Godina IV Broj 58 15. februar 2008. cena 100 dinara 1,20 evra www.odbrana.mod.gov.yu General-potpukovnik Zdravko Pono{ na~elnik General{taba Vojske Srbije General-potpukovnik Zdravko Pono{ na~elnik General{taba Vojske Srbije Intervju Intervju REFORME SU ILI NEPOPULARNE ILI NEUSPE[NE REFORME SU ILI NEPOPULARNE ILI NEUSPE[NE Akcija Najboqi crta~i leteli helikopterom Akcija Najboqi crta~i leteli helikopterom 14 14 Specijalni prilog Specijalni prilog ARSENAL ARSENAL
84
Embed
Najboqi crta~i leteli helikopterom - Ministry of Defence Odbrana.pdf · 2019-09-05 · 4 AKTUELNO Me|unarodna konferencija o bezbednosti u Minhenu ZA[TITA INTERESA SRBIJE 6 INTERVJU
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Godi
na IV
Broj
58
15.
feb
ruar
20
08.
cena
100
din
ara
1,20
evra
www.od
bran
a.mod
.gov.yu
General-potpukovnik Zdravko Pono{na~elnik General{taba Vojske Srbije
General-potpukovnik Zdravko Pono{na~elnik General{taba Vojske Srbije
I n t e r v j uI n t e r v j u
REFORME SUILI NEPOPULARNE
ILI NEUSPE[NE
REFORME SUILI NEPOPULARNE
ILI NEUSPE[NE
AkcijaNajboqi crta~ileteli helikopterom
AkcijaNajboqi crta~ileteli helikopterom
1414Specijalni prilog
Specijalni prilog
ARSENALARSENAL
4
A K T U E L N OMe|unarodna konferencija o bezbednosti u MinhenuZA[TITA INTERESA SRBIJE 6
I N T E R V J U
General-potpukovnik Zdravko Pono{, na~elnik General{taba Vojske SrbijeREFORME SU ILI NEPOPULARNE ILI NEUSPE[NE 8
O D B R A N AObuka studenata Vojne akademije u zimskim uslovimaVI[E OD VE[TINE 16
Kako do najefikasnijeg modela obrazovawa podoficiraNEPREKIDNO NA PROVERI 18
Sistem kvalitetaLUPA VOJNIH KONTROLORA 22
Dan Vojnog arhivaZA BOQE RAZUMEVAWE ISTORIJE 24
Obele`en Dan Vojnogeografskog institutaNEPREKINUTA NIT STVARALA[TVA 27
„Nacrtaj crte` – leti helikopterom”LET MALIH CRTA^A 28
P R I L O G
ARSENAL 14 31
SA
DR
@A
J
„Odbrana” nastavqa tradicije „Ratnika”,~iji je prvi broj iza{ao 24. januara 1879.
Izdava~Novinski centar „ODBRANA”Beograd, Bra}e Jugovi}a 19Direktor i glavni i odgovorni urednikSlavoqub M. Markovi}, potpukovnikZamenik glavnog urednika Radenko Mutavxi}Urednici Dragana Markovi} (specijalni prilozi)Mira [vedi} (arsenal)
REDAKCIJA:Aleksandar Anti}, poru~nik fregate,Du{an Gli{i} (feqton, istorija i tradicije), mr Sne`ana \oki} (svet), Branko Kopunovi} (dru{tvo),Aleksandar Petrovi}, potporu~nik,Vladimir Po~u~, major (odbrana), Sawa Savi} (internet) Stalni saradniciBo{ko Anti}, Stanislav Arsi}, Sebastian Balo{, Igor Vasiqevi},Jugoslav Vlahovi}, mr Slavi{a Vla~i},Milosav \or|evi}, Aleksandar Lijakovi}, dr Milan Mijalkovski, mr Zoran Miladinovi}, Predrag Mili}evi}, Miqan Milki}, Krsman Milo{evi}, dr Milan Milo{evi}, dr Aleksandar Mutavxi}, Blagoje Ni~i}, Nikola Ostoji}, Nikola Ota{, I{tvan Poqanac,Budimir M. Popadi}, Vlada Risti}, dr Dragan Simeunovi}
TELEFONIDirektor i glavni i odgovorni urednik 3241-104; 3241-258; 23-809Zamenik glavnog urednika 3241- 257; 23-808Sekretar redakcije 3241-363; 23-078Redakcija 3241-104; 23-810; 3201-576; 23-576Prelom 3240-019; 23-583Dopisni{tvo Ni{ 018 /509-481; 21-481Marketing 3241-026; 3201-765; 23-765Pretplata 3241-009; 3201-995; 23-995TELEFAKS 3241-363ADRESA11000 Beograd, Bra}e Jugovi}a [email protected]@odbrana.mod.gov.yuInternetwww.odbrana.mod.gov.yu@iro-ra~un840-49849-58 za NC „Odbrana”PretplataZa pripadnike MO i Vojske Srbije preko RC mese~no 160 dinara.Za pretplatnike preko Po{tanske {tedionicemese~no 180 dinara. [tampa „POLITIKA” AD, Beograd, Makedonska 29CIP – Katalogizacija u publikacijiNarodne biblioteke SrbijeODBRANA ISSN 1452-2160Magazin izlazi svakog 1. i 15. u mesecu
15. februar 2008.
„Odbrana" je ~lan Evropskog udru`ewa vojnih novinara
16
Sni
mio
Zvo
nko
PER
GE
Magazin Ministarstva odbrane Srbije
Sa galerijePETI FRTAQ 55
D R U [ T V OSrpska graditeqska tradicija i prostorno ure|eweKU]A NA ^ETIRI VODE 56
Dve i po decenije Istra`iva~ke stanice „Petnica” RASADNIK NAU^NE PISMENOSTI 60
Stru~ni skup fizijatara i fizioterapeuta na VMARETROSPEKTIVA PROJEKATA 64
S V E TSpecijalne snage IndonezijePREKO SVIH PREPREKA 66
ParaleleRAT ZA RESURSE 69
T E H N I K AStona strategija „Flames Of War”DOPADQIVOST MALIH FIGURA 70
F E Q T O NPrijateqska vatraUDAR PO SVOJIM TRUPAMA 74
S P O R TStariji vodnik Dejan Milosavqevi} VEZISTA SA REVOLVEROM 78
56
RE^ UREDNIKA
5
32
ODGOVORNOST
Uvreme kada postoji realna pretwa da do|e doprotivpravnog progla{ewa jednostrane nezavisnostiKosova i Metohije, Srbiji je pretila vrlo ozbiqnapoliti~ka kriza i prakti~no paraliza u radu najva`nijihdr`avnih institucija. Ta te{ka situacija
razre{ena je susretom najodgovornijih qudi na{e zemqe – predsednika Republike, Vlade i Narodne skup{tine Srbije,koji su potvrdili neophodnost vo|ewa jedinstvene dr`avne i nacionalne politike u za{titi suvereniteta iteritorijalnog integriteta Srbije.
Povod za politi~ku krizu bilo je nesaglasje u vladaju}ojkoaliciji oko potpisivawa Privremenog politi~kog sporazumao saradwi Evropske unije sa Srbijom, koji je EU ponudilapo{to jo{ nisu ispuweni uslovi za potpisivawe Sporazuma o stabilizaciji i pridru`ivawu. On je trenutno stavqen u drugi plan, ali to ne zna~i da je Srbija odustala od svogevropskog puta i da prihvata izolaciju, ve} odlu~nim koracima ide ka punopravnom ~lanstvu u Evropskoj uniji.
Sve dr`avne institucije donele su potrebne akcioneplanove, odluke i mere za poni{tavawe protivpravnih akata o jednostranoj nezavisnosti na{e ju`ne pokrajine, ~ije seprogla{ewe uz blagoslov me|unarodne zajednice, kako senajavquje iz Pri{tine, o~ekuje sredinom februara. Pripremesu u toku i u Pri{tini, ali i u Briselu gde su aktivnosti za slawe misije pod okriqem Evropske unije poodmakle, iakoza to nema odobrewa Saveta bezbednosti Ujediwenih nacija,tog najva`nijeg tela Svetske organizacije koje je nadle`no za re{avawe statusa Kosova i Metohije.
Me|utim, Srbija }e nastaviti da brani svoj integritet i dostojanstvo svim raspolo`ivim pravnim i diplomatskimsredstvima koja, pored ostalog, ukqu~uju i tu`be predMe|unarodnim sudom pravde u Hagu protiv vlada dr`ava kojebudu priznale nezavisnost Kosova i Metohije. Najodgovornijizvani~nici na{e zemqe apeluju da vlade, posebno dr`ava uregionu, poka`u uzdr`anost kada je re~ o priznawu jednostranogprogla{ewa nezavisnosti ju`ne srpske pokrajine, imaju}i u viduodgovornost za situaciju na Balkanu i opasnost da do|e do eskalacije postoje}ih sukoba i ponovnog rasplamsavawanekih zamrznutih `ari{ta kriza i nestabilnosti.
Istina, apeli i upozorewa Srbije najverovatnije ne}espre~iti privremenu Vladu i Skup{tinu Kosova i Metohije da proglasi nezavisnost kao {to ne}e spre~iti ni vladepojedinih zemaqa da ispune obe}awa i tu odluku priznaju. Neke se i utrkuju u najavama ko }e to prvi u~initi, {to svakakone doprinosi razvoju dobrosusedskih odnosa, bezbednosti i stabilnosti u regionu. Ipak, najva`nije je da se na Kosovu i Metohiji obezbedi mir i bezbednost za sve gra|ane i zawihovu imovinu. To je mandat Kfora po Rezoluciji 1244.Ukoliko i do|e do nekih ozbiqnijih problema, Vojska Srbije i Kfor }e delovati ne kao sukobqene strane ve} kao partneri,svako u svojoj zoni odgovornosti.
D
„Mi radimo apsolutno sve {to je u na{oj mo}i i branimo na-{e interese”, poru~io je Tadi}, isti~u}i da }e tako biti i ubudu}e.On je ukazao da o~uvawe teritorijalnog integriteta i tesna sarad-wa sa Evropom i svetom predstavqaju su{tinske principe srpskognacionalnog interesa i naglasio da se oni ne}e promeniti.
Kada je re~ o globalnoj bezbednosti, Tadi} je podsetio da jeSrbija izrazila spremnost da u~estvuje u mirovnim misijama podzastavom Ujediwenih nacija i dodao da veruje u aktivni anga`manSrbije u oblasti bezbednosti, i to preko u~e{}a u evroatlant-skim strukturama poput Partnerstva za mir.
Predsednik Tadi} je u Minhenu istakao da od zemaqa regio-na o~ekuje uzdr`anost kada je re~ o priznawu jednostrano progla-{ene nezavisnosti Kosova i da, kao {to Srbija podr`ava inte-gritet svake od tih dr`ava posle konflikta devedesetih godina,o~ekuje potpuno istu wihovu reakciju i psolutnu uzdr`anost.
– Jo{ jednom apelujem na sve vlade u regionu, predsednikedr`ava u regionu, da uzmu u obzir ovu moju re~enicu. To je veomaozbiqno pitawe zato {to regionalne dr`ave dobro znaju pro-blem, znaju izvori{te problema i svako pogre{no pona{aweostavilo bi lo{e posledice – rekao je Tadi} novinarima poslesusreta sa ministrom inostranih poslova Nema~ke Frankom Val-terom [tajnmajerom.
Na 44. me|unarodnoj konferenciji o bezbednosti u Minhenuokupilo se oko 350 u~esnika – {efova dr`ava i vlada, ministarai eksperata za pitawa vojske i bezbednosti iz vi{e od ~etrdesetzemaqa.
M E \ U N A R O D N A K O N F E R E N C I J A O B E Z B E D N O S T I U M I N H E N U
ZA[TITA INTERESA SU Minhenu je od 8. do 10. februara odr`ana44. me|unarodna konferencija o politicibezbednosti, na kojoj je u~estvovala i delegacijaSrbije predvo|ena predsednikom BorisomTadi}em
Ministar odbrane Dragan [utanovac je u Minhenu, tokom ni-za razgovora sa u~esnicima Konferencije o bezbednosti, ukazaona neophodnost nastavka pregovora o budu}em statusu Kosova iMetohije. U susretima sa mnogim zvani~nicima delegacija Srbijeje prezentovala svoju politiku i `equ da se nastavi sa pregovori-ma o statusu pokrajine kako Kosovo ne bi uvek bilo „tema sa nega-tivnom konotacijom”.
Ministar je u izjavi novinarima pre po~etka tre}eg dana ra-da konferencije rekao da je od visokih zvani~nika me|unarodnihKosovskih snaga (Kfor) i Natoa zatra`io da mu ponovo garantujuda }e osigurati bezbednost i sigurnost na Kosmetu.
[utanovac je naveo da je dobio uveravawa da se Nato ne}ebaviti statusnim pitawima ju`ne srpske pokrajine, ve} }e i ubudu-}e biti anga`ovan na o~uvawu tamo{weg mira i bezbednosti.
Ministar [utanovac je visokom predstavniku EU za spoqnupolitiku i bezbednost Havijeru Solani preneo da Srbija ne mo`eda prihvati pravno nasiqe. U tom razgovoru on je, tako|e, kazaoda je „u ovom trenutku te{ko objasniti gra|anima da mi `elimo dase pridru`imo EU u situaciji u kojoj ona, protiv odluke Savetabezbednosti UN, `eli da po{aqe misiju na Kosovo”.
„^ini mi se da Solana ima razumevawa i da ima prostora zadaqe razgovore”, ocenio je [utanovac, isti~u}i da je jo{ bitnijeto da prevla|uje mi{qewe kod svih sa kojima je razgovarao, da jeSrbija spremna za potpisivawe sporazuma o pridru`ivawu sa EU.
Ministar je izjavio da je sa kolegom iz Holandije Eimertvan Midelkupom razgovarao o potpisivawu Sporazuma o stabili-
15. februar 2008.
elegacija Srbije, u kojoj su bili i ministar odbrane Dra-gan [utanovac i ministar spoqnih poslova Vuk Jeremi},imala je niz bilateralnih susreta tokom konferencije, apredsednik Tadi} je govorio na sve~anoj ve~eri prire|enojza u~esnike.Predsednik Tadi} je tom prilikom istakao da svako novo me-
|unarodno anga`ovawe na Kosovu i Metohiji mora da pro|e krozSavet bezbednosti Ujediwenih nacija i upozorio da je alternativadelovawu kroz Savet bezbednosti UN – opasan skok u „tamnu nepo-znanicu” u vreme velikih nestabilnosti u svetu.
„Bio bi uspostavqen presedan ukoliko bi Srbiji bio uzet deoterotorije protiv wene voqe – a to je uistinu nametnuta nezavi-snost Kosova – {to bi zauzvrat dovelo do eskalacije mnogih posto-je}ih sukoba, ponovnog rasplamsavawa nekih od zamrznutih konfli-kata i izazivawa ko zna koliko mnogo novih sukoba”, rekao je Tadi}.
Srbija ne mo`e da prihvati „raspar~avawe” svoje zemqe, i utom pogledu se „ne razlikuje od bilo koje druge me|unarodno pri-znate dr`ave”, rekao je on. Mi tako|e ne mo`emo da prihvatimoizolaciju Srbije, dok odlu~nim koracima idemo ka punopravnom~lanstvu u Evropskoj uniji, istakao je srpski predsednik.
UVERAVAWA O BEZBE
SRBIJE
zaciji i pridru`ivawu Srbije sa EU i da mu je preneo da niko uBeogradu ne mo`e re}i ta~an datum kada }e biti okon~ana sa-radwa sa Ha{kim tribunalom.
On je istakao da se, kao i na svakom sli~nom skupu, susreosa ministrima odbrane dr`ava biv{e SFRJ, sa kojima je razgo-varao o saradwi na poqu odbrane, ali i „o tome da oni ni nakoji na~in ne budu ti koji }e dovesti do turbulencija na Balkanu”.
Kako je naglasio [utanovac, od ministara odbrane svih ze-maqa u okru`ewu dobio je uveravawa da se oni zala`u da se odr-`i mir i stabilnost i da ne}e izazivati bilo kakvu nestabil-nost, a „posebno da ne}e hrliti grlom u jagode ka nekim re{ewi-ma koja nije prihvatila Srbija”.
Ministar [utanovac je ocenio da se sti~e utisak da Srbi-ja u ovom trenutku ne samo da ne sara|uje sa NATO, nego i da ne-}e u EU, {to mo`e da bude veliki strate{ki problem Srbije ibudu}nosti celog regiona.
Na samitu u Bukure{tu, dodao je on, vi{e zemaqa regionabi}e primqeno u NATO, s drugim dr`avama }e se zapo~eti razgo-vori o tome, tako da }e Srbija ostati jedina zemqa u regionu ko-ja ne}e biti aktivna ni u programu Partnerstvo za mir, jer jo{nije potpisala sporazum sa Alijansom.
„Ono {to je pozitivno je da visoki predstavnici NATO ima-ju razumevawa za situaciju u kojoj se nalazimo, jer ni jedna ze-mqa u Evropi nema probleme koje ima Srbija. Moramo re{ewetra`iti pre svega u okviru na{e zemqe, a onda u UN”, rekao je[utanovac.
DNOSTI NA KOSOVU
Me|unarodna vojna saradwa
PLANOVI ZA 2008.Na~elnik Uprave za me|unarodnu vojnu saradwu Milorad Pe-
ri} potpisao je proteklih dana planove bilateralne vojne sarad-we za ovu godinu sa predstavnicima Austrije, Hrvatske, Norve{kei Turske.
Republika Srbija i Republika Austrija imaju veoma razvijenubilateralnu vojnu saradwu, u kojoj dominiraju aktivnosti vezaneza razli~ite oblike obuke pripadnika dve vojske i u~ewe nema~kogi srpskog jezika. Plan bilateralne vojne saradwe za 2008. godinu,koji je potpisao izaslanik odbrane Republike Austrije u Beogradu,pukovnik Jozef Helcl, predvi|a vi{e od 40 zajedni~kih aktivnosti.
Na sastanku sa delegacijom Ministarstva odbrane RepublikeHrvatske, koju je predvodio na~elnik Uprave za me|unarodnu od-brambenu saradwu Davor ]uti}, potpisan je Plan bilateralnevojne saradwe za 2008. godinu, a razgovarano je o mogu}nostimawenog unapre|ewa i regionalnim inicijativama.
Plan saradwe sa Norve{kom potpisao je izaslanik odbranete zemqe pukovnik Terje Haverstad.
Kraqevina Norve{ka je jedna od najve}ih zemaqa donatorareformi sistema odbrane Republike Srbije. U posledwe dve godi-ne, vrednost direktnih donacija iznosila je preko dva i po milio-na evra, od kojih su najzna~ajnije Laka poqska bolnica, opremaweCentra za obuku podoficira, izgradwa kapaciteta za strategijskoistra`ivawe Ministarstva odbrane Republike Srbije, donacijara~unarske opreme i druge.
Planom bilateralne vojne saradwe za 2008. godinu omogu}enje nastavak do sada veoma uspe{ne saradwe u oblasti odbrane.
Plan saradwe sa Turskom potpisao je izaslanik odbrane Re-publike Turske pukovnik Juxel Kele{.
Republika Turska je zna~ajni partner Republike Srbije u obla-sti odbrane. U proteklom periodu realizovano je vi{e susreta nanajvi{em nivou tokom kojih je iskazan obostrani interes za una-pre|ewem bilateralne vojne saradwe. Rezultat tih susreta je Planbilateralne vojne saradwe za 2008. godinu koji sadr`i znatno ve-}i broj aktivnosti. Saradwa u oblasti vojne medicine, razmena is-kustava u oblasti civilno-vojnih odnosa, razmena posmatra~a nave`bama i zajedni~ke ve`be specijalnih jedinica predstavqaju deoaktivnosti koje }e biti realizovane do kraja godine.
