbe tvoje naricati.

Dosta si se istužila, al na svrhu sad odluči biti draga moja vila, buduć da si u mojoj ruci.

nek te dojde sad oteti tvoj primili tvoj ljubjeni, dragi uzrok tvo'e pameti sad iz snažne ruke meni.

Velika je moja muka čuti moga protivnika prid moje oči lipost tvoja zove da je svoja8 dika.

A za ljubav ku ti nosi, draga vilo, srce moje sve ovo trpi i podnosi cić liposti mile tvoje.

BULA

Da ka 'sam ti tako mila jednu milost sad ne stidi.

MORO

Sve što hoćeš, draga vilo, brez obzira zapovidi.

8 svoja - njegova

Narodna drama

23

BULA

Kad dostojnu te milosti ti me moreš učiniti, da pristanu mo'e žalosti, pristani me već ljubiti.

Er mi veću muku daje ljubav tvoja men' nemila neg veriga već koja je ruke moje umorila.

MORO

Sve se nadah, ajmeh muke, čut ne ovo, ah, nemila, buduć da si u moje ruke tu si milost imat htila.

Ostavit te, ne, ne, neću, ni ne ljubit, ne, ne mogu, neizmirnu dakle tvoju ljubim milost po razlogu.

Pitaj dakle sve, što hoćeš, još kraljestvo oca moga, sve od mene ufat moćeš, draga dušo osvijem toga.

Nemoj dakle srce tvoje tvrdo imat meni prema...

Poslije dijaloga ulaze obje vojske stupajući u tempu glazbene pratnje. Dolazak vojske bilih i bubnjanje bubnja. Moro tim iznenađen nastavlja:

Al' što bi? Kâ vojska ovo je? Postave se jedni prema drugima u obliku slova L, tako da na dnu pozornice ostaje bijela vojska, a crna stoji okomito na gledalište. Tada slijedi dijalog između bijelog i crnog kralja, bule i Otmano-vića, tj. oca crnog kralja.

Narodna drama

24

OTMANOVIĆ

Otmanović straha nema!

OSMAN

Brez poštenja i brez časti ne uzdaj se u desnicu, na izdaju htio si ukrasti mučeć9 moju vjerenicu.

Gdi je viteško tvo'e poštenje, gdi je hrabreno tvo'e junaštvo, kako opaki imo si smijenje postavit je u sužanstvo?

Spomeni se, da se dilim s vojskom mojom s dvora moga za steć vilu ku u tvo'im krilim vidim sužnju bez razloga.

Nu 'e povrati, i pravo je, Arapine, meni sada!

MORO

Ustrpijenstvo daje moje srce u tebi, al ne nada'.10

Cijeniš, da ću 'e povratiti u tvo'e ruke? Ja nikako. Pr'ja ću glavu izgubiti.

BULA

Arapine, smijenje opako.

9 mučeć - krišom, potajice 10 al ne nada' - ali se ne nadaj

Narodna drama

25

OSMAN

Da mi nije za krv tvoju, hudi grdni Arapine, opoganit sablju moju, ponižit se s mo'e visine,

činio bih, da od tebe ne najde se već spomene.

OTMANOVIĆ

Nije sržbe od potrebe, Osmanine slišaj mene,

n'je razlika od mo'e krune s otom tvojom kâ te resi. Obe jesu dike pune, ja car jesam, ti car jesi.

OSMAN

Pored moje krunu tvoju smiš postavit grdni Arape, Mene s tobom kî ti u boju mnokrat uzom noge zape,

Mene, koji svitom vlada, nikogar se kî ne bojim, od istoka do zapada poklon svita koj' dostojim? Na stih:

MORO

Ah, ne mogu već trpiti, Osmanine, smijenje tvoje, padi dakle... kraljevi ukrste mačeve, Osman poziva svoje

Narodna drama

26

OSMAN

Sad braniti veličanstvo hod'te moje.

i bijela vojska nastupa s dna pozornice tako da se postavi usporedo s crnom vojskom. Pošto se obje vojske postroje jedna nasuprot drugoj bula intervenira riječima:

BULA

Nemoj, nemoj, ti Osmane, stavljati se na prigodu za skratiti tvoje dane, što bi bilo za mu nezgodu.

Za da dakle već pristanu vaše sržbe ljute toli, ja ću smrtnu primit ranu britka mača, gorke boli.

MORO

Utaži se, draga vilo, neće istina biti viku11, ne bih moga' smrti u krilo vidit tebe moju diku.

BULA

Ti me dakle njemu vrati, ako smrt te trudi moja, erbo s tobom dni trajati najgora je mâ nevoja.

Prije bo smrt bi odabrala neg tvu ljubav, koju neću.

Nakon toga dijaloga Osman poziva svoju vojsku na oružje:

11 viku - nikad

Narodna drama

27

OSMAN

Na oružje, družbo ostala, pram Arapu njoj mrzeću!

Da poštenje vidiš moje, ko veliko carstvo daje, sad viteže skupi tvoje trpeć trudne rati12 vaje.

Ukrste se mačevi, svaki vojnik s nasuprotnim. Nakon toga oba kralja izjavljuju spremnost o borbi za zadobivanje bule:

MORO

S dobre volje, o viteže, Za steć vilu boj ću biti.

MORO i OSMAN zajedno:

Vilu, kâ mi srce steže u oganj mili plemeniti, s dobre volje, o viteže, pripravan sam zadobiti.

Na povik Hura! koji svi uzvikuju, crni i bijeli odvajaju se tri koraka natrag i počinje ples crnog kralja, izazov, tzv. sfida.

12 Imenica rat je u ženskom rodu.

Narodna drama

28

Sfida Mačevalačkih figura ima sedam, a sfida je ispred njih. Valja odmah napomenuti da je sfida, što se tiče folklorno-koreografskog sadržaja, vjerojatno najstariji i najautentičniji dio u moreški, jer mu je ritam šestoosminski sa shemom: četvrtinka, osminka, četvrtinka, osminka, a to je jedna od glav-nih karakteristika plesova jadranske zone. U sfidi crni kralj plesom izaziva bijelog kralja i nekoliko puta polazi prema njemu. Prijeti mu ma-čem, a on odgovara. Crni kralj ima mačeve dolje, a bijeli podignute. Zatim crni kralj u svom plesu skoči u zrak, padne na koljena te mačeve ukrsti iznad glave. Nakon toga bijeli i crni kralj polete jedan prema drugom, ali prvi put prođu jedan pokraj drugog te učine pokret kao da će udariti, a tek u drugom naletu doista i udare. Današnji moreškanti uopće ne izvode taj pokret, već samo udarac. Slijedi ples kojem se pridružuje Otmanović i bijeli moreškant prvi do svog kralja. Tako plešući učine nekoliko krugova, a zatim ostanu samo crni kralj, zvan Moro, njegov otac Otmanović i bijeli kralj. Oni nastave ples. U jed-nom času obje se vojske sudare mačevima i prelaze na suprotnu stranu, tj. tamo gdje su prije sta-jali protivnici. Zatim crni kralj počne formirati krug, a slijede ga bijeli kralj, Otmanović, pa idući bijeli i tako sve redom dok se krug ne završi. To kretanje po krugu izvodi se između svake figure, osim prije sedme, najprije uz udaranje bubnja, a zatim glazba daje uvodnu pratnju uz koju svi plešu korak sfide, da bi se prešlo na mačevalačku figuru. U sedmoj figuri nastupa mačevanje od-mah poslije marša. Figura ima ukupno sedam. Svaku figuru Korčulani zovu kolap.

Narodna drama

29

I. Prvi kolap

Pri svakoj figuri prikazujemo mačevanje odvojeno od plesnih koraka kako bismo taj inače veoma složen ples učinili preglednijim. U prvoj figuri svi se nalaze u velikom krugu, i bijeli i crni. Kad se sudare, bijeli idu unutra, a crni van. Crni bodu desnim mačem, a bijeli taj ubod pariraju lijevim. Udare po njemu odozgora. Na drugu četvrtinku bijeli udaraju desnim mačem odozgo, a crni se brane lijevim. U trećem dijelu, tj. na treću četvrtinku, oba se partnera okreću za 180° u smjeru hoda kazaljke na satu i istovremeno izvedu reversun, tj. oba desnim mačevima odbiju jedan drugog. Takav se udarac u tenisu zove back-hand. Zatim to izvode s plesačima kojima su se okrenuli, pa opet natrag s onima s kojima su počeli borbu. To se ponovi još jednom sa svakim partnerom. U četvrtom taktu borci se na treću četvrtinku ne okreću za 180°, niti se udare mačevima, već prelaze idućem protivniku. Slijedi prije-lazni takt koji se sastoji od jedne četvrtinke. Tu novi protivnici zauzmu borbeno držanje jedan prema drugome. Tako se to ponavlja ukupno pet puta, izmijeni se pet partnera. Na kraju borbe s petim plesačem crni viknu: paf! Slijedi opet šetnja uz bubnjeve i glazbu, izazov i iduća figura. No uvijek prije šetnje dolazi pozicija borbenog držanja koje zauzmu i bijeli i crni. Plesni su koraci sljedeći: na prvu četvrtinku crni udari desnom nogom naprijed o pod, a bijeli stoji na mjestu. Na drugu četvrtinku crni zakorači naprijed desnom nogom, dok bijeli učini korak na-trag. U trećoj četvrtinki crni korakne lijevom nogom naprijed i okrene se za 180° u smjeru hoda kazaljke na satu. Bijeli skoči desnom naprijed i okrene se za 180° u smjeru hoda kazaljke na satu. U drugom taktu na prvu četvrtinku crni udari desnom nogom naprijed, a bijeli lijevom. Na drugu četvrtinku crni zakorakne naprijed desnom nogom, a bijeli natrag lijevom, poskoči i okrene se za 180° u smjeru obrnutom od hoda kazaljke na satu. Na treću četvrtinku crni se u skoku okrene za 180° u smjeru hoda kazaljke na satu i padne natrag na lijevu nogu, dok bijeli skoči desnom nogom naprijed. U trećem i četvrtom taktu izvode sve isto samo u odnosu na drugog partnera. Prijelazni peti takt izvodi se na ovaj način: na prvu četvrtinku crni udari desnom nogom naprijed, a bijeli lijevom. Na drugu četvrtinku crni korakne desnom naprijed, a bijeli ostaje na mjestu. Na treću četvrtinku crni korakne lijevom nogom naprijed, a bijeli poskoči dva puta lijevom nogom također naprijed. U međutaktu stvori se pozicija u kojoj obojica stoje raskoračno, ali crni čučeći.

Narodna drama

30

II. Drugi kolap

Sastoji se od niza dvočetvrtinskih taktova, a odvija se u dva koncentrična kruga. Crni su unutra, a bijeli oko njih. Okrenuti su jedni prema drugima. Cjelovita figura izvede se u osam taktova, a za-tim ponovi još četiri puta. Na prvu četvrtinku prvoga takta načine borbeni stav. Bijeli prekriže podignute mačeve koji se dotiču. Na drugu četvrtinku bijeli i crni idu jedni prema drugima. Bijeli udaraju desnim mačem, a crni lijevim. Bijeli napadaju prekriženim mačevima odozgo, dok se crni brane odozdo. Polazna im je točka s prsa te gađaju bijele u vrat. Na prvu četvrtinku drugoga takta okrenu se i promijene mjesta. Crni idu u vanjski krug, a bijeli u unutarnji. Na drugu četvrtinku drugoga takta izvedu jedni i drugi reversun desnim mačevima. Na isti se način ponove ta dva tak-ta još dva puta. U sedmom se taktu dešava što i u prvom. Osmi je takt različit. Na prvu četvrtin-ku uz okret dolazi i reversun, a na drugu plesači poskakujući prelaze idućem partneru i pomiču se u lijevu stranu. Sve se to ukupno ponavlja pet puta. Slijede opet šetnja uz bubanj i glazbu, pa iza-zov i iduća figura. Plesni koraci izvode se na slijedeći način: U prvom taktu na prvu četvrtinku crni poskoče desnom nogom natrag i ponovno se na nju dočekaju. Bijeli poskoče desnom nogom na mjestu i ponovno se njome dočekaju. Na drugu četvrtinku crni poskoče lijevom nogom naprijed i ponovno se njom do-čekaju. Isto čine i bijeli. U drugom taktu na prvu četvrtinku crni poskoče desnom nogom naprijed, okrenu se za 180° u smjeru hoda kazaljke na satu i ponovno se na nju dočekaju. Bijeli učine to isto. Na drugu četvrtinku i jedni i drugi koraknu lijevom nogom na mjestu. Ta se dva takta po-navljaju od osmoga takta. U prijelaznom, svakom osmom taktu izvodi se ovo: na prvu četvrtinku izvode i crni i bijeli isto što su izvodili na prvu četvrtinku svakog parnog takta. Na drugu četvr-tinku i jedni i drugi poskoče lijevim nogama dva puta polulijevo naprijed.

Narodna drama

31

III. Treći kolap

Sastoji se od dvanaest četvrtinskih taktova, od kojih se po četiri takta stalno ponavljaju. I crni i bijeli udaraju, crni opet odozdo, a bijeli odozgo. Bijeli tuku samo desnim mačem, a crni s oba. Is-tovremeno se svaki tuče s oba svoja susjeda, ali u svakom taktu mijenjaju poziciju tako da prelaze iz vanjskog u unutarnji krug i obratno. Nakon svaka četiri takta pomiču se za jednog protivnika dalje. Figura je efektnija ako su krugovi što manje udaljeni jedan od drugoga, tako da se borci mo-raju što jače okretati prema svojim protivnicima. U prvoj četvrtinki bijeli desnim mačem (on is-ključivo njime tuče) udara lijevog crnog protivnika po glavi. On svojim lijevim mačem brani uda-rac. Na drugu četvrtinku protivnici daju desnim mačevima reversun drugom protivniku. Na tre-ću četvrtinku ne tuku, nego prelaze iz kola u kolo na suprotnu stranu i okreću se za 180° u smjeru hoda kazaljke na satu. Na četvrtu četvrtinku izvedu reversun i udarac mačem isti protivnici koji su to činili i na drugu četvrtinku. Svi taktovi koji slijede jednaki su prvom taktu. Nakon svaka četiri takta pomiču se u redu za jednog protivnika. Na treću četvrtinku posljednjeg dvadesetog takta crni viknu: paf! To je za svršetak figure. Evo plesnih koraka. Na prvu četvrtinku crni u čučećem položaju lijevom nogom učine korak ulije-vo, dok prsti desne noge ostanu na podu gdje je prije stajala desna noga. Isto rade i bijeli, samo su oni uspravni. Na drugu četvrtinku učine korak desnom nogom u desnu stranu, dok lijeva dotiče prstima pod tamo gdje je prije stajala. Crni su uvijek sagnuti, a bijeli uspravni. Na treću četvrtin-ku svi učine korak lijevom nogom naprijed i okret za 180° u smjeru hoda kazaljke na satu. Na če-tvrtu četvrtinku svi desnom nogom zakoraknu poludesno natrag, dok u bijelih prsti lijeve noge ostanu na podu.

Narodna drama

32

IV. Četvrti kolap

U toj figuri razlikujemo dva dijela. U prvom dijelu crni se nalaze u unutarnjem krugu, a bijeli obilaze oko njih u smjeru hoda kazaljke na satu boreći se istovremeno. To traje osam četveročetvr-tinskih taktova, od kojih se po dva ponavljaju. Na prvu četvrtinku svaki bijeli bode desnim mačem lijevog protivnika, a crni se brani lijevim. Na drugu četvrtinku svaki bijeli udari desnim mačem desnog protivnika. Na treću četvrtinku bijeli udari desnim mačem lijevog protivnika. Oba se uda-re desnim mačem, ali istovremeno bijeli prelaze poskokom k slijedećem lijevom protivniku pomiču-ći se za jednog u smjeru hoda kazaljke na satu. Na četvrtu je četvrtinku pauza, a bijeli sastave u križ svoje mačeve iznad glava. U idućem taktu sve se opet izvodi s druga dva protivnika itd. Prvi dio zovu još moro indentro13 a drugi terapije ili parapije. U devetom taktu crni se probijaju u vanjski krug i pokušavaju se izbaviti. Počinje drugi dio figure, u kojem se mačuju s parovima. Figura se sastoji od pet tročetvrtinskih taktova ispred kojih je uvijek međutakt od jedne četvrtinke, na koji se zauzima bojno držanje. Na prvu četvrtinku prvog takta bijeli bode, i to lijevom rukom, a crni odbija udarac desnom. Na dru-gu četvrtinku bijeli tuče desnim mačem crnoga po glavi, a on se brani lijevim mačem. To se izvodi u skoku i okretu. Istovremeno borci mijenjaju mjesta. Na treću četvrtinku partneri udaraju rever-sun desnim mačevima. To se dešava istovremeno kad završava okret. Iduća tri takta jednaka su prvom. U petom taktu na prvu se četvrtinku izvodi isto što i u svim taktovima. U drugoj četvr-tinki udari se reversun sa susjednim borcem. Na treću četvrtinku izvedu još jednom reversun sa svojim protivnikom, a zatim prelaze ka idućem u smjeru hoda kazaljke na satu na spomenuti prije-lazni takt. Sve se skupa ponavlja pet puta i na kraju petog puta crni ponovno uzvikuju: Paf! Plesni koraci: I. dio, crni su uvijek u malom čučnju, a bijeli uspravni. Na prvu četvrtinku lijevim nogama čine korak u lijevu stranu. Pri tom desna noga u crnih ostaje dodirivati pod tamo gdje je prije stajala. Na drugu četvrtinku čine korak desnim nogama u desnu stranu. Kod crnih opet lije-va noga ostaje na podu. Na treću četvrtinku crni izvode isto što i na prvu, a bijeli poskoče dva pu-ta lijevom nogom polulijevo naprijed. Na četvrtu četvrtinku crni izvode isto što i na prvu, a bijeli učine desnom nogom korak naprijed. II. dio: na prvu četvrtinku crni udare desnom, a bijeli lijevom nogom naprijed, ali na nju ne pre-nose težinu tijela; zatim poskoče u mjestu i dočekaju se crni lijevom, a bijeli desnom nogom. Na drugu četvrtinku crni koraknu desnom nogom naprijed i okrenu se za 180° u smjeru hoda kazalj-ke na satu. Bijeli koraknu lijevom nogom polulijevo naprijed i okrenu se za 180° u smjeru hoda kazaljke na satu. Na treću četvrtinku crni koraknu lijevom, a bijeli desnom nogom natrag. U pri-jelaznom, svakom petom taktu, na prvu četvrtinku crni udari naprijed ispruženom desnom nogom

13 moro indentro (tal.) - crnac iznutra

Narodna drama

33

o pod, ali ne prenosi na nju težinu tijela. Bijeli udari naprijed ispruženom lijevom nogom i odmah zatim zakorači njome naprijed. Na drugu četvrtinku svi koraknu desnom nogom u desnu stranu, samo crni to rade u čučnju i lijeva im noga ostaje dodirivati pod. Na treću četvrtinku oni također u čučnju zakoraknu lijevom nogom u lijevu stranu, a bijeli lijevom nogom poskoče dva puta polu-lijevo naprijed i okrenu se za 45° u smjeru obrnutom od hoda kazaljke na satu. Slijedi dijalog u kojem bula pokušava smiriti kraljeve. Kraljevi ne pristaju na pomirbu. Sve to vri-jeme crni i bijeli stoje. Prid španjoletom dakle pristupa bula i reče:

BULA

Činte veće, da pristanu, o vitezi, vaše rati, ke mi u srcu čine ranu, iz očijuh krv livati.

Suproć meni mač obrati tvoj, Arape, ne preć njemu, dneve moje sada skrati, a produži srcu mo'emu.

MORO

Dočim godir moje ruke moć uzbudem snažno vladat, njem ću veće davat muke, prin neg tebe, vilo, pridat.

OSMAN

Al porazom al sužanstvom štete tebi hoće biti, silom mojom i hrabrenstvom hoćeš mi je povratiti.