VOJNA SARADWA SA [VEDSKOM Na~elnik Uprave za me|unarodnu vojnu saradwu Milorad
Peri} primio je 7. februara novog izaslanika odbrane Kraqe-vine [vedske potpukovnika Bjorna Torstensona. Na taj na~in po-novo je uspostavqena zvani~na bilateralna vojna saradwa izme-|u Republike Srbije i Kraqevine [vedske.
Prethodni izasla-nik odbrane te zemqe uBeogradu bio je akredi-tovan 1989. godine. Sanovim izaslanikom od-brane razgovarano je omogu}im pravcima sarad-we u oblasti odbrane unarednom periodu.
Izaslanika odbra-ne [vedske primili su izastupnik na~elnika Voj-noobave{tajne agencijepukovnik Zdravko Jeli-sav~i} i zamenik koman-danta Zdru`ene opera-tivne komande G[ VS pu-kovnik Milan Mojsilo-vi}.
7
8
R
15. februar 2008.
Snimio Nemawa PAN^I]
eorganizacija Vojske zavr{ena je u junu 2007. godine. „Namatreba kvalitetnija Vojska koja je u stawu da uradi posao zbogkoga postoji. Generalno opredeqewe reforme bilo je da neod-govaraju}i kvantitet promenimo u potreban kvalitet” – izjavioje tim povodom general-potpukovnik Zdravko Pono{. Kakva su
iskustva u praksi proteklih {est meseci uhodavawa novog modelaorganizacije i da li smo wime dobili to {to se o~ekivalo, pitawasu kojima zapo~iwemo razgovor:
– Ta~no je da smo zavr{ili reorganizaciju Vojske za 13 meseci.To je neobi~no brzo ura|eno, ~ak br`e nego {to je bilo predvi|eno.
Prvi efekat te reorganizacije bio je da smo stvorili neuporedivopregledniju situaciju u Vojsci. Kao da smo raskr~ili neku {ikaru
u {umi, pa je bilo sasvim jasno koje od tog preostalog drve}araste uspravno, koje vaqa, koje je kvrgavo i raste ukrivo, a
koje uop{te tu ne treba da postoji. Potvrdilo se da pri~a odesetinama brigada u na{oj vojsci nije ba{ stajala na
REFORME G E N E R A L - P O T P U K O V
Uveren sam da ova na{a reforma nije neuspe
{na. Da li je popularna?Jo{ nije vreme da se o tomesudi. Popularnost uostalom nije lako ste}i drasti~nimmewawem stvari. Mo`da inije toliko va`no da li je reforma popularna, mnogo je va`nije da li nailazi na razumevawe. A ja mislim darazumevaweimamo, i to sve vi{e. Ne bi qudi sa takvom energijom uradili svoj deoposla tokom reorganizacijeda nije bilo razumevawa. Bilo je o~igledno da situacijaod pre nekoliko godina nikuda
ne vodi. Vojna profesija i Vojska danas ponovo postaju tema,
ali na znatno pozitivniji na~in.
9
Reorganizacijom koju smo sproveli u Vojsku je vra}en i takmi-~arski duh. Postavka u kojoj ima mawe mesta za vi{e ~inove dovodiqude u situaciju da se takmi~e za wih. Sa reformom sistema platadobili smo skalu po kojoj svako napredovawe u slu`bi, ne samo po~inu nego pre svega po polo`aju, nosi ozbiqno pove}awe plate. Nataj na~in se vrednuje posao koji se obavqa, a ne ~in koji je ste~en sti-cajem okolnosti u dosada{wem periodu.
Uspostavili smo i mnogo mawu kvotuza upis na vi{e oblike usavr{avawa –komandno-{tabnog i general{tabnog. Mo-ra postojati sasvim jasna projekcija {ta}e qudi koji poha|aju te {kole raditi ka-da ih zavr{e. Ta vrsta {kolovawa je sku-pa, to je investicija, a ta investicija }ese vratiti samo ako znamo koga i za{to{kolujemo. O~ekuju nas veliki poslovi nareformi vojnog {kolstva. Rekao bih da tuima jo{ mnogo da se radi. Vojna akademijaje pre svega specifi~na proizvodwa kojatreba da radi za odre|eno tr`i{te. Totr`i{te je Vojska. Zna~i, mora}e da „pro-izvodi“ to {to Vojsci treba.
Pomiwawem promene sistema vred-nosti, pretpostavqam da ste mislilii na promenu odnosa prema poslu iprofesiji.– Vi{e puta sam govorio da je u ovoj
na{oj profesiji nemogu}e pozitivan od-nos prema poslu napajati samo patriotizmom. To nije realno. Morapostojati i druga dimenzija – racionalna, materijalna. Stvari pola-ko prepoznajemo po pove}awu plata, ali to, na`alost, ne bismo mo-gli tvrditi i za stambenu politiku. Tu se jo{ ni{ta nije dogodilo. Ne-voqa je {to ta oseka u re{avawu stambenog pitawa traje ve} godina-ma, {to su qudi na ivici strpqewa, a meni se ~ini da je te{ko prav-dati da sve ba{ tako mora i da bude. Ima toliko vojne imovine koja~eka da bude prodata. Sada nam samo pri~iwava tro{ak, i te{ko jeobjasniti za{to sve to ne mo`e da se pretvori u ono {to nam treba.Nama trebaju stanovi, treba nam vojna oprema... Ta pitawa nisu unadle`nosti Vojske i General{taba. Na`alost, nisu kompletno ni unadle`nosti Ministarstva. Preneta su na jednu dr`avnu agenciju uovom momentu. Ne znam da li tako mora da bude, ali je zaista te{koopravdati to nepotrebno dugo stajawe...
Pomenuli ste balast infrastrukture. Da li se wenom proda-jom stvari zaista mogu re{iti?– Bez ikakvog pove}awa buxeta mi mo`emo da uradimo mnogo.
Od po~etka sam ukazivao da Vojska ne tra`i toliko drasti~no po-ve}awe buxeta u apsolutnom iznosu. Na kraju, mi i nismo u situa-ciji da se poga|amo sa dr`avom o tome koliko tra`i da joj se omo-gu}i raspolagawe sopstvenim, unutra{wim rezervama stvorenimreformom. Upravo su iz tih rezervi pove}ane plate, kao i buxetza kapitalne investicije. Krajwe je vreme da se deblokira i za-kqu~ani vi{ak imovine.
~vrstim nogama. Kada smo formirali mawe brigada, pokazalo se dasu gotovo svi kvalitetni resursi koje smo imali, materijalni i qud-ski, bili jedva dovoqni za te nove brigade. Jedini ozbiqan vi{aknakon reorganizacije bila je infrastruktura. Taj vi{ak i sada ima-mo i sa wim se prili~no mu~imo. Trebalo bi da se proda. U me|uvre-menu, mi ga i daqe ~uvamo, a sve to nepotrebno odliva energiju isredstva.
Jedinice koje smo formirali sadasu u stawu da izvr{e zadatke zbog kojihpostoje. Po~etnu ideju o prevo|ewu vi-{ka kvantiteta u kvalitet samim tim smoi ostvarili. Obaraju}i nepotrebnikvantitet postizali smo u{tede koje sunam omogu}ile da podignemo kvalitetonome {to treba da postoji. Upravo timu{tedama, sa takvim smawewem tro{ko-va i reorganizacijom Vojske, smawilismo i operativne tro{kove, pre svegalogisti~ke i administrativne, toliko daje bilo mogu}e da se u finansijskom pla-nu za 2008. godinu ozbiqno pove}aju in-vesticioni tro{kovi i da se pokrenuozbiqnije nabavke. Prvi vidqivi efe-kat toga o ~emu govorim jeste i pove}a-we plata. Govorimo pre svega o rezul-tatima unutra{wih u{teda. I to je veo-ma zna~ajan efekat reorganizacije kojusmo sproveli.
Radikalni koraci preduzeti na po~etku transformacije VSzna~ajni su u organizacionom smislu. Sada je Vojska svedena naoptimalni oblik i brojno stawe. Druga faza reforme je znatnosuptilnija, sporija... Upozorili ste da je za wu neophodna i pro-mena sistema vrednosti. O kakvim promena je re~?– Veoma je va`no to {to je u Vojsci napokon formacijski uspo-
stavqena kadrovska piramida. Mi sada po formaciji imamo mnogomawi broj majora nego poru~nika, potpukovnika nego majora, mawepukovnika nego potpukovnika... Takva piramida postoji u skoro svimmodernim vojskama. Mi smo je sledili, nastoje}i da ispravimo pot-puno neopravdanu i nepotrebnu situaciju u kojoj smo dugi niz godinaimali deformisanu kadrovsku piramidu... Taj posao je najpre treba-lo formacijski svesti u odgovaraju}e okvire, a onda usvojiti oprede-qewe da se vi{i ~inovi dobijaju samo onda kada za to postoji potre-ba u sistemu. Vi{i ~in se ne mo`e dobiti samo zato {to je neko „od-sta`irao” na nekom radnom mestu dovoqno dugo, a to {to trenutnoVojsci ne treba jo{ jedan pukovnik, „nije ni va`no – wemu to sleduje,jer je stekao uslov“. Tu logiku smo definitivno promenili. U ovomtrenutku u Vojsci imamo oko 200 pukovnika, taman toliko koliko iformacijski imamo mesta za taj ~in. To je, treba i to re}i, dva i poputa mawe nego {to ima pukovnika u strukturama Ministarstva od-brane. Ta anomalija treba hitno da bude re{ena, jer takva situacijajednostavno nije normalna. ^ak i postojawe ogromnih sistema vojnogzdravstva i {kolstva ne opravdava takav disbalans.
Poreme}aj sistema vrednosti koji nosirat o{teti jednu generaciju, eventualno dve,ali to ne sme biti vi{e od o{te}ewa. Sistemvrednosti na kome mi po~ivamo star je vi{eod dva milenijuma. Kao jedna generacija, mi nesmemo dozvoliti sebi da mislimo da imamopravo da ga drasti~no modifikujemo.
Vi{e puta sam govorio da je nemogu}e uovoj na{oj profesiji pozitivan odnos premaposlu napajati samo patriotizmom. To nije re-alno. Mora postojati i druga dimenzija – ra-cionalna, materijalna. Stvari polako prepo-znajemo po pove}awu plata, ali to, na`alost,ne bismo mogli tvrditi i za stambenu politiku.Tu se jo{ ni{ta nije dogodilo.
ILI NEUSPE[NESU ILI NEPOPULARNE,
N I K Z D R A V K O P O N O [ , N A ^ E L N I K G E N E R A L [ T A B A V S
{tvu. Pogotovo danas kada je sve dostupno, kada ne postoje zabrawe-ne informacije o tome {ta Vojska radi i kako funkcioni{e u miru.Nama je potrebno razumevawe civilnog sektora. Treba nam da nasgra|ani Srbije prepoznaju i prihvate kao potreban i koristan deodru{tva. Vojska nije neko ko samo tro{i. Mislim da idemo u tom sme-ru, iako znam da je to proces koji se ne odvija tako brzo. Kada govo-rimo o qudima u Vojsci i wihovom razumevawu reforme, vrlo je bit-no da sve to daje rezultate i u ravni wihovih privatnih `ivota. Dali oni `ive boqe? Jo{ uvek ne. Posle pove}awa plata, neki da, amnogi jo{ uvek ne. Mo`da se opet pojavio problem izneverenih o~e-kivawa. Mo`da su neke izjave date pre povi{ice, koje su govorile oproseku od nekoliko desetina procenata, qude navele na to da pomi-sle da se ba{ oni svrstavaju u taj prosek, ili da su iznad wega. To ni-je ispalo ba{ tako, a izneverena o~ekivawa su ponovo problem. Sastanovima se, kao {to sam pomenuo, jo{ ni{ta nije desilo. I{~eki-vawa su normalna, jer su qudi obavili svoj deo posla. Sada svoj deoposla treba da uradi neko drugi.
Novu fazu reforme nije mogu}e sprovesti bez nove socijalnedimenzije unutar sistema. Jasno postavqena motivacija, sistembeneficija za odre|ene zahteve i izazove, jeste deo nove soci-
jalne politike. Koli-ko je i na koji na~insve to realno i izme-rivo i izvodqivo?
– Mnoge stvari suizvodqive. Mi smo ikrenuli sa idejom damo`emo unutra{wimzahvatima da stvori-mo materijalne re-zerve. Onda smo pro-menom sistema napre-dovawa i upu}ivawana {kolovawe po~elida obnavqamo takmi-~arsku dimenziju. Jed-na od mogu}nosti jesteda resurse koje ima-mo pretvorimo u ob-novqive, a ne u po-
tro{ne. Mislim konkretno na slu`bene stanove. Ve} du`i niz godinakategorija slu`benih stanova funkcioni{e kao ~udna i perfidna sup-stitucija za regularne stanove. ^iwenica je da u ve}ini slu~ajeva qu-di koji su dobili slu`bene stanove vi{e iz wih nisu ni izlazili. Po-krenuli smo varijantu da vi{e slu`beni stanovi nikako ne budu dode-qivani na li~nost, ime, ve} na odre|enu du`nost. Kada komandantpreuzme brigadu, preuze}e svoju kancelariju, stan na kome slobodnomo`e da pi{e komandant te i te brigade. Bez obzira na to koliko de-ce ima i da li ima svojinu negde drugde u dr`avi. Kada Vojska jednomkupi tih stotinu-dve stanova, re{i}e taj problem za „vjeke vjekova”.
Dugoro~na strategija za trajno re{avawe stambenog problemajesu krediti. U ovom trenutku, kada nas na{e plate jo{ ne ~ine i kre-ditno sposobnim, mora da postoji neka zadr{ka sa starim sistemompodele stanova u zakup. Qudi koji su na samom kraju karijere mora-ju, ipak, imati realnu mogu}nost da dobiju stan u zakup. Sve su to ne-ki na~ini kojima mo`emo da racionalizujemo ~itavu pri~u, da je u~i-nimo odr`ivom. Sa dosada{wim pristupom i pravilnicima problemnikada ne bi mogao da bude re{en. Opet mi iz Vojske ukazujemo kakosituacija mo`e da bude re{ena, umesto da insistiramo na prethod-nom pristupu koji je primamqiv, ali je ve} godinama zaglavqen i pro-blem se uve}ava. Zato s pravom o~ekujem da se to i uva`i i da se stva-ri po~nu re{avati. Predlozi novih stambenih pravilnika, koje smosa~inili pre nekoliko meseci, jo{ uvek nisu do{li na dnevni red.
Vojsku Srbije, po~ev{i od ove – 2008. godine, o~ekuje moder-nizacija obuke. [ta je to {to se u sistemu obuke mewa? Mo-dernizacija vojne tehnike je tako|e va`an korak koji predstoji.U kom pravcu idemo i koliko smo se svim tim koracima zaistapribli`ili realnim zahtevima kompatibilnosti?
Pretpostavqam da je pitawe „biti ili ne biti” `rtva emoci-ja koje su proistekle iz prethodnih ratova prili~no va`no raz-re{iti. Kako ga Vi li~no razre{avate, prevladavate? – Kada govorimo o prethodnim ratovima, govorimo, u stvari, o
pro{losti. Ono {to je sasvim sigurno jeste ~iwenica da se u pro-{losti ne `ivi, a ne `ivi se ni od pro{losti. @ivi se u sada{wo-sti. A kako }e se `iveti u budu}nosti, zavisi od toga {ta smo nau~iliiz pro{losti i kako usmeravamo svoj ̀ ivot u sada{wosti. Normalnoje da postoje o`iqci na na{oj generaciji. Mnogi nose i li~ne, poro-di~ne traume. Qudi koji rade dr`avni posao, koji nose uniformu, magde se u hijerarhiji nalazili, moraju da kanali{u li~ne emocije. Nakraju, sticaj okolnosti koji je jednu generaciju doveo do toga da dr-`avne i nacionalne probleme re{ava ratom, ne sme biti hipotekaza generacije koje dolaze. Svaka generacija ima pravo da na svoj na-~in re{ava odnose sa susedima, drugim dr`avama. Pogotovo da na-stoji da taj na~in ne bude rat. Zato je va`no da se takve hipoteke neprenose na generacije koje dolaze.
Poreme}aj si-stema vrednosti kojinosi rat o{teti jednugeneraciju, eventual-no dve, ali to ne smebiti vi{e od o{te}e-wa. Sistem vrednostina kome mi po~ivamostar je vi{e od dvamilenijuma. Kao jednageneracija, mi ne sme-mo dozvoliti sebi damislimo da imamomandat da ga drasti~-no modifikujemo.
„Za uspeh re-forme va`no jeda imamo unu-tra{we razume-vawe u Vojsci ipodr{ku, jer ako samo generali pri~aju o ovome, a izostaje raz-umevawe do posledweg vojnika, onda su male {anse da uspemo”– rekli ste. Koliko je svest o neophodnosti reforme i opravda-nosti wenih oblika prisutna unutar Vojske? Novo i zahtevnije,po pravilu, nailazi na „otpor sredine”...– Citira}u svog pot~iwenog, mada to nije uobi~ajeno. General
Bo`idar Forca mi je bio nastavnik na Akademiji. Jednom prilikomje rekao ne{to {to mislim da je velika istina – da su reforme ilinepopularne, ili neuspe{ne. Uveren sam da ova na{a reforma nijeneuspe{na. Da li je popularna? Jo{ nije vreme da se sudi. Popular-nost uostalom nije lako ste}i drasti~nim mewawem stvari. Mo`da inije toliko va`no da li je reforma popularna, mnogo je va`nije da linailazi na razumevawe. A ja mislim da razumevawe imamo, i to svevi{e. Ne bi qudi sa takvom energijom uradili svoj deo posla tokomreorganizacije da nije bilo razumevawa. Bilo je o~igledno da situa-cija od pre nekoliko godina nikuda ne vodi, da }e, ukoliko se ni{tane preduzme, sistem odbrane atrofirati. Vojni~ka profesija se uru-{avala. Postajala je sve nepopularnija. Qudi su po~eli da izbega-vaju da govore {ta su po profesiji. To je bilo samo po sebi dovoqnoalarmantno. Vojna profesija i Vojska ponovo postaju tema, ali naznatno pozitivniji na~in. Na`alost, i daqe se de{avaju stvari kojedonose negativnu konotaciju... Nije prijatno kada iz kamiona ispadnusanduci sa bombama. Malo zna~i opravdawe da su kamioni stari 25godina, a i bombe skoro isto toliko, da ih imamo mnogo vi{e nego{to nam treba, da su resursi za wihovo uni{tavawe ograni~eni, zaskladi{tewe isto tako, da su sve to nasle|eni problemi. Da raspra-vqamo da li je u osnovi svega toga bila gre{ka samo jednog ~oveka nadnu vojni~ke hijerarhije, ili nije... Sve to uti~e na ugled Vojske u dru-
10
INTERVJU
15. februar 2008.
– Postoji nekoliko stvari koje moramo da modernizujemo, osim{to smo uspostavili modernu strukturu. Rekao sam da moramo da mo-dernizujemo {kolstvo, da ga u~inimo racionalnim. Te{ko je objasni-ti za{to Vojna akademija upo{qava tri puta vi{e qudi nego Gene-ral{tab. ^eka nas i modernizacija sistema obuke. Formirali smoKomandu za obuku, uveli smo sistem instruktorske obuke, kompletnonovi pristup. Uvodimo i podoficirski kor, kao podr{ku liniji ko-mandovawa i sistem koji nosi obuku, sistem u kojem podoficiri ima-ju jasnu perspektivu napredovawa do vrha podoficirske piramide.Uvo|ewe tog sistema u ve}ini vojski centralne i isto~ne Evrope tra-jalo je dugo i bilo prili~no bolno, uz svu podr{ku koja im je bila naraspolagawu. Mi nemamo tako galantnu podr{ku, ali mislim da ide-mo mnogo br`e nego ostali, jer imamo ne{to od dobrog nasle|a izvremena JNA. Imamo odli~an podoficirski kadar iz tog vremena,kada je podoficirsko {kolovawe trajalo ~etiri godine. To je bilaskupa i velika investicija, pitawe je da li bi danas sve to bilo ra-cionalno, ali je ~iwenica da imamo qude koji mnogo znaju i mogu, te}e uspe{no nositi sistem obuke.