Slijede opet bubnjevi i glazba uz marš, ples izazova i iduća figura.

Narodna drama

34

V. Peti kolap

Ovaj kolap izvodi se uz glazbu za III kolap. Prema udarcima ta je figura slična trećoj, ali je znatno efektnija. To je zbog tzv. "križa". Križ je skok, a izvode ga i crni i bijeli naizmjence; crni dva puta, a bijeli jednom. Skoknu u zrak, padnu na desno koljeno s prekriženim mačevima nad glavom, ko-jim se brane od udarca protivnika usmjerenog na glavu. Tempo je sporiji nego u trećoj figuri da bi skokovi mogli biti što viši i elegantniji. Svaki se borac istovremeno tuče s dvojicom. Ples se sastoji od dvadeset četveročetvrtinskih taktova, u kojima se uvijek dva i dva takta ponavljaju. Na prvu četvrtinku prvog takta bijeli tuče desnim mačem svog lijevog crnog protivnika po glavi, a on se brani lijevim mačem. Na drugu četvrtinku bijeli udari desnim mačem desnog protivnika, koji ta-kođer tuče desnim mačem. To je reversun. Na treću četvrtinku crni skoči i učini mačevima križ nad glavom, a bijeli ga udari svojim desnim mačem. Taj udarac bijeli upućuje svojem lijevom pro-tivniku. Na četvrtu četvrtinku crni ostaje klečati i desnim mačem brani udarac koji mu upućuje drugi protivnik, što znači da svaki bijeli tuče svog desnog crnog protivnika. Na prvu četvrtinku drugoga takta bijeli tuče desnim mačem svog desnog protivnika koji se brani lijevim mačem. Na drugu četvrtinku slijedi reversun, tj. udaranje desnim mačevima između bijelog i njegova lijevog protivnika. Na treću četvrtinku bijeli skače u križ, a desni crni protivnik udara ga desnim mačem po ukrštenim mačevima. Na četvrtu četvrtinku slijedi reversun, tj. istovremeni udarac desnim mačevima bijelog i njegova lijevog protivnika. Treći takt jednak je prvom taktu, a četvrti je prije-lazan. U prvoj četvrtinki četvrtog takta izvodi se isto što i na prvu četvrtinku drugoga takta. U drugoj četvrtinki bijeli i njegov lijevi protivnik izvode reversun, tj. udarac desnim mačevima. Na treću četvrtinku isti protivnici ponovno udare desnim mačevima, a na posljednju partneri posko-kom prelaze za jedno mjesto u krugu i stječu nova dva protivnika. To se sve ponavlja po četiri pu-ta. Na kraju dvadesetog takta crni zaviknu: paf! Svi zauzmu borbene položaje, iz kojih ih trgne bubanj, a zatim i glazba. Kao i uvijek slijedi marš, zatim izazov i nove figure. Ples: u prvom taktu na prvu četvrtinku crni zakoraknu polulijevo naprijed u malom čučnju. Bijeli to isto urade uspravno. Na drugu četvrtinku crni opet prignuti zakorače desnom nogom poludes-no naprijed i odbiju se u zrak, okrećući se za 90° u smjeru hoda kazaljke na satu. Bijeli poskoče dva puta desnom nogom poludesno naprijed. Na treću četvrtinku crni padaju na desno koljeno, a bijeli koraknu lijevom nogom polulijevo naprijed i okrenu se za 135° u smjeru hoda kazaljke na satu. Na četvrtu četvrtinku crni ostaju u položaju u kojem su i bili, a bijeli koraknu desnom no-gom natrag, dok prsti lijeve ostaju na podu. U drugom taktu, na prvu četvrtinku, crni se na lije-voj nozi okrenu za 90° u smjeru hoda kazaljke na satu. Bijeli zakoraknu lijevom nogom naprijed i okrenu se za 90° u smjeru hoda kazaljke na satu dok prsti desne ostaju na podu tamo gdje su i bili. Na drugu četvrtinku crni učine desnom nogom skraćeni korak u lijevu stranu, i to ispred desne noge. Bijeli koraknu desnom nogom poludesno naprijed i odbace se njome u zrak i u skoku se ok-renu za 90° u smjeru hoda kazaljke na satu. Na treću četvrtinku crni učine jedan dugi korak polu-lijevo naprijed, i to lijevom nogom i sagnuti, a bijeli padnu na desno koljeno. Na četvrtu četvrtin-ku bijeli ostaju u položaju u kojem su i bili, dok crni koraknu skvrčenom desnom nogom u desnu

Narodna drama

35

stranu i okrenu se za 180° u smjeru hoda kazaljke na satu. U prijelaznom, svakom četvrtom, taktu samo je posljednja četvrtinka različita. Svi, naime, poskoče dva puta lijevom nogom polulijevo naprijed.

Narodna drama

36

VI. Šesti kolap

U šestoj figuri udarci su slični kao u prvoj, a ples se izvodi na istu melodiju. Razlika je u tome što se pleše u dva koncentrična kruga. Crni su u unutarnjem, a bijeli u vanjskom. Reversun je tako-đer drugačiji jer se svaki tuče samo s jednim, a ne s dvojicom. Partneri mijenjaju mjesta plešući, odnosno mačujući se jednom iz unutarnjeg, a drugi put iz vanjskog kruga. Ta je figura posljednji pokušaj crnih da se oslobode iz obruča što su ga načinili bijeli. Prijelaz je isti kao kod četvrte figu-re, naime, daje se reversun desnom plesaču i prelazi se novome. Figura se sastoji od 25 tročetvr-tinskih taktova. U svakom se taktu izvodi isto, osim svakog petog, kada se prelazi novom plesaču. Na prvu četvrtinku crni bode desnim mačem prema bijelom, a bijeli udara lijevim odozgo po nje-govu maču. Na drugu četvrtinku bijeli daje u skoku udarac desnim mačem, koji crni, također u skoku, obrani lijevim mačem. Tim skokom partneri mijenjaju pozicije, te se okreću za 180° u smje-ru hoda kazaljke na satu. Na treću četvrtinku načine korak natrag i desnim mačevima načine re-versun. U petom taktu prva je četvrtinka jednaka kao kod svih prethodnih taktova. Na drugu če-tvrtinku daju reversun sljedećem plesaču protivniku, a na treću četvrtinku ponovno se udare des-nim mačevima sa starim protivnikom, ali bijeli istovremeno poskoče polulijevo naprijed i postave se pred svog lijevog susjeda s kojim će opet to isto ponoviti u idućih pet taktova. Nakon petog po-navljanja, gdje pri kraju crni viknu: paf, slijedi zauzimanje borbenog položaja, a zatim svega osam dvočetvrtinskih taktova marša uz glazbu i potom posljednja figura. Ples se sastoji od 25 tročetvrtinskih taktova, a iza svakih pet, koji se ponavljaju, slijedi jednočetvr-tinski međutakt. U prvom taktu na prvu četvrtinku crni udare desnom nogom naprijed o pod, ali skoče na lijevu. Bijeli učine isto suprotnim nogama. Na drugu četvrtinku crni koraknu naprijed desnom nogom i odbiju se u zrak, okrećući se za 180° u smjeru hoda kazaljke na satu. Bijeli učine to isto lijevom nogom. Na treću četvrtinku crni koraknu lijevom, a bijeli desnom nogom natrag. Pri tome su noge crnih skvrčene. Drugi, treći i četvrti takt jednaki su prvome, a u prijelaznom petom taktu plesači izvode ovo: na prvu četvrtinku crni udare naprijed desnom nogom o pod. Bije-li udare naprijed lijevom nogom o pod i njome zatim koraknu naprijed. Na drugu četvrtinku crni skvrčenom desnom nogom zakoraknu u desnu stranu. Bijeli zakoraknu desnom nogom u desnu stranu i okrenu se na njoj za 90° u smjeru obrnutom od hoda kazaljke na satu. Na treću četvrtin-ku crni zakoraknu skvrčenom lijevom nogom u lijevu stranu. Bijeli poskoče dva puta lijevom no-gom polulijevo naprijed. U međutaktu crni zakorače desnom polulijevo naprijed, a zatim stanu u mjestu na lijevu nogu uz mali poklek. Bijeli koraknu desnom nogom naprijed, a lijevu podignu naprijed u zrak.

Narodna drama

37

VII. Sedmi kolap

U sedmoj figuri bijeli ne plešu, već samo hodaju i mačuju. Pri tome se krug crnih, koji su unutra, sve više sužava, a tako i krug bijelih oko njih. Udarci su potpuno jednaki kao u prvom dijelu četvr-te figure. Stoga ih nećemo posebno opisivati. Ples se sastoji od 28 četveročetvrtinskih taktova. U posljednjem taktu na povik paf crni padaju, a bijeli ostaju s desnim uzdignutim mačevima nad njima, dok su lijevi upereni u protivnike. Crna je vojska odbacila mačeve. Oni su pali. Samo kralj ostaje na koljenima. Bula trčeći dolazi do svog zaručnika, koji joj skida lance.

OSMAN

Izgubio si, izgubio, Arapine, sve tvo' dike, a sad si se podložio bit mi sužanj po sve vike.

MORO

Ovo oružje moje bojno, koje ruke mo'e priteže pridajem ti dobrovoljno s tvojom bulom, o viteže.

BULA

Draga dušo, srce moje, za kim mladost moja vene, primi za dar vire tvoje, primi za dar virnu mene.

Narodna drama

38

OSMAN

A ovi celov neka bude Mila utjeha za mo'e trude.

Poslije kratkog dijaloga kojim crni priznaju poraz, bijeli kralj potvrđuje poljupcem pobjedu. On poljubi bulu i odbacuje mačeve, crni je barjaktar također na koljenima, a barjak na podu. Bijeli zastavnik maše zastavom, a glazba svira posljednje taktove finala. Sve to traje do posljednjeg dija-loga. Nakon svega crni se i bijeli dižu i izlaze s pozornice. Naprijed stupaju zastavnici i bubnjari, za njima kraljevi i bula uz bijelog kralja, a za njima u dvoredima i parovima crni i bijeli vojnici.

Narodna drama

39

Moreška - napomena Bez sumnje, jedna od najupečatljivijih i najpoznatijih folklornih predstava kod nas je mo-reška. Danas se izvodi samo u gradu Korčuli, premda je u prošlosti izvođena i u drugim mjestima priobalja. Temelji se na staroj azijsko-europskoj tradiciji plesa s mačevima ili drugim oružjem, koji se spominju još od antičkih vremena. Sama moreška potječe iz Španjolske (morisque): prva izvedba spominje se 1150. u Leridi za vrijeme zaruka Ramo-na Berengera de Barcelone i aragonske kraljice Pétronille, u spomen na istjerivanje Mau-ra iz Aragona. U naše krajeve stiže u 16. stoljeću, najprije u Dubrovnik (spominje je Držić u Tireni, zatim Palmotić u Pavlimiru), a odatle na Korčulu. U najstarijoj zapisanoj moreški bore se Španjolci i Mauri, odnosno u starijim inačicama moreške mediteranskog kruga, pa i u nas, bore se kršćani i muslimani, dok se u suvremenoj korčulanskoj moreški (kao i kod nekih drugih naših moreški) bore Turci (Osmanlije) i Mori (Arapi). Korčulanska mo-reška je više puta promijenila tekst, a i glazbu. Stoga donosimo dva teksta: jedan je zapi-san najvjerojatnije u 18. stoljeću, a drugi je tekst suvremene izvedbe.

Moreska (zapis iz 18. stoljeća)

Tekst prema: Vinko Foretić: "Prilozi o moreški u dalmatinskim gradovima", Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, JAZU, Zagreb, knj. 42, JAZU, Zagreb, 1964, str. 178-180. Tekst je pronašao Vinko Foretić u Knjižnici male braće u Dubrovniku, na jednom s obje strane ispisanom listu papira. List nema nikakvih podataka, sadrži samo fragment, ali se po jeziku (ikavština i čakavština uz elemente štokavštine) može zaključiti da potječe iz Korčule, najvjerojatnije iz 18. stoljeća. Za razliku od suvremene moreške, ovdje su crni vojnici Tatari, a bijeli nisu imenovani, ali je očito riječ o kršćanima. Foretić ovako prepričava sadržaj: "... djevojčica kraljevskog koljena ima svog dragog, koji je otišao u rad, ali mu se zameo trag; ona ga traži, ali pri tome je zarobe Tatari. Ovako kao robinjica započinje ona svoj monolog. Tek je zarobljena i ima kod sebe nož te nije još obljubljena (oskvrnuta) od Tatarina, ali se toga boji, no pri-pravna je prije ubiti ga nožem nego mu dopustiti da je obljubi. Dok ona tako govori, ug-leda bijele vitezove. Odluči se njima obratiti te im progovara. Odgovara joj prvi bijeli vojnik, no drugi bijeli vojnik mu prigovara da s djevojčicom treba nježnije progovoriti te joj se on obraća. Dok oni tako govore, nastupaju crni vojnici. Prvi crni vojnik veli da je ta

Narodna drama

40

djevojčica robinjica njegova cara. Prepiru se vojnici bijeli i crni, i to najprije prvi crni voj-nik, potom bijeli vojnik, zatim drugi crni, na to skupa, odgovarajući mu, četiri bijela voj-nika izazivaju crne, a ovi prihvaćaju izazov, skupa s bijelima izgovaraju završne riječi." (V. Foretić, isto, str. 181.) Osim ovoga, postoje još tri sačuvana starija teksta moreške.

Moreška (suvremeni zapis)

Tekst prema: Ivan Ivančan: "Ples i plesni običaji vezani uz morešku", u: Moreška, korču-lanska viteška igra, Korčula, 1974, str. 99-115. Danas se moreška izvodi na dan zaštitnika grada sv. Todora, 29. srpnja, ali i u druge da-tume. Tekst osim dijaloga sadrži i detaljan opis izvedbe, te sfide i kolapa. U sfidi (izazov) crni kralj izaziva bijelog kralja (sudjeluju samo oni). U efektnim mačevalačkim figurama, kolapima, kojih ima ukupno sedam, sudjeluju dvije vojske zajedno sa kraljevima.

Narodna drama

41

PLES OD BOJA PRED DEBELIM KRALJEM

(Narodna igra u Žrnovu)

U Žrnovu na otoku Korčuli sastaje se kumpanija u prvu nedilju od poklada i idu put crkve. Ban-dira, tambrlin, mišnjica, tako uredno u dva reda kao vojska, a jedan kroza nje ide veselo sad tamo, sad ovamo, da bude urednije, a taj se zove kaporal. Kad se siče vol, kad dojdu iz crkve, petnaest se odabere što igraju moštru, ples od boja. Oni idu iz crkve u palac, a ostali na pijacu. KRALJ, SUCI, AVOKATI i LIJEČNICI sjedu na malu pijacu pred crkvom, a BRANITELJ KRALJEV ima nekoliko vojnika. Stanu na stranu pijace u dva reda, a svaki ima svoju sablju u korici.

(Oni koji imaju igrat moštru pojavu se na ulaz pijace.)

BRANITELJ KRALJEV

(kad ji opazi, ide kralju i pokloni se i reče)

O moj kralju, čašćen bio, Evo sam ti glas donio Neka vojska nepoznata, Evo nam se približava. Već te molim prije smućnje, Da zapričiš njima pute.

KRALJ

(se diže na noge i reče)

Brani, sinko, domovinu,

Narodna drama

42

Ne predaj se dušmaninu. Vidiš da je dan od boja, Čini dakle što te voja.

BRANITELJ

(mu se pokloni i ide k njegovim vojnicima i oštro reče)

Na oružje družbo ostala, Evo nam se rat pripravlja, Jer sam jednu riječ dobio, Kad sam s kraljem govorio. Dopust mi je poklonio, Da vojujem i boj bijem, Prama vojski koja ide. Zato svaki nek me slidi, Bojno oružje nek se vidi. (U taj čas svaki trgne sablju iz korica i drži je uspravno. Zatim ide kapetanu i srdito mu reče)

Kapetane od te vojske, Red ti nije doći ovde, Tvojom vojskom nepoznatom. Na zapovijed tu prestani, Jer pogledaj naokolo Oružanu vojsku moju, Sva je spravna za boj biti, Našeg kraja obraniti.

KAPETAN

(pogleda okolo i reče)

U naglosti ratne sprave, Strašno oružje prem nemilo, Vidim da me opkolilo. Nisam doša činit smutnje, Što zapričiš meni pute. Iz dalekih strana idem, Mnogo dana da putujem Doći ovde, što sad imam, Oružanim mojim delijam.

Narodna drama

43

More li mi biti izvor Poći kraju na dogovor.

BRANITELJ

Štovat ću ti veličanstva, Od koje si zemlje i carstva, I to žudim dobro znati, Ako ću ti poklon dati.

KAPETAN

Umiljeno sve ćeš znati, A ja ću ti sad kazati, Ja sam zemlje Austrije, Pokrajine Dalmacije, Od Korčule sve do isto, Postrana mi rodno misto.

BRANITELJ

(tada vidi da su prijatelji, okrene se njegovim vojnicima i reče)

Nema boja, nema smutnje, Bojno oružje nek se obuče.

KAPETAN

(tako isto se okreće njegovoj vojski i reče)

Vojsko moja putujuća, Umorena s duga puta, Zatvorite sad oružja. More li mi biti izvor, Poći kraju na dogovor, Branitelje, slušaj dobro.

Narodna drama

44

BRANITELJ

Kapetane, slušaj dobro Što ćeš znati, A ja ću ti sad kazati. Ne smijem ti dopustiti Da ti ideš pod oružjem Časnim krájem govoriti. Već oružje podaj meni, Pa ispuni želju tebi.

KAPETAN

Evo oružje moje bojno, Dajem ti ga dragovoljno. (Ide kralju, pokloni se i reče)

O moj krâje velečasni, Ja se sada klanjam vami. Svon gospodon previsokon, Koji sjedu spored s tobon. Dopušta li vaša voja, Da izveden ples od boja.

KRALJ

(se diže i reče)

Ja dopušćam dobrovoljno, Nek ti bude zadovoljno. Ali svak koj je ovde vjeran doša, Da bi zdravo kući poša.

KAPETAN

(se pokloni i odlazi branitelju i kaže oštro)

Koju si oblast ti imao, Ka si oružje meni digao? Ko je oblast dao tebi,

Narodna drama

45

Da zapričiš pute meni? Ako mi ga ne povratiš, Ti ćeš mene uznemirit!

BRANITELJ

Nije srdžbe bez potrebe, Kapetane, slušaj mene. Evo oružje tvoje bojno, Dajem ti ga dobrovoljno. I prijatelji pravi jesu, Na poklon ti pružan desnu.

KAPETAN

(se okreće svojon vojski i reče)

O vitezi moji slavni, Budite mi sad pripravni, S oštrim mačem u desnici, Jer sam bio na divanu, Govorio o megdanu Našim krájem prem dostojnim, Ovaki su u nas zakoni. Nek se svaki vjeran najde, U ples za vnon neka izajde. (Ide okolo pijace i stavi ji u jedan red. Kapetan iziđe preda nje i reče)

Svaki mene neka slidi, Bojno oružje nek se vidi.

(Svi zajednički izvadu mače. Nekoji pokupu korice od mača,

mišnjice počnu sviriti i kapetan počne igrati moštru, (bojni ples)...

Kad se doigra moštra, dovezu vola.)

Narodna drama

46

BARJAKTAR

(omiri sabjon po vratu vola u žbarama i reče)

Jedan, dva, tri, A četvrti vojvodi.

VOJVODA

(preko tega ide s mačem pred kralja, pokloni se i reče)

O moj kraju velečasni, Ja se sada klanjam vami, Dopušta li vaša vlada, Da se siče volu glava?

KRALJ

(odgovori onako kako mu se dopada. Dozvoli.)

VOJVODA

(tada ide i odsiječe volu glavu. Kad pane glava, svak se veseli i smije. Nastavi se ples, vol se dere i skuha se večera. Svak ide na večeru i tamo jedu i zbijaju šale dokle jih je voja.)

Narodna drama

47

Ples od boja pred debelim kraljem - napomena Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifačić Rožin, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 31-36. Kazivao Marin Šegedin, rođen 1899, Žrnovo na otoku Korčuli; zapisao Ivan Ivančan, 1959. Ples od boja, poznatiji je po nazivu kumpanija ili kumpanjija, a naziva se još moštra i sičenje vola. Osim u Žrnovu, kumpanija postoji još i u korčulanskim mjestima Blatu, Pupnatu, Čari, Smokvici i Veloj Luci. Kumpanije se u korčulanskim mjestima izvode o pokladama, ali i na druge datume, primjerice na datume svetaca zaštitnika sela, svjetovne blagdane i razne druge prigode. Imaju izniman značaj za lokalno stanovništvo. U Žrnovu postoji predaja da je običaj uveden kao spomen na gusarske napade na otok. "Ukratko: riječ je o muškom društvu koje organizira poseban ples s mačevima, društvu koje u pokladno vrijeme organizira prividnu vlast u selu (kraljevstvo, suđenje i sl.) i čitav običaj dopunjuje odsijecanjem glave volu i priređivanje gozbe za članove društva." (Ivan Ivančan: Narodni običaji korčulanskih kumpanija, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, 1967, str. 9). Žrnovska kumpanija vrlo je stara: sačuvan je statut iz 1620. godine. Izvodi se o poklada-ma u Žrnovu. Nakon Drugog svjetskog rata u Žrnovu se nije izvodila, a obnovljena je 1966. godine i izvodila se uz sičenje vola do 1976. godine. "Članovi kumpanije su mogli bit svi Žrnovci, koji su bili svršili pučku skulu, ali se u kumpaniju ni primalo pijančine, svadjivce i lupeže, ako bi ovih, kad bi bila kumpanija, bilo u mistu. Bilo bi se stalo nikoliko judih prije Nove godine i dogovorilo se da će učinit kumpaniju. K ovima bi bili dohodili i drugi, i upisivali se. Posli nego bi bila na Vodokrš-ća potvdjena kolenda, na prvemu sastanku skupa bili bi se dogovorili po koliko će se platiti za bit član kumpanije." (kazivač Marin Šegedin Jastog. u Ivan Ivančan, isto) "Digo bi bilo grubo pogledat u debelinu vrata volu, ali to vojvodu ni strašilo, jerbo je on na roge vola stavi pofidanoga čovika, koji bi u momentu kad on ima udrit mačon, zgod-no zavrnu volu s glavon, tako da bi prid mačon zglobovi lako popustili, otvorili. Jerbo ako vojvoda udre mačon vola više od dva puta to je sramota, a ako ga posiče od jednoga puta i malo potare, to je čast za cili skup i cilo Žrnovo." (isto) Običaj biranja kralja najstariji je podatak o dramskim narodnim igrama u Hrvatskoj: u Trogiru je takav običaj opisan u arhivskim materijalima još 1272. godine. Biranje kralja prakticiralo se u svim našim krajevima u kojima su vladali Mlečani (Šibenik, Kaštela, za-darski otoci Molat, Silba, Iž, Olib, zatim Krk i drugdje). Običaj odsijecanja glave volu ta-

Narodna drama

48

kođer je vrlo star, nekoć rasprostranjen, osim na Korčuli, diljem naše obale (npr. Krk, Split, Perast) a vjerojatno ima veze s drevnim žrtvenim svečanostima. Godine 1997. i 1999. obnovljena je kumpanjija u mjestu Pupnat na Korčuli, uz odsijecanje glave volu. Izvedba 1999. godine izazvala je skandal, te se nakon brojnih polemika i rea-kcija udruga za zaštitu životinja odsijecanje glave u Pupnatu više ne prakticira.

Narodna drama

49

KRIŽEVAČKI ŠTATUTI PREMA OSJEČKOM I ZAGREBAČKIM PISANIM IZDANJIMA

§ 1. Ne veseloga horvackoga bractva (pajdaštva) brez kupice vina. § 2. Veselo horvacko pajdaštvo pri kupici vina mora imeti svojega glavara: starešinu ili stoloravnatela, kojemu se vsi pri stolu pokorjavati moraju. § 3. Pajdaštvo pri kupici vina more biti troje fele: prvič more biti samo za sebe: drugič vu hiži pri stolu hiže gospodara (more biti muško, ali žensko): tretič more biti pri stolu be-nefaktora, zvun njegve hiže. § 4. Pajdaštvo, koje je samo za sebe, zbira si stoloravnatela glasuvanjem, a ono pri stolu hiže gospodara ili benefaktora, dobi stoloravnatela od ovoga. Ženska more si za te posel imenuvati zamenika (hižni japica), koji bu onda mesto nje zebral stoloravnatela, ali ov zamenik mora biti peršona, koja je vre (večkrat) bila pri stolu te ženske. § 5. Stoloravnatel se zbira, oli imenuje navodno ovak: pri obredu oli pri večerji po prvom jelu, a gde ne jela, tam se zbira, oli imenuje taki, kak je bractvo selo za stol i okrepilo se s kupicom vina. § 6. Na koga dojde red, da bude zebran ili imenuvan za stoloravnatela, on ima čast pri-miti (§ 19). Gdo bi se tomu brez vrednih razlogov suprotivil ima ga pajdaštvo prav pred-loženom stoloravnatelu prigovoriti. To se včini tak, da se prijavi "protest". Taj protest moraju pajdaši poslušati i ondač zebrati "protestni zbor" od tri peršone pri stolu, koji prigovore poslušaju i zreču osudu, da li predloženi pajdaš more ili nemre biti stoloravna-tel. Benefaktor, oli hiže gospodar, mora taki, kak bractvo sedne za stol, ono lepo i cifrasto pozdraviti. § 7. Stoloravnatel more biti pri stolu hiže gospodara samo takva peršona koja je vre pri njem pila dobrodošlicu (bilikum). Gde ne takve peršone, mora onda pervo piti bilikum (jedini kazuš gdje se predi reda pije bilikum). § 8. Stoloravnatel more najpredi zreči, da li čast prima, a ondač more si, če je bractvo ve-liko (pri več stolov), imenuvati podstoloravnatela, koji ne mora predi toga piti bilikum: onda mora imenuvati fiškuša, ali več njih, če je pajdaštvo veliko. § 9. Fiškuša mora poterditi hiže gospodar, alias benefaktor oliti bractvo s kupicom vina i popevkom. § 10. Je li koja peršona moguča za dobiti čast stoloravnatela, vidi se najpredi iz knjige dobrodošlice, koja se mora vu vsakoji horvacki hiži voditi. § 11. Stoloravnatel mora stolom lepo i fino ravnati, zdravice govoriti i kak bole more paj-daštvo zabavlati. Fiškuš pak mora paziti, da se zdravice buju obredavale, da kupice buju pune i prazne po regulah i da bu vina navek na stolu. Za podvorbu pri stolu imenuje sto-loravnatel fletnoga peharnika, koji mora biti fiškušu vu vsem pokoren.

Narodna drama

50

§ 12. Kak stoloravnatel tak i fiškuš moraju se s lepom rečjum zafaliti za primljenu čast i to s punum kupicom suhoga vina. § 13. Vsaka prvikrat v horvackoj hiži pri stolu hiže gospodara nahajajuča se peršona mo-ra piti dobrodošlicu (bilikum). Red i stara šega je, da se to pije pri obedu ili pri večerji pri kiselom zelju, a po prvoj zdravici. Dobrodošlicu daje hiže gospodar uz govor i predava-nje znamenja pravic, koje su s tum dobrodošlicum svezane. Nude se ključi hiže i pivnice, koje mora pozdravljeni bar doteknuti. Dobrodošlicu pije, da ju ne dene z ruke, ar če ju dene z ruke mora mu se opet do vrha natočiti. Veličina dobrodošlice je po voli hiže gos-podara i po jakosti pozdravlenoga. § 14. Za dobrodošlicu pije se suho vino. Pod suhim vinom misli se brez ikoje kaplice vo-de. § 15. Ak je peršona takva, da suho vino podnašati ne bi mogla, oli če je dobrodošlica pre-več velika za tu peršonu, onda po zagovoru jednoga samo kotriga, koji spada k lepomu spolu, oli ako dva pajdaša kotrigi posvjedoče, da je to na vinu slaba peršona, mora stolo-ravnatel predložiti, da hiže gospodar dopusti, da se jedna trejtina vode primeša, oli da se menjše mere dobrodošlica ponudi. § 16. Ako piju tri, oli več njih dobrodošlicu, pri istom stolu i vu istom pajdaštvu, mora takaj hiže gospodar s kupicom vina to poterditi (hiže gospa ne mora). Ta poterda zove se "aldomaš". Ak ih je menje od treh, koji piju bilikum, onda hiže gospodar more, ali ne mo-ra poterditi. Vu tom kazušu, gda hiže gospodar pije poterdu, moraju ga stoloravnatel i fiškuš pratiti (z njim piti). § 17. Dobrodošlica daje onomu, koji ju je zpil, pravicu dojti vu hižu gospodara, oli gospe v sako vreme i biti tam stoloravnatel. § 18. Gde nema hiže gospodara, more gospa ponuditi dobrodošlicu, ali dati punomoč (plenipotenciju) stoloravnatelu, da dobrodošlicu ponudi. V obodveh oveh kazuših pije stoloravnatel poterdu dobrodošlice: "aldomaš", a k tomu se moreju priklučiti i drugi paj-daši. § 19. Stoloravnatel kak i fiškuš moreju ponujenu im čast odvernuti samo z vrednih raz-logov (promuklost, beteg i dr.). Ove razloge ima hižni gospodar ili benefaktor dobro is-pitati i ondač drugoga imenuvati. Tam gde je pajdaštvo samo za sebe, ono ispita razloge odvernuča, pa ak jih potrdi, ondač se drugi zbira. Drugač se dela kak veli § 6. § 20. Perva zdravica ide titulušu, pajdaštvu, oli se prepušča previdnosti stoloravnatela, komu bu pervu rekel. Preporuča se dobrim Horvatom, da pervu zdravicu nazdraviju horvackoj domovini. Zdravica mora takaj zapasti vsakoga pri stolu. § 21. Vsakomu muškomu mora se prideliti pajdašica iz bractva pri stolu. Ako oveh ni dosti, jemlju se poznate. Ak pak je pri stolu več ženskeh neg muškeh, more jeden brat dobiti po dve pajdašice, oli več pajdašic. § 22. Za "Bog živi" se pije "Ad libitum". To znači, da se ima piti po voli. § 23. Za zafalnicu pije se puna kupica suhoga vina. Zafalnicu pije muški sam. Ženska ak je nazdravlena s nekim, ki ne v pajdaštvu pri stolu, more zafalnicu predati jednomu bra-cu pri stolu, koji se z nejine kupice zafaluje. § 24. Zafalnica nemre se predi zpiti, neg su vse kupice muških bratov tak prazne, da v kupici ni jene kaplice ne. § 25. Na zagovor hiže gospe, oli koje sestrice pajdaštva, more se dopustiti zafalujučemu, da mu se vino zmeša z vodom.

Narodna drama

51

§ 26. Pri zafalnici preporuča se pratiti pijučega. Stoloravnatel mora to delati za dokaz zmožnosti svoje. § 27. Vsaka trejta zdravica ide stoloravnatela. Nazdraviti mu more gdo hoče, ali mora piti "štemplin". Mora najmre sam reči: "Ja pijem štemplin". Onda mora stoloravnatel čkometi, kaj ti mora znati, da ta njega ide. § 28. Gdo hoče kaj povedati (zdravicu), mora prositi stoloravnatela za još govoriti. Ovo-mu se mora brez zatezanja dati, drugač mora fiškuš stoloravnatela štrofati. Štrof mora potrditi hiže gospodar, alijas benefaktor, oli celo pajdaštvo, kad je samo za sebe. § 29. Stoloravnatel nesme pozabiti na fiškuša. Mora mu nazdraviti navek, pokehdob je sam nazdravljen bil i zafalnicu zpil. § 30. Gdo počne zdravicu govoriti, a ne prosi stoloravnatela za reč, pa makar je fiškuš, oli hiže gospodar, pije za štrof i štemplin punu kupicu. § 31. V potreboče more vsaki brat od stola oditi, ali mora dozvolu sprositi i nazaj se po-vernuti. Vujti pak ne sme ar takvoga čeka štrof, da zgubi pravice, koje je dobil z dobro-došlicom. § 32. Pri vsih zdravicah mora biti posluh. Gdo proti tomu dela pak klafra, oli halabuči, pije štrof kupicu vina. § 33. Ako bi vu bractvu ki bantuval, oli se drugač nevredno plemenitoga bractva pona-šal, onda se zbira vunbacitel, ki takvoga kotriga mora spametiti, a vu najhujšem z brac-tva vun hititi. Imenuvani vunbacitel mora piti "kuraž" kupicu vina. Kad svoj posel zver-ši, mora zpiti "okrepu" i čast položiti. Vunbacitela more i stoloravnatel mam pri početku svoje vlasti s fiškušima imenuvati. Tak imenuvani vunbacitel dobi znak okol ruke i mora prisegu položiti, da bu službu v redu vršil. § 34. Vu pajdaštvu nesme se prepustiti zdravica krasnomu spolu, slogi, lubavi i prijatel-stvu. § 35. Zdravice moraju biti takve, da se ne zbantuje nikoji brat. § 36. Zdravica domovini mora se piti s karikum "vandrček", a i drugi vu § 34. moreju se tak piti. Zdravicu domovini more s dozvolom stoloravnatela zgovoriti vsaki brat, koji je dober v govorenju. Kad je vre jeno vreme govoril, prepusti govorenje desno sedečemu i tak ide naokol stola, dok nazaj do njega dojde, a onda ju mora opet prijeti i govoranciju zvršiti. Vse to z lepemi rečmi, kak se šika za domorodce. § 37. Kad se vse zdravice obredaju, mora stoloravnatel položiti čast v ruke hiže gospoda-ra, alias benefaktora, oliti bractva kad je ono samo za sebe, z lepem govorom i kupicom suhoga vina. Vsi brati moraju ga pratiti tak, da se nigda v kupice ne vidi ni kapla vina. Na to navesti stoloravnatel "republiku". § 38. Republika more i dalje po voli vesela biti, ali mora vendar mir i red vladati. § 39. Popevati se sme po voli, imenito pak pri vandrčeku. Tam gde je imenuvan po stolo-ravnatelu popevač, ima samo on prav popevku predvoditi i to onakvu kakvu zbere z oberfiškušom. § 40. Pajdaštvo se more po voli raziti, pokehdob im je dosti.

Narodna drama

52

Križevački štatuti - napomena Tekst prema: Križevački štatuti, Turistički savez općine Križevci 1973, str. 61-65. Križevački štatuti najpoznatije su hrvatske vinske regule. Premda najstariji sačuvani zapis potječe iz 18. stoljeća (Mikloušićev stoljetni kalendar), regule su vjerojatno starije. Iz 18. stoljeća je i zagrebačko izdanje štatuta na 12 stranica, naslovljeno "Spelancija Kryzsove-ckih štatutov". U 19. stoljeću Narodna tiskara u Ljubljani tiska novo izdanje "Križevačkih štatuta, a 1910. izlazi u Osijeku knjižica pod nazivom: "Mathiascha Gubeza odperty lysz-ty aliti Kryzsovecky statuti". Sva ta izdanja razlikuju se po broju paragrafa i mjesnim pri-lagodbama. Regule su se primjenjivale u najrazličitijim društvenim prigodama, kod raznih veselica različitih "pajdašija", u kućama plemića i građana. Osim Križevačkih štatuta, poznate su i druge hrvatske vinske regule: Koprivničke regule, Varaždinski fureš, Krapinski vandr-ček, Turopoljski štatuti, Zagrebačka puntarija, Ivanečka smešancija i Svetojanska lumpa-rija. Tekst kojega donosimo skraćena je varijanta Križevačkih štatuta, prema zagrebačkom i osječkom izdanju. Postoji i duža varijanta zabilježena u Križevcima, također objavljena u knjizi Križevački statuti. Dostupna je i na Internetu, na adresi:

http://www.krizevci.net/statuti/

Narodna drama

53

KRALJICE Kraljice idu svaki sokak u posebnoj družbi. Opremljaju se ovako: Obuku svoje najlipše ruvo, samo što nijedna nije u skutima nego u svilenoj suknji. To je tobož znak gospodstva. Oplećci i marame su jim zlatom vezene. Za pletenicom nemaju cvita. Pod vrat ne ovise ni jednog dukata. Na glavi nose šešir. Svaka ga divojka posudi od svog momka ili brata, zatakne čapljino perje za šešir, a ne kiti šešir ni pravim ni kupovnim cvićem nego ga obloži dukatima i svojim i tuđim novcem. Svaka divojka pod šeširom jest kralj, a u pismi se čuje i kraljica, ali se ni po odilu ni po službi u Otoku ne razaznaje kralj od kraljice. Otočani vele svima kraljevi ili kraljice. Svaki kralj mo-ra imati sablju. Na ovu povežu svilene pantlike, da se vijore. Kraljeva bude po deset u družbi, a osim nji bude po tri divojke obučene u bilo ruvo: Bile košulje i rukave zlatom vezene, marame su oko vrata bile zlatom vezene, a glava je zavi-jena bilim zavojem. Priko toga zavoja prikriju se te divojke turskim burundžukom. To je tanka koprena bile, tek malo žućkaste farbe, a obrubita je zlatnom čipkom, posve je slič-na kopreni koju u gospodski svatova mlada na glavi nosi. To prebace preko glave tako, da joj zlatna čipka obrubljuje lice, a krajevi koprene spuštaju se priko prsa i leđa. Još za-kiti glavu sa strana priko burundžuka čapljinim perjem. Tako nakitita divojka zove se orubljica. Orubljice su najviše po tri u družbi. Još budu po četiri divojke u tom društvu obučene u najlipše ruvo, ali niti imaju šešira na glavi, niti su zavijene ko orubljice, nego su pod svojom pletenicom, a obično su okitite kupovnim cvićem. To se zove družba kraljevska. S kraljicama ide i gajdaš. Kad pojdu kraljevi selom, idu sve dva po dva, najprije kraljevi, onda orubljice sve ujedno, a za njima družba opet udvoje. One se skupe u kući gdi jim se večera spremlja. Iz te avlije izlaze pivajući:

Oj, goro jelova! Leljo! Travo tratorova! Leljo! Razvijaj listove, Leljo! Pokrivaj tragove, Leljo! Nek se ne zna traga, Leljo! Kud kraljevi šeću, Leljo! Šeću i okreću! Leljo!

Kad dojdu u avliju, pivaju pisme. Kad svrše, počinje njiova igra. Svaki kralj stane spram svoga para, a

Narodna drama

54

Orubljice pivaju:

Ajd, pošeći, kralju! Ajd, pošeći, kralju, Leljo!

Dok se to piva, kralj prema svom paru šeće i promine mista, pa se opet vrnu istim putem na svoje pravo misto. Orubljice pivaju:

Okreni se, kralju, Leljo! A kraljevi se svaki na svom mistu uokolo okrene. Orubljice, dalje se piva:

Udri sabljom, kralju, Leljo! A kraljevi, kako stoje u redu, sve dva po dva bližnja udare sabljom u sablju. Orubljice kad zapivaju:

Krsti sablje, kralju, Leljo! onda kraljevi, koji su jedan spram drugoga, prikrste sablje, a orubljice pivaju:

Promiči se, kralju! Leljo! Pa kraljevi ispod sabalja prolaze i odma opet sablje krste, dok svi ne projdu. Orubljice kad jim pivaju:

Ajd, prošeći, kralju! Leljo! onda kraljevi prolaze izmeđ parova jedan za drugim i opet stanu jedan spram drugoga dok svi ne projdu. Orubljice zatim:

Poklonte se, kralju! Leljo!

Narodna drama

55

A kraljevi pridu svaki svom kralju spram sebe i poklone se. Onda orubljice naređuju:

Ajd u kolo, kralju! Leljo! Ajd poigraj, kralju! Leljo!