Modernizacija u oblasti opreme i ratne tehnike je ogroman po-sao koji nas ~eka. Moglo bi se re}i da smo u nekim oblastima propu-stili skoro dve tehnolo{ke generacije. [ta su nam prioriteti? No-va sredstva veze. Tu je na{a vremenska zadr{ka od oko dvadesetakgodina i tu mora hitno da se radi. Nekiugovori su zakqu~eni, kre}e se u nabav-ke. Me|utim, izgleda da }e taj proces tra-jati znatno du`e no {to smo mislili, iizgleda da nam se tu dr`ava nije ba{ odu-`ila na na~in kako je bio zauzet stav naVladi Srbije, a to je da }emo dobiti po-sebna sredstva za izme{tawe iz fre-kvencijskog opsega u kome Vojska radi, ana ime davawa licence civilnim kori-snicima. Mi taj novac u buxetu za 2008.godinu nismo dobili, a nabavka se fi-nansira iz redovnog buxeta.
Oklopna vozila, to~ka{i, tako|espadaju u prioritet. Trebaju nam i novatransportna sredstva. Kamioni su namstariji od qudi koji se u wima prevoze. Uvazduhoplovstvu }e nam i u narednih ne-koliko godina prioriteti biti remont imodernizacija, a tek negde oko 2011. godine mo`emo da o~ekujemo na-bavku vi{enamenskog borbenog aviona. Zapo~eli smo sa moderniza-cijom li~ne opreme vojnika pe{adije. Razvojni projekat se privodikraju i kre}e se sa opremawem. Ne{to od toga }e mo}i da proizvededoma}a industrija, ne{to ba{ i ne. Da li imamo dovoqno para zasve to? Za ne{to da, za ne{to ne. Neke kapitalne investicije, poputnovog aviona, ne idu iz redovnog buxeta, to je svima jasno.
Mo`emo da se hvalimo da nam je buxet mnogo boqi nego {to jebio, ali ne smemo zaboraviti da nije jedina i pouzdana mera apso-lutni iznos buxeta, nego koliko sredstava imamo po vojniku. Tu`nozvu~i ~iwenica da je srpski vojnik i daqe pri dnu evropske lestviceako tako pa`qivo pogledamo strukturu buxeta odbrane. Samo vojskeu nekoliko susednih zemaqa su iza nas.
Sti~e se utisak da je upravo podoficirski kor prili~no ne-zadovoqan novim raspodelama plata u Vojsci.– Razumqivo je da qudi u dowem delu platne lestvice nisu u pot-
punosti zadovoqni. Ali nije problem u rasponu plata nego u nivounajni`e plate. Ipak treba re}i da je Ministarstvo odbrane napra-vilo ozbiqan iskorak kada je re~ o platama. Nije mogu}e re{iti na-sle|en problem u jednom koraku. Ovo nije samo jednokratna povi{i-ca, nego reforma sistema plata. Biv{i sistem je vrvio od raznihdodataka koji su nosili pe~ate mo}nih qudi iz odre|enog vremena.Ministarstvo je bilo pod pritiskom tuma~ewa da na{e plate trebada se ve`u za plate dr`avnih slu`benika u drugim ministarstvimaprema obrazovnom nivou, uz napomenu da su u Ministarstvu odbra-ne i Vojsci qudi sa sredwom {kolom stajali ne{to boqe sa platamanego u drugim ministarstvima. To obrazlo`ewe za zaposlene u admi-
nistraciji na{eg ministarstva mo`da bi i moglo da bude prihvatqi-vo, ali za Vojsku nije, i ona zaista ne treba da se poredi ni sa kim,jer niko u dr`avi ne radi taj posao. Ako bi eventualno mogla se ne-kim da se poredi, to je mo`da MUP, ali ~ak ni to. Kada govorimo opodoficirskom koru, formacijska mesta prvih i glavnih podoficiranosi}e i vi{e polo`ajne grupe. Zastavnici na takvim radnim mesti-ma treba da imaju plate ne samo u rangu potporu~nika i poru~nikanego i kapetana i majora.
Iskustva iz Kopnene zone bezbednosti su najintenzivnija utom smislu. Rad unutar baza je ve} u{ao u odre|ene propisaneprocedure, tamo je sastav vojske potpuno profesionalan... [tanam taj, uslovno re~eno uzorak, potvr|uje. Pretpostavqam da toiskustvo name}e i neke nove zahteve, a samim tim i re{ewa.– Iskustvo iz Kopnene zone bezbednosti je dosta dobro. Ve} dve
godine su dole iskqu~ivo profesionalci. To su qudi koji znaju svojposao. Naravno, pretio je rizik da }e se u}i u rutinu, pa smo odlu~i-li da obnavqamo kadar koji dolazi. Zato smo ukqu~ili i profesio-nalne vojnike iz ViPVO, Komande za obuku, jedinica neposredno pot-~iwenih General{tabu i struktura Ministarstva. Bilo je zlonamer-nih tuma~ewa u medijima – tvrdwi da nismo imali dovoqno vojnika,pa smo u KZB morali da {aqemo qude iz Vazduhoplovstva. Uop{tenije re~ o tome. Poku{ali smo da kondicioniramo qude koji su pro-
fesionalni vojnici, a pri tom nekolikogodina provedu na nekoj prijavnici u Beo-gradu. To ba{ i nije posao profesional-nog vojnika. Stoga smo odlu~ili da ve}inaodradi poneku smenu u KZB. Ve} posle pr-vog ciklusa takva ideja je nai{la na sveve}e interesovawe. Sada se uveliko qudiraspitaju kada }e slede}a smena. Ne trajeto tako dugo, nije ni tako naporno, a opetje prilika da se i zaradi. Nema tu neke ve-like neizvesnosti. Postoji izvestan rizik,ali to je ne{to {to se podrazumeva u voj-ni~koj profesiji.
Jedinice u KZB su dobro opremqene,snabdevawe se nesmetano odvija, ishranai sme{taj su dosta dobri. To iskustvo je od-li~no. U Kopnenoj zoni bezbednosti uspo-stavili smo i jednu novu funkciju, koja jetek uvedena u Vojsku Srbije, a to je civil-
no-vojna saradwa, koja daje odli~ne rezultate. Na{u kancelariju uVrawu ve} prepoznaju u tom smislu i neke me|unarodne organizacije,poput Me|unarodnog komiteta Crvenog krsta. Slovi kao vrlo uspe-{na u uspostavqawu dobre komunikacije izme|u Vojske i lokalnogstanovni{tva, posebno albanske nacionalne zajednice u toj zoni. Je-dinice u Zoni su nam i daqe prioritet u svakom pogledu, pa i u opre-mawu, a ̂ etvrta brigada, uz Specijalnu brigadu, zaista zaslu`uje ta-kav tretman.
Kako je protekao Va{ najnoviji sastanak sa komandantom Kfo-ra, imaju}i u vidu situaciju na Kosovu i Metohiji?– Kontakti koje Vojska Srbije ima sa Kforom ve} nekoliko godi-
na, otkako je na snazi Vojno-tehni~ki sporazum, razvijali su se u po-zitivnom smeru. Otkako sam ukqu~en u sve to nisam uo~io nikakveoscilacije, ve} bi se pre moglo re}i da sam svedok napretka. Merepoverewa koje su gra|ene sve ovo vreme daju rezultate. Ti sastanciodavno nisu mesta gde se gledamo preko stola i o~ekujemo neko izne-na|ewe, ve} mesta na kojima potvr|ujemo sve {to smo se u me|uvre-menu dogovorili. Sve ~e{}i su i sastanci koji nisu predvi|eni tro-mese~nim ciklusom. Ako za to postoji potreba, zakazivawe kratkotraje, a u posledwe vreme se ~esto ~ujem telefonom sa komandantomKfora ukoliko postoji potreba da razmenimo mi{qewa ili infor-macije. Takav na~in komunikacije, koji onemogu}ava pogre{na tuma~e-wa bilo kakvog gesta ili izjave, vrlo je koristan za obe strane.
Naravno, postoje jo{ mnoge mogu}nosti da se ta saradwa una-predi. Mi iznosimo svoje predloge. Na posledwem sastanku jo{ jed-nom sam dobio uveravawe od generala De Marnaka da je Kfor spre-man da obavi svoj posao na Kosovu i Metohiji onako kako mu to nala-
11
Mo`emo da se hvalimo da nam je buxetmnogo boqi nego {to je bio, ali ne smemo za-boraviti da nije jedina i pouzdana mera apso-lutni iznos buxeta, nego koliko sredstava ima-mo po glavi vojnika. Tu`no zvu~i ~iwenica daje srpski vojnik i daqe pri dnu evropske le-stvica po toj vrsti izdvajawa. Samo Vojske unekoliko susednih zemaqa su lo{ije od nas.
O~ekuju nas veliki poslovi na reformivojnog {kolstva, rekao bih da se tu stvari nisupuno pomakle. Vojna akademija je, pre svega,specifi~na proizvodwa koja treba da radi zaodre|eno tr`i{te. To tr`i{te je Vojska. Zna~i,mora}e da „proizvode“ to {to Vojsci treba.
jer verujem da je lak{e od pe{adinca napraviti tenkistu, nego odmomka koji tek dolazi iz civilstva. A i racionalnije je.
Pitawe teritorijalne pokrivenosti mogu}no{}u za odbranuili mobilizaciju za svaku vrstu aktivnosti u situaciji u kojojse Vojska realno smawuje, tako|e je va`no re{iti. IskustvaNacionalne garde Ohaja, sa kojom VS intenzivno sara|uje ve}vi{e od godinu dana, Austrije, koja ima sli~an koncept, ili En-gleske koja ima ~ak kadetske organizacije, govore da je ~itavsistem, pre svega dr`ava, postavqen tako da stimuli{e tu vr-stu organizovanosti i motivisanosti dru{tva za odbranu. Ka-kav je na{ koncept?– Nisam siguran da je to najboqe pore|ewe. Na{a ideja je bila
da imamo relativno malu i ekonomski odr`ivu mirnodopsku vojsku,lako upotrebqivu, a da postoji teritorijalna vojska, koja se aktivi-ra samo u slu~aju potrebe, prirodnih ili tehnolo{kih katastrofa,ili u slu~aju rata, i tek onda postaje tro{ak za dr`avu. To su tih os-am teritorijalnih brigada. Taj koncept treba i da za`ivi. To {to smo
formirali centre za obuku i ratne jedi-nice ne zna~i da je posao zavr{en. Ve}dugi niz godina nismo imali obuku rezer-vnog sastava. To ko{ta, ali }emo moratii tu obuku da obnovimo. Na kraju o~eku-jem da se ispostavi kao opravdana po~et-na opcija – da nije sve u brojkama, u tomekoliko ne~ega ima, ve} koliko je to {toimamo kvalitetno.
To {to je na{ demografski potenci-jal takav da mo`emo da stavimo vi{e od milion i po mu{karaca podoru j̀e, ne zna~i da to treba i da uradimo. Ako jo{ jednom pogledamo{ta je osnovna uloga Vojske, vide}emo da ona treba da omogu}i ostat-ku dru{tva da u miru stvara nove vrednosti i da u`iva u wima. Akopogledate ko je to ratno sposoban, jasno je da su ratno sposobni onikoji su i radno sposobni. Pojednostavqeno gledano, nije razumno dau miru previ{e radno sposobnih qudi vojno anga`ujete, ve} da krei-rate sistem koji je u stawu da se brzo transformi{e, shodno bezbed-nosnoj situaciji.
„Jer, ni{ta nije gore nego velika, staja}a i slabo pla}enavojska. To onda postaje rizik za dru{tvo. Vojna profesija u Sr-biji je prili~no degradirana. Imamo ose}aj da je Vojska ne`e-qeno dete u dru{tvu, kome roditeqi daju xeparac da ga vi{e negledaju. Sve {to je Vojska, uprkos takvom stavu, uradila u pret-hodnom periodu mo`e se smatrati nemogu}om misijom” – rekliste novinaru Foneta krajem 2007. godine. Vojska vi{e nije ve-lika, nije ni staja}a, ali je jo{ uvek slabo pla}ena. Da li }emisija koja je pred wom u narednom periodu, ipak, biti mogu}a,a ne vi{e nemogu}a, a ipak izvedena, {to dodatno iscrpquje?– Nazvao sam nemogu}om misiju koju smo, ipak, uspe{no reali-
zovali u tom periodu. Izgledala je kao nemogu}a, a re}i }u vam i za-{to. Kada smo krenuli sa reformom 2006. godine razilazila se Dr-`avna zajednica Srbija i Crna Gora, a mi smo i daqe sprovodiliozbiqnu reformu neporeme}eni tim doga|ajem, {to, prizna}ete, ni-je jednostavna stvar. U 2007. godini, nakon izbora ~ekali smo dugoda se formira vlada, sa tehni~kom vladom i privremenim finansi-rawem mi smo i daqe vodili celu pri~u i ulazili sve dubqe u re-formu. U drugom delu 2007. godine stigao je novi menaxment u Mini-starstvo odbrane, koji je tako|e imao svoj period uhodavawa. Pono-vo smo nastavili da radimo svoj posao istim intenzitetom. Ako smo usvim tim okolnostima uspeli da sprovedemo transformaciju, za{toto onda ne bismo i sada.
Kako se ose}a ~ovek koji u trenutku predsedni~kih izbora imajasne naznake jednog od kandidata da }e biti smewen istog tre-nutka kada taj kandidat osvoji vlast?– Postavqewe i smewivawe na~elnika General{taba jeste
ustavno i zakonsko ovla{}ewe predsednika Republike. To je ne{to{to se podrazumeva i svako ko je na du`nosti na~elnika General{ta-ba treba da bude potpuno svestan te ~iwenice. Nema tu emocija. Va-`no je da se po{tuje zakon i da predsednici rade svoj posao, a gene-rali svoj. Dragana MARKOVI]
INTERVJU
15. februar 2008.12
`e mandat – da obezbedi mir i bezbednost za sve gra|ane i za wiho-vu imovinu. Mandat je jasan, on proizilazi iz rezolucije 1244. Od-nos VS i Kfora definisan je Kumanovskim sporazumom, tako da tunema nejasno}a. Zato i ne o~ekujem da }e na toj liniji biti nekihozbiqnih problema. A ako ih i bude, ako ih izazovu oni koji mogu daih izazovu, mislim na ekstremiste, Vojska Srbije i Kfor delova}ekao partneri, svako u svojoj zoni odgovornosti.
Pravi iskorak kada je u pitawu promena svesti ~ini se naj~e-{}e investirawem u obrazovawe. Kakve su mogu}nosti VojskeSrbije u tom smislu?– Pomenuo sam da Vojna akademija mora da proizvodi onaj pro-
fil koji je Vojsci potreban. Sasvim je u redu to {to treba da se pri-lago|ava civilnom {kolstvu, da se akredituje na Beogradskom univer-zitetu, da prati Bolowsku deklaraciju... To su stvari koje Vojska po-{tuje. Me|utim, Akademija mnogo ko{ta,ima respektabilnu istoriju i mora daobrazuje odgovaraju}i kadar. Sa {to mawepara da dobije {to boqi kvalitet. I u tom{kolovawu naslawa}emo se na civilneresurse. Nije to ni{ta novo. Imali smo toi ranije. Vojska je pozajmqivala profeso-re sa civilnih fakulteta, za oblasti kojesama nije mogla da popuni. Mislim da jedobro da i sada bude tako. [kolovawe uinostranstvu je ne{to od ~ega ne treba be`ati. U tom smislu sara|uje-mo sa Francuskom, Nema~kom, Italijom, Gr~kom, SAD, Kinom, Veli-kom Britanijom, a uskoro i sa Rusijom. Stranci se {koluju i kod nas,dodu{e, jo{ uvek srame`qivo, moglo bi i vi{e i boqe.
Oblast obrazovawa je uvek u nekoj vrsti reforme. Tu nepresta-no ne{to mora da se prilago|ava. Pre nekoliko godina bio je popu-laran termin „revolucija u vojnim poslovima”, koji je te{ko defini-sati, ali se su{tinski oslawao na ~iwenicu da su tehnolo{ki poma-ci izazvali mnoge promene u vojnoj misli, strategiji, taktici. Sve toukazuje na akutnu potrebu da se sistem obrazovawa brzo prilago|a-va novinama.
Kakav je to i koliko razli~it profil oficira koji Vi sadao~ekujete od Vojne akademije?– Treba nam mnogo vi{e tehni~kog obrazovawa. U isto vreme je
veoma va`no da sa~uvamo ono {to je institucionalno znawe akumu-lirano u srpskom vojnom {kolstvu. Bilo bi prili~no neodgovornoodre}i se ne~ega {to je gra|eno vi{e od sto godina. Ali isto tako nemo`e da se u~i o ne~emu {to u na{oj vojsci vi{e ne postoji. Neshva-tqivo je da je pro{le godine neko od profesora dao slu{aocu, kakopo mom utisku neopravdano nazivaju studente, „da re{ava neku bri-gadu” kakva u Vojsci Srbije vi{e ne postoji. Neki od nastavnika, o~i-gledno, ne znaju od ~ega se ova vojska sastoji.
Prva faza reforme, a i druga pogotovo, ponovo uslovno re-~eno, kao posledicu ima i izvestan broj oficira koji se penzi-oni{u sa 40, 45 godina starosti. Da li postoje planovi koji bite qude, veterane, motivisali i mobilisali da svoja znawa iiskustva na neki na~in i daqe prenose sistemu odbrane?– Od kada sam ja na ~elu General{taba, u Vojsci nije bilo line-
arnog penzionisawa – ni po godinama, ni po ~inu. Znam da je upravotakvim postupkom napravqena velika {teta u prethodnom periodu imislim da je dobro ura|eno {to smo to zaustavili. Ne mo`e da budekriterijum za penzionisawe to koliko neko ima godina ili koji je~in, ve} koliko kvalitetno radi svoj posao. Osnovni kriterijum je dase nije ogre{io o zakon i vojne propise. Za one koji dobro rade svojposao u Vojsci Srbije bi}e mesta – automatizma u napredovawu vi{ene}e biti. U ovom momentu mi jo{ imamo ne{to kadra koji je vi{ak.Isto tako, mada paradoksalno zvu~i, imamo i mawak kadra. Mi, ustvari, imamo problem sa neodgovaraju}im vojnoevidencionim spe-cijalnostima. Verujem da ti qudi koji su sada na raspolagawu ne tre-ba da idu iz Vojske samo zato {to nemaju odgovaraju}u vojnoevidenci-onu specijalnost. Wima treba ponuditi mogu}nost prekvalifikacije,
U ovom trenutku u Vojsci imamo oko 200pukovnika, taman toliko koliko i formacij-ski imamo mesta za taj ~in. To je, treba i tore}i, dva i po puta mawe nego {to ima pukov-nika u strukturama Ministarstva odbrane. Taanomalija hitno treba da bude re{ena, jertakva situacija jednostavno nije normalna.
P E R A S P E R A
Pi{e Qubodrag STOJADINOVI]
Pred nama sudramati~ni dani,vremena koja semoraju pamtitikao poraz svakograzuma predkategorijom kojabi mogla de sedefini{e kao„odnos snaga“.Ili glupa sila,svejedno. Mo`daje u sveop{toj,opravdanojstrepwi odbudu}nosti, ~aklako definisati{ta nam jenajpre~e:O~uvawe Srbije,nezavisno odsudbine Kosova.O~uvawe Srbana Kosovu usvakoj varijanti.Navedeni ciqevisu ostvarivi, alisamo uz dobrorazumevawe {taje mogu}e, a {tavi{e ne zavisiod nas. Ako smoiza{li iz mitskeistorije (igeografije), irazumemo gde namje vojni~ki isvaki drugilimit, ondamo`emo razumetii svoje domete.