I kako se kraljevi vataju u kolo, tako orubljice već na glas gajdašev pojdu pivati poskočice, a dva-triput se samo okrenu pa idu dalje. Primiv darove izlaze kraljevi iz avlije pivajući:

Lipa vama fala! Leljo! Darovaste kralja! Leljo! Kralja i kraljicu! Leljo! Svitlu orubljicu! Leljo!

Ako se sastanu dvi čete kraljeva, pivaju jedni drugima:

U vašega kralja! Leljo! Sablja od vatralja! Leljo! Suknja od pargara! Leljo!

Kad obredaju selo pa se vraćaju kući, pivaju došav u svoj sokak:

Oj, kraljeva majko, Leljo! Izidi pred kralja! Leljo! Kralj se umorio, Leljo! Perje polomio, Leljo! Vazdan igrajući, Leljo! Sabljom zveckajući, Leljo!

Narodna drama

56

Kraljice - napomena Tekst prema: Josip Lovrentić i Bartol Jurić: "Otok: narodni život i običaji", Zbornik za na-rodni život i običaje južnih Slavena, JAZU, Zagreb 1897, knj. II, str. 410. "Običaj zvan kraljice, kraljevi ili ljelje vezan je uz Duhove, uglavnom u sjeveroistočnom dijelu Hrvatske, u slavonskoj Podravini te kod Bunjevaca i Šokaca u Vojvodini. M. Ga-vazzi povezuje Duhove (pa tako i kraljice) s pretkršćanskim praznikom koji se kao dies rosae ili rosalia slavio u isto vrijeme, a zapaža i sličnost kraljica sa srodnim običajima sje-vernih Slavena, Srba, Bugara i Rumunja. Iako kraljice izvode djevojke, a srodni su običaji kod susjednih naroda većinom muški, lako je uočiti neke "Muškaračke" osobine i kod kraljica - među ulogama tu su muške uloge kralja, djevera i barjaktara (igraju ih djevojke), ponegdje se čitav običaj naziva kraljevi, djevojke nose muške šešire i izvode ples ili "kore-ografsku igru" sa sabljama. Vidi: M. Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih običaja, Zag-reb, 1988." (I. Lozica: Folklorno kazalište (zapisi i tekstovi), Stoljeća hrvatske književnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1996, str. 381)

Narodna drama

57

ADAM I EVA Božićna prigodnica narodna u Požegi, 1900.

ANĐEO

Na božićni ovaj dan od Boga sam ja poslan po Isusu u porodu da navijestim narodu ve-liko veselje, svim dušam na spasenje. Dopustite riječi od Eve i Adama pripovijedat vama. Dopustite samo da dovedem amo društvo koje imam da š njim veselo zapjevam:

Vjerujem u Boga, oca svemožnoga, koji stvori nebo, zemlju, i svakoga.

BOG

Ja sam onaj koji sam kada je bilo ništ, iz ništa svijet i sve stvorio: nebo, zemlju, sunce, mjesec, zvijezde, nakiti' bašču, usadi' punu radosti u kojoj bijaše bez svake tuge i žalosti, tada bi mi se vrlo omililo da stvorim čovjeka. I stvorim, evo, njega sa svojom slikom, i nadahnu' od postanja duhovnom prilikom.

ADAM

Bože, nisam vrijedan toga koliko ljubav tvoja učini premnoga, da ti mene stvori za prvo-ga čovjeka da budem tvoj, a razlozima prilika.

BOG

Adame, od svakoga stabla smiješ jesti, samo od ova dva stabla znanja, dobra i zla jesti je grehota, jer u koje vrijeme, kad budeš jeo, upoznat ćeš zlo i izgubit ćeš milosti moje!

Narodna drama

58

ADAM

O, Bože, nisam vrijedan toga, koliko mogućnost tvoja učini premnoga, da ti mene stvori za prvoga gospodara raja.

BOG

Adame, ja te vidim za dobra čuvara, da mi čuvaš ovo malo dara, zato ti dade pomoćnicu da s njom čuvaš, Evu drugaricu.

ANĐEO

Nut na ove riječi Adam u slatki san pane. Kad iz slatkog sna ustane, pod stablom opazi Evu drugaricu, svoga rebra stvorenu čuvaricu.

VRAG

Evo, Evo, nemoj Bogu vjerovati da ćeš od ovoga stabla umrijeti. Već ćeš biti lijepa, dična, i Bogu slična.

EVA

Po tvojim riječima, ako je tako da ću dobro i zlo upoznati, ustrći ću, zagristi ću. Na, Ada-me, i tebi. Zagrizi, lijepa je, slatka, poslušaj sad mene!

ADAM

Daj amo, i ja ću je kušati da ti odara ne kvarim.

EVA

Što je to, Adame, stid me savlada od velike sramote i jada. Daj smokvino lišće da pokri-jem stid, pa bježi sa mnom u grm.

Narodna drama

59

BOG

Adame, Adame, izađi preda me!

ADAM

Ne mogu, Gospodine! Gol sam, bos sam! Stid me moje oči odići.

BOG

A tko te je nagovorio da si gol i bos postao?

ADAM

Nitko drugi nego Eva i onaj grijeh kojega sam učinio kod tvoje svete zapovijedi koju ni-sam izvršio!

ANĐEO

Evo, Evo, nesretna ti u nesretno vrijeme kad upozna grijeha breme! Zar ti je bilo teško ne jesti voće, već upasti u tolike zloće?

BOG

Evo, zašto si lagala, da si muža u taj grijeh zavela?

EVA

O, Bože, nisam sama bila, kad sam tebe Boga uvrijedila! Nego vrag pakleni, u slici zmije, pristupi meni da sagriješim i Adama si u to oborim!

BOG

A ti, zmijo paklena, što si učinila taka grijeha golema, da si najprije Evu zavela, a Eva Adama u to obori.

Narodna drama

60

VRAG

Što me zmijom krive, kad uzroka nije, jer po zapovijedi božjoj pa priznaju i sami da im je voće zabranjeno bilo jesti.

BOG

A kome sam ja milosti uskratio sa dva stabla znanja, dobra i zla jesti je grehota.

VRAG

Bog zabranjuje voće zbog velike svoje zloće.

BOG

Ti od moga lica odbačena! Po zemlji plazi, nek te djeca gaze. Kaku si mučinu zavela me-đu Evu i Adama, tako prava bila, pod nogom žene zgazita bila!

VRAG

I ja sam u paklenim knjigama našao da sam se i ja negda-negda prevario, a sada odla-zim. Jao, jao, jao!

ANĐEO

Slavni Bože, kaku ćeš pokoru dati Evi i Adamu da operu svoje suze u moru.

BOG

Ti, Adame, u trudu i znoju obrađivat ćeš zemlju svoju! A ti, Evo, pako, bolujući rađat ćeš djecu i podložna ćeš biti svomu mužu dokle god se u prah ne pretvorite od kojeg ste i postali i k meni se ne povratite.

ANĐEO

Nadvor iziđite. Niste zavrijedili toga! Uvrijedili ste premiloga Boga!

Narodna drama

61

ADAM I EVA

O, Bože, gledeći ljepotu tvoju nećemo nigda uvrijediti dobrotu tvoju! I mi se tebi klanja-mo i tebe kano Boga štujemo.

ANĐEO

Čestitam vam Božić i božićno narođenje! Neka vas Bog blagoslovi i blažena djevica Mari-ja poslije smrti u raju blaženstva da.

VRAG

I ja ću vam čestitati, al mi morate darivati što god koji može više! Da vam raboš vrag ne piše: pol praseta, čuturu šerbeta, i medene rakije, da se i gospodin vrag napije! Rogove mi opletite kobasicama, a u torbu 5 talira, inače vam ne dam mira.

PJESMA

Bog vam dao blagodat, I nas ovde darovat! Zahvalimo Bogu i ovome daru, U kom milost imasmo, Adam - Evu pjevasmo.

Narodna drama

62

Adam i Eva - napomena Tekst prema: Ivo T. Franjić: "Dvije prigodnice iz Sl. Požege", Vjesnik etnografskog muzeja u Zagrebu, 1937, str. 220-225. Igralo se u Požegi 1900. godine. Adam i Eva se igraju i danas po mnogim mjestima Slavonije i drugdje (Voćin, Gundinci i dr.). "Svojim tekstom te igre podsjećaju na srednjovjekovne predloške, pa i na čuvenu Jeu d'Adam iz dvanaestog stoljeća, ali je vjerojatnije da je tu riječ o kasnijim, baroknim utjeca-jima isusovačke kazališne prakse, kakvih ima u mnogim europskim zemljama. Prvi po-znati zapis (nepotpun) Adama i Eve tiskao je Luka Ilić Oriovčanin (Narodni slavonski običa-ji, Zagreb 1846, str. 110-114)" (I. Lozica: Folklorno kazalište (zapisi i tekstovi), Stoljeća hr-vatske književnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1996, str. 385)

Narodna drama

63

HAJDUKA Jedan igrač obuče na se vrlo poderane haljine, a oko glave zamota kakvu staru izdrpanu šalinu. Na prsi priveže nekolike konjske stare ploče i to su mu odlikovanja za junaštva što je počinio. Za pas metne dvoje drvljadi kao dvije male puške, među njih zadjene ma-šu mjesto jatagana i uzjaše na štap, te, pošto se je malo nagario po licu, uleti u sobu kao pomaman. Razigra konja po sobi, a mašom maše na sve strane, kao da bi sve posjeko. - Javaš gazijo za carev ljeb, polomi svu raju! - mole mu se svi prisutni. - Ko je ovdje glavar od sela? - pita on pošto je ustavio konja nasred sobe. - Ja sam, efendum! - javi se jedan izvrh sobe koji je već unaprijed određen za toga. - Ti si biva glavar i u tebi sve selo drži glavu? - Tako je, efendum, sve selo u meni, a ja ću u tebi. - Ima li hajduka u tvom selu? - pita gazija ljutito. - Nema, efendum, nego je sve prava raja. - Znaš li ti, more, ko sam ja? - pita on pošto je doćerao na konju pred glavara. - Znam vala, gazija eto, kakav nije prije dolazio u ovo selo. - Gazija, da no gazija: Idem te tevtišim zemlju i smičem hajduke. - Otur, efendum, da zapalimo po lulu duhana kad si ti taj čovjek - veli glavar i namiguje na jedno momče, te u gazije prihvata konja i voda ga po sobi, a on sjeda uz glavara, ali plašivo gleda na sve strane jer se boji hajduka. - Otur vala, ko u svojoj kući, hajducima nema nigdje ni traga - slobodi ga glavar. - Ne bojim se, vala, da ih je pet stotina, i dok bi reko šta bi, ja bi ih isjeko ko repe - fali se gazija i zadijeva mašu za pas, a sve se plašivo okreće. - Kako se kaže u vas čovjek koji je ovako kao ja? - pita on glavara. - Kaže se govnen. - E vidiš, kako sam govnen ja, brat mi je Duran još govneniji. Međutim u kući su uzeli vratilo sa stana, obukli ga kao čovjeka i zavili mu turban oko glave, te dok gazija razgovara sa seoskijem glavarima, malo se oškrinu vrata od sobe i pomoli se vratilo na vrata. Gazija, kako i onako pazi i gleda na sve strane, odmah opazi to i uplašeno skoči na noge. - Konja mi, konja mi! Hajduci! - viče on i uzme svoj štap, uzjaše na njega i učini juriš na vrata. Vratilo uzmakne, a vrata se zatvore, ali on mlati mašom po zatvorenim vratima i viče: "Stani more da se ogledamo! Na megdan, kopilane!" Onda se okrene pa opet juri po sobi iz ćošeta u ćoše, kao da goni nekoga. Pošto je obletio po sobi, dođe pred glavara i ljutito viče na njega: - Ti murtate jedan! držiš u selu hajduke i kriješ ih!

Narodna drama

64

- Aman gazijo, za carev ljeb! U mom selu nema hajduka, nego se tebi priviđelo i, bigairi ak, rasplaši mi ovo raje. - Nijesam vala raji ni mukajet - malo mekše veli gazija - nego udariše hajduci, a ja doče-kah handžarom, te mu glavu odsjekoh i on uteče bez glave, pa drugoga opet kuburom kres, obje mu noge prebih a i glavu mu šćah posjeć, ali uteče. Ostale mi at nogama poga-zi. - Aj! - čudi se glavar i nudi ga da sjedne te on sjede pošto mu ono momče opet prihvati konja. - Mašalah! baš si junak - fale ga prisutni, a njemu to milo, pa opet priča kako je hajduke gonio, sjekao im glave i puškama bio, pa utekli. Dok je on to pričao, vrata su se otvorila i jedan je igrač unio obučeno vratilo i polako ga primiče gaziji. Ovaj to sad spazi, uplašeno skoči na noge, uzjaše na konja: - Hajduci! Hajduci! Pogiboh! - poviče on i htio bi pobjeći ali ne smije na vrata jer je tamo vratilo pa bježi na drugi kraj, a vratilo za njim kreće jedan igrač. Najposlije se nekako nes-pretno okrene i sukobi se s vratilom prsi u prsi. Onaj što je gonio vratilo izmakne se, a ga-zija se uhvati s njime, tj. sa vratilom, po prsi junačke, te omahiva tamo i ovamo, kao da se rve s najjačim čovjekom. Prisutni ga sokole da se ne da, jer ako ga hajduk obori, da će izgubit glavu, a to misli i on pa napregnuo svu snagu da obori hajduka. U tome rvanju često puta gazija obori vratilo na sebe, pa se onda trza dok se iskoprca ispod njega, te se ustane zajedno sa vratilom i opet nastavi rvanje. Pošto su se tako nekoliko puta obarali i preturali jedan preko drugoga, najposlije gazija obori hajduka i kao činom odsiječe mu glavu. - Aferim gazijo! - hvale ga svi. - Baš si junak od junaka! - Tako, hajdučko koljeno! Ama što me bijaše stegao rukama, sve su mi kosti pucale, ali platio je sve sad - veli gazija i izdiže turban i kapu sa vratila, ali se sad najedanput sneve-seli. Zagleda bolje u to i onda ispusti to na tle, a poče se tući šakama u prsi: - Kuku meni, brate! - zakuka gazija u sav glas i počne plakati. - Šta je? Šta je? - pitaju prisutni i kupe se oko njega. - Moj brat Duran! Ovo je on, eto mu puste glave - kuka gazija. - A i čudim se, kakav bi to junak bio da sam se s njim onoliko dugo nosio. Prisutni ga tješe i sažaljuju, ali on jednako kuka i plače, a najposlije počne naglas tužiti:

Kuku Đuro, brate mili! Kuku kućo iskopana! Kuku ruke odsječene! Kuku krila salomljena! Ko ć' hajdučke glave sjeći, buljubašo! I bedeme s njima kitit, kito moja! Lele bratu! Le le-e-e-e!

- E jes rana za onakijem junakom! - viču prisutni - Ama nije fajde.

Narodna drama

65

- Jes, brate, rana bez prebola! Onakog junaka ne osta u svu zemlju, kuku meni za njim! Ovi ga tješe na sve načine te se nekako malo utješi. - Skini to pusto odijelo, pa ponesi pustoj kući, nek se jadna majka s njim razgovori - reče mu netko od prisutnih. - A neću ga pusta nosit, da mi srce za bratom puca, nego ću ga među ove junake podije-lit, neka ga oni nose - veli gazija i sad se prisutni javljaju šta će koji uzeti. Neki uzme do-lamu, neki šarvale, neki šal (turban), neki traboloz (pojas) itd. Dok su se ovi prepirali oko odijela, vratilo je iznešeno iz sobe. - E braćo, pošto uzeste pustolovinu sa pokojnoga mi brata Durana, dajte da vidim je li barem sa junaka došlo na junake - reče gazija. - Evo aršina da mjerimo kako je kome što pristalo! - javi se jedan i donese podebelu sovu, te sad liježe jedan po jedan, a dvojica ga mjere, tj. preturaju ga. Pri tome se čuju razne pošalice, kao npr. gazija gleda dotičnoga ispod ruke i viče: "E, koliko je moj brat bio gov-nen u toj dolami, a ti si još govneniji!", "Čisti si sad moj pokojni Duran, tebe sunce grija-lo!" itd. Kad je izmjeren svaki koji je od odijela što uzeo, igra je svršena, pošto je opet svaki zahva-lio gaziji u kakvoj pošalici, odmjerivši mu od šake do lakta.

Narodna drama

66

Hajduka - napomena Tekst prema: Toma A. Bratić i St. Delić: Narodne igre sa sijela i zbora u Gornjoj Hercegovini, Sarajevo, 1906, str. 40-43. "Urednici napominju da se igre koje objavljuju izvode među svim stanovnicima, bez ob-zira na njihovu vjersku pripadnost. Tekst Hajduka popraćen je jednom slikom, pa se ra-zabire da je lutka-hajduk pomoću vratila učinjena na isti način kako se prave poljska strašila, tj. da joj je okosnica križ." (N. Bonifačić Rožin, isto, str. 186) Igre s vratilom poz-nate su i u Hrvatskoj (Šante i Pante), Sloveniji, Crnoj Gori.

Narodna drama

67

DIDI Zadnji dvanaestak dana prid Poklade odaju po selin maškare ili, kako ji u nikin selin zo-vu, didi. Obišno počmu odat u ponediljak pa sve do sride. Iz jednoga sela sakupi se po nikoliko ljudi i momaka, bude ji dikod više od dvadeset, priobuku se na različite čudno-vate načine, stavu obrazinu na se, iđu u bližnja sela od kuće do kuće pivajuć i arlečuć. Kad dođu prid koju kuću, did, koji je vođa od maškara, viče: "Ima li ko na poštenom odžaku?" Iz kuće odgovaraju: "Ima." On anda pita: "Oće li moje káde zaigrat i zapivat?" Kad reku: neka igraju i pivaju, dobar je znak da će se dat štagod maškaran. Dok igraju, popivaju ovako:

Evo kuće i odžaka i našega prijatelja Koji će nas darovati: Kolač kruva, pleće mesa, Bocu vina napojiti, i turicu u lulicu.

Ovako pivaju balije (to su obučeni na mušku), a mandune (to su maškare obučene na žen-sku divojašku) privatu:

Darujte nas, ne drž'te nas, Nismo seke mi za stanje, Već za dugo putovanje, Karat će nas naša mati: Nije kuća pometena, Niti voda donešena. Darujte nas, ne drž'te nas ovde!