K
13
TRAKTORSKI KURS
P
M
Autor je komentator lista „Politika“
osovski premijer Ha{im Ta~i upadqivo ~esto po-se}uje srpske porodice. Jednoj familiji je ono-mad poklonio traktor i ~ak pozvao odbegle Sr-
be da se vrate. Misli na one Srbe koji su pobegli dabi pre`iveli. Navodno im sve`a kosovska vlast ga-rantuje mir, sigurnost i traktore.
Ali, Ta~i se pred Srbima pojavqivao u vi{e ver-zija, a jedna od wih je nadimak, koji je stekao krajempro{loga veka, i glasi „Zmija“. Ha{im je, ka`u svedo-ci, bio etalon surovosti, pa kao takav nije imao mi-losti ni prema kome: dakle i Srbi i Albanci su za-pamtili (a neki i nisu) {ta se doga|a kad tako „opa-sna zver“ deli pravdu po svom zakonu.
Optu`en za ratne zlo~ine i vi{e ubistava kojeje li~no po~inio, Ta~i se redovno lako osloba|aokratkotrajnih hap{ewa. ̂ ak su te lo{e odigrane pred-stave dizale wegovu harizmu ta~no tamo gde je treba-lo. Bio je li~ni qubimac Medlin Olbrajt u doba wenenajve}e mo}i.
Lako se presvla~io iz maskirne uniforme u do-bra odela, a moglo je i obrnuto. Direktno je iz {umeputovao u svetske metropole, umeo je da svoju svire-post obrazlo`i „gerilskim imperativom“, pa i da jeubedqivo negira kao model srpskog agitpropa.
Srpsko pravosu|e je akcentiralo Haradinaja,^ekua i Ta~ija kao neosporne ratne zlo~ince, pa ras-pisalo poternice za wima. Svi su se oni, me|utim, iz-re|ali na mestima prvog ministra, redosledom nave-denim u ovom tekstu. Agim ^eku je, uz sva svoja dostig-nu}a, prethodno postao i hrvatski ratni heroj i gene-ral, i posle premijerskog sta`a ima mesta u zagre-ba~kom glavnom sto`eru. Bar kao uva`eni savetnik,ako mu je ve} dosadila kosovka politi~ka gerila.
Kosovski premijer je nagovestio da }e Kosovo „uvremenu koje je neposredno pred nama“ proglasiti (jed-nostranu) nezavisnost. Pripreme su ve} zavr{ene,usvaja se tekst deklaracije, prihva}eni su zastava igrb, mo`da i sve~ana pesma. Sprema se, kako je rekao„narodno veseqe“.
Videli smo i Azema Vlasija, predsednika omla-dine iz Titovog doba, koji je potpisan kao „analiti-~ar“. To je isti ~ovek koga je Milo{evi} javno hapsiona mitingu ‘89. Stvarno ga je kasnije privezao, alibez rezultata. Stvorio je od wega mu~enika, malo mu„digao rejting“ kod Albanaca koji su ga ina~e dubokoprezirali, pomogao da se taj la`ni maneken bratstvai jedinstva izvu~e iz ve~nog zaborava.
red nama su dramati~ni dani, vremena koja semoraju pamtiti kao poraz svakog razuma pred ka-tegorijom koja bi mogla de se defini{e kao
„odnos snaga“. Ili glupa sila, svejedno. Argumenti ni-su pomogli, ~ovek koji je Srbima poklonio traktor tvr-di da ima spisak od najmawe 100 zemaqa koji }e pri-znati novu dr`avu Kosovo.
To je stawe stvari. Povodom novih potresa ima beskona~no mnogo
predvi|awa. Ve}ina u sebi sadr`i kriti~ne doze pe-simizma. Ima mnogo scenarija na osnovu kojih bi ne-{to moglo da krenu po zlu. „Narodno veseqe“ Albana-
ca, koje je predvi|eno negde za kraj februara ili po-~etak marta, moglo bi na nekim mestima da ima epilogsasvim druga~iji od radosti. Kako za koga.
Euforija se mo`e pretvoriti u model etni~kog~i{}ewa koji ni „Zmija“ ne bi mogao da kontroli{e,sve i da ho}e. Te{ko je verovati u opciju „potpune kon-trole teritorije“, kojom bi bila obuhva}ena i Kosov-ska Mitrovica. Samo je pre}utna podela Kosova, bartako izgleda, spas od nasiqa. Kfor je oja~ao svoje tru-pe, dovla~i odnekud i nove ekspedicije. Gensek Natoa,Jap de Hop Shefer uveren je da nasiqa ne mo`e biti.
Samo ako snage za{tite umeju i `ele da napraverazliku izme|u veseqa i razarawa. Pamtimo vreme-na kad to nisu mogle.
o`da je u sveop{toj, opravdanoj strepwi od bu-du}nosti, ~ak lako definisati {ta nam je najpre-~e: O~uvawe Srbije, nezavisno od sudbine
Kosova. O~uvawe Srba na Kosovu u svakoj varijanti.Navedeni ciqevi su ostvarivi, ali samo uz dobro raz-umevawe {ta je mogu}e, a {ta vi{e ne zavisi od nas.Ako smo iza{li iz mitske istorije (i geografije) i raz-umemo gde nam je vojni~ki i svaki drugi limit, onda mo-`emo razumeti i svoje domete.
Pred istorijski boj na Kosovu, knez Lazar je slaosvoje izaslanike svuda gde ima Srba, kako bi sabraovojsku, dostojnu osmanlijske najezde. Po literarnoj le-gendi, srpskog kraqa Tvrtka Prvog pohodio je Milo{Kobili}, ili Obili} li~no, poku{av{i da, mimo svogdiplomatskog mandata, poravna sujete dvojice preten-denata na vrhunski srpski presto.
Znamo {ta se dogodilo na Vidovdan 1398. godi-ne. A mo`da i ne! Evropa je tada imala razli~ite in-formacije o ishodu bitke podno Gazimestana. Javqenoje o velikoj pobedi hri{}ana, u znak pobede je~ala suzvona u najve}im evropskim katedralama. Mi smo prvisaznali, a posledwi shvatili {ta se onda slu~ilo: voj-ni~ki poraz, pogibija najboqih, sjediwewe vlastele isebara, svuda oko Muratovog i Bajazitovog {atora.
Danas je Kosovo progla{eno presedanom. [tato be{e? Mo`da ono {to se doga|a samo jednom ine va`i kao op{ti princip. Sve se to da definisa-ti i kao vrsta nepravde od koje nema razumne od-brane, iako su mogu}i i neki dobri odgovori iz kri-zne sfere. Mo`da ih je dr`ava Srbija ve} spremi-la, iako za 619. godi{wicu bitke na Kosovu ne}ebiti opsedawa Gazimestana. Za punih sedam vekovamo`da, nikad se ne zna.
Tako se zatvorio krug. Du{anovo i Lazarevocarstvo evoluirali su u civilizovanu Srbiju, li{enumo}nih prijateqa. Sve {to smo mogli sami, ve} smou~inili. Sve {to `eli mo}ni svet oblikova}e svojimgrubim dletom.
Ostaje nam da dobro pojmimo svoju snagu, koja,na sre}u, vi{e nije u prizivawu smrti. Zar se veko-vima nismo branili, ~asno ginuli i bivali sve ma-wi i siroma{niji? I sada nam zmije iz na{ih ja-zbina pokazuju kako se pravi dr`ava! Samo zato {tosmo bili uvereni da ni sa wima ni sa sobom ne ume-mo druga~ije.
14
UVojnoj akademiji (VA), 12. februara, potpisan je proto-kol o saradwi izme|u te vojnoobrazovne ustanove i Uni-verziteta u Beogradu (BU). Sastanku su, uz brojne zvani-ce, prisustvovali i dr`avni sekretari Ministarstva
odbrane dr Zoran Jefti} i Igor Jovi~i}, pomo}nik ministradr Bojan Dimitrijevi} i na~elnik Inspektorata odbrane vi-ceadmiral Jovan Grbavac.
Na sve~anosti povodom potpisivawe tog dokumenta, na-~elnik VA general-major mr Vidosav Kova~evi} istakao je dase saradwa dve obrazovne institucije razvija i unapre|uje uokviru reforme vojnog {kolstva – zna~ajnog segmenta u re-formi sistema odbrane.
Reforma vojnog {kolstva, prema re~ima generala Kova-~evi}a, ima tri ciqa – da se VAukqu~i u sistem visokog obra-zovawa Srbije, postane deo sistema vojnog obrazovawaevropskih zemaqa, ali i sa~uva vojnoobrazovnu tradiciju nana{im prostorima.
Rektor BU profesor dr Branko Kova~evi} tom prilikom je rekao daje Vojska bila jedan od najzna~ajnijih partnera BU u wegovoj istoriji, kojiove godine obele`ava dva veka postojawa. I namenska industrija biv{eJugoslavije bila je tr`i{no orijentisana, pa je ostvarivala velike pri-hode. Nau~ni radnici BU su, u tom periodu, sara|ivali sa vojnim stru~-wacima na uvo|ewu modernijih tehnologija, koje su primenu nalazile pr-vo u vojsci, a onda i u civilnoj oblasti.
Prema re~ima dr Kova~evi}a, mnoge zemqe zainteresovane su dasvoje studente {koluju u Srbiji, {to }e omogu}iti razvoj zajedni~kih stu-dijskih programa BU i VA.
Na sve~anosti povodom potpisivawa protokola dodeqene su ofi-cirske sabqe najzaslu`nijima za razvoj saradwe izme|u BU i VA – rekto-
POMO]NIK MINISTRADU[AN SPASOJEVI] U IZRAELU Pomo}nik ministra za politiku odbrane Du{an Spasojevi}
sa delegacijom boravio je od 11. do 13. februara u zvani~noj po-seti Izraelu.
Spasojevi} je prvog dana posete razgovarao sa direktorompoliti~ko-vojnog biroa Ministarstva odbrane Izraela genera-lom Amosom Giladom o mogu}nostima unapre|ewa bilateralne voj-ne saradwe.
Razgovarano je i o bezbednosnim izazovima sa kojima su suo-~eni Izrael i Srbija, ukqu~uju}i i situaciju vezanu za Kosovo iMetohiju.
Delegacija Ministarstva odbrane je tokom boravka posetilavi{e vojnoindustrijskih kompleksa radi sagledavawa mogu}nostiunapre|ewa vojno-ekonomske saradwe izme|u dve zemqe.
Organizovani su i susreti sa predstavnicima Ministarstvaspoqnih poslova Izraela.
POSETA BOSNI I HERCEGOVINITokom posete Bosni i Hercegovini, pomo}nik ministra za
politiku odbrane Du{an Spasojevi} susreo se, 5. februara, saministrom odbrane Selmom Cikoti}em, zamenikom ministraodbrane Igorom Crnadakom i na~elnikom Zajedni~kog {tabaOru`anih snaga general-pukovnikom Sifetom Poxi}em i sa wimarazgovarao o unapre|ewu saradwe u oblasti odbrane.
Tokom posete Sarajevu, Spasojevi} je posetio i Ministarst-vo inostranih poslova, gde je bilo re~i o unapre|ewu regionalnesaradwe i o u~e{}u u zajedni~kim regionalnim projektima. Sas-tanku je prisustvovao i ambasador Republike Srbije u Bosni iHercegovini Grujica Spasovi}.
DONACIJA OEBSA ZAVERIFIKACIONI CENTAR Na~elnik Uprave za me|unarodnu vojnu saradwu Milorad
Peri} i {ef Odeqewa za demokratizaciju Misije Oebs u BeograduHanelore Valijer potpisali su u Beogradu protokol o donacijira~unarske opreme.
Donacija, vredna 3.970 evra, namewena je Verifikacionomcentru Uprave za me|unarodnu vojnu saradwu.
– Veoma smo zadovoqni {to smo podr`ali Verifikacionicentar i Srbiju u ispuwewu me|unarodnih obaveza. Tako|e,raspolo`eni smo da i daqe poma`emo – rekla je tom prilikomHanelore Valijer.
Verifikacioni centar je zadu`en za sprovo|ewe obavezaproisteklih iz me|unarodno prihva}enih sporazuma koji se odnosena kontrolu naoru`awa, kao {to su Be~ki dokument 99, Dejtonskimirovni sporazum i drugi. S. \.
P O T P I S A N P R O TO K O L O S A R A D W I V OJ N E
ZAJEDNI^KI PROGRAMI
U Centru za mirovne operacije od 4. februara odr`an je ~etvoro-dnevni seminar o upravqawu obukom u vodovima i ~etama, namewen pod-oficirima i mla|im oficirima koji u jedinicama Vojske Srbije planira-ju i izvode obuku.
Organizator seminara je Uprava za obuku i doktrinu General{tabaVS, a gostuju trojica podoficira predava~a iz Savezni~ke komande Na-toa u Napuqu.
U uvodnom izlagawu general-major Petar ]ornakov, na~elnik Upra-ve za obuku i doktrinu General{taba VS, pozvao je ~etrdesetak u~esnika
S E M I N A R O U P R
AKTUELNO
15
ru BU prof. dr Branku Kova~evi}u, rektoru Univerziteta odbrane Repu-blike ^e{ke brigadnom generalu Rudolfu Urbanu, na~elniku Vojnomedi-cinske akademije general-majoru prof. dr Miodragu Jevti}u, prethodnomrektoru BU prof. dr Dejanu Popovi}u i rektoru Univerziteta u Ni{uprof. dr Radoslavu Bubwu.
Dekanima fakulteta BU koji razvijaju zajedni~ke studijske programesa VA – prof. dr Vladimiru Cvetkovi}u sa Fakulteta bezbednosti, prof.dr Nevenki @arki} sa Fakulteta organizacionih nauka, prof. dr Milo-{u Nedeqkovi}u sa Ma{inskog fakulteta, zatim, prof. dr Miodragu Po-povi}u sa Elektrotehni~kog fakulteta, prof. dr Slobodanu Gvozdenovi}usa Saobra}ajnog fakulteta i prof. dr Slobodanu Petrovi}u iz Krimina-listi~ko-policijske akademije – uru~eni su oficirski bode`i.
A. ANTI]
DONACIJA VELIKE BRITANIJE VOJNOJ AKADEMIJIIzaslanik odbrane Velike Britanije pukovnik Sajmon Vande-
lur i Viktorija Sajmon Tejlor, vi{i predava~ i upravnik Odeqewaza spoqne poslove britanske Odbrambene akademije, uru~ili su8. februara Voj-noj akademiji do-naciju u nau~noj istru~noj litera-turi vrednu oko10.000 evra.Donaciju, koja jerealizovana po-sredstvom Oeb-sa, primio je na-~elnik Vojne aka-demije general-major VidosavKova~evi}.
General Kova~evi} zahvalio je predstavnicima britanskihoru`anih snaga i Oebsa, naglasiv{i da je dosada{wa saradwaVojne akademije i tih institucija bila na zavidnom nivou i izrazioo~ekivawe da zajedni~ki projekti tek predstoje.
U britanskoj delegaciji, koja u Beogradu boravi u uzvratnojposeti, pored pukovnika Vandelura i Viktorije Tejlor, bila je i mrJasmina Gli{i}, koja je tokom proteklih {est meseci u Velikoj Bri-taniji radila na istra`ivawu medija i civilno-vojnih odnosa.
Gostima su tokom posete Vojnoj akademiji predstavqeni re-sursi i perspektive na{e najvi{e vojne obrazovne ustanove.
A. P.
SPORAZUM O SARADWI VOJNE I POLICIJSKE AKADEMIJE U Kriminalisti~ko-policijskoj akademiji (KPA) 6. februara
potpisan je Ugovor o poslovnoj i tehni~koj saradwi KPA i Vojneakademije, kojim su otvorena vrata za wihovu svestraniju i {irusaradwu.
Posle potpisivawa dokumenata, koji }e omogu}iti zajedni~kou~e{}e profesora te dve visoko obrazovne dr`avne ustanove narealizaciji, posebno poslediplomskih, master i doktorskih stu-dija, na~elnik Vojne akademije general-major mr Vidosav Kova~e-vi} naglasio je da su bezbednosni problemi dana{wice izuzetnozna~ajni i da je odgovornost za wihovo svestrano i kompleksnoizu~avawe jedan od razloga za sve kvalitetniju i obimniju sarad-wu izme|u Vojne i Kriminalisti~ko-policijske akademije.
– Iskustva razvijenih zemaqa pokazuju da najboqe rezultateu obrazovawu iz oblasti odbrane i bezbednosti posti`u one dr-`ave u kojima je do{lo do svestrane saradwe izme|u fakultetasli~nih mati~nih oblasti, kao {to su to na{e dve akademije. Tasaradwa mo`e biti jo{ bogatija, posebno u realizaciji zajed-ni~kih programa na specijalisti~kim i poslediplomskim studiji-ma – rekao je general Kova~evi}, dok je dekan KPA Slobodan Pe-trovi} istakao da kvalitetan i interdisciplinaran obrazovniproces zahteva u~e{}e brojnih profesora s raznorodnih fakul-teta.
– Interdisciplinarno izu~avawe problema bezbednosti,kojim se mi prvenstveno bavimo, ne mo`e da da `eqene rezultateako nije potkrepqeno u~e{}em kompetentnih profesora s razli-~itih fakulteta, koji, na svoj na~in, doti~u pitawa odbrane ibezbednosti. Potpisivawem ugovora o te{woj saradwi izme|una{e dve obrazovne ustanove, mi upravo ~inimo korake u tompravcu – rekao je dekan Petrovi}.
D. G.
A K A D E M IJ E I B E O G R A D S K O G U N I V E R Z I T E TA
seminara da se aktivno ukqu~e u diskusiju sa predava~ima budu}i da ukonceptima planirawa i izvo|ewa obuke kod nas i u Natou postoji mnogosli~nosti, ali i niz su{tinskih razlika. On je istakao da je zavr{enaDoktrina obuke koja donosi puno izmena u odnosu na dosada{wi konceptobu~avawa i da }e zahtevi, kriterijumi i principi organizovawa obuke,naro~ito od 2010. godine kada je planirana potpuna profesionalizaci-ja VS, biti znatno druga~iji.
General ]ornakov je najavio i skori zavr{etak Uputstva za upra-vqawe obukom, naglasiv{i da su doktrinarni dokumenti iz te oblasti iz-
ra|eni i na osnovu iskustava stranih armija.Zastavnici Xek Vajls, Jusuf Xamal i Dik
Verner, pripadnici kanadske, ameri~ke i nema~-ke vojske, predstavili su osobenosti upravqawaobukom u oru`anim snagama Natoa. Tokom radapo grupama pripadnici Vojske Srbije su u razgo-voru sa inostranim kolegama sagledali aspekteobuke profesionalnih vojnika koja }e i u na{ojvojsci uskoro postati dominantan oblik osposo-bqavawa.
Zvani~an naziv kursa je „Nato radionica o ko-mandovawu za podoficire“ i to je jedna u serijisli~nih aktivnosti koje se preduzimaju radi uspo-stavqawa podoficirskog kora u na{oj vojsci.
A. PETROVI]
A V Q A W U O B U K O M
General-major mr Vidosav Kova~evi} i prof. dr Branko Kova~evi}
Svaki stare{ina mora dobropoznavati takti~ke radwe uzimskom ambijentu i ve{tinukretawa po snegu kako biuspe{no obavio zadatke isa~uvao qude. Zato obuka uzimskim uslovima predstavqaposebno mesto u obu~avawustudenata Vojne akademije.
15. februar 2008.
VI[E OD VE[TINE
16
V
O B U K A S T U D E N ATA V O J N E A K A D E M I J E U Z I M S K I M U S L O V I M A
Komandantprivremene
komande i zamenikkomandanta
Prvog studentskogpuka pukovnikJanko Grandi}
ojska Srbije, kao i mnoge savremene armije sveta,posve}uje znatnu pa`wu obuci vojnika i jedinica uzimskim uslovima, jer je to neophodno radi pripre-me za izvo|ewe borbenih dejstava u najte`im vre-menskim okolnostima. Istorija ratovawa pokazuje
da su zimski ratni poduhvati imali uspeha samo ako su voj-nici i stare{ine znala~ki savla|ivali zimske neda}e –sne`ne padavine, raskva{eno zemqi{te, sumaglicu, maglu,niske temperature, me}avu i vejavicu. Zima ne bi trebaloza vojnike da predstavqa neprirodan ambijent, ve} samoposebne uslove u kojima se tra`e specifi~na znawa. Ja-
sno je da svaki stare{ina mora dobro da poznaje takti~keradwe u zimskim uslovima i ve{tinu kretawa po snegu, ka-ko bi uspe{no obavio zadatke i sa~uvao qude u ekstrem-nim uslovima. Zbog toga obuka u zimskim uslovima zauzimaposebno mesto u obu~avawu studenata Vojne akademije.
Na Kopaoniku su 9. februara zapo~eli dvonedeqnuobuku u zimskim uslovima studenti 131. klase Vojne aka-demije. Po studijskom programu ta se obuka realizuje utoku druge godine {kolovawa i obuhvata sadr`aje iz to-pografije, op{te taktike, fizi~ke kulture i naoru`awasa nastavom ga|awa. Naravno, najvi{e je zastupqenaobuka u skijawu, po{to studenti treba da ovladaju ne sa-mo osnovnim ve} i nekim naprednim tehnikama.
Posebni oblici nastave studenata Vojne akademije,poput logorovawa, obuke u upravqawu motornim vozilima,
– Studenti su raspolo`eni za rad i dobro pripre-mqeni. Ve}ina uspe{no vlada po~etnim tehnikama skija-wa. Bilo je i prvih padova, ali na wih studenti reagujutako {to otpevu{e stih iz poznate pesme grupe Indeksi„I pad je lep”.
U razgovoru sa Zoranom Gaji}em iz Loznice i Mla-denom Kalinovcem iz Vrwa~ke Bawe saznajemo da po~e-tak obuke proti~e bez problema i da }e dati svoj maksi-mum, kako bi na zavr{nom takmi~ewu u alpskom skijawupostigli {to boqi rezultat. Du{ana Arsi}a iz Beogra-da posebno raduje {to su uslovi boqi nego kada je naobuku u skijawu dolazio kao vojni gimnazijalac.
Zoran MILADINOVI]
17
ABEHAJCI NA SNEGUProfesionalni pripadnici izvi|a~kog sastava
246. bataqona ABHO iz Kru{evca savladali suosnovne elementa obuke u skijawu. Najve}i broj wihdo tada nikada nije stao na skije. Uz pomo} referen-ta za fizi~ko vaspitawe u Komandi Kopnene vojskeZorana Bi`i}a i komandira poru~nika Du{ana Mi-hailovi}a nau~ili su da hodaju na skijama, na~inesmuk pravo i zavoj na levu ili desnu stranu, te da plu-`e. U narednoj godini planirano je da ovladaju i na-prednijim tehnikama skijawa.
obuke u zimskim uslovima ili obuke u letewu ~ine {kolova-we privla~nim za mlade i razli~itim od onoga na civilnimfakultetima. Ve} prvi dani obu~avawa na Kopaoniku potvr-dili su spremnost 107 studenata da savladaju sve predvi|e-ne sadr`aje obu~avawa u zimskim uslovima. Komandant pri-vremene komande pukovnik Janko Grandi} i wegovi saradni-ci pobrinuli su se da studentima obezbede dobre organiza-cijske i logisti~ke uslove za kvalitetnu nastavu.
– Uslovi na 51. smu~arskom poligonu – ka`e pukovnikGrandi} – mnogo su povoqniji nego u ranijem periodu, jer suu toku protekle godine renovirani objekti za sme{taj vojni-ka, studenata i stare{ina. Zahvaquju}i anga`ovawu profe-sionalnog sastava Akademije, obezbedili smo i kvalitetnuishranu studenata, koja odgovara nivou wihovih fizi~kihnaprezawa.
Potpukovnici Miodrag Regodi} i Veqko Bu}kovi} izvo-dili su obuku iz orijentacije i kretawa u zimskim uslovima.
– U uslovima koji ote`avaju orijentaciju i kretawe –ka`e potpukovnik dr Miodrag Regodi} – studenti moraju dapri prora~unu vremena za savla|ivawe mar{rute uzmu uobzir smawewe brzine kretawa, nagib terena, dubinu snegai pove}ani zamor qudstva.
Pravi izazov za studente jesu orijentacija i kretawestazom od 12.300 metara, koju studenti treba da savladajuza {est ~asova. Na tom putu prate ih nastavnici, dok ih ko-mandiri o~ekuju na kontrolnim ta~kama.
U utvr|ivawu i maskirawu u zimskim uslovima, izradibivaka, igloa, vu~jih jama i ostalih improvizovanih obje-kata i zaklona za vatreno dejstvo, studente uve`bava ma-jor Jovica Mili}evi}, a obuku iz naoru`awa i nastave ga-|awa izvode potpukovnik Mithad Krlu~ i major QubinkoKarapetrovi}. Na kraju obuke odr`a}e se takmi~ewe u pa-trolnom tr~awu, na kome studenti, pored psihofizi~ke iz-dr`qivosti, treba da poka`u i ve{tinu ga|awa iz razli-~iti stavova na skijama.
Posle zavr{etka Vojne akademije stare{ine se raspo-re|uju na du`nosti koje zahtevaju znawe razli~itih tehnikaskijawa, kao u specijalnim, izvi|a~kim ili jedinicama veze.Obuku studenata u skijawu na Kopaoniku izvodi 12 instruk-tora sa Vojne akademije i iz jedinica Vojske Srbije. Pomo}-nik komandanta za obuku u skijawu je mr Lela Mari}. Kakobi se obuka kvalitetno realizovala, nastavne grupe, sa ko-jima rade instruktori, broje 10 do 12 studenata.
Lela Mari} i Predrag Lekani} smatraju da je ovegodine instruktorima skijawa posao olak{an, jer je oko80 odsto studenata zavr{ilo Vojnu gimnaziju. Kao gim-nazijalci ve} su ovladali osnovnim tehnikama te disci-pline. Tako|e su dobro psihofizi~ki pripremqeni zarazli~ite napore u zimskim uslovima.
– Ranije smo studente uspevali da osposobimo doosnovnog zaokreta – ka`e referent za fizi~ku obuku u250. raketnoj brigadi Predrag Lekani} – a ove godinesavlada}emo i napredne tehnike skijawa, poput para-lelnog zaokreta sa rastere}ewem nagore, paralelnogzaokreta bez rastere}ewa urezivawem skija bez otkli-zavawa i skijawa kroz duboki sneg i {umu.
Naj~e{}i problem sa kojima se suo~avaju instrukto-ri jeste stara oprema. Profesor Vojko Petkovi} ka`e:
15. februar 2008.18
Delegacija Uprave za obuku i doktrinuGeneral{taba VojskeSrbije boravila jenedavno u Ohaju, u Nacionalnoj gardi,gde je stekla uvid u na~in obrazovawa i vo|ewa podoficirskogkadra u ameri~koj vojsci. Ste~ena saznawabi}e dragocena u profilisawupodoficirskog korana{e vojske
U
K A K O D O N A J E F I K A S N I J E G M O D E L A O B R A Z O VAWA P O D O F I C I R A
tragawu za najboqim modelom obrazovawa i vo|ewa podofi-cirskog kadra, delegacija Uprave za obuku i doktrinu Gene-ral{taba Vojske Srbije boravila je nedavno u Nacionalnojgardi u Ohaju i sagledala neke od modela stvarawa kvalitet-nog i efikasnog podoficirskog kadra. Wihova vi{ednev-
na poseta{kolama u kojima se obrazuju podoficiri Garde, ali ifederalne vojske SAD, bila je, istovremeno, jedinstvena prilikada se pojedina na{a re{ewa i dugogodi{wa iskustva iz te oblastianaliziraju i uporede. Prema re~ima pukovnika Branka Deleti}a,zamenika na~elnika Uprave, mnogo toga {to su na{i oficiri vide-li u Ohaju nije im bilo nepoznato ni ranije.
– Na tom studijskom putovawu imali smo priliku da uvidimore{ewa i modele razvoja podoficirskog kadra u ameri~koj vojsci.Najpre smo sagledali kapacitete Nacionalne garde u obrazovawusopstvenog, rezervnog podoficirskog kadra. Posetili smo jednu{kolu u kojoj se, prakti~no, osposobqava wihov rezervni sastav,podoficiri za potrebe jedne brigade PVO. Pored toga, u nekim{kolama Nacionalne garde obrazuju se i podoficiri federalnearmije, tako da smo imali priliku da obi|emo jednu impozantnu{kolu u kojoj se osposobqavaju vrhunski podoficiri Kopnene voj-ske SAD. @i`a na{eg zanimawa bili su podoficiri, wihov polo-`aj, zadaci i obaveze na du`nostima koje obavqaju. Pored toga,stekli smo uvid i u vrste konkretnih zadu`ewa podoficira u wiho-vim jedinicama. Prikazali su nam obim du`nosti, podelu poslova,pozicije i rad u jednoj vazduhoplovnoj bazi, zadu`enoj za snabdeva-
SARADWA
NEPREKIDNONA PROVERI
19
su posetili Podoficirsku akademiju, u kojoj se obrazuju vode}ipodoficiri Kopnene vojske Armije SAD.
– U toj kasarni `ivi vi{e od deset hiqada oficira i podofi-cira, {to, sa wihovim porodicama, ~ini prili~an broj stanovnika.Za desetak godina planirano je da u toj bazi bude sme{teno oko pede-set hiqada qudi. Tu se nalazi i Podoficirska akademija, {kola ukojoj se, za potrebe ameri~ke Kopnene vojske, osposobqavaju podofi-ciri – komandiri. Svi oni podoficiri koji zauzimaju neke od pozi-cija u lancu komandovawa Kopnene vojske SAD moraju da pro|u {ko-lovawe u woj. Tu smo mogli da sagledamo na~in i ciqeve osposobqa-vawa podoficira wihove federalne vojske – ka`e pukovnik Deleti}.
– Mi u na{oj vojsci imamo dve vrste podoficira. Najpre pod-oficire {kolovane ~etiri godine, u sredwim vojnim {kolama, kojesu imale i tradiciju i kvalitet neophodne za ostvarivawe ambicio-znih ciqeva u osposobqavawu vojni~kog kadra tog nivoa. Te vojne{kole bile su i materijalno i kadrovski veoma opremqene, u wimase sticalo znawe za uspe{nu i stru~nu realizaciju zadataka kojeizvr{avaju podoficiri. Po~etkom devedesetih godina, ili ne{toranije, sistem ~etvorogodi{weg {kolovawa podoficira zamewenje jednogodi{wim. Nadle`ni su zakqu~ili da nekada{wi sistem ~e-tvorogodi{weg {kolovawa nije ekonomski isplativ i opravdan, ipored nesumwivih obrazovnih kvaliteta koje je posedovao, jer supodoficiri posle takvog {kolovawa, bili istinski stru~waci zaposlove koji su ih ~ekali u trupi. Proceweno je, tada, da civilnesredwe {kole, posebno odgovaraju}e stru~ne {kole, tehni~ke, elek-trotehni~ke, ma{inske i sli~ne, pru`aju dovoqno znawa neophod-nog u obavqawu specifi~nih zanimawa na podoficirskim du`no-stima. Tada se mislilo da }e biti dovoqno jo{ samo „uvojni~iti”mladi}e koji nisu odslu`ili vojni rok, odnosno dati im osnovnaznawa iz vojne struke i tako dobiti podoficire sposobne da izvr-{avaju odgovorne zadatke u obuci vojnika i obavqawu drugih, spe-cijalizovanih, poslova u jedinicama.
PROFESIONALIZACIJAVreme je pokazalo da jednogodi{we, specijalisti~ko {kolo-
vawe nije dalo o~ekivane rezultate. Podoficiri su u trupu dola-zili s nedovoqnim prakti~nim i teorijskim znawem. Posle deveto-mese~nog {kolovawa u specijalisti~kim centrima bilo je potreb-no najmawe jo{ godinu dana nadgledanog, „mentorskog” rada u jedi-nici, kako bi mogli samostalno da rade i steknu samopouzdawe.
Jo{ jedna okolnost znatno je uticala na radikalnu izmenu mi-{qewa i stavova prema pod-oficirskom kadru i wegovomobrazovawu za du`nosti ko-je taj nivo vojni~ke profesi-je podrazumeva. Opredeqe-we dr`ave da se vojska pro-fesionalizuje podrazumevaznatno druga~iji odnos premapodoficirima i wihovomstatusu. Ne treba tro{itiprevi{e re~i na dokazivawe~iwenice da su u mnogim sa-vremenim i mo}nim armijamapodoficiri nosioci obuke(profesionalnih) vojnika,posebno wihovog individual-nog osposobqavawa. Sada sepostavqa pitawe kako dobitistru~ne i kompetentne podo-ficire, sposobne da stanupred stroj profesionalaca iprenesu im vojni~ka znawa. Utragawu za novim modelomobrazovawa i osposobqava-wa podoficira u vojsci su seopredelili za to da ih te`i-{no nalaze me|u najboqim
we vazduhoplova gorivom u letu, na celom podru~ju SAD. Uverilismo se u to da u armiji SAD podoficiri imaju veoma va`nu ulogu,oni su konkretni izvr{ioci mnogih operativnih poslova, ali i ru-kovodioci grupa koje obavqaju pojedine stru~ne poslove, pa zatimi wihovi pretpostavqeni. Najboqi me|u wima u toj piramidi do-sti`u i znatno vi{e nivoe, tako da u pomenutoj vazduhoplovnoj ba-zi nema vi{e od dva oficira. Sve komandne du`nosti tako|e oba-vqaju podoficiri, tako da nije retkost da podoficiri komanduju igrupom od vi{e desetina podoficira, koji su, opet, komandiri voj-nicima.
ZNA^AJ ODRE\UJU DU@NOSTIDa podoficiri imaju zna~ajno mesto u svim savremenim ar-
mijama i moderno razvijenim vojskama, nije potrebno posebno do-kazivati. Wihova uloga najvidqivija je u obuci vojnika, posebnoindividualnoj, ali se tu ne zavr{ava. ^esto su podoficiri ne sa-mo posrednici izme|u vojnika i oficira ve} i krajwa stepenicado koje vojnik uop{te sti`e. Kod nas to nije tako ve} dugo. Nekakokrajem sedamdesetih i po~etkom osamdesetih uloga i zna~aj podo-ficira u armiji po~eli su da blede pod pritiskom ogromnog brojaoficira. Inflacija oficirskog kadra uzrok je smawewa brojapodoficira, pa su wihove poslove sve ~e{}e po~eli da obavqajuoficiri. Danas nije retkost da oficir realizuje ~ak i individu-alnu obuku vojnika, a o brizi za kasarnu, vojni~ke spavaonice, ku-hiwu, trpezarijski blok i sve druge objekte, ne treba ni govoriti.To, ipak, ne treba da bude neposredan posao oficira.
– Zna~aj podoficirskog kadra u ameri~koj vojsci, kao uosta-lom i u drugim razvijenim vojskama, ~esto se smatra osnovnim – ka-`e major Nenad Sretenovi}. – Na nivou individualne obuke vojni-ka, oni su nezamenqivi. U jednom kampu za obuku podoficira vide-li smo {ta moderne armije koriste u obu~avawu neposrednih izvo-|a~a obuke, glavnih nosilaca obuke vojnika. U automatizovanoj,elektronskoj streqani mogli smo da vidimo kako wihovi podofi-ciri realizuju ga|awe u pokretne mete, bez ispaqenog metka. Tre-na`eri imitiraju zvuk ispaqivawa municije, vrstu vatre, ~ak seimitira i trzaj oru`ja, mewaju mete, a na trodimenzionalnoj slicimogu}e je pratiti i na~in ga|awa i pokazanu preciznost. U tim kam-povima oni svakodnevno organizuju kurseve, na kojima usavr{avajupodoficire koji u~estvuju u obuci wihovog rezervnog sastava.
Ipak, najvrednije iskustvo predstavnici Uprave za obuku idoktrinu G[ Vojske Srbije stekli su u bazi El Pasu, u Teksasu, gde
vojnicima po ugovoru, kojima su iskustvo, talenat i dokazane li-derske sposobnosti omogu}ili da taj posao obavqaju bez ve}ih te-{ko}a. Wih, jednostavno, nema dovoqno. S druge strane, treba naodgovaraju}i na~in motivisati mladi}e da se jave u budu}u profe-sionalnu vojsku, da za svoju profesiju izaberu naporan, odgovorani zahtevan posao, kakav je vojni~ki.
– Mi danas nemamo dovoqno vojnika po ugovoru – napomiwepukovnik Deleti}. – To mo`e biti veoma dobar pokazateq na{ihmogu}nosti u narednom periodu. Stoga zakqu~ujemo da ni profesio-nalnih vojnika ne}emo imati u broju koji }e Vojsci omogu}iti reali-zovawe zadataka. Dosada{wi sistem, po kome smo vojnika po ugovo-ru zadr`avali u Vojsci najvi{e tri trogodi{wa „ugovorna” perio-da, nije dao `eqene rezultate, {to i nije neko veliko iznena|ewe,ako uzmemo u obzir da }e malo ko da se opredeli za neizvesnost ko-ja ga o~ekuje posle devet godina provedenih u vojsci. Kako o~ekivatiod nekog ko zna da }e sa 35 ili 40 godina, posle gotovo deset godi-na provedenih u jedinici, ponovo biti na po~etku, na ulici, bez po-sla i s radnim iskustvom koje u civilstvu ne obe}ava perspektivu.
VOJNICI PO UGOVORU Opredequju}i se za vojnike po ugovoru, kao bazu za iznala`e-
we dovoqnog broja kvalitetnih podoficira, u vojsci, zapravo, pru-`aju profesionalnu perspektivu najboqim vojnicima, onima kojisu za tri do pet godina provedenih u Vojsci dokazali da imaju inte-lektualne, organizacione, moralne, psihofizi~ke i ostale kvali-tete, neophodne za rad u trupi, na poslovima koji ih tamo o~ekuju.Naravno, takvo opredeqewe zahteva i moderniji sistem obrazo-vawa tih qudi. Razli~itim oblicima specijalisti~kog {kolovawatreba omogu}iti izabranima da steknu i neophodna prakti~na zna-wa koja podoficira razlikuju od vojnika. Bi}e to raznovrsni kur-sevi, razli~itog trajawa i karaktera, u zavisnosti od strukturevojnika, odnosno od vrste i potrebnog nivoa znawa.
– Ako ~ovek sa sredwom stru~nom spremom pet godina uspe-{no radi na nekom radarskom sistemu, ili, na primer, na gonio-metrijskom ure|aju i, poka`e sve stru~ne sposobnosti, liderskeambicije i mogu}nosti, potreban talenat i zanimawe za poziv ko-jim se bavi, za{to mu ne bismo pru`ili priliku da ostane u Vojscikao podoficir. Naravno, uz stalno usavr{avawe. Tako mi najboqideo na{ih profesionalnih vojnika zadr`avamo u jedinicama. To jena{ ciq – isti~e pukovnik Deleti}.
Modeluju}i novi oblik obrazovawa i pra}ewa podoficira,u Upravi za obuku i doktrinu do{li su do odgovora na pitawe kojeih decenijama mu~i – kako motivisati qude za dugogodi{we dokazi-vawe u sredini u kojoj negativna selekcija, nezamerawe, pa ~ak ipreterano oslawawe na rutinu postaju preovla|uju}i model rada.