Iznašaju stopanice kolača, jabuka, bajama, smokava. Ako ništa ne dadu, anda se ljutu:

Ova kuća kućetina, do godine miretina!

pa proklinju:

Narodna drama

68

Do godine sve van se zamelo! Kad donesu komad mesa ili klip slanine, dadu ga didu, da ga natakne na sablju, pa poig-raje, a oni ostali pucaju iz pušaka, igraju i pivaju. Jedan nosi torbu ili vriću: sve šta skupu stavljaju u nju. Ko more, daje maškaran pit vina, rakije ili komad strvna, a ko neće ništa jin dati, zatvori vrata, naredi mlađemu neka jin reče: nema doma gospodara. U kući okle je did, spremaju večeru, kru' ponesu iz doma, a za vino pokesaju se po gla-van. Zadnji dan utornik navečer ili u sridu ujutro podilu na jednake dile između sebe ono šta su skupili. Did uzme najbolji dija slanine, pa anda torbonoša. Divojke mandune obučene su u litnje odilo baš onako kâ da su na derneku, a sprid po pr-siman šta je moguće više pucâ i drugi srebrni i zlatni nakita, na glavi nosu po običaju šu-dar i cvit na njemu. Divojaka bude desetak. Između nji je nevista, koja obuče nevistaško litnje odilo najliplje, a ne bude više od jedne. Bandura ima kâ i divojaka, obučeni su u najliplju robu, kâ da iđu na dernek, imaju nože i pušku za pason ili saktijanom, kako u Docu nosu, a priko ramena zavrgnu se štucin. Soldat u vojniškoj odići s oružjen, pa bija od lanvera ili obišne vojske, kakvu robu ima. Turčin s bilin širokin gaćan, u zelenom kamparanu, opeškarija glavu bilon maramon, iz veza mu visi crna kita, za pripašnjaču zadija pušku i crni nož, pod pazuon čibuk i lula. Kad stane koja divojka ili bandur, povadi nož pa jin zapriti: "Valaj ću ti odrubit glavu, mačji zakone!" Zadnji su did i baba, vrludaju kâ sugranuto sad naprid sad nazad, nosu po torbetinu luga, pa jedno siplje po drugomu, koga sriti okolo kuća ili na putu. Odvraćaju i njiman šilo za ognjilo, ne manjka ni njima luga, kad dođu među kuće, svak ji posiplje. Ovo je dvoje nakazno obučeno. Did je navuka na se ništo drpavi gaća i kamparan, vidi mu se svud košulja i mudante, lice zaklonija obrazinom od kože, na glavi mu stara klo-bučina, a iz nje vija goveđi rep. Ispod kamparana viru mu dva zvonca i klapaju, a torba za lug visi o livon ramenu. U ruci nosi starinsku sablju, što se poteže još iz turskih vre-mena u Poljicin. Za didon iđe torbonoša u obišnoj staraškoj robi, zavrga se vrićon priko ramena. Baba navukla staru suknjetinu, ima na njoj sto zakroja i sto buža, opasala se pregljačon sprida i ne ima krožrta ni ječerme, nek joj se vidi gadna suknja, glava zamotana u šudar, odrpani i omeljani ka da je u gnoju bija, kroza nj se vidu kosmušine raščupani vlasi, za struke od pregljače zadila kudilju, na kojoj privezano malo vune, ne zna se od kojeg ži-vinčeta, i u nje o ramenu torba, u čen nosi lug. Kaluđer ima crnu dugu 'alu, po prsiman zastrâ se crnin, na glavi mu klobuk poderan i zamazan, nosi u ruci kakvu staru librusinu, pa di dođe, pita: "Ima li ko bolestan, da mu pomolin od uroka?" Privezâ je za pas rožinu, u njoj nosi vode, škropi i uvik čantra kroz usta i nos nike molit-ve. U nikin selin učinu Krnju, nagnjetu vriću slame, učinu kâ čovika, pa ga spalu. Ovako se ukupi u četu dvadesetak ji, pođu od sela do sela u bolje kuće za koje znadu da jin neće zatvorit vrata. Samo muškići iđu u maškare, a ženskin se to ne pristoji. Kažu: ajmo se "udidit".

Narodna drama

69

U pokladnjin zabavan propane više od jedne kokoši po pojatan i dvorišćin, a nestane komu s čerina i pašica i pršutić ili pleće.

Narodna drama

70

Didi - napomena Tekst prema: Frano Ivanišević: "Poljica", Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, knj. X/1, JAZU, Zagreb, 1905, str. 57. Didi su odjeveni u stara odijela, nose sablju u ruci, oko pasa imaju zvona a na glavi viso-ke kape od ovčje kože. I danas su česti po Dalmatinskoj zagori, osobito u sinjskoj krajini, u ophodu sa drugim likovima (najčešće babe). Slične maškare postoje u Lici i Bosni.

Narodna drama

71

ŠTEF I BARA Svadbena komedija

Igra se na periferiji grada Zagreba, u Horvatima, Vurovčici, Jarunu, Prečkom, Rudešu i s druge strane Save među Preksavcima u Blatu, Stupniku, Botincu, Čehima i Klari. I. U k u ć i . Mladenec i mladenka stojiju pred gosponom domačem. ŠTEF (mladenec ima izvrnuti kaput, iskrivljen škrljak i ružmarin. Velike cipele, prekratke lače. Čisto lice.) On i Bara su siromaki. BARA (mladenka ima rubac na glavi. Kosu napred raspuštenu. Cipele obične, sa čarapama. Suk-nju na falde. Gore haljetak. Na ruci košaricu. Nutra ima pogaču. Još ima jedan buket ruža. Baru igra muški.) GOSPON DOMAČI (namaže lice črlenim papirom. Oblečen je u staro seljačko odelo. Bez šešira, jer je u kući. On drži čašu i govori): Dragi Števo i Barica! Došlo je ono kaj je bilo daleko. Još za koju minutu ti buš, Števo, muž, a Bara bu žena. Sretan put vam želim. Draga Bara, naj zaboraviti dati pogače curam. Igrajte mužikaši. SVIRAC (ima harmoniku. Za šeširom zataknut ružmarin. On zasvira putnu i oni svi idu van.) II. V j e n č a n j e . POP (dojde. On ima na glavi kapu od škrnicla. Na sebe metne plaftu belu. Drži u ruci čašu z vodom, ružmarin i stari kolendarčić.) SVIRAC (svira. Mladenci dojdu pred popa.) POP (pita): Dragi Števo, je li ti jemleš Baricu Smrčkovu, čer pokojnoga Sramote, za svoju zakonitu ženu. ŠTEF (muca): Ja, ja, je... je li Ba, Barek, da se mi, mi imamo radi od Trojak? POP: Dragi, Števo, bog budi s tobom, pa kaj ti ne znaš Svete pisme? ŠTEF (muca): Čute go, gospon velečasni, da nema pi, pisane rubače, ne bi je zel. POP: Števo dragi, za ime božje, kaj je s tobom, pa kaj ne čuješ? Em je tu crkva! ŠTEF: Hm... go, gospon velečasni, pa ak Bara cr, crkne, bum se još oženil. BARA (tiho plače.) POP: Draga Bara, je li ti voliš i jemleš svojega Števa za svojega zakonitoga muža? BARA: Nego koj, tebe, čubaka! POP (poškrople ih): Bog i vrag vas blagoslovi. Bedaki ste bili i bedaki bute hmrli. Štef i Bara se okrenu i idu van. III. O p e t u k u ć i . MLADENCI se vraćaju. SVIRAC svira pred njima.

Narodna drama

72

GOSPON DOMAČI (prima mladence koji su došli na vrata. Srdi se): Koga ste to dopelali? Mi smo vam dali kaj smo imeli. Kaj ste opet došli? ŠTEF: Došli smo natrag. Ne bumo niš zeli. Samo si bumo malo počinuli, gospon domači. GOSPON DOMAČI (donese flašu i čašu vina. Veli): Sad si bumo popili. S tom čašom bumo potrdili da ne bute niš iskali. (Gospon domači i mladenci piju na vrati. Onda gospon domaći pusti mladence u kuću i viče.) E, došla je naša mladenka. Sad igrajte muzikaši, da vidimo da nije mladenka šepava. SVIRAC (stepe drmeš.) ŠTEF i BARA (plešu. U plesu ŠTEF vikne): Bara, sad si moja žena! (Kad se naplešu, idu van.) IV. P o r o d . BARU donesu na lojtri ŠTEF i još JEDAN SVAT. BARA ima veliki trbuh. Ima mačka skrivenog pod suknom. BARA (javče): Joj menek, joj madron me drži. Joj kak me greble i grizle. ŠTEF (zabrinut): Ljudi, kaj gledete! Ote po potekara, žena mi bu hmrla. JEDAN SVAT (beži po potekara.) POTEKAR (je u kraju, gleda s ljudima.) ONAJ SVAT (ga potegne): Ote brzo do Bare. Javče. Ima madron. Bu hrmla. POTEKAR (dojde do Bare koja javče. Potekar pregledava Baru pa kaže): Ljudi dragi, tu nema druge pomoči nego operacija. Dete se zaglavilo je. Brzo dajte kosturu. (Dadu mu kosturu, pa on s kosturom povleče po Barinom trbuhu, razdere suknju i mačak skoči van.) ŠTEF: Vite, kak odmah beži. Držite ga. LJUDI (hvataju mačka): Kaj je to, za ime božje? Kaj to je madron! BARA (viče): Fala vragu! Ljudi moji dragi, to je mene mučilo, greblo i grizlo. Sad sam čis-to lehka! (Skoči z lojtre.) ŠTEF: Bara, mačka si rodila! BARA: Sad mi je dobro. Igrajte, igrajte drmeš! ŠTEF (primi mačka): Kaj je, je, moje je! Svirci zasviraju. Štef i Bara plešu. I drugi oko njih. V. T r ž e n j e k r a v e . Na kraju svadbe, kad je pri kraju jelo i pilo, sam GAZDA veli MUZIKAŠEM: "Napravite kraj svadbe." Oni onda dopeljaju KRAVU v sobu i trže. Sada svi znadu da je svadbi kraj. KRAVA (su dva muzikaša. Oni se primu jedan za drugoga. Idu sagnuti. Prvi drži kantu na bati-ni. Sve to pokriju gunjem.) ŠTEF (vodi kravu.) BARA (ide za njim i plače): Joj menek, joj, krava moja, Šareka draga! ŠTEF: Ljudi dragi, ja sam dopelal svoju Šareku. Nit je krme nit je vode. Šareka bu crkla. Treba ju prodati ili ju vbiti. BARA: Joj menek, joj, Šareka moja draga! BARA (pogladi kravu.) KRAVA (se riće.) ŠTEF: Kume, oćeš kupiti?

Narodna drama

73

KUM: Kaj ceniš? ŠTEF: 5 forinti. KUM: A, skupo je. ŠTEF: Koliko daš? KUM (pipa kravu:) Mršava je. ŠTEF: A, kaj mršava! Debela je to krava. Da imam krme, ne bi ju prodal. KUM: Dam ti forint. (Klepaju rukama.) ŠTEF: Bogme ju jeftinejše ne dam. KUM: Rekel sam, forint. ŠTEF: Ne dam. Bumo ju rajše vbili, pa bumo imali mesa. (Zdigne sekiru i vudre kravu po čelu, po onoj kanti na batini.) KRAVA (se sruši. Riće se nogama.) BARA (plače): Joj, menek, joj! Šareka moja draga. Šareka! Šareku odnesu. Nogama lupaju kantu. Svadba je gotova, šege je kraj.

Narodna drama

74

Štef i Bara - napomena Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifačić Rožin, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 114-117. Zapisao N. Bonifačić Rožin 1959. godine. "Ovu svadbenu komediju izveli su 1958. muzikanti iz Horvata u studiju zagrebačke ra-dio-stanice. Onako kako je izvode tamo gdje sviraju. Njihov vođa Slavko Cinčić glumio je mladoženju Štefa. Igru izvode u zagrebačkim predgrađima s jedne i druge strane. ... Dramska igra sa svatovima i vjenčanjem mladenaca poznata je u mnogim hrvatskim kra-jevima, od Međimurja, Dal. zagore do Hercegovine i Konavala. Budalasti mladenci poz-nati su i u narodnim pričama. Prodavanje vola na svadbi u Dolenjskom spominje Valva-sor 1689. Maska vola ili krave ima više tipova. Negdje pokriju gunjem jednog igrača. On na štapu nosi lonac koji mu označuje glavu. Drugdje vola naprave sa dva igrača. Kao u Horvatima. I rađanje mladenke ima više varijanata. U Hrv. zagorju mladenka rodi pijetla, u Horva-tima mačka ili pijetla. U Baniji klupko, u Konavlima mačka ili žabu, ili naprave lutku od krpa, kao i u gornjoj Hercegovini, kad pobaci baba u igri "Baba i djevojka"."(N. Bonifačić Rožin, isto, str. 188)

Narodna drama

75

ZVONČARI I TAT ZVONČARI su nekada imevali sobun TATA. To j' bil onako lagak človek, ki j' mogal dobro teć. Tat ni bil omaškaran, lego bil je vas razdrapan, se bleki su ž njega viseli. TAT (se zmakne zvončaron ki ga čuvaju ko da bi žandarmi, pak teče onako va ku premožneju ku-ću. Neč va kuće grabi, pak pobegne. ZVONČARI ga ulove, pak mora nest nazad ča j' zel i kade j' zel. Va kuće zvončaron daju za plaću ča su ulovili tata jist i pit. Tata odsude ča i kuliko mora za kaštig pojist i popit.)

I

TAT (je pritekal pul Gržanoveh, zgrabil lonac s kafon i pobigal je van.) TETE GRŽANOVA (zitekla j' na shod i počela skomantit): Tecite, zvončari, žandarmi, nebo-ga ja sirota! Tat mi j', bol ga ne popadi i tata, zel lonac s kafon. Va čen ću kafe kuhat, ako mi lonac rastomfa. Ulovite tata, dobro ću vam platit. ZVONČARI: Vaje, tete, vaje, niš se ne bojte! Ćapat ćemo mi njega. Ako lonac razbije, z ritun će platit. (Ontrat su lišto tekli i ulovili tata.) Tu si ti, galijote nijedan! Ki te krijance va-di?14 Ča ćeš krast po sele? TAT: Pustite me, ja nisan niš ukral. ZVONČARI: Tako ča je ta lonac? TAT: To nisan ukral lego zel. ZVONČARI: Kade si zel? TAT: Tamo kade j' bilo. ZVONČARI: Kamo si s kafon bežal? TAT: Otel san nest tamo kade ga nimaju. ZVONČARI (pripejaju tata u kuću): Teta, tata smo ulovili i pripejali. TAT: Teta Mare, nisan ja tat, ne, lego zimavac. TETA: Hvala van lepa. Strudili ste se. Sad sedite, počinite malo, pak ćete sledić olit pojist i popit kapić vina. ZVONČARI: Najprvo moramo tata odsudit i kaštigat. TAT: Ma već san van jedanput rekal, da ja nis tat lego zimavac. ZVONČARI: Teta Mare, ča bi zamerital, kakov kaštig? TETE: A ča ćete, kad je cel lonac nazad prenesal, neka mu bog prosti.

14 Ki te krijance vadi? - Tko te uči pristojnosti?

Narodna drama

76

ZVONČARI (gledaju va neku knjižinu i govore): Po praven kastavsken zakone tat ki krade na Pusni pundejak mora za kaštig pojist pečeno celo ritno olito i nadušak popit golicu plavca. Ako ni kuntenat, more zet bokata i ontrat rekurit na Trst. TAT: Kad baš ni većega kaštiga, ja ću pojist ne lih ritno olito lego ako ćete i materičinu, a prisilit ću se popit za kaštig i dve golice vina. TETE: Samo pijte i jijte, kad se j' to tako lepo dokončalo. Prnest ću još vina. (Piju, pa gredu dalje.)

II

Ako neki bolji gazda pred vratima kolci špiči, TAT mu zeme sekiru. GOSPODAR: Ulovite smrada, zvončari, zel mi j' sekiru. Ča ću prez sekire. ZVONČARI: Prit će nan on v ruki, barba, i znat će ča j' bogu ime. GOSPODAR: Ako ga ulovite, prnesite mi kuću sekiru. ZVONČARI (kad tata uhite): Ča si to storil, smradina? TAT: Barbe san zel sekiru. ZVONČARI: Zač si mu zel sekiru? TAT: Još pitate! Zel san mu ju da ne greši. ZVONČARI: A ča j' grešil? TAT: I to pitate! Tr znate ča j' danas! ZVONČARI: Pusni pundejak je. TAT: Ja, Pusni pundejak je, ja! A to j' veći blagdan leg je Božić i Vazanj. A on je kolci špi-čil! Ča to ni greh na današnji dan? ZVONČARI: Viš vraga! O Puste, ima i tat pravo. (Pridu u kuću s tatom. Za njima ljudi koji gledaju.) BARBA: Sedite, fanti. Na današnji dan more na općine otkupit sekiru i on isti kega lugar uhiti Lužine. ZVONČARI: Dobro je. Za dobro vino, za olita i za presnac ćete otkupit sekiru. TAT: Ja, ale morate, barba, obećat, da se nećete već nikad posukolit na Pusni pundejak niš delat. Pustu se mora dat Pustovo. BARBA: Vavek ću poštovat Pusta, a sad, fanti, sedite, jijte i pijte. Neka se zna, da j' Pust. Veselimo se, a bog daj i kletu15 sen skupa va zdravjen i veseljen. (Piju.)

15 kletu - sljedeće godine

Narodna drama

77

III

Na Brege, nasred sela ZVONČARI su matačili. So selo je gledalo. TAT (je barba Viškoviću, jenemu mužaku i trdemu hmetu, prvaku od sela, zgrabil nenadejuć z glavi onu lepu kosmatu baretu. Počel je bežat za se moći.) BARBA VIŠKOVIĆ (je počel zmamit): Ju mane! Zvončari, skočite lišto. Tat mi j' baretu zel. ZVONČARI: Vaje, barba, vaje. Ulovit ćemo ga, pojist će on milijun vrazi. BARBA VIŠKOVIĆ (je znal ča j' treba, pak je rekal): Bura puše, ja san plešiv pak me glava zebe. Ne moren tu čekat. Prnesite mi doma baretu, pak neću s vami gledat. ZVONČARI: Hote, barba, preskrbit doma. Znamo mi kako vaša kuća plati. BARBA VIŠKOVIĆ: Samo lišto, fanti, aš prez bareti bin moral va kuće sedet, a vrag bi to zdržal na Pusni pundejak. Ulovite tata, ja ću tentoga vina parićat. (Obrne doma.) ZVONČARI (tatu kad su ga ćapali, da ljudi čuju ki su se okolo njih natekli): Huncute sakrami-lijunski! Ča ćeš ti sramotit selo i kumpaniju? Ča si to storil? TAT: Ča san storil! Ča san storil! Za pravo reć, niš nis storil! ZVONČARI: Ča nisi storil? Ukral si barbe Viškoviću baretu. TAT: Ja nis još nikada niš ukral. ZVONČARI: Ča nisi ukral? Čigova je ta bareta? TAT: Zgrabil san ju z glave barbe Viškovića, a ne ukral. ZVONČARI: Zač si mu zel baretu? TAT: Zato aš mi j' šup klobuk. Tr vidite da mi kroz njega bura puše i na vrhe mi ž njega vlasi van hodu. ZVONČARI: Znat ćeš ti zato. Poć ćeš ti, kad si tat, va pržun kibju srat. (Dopeljaju tata u kuću barbe Vikovića.) BARBA VIŠKOVIĆ: Hvala, fanti. Jijte i pijte. ZVONČARI: Ča ćemo sad, barba, z ovega farabuta? TAT: Nisan ja farabut. Vi ste najbrže, kako mi se para, pozabili da j' Pusni pundejak. BARBA VIŠKOVIĆ: Ča ćemo z njega? Neka s vami ji i pije. On ni kriv da o Puste si judi ponemeju. A tatu se oprosti. TAT: Tako, barba, tako. Pusni pundejak je, pak san storil špaš. ZVONČARI: Tako, barba, neka bude na vašu, pak bog daj zdravlje i kletu!

Narodna drama

78

Zvončari i tat - napomena Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifačić Rožin, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 67-70. Zabilježio Ivo Jardas, Marčelji 1956. "Kastavski zvončari su maškare koje nose oko pasa velika zvonca. Na licu imaju masku od ovčje kože, a na leđima ovčju kožu. U desnoj ruci imaju "bačuku" sa batom ili sjekiri-com na vrhu. Neki na vrh stave glavu od srne, zeca ili psa. U lijevoj ruci nose čarapu s pepelom. Zvončari plešu "kokoru", izvode igre "tata" i "medveda" i učine lutku Pusta." (N. Bonifačić Rožin, isto, str. 185) "Vjerojatno najpoznatiji predstavnici magijskog karnevala u Hrvatskoj su zvončari iz oko-lice Rijeke." (I. Lozica, Folklorno kazalište (zapisi i tekstovi), Zagreb, 1996, str. 46) Točnije bi kastavske zvončare trebalo nazivati halubajski zvončari (Halubje je zapadni dio Kastavšti-ne, a najvažnija središta zvončara su mjesta Marčelj i Viškovo), jer u samom gradu Kas-tvu nema zvončara, a postoje i u drugim mjestima Kastavštine. Nose ovčje kože i veliko zvono na leđima, ili više njih, na glavi imaju velike stilizirane životinjske maske, odjeve-ni su u mornarsku majicu, te nose baltu ili bačuku, stilizirani buzdovan. "Pusni pundeljak" je glavni zvončarski dan, kada se izvodi i igra s "tatom" koju donosimo, te još neke igre. Zvončari izvode ophod kroz sela kastavske okolice do grada Kastva, uz ples "kokora", kod kojega se zvončari zbiju u gomilu leđima okrenuti prema središtu kruga, uz zvonja-vu, podignutih ruku.