NAPREDOVAWE – Mi vi{e ne `elimo da karijera podoficira i wihovo na-
predovawe u profesiji bude uslovqeni samo godinama provedenimu slu`bi – ka`e pukovnik Deleti}. – Pokazalo se da to ne daje kva-litet. Posle odre|enog vremena provedenog na istim zadacima u je-dinici, ako ~ovek nema potrebe za dokazivawem, ako se, razli~i-tim oblicima stru~nog usavr{avawa, ne motivi{e za daqe dokazi-vawe, dolazi do zastoja u radu, do „otaqavawa” posla. To `elimoda spre~imo. Radno mesto u Vojsci ne treba da slu`i za „~ekawepenzije”, za tavorewe koje ne koristi nikome, ni onome ko „~eka bo-qe dane”, ni pretpostavqenima koji o~ekuju rezultate rada svakogaod nas. Promenama u obrazovawu i vo|ewu podoficirskog kadra`elimo da omogu}imo da napredovawe u slu`bi bude utemeqeno naneprestanoj obuci, usavr{avawu i osposobqavawu za posao kojipodoficiri obavqaju. S druge strane, ̀ elimo da rezultati rada naradnom mestu budu uslov za napredovawe u slu`bi. Nikome, dakle,penzija nije zagarantovana time {to dobije odre|eni ~in. Vojni po-ziv je te`ak, naporan. Svako ko se wime bavi, od po~etka treba dazna {ta se od wega o~ekuje, koje kriterijume treba da ispuwava ikako mo`e da napreduje u poslu. Ne mogu svi da stignu do najvi{ihpodoficirskih ~inova. Piramida podrazumeva da od najboqih voj-nika, u wenom temequ, do vrha stignu samo najboqi podoficiri, po-sle nekoliko vi{emese~nih kurseva u karijeri. Svaki novi kurs zna-~i}e novo radno mesto, vi{i ~in i novo dokazivawe na odgovornijojdu`nosti – ka`e pukovnik Deleti}.
Podrazumeva se da mnogi vojnici ne}e ni imati mogu}nosti dapostanu podoficiri i da napreduju u profesionalnoj karijeri.Ako posle odre|enog vremena provedenog u Vojsci neko ne poka`epotreban nivo interesovawa, voqe i znawa za kvalitetno oba-vqawe poslova i eventualno napredovawe, za{to ga zadr`avati?Takvima treba otvoriti vrata za izlazak iz Vojske. Time }e se zau-staviti dugogodi{wa hiperprodukcija kadra, gomilawe ~inova odkojih nema koristi, ve} samo {tete.
Du{an GLI[I]
15. februar 2008.20
SARADWA
21
Vojnomedicinska akademija u 2007. godini
MILION I PO POSETILACAVojnomedicinsku akademiju je tokom pro{le godine posetilo milion i poqudi, koliko i Aerodrom „Nikola Tesla”, ambulantno je pregledano polamiliona pacijenata, a hirur{ki zbrinuto oko 30.000 pacijenata
Za funkcionisawe Vojnomedicinske akademije obezbe|eno je 34 posto sredsta-va iz buxeta, 14 posto iz fonda SOVO, a 52 posto ostvareno je iz sopstvenih pri-hoda. To su samo neke od brojki koje su se mogle ~uti na nedavnoj analizi funkcio-nalne osposobqenosti te ustanove tokom protekle godine.
Skupu su prisustvovali pomo}nik ministra odbrane za materijalne resurseIlija Pilipovi}, na~elnik Uprave za obuku i doktrinu (J7) G[ VS general-majorPetar ]ornakov, na~elnik VMA general-major prof. dr Miodrag Jevti}, zastupnikna~elnika Uprave za zdravstvo Sektora za materijalne resurse MO pukovnik drVeqko Todorovi} i predstavnici vojnomedicinskih ustanova iz Srbije.
General-major dr Jevti} je u jedanaest ta~aka izlo`io plan daqeg razvoja VMAi istakao da bi 2008. godina trebalo da bude godina tehnolo{ke obnove VMA. Onje posebno naglasio zna~aj otvarawa vrata za le~ewe civilnih lica i sve bogatijume|unarodnu saradwu u oblasti vojnog zdravstva.
^elni qudi organizacionih jedinica VMA govorili su o op{tim uslovima u ko-jima je radila ta ustanova tokom protekle godine, o preventivi, zbriwavawu povre-|enih i obolelih, stawu popuwenosti kadra, nau~noistra`iva~kom radu, medicin-skim dostignu}ima, logisti~koj podr{ci, odnosima sa javno{}u, bezbednosti. Orga-nizovana je i panel diskusija o zna~aju integracije VMA u zdravstveni sistem Repu-blike Srbije.
Pomo}nik ministra odbrane Ilija Pilipovi} istakao je da je funkcionalnaintegracija VMA zapo~ela sa zdravstvom, a nastoja}e se da se ona ostvari i u nau~-noistra`iva~koj i obrazovnoj oblasti. Pilipovi} je dodao da je ohrabruju}e da suplate i primawa u Vojsci, a samim tim i na VMA, podignute i da o~ekuje da }e ubrzoodre|eni broj mladih qudi zakucati na vrata VMA. On je naglasio zna~aj obuke iopremawa, ali i ukazao na nedostatak razvoja informacionih tehnologija, {to jeizra`eno u celoj Vojsci.
M. [.
OBUKA INSPEKTORA OPCW U CENTRU ABHO U KRU[EVCU Centar za usavr{avawe kadrova ABHO u Kru{evcu, u saradwi sa Organizaci-
jom za zabranu hemijskog oru`ja (Organisation for the Prohibition of Chemical Weapons –OPCW) nastavqa sa realizacijom novih ve`bi od 4. do 22. februara, na kojimau~estvuje 29 novih inspektora.
Od 2. do 14. decembra pro{le godine uspe{no je realizovana obuka za 33 in-spektora OPCW. U toku 2007, na pet jednonedeqnih ve`bi, 75 inspektora OPCW iz41 zemqe uspe{no je zavr{ilo program obuke.
Obuka inspektora realizuje se na osnovu sporazuma izme|u OPCW i Mini-starstva odbrane dokaz je zna~ajne podr{ke koju Republika Srbija daje OPCW i po-tvrda privr`enosti ciqevima i zadacima Konvencije o zabrani razvoja, proizvod-we, skladi{tewa i upotrebe hemijskog oru`ja i wegovom uni{tavawu.
ANALIZA SARADWE SAKFOROMAnaliza saradwe i rada oficira za vezu i
Tima Komande KoV za saradwu sa KFOR-om same|unarodnim snagama KFOR-a u 2007. odr`anaje 6. februara u Komandi KoV u Ni{u.
Ciq analize je bio sagledavawa planira-nih i realizovanih aktivnosti sa KFOR-om upro{loj godini i ocewivawe pokazateqa koji uti-~u na funkcionisawe saradwe.
Na analizi su sagledani rezultati i pro-blemi i definisane mere za unapre|ewe sa-radwe.
Analizi su prisustvovali predstavnici Ko-mande KoV, Komisije za sprovo|ewe Vojno-tehni~-kog sporazuma G[ VS, VOA, VBA i Druge, Tre}e i^etvrte brigade KoV. .
PRIPADNICI MEDICINSKOG TIMA U KONGUSA XORXOM KLUNIJEMZamenica Generalnog sekretara UN Xejn
Hol Lut, u pratwi Xorxa Klunija, ameri~kogglumca imenovanog za ambasadora UN, bora-vila je nedavno u misiji MONUC u Demokrat-skoj Republici Kongo. Tom prilikom, pripadni-ci Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, ko-ji su u sastavu medicinskog Tima za evakuacijuvazdu{nim putem (AMET-10) u misiji UN u Kon-gu, uspe{no su realizovali zadatak medicin-ske pratwe i obezbe|ewa tih li~nosti.
Nakon posete, pripadnici Tima za evaku-aciju fotografisali su se sa ~uvenim glumcemi ambasadorom UN Xorxom Klunijem.
Pripadnici AMET-10 su u misiji UN uKongo od 9. novembra 2007. godine. Mini-starstvo odbrane i Vojska Srbije u~estvuju umisiji MONUC od 7. marta 2003. i do sada jeposlalo ukupno 60 pripadnika, a me|u wima i14 `ena.
DOGA\AJI
15. februar 2008.22
Odeqewe za kvalitet,standardizaciju imetrologiju (OKSIM)Uprave za odbrambenetehnologije Sektora zamaterijalne resurseMinistarstva odbranenedavno je odAkreditacionog telaSrbije dobilosertifikat kojim sesvrstava me|u petinstitucija koje ~inenacionalni sistemakreditacije. To zna~ida je OKSIM ovla{}enda preduze}ima iustanovama raznorodnihdelatnosti – odproizvodwe hrane,motornih vozila,naoru`awa,gra|evinarstva,in`eweringa dopru`awa razli~itihvrsta usluga – izdasertifikat dazadovoqavajuodgovaraju}e standardeproizvodwe i kvaliteta.
Osnovna karakteristika proizvoda ili usluge sa stanovi{ta kup-ca ili korisnika jeste – kvalitet. Kada je re~ o naoru`awu,vojnoj opremi ili bilo kojoj vrsti proizvoda koji koriste oru-`ane snage, ulog je znatno ve}i. Estetika, reklama, pa i cenanaj~e{}e se daleko mawe razmatraju u odnosu na kvalitet iz-rade i bezbednost upotrebe.
OD @IGA DO SERTIFIKATA
Istorija svedo~i o sli~nim razmi{qawima pre vi{e od 150godina. U kragujeva~koj topolivnici je 24. januara 1856. odlu~enoda se obavezno pregledaju, kontroli{u i `igo{u proizvedeni topo-vi kako bi se vojska tada{we Kne`evine Srbije za{titila od ispo-ruke oru|a nezadovoqavaju}eg kvaliteta. Akt koje je nosio naziv„Ustavqewije pregleda, kontrole i `igosawa svih proizvoda Topo-livnice” prvi je dokument kojim se nare|uje kontrola kvaliteta naistovetan ili standardizovan na~in. Usvajawem „Ustavqewija upra-viteqstva oru`nice u Kragujevcu”, ~etiri godine kasnije, i zvani~-no je uvedena vojna kontrola u industrijskoj proizvodwi.
Danas, vek i po kasnije, kontrola kvaliteta, standardizacija imetrologija u nadle`nosti su istoimenog odeqewa u sastavu Upraveza odbrambene tehnologije Sektora za materijalne resurse Mini-starstva odbrane, kojim rukovodi pukovnik dr Branislav Jaki}. Ode-qewe za kvalitet, standardizaciju i metrologiju (OKSIM) nedavnoje od Akreditacionog tela Srbije dobilo Sertifikat o akreditacijina osnovu provere sistema za menaxment kvalitetom. Time se OK-SIM svrstao me|u pet institucija u dr`avi koje ~ine nacionalni si-stem akreditacije, sa pravom da preduze}ima i ustanovama izdajesertifikate prema standardu SRPS ISO 9001:2001 ili nekom odpreko 5.000 vojnih, takozvanih SNO 9001/05 standarda iz oblasti
SISTEM KVALITETA
L UPA V OJ N I HKO N T R O L ORA
STANDARDI
Sni
mio
Jov
o M
AM
ULA
proizvodwe naoru`awa i vojne opreme. OKSIM je na tajna~in zanovio akreditaciju dobijenu pre pet godina. Akre-ditaciono telo je OKSIM-u dodelilo novi sertifikat ukome se ka`e da ta ustanova zadovoqava zahteve standardaSRPS EU 45012:2004, te da je kompetentna za obavqawesertifikacije sistema menaxmenta kvalitetom. Sertifi-kat nosi broj 0001, {to, kako je na sve~anosti u Central-nom domu Vojske Srbije rekao direktor akreditacionog te-la Srbije Dragan Krwaji}, nije slu~ajno.
Prisustvo velikog broja uglednih zvanica iz sveta na-uke i privrede na sve~anosti dodele sertifikata, te naj-odgovornijih qudi u sistemu odbrane, svedo~i o zna~aju iugledu koji imaju vojni kontrolori.
Kvalitet, standardizacija i metrologija, disciplinakoja se bavi etalonirawem mera, prema mi{qewu na~el-nika Uprave za odbrambene tehnologije pukovnika DankaJovanovi}a, jesu stubovi dr`ave.
– Ne smemo dopustiti da, usled rukovawa nekvalitet-nim i neproverenim sredstvima, bude ugro`en `ivot pri-padnika Vojske. Tako|e je nedopustivo da se bilo koji nepro-veren proizvod iz domena odbrambene industrije izveze izzemqe. A za sve to neophodno je uspostaviti standarde istrogo ih po{tovati – ocewuje pukovnik Jovanovi}. On na-gla{ava da novac u takvim slu~ajevima nije prioritet. Naprvom mestu su `ivot i zdravqe qudi, ali i imix zemqe.
KORIST DR@AVI I SISTEMU
– Pojedini standardi koje mi odavno primewujemo da-leko su stro`i i od standarda Natoa ili Evropske unije –isti~e Jovanovi}.
Da se na{im vojnim kontrolorima veruje i van granicadr`ave svedo~i i podatak da su predstavnici Ministarstvaodbrane Iraka prilikom nedavnog ugovarawa kupovine na-{eg naoru`awa bili veoma zadovoqni ~iwenicom da kvali-tet kontroli{e upravo OKSIM. Pukovnik Jovanovi} nagla-{ava da mnoge privatne firme, bilo da se bave proizvodwomza potrebe vojske ili ne, zahtevaju da im sertifikat o po{to-vawu standarda izda upravo nadle`no odeqewe Uprave zaodbrambene tehnologije. Ali, do takvog dokumenta ne mogu svi.
– Oko dve tre}ine zahteva za sertifikaciju odbijemoi pre nego {to na{i stru~waci u|u u postupak. Uvidom udokumentaciju na osnovu koje je preduze}e poslovalo do ta-
23
DOMENI KONTROLE
Odeqewe za kvalitet, standardizaciju i metrolo-giju akreditovano je od Akreditacionog tela Srbije zasertifikaciju sistema menaxmenta kvalitetom predu-ze}a koja su registrovana za obavqawe slede}ih de-latnosti: proizvodwa prehrambenih proizvoda, pi}ai duvana, tekstila, hemikalija, gume, nemetala, ma{i-na, elektri~nih i opti~kih ure|aja, letelica, motor-nih vozila svih vrsta, prerada ko`e i drveta, te pru-`awa usluga iz oblasti gra|evinarstva, arhitekture iinformatike.
Sertifikat o akreditaciji pukovniku Danku Jovanovi}u uru~io je Dragan Krwaji}, direktor Akreditacionog tela Srbije
da unapred ocewujemo ima li osnova da se sertifikat do-bije – ka`e pukovnik Jovanovi}. On dodaje da otprilikepolovina firmi u kojima ovla{}eni kontrolori OKSIM-a zapo~nu postupak sertifikacije, nakon {est meseci dogodinu dana taj sertifikat i dobije.
Nije retko, ka`e na~elnik Uprave za odbrambene teh-nologije, da sertifikaciju zahtevaju i firme kojima su ta-kav dokument ve} izdale neke od ostalih ovla{}enih akre-ditacionih tela. Razlog je verovatno te`ina koju pe~at Mi-nistarstva odbrane ima me|u privrednicima u Srbiji alii van wenih granica. Tome ide u prilog i podatak, koji suizneli nadle`ni iz Akreditacionog tela Srbije, da pod ru-kovodstvom pukovnika Branislava Jaki}a, na~elnika OK-SIM-a, radi najobrazovaniji kadar iz te struke u dr`avi.
Pukovnik Danko Jovanovi} isti~e da se finansijskasredstva zara|ena na taj na~in uglavnom tro{e na obrazo-vawe i usavr{avawe kadra. Finansijska korist koju vojnikontrolori donesu Ministarstvu odbrane kre}e se oko1.200.000 dinara godi{we. Pri tom, treba imati u viduda su cene sertifikacije i kontrole kvaliteta koju vr{iOKSIM izme|u 20 i 30 procenata ni`e u odnosu na konku-renciju. Ilustracije radi, sertifikacija firme koja zapo-{qava dvadesetak radnika ko{ta oko 100.000 dinara.
Prava dobit, ipak, daleko je ve}a. Standardizovanaproizvodwa prema najvi{im ekolo{kim i bezbednosnimstandardima, te kontrola kvaliteta izrade, nabavke i re-monta naoru`awa i vojne opreme, donosi korist sistemuodbrane, a dobra slika o na{oj zemqi kod poslovnihpartnera u inostranstvu – dr`avi Srbiji.
Aleksandar PETROVI]
Obrenovi}i su u tada{wojsiroma{noj Srbiji pokazali da imaju sluha za to koliko jeva`no o~uvati svest oidentitetu naroda i se}awe na va`ne istorijske doga|aje.Samo ako te doga|aje razumemona pravi na~in, {to je zadatak i zasluga istori~ara, mo`emoprona}i re{ewa za izazove kojedonosi budu}nost – naglasio jepomo}nik MO za politikuodbrane mr Du{an Spasojevi}.
15. februar 2008.24
POVODI
DAN VOJNOG ARHIVA ZA BOQERAZUMEVAWEISTORIJE
Uprostorijama Vojnog arhiva u Beogradu, 5. februara,obele`ena je 132. godi{wica postojawa te va`ne voj-ne i nau~ne institucije. Skup je otvorio novopostavqe-ni na~elnik te ustanove, pukovnik mr Dragoslav Dini}.Sve~anosti su prisustvovali predstavnici Sektora za
politiku odbrane MO Srbije i brojne zvanice, me|u kojimai ambasador Kanade Robert Mek Dugal i ambasador Nor-ve{ke Hakon Blankenborg i norve{ki izaslanik odbranepotpukovnik Terje Havestad.
POPRAVQAWE STAWA– U Vojnom arhivu ~uvaju se svedo~anstva o tome kako je
srpski narod, tokom perioda dugog gotovo vek i po, ̀ iveo sasvojim susedima, borio se protiv zavojeva~a, ali i gradiosaveze za o~uvawe bezbednosti u {irem okru`ewu. O~eku-jemo da uz pomo} novog menaxmenta Ministarstva odbranedostignemo standarde arhivistike koji }e nas u~initi jed-nom od najboqih ustanova za ~uvawe arhivske gra|e – ista-kao je pukovnik Dini}.
Obra}aju}i se prisutni-ma na sve~anosti, pomo}nikministra odbrane za politi-ku odbrane mr Du{an Spaso-jevi} rekao je da se Vojni ar-hiv danas, na`alost, nalaziu stawu koje nije onakvo ka-kvo bi trebalo da bude. Usta-nova je ipak sa~uvana zaslu-gom svih zaposlenih, ali we-no uru{avawe se desilo zbogranijeg lo{eg odnosa dr`aveprema nacionalnoj istoriji. Prema re~ima Spasojevi}a, moramo biti potpuno otvorenii iskreni u sagledavawu problema, jer je to jedini na~in dastvari krenu naboqe.
– Obrenovi}i su u tada{woj siroma{noj Srbiji poka-zali da imaju sluha za to koliko je va`no o~uvati svest oidentitetu naroda i se}awe na va`ne istorijske doga|aje.Samo ako te doga|aje razumemo na pravi na~in, {to je zada-tak i zasluga istori~ara, mo`emo prona}i re{ewa za iza-zove koje donosi budu}nost – naglasio je Spasojevi}.
Nekada je u Arhivu bilo preko stotinu zaposlenih, atrenutno ih ima samo sedamnaest. Za vreme bombardovawaSrbije 1999. godine arhivska gra|a preseqena je na vi{elokacija. Dugoro~na ambicija novog menaxmenta MO je daoja~a Vojni arhiv. Li~na vizija mr Spasojevi}a je da ta usta-nova na|e mesto pod krovom jedinstvenog arhiva Srbije, kao{to je slu~aj u mnogim dr`avama. Dok se to ne desi, projek-tima kao {to je digitalizacija dokumenata, gra|a se ~inisve dostupnijom za doma}e i strane istra`iva~e.