Narodna drama

79

POKLAD I MAJKA U Lastovu POKLADARI s hrvatskom zastavom i s POKLADOM (lutkom) na magarcu dođu "Pod kostanju" (poljana u dolini). Tamo je kolona za koju je vezano uže. Otuda je uže protegnjeno na brijeg iznad Lastova, do "Pokladarove grže". POKLAD je obučen kao "Turčin", ima crveni fes na glavi, a lice mu je crno. POKLADARI skinu POKLADA s magarca, da ga ponesu na brijeg otkud će ga culjati tri puta na konopu. Narod se skupi okolo pokladara. "Pod kostanju" došli su i DOKTORI, da pregledaju POKLADA. DOKTORI su u bijelim kutama, s bijelim kapama na glavi, kao bolničari. Tu je GLAVNI LIJE-ČNIK, njegov POMOĆNIK, LIJEČNIK ZA ŽENSKE BOLESTI, ZUBAR, VETERINAR i MALI POMOĆNIK. Na licima su namazani crnim i crvenim bojama. Nose svoj alat, a pomoćnik glavnog doktora još nosi veliku knjigu u koju bilježi dijagnoze i iz koje daje recepte.) GLAVNI LIJEČNIK (govori pokladarima): Dobar dan. Mi smo došli da pregledamo našeg čovjeka, je li sposoban da se stavi na uzu i da se culja. (Vrše pregled: otvaraju mu usta, pote-žu ga, slušaju disanje itd.) GLAVNI LIJEČNIK: Našli smo ga sposobnim da se culja tri puta. POKLADARI (su stavili Poklada na jednog čovjeka i on ga trčeći nosi na brijeg. Pokladari viču): Uvo!16 POKLADA (s brijega spuštaju na konopu. Pucaju bombe koje su POKLADU vezane uz čizme. POKLAD je došao dolje. POKLADARI su ga opkolili. Mašu sabljama nad njim, kao nad zarob-ljenikom, i viču): Eviva nam kumpanija, poša nam je alavija! (Odvežu POKLADA od užeta.) GLAVNI LIJEČNIK: Moramo Poklada pregledati da vidimo je li sposoban doć do mjesta. (Svi ga pregledavaju.) GLAVNI LIJEČNIK: Nije sposoban. Treba mu dat injekciju za produženje života. POMOĆNIK (daje Pokladu injekciju.) POKLADA (opet nose na brijeg.) VETERINAR (pregledava Pokladova magarca: mjeri mu temperaturu, u zadnjicu mu gura ter-mometar): Treba mu izmjeriti temperaturu da ne bude zaraze. Ima 39 stupanja. GLAVNI LIJEČNIK (naredi pomoćniku): Piši rečetu: Ambulanta Lastovo, br. 3. Da se sutra javi kod doktora radi lijekova. POMOĆNIK (piše recept. Stavlja pečat.) POKLADA (su opet spustili po konopu.) POKLADARI (viču): Eviva nam kumpanija, poša nam je alavija! Uvo!

16 Uvo! - "Značenje te riječi nitko od njih (pokladara) ne zna objasniti. Taj tajanstveni povik prati sve važnije momente vezane uz izradu i culjanje pokladne lutke" (I. Lozica)

Narodna drama

80

("Pod kostanju" je došla Pokladova MAJKA s PRATIOCEM, doktorom. MAJKA ima crni ru-bac, crnu žensku bluzu i crnu pregaču preko muških hlača. Upire se na palicu. Ima naočale, na-mazana je po licu crnim i crvenim bojama. Njezin PRATILAC je doktor. U civilu, nosi torbu s alatom. I on ima naočale i namazano lice. Veliki šešir na glavi.) MAJKA (se miješa među narodom, jauče za Pokladom): Gdje je moj sin? Sačuvajte moga sina. Oćete ga spasiti? PRATILAC: To nisu razbojnici. Pomoći će tvoga sina. MAJKA: Nije sagriješio ništa. A gdje su ljudi, koji osuđuju, da s njima razgovaram. (Gura se do pokladara.) A joj meni, što mi se to dogodilo. GLAS IZ NARODA: Što je, što je, bako, što plačeš? MAJKA: Ubit će mi sina. GLAS IZ NARODA: Neće. Ne boj se. PRATILAC: Ženo, budi pametna. MAJKA (pokazuje doktore koji pregledavaju Poklada): To su ljudi grubi. (Pokazuje pokladare.) Oni ubijaju! Svake godine se rodi i ubiju ga. GLAVNI LIJEČNIK: Ako je zaraza, valja da se liječi. POKLADA (opet nose na brijeg i puštaju dolje po konopu.) POKLADARI (ga opkoljuju. Viču): Eviva nam kumpanija, poša nam je alavija! Uvo! MAJKA (viče): Ovo je čovjek koji spasiva čitavu zemlju! POKLADARI (dižu Poklada na magarca.) MAJKA (zagrli Poklada na magarcu): Sinko, ti si bio za dobro naroda. Srce moje, tko će te pogubit! (Okreće se ljudima dok pokladari na magarcu odvode Poklada.) Narode, spasite ga ako možete. Dušo moja! Doktore moj, gdje si? PRATILAC: Tu sam. Ne boj se. MAJKA (ga primi ispod ruke): Pomozi. PRATILAC: Ne boj se. Tražila si ga nadaleko i našla. Više nam neće s njim pobjeći. MAJKA: Idimo za njima. (Upute se s narodom za Pokladom po mjestu.) GLAS IZ NARODA (na ulici): Što je, bako, s tvojim sinom? MAJKA: Obećavaju da će ga spasiti. Ali lagali su sto puta, pa će i sto i prvi. DOKTORI (također idu za Pokladom.) GLAVNI LIJEČNIK: Tu zaraza vlada. MAJKA: Nemojte ga pogubit. Ja znam da je bio u Afriki. Nije zaražen. GLAVNI LIJEČNIK: Devedeset i devet posto, radi zaraze, mora ga se užeći. MAJKA: To je narodni čovjek koji gine za narod pravedan. Narode, pomozi ovoj starici. POKLADARI (idu s Pokladom po mjestu. Zaustavljaju se s Pokladom pred uglednijim kućama. Oni ulaze u kuće. Čestitaju domaćinu: Sretno, da smo dočekali, a on odgovara: Hvala. I do-godine da bude bolje. POKLADARI pred kućom igraju s mačevima, viču "uvo", ukućani ih časte vinom i kolačima. Zatim idu dalje "za suncem" prema mjestu "Na Dolcu", gdje će zapaliti

Narodna drama

81

Poklada. Putem POKLADARI pjevaju pjesme, osobito: Podiglo se malo četovanje17, a narod pozdravlja Poklada.) MAJKA (se s narodom kreće za pokladarima.) (Iza cijele te povorke s Pokladom ide druga povorka "LIJEPE MAŠKARE". Pjevaju: Lijepo ime Jure, dijete naše. I one plešu, ali bez mačeva. Samo mašu rupčićima.) POKLADARI (su s Pokladom na magarcu došli "na Dolac". I narod s njima. Jedan dječak i je-dan pokladar drže Poklada pri kraju trga, POKLADARI plešu s mačevima, a DOKTORI obilaze po trgu i vrše preglede.) GLAVNI LIJEČNIK (hvata jednu žensku): Jedan mali pregled. LASTOVAC BARO (kaže im): Ima ona tko će ju pregledati. DOKTORI (pregledavaju Baru.) LIJEČNIK ZA ŽENSKE BOLESTI (mu kaže): Ne smiješ sa ženskima imati posla. Mora do-biti injekciju. POMOĆNIK (Baru otkopčava hlače da mu dade injekciju.) BARO (se otima): Ne tu! Ne tu! LIJEČNIK (ga palicom udari otraga.) LASTOVAC BARO: Dosta je! DOKTORI (su došli do jednog mladoženje.) GLAVNI LIJEČNIK: Treba da vam srce pregledam jer ste se nedavno oženili. Da vam ne bi puklo. MLADOŽENJA (dozvoli pregled.) GLAVNI LIJEČNIK: To je mlado, može izdržati. (Daje mu injekciju.) Ova je injekcija, da ne j..e previše. LIJEČNIK DRUGI: Pomalo. Najviše u zoru. GLAVNI LIJEČNIK: Još danas može koliko hoće. (Narod sluša i smije se.) DOKTORI (su došli do lastovske babice, mlade djevojke.) GLAVNI LIJEČNIK: Kako ste? Bi li mogli jedan pregled? BABICA (dozvoljava pregled.) GLAVNI LIJEČNIK: Normalno. Ubrzano disanje. Bolesna na mjehuru. Malu injekciju. Pet kubika dosta. (Bode.) Bit će dobro! BABICA (dok joj povojem doktor omotava ruku da vidi tlak, kaže mu): Ovo mu je od zadnjega djeteta povoj.

17 Prema zapisu Melka Lucijanovića iz 1877. pjesma glasi:

"Malena se četa podignula, Mala četa al je ognjevita, Među sobom četa govorila Čemu nama naše četovanje Kad nemamo pred nami vojvode Homo na dvor Alijinoj majci Da na poda Alu za vojvodu" itd.

Narodna drama

82

GLAVNI LIJEČNIK: Mali tlak krvi. Muža nemate? Sve u redu. Pijte crnu kavu da se po-visi tlak. Da više mahnitate. DOKTORI (idu dalje po trgu. Pregled vrše. Smijeh.) MAJKA (je s Pratiocem došla na trg.) MAJKA: Gdje je moj sin? Pogubit će ga. Joj, pasti ću. PRATILAC: Dobit ćeš injekciju za srce. Kako se osjećaš, bako? MAJKA: Slabo. Pogubit će ga. PRATILAC (joj mjeri temperaturu): Ne boj se, bako, sad će bit dobro. DOKTORI (su došli do Poklada. Opet ga pregledavaju.) GLAVNI LIJEČNIK: Ima upalu. Gotov je. Treba da se pogubi. Nema mu spasa. Ovo je zaraza. Dajte mu injekciju, da izdrži još pola ure. POMOĆNIK (daje Pokladu injekciju). GLAVNI LIJEČNIK: Gotovo je. Temperatura 42. MAJKA (je došla do Poklada i do doktora): Nemojte ga mučit. GLAVNI LIJEČNIK: Možete ga poljubiti. MAJKA (ljubi Poklada): Dušo moja. Nemojte ga mučit. VETERINAR (pregledava magarca): Poklad je zarazio magarca. Mora se Poklad užeći. MAJKA: Nije zarazio. Nemojte ga ubiti. A što nam se dogodilo! Kuku meni! POKLADA (na magarcu odvedu u kolo pokladara. Oni oko njega plešu i biju ga mačevima.) DOKTORI (dalje pregledavaju narod.) MAJKA (s Pratiocem ide okolo i viče): Ubit će ga. Ljudi, spasite ga. PRATILAC (ju pelja za ruku. Majka šepa i upire se objema rukama o palicu.) JEDAN LASTOVAC (viče pokladarima dok plešu oko Poklada): Oštro, još malo, pa ćete pla-kat sutra. MAJKA (jauče): A, kuku meni! KOLOVOĐA (udari sabljom Poklada i provlači se van iz kola. I pokladari to rade, okreću se i biju s pokladarima ispred sebe i iza sebe.) MAJKA (viče): Nemojte ga lupat. Nemojte ga ubit. LIJEPE MAŠKARE (su došle na Dolac. Igraju svoje kolo.) POKLADA (na magarcu izvode iz pokladarskog kola.) POKLADARI (dalje plešu kolo. Drže se za sablje i viču): Osuda je tu! Osuda je tu! MAJKA (se zadnja uhvatila u kolo i viče): Ne ubijte ga! Joj! POKLADA (u kraju svlače. Sunce je na zalazu.) DOKTORI (dolaze. Opet pregledavaju Poklada i magarca.) GLAVNI LIJEČNIK: Temperatura se pokazuje. Gotov je. Treba da se pogubi. MAJKA (priđe doktorima i Pokladu): A, dušo moja! Kuku jadnoj meni! PRATILAC: Injekciju, baki, za srce. MAJKA: Nemojte ga mučit. Ubili ste mi jednoga, sad ćete i drugoga. Kuku meni! POKLADARI plešu dalje. Narod se skuplja oko doktora, gleda što će se dogoditi. MAJKA (vapije i lomata rukama.)

Narodna drama

83

Lira svira, Kolo se dalje okreće. LIJEPE MAŠKARE (pletu se u kolo s pokladarima. Lira svira. Povici.) MAJKA (viče): Zašto ćete ga ubiti? GLAVNI LIJEČNIK: Kužna je bolest. Neka ide. POKLADU (su skinuli hlače.) GLAVNI LIJEČNIK (ga pregledava i viče): Što je ovo? On je bez jaja! Brže, da ne zarazi na-rod. POKLADA (su nataknuli na kolac.) ADMIRAL POKLADARSKI (pali Poklada. Sa zapaljenim Pokladom trči oko kola. I barjaktar s hrvatskom zastavom trči oko kola.) MAJKA (jauče): Sinko moj pravedni! Svi pjevaju: Od prline i od slame

nije dočeka dok se svane. ADMIRAL (je predao djeci Pokladovu baklju. Djeca s njom trče oko kola.) NAROD (dalje pjeva):

O, Poklade, crni mraze, izgore si Veljo more.18 Plače ti mat i ogota, da si zgore do kapota,

OGOTA (je magarica koju odvedu.) POKLAD (je izgorio. Žeravica pada na zemlju. Djeca po njoj gaze.) POKLADARI (s narodom viču):

Eviva nam kumpanija, poša nam je alavija! Uvo, uvo, uvo!

MAJKA nariče. Zvono zvoni na obližnjoj crkvi. U suton dok dogorijevaju ostaci Poklada, narod se s POKLADARIMA razilazi s Dolca. Otišli su i DOKTORI. Nestala je i MAJKA s PRATIOCEM. Po Lastovu odjekuje: Uvo!

18 Veljo more - rt na južnoj strani otoka Lastova

Narodna drama

84

Poklad i majka - napomena Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifačić Rožin, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 56-62. Izvedeno na pokladnoj priredbi u Lastovu 1960, zapisao N. Bonifačić Rožin. Lastovski poklad jedan je od najdojmljivijih i najosebujnijih karnevala u Hrvatskoj, sa vrlo dugom tradicijom. Dubrovački diplomat I. F. Sorgo (Sorkočević) sastavio je pjesmu Poklad lastovski, pišući prema onome što je vidio dok je bio knez na tom otoku (1747-1748; Lastovo je bilo u dubrovačkom posjedu). Sačuvano je i nekoliko opisa lastovskog pokla-da iz 19. stoljeća, vrlo dragocjenih jer omogućuju praćenje transformacija običajne prak-se. Specifičnost lastovskog poklada je obred nazvan culjanje Poklada. Poklad je lutka od sla-me kojoj je u čizmama radi ravnoteže stavljeno olovo i podjednake količine pijeska. Od vrha brijega iznad mjesta ("Pokladarova grža") do "pokladovog stupa" u središtu mjesta rastegne se konop. Nekoliko pokladara odnese lutku na brijeg i uz praštanje petardi spo-jenih na Pokladove noge spuste je tri puta po konopu dugom oko 300 metara do središta mjesta, gdje je uz veselje ostali pokladari dočekaju. Prema narodnoj predaji, Poklad preds-tavlja zarobljenog katalanskog (ili saracenskog) gusara s kojim su Lastovci tako postupi-li, i ima smeđe lice i orijentalnu odjeću. Nazivaju ga i Turčin, Ivan Turčin ili Sultan. Poklad se nakon toga na magarcu proveze kroz mjesto, pokladari izvode ples s mačevima uz liru, te se, pošto se sa njega skinu ukrasi i odjeća kako bi ih se sačuvalo za sljedeću godinu, spali. Pokladari zbog zabrane vlasti od 1867. godine koriste drvene mačeve um-jesto pravih. Odjeveni su u uniforme na englesku: Britanci su 1813-1815 zauzeli otok Las-tovo, pa uniforma pokladara oponaša ondašnje njihove crvene uniforme. Pored pokladara, sudionici pokladnih zbivanja su i grube maškare i lijepe maškare. Grube ma-škare, odjevene u staru i odrpanu odjeću, obilaze mjesto i prikazuju improvizirane dram-ske farse u kojima se često referira na stvarne događaje i osobe iz mjesta, a koje uključuju stalne likove (doktori, majka, pratilac, admiral i dr.), uz improvizirane dijaloge. Isti glumci godinama tumače iste uloge. Šezdesetih godina 20. stoljeća pokladna drama se izvodila na pokladni utorak. U novije vrijeme, od osamdesetih godina, grube maškare ophod po mjestu izvode samo na poklad-ni ponedjeljak (u utorak ih prema novim običajima nema), pa se dramske improvizacije tako više ne izvode, nego grube maškare uz glazbu izvode ophod po mjestu i sakupljaju po kućama jaja.

Narodna drama

85

U lijepe maškare oblače se žene i djeca, koje s pokladarima sudjeluju u ophodu, culjanju Po-klada i drugim obredima na pokladni utorak. Lijepe maškare idu istim putem u ophod po mjestu kao i pokladari, ali iza njih, da bi se dvije povorke srele prilikom culjanja i spaljiva-nja Poklada. U vezi dramskih elemenata lastovskog poklada, Ivan Lozica iznosi zanimljivu hipotezu o odnosu obreda i teatra: "slabljenje rigidnosti obrednog ceremonijala omogućuje preds-tavljanje i improvizirane dijaloge individualnih likova unutar obredne izvedbe. Na Las-tovu se šezdesetih godina dogodilo ono isto što se nekada dogodilo u Grčkoj, kazalište se rađa iz obreda. Međutim, pokladni običaji slabe i dalje, kontinuitet čak možda dolazi u pitanje. Ali, sedamdesetih godina jača svijest o vrijednosti običaja i na Lastovu. Obred mijenja funkciju. Napuštena magijska funkcija, pa i funkcija društvene kritike ... ustupaju mjesto isticanju lokalne pripadnosti kao novoj funkciji lastovskog poklada. Ljudi koji više ne žive na otoku skupljaju se na poklad, obred se obnavlja, jača njegova struktura, grubih maškara u utorak više nema, začeci drame opet ustupaju mjesto uniformiranosti obreda." (Ivan Lozica: Hrvatski karnevali, Zagreb, 1997, str. 181) "Objavljeni tekst sadrži motiv o pravednom čovjeku kojeg osuđuju 'grubi ljudi' na smrt da mjesto ne zarazi kužnom bolešću. Majčina izjava da se njezin sin svake godine rodi i da on 'spasiva čitavu zemlju' upućuje na stare agrarne kultove." (N. Bonifačić Rožin) Prema zapisu Marka Martinovića iz 1715. godine, poklade slične lastovskima održavale su se u Perastu, s tim da se lutka "nevjernika s turbanom" spuštala sa zvonika na brod usidren u luci, a obred je uključivao i odsijecanje glave biku (usp. "Ples od boja pred de-belim kraljem").