TRADICIJA ZA PONOSUkazom kneza Milana Obrenovi}a od 5. februara
1876, u okviru General{taba srpske vojske formirano jeistorijsko odeqewe. Novostvoreno odeqewe bilo je zadu-`eno da prikupqa i arhivira ~iwenice o ratnoj pro{lostisrpskog naroda. Inicijator nastanka istorijskog odeqewa
i arhiva bio je general Jo-van Draga{evi}, koji se de-set godina borio za wiho-vo osnivawe, zala`u}i seda od zaborava bude sa~u-vana istina o pregnu}imasrpskog naroda u borbi zasvoju slobodu.
U doba nastanka Vojnogarhiva u Beogradu, prekoSave se vijorila zastavaAustrougarske carevine,na Kalemegdanu su bili vi-
dqivi tragovi turskog vojnog prisustva, a na obalama Drinei Timoka ose}ao se predstoje}i raspad turske imperije. UBeogradu je `ivelo tek ne{to vi{e od 27.000 qudi.
Budu}i da je istorija novovekovne Srbije, zbog promenevladaju}ih re`ima i ideologija, puna diskontinuiteta, ispo-stavqa se da jedino vojna tradicija u Srba ima skoro pot-pun kontinuitet. Dokumenta u Vojnom arhivu svedo~e o uzra-stawu srpske dr`ave, a sa wom i vojske, o wenim uspesima ipropustima na putu ostvarivawa bezbednosti i nacional-nog opstanka.
DIGITALIZACIJAU arhivu su sa~uvani dokumenti koji redom govore o
dva srpsko-turska, srpsko-bugarskom, dva balkanska i dvavelika svetska rata na na{im prostorima. Vojni arhivkao institucija od nacionalnog zna~aja ima zadatak daprikupqa obra|uje i ~uva dokumentaciju ne samo iz rat-nih perioda ve} i iz mirnodopskog `ivota vojske. Arhivase i daqe pove}ava, jer stalno pristi`u novi dokumenti.Zahtevi za kori{}ewe dokumenata dosta su brojni i samoza potrebe sudova mese~no se izda preko stotinu dokume-nata.
Biqana Presnal iz Xeferson instituta predstavila jeprojekat Centra za digitalizaciju arhivske gra|e, koji je po-krenut na inicijativu tada{weg Vojnoistorijskog instituta
25
VI[E PUTA IZ PO^ETKAZa protekle 132 godine Vojni arhiv je, zbog velikih
qudskih i materijalnih stradawa, imao nekoliko po~eta-ka. Posle 1876. godine, iznova se po~iwalo i 1920. i1945. godine. Raspad SFRJ Arhiv je do~ekao kao elitnaarhivska ustanova, sa preko dvesta kwiga u kojima je ob-javqena arhivska gra|a. Danas se arhiv ne mo`e pohva-liti sre|eno{}u gra|e kao u tom periodu, ali se zapo-sleni nadaju da }e im nadle`ne institucije u dr`avi po-mo}i da sa~uvaju istorijsko blago koje im je povereno.
2006. godine. U junu te godi-ne formirana je prva malaproizvodna linija za skeni-rawe i digitalizaciju doku-menata. Od tog trenutka dodanas razvijena je puna pro-dukcija i radi se na inten-zivnom prebacivawu doku-menata iz pisanog u digital-ni oblik. Time se oni ne sa-mo ~uvaju od daqeg fizi~kogpropadawa, ve} se i ~inedostupnijim zainteresova-nim istra`iva~ima. Pomo}upretra`iva~a `eqeni doku-ment se na lak i jednostavanna~in mo`e prona}i bez po-trebe da se i fizi~ki wimemanipuli{e.
Celokupan projekatformirawa Centra za digi-talizaciju gra|e Vojnog ar-hiva ne bi bio mogu} da nijebilo nesebi~ne pomo}i am-basada Kanade i Norve{ke,i dve ameri~ke fondacije,bra}e Rokefeler i bra}eNajt. Osnovni razlozi zadigitalizaciju poti~u iz `e-qe da se smawi rizik odtrajnog propadawa va`nihdokumenata iz vojne pro-{losti srpskog naroda kojaje zna~ajna i za izu~avawepro{losti regiona, ali icele Evrope i sveta.
Aktivnosti na digita-lizaciji fokusirane su na dve oblasti. Prva su dokumentiod nastanka arhiva do 1913. godine, radno nazvani „19.vek”. Akti iz tog po~etnog perioda su najre|i i samim timimaju veliku vrednost. Oni svedo~e o samim za~ecima staja-}e vojske u Srbiji, koja se razvijala uporedo sa razvojemsrpske dr`avnosti. Drugi va`an period su devedesete godi-ne pro{log veka, zbog ratnih de{avawa tokom raspadaSFRJ, i zato se pristupilo prioritetnoj digitalizaciji do-kumenata iz tog perioda.
MODERNA RE[EWAOsnovu re{ewa za digitalizaciju koja je primewena u
Centru, prema re~ima gospo|e Presnal, ~ini softverskaarhivska aplikacija za digitalizaciju. Dve glavne osobinete aplikacije su da je uskla|ena sa me|unarodnim arhivi-sti~kim standardima i da je originalna i u skladu sa delo-vodstvenim sistemom u MO Srbije. Radi se o mre`noj apli-kaciji koja sadr`i veliki broj automatizovanih procesa,kakvi su na primer dodeqivawe imena dokumentima, otkri-vawe i predvi|awe gre{aka itd.
Sam proces digitalizacije po~iwe unosom podataka nama{inama koje mogu da skeniraju razli~ite formate, od be-le`nica do velikih topografskih karata. Formira se bazadokumenata snimqenih u visokoj rezoluciji. Veoma je bitna
faza supervizije unetih po-dataka koja se radi na neko-liko punktova unutar proce-sa digitalizacije. Supervi-zorima odnosno kontrolo-rima aplikacija omogu}avada uporede originalni do-kument s onim koji se nalazina ekranu.
Svi dokumenti se raz-vrstavaju prema brojnimkriterijumima. Uspostavqe-ni centralni digitalizova-ni sistem odlikuje se spo-sobno{}u dugoro~nog ~uva-wa dokumenata. Produkcio-
na linija je sve vreme potpuno nezavisna od korisni~ke li-nije tako da kori{}ewe dokumenata ne ometa rad na daqemarhivirawu.
Trenutno, dokumentima koja se ~uvaju u Vojnom arhivupristupa se po va`e}em regularnom postupku, uz zahtev nad-le`nima. U Centru za digitalizaciju otvoren je i istra`i-va~ki centar u kome }e istra`iva~i mo}i da pristupaju ba-zi podataka. On je za sada mali i ima samo ~etiri mesta,ali planira se i pro{irewe wegovog kapaciteta. Izdava-wem korisni~kih elektronskih kartica pristup istra`iva~-kom centru bi}e istovremeno boqe kontrolisan ali i libe-ralizovan jer }e dokumente mo}i da koriste qudi koji sebave prou~avawem najrazli~itijih oblasti.
Rad na digitalizaciji dokumenata iz perioda do 1913.godine uskoro se privodi kraju. Do sada je digitalizovan 81procenat gra|e iz devedesetih godina 20. veka. No, svi tidokumenti ~ine samo oko tri procenta ukupne gra|e u Vojnomarhivu. Projekat }e se nastaviti radom na daqoj digitali-zaciji dokumenata iz Prvog svetskog rata i na novoj linijiza dokumente od 1945. godine do danas. Poseban izazov zacentar bi}e digitalizovawe kompletnog arhiva foto-cen-tra NC „Odbrana”.
Aleksandar ANTI]Snimio Nemawa PAN^I]
POVODI
15. februar 2008.26
SIGURNO PRETRA@IVAWE Koriste}i elektronsku karticu istra`iva~ se susre-
}e sa pretra`iva~em, koji je potpuno kompatibilan saInternet eksplorerom, uz mogu}nost izrade prezentaci-ja. Wime se mogu pretra`ivati i latini~ni tekstovi, ia-ko je pretra`iva~ }irili~ni. Pretra`uje se preko kqu~-ne re~i ili preko grupe dokumenata. Istra`iva~ mo`e daodvoji i obele`i dokumente koje kasnije `eli da {tampa.Me|utim, sve te korisni~ke usluge vr{e se u fizi~kiodvojenoj prostoriji, posle izlaska iz istra`iva~kog cen-tra. Time se poja~ava kontrola kori{}ewa gra|e. Poredbezbednosne provere osobqa, u centru se primewuje vi-deo nadzor i fizi~ko obezbe|ewe.
P
27
etog februara 1876. godine knez Milan Obrenovi} us-postavio je Ustrojstvo General{taba formiraju}i Geografskoodeqewe. Tim ~inom ozakowena je i vojnogeodetska slu`ba. Odtog dana pro{le su 132 godine i zaista je malo institucija ko-je mogu da se pohvale takvom tradicijom. A kao produkt imamo
na desetine miliona kartografskih projekata i publikacijaura|enih pre svega za sistem odbrane, odnosno Vojsku Srbije, ali iza druge dr`avne organe, organizacije i privredna dru{tva u zemqii inostranstvu.
– @elim da istaknem da je Vojnogeografski institut prva us-tanova koja je u na{oj zemqi uradila digitalnu vektorsku kartu sabazom podataka Republike Srbije – istakao je Ilija Pilipovi}, po-mo}nik ministra odbrane za materijalne resurse, na sve~anomskupu povodom obele`avawa Dana Vojnogeografskog instituta.
Sve~anosti su prisustvovali i na~elnik Uprave za op{tulogistiku pukovnik Perica Pavlovi}, direktor Republi~kog geodet-skog zavoda Zoran Krejovi}, te brojni predstavnici jedinica i us-tanova MO i VS, fakulteta, preduze}a, srodnih institucija i pen-zionisani pripadnici VGI.
O razvoju te ustanove detaqnije je govorio na~elnikpukovnik doc. dr Mirko Borisov. On je istakao da su, iako im pro-teklih godina op{ti uslovi nisu i{li naruku, uspeli da postoje}epodatke o prostoru koji su prikupqeni i kreirani prilagode in-formacionim tehnologijama i prevedu ih u digitalni oblik. Tako jeu domenu geodetskih radova uspostavqena, za potrebe Vojske, novamatemati~ka osnova. Zahvaquju}i tome znatno je poboq{ana ta~nostpodataka o prostoru, a posebno digitalnih topografskih karata.Tako|e, u Institutu se uspe{no sprovodi metrolo{ko obezbe|eweetalona i merila koja se upotrebqavaju u Vojsci.
Nedavno je u toj ustanovi ura|eno i kapitalno delo – Digi-talni model terena za celu Srbiju i {iri prostor. Na osnovutopografske karte 1:25.000 ura|ena su 864 lista, ~ija je ta~nostznatno pove}ana dodavawem oko 40.000 ta~aka geodetske osnove.Sada se pove}ava ta~nost ubacivawem strukturnih linija reqefa iotklawawem uo~enih propusta u prvoj verziji. Pukovnik Borisov jenaglasio da je jedan od osnovnih zadataka u daqem radu VGI izradaDigitalne topografske karte razmere 1:25.000, sa odgovaraju}ombazom podataka za celu teritoriju, koju ~ini 728 listova. Ta karta}e poslu`iti kao osnova za obnovu i kreirawe topografskih kara-ta sitnijeg razmera. Do sada je zavr{ena digitalizacija sadr`ajaza vi{e od 50 odsto teritorije.
U VGI se konstantno odr`ava i Digitalna pregledno-topografska karta razmera 1:300.000 za teritoriju Srbije i onaje trenutno jedna od naja`urnijih i najboqe ura|enih digitalnihkarata kojom Vojska raspola`e. A prvi put na ovim prostorima uVGI ura|ena je Digitalna topografska kartu razmera 1:250.000,
koja ima operativni karakter i u skladu je sa najvi{im standardi-ma koji se primewuju u savremenim vojskama Evrope i sveta. Tako|e,u protekloj godini, zavr{ena je digitalizacija 254 lista specijalnetematske karte vodoobjekata u razmeri 1:50.000, koja ima posebanzna~aj za sistem odbrane.
Treba podsetiti da je krajem pro{le i po~etkom ove godineizra|ena Ortofoto karta Kosova i Metohije, na osnovu aerofotosnimaka sa kojima raspola`e VGI.
U Vojnogeografskom institutu uspeli su dapostoje}e podatke o prostoru, koje su prikupqalii kreirali, prilagode informacionimtehnologijama i prevedu ih u digitalni oblik
Priznawa najuspe{nijima uru~io je Ilija Pilipovi}, pomo}nikminista za nacionalne resurse
Sni
mio
Zvon
ko P
ERGE
Tokom pro{le godine isporu~ene su znatne koli~ine karataVojsci i sistemu odbrane, ura|en je niz specijalnih karata i geoto-pografskog materijala, pru`ene su brojne usluge korisnicima ucivilnom sektoru i uspostavqena je i nastavqena saradwa sa ve}imbrojem geografskih, topografskih i kartografskih slu`bi i ustano-va zemaqa EU. To }e zaposlenima u institutu pomo}i da se lak{e ibr`e uklapaju u proces reforme Vojska Srbije. A rad mo`e da us-pori, kako je istaknuto, oprema za aerofotogrametrijsko snimaweteritorije cele Srbije koja nedostaje.
– Na dana{wi dan ose}amo se ponosnim {to pripadamo gen-eraciji tog neprekinutog niza stvarala{tva i tradicije, ali iodgovornim da u sada{wem vremenu reforme Vojske, o~uvamo i un-apredimo prave vrednosti vojnogeodetske struke, na na~in kako suto uspevali na{i prethodnici – rekao je na kraju pukovnik dr MirkoBorisov.
Dan Instituta obele`en je i novom postavkom radova i opremekoja je kori{}ena u bogatoj istoriji te ustanove.
M. [VEDI]
Trinaestoro dece iz Srbije,~iji su radovi oceweni kaonajboqi u akciji Ministarstvaodbrane i Vojske Srbije„Nacrtaj crte` – letihelikopterom”, poletelo je, u petak 8. februara, sa vazduhoplovcima aerodromaBatajnica na panoramski lethelikopterom iznad Beograda
AKCIJE
15. februar 2008.
„NACRTAJ CRTE@ – LETI HELIKOPTEROM”
LET MALIH CRTA^A
28
A
INSPIRACIJADecu i wihove roditeqe na vojnom aerodromu Batajni-
ca do~ekao je komandant 204. avijacijske baze pukovnikMirko Vrani}. Za nagra|ene mali{ane vazduhoplovci saBatajnice organizovali su pa-noramski let iznad Beogradahelikopterom HT-40. Let jezbog obla~nog vremena trajaone{to kra}e, ali dovoq-no dugo da mladi au-tori vojnog kalen-dara, gledaju}isrpsku pre-stoni-
kcija je pokrenuta s idejom da se u kalendaru Mini-starstva odbrane i Vojske Srbije za 2008. godinuna|u de~ji crte`i, koji slikovito prikazuju kako naj-mla|i vide vojsku. Na konkurs je pristiglo vi{e odtri hiqade radova iz svih krajeva Srbije, a iza-
brano je trinaest najuspe{nijih, koji su uvr{teni u voj-ni kalendar. Osim odabranih crte`a, koji su se na{li ukalendaru, radovi jo{ 60 devoj~ica i de~aka objavqenisu u kwizi „Deca Srbije o Vojsci Srbije”. Kako je poslezavr{etka akcije izjavio na~elnik Uprave za odnose sajavno{}u MO kapetan bojnog broda Petar Bo{kovi}, od-li~an odziv dece opravdava odluku da se sa akcijom na-stavi i ove godine. Ispoqena kreativnost najmla|ihumetnika bila je povod i da sva nagra|ena deca budu po-zvana kao specijalni gosti na ve`bu povodom Dana Voj-ske Srbije 15. februara u Ni{u.
cu iz pti~je perspektive, dobiju inspiraciju za nove crte`e.Nakon izlaska iz helikoptera, osmesi nagra|ene dece govo-rili su vi{e od re~i o wihovom odu{evqewu nagradom.
– Bilo je tamo lepo... Sve ku}e su bile sitne, i auti, iqudi... Sve je bilo sitno – prenosi nam svoje utiske Ste-fan Bo`i} iz Sremskih Karlovaca. Kad se malo pribraood leta i popio soki}, Stefan je dodao i da }e da probada nacrta sve {to je iz vazduha video. Jedva ~eka da sevrati ku}i i da se pohvali svom bati.
Dok se {estogodi{wi Aleksandar \or|evi} iz Ni{aigrao ispred aviona na stajanki batajni~kog aerodroma,wegov deka Bora \or|evi} ispri~ao nam je kako je nastaonagra|eni crte` wegovog unuka. Kao penzionisani vazdu-hoplovac, Bora ~uva vojne ~asopise u kojima ima mnogo sli-ka vojne tehnike. Aleksandar se, kada je u poseti kod deke,~esto igra listaju}i vojne ~asopise, i precrtava {ta stig-ne, ponajvi{e rakete. Deda Bora nije ni video {ta je maliAca nacrtao prilikom te posete, posle koje je crte` po-slao na konkurs objavqen u „Politikinom zabavniku”.
DE^JA MA[TACrte` {estogodi{we Lane Plav{i} iz Sremskih
Karlovaca razlikovao se od ve}ine po svom motivu. Nai-me, dok su sva deca crtala tenkove, topove i sli~ne stva-ri, ona je nacrtala podmornicu. Lana ka`e da ne zna oda-kle joj je ba{ podmornica pala na pamet kada je uzela blokza crtawe, mo`da je to do{lo otud {to sa tatom Acom, ko-ji je pecaro{, ~esto ide na Dunav. Rad koji je nagra|en La-ni se isprva nije dopao, i malo je nedostajalo da ga odba-ci. Na sre}u, ipak ga je poslala. Nagrada joj puno zna~ikao ohrabrewe da nastavi da crta. Weni roditeqi ka`uda se sada ne odvaja od bloka i olovke. Priprema se i zapolazak u {kolu. Wen brat je godinu dana stariji i onaho}e da radi doma}e zadatke kao i on. Voli da bude u cen-tru pa`we i te{ko joj je da sa~eka i sa~uva svoju velikuenergiju za slede}u godinu.
Sofija Gligori} iz Novog Sada nacrtala je svogstrica koji je vojno lice. I gle ~uda, striko se na{aoba{ na naslovnoj strani vojnog kalendara. Dodu{e, ne-ki bi rekli da Sofijin stric na crte`u li~i na ~i~a Gli-{u, ali uzimaju}i u obzir Sofijine godine i to da se ona
nalazi na po~etku svoje „umetni~ke” karijere, wen stricse nimalo ne quti zbog toga.
Osmogodi{wa Johana Tot iz Subotice ve} je dobilaniz nagrada za svoje radove. Najzna~ajnija je nagrada nakonkursu Nacionalnog zoolo{kog vrta Ma|arske, a Joha-na nastavqa da crta i razvija svoj talenat. An|ela Ob-ri} iz Sombora poku{ala je da na svom crte`u vojskupredstavi kao nekoga ko poma`e qudima, a ne nekakvuprete}u silu. Zato su motivi na wenom crte`u dosta neo-bi~ni, pa je tako tenk dobio ulogu usisiva~a, i wegova to-povska cev u An|elinoj ma{ti usisava pra{inu.
29
Du{an Lu~i} iz Nove Gajdobre nacrtao je najkomplek-snije delo. Na wegovom radu prikazana je ~itava protiv-teroristi~ka operacija, sa specijalcima koji upadaju nabrod i iz vode izvla~e utopqenike. Na nagradni let malimajstor je do{ao u majici Vojske Srbije, koju je ranije do-bio na poklon. Du{ananovi roditeqi, otac po struci ma-temati~ar i majka profesor fizi~kog, ne znaju odakle po-ti~e wegov dar, ali ka`u da je oduvek imao svoj svet i stva-ri o kojima voli da razmi{qa.
Helikopterom Vojske Srbije leteli su i ostali dobit-nici nagrade: Aleksandra Kilibarda iz Vrwaca, Aleksan-dra San~anin iz Sremskih Karlovaca, Milica Stojano-vi} iz Medve|e, Stefan Maksimovi} iz Zaje~ara, DejanVu~i~evi} iz Rumenke i Dalibor Tanackov iz Kikinde. Wi-hovi vr{waci {irom Srbije imaju priliku da helikopte-rom polete slede}e godine u ovo vreme, treba samo dauposle svoju ma{tu i nacrtaju kako vide vojsku.
Aleksandar ANTI]Snimio Zvonko PERGE
BIV[E STARE[INEUSPE[NI PRIVREDNICIU toku je realizacija vi{e projekata
u kojima su anga`ovana penzionisana voj-na lica, ratni vojni invalidi i porodicepoginulih boraca.
Od 1. februara realizuje se projekat„Nacionalno tr`i{te roba i usluga Sr-bije”, pod pokroviteqstvom firme „Soko-group” iz Beograda, ~iji je vlasnik ZoranLivaja, tako|e biv{i stare{ina, a direk-tor projekta je Miodrag Kapor, pukovnik upenziji. Uporedo sa tim, realizuje se iprojekat „Op{tine Srbije”.
Projekat „Nacionalno tr`i{te robai usluga Srbije”, posle stru~ne ocene da jekvalitetan i potreban, podr`ava i Mini-starstvo privrede Srbije, a na wegovojrealizaciji u ovoj godini bi}e anga`ova-no oko hiqadu penzionisanih vojnih lica,ratnih vojnih invalida i ~lanova porodi-ca poginulih boraca. B. K.
U NI[U UNI[TENAKASETNA BOMBADevet godina posle bombardovawa
Natoa, u centru Ni{a prona|ena je kaset-na bomba blu 97, ameri~ke proizvodwe.@utu kasetnu bombu slu~ajno je prona{ao~lan Islamske verske zajednice, ~iste}iprostor oko stare xamije u [umatova~kojulici, i odmah alarmirao policiju i Ode-qewe za vanredne situacije u Ni{u. Sre}-ko Gavrilovi} i Nikola Radosavqevi}, pi-rotehni~ari Uprave za vanredne situacijeMinistarstva odbrane, stru~no su uni{ti-li projektil, po{to su prethodno obezbe-dili da se prilikom eksplozije kasetnebombe ograni~i {irewe gelera.
Na~elnik ni{kog Centra za vanrednesituacije @arko Damjanovi} potvrdio jeda u tom delu Ni{a do sada nije organizo-vano kompletno ~i{}ewe terena od kaset-nih bombi, zaostalih iz ratne 1999. godi-ne, i da je u toku izrada projekta za oba-vqawe tog posla. „Ova kasetna bomba jetre}i zaostali projektil, prona|en u Ni-{u u proteklih godinu i po dana”, rekao jeDamjanovi}. Z. M.
UNI[TAVAWE NEEKSPLODIRANIHUBOJNIH SREDSTAVAU periodu od 1. do 31. januara ove go-
dine Tim za uni{tavawe neeksplodiranihubojnih sredstava Uprave za vanredne si-tuacije Ministarstva odbrane uni{tio jeukupno 22 komada neeksplodiranih ubojnihsredstava na teritoriji op{tina Kula,[id, Smederevo, Kragujevac, Mladenovaci Pre{evo.
Sva neeksplodirana ubojna sredstvasu pre uni{tewa pregledana, identifiko-vana i uz policijsku, vatrogasnu i medicin-sku podr{ku transportovana na lokacijuodabranu za uni{tavawe.
15. februar 2008.
PROMENADNI KONCERTIVOJNIH ORKESTARAU Beogradu, Novom Sadu i Ni{u, 10. februara odr`ani su promenadni koncerti voj-
nih orkestara povodom obele`avawa 15. februara – Dana Vojske Srbije.Koncerti su okupili veliki broj gra|ana, najvi{e dece i omladine, a na repertoaru
su bile doma}e i strane kora~nice.U Beogradu je, u Knez Mihajlovoj ulici, od Kalemegdana do Trga Republike, svirao Re-
prezentativni orkestar Garde. U Novom Sadu, Vojni orkestar Vojnog okruga Beograd svi-rao je u Dunavskoj i Zmaj Jovinoj ulici, a u centru Ni{a, na Trgu kraqa Milana, koncert jeodr`ao Vojni orkestar Vojnog okruga Ni{.
OTVORENA IZLO@BANAGRA\ENIH DE^JIH CRTE@AIzlo`ba de~jih crte`a nagra-
|enih u akciji „Nacrtaj crte` – le-ti helikopterom” otvorena je uCentralnom domu Vojske Srbije uBeogradu.
Najuspeliji radovi malihumetnika, koji su deo kalendaraMinistartstva odbrane i VojskeSrbije za 2008. godinu, izlo`enisu pred beogradskom publikom tridana nakon {to su deca letela voj-nim helikopterom, {to je bila glav-na nagrada akcije.
Izlo`bu je otvorio na~elnikCentralnog doma VS pukovnik Zoran Sari}. U okviru proslave Dana Vojske Srbije sli~neizlo`be de~jih radova prire|ene su i u klubovima Vojske u Ni{u, Novom Sadu, Pan~evu,Kraqevu i Po`arevcu. A. A.
S p e c i j a l n i p r i l o g
LOVA^KI AVION MIG-29
POVRATAKDVADESET
DEVETKE
OKLOPNI VOZ
SRPSKE VOJSKE KRAJINE
KRAJINAEKSPRES
ARSENAL
IMPROVIZOVANA
MINSKO-EKSPLOZIVNA SREDSTVA
U IRAKU
KRAJPUTA[KEBOMBE
14
3215. februar 2008.
I
L O V A ^ K I A V I O N
Lova~ki avion MiG-29POVRATAK
DVADESET DEVETKE 32
Improvizovana minsko-eksplozivna sredstva u IrakuKRAJPUTA[KE BOMBE 37
Oklopni voz Srpske vojske KrajineKRAJINA EKSPRES 51
Urednik prilogaMira [vedi}
SADR@AJ P O V R ATA K
Pet lova~kih aviona MiG-29
vra}a se u stroj ViPVO
sa novim bojama i novim
oznakama Srbije. Ti avioni
brani}e nebo na{e dr`ave
do sredine naredne dekade,
kada se o~ekuje da u
naoru`awe bude uvedena
eskadrila novih
vi{enamenskih borbenih
aviona.
ako broj od pet lova~kih aviona MiG-29 predstavqa simboli~an potenci-jal, oni }e u uslovima u kojima se sadanalazi ViPVO obezbe|ivati mini-malni nalet za pilote nadzvu~ne bor-
bene avijacije do prelaska na nove vi{e-namenske borbene avione. Prema Strate-gijskom pregledu odbrane i drugim dugoro~-nim planovima i procenama potreba, a po-najvi{e zbog finansijskih mogu}nosti dr-`ave, nabavka savremenih vi{enamenskihborbenih aviona bi}e mogu}a tek posle2010. godine. Ako se imaju u vidu vreme po-trebno za tender, pregovori pre ugovora,proizvodwa aviona i, na kraju, vrlo zahte-van zadatak preobuke, novi avioni posta}ezna~ajna snaga tek sredinom naredne deka-de. Taj tok se podudara sa me|uremontnimciklusom aviona MiG-29 nakon remonta,koji }e iznositi sedam godina kori{}ewa.
ZA[TITA VAZDU[NOG PROSTORA
U tom vremenu 101. lova~ka avijacij-ska eskadrila, sa ~etiri jednoseda i jednim
P O V R ATA KD VA D ES E T D E
integracije. Na taj na~in re{avali su se za-daci za{tite vazdu{nog prostora pribal-ti~kih dr`ava, u koje su na smenu dolazilideta{mani lova~kih aviona ~lanica Natoa.U praksi se pokazalo da svaka dr`ava trebada bude u mogu}nosti da sama {titi svoj va-zdu{ni prostor, jer nisu svi saveznici jed-nako zainteresovani za to da tro{e vlasti-ti novac za za{titu udaqenih dr`ava.
U tom kontekstu, za male dr`ave dugo-ro~no re{ewe jeste nabavka vi{enamen-skih aviona koji se mogu koristiti za za-{titu vazdu{nog prostora, za zadatke va-trene podr{ke i za izvi|awe iz vazdu{nogprostora. Avioni MiG-29, kakvi su u na-{em vazduhoplovstvu, mogu uspe{no da sekoriste samo u primarnoj nameni, ali suograni~eni u vatrenoj podr{ci, jer su na-oru`ani samo nevo|enim sredstvima va-zduh–zemqa. Zbog starosti aviona i uuslovima kada se ne zna ko }e biti dugo-ro~ni strate{ki tehnolo{ki partner uoblasti naoru`avawa ViPVO borbenimavionima, „zaobi|ene” su ponude za mo-dernizaciju MiG-29 do standarda koji mo-`e da se koristi za vatrenu podr{ku.
U ponudi ruske industrije su modeliMiG-29 dovedeni do nivoa „punokrvnog” vi-{enamenskog borbenog aviona, ali ekono-mi~no re{ewe predstavqa samo nabavka tekproizvedenih aviona. Zato se mo`e o~eki-vati da }e MiG-29 biti aktuelan i na tende-ru za izbor na{eg novog borbenog aviona.
OSNOVNI MODEL
Avioni koje sada koristi ViPVO pred-stavnici su osnovnog modela, kakav seosamdesetih godina proizvodio za potrebevazduhoplovnih snaga biv{eg SSSR-a, ~la-nica Var{avskog ugovora i prijateqskihdr`ava iz pokreta nesvrstanih.
Po~etak istorije MiG-29 vodi u drugupolovinu {ezdesetih godina, kada se u lo-kalnim ratovima na Bliskom istoku i Indo-kini pokazalo da su mogu}nosti za pobedu uboju vazduhoplova na strani lovca visokemanevrabilnosti, naoru`anog pouzdanimraketama vazduh–vazduh kratkog dometa. UBirou MiG 1970. pokrenuli su rad na lovcu~etvrte posleratne generacije. Dobili supodr{ku vazduhoplovnih snaga SSSR-a1972, na konkursu za laki frontovski lo-vac za blisku manevarsku borbu u vazduhu, uzahvatu fronta i u pozadini, koji mo`e dase upotrebqava i za uni{tavawe niskole-te}ih krstare}ih raketa.
Tim konkursom tra`eno je da avion usekundarnoj nameni mo`e da se koristi zadejstvo protiv povr{inskih ciqeva u povo-qnim meteorolo{kim uslovima u vidnomdelu dana. U Birou su frontovskom lovcudodelili internu oznaku 9-12. Prvi proto-tip zavr{en je u radionici Biroa 1977. go-dine. Novim avionom sa oznakom MiG-29bili su vi{e nego zadovoqni u vazduhoplov-
33
M I G - 2 9
stvu i naru~ili su stotine primeraka zaprenaoru`avawe pukova lova~ke avijacije.
Prvi serijski primerci zavr{eni sukrajem 1983. godine.
Kada su savladani po~etni problemi,od 1986. godine avioni MiG-29 uvedeni suu elitne pukove, razme{tene u isto~noj Ne-ma~koj, koji bi, u slu~aju me|ublokovskogkonflikta, trebalo prvi da u|u u borbuprotiv aviona Natoa.
VARIJANTE
Uporedo su se izra|ivale dve varijan-te aviona MiG-29. Osnovi model lova~kogjednoseda proizvodio se u fabrici „Znamjatruda“, u centru Moskve, a dvosedni MiG-29UB (oznaka Biroa 9-15) izra|ivao se ufabrici „Sokol“ u Groznom (danas Ni`wiNovgorod). U primarnoj lova~koj nameni jed-nosedi su naoru`avani raketama va-zduh–vazduh R-27 sredweg dometa, zatim R-73 i R-60 kratkog dometa i topom kalibra30 mm G[-301. Za dejstvo na povr{inskeciqeve prva generacija MiG-29 imala jelansere nevo|enih raketnih zrna, kalibra80 mm, ili, po ̀ eqi korisnika, starijih ra-keta 57 mm, nevo|ene rakete 240 mm S-24Bi avio-bombe mase 250 i 500 kilograma.
PALUBNI LOVAC
Prvi palubni lovac MiG-29K izra-dili su u MiG-u kao odgovor na konkursRatne mornarice SSSR, ali su na krajumornari na nosa~ aviona „Admiral Ku-zwecov“ ukrcali avione suhoj Su-33, arazvoj MiG-29K sveo se na dva prototip-ska primerka.
Palubni MiG-29 vratili su u `ivotIndijci, kada su od Rusa preuzeli nosa~aviona „Admiral Gor{kov“ i preduzelipripreme za gradwu dva ili tri sli~nabroda za PVO flote. Iz MiG-a su reago-vali ponudom da se na te nosa~e ukrca mo-dernizovani derivat MiG-29K, sa pove}a-nom povr{inom krila, ve}im unutra{wimrezervoarima goriva za 50 odsto, novomavionikom, radarom `uk-ME, usavr{enimpasivnim ure|ajem KOLS i savremenimizborom naoru`awa, u koje su uvr{tenerakete RVV-AE, protivbrodske rakete H-31A i protivradarske rakete H-31P.
Avion MiG-29K i dvosed MiG-29KUBsa punim borbenim mogu}nostima mogu dapolete sa palube du`ine 195 metara.
Palubne dvadesetdevetke nove gene-racije mogu se koristiti kao avioni tan-keri pomo}u sistema za pretakawe gori-va PAZ-1MK. U tom slu~aju avion nosi i~etiri podvesna rezervoara goriva. In-dijci su naru~ili 12 MiG-29K i ~etiriprimerka MiG-29KUB za popunu prve pa-lubne eskadrile, a najavili su nameru danaru~e dodatnih 30 aviona.
dvosedom, na aerodromu Batajnica (de`ur-na u paru u integralnom sistemu PVO) bi}eu stalnoj pripravnosti za poletawe na pre-sreta~ki zadatak. Scenario konflikta satehnolo{ki nadmo}nim i broj~ano sna`ni-jim protivnikom, kao onaj iz 1999, sada ni-je argument u proceni potreba za lova~komavijacijom. Politi~ari bi trebalo da za-{tite Srbiju od sukoba u kojima ne mo`e dase obezbedi puna prevlast u vazdu{nomprostoru (kao preduslov za primenu oru`a-nih snaga), a koja vodi do pobede ili doostvarewa realnih postavqenih zadataka.
Za lova~ku avijaciju postoji uska, aliva`na lista zadataka – od za{tite vazdu-{nog prostora od pretwi terorista do tra-dicionalnog odvra}awa protivnika pri-bli`no sli~nih ili mawih mogu}nosti uborbi za prevlast u vazdu{nom prostoru.
U Natou se od po~etka devedesetih go-dina smatralo da bi dr`ave sa mawom popu-lacijom, povr{inom teritorije i finansij-skim mogu}nostima, trebale da se odreknuodr`avawa vlastite lova~ke avijacije u ko-rist anga`ovawa mehanizama bezbednosne
V E T K E
Sni
mio
R. P
OP
OVI
]
34
gove serije. Me|uremonti ciklus motora nalovcima kao {to su F-16C i mira` 2.000iznosi 1.000 ~asova i taj standard su Rusidosegli i prestigli na motoru RD-33, seri-je 3, i RD-33MK. @ivotni vek tih motoraiznosi 4.000 ~asova.
U pilotskoj kabini letelice MiG-29izvedeni su veliki zahvati. Klasi~ni in-strumenti zameweni su vi{enamenskim po-kaziva~ima. Konkretan paket avionike MiGsada se prilago|ava zahtevima naru~i-oca i uskla|uje se prema standarduMil.Std.1553B. Avion MiG-29SMT-2, izra-|en 2.000. ima radar N010M `uk-M, sacelovito poboq{anim mogu}nostima dome-ta, razlu~ivawa ciqeva, pouzdanosti i mo-gu}nosti podr`avawa primene radarskivo|enih raketa vazduh–zemqa H-31A i H-35. Unutra{wi rezervoari za gorivo uve-}ani su za dodatnih 1.000 litara i razvi-jeni su podvesni rezervoari za 1.800 li-tara goriva.
Prvi korisnici aviona MiG-29SMT-2i UBT jesu Al`ir (naru~eno 28 jednoseda i{est dvoseda) i Jemen (modernizacija 12aviona iz osnovnog modela na standardSMT i naruxbina novih modela – MiG-29SMT i UBT).
Na tehnolo{kom demonstratoru MiG-29OVT, izra|enom 2003. godine, provere-ni su dobici u manevrabilnosti koje pru`aure|aj za promenu vektora potiska. Oko iz-duvnika postavqena su tri hidrauli~ka ak-tuatora, kojima se mlaz pomera do 18 ste-peni u svim smerovima. Kombinacija pake-ta modernizacije na avionu MiG-29SMT-2i vektorisanog potiska predstavqa osnovuza razvoj lovaca MiG-29M1 i M2 (od 2005.
Sistem za upravqawe naoru`awemSUV-29 ~ine radar RLPK-29 (N019) i opto-elektronski ni{ansko-navigacijski sistemOEPrNK-29 (S-31). Izvozni modeli MiG-29u varijanti A i B dobili su radar RLPK-29E(N019EA i N019EB, zavisno od podvarijan-te). Prema podacima proizvo|a~a, radaromogu}ava otkrivawe ciqa povr{ine trikvadratna metra u predwoj polusferi, naudaqenosti 50 do 60 kilometara, i u zadwojpolusferi do 35 kilometara. Na zemqi mo-gu}nosti radara svode se na 30 km. Dvosedinisu dobili radar i zato su naoru`ani sa-mo IC samonavo|enim raketama.
Od 1986. samo su za SSSR izra|ivaniusavr{eni avioni 9-13, sa grbom iza pilot-ske kabine, u kojoj se nalazio sistem za ak-tivna elektronska protivdejstva „gardenija-1“, i sa mogu}nostima za podve{avawe do3.000 kg tereta na potkrilnim nosa~ima. Tiavioni su unutar oru`anih snaga zadr`alistaru oznaku MiG-29, bez posebnog sufiksa.
U Natou su izuzetno cenili MiG-29 ismatrali da taj avion mo`e da se poka`enadomo}nijim nad protivni~kim avionima,posebno u manevarskom vazduhoplovnomboju, u kojem su Rusi u~inili veliki iskorakprojektovawem rakete R-73, integrisane sani{anskim sistemom na pilotskoj kacigi.
MODERNIZACIJA
Biro MiG u prvoj polovini devedese-tih godina na{ao se u marginalizovanompolo`aju, iako se u to vreme radilo na ra-dikalno modernizovanom avionu MiG-29M,sa potpuno novom avionikom i nizom izme-na na zmaju aviona. Zato su se u kriznim go-dinama okrenuli ka stranom tr`i{tu. Uskladu sa zahtevima inostranih kori-snika radilo se na usavr{avawu avi-ona MiG-29 na dva uporedna pravca– mogu}nosti u lova~koj nameni znat-no su podignute integracijom novihaktivno radarski vo|enih raketaRVV-AE i radara N019M (TOPAZ-M),a u sekundarnoj nameni integrisanesu vo|ene rakete vazduh–zemqa H-29Tsa vo|enim bombama KAB-500Kr.Modernizaciju su u Biro MiG izveliu nekoliko koraka, a avioni su dobi-li oznake MiG-29SM, MiG-29SMT-1i MiG-29SMT-2.
Glavna zamerka za dvosede svo-dila se na to da su ko{tali vi{e odjednoseda, ali nisu imali pune bor-bene mogu}nosti. Zato su tr`i{tu po-nu|eni novi primerci MiG-29UBT