Narodna drama

86

FAŠNIK DIGENEŠ Na Fašnik v tork bi se sastali selski mačkaraši. Jedni su nosili živoga FAŠNIKA DIGENEŠA. Nosili su ga na traglama četiri nji. FAŠNIK je bil oblečen v starinsku čovu, a na glavi je imal veliki škrlak z velikim perom. Lice mu je bilo nafarbano s črlenum farbum, a čelo s črnum i obrve. Bradu je imal napravlenu z domače kudele. I velike mustače od kudele. FAŠNIK je v ruka držal dreveni lampuš i vu njem je sveča gorela. Imal je grbu napravlenu od kudele ktera mu je bila fteknena pod čovu, tak da je zgledal grbav. On je držal v rukama živu gusku. Nosili su ga četiri dečki čes selo. Oni su bili oblečeni v bele pantalone i na pleće su imali šare cif-raste čove. Na licu su imali šlar. Tak su ga nosili čes selo, a ljudi su zišli s iže van gledat tu ko-mendiju. Onda su im SELSKE ŽENE dovikivale: A kam nosite staroga Digeneša? MAČKARE odgovaraju sa promenenim glasom: Nosimo ga po selu da ga vidi selo. - A zakaj ima lampuš v ruka? DIGENEŠ odgovara: Zato, iščem po belom danu poštenoga čoveka. A gde bi ga ja našel? Svi se smiju: Hem smo mi pošteni! A stari DIGENEŠ je odgovaral: To se ne zna. Ki jeste, ki niste! I tak v smehu su prešli čes celo selo. A navečer kad su došli pred cirkvu, onda su se skupili drugi mačkaraši ki su bili oblečeni v starinsku opravu, a na pleće su imali bele plafte. Ti su prestavlali VILE. Kad je DIGENEŠ ne opazil, onda je prosil da ga deneju dole z tragle, a onda je on raširil ruke i išel je k vilama i sklopil je ruke kak da moli: Vile vilice - je rekel - prosim vas, da bi me pomla-dile. Da bi se pomladio! A VILE su mu rekle: A kaj nam buš za to dal? - Kaj god bute vi računale. - E, tuliko ti nimaš penez. - Ali imam nekaj živoga i bum vam dal ovu gusku. I se peneze kaj imam pri sebi. Zvadil je kesu v tere se drži duvan, a nutre su bili penezi železni. On je s penezi zaklinčil, a onda su se vile tomu nasmejale pak su ga za ruke prijele. Pak su mu zdigle čovu, izvlekle grbu van, a druge su mu obrile bradu. Z rukami su mu gladile po licu kak da ga briju i tak su mu zvlekle bradu. I hukale su vu jnega. Onda su mu VILE rekle: Daj se zravnaj. A on se onda zravnal i postal je raven kak da je mladi dečko. Kad je postal raven, onda je rekel: S čim bi vam se zafalil? Budem vam dal kaj imam. I kaj sam obećal. - I predal im je gusku i peneze. - A sad vas bum nazajdnem skuševal. VILE odgovaraju: Samo nas kušni tam de nas imaš najrajše.

Narodna drama

87

A FAŠNIK je počel tancati ohoj ne od radosti. Najprije je kuševal one ki su ga nosili. Prvoga v lice, drugoga v drobec, trejtoga med noge, a četrtoga v pleća. A onda vile ke su ga pomladile. I tak je ta komendija završila. To je bilo speluvanje živoga Fašnika v tork, a na mali Fašnik, u če-tvrtak, vozili su na kolima napravlenoga Fašnika od slame i palili ga navečer pred cirkvum.

Narodna drama

88

Fašnik Digeneš - napomena Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifačić Rožin, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 63-97. Zapis N. Bonifačić Rožin, 1963. Kazivao S. Stepanić iz Lomnice (Turopolje). "U Lomnici su živog Fašnika pravili na Pokladni utorak, a u četvrtak na "Mali fašnik" prave lutku koju voze na kolima uz bačvicu. Od usta lutke do bačvice ide gumena cijev kroz slamnatu lutku. Kroz tu cijev lijevaju u bačvicu vino što ga dobiju po selu. Lutku prati pop koji pjeva šaljive stihove. Podvečer lutku zapale. Nekad su je bacali u potok. Za lutkom nariču. Lutka s bačvicom naročito je poznata u Istri. U Lomnici i okolici Samobo-ra pjeva se uz lutku pjesma:

Fašnik se je oženil, Peplnicu zaručil.

Priredba sa živim Fašnikom poznata je u Hrvatskoj na više mjesta od Međimurja do Ko-navala. Pokladni svatovi sa živim mladencima poznati su u Međimurju i u drugim hr-vatskim krajevima, naročito u Hrvatskoj kostajnici." (N. Bonifačić Rožin, isto, str. 184) "Tekst je nastao uz suradnju školovanog čovjeka, učitelja, u razdoblju između dva svjets-ka rata. U imenu Digeneš naslućuje se utjecaj lektire (Diogeneš od Brezovačkog, Šenoin Diogenes)" (I. Lozica, Folklorno kazalište (zapisi i tekstovi), Stoljeća hrvatske književnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1996, str. 370)

Narodna drama

89

ADVOKAT Jedan bi bio ADVOKAT, drugi SUDAC, pa PISAR i SELJAK. ADVOKAT ima kravatu, SUDAC naočale, PISAR knjigu u kojoj piše, a SELJAK je siromašan, sav u dronjcima. SELJAK (bi došao, jauče): Joj, moja glava! (Dođe advokatu) ADVOKAT: Što ti je? SELJAK: Joj moja glava! (Opet viče desetak puta) ADVOKAT (mu prilazi, hvata ga za ruke): Smirite se, prijatelju. Što vam je? SELJAK (se malo smiri): Ne pitajte me. ADVOKAT: A što ti je? SELJAK: Razbio sam jednome čovjeku glavu i teško da ne umre. ADVOKAT: Ne bojte se. Pustite to tako. Imaš li išta da mi daš pa ću te ja spasiti? SELJAK (pipa se): Imam evo ja dinar i po. ADVOKAT: A, to nema ništa! Imaš što više? SELJAK: Imam ja u moje strine. Ona ima dva dinara. Ima i tetka dva dinara. ADVOKAT (uvijek mlati rukom da to nije ništa): Imaš li nešto masnije? SELJAK: Nemam ništa, nego jednu junicu. ADVOKAT: Je l' čemu? SELJAK: O, ovako za pet prsta debela (pruži ruku raširenih prstiju). ADVOKAT: Oćeš mi je dat i ja ću te spasiti? SELJAK: O, oću! ADVOKAT: Samo ćeš govoriti kako ti ja rečem. SELJAK: Pa dobro! Kako? ADVOKAT: Kad dođeš na sud, ti se samo drži za glavu obadvjema rukama i viči: "Joj, moja glava!" Kad te gođ sudac zapita, ti viči: "Joj, moja glava!" SELJAK: Hoću! SUDAC i PISAR (dođu i sjedu za sto.) SUDAC PITA: Što si napravio? SELJAK: Joj, moja glava! SUDAC: Čovječe, ne pitam te za glavu. SELJAK (stalno viče): Joj, moja glava! ADVOKAT: Pustite ga, gospon sudac, vidite ga da je lud, ne zna ništa što divani. SUDAC (ga oslobađa): Smatram da si lud i da ne znaš ništa. Idi! PISAR (piše.)

Narodna drama

90

SUDAC i PISAR (otiđu.) ADVOKAT: Što je s junicom? SELJAK: Joj, moja glava! ADVOKAT: E, nemoj sad više "glava". Nema suca. SELJAK: Joj, moja glava! ADVOKAT: Pusti to kraju. Vidiš da sam te oslobodio, da nisi kažnjen. SELJAK (se primiče advokatu s pruženim prstom. Prstom zaokruži uvis pred licem advokata i fućka da nema ništa od junice.) ADVOKAT: E, sad si me prevario! (Otiđe.)

Narodna drama

91

Advokat - napomena Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifačić Rožin, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 86-88. Kazivao Boško Brajenović, Donja Velešnja u Pounju, 1960. "Igra gotovo u potpunosti odgovara sižeu najpoznatije rane srednjovjekovne francuske farse Maître Pierre Pathelin (nepoznatog autora)." (I. Lozica: Folklorno kazalište (zapisi i teks-tovi), Zagreb, 1996, str. 389)

Narodna drama

92

BABE I DJEVOJKE Obuku se dva igrača. Jedan kao stara baba sa drvetom u zubima ide i podupire se na štap. U njedrima ima dobru usukanu turu i bočicu vode, a o ramenu torbu, punu luga i balege. Djevojka nosi preslicu i drzgu, a i u nje ima o ramenu torba-pletivača sa lugom. Tako dođu u sobu, prva ide baba pa za njom djevojka predući. - Dobar veče, ljudi! - viče baba, nagoneći riječi na ono drvo među zubima, da izgleda kao krnjava. - Dobra ti sreća, bako! - A gdje vam je kez, ljudi? - pita baba. - Eno ga gdje sjedi! - kažu joj jednoga koga su odabrali za toga. Baba dođe pred kneza i veli mu: - Pomaljam ti moga, keže! - Mog ti dao, mlada! - odgovori knez. - A kako je u tvojoj podrži, keže? - Dobro u tvojoj porani, mlada. - A šta radiš ođe? - pita baba kneza, češući se po stražnjici. Knez vrati babi u masnoj pošalici, pa je onda pripita: - A kud si krenula? - Ne pitaj, keže, za zlo! Ja sam ti ostala sirota sa ovom djevojčicom u praznoj kući, među četiri zida a bez iđe ikoga više, pa sam povela dijete da ga dam u najam ako se namjerim na poštenu kuću i dobra čovjeka, nego te molim, ako znaš koga, da mi kažeš. - Je li ti kolika ta šćer? - A jes velika, moj keže, a osobito je u svemu znana. - A šta ti zna ta šćer? - Zna sve što god hoćeš, keže, mog ti dao. Zna čuvati, brojiti, mrsiti, zna uliti garovu, zna presti, tkati i sve, keže, mog ti dao! - Gdje ti je to dijete da ga vidim, pa može biti da ću ga ja baš uzeti. Djevojka sad stupa pred kneza i poklanja mu se, pa onda pita majku gdje bi svršila nuž-du. - Za onaj plot, šćerce! - veli baba i pokazuje na kneza, a djevojka čučne za kneza i istrese iz torbe balegu. Sijeldžije sad u smiju i šali viču i podražuju kneza ali knez ni mukajet, nego kad djevojka opet dolazi preda nj, on je pita: - Anu, djevojko, znaš li mrsiti?

Narodna drama

93

Ona pritrči sijeldžijama i ispod oprežine - zavlačeći ruku - daje im soli, jednom po jednom kao da ih mrsi. - Zna, boga mi - viče knez i čudi se - baš je prava čobanica. - Zna, keže, zna! - ponosi se baba. - A znaš li ih brojiti? - pita knez ponovo. - Znam, znam - veli djevojka pa prileti sijeldžijama udara ih po glavi i broji: "jedan, dva j.. i trećem. Jedan, dva j.. i trećem!" - E vidi ti nje, boga mi, zna sve - čudi se knez, pa će onda babi: - Ja vidim, da je tvoja šćer svačemu vješta i sve zna, a meni baš čobanica treba, pa ako se pogodimo, možeš je taman kod mene ostaviti. Otli baba? - Jaja ti, moj lijepi keže! Oću, kako da neću, pa i za nižu cijenu negoli u drugog. Znam ja da si pošten, pa neka je baš u tebe. - Pa šta išteš, baba, što će mi to tvoje dijete ljetos čuvati goveda? - Šta ištem?... šta ištem?... dat ćeš mi tiska i deset groša. - Mnogo išteš, baba! Nego ti evo tiska i dvadeset - nadmeće se knez. - Vala je malo, keže, no ćeš mi dati tiska i petnes. - Nemoj, baba, no ti evo tiska i četeres. - Neću pare manje od tiska ti i trides. - Ne dam ti pare više od tiska ti i pedeset, pa nek je sretno - i sad ostaje knez na toj cijeni. - E pa neka je baš na tvoju. Neka bude tiska ti i pedeset i daj kaparu - viče baba. Knez joj pruži ruku, kao da joj daje kaparu, a baba uzima. - Eto ti, keže, djeteta, pa je pazi kao svoje. Znaš, bit će dobra i poslušna i dobro će ti čuvat ajvan. A ti, šćeri - okrene se njoj - dobro slušaj, kez je dobar čovjek, on će te paziti i lijepo gledati, a ti dobro mu čuvaj obraz - veli baba i češe se po stražnjici, pa odlazi. Djevojka je isprati do na vrata, tu je turne preko praga, izdigne nogom za njom i cupne. Pošto je baba zamakla preko vrata, djevojka se vrati, igra po sobi, poskakujući po sobi s noge na nogu, frcka drugom i pjeva:

Predem, predem majkinu kuđelju, čuvam, čuvam babova goveda! Đavo sprži majkinu kuđelju, vuk poklao babova goveda. Vrckam, vrckam, da se bolje prckam! Brojim, brojim babova goveda!

I onda broji kao i prije, udarajući rukom sijeldžije, a pošto je prebrojila sve, zagleda mom-ke i ašikuje s njima a i oni s njom. Najpošlje djevojka uhvati jednoga momka, navuče ga na se i čvrsto ga drži vičući: - Haj majko! Kuku majko! Udavi me bezobraznik! Baba na tu viku dojuri i stane tući onoga momka štapom ili usukanom turom: A čiju ti djecu rezil činiš, orjate jedan! - psuje baba i mlati momka kao vola u kupusu. On se otimlje, ali ga djevojka snažno drži i pusti ga tek onda ako se sam ne otme, pošto ga je baba dobro izlemala.

Narodna drama

94

Djevojka ugrabi momkovu kapu, istare se .... onda je baci momku na glavu. - Ne boj se, majko! Nije mi ništa bilo - viče djevojka babi - no da te šćerca pobišti. Baba neće biskanja, no pita šćer gdje bi pustila vodu. - Eno, majko, one plotine, možeš za nju - veli djevojka i pokaže kneza. Baba ode, klekne i pušća vodu iz one bočice. Prisutni prodražuju kneza, ali knez ni mukajet za to. - Neka babe, djeco, nek se smiri! - veli knez. Ali baba sad zametne čitavu raspravu sa knezom. - Šta je, keže, crn ti obraz - svađa se baba. - Ja ti dadoh dijete ko poštenu čovjeku, da te lijepo služi, a ti napušćo nekakve bezobraznike pa mi dijete ocrnobraziše. Jazuk ti bilo, keže! - Nemoj majko! Nije mi ništa bilo - viče djevojka i umiljava se oko majke. - Evo mene, majko, nije meni ništa, majko! Baba ruži šćer, goni je i tuče s turom, a sa knezom se jednako svađa. - Šuti, baba, tvoja se šćerka pomamila i upalila, pa pristaje sa momcima, pa ti okalja ob-raz. - Okaljat će, keže, i tvoj, dok je ne čuvaš, a dovodiš one kalaše, bezobraznike i jaramaze u kuću. Ja sam je dala na tvoj obraz i tvoje poštenje, a ti: jazuk ti bilo! - Neću ja, baba, da me sramotiš - osiječe knez - zbog one tvoje upaljenice. Ne sluša me, a namamljuje momke, nego eno ti je pa je vodi. Dok se baba svađa sa knezom, djevojka namiguje na pojedine sijeldžije, ali dobro pazi da je baba ne vidi. - Šta je tebi ...... jedna. Šta si se pomamila, pa se opogani našemu kezu na obraz! - ruži baba šćer i tuče je turom. - Nijesam, majko, života mi! - umiljava se djevojka oko babe. - Ja dobro slušam i čuvam knežev obraz, nego daj, majko, da te pobištim. - E pa dobro - veli baba pošto se malo kao odljutila - eto baš ostani opet u keza, slušaj ga, dobro čuvaj goveda i često mrsi, a nemoj zaboraviti i na kežev obraz, jer bi jazuk bilo da mu se ko na obraz opogani. - Čuvat ću, majko, čuvat ću, ne brini se - viče djevojka, umiljavajući se oko babe. - Evo ti je, keže, na obraz i pazi je. Zbogom! - veli baba knezu i ode. Djevojka prati babu, poskakujući s noge na nogu, a kad bude na vrata, gurne je, udari no-gom i cvrkne za njom, pa se onda vrati i igra po sobi cvrkajući drugom i pjevajući:

Predem, predem majčinu kuđelju, čuvam, čuvam babova goveda. Đavo sprži majčinu kuđelju, vuk poklao babova goveda. Vrckam, vrckam, da se bolje prckam, j...na sam, vesela sam, I ako sam, neka sam, Drago mi je i opet ću!

Narodna drama

95

Pošto je pjesmu ispjevala igrajući, digne oprežinu i kao mrsi goveda, pružajući ruku si-jeldžijama ispod nosa: - Ća, sivonja, šaronja, ća soliš, mog voliš! - i onda vabi goveda, nazivajući ih raznim ime-nima, vrlo šaljivim, bezobraznim. Najpošlje vabi i pse: u, varo-ve-e! Ma-a-a! Ma-a-a! i lijeva mu kao ispod oprežine. Djevojka sad nabraja sve goru od gore, pa onda broji gove-da, udarajući ih drugom po glavi: - Jedno, dvoje, j... i treće. Jedno, dvoje, j... i treće! Brojeći tako goveda, zagleda pojedine sijeldžije u oči u vrlo požudnim pokretima. Najpo-šlje uhvati jednoga navuče ga na se, obuhvati ga rukama i nogama, a pomaže: - Haj majko! Udavi me pas. Pomagaj, majko, zaboga! Baba se nada toj pomagnjavi pa čeka pred vratima i čim čuje to, odmah uleti u sobu i tuče onoga što ga djevojka drži: - A? U ta li smo doba, orjate jedan! - psuje baba i viče: - Zar ti moje dijete da gnjaviš tu i crnobraziš, bezobrazniče jedan? Crn ti pasji obraz! - Ne udri baba, pomamila se, nijesam ja kriv, no me ona tvoja ...... navuče - pomaže onaj što ga je djevojka na se navukla, ali baba jednako mlati i tuče, a osobito ako je ljuta i karim na dotičnoga. No ipak, ako onaj lijepo moli, udarci su lakši, a ako se ljuti i viče, baba se još razgoropadi više, pa često i napolje onoga baci. Pošto se onaj oteo, ili ga je djevojka sama pustila, ona ustane, pa oblijeće oko majke i moli je: - Ne boj se, majko, meni nije ništa, majko. Pas je stio, ali mu ja nijesam dala. Ja čuvam i tvoj i knežev obraz, no da te šćerca pobišti. Baba se ljuti i tuče djevojku turom: - Što opogani kežev obraz, bezobraznice jedna? Nalet te bilo, ti nijesi više moje dijete, aj-de od mene - i goni je od sebe, ali se djevojka jednako umiljava i pravda se babi, kao da joj je onaj htio udariti na obraz, ali da ona nije dala. Uopće ponavlja se cio prizor i svađa sa knezom kao i prije, pa i sa šćeri, ali se opet umiruje i ostavlja djevojku u kneza, preporu-čivši joj da dobro čuva goveda i obraz: - A evo sam ti i pletiva naprosila, da pleteš i radiš, - veli baba - išla sam po muljima, po m...a, po Lipniku, po Lizniku. Naprosila sam turundžila, mavila, zelenila, crvenila, žuti-la, mutila. Na, pa radi ko i ostale tvoje druge i vrsnice! Baba odlazi, a djevojka je prati, kao i prije, igra, prede, pjeva, namigiva, navlači jednoga na se, pomaže, baba dolazi, tuče onoga itd., ponavlja se cio prizor kao i prije. Knez se već ražljuti, pa osiječe babi da joj neće više djevojke u najam, nego neka je vodi kud joj drago. Kad djevojka čuje to, stane igrati i pjevati;

Udaji me, mila mati! Sad mi valja, sad mi daj! Sad ti jadna umrijeh ja!

Baba otpjevava djevojci:

Narodna drama

96

Stani malo, šćeri moja, dok opredem lan, i sakupim dar!

Djevojka opet pjeva:

Udaji me, mila mati, sad mi valja, sad mi daj, čekat više neću, haj!

Baba će joj:

Stani malo, šćeri moja, dok proberem ja!

Djevojka:

Udaji me, mila mati, Umrijeh ti ja!

Baba udari jednoga turom i pita:

Otli ovog, šćeri moja, da ti majka da?

Djevojka dođe pred toga, zagleda mu u oči i odgovara:

Neću ti ga mila mati, l....d je taj! Udaji me, mila mati sad mi valja, sad mi daj, umrijeh ti sada, haj!

Baba udara drugoga i pita je:

Otli ovog, šćeri moja, da ti majka da?

Djevojka ga zagleda i odgovori:

Neću ti ga, mila mati dugo... je taj!

Narodna drama

97

Udaji me, mila mati, sad mi valja, sad mi daj!

Baba je i dalje pita da li će ovog ili onog, ali djevojka neće ni jednoga jer je neki "krivo...", neki "kratko..." itd. Kad je baba obredala većinu igrača i došla do onoga koga je djevojka begenisala, za toga odgovara:

Toga oću, mila majko, Tog mi daj. Bez njega ću umrijeti, haj!

I toga momka djevojka navuče na se, ali ga baba neće da tuče, jer je biva udala šćer za nje-ga, nego sad baba tuži: - Kuku meni jadnoj! Kud će ova crna druga sama? - tuži baba i češe se ispod oprežine. - A šta ćeš sama? - viču sijeldžije babi - traži kakvoga đeda pa se udaj. - A šta će mi đedetina i jadetina, moj sinko? - pita baba tužno. - A ti saleti kakvog momka, pa neka te uzme. - Momka, sinko, momka, a šta će mi stari i jadi, kad od njega fajde nema. - Eto, baba, kneza, on je mlad, pa pođi za njega - veli neko između sijeldžija. - A kez? je li kez? - pita baba i namiguje na kneza i čisto joj milo što joj pomenuše kneza, pa ašikuje s njime. - Ja po kneza, baba! Knez je dobar na nekoj stvari pa će ti dobro pretresti stelju - viču ig-rači, a baba na zlo gotova, pa dokopa kneza i navuče ga na se a zapomaže: - Ne daj, šćeri, udavi me kez, jazuk mu bilo! Šćer pripane pa mlati po knezu turom. - Kuku meni, udavi mi majku! - viče djevojka. - Neće joj biti ništa! - razgovaraju igrači djevojku - vješta je baba tome. U to se i baba iskoprca ispod kneza pa razgovara šćer da joj nije bilo ništa, a u isto vrijeme ispusti ispod oprežine mačku ili kakvu guku rutina. - Izjalovi se baba! - viču sijeldžije. - Kuku meni, majko! Kuku meni, brate, izjalovi mi knez mater - kuka djevojka u sav glas, kao da je baba pobacila muško dijete. - Goni ..... i .....! - viče knez - osramotiše mi kuću i selo! - Goni goni! - viču sijeldžije, te obično oni momci koje je djevojka na se navlačila skoče i istjeraju napolje babu i djevojku, te je igra završena.

Narodna drama

98

Babe i djevojke - napomena Tekst prema: Toma A. Bratić i St. Delić: Narodne igre sa sijela i zbora u Gornjoj Hercegovini, Sarajevo, 1906, str. 68-73. "I ovaj tekst potvrđuje da su iste igre u Hercegovini poznate svim stanovnicima, bez raz-like vjere, katolicima, pravoslavnima i muslimanima. Način kako se muškarac oblači u žensko odijelo da bi predstavljao ženu, zatim erotski sadržaj i osobito detalj da baba po-baci mačku ili lutku od krpa, veoma je dobro poznat Hrvatima i u drugim krajevima, kako u blizim Konavlima, tako gore na sjeveru u samom predgrađu Zagreba, u Horva-tima. U izdanju Bratić-Delić tekst "Baba i djevojka" popraćen je jednom slikom. Izvodi se na sijelu" (N. Bonifačić Rožin, Narodne drame, poslovice i zagonetke, str. 187)

Narodna drama

99

ŠANTE I PANTE Na paši se Strašila, lutke, učinjene kao poljska strašila, tuku zbog blaga. Lutkar, pokriven travom ili kaputom, leži između lutaka, drži ih rukama, pokreće ih i za svaku od njih mijenja glas. Nekad lutke predstavljaju zločestog pijanca ŠANTU koji se valja po blatu i napada dobrog i buda-lastog PANTU, pa se ovaj brani. Njihova svađa odvija se ovako: PANTE (udari pijanog Šantu.) ŠANTE: Budalo, što si me napao? PANTE: Što piješ toliko? ŠANTE: Ti si lud. Ne pijem za tvoje novce. Ja radim za sebe i trošim svoje novce, a to se tebe ne tiče što ja pijem. PANTE: Kako me se ne tiče, kad ti uvijek mene napadaš kad si pijan. ŠANTE: Tko je pijan? Ja nisam. (Počnu se tući.) PANTE (ga istuče): Evo ti pa se nosi doma. ŠANTE (pade): Ajoj, ubio me! (Diže se.) Idem na sud, što si me tukao. PANTE: Idi, idi, ja se ne bojim suda nikakvoga. Ti si prvi počeo. (Raziđu se.)

Narodna drama

100

Šante i Pante - napomena Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifačić Rožin, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 125. Kazivali učenici Milan Bušljeta i Marijan Šikić, Čačinci, 1960, zapisao N. Bonifačić Rožin. "Šante i Pante su popularna imena lutaka u Slavoniji i na Baniji, ušla su u narodne poslo-vice kad se za neke ljude kaže da su svadljivi ili da su često zajedno." (N. Bonifačić Ro-žin)

Narodna drama

101

GAŠPAR I MELKO U Slakovcu kod Čakovca u Međimurju dvije lutke predstavljaju braću koji se svađaju zbog međe. Lutkar leži pod klupom koja je pokrivena plahtom. Sa svake strane klupe digne po jednu ruku u kojoj drži lutku. Za svaku lutku mijenja lutkar svoj glas. Lutke najprije leže na podu, svaka sa svoje strane klupe. GAŠPAR (se prvi digne na klupu i zove): Melko, Melko! MELKO (se polako digne): Kaj je? GAŠPAR: Stareši su nam pomrli. Bomo se delili. Mej su pokojni japa rekli da bu tu meja. (Pa s rukom udari po klupi.) MELKO: Ne, Gašpar, meni su pak rekli da bude tu! (I udari rukom po drugoj strani klupe.) GAŠPAR: Meni pak tu! (Opet udari po svojoj strani.) MELKO: A meni tu! (Udari gdje i prije. Tako udaraju i svađaju se dok se ne potuku i padu na tlo, svaki na svoju stranu klupe.) MELKO (se sada diže i zove): Gašpar, Gašpar! GAŠPAR (se polako diže): Kaj bi rad, brat? MELKO: Stareši su nam pomrli. Bomo se delili. Mej su pokojni japa rekli da bu tu meja. (Udari na svojoj strani.) GAŠPAR: Ne, brat, pokojni japa su meni rekli da bu tu! (Udari gdje je i prije udarao. Tako dalje tuku i svađaju se zbog međe dok se opet ne potuku i padu dolje.)

Narodna drama

102

Gašpar i Melko - napomena Tekst prema: Narodne drame, poslovice i zagonetke, prir. Nikola Bonifačić Rožin, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 27, Zora - Matica hrvatska, Zagreb, 1963, str. 124. Kazivao Franjo Srnec, Slatkovec (Međimurje), 1957, zapisao N. Bonifačić Rožin. U drugim Međimurskim mjestima postoji više varijanti ove igre. Izvodi se s lutkama, a lutkar je sakriven ispod klupe i obično leži. Gašpar i Melko (Melkior) imena su biblijskih mudraca (sveta tri kralja).

103

Narodna drama

RJEČNIK Ad libitum (lat.) - po želji, po volji ajvan (tur.) - stoka, stado 'ala - halja alavija (tal. alla via) - kako treba aldomaš (mađ.) - likovo, piće koje se pije po svršetku nekog posla ale - ali aman (tur.) - milost, pomoć; zaboga, bo-ga mi anda - onda ar (kajk.) - jer aršin (tur.) - mjera za duljinu, lakat (oko 70 cm) aš (čak.) - jer ašikovati (tur.) - udvarati, ljubovati avlija (tur.) - dvorište

babo (tur.) - otac bandira (tal.) - zastava bandur (mađ.) - stražar, pandur bantuvati (mađ.) - dosađivati, smetati, uznemiravati bareta (tal.) - kapa begenisati (tur.) - odabrati benefaktor (lat.) - dobročinitelj besida - jezik beteg (mađ.) - bolest bigairi ak (tur.) - nepravedno, bespravno bilikum (od njem. willkommen! - dobro-došao!), oveća čaša, pokal; dobrodošlica; gost koji je prvi put dolazio nekome u kuću morao je nekoć naiskap popiti svoj bilikum (obično bi se i napio, jer je koli-čina vina bila poveća) bin - bih biskanje - čišćenje kose od ušiju blek (njem.) - krpica, komad tkanine bo - jer bokat - advokat, odvjetnik

bole - bolje bula (tur.) - muslimanska žena burundžuk (tur.) - svileni rubac

ca - što cić - zbog, radi cifrast (njem.) - kićen, lijep cijeniti - misliti, smatrati cik - pokraj, uz, pored

čantrati - mrmljati če (kajk.) - ako čerin - svod nad ognjištem čes (kajk.) - kroz čin - cijena, vrijednost čišćinja - čistoća; povjerenje čkometi (kajk.) - šutjeti čova (tur.) - čoha, vrsta tkanine črlen (kajk.) - crven čubak - čovjek s velikim ustima

damijana (tal.) - demižon, velika oplete-na boca denuti - staviti dikla - djevojka diliti se - rastati se, otići divan (tur.) - razgovor, vijeće, sijelo domorodec - domoljub, rodoljub dopust - dopuštenje dradiski - pridjev prema imaginarnoj ba-novini Dradiji drugič (kajk.) - drugi put drzga - vrsta trave, drezga

efendum (tur.) - gospodine moj erbo - jer eviva (tal.) - živio (živjela)

Narodna drama

104

fajda (tur.) - korist, dobitak falda (njem.) - nabor, bora fant (tal.) - momak, mladić farabut (tal.) - varalica, hulja, nitkov, vjetrogonja fela (mađ.) - vrsta fiškuš (lat.) - ovdje: vinotoča fletan (njem.) - marljiv, okretan, brz fora (tal.) - van ftekniti (kajk.) - utaknuti, ugurati

galijot (tal.) - lopov, obješenjak gazija (tur.) - junak, ratnik gda (kajk.) - kad golica (čak.) - kablić, maleno vjedro guka - gruda, smotak guvernati (tal.) - upravljati, vladati; ču-vati, paziti gvantijera (tal.) - poslužavnik, pladanj

handžar (tal.) - orijentalni dvosjekli bo-dež hmet - seljak, težak hrmli - umrli

iža - hiža, kuća

Janko Vojvoda - Sibinjanin Janko (Hun-yadi János, 1387-1456), mađarski voj-skovođa i državnik rumunjsko-slaven-skog podrijetla; proslavio se u mnogim borbama s Turcima (prodor do Kosova 1443), a osobito obranom Beograda 1456, nakon čega je umro od kuge u Zemunu; sin mu je bio kralj Matija Korvin (Klaić) japa (kajk.) - otac japica (kajk.) - dem. od japa jaramaz (tur.) - nevaljalac jaspra (grč.) - sitni srebrni novac; novac uopće jatagan (tur.) - veliki zakrivljeni orijen-talni nož javaš (tur.) - polagan, lijen, nemaran jazuk (tur.) - grijeh, šteta ječerma (tur.) - prsluk je-da - da li, da

judik - možda: Židov ili sudac (?) jur - već

ka - koja; kada kade (čak.) - gdje kalaš (tur.) - lopov, propalica, rasipnik kamparan (tal.) - kabanica; vojnička blu-za kapić (čak.) - vrč, pehar kaporal (tal.) - kaplar, niži vojni čin kapot - kaput karika (mađ.) - prsten, obruč; "vander-ček", kružna zdravica karim (tur.) - bijesan, rasrđen kaštig (lat.) - kazna kaštigati (lat.) - kazniti kazuš (lat.) - slučaj kez - knez kibja - posuda za nuždu u zatvorskim ćelijama klafrati (njem.) - brbljati, blebetati kletu - sljedeće godine ko - kao; ako koli - tko li kolona (lat.) - stup komora (tal.) - soba kostanj - kesten kostura - vrsta noža kotrig - član, pripadnik krijanca (čak.) - pristojnost, uljudnost Krnje - Karneval, Poklad, Fašnik krožrta (tal.) - prsluk kteri (kajk.) - koji ku - koju kumpanija (tal.) - društvo, družina kuntenat (tal.) - zadovoljan kupica (tal.) - čaša kuraž (franc.) - hrabrost kušnuti (njem.) - poljubiti

lače (kajk.) - hlače lampuš (njem.) - fenjer, ručna svjetiljka lanver (njem. Landwehr) - kopnena voj-ska; redovna vojska lego (čak.) - nego Leljo - staroslavenski bog ljubavi; često se spominje u narodnoj književnosti kao

Narodna drama

105

zaziv i sl. librusina (lat.) - knjižetina lih - samo lipost - ljepota lira - vrsta žičanog glazbenog instru-menta lišto - brzo, hitro lug - pepeo

ljeb - hljeb, kruh

mâ - moja madron (lat.) - upala maternice majdek - hajde man - uzalud mana - blagodat manduna (tal. madonna) - gospođa martulos (tur.) - kršćanin u turskoj voj-sci; vojnik, vojničina maša - hvataljka za žar, kliješta; maska mašalah (tur.) - uzvik sjajno!, bravo! matačiti (tal.) - ludovati materičina - maternica mavilo (tur.) - plavilo, modrilo milovati - žaliti miretina (prema lat. murus - zid) - ruše-vina mišnjice - gajde, vrsta narodnog glazba-la s mijehom mito - nagrada mnokrat - mnogo puta moštra - bojni ples mraz - mržnja mrsiti (koga) - hraniti (koga); osobito stoku solju mučati - šutjeti mudante (tal.) - gaće murtat (tur.) - odmetnik, izdajnik mustači (franc.) - brkovi mužak - muž; muškarac

naj (kajk.) - nemoj najhujši - najgori najmre (kajk.) - najprije, prvo najpredi (kajk.) - najprije nalet (tur. lanet) - prokletnik, nesretnik, đavo; nalet te bilo - proklet bio

nazor - pozornost ne - njih; nije, nema nebog - jadan neč - nešto neijn (kajk.) - njen nemužat - neoženjen nenadejuć - nenadano nesti - nositi nis - nisam

nje - njih

oberfiškuš - nadvinotoča obitati - obećati oblagati - naplatiti, nadoknaditi oblast - vlast odar - dar odići - dići, uzdići odskusa - riječ nepoznatog značenja odvernuče (kajk.) - odbijanje odvernuti (kajk.) - odbiti ogota - magarica ohoj - oko ol - ili olit, olito (čak.) - crijevo; kobasica, kr-vavica ontrat - onda opojiti - obećati oposlovati - zaposliti oprežina - pregača orjat (tur.) - hulja, lopov otli - hoćeš li otoplja - možda: suza otur (tur.) - sjedaj, sjedni

palac - palača pantlika (njem.) - vrpca, traka pargar (franc.) - vrsta gustog pamučnog platna parićati (tal.) - pripraviti pašica - komad slanine pinez - novac plenipotencija (lat.) - punomoć plešiv - ćelav pobištiti - istrijebiti uši iz glave podrža - podrška pokehdob (kajk.) - pošto, jer, budući da

Narodna drama

106

pomagati - zapomagati pomagnjava - zapomaganje pomlja - pažnja, briga ponemeti (čak.) - poludjeti posukoliti se - osokoliti se, ohrabriti se, usuditi se potekar - apotekar, ljekarnik potratiti - ubiti; potrošiti poviti - reći, ispričati pozabiti (kajk.) - zaboraviti pozor - pogled preć - prema prem - upravo, baš, doista; vrlo, previše premožneji (čak.) - moćniji, bogatiji prepustiti - propustiti preskrbiti - priskrbiti, dobaviti, pobrinu-ti se presnac - vrsta kolača prez - bez prin - prije pripejati (čak.) - dovesti prlina - prašina, šljunak prvič (kajk.) - prvi put pržun (tal.) - zatvor pul (čak.) - pola pundejak - ponedjeljak pusni (čak.) - pokladni pustolovina - ostavština

raboš (mađ.) - račun rastomfati - razbiti, potrgati raziti (kajk.) - razići rečeta (tal.) - recept rekuriti - prizivati se na viši autoritet, uteći se; žaliti se reversun - položaj odbijanja desnim ma-čevima u korčulanskoj moreški (nalik teniskom back-handu) rezil (tur.) - osramoćen, posramljen rutina - krpetina, dronjak ruvo - ruho

sakramilijunski - koji se odnosi na tisu-ću (ili milijun) sakramenata saktijan - safijan, fina koža savijati - previjati se - sve

shod (čak.) - izlaz sijeldžija (tur.) - sudionik sijela skomantiti - vikati sledić (čak.) - sljedeće smaniti - uništiti, potamaniti smijenje - pravo, dozvola smućnja - smutnja, nered so - sve soldi (tal.) - novci solo (tal.) - samo speluvanje (kajk.) - izvođenje, predstava sprava - priprava, priprema stio - htio storiti (čak.) - stvoriti; učiniti struditi se (čak.) - namučiti se strvno - meso svrha - kraj, završetak

šarvale (tur.) - široke hlače šćah - htjedoh šega - običaj; šala šerbet (tur.) - vrsta slatkog pića šikati se (franc.) - pristajati, dolikovati, biti lijep, otmjen škrljak, škrlak (kajk.) - šešir škrnicl (njem.) - papirnata vrećica šlar (njem.) - koprena, veo španjoleta (tal.) - hvastanje, nadmetanje riječima (figura u korčulanskoj moreški) špaš (tal.) - šala, zabava špičiti (njem.) - šiljiti štemplin (njem.) - žig; ovdje: zdravica stoloravnatelju štilet (tal.) - bodež štrof (njem.) - kazna, globa štrofati (njem.) - kazniti, globiti štuc (njem.) - kratka puška, karabinka šup - šupalj

talir (njem.) - stari austrijski novac tambrlin - bubanj Tataija - tatarska država teći - trčati tentoga - međutim tere - v tere - u kojoj tevtišiti (tur.) - istraživati tituluš (lat.) - naziv, naslov, natpis

107

Narodna drama

toli - toliko tork (kajk.) - utorak tr - ta traboloz (tur.) - vrsta svilenog pojasa tragla (njem.) - nosilo trajati - provoditi trator - tratinčica, krasuljak treh (kajk.) - tri tretič (kajk.) - treći put Trojaki - blagdan sv. Trojstva, Duhovi trud - muka, napor trudan - umoran tura - svežanj, smotak turica - duhan u listu; dem. od tura (v.); također i vrsta maske turundžilo (tur.) - narančasta boja

umiljeno (lat. humilis) - ponizno, skrom-no upaziti - opaziti usprašati - zapitati ustrći - ubrati, otrgnuti ustrpijenstvo - strpljenje utažiti se - utješiti se

v, va, vu - u vaditi (čak.) - učiti, podučavati vaj - jad, muka vaje (čak.) - odmah vala (tur.) - boga mi vandrček (njem.) - pehar koji "luta", iz kojeg piju svi u društvu vatralj - lopata za prenošenje vatre Vazanj - Uskrs več (kajk.) - više

večkrat (kajk.) - više puta već, veće - više Veljo more - rt na južnoj strani otoka La-stova veriga - lanac, okov viku - uvijek; uz negaciju: nikad vnon - mnom voja - volja vratilo - drveni valjak na tkalačkom sta-nu vre (kajk.) - već vu - u vujti (kajk.) - ući Vuk despot - Zmaj Ognjeni Vuk, historij-ski Vuk Grgurević (15. st.) iz porodice srpskih despota Brankovića, istaknuti junak narodne pjesme (Klaić) vun - van vunbacitel (kajk.) - izbacivač

zač - zašto zameritati - zasluživati zavrgnuti se - zabaciti zbantuvati (mađ.) - uvrijediti zebrati (kajk.) - izabrati zeti (kajk.) - uzeti zgore - izgorio zimavac (čak.) - uzimalac ziteći (čak.) - istrčati zvun - izvan

žbara (tal. sbarra - prepreka, jaram) - dr-vena ograda (u koju stave vola kad mu sijeku glavu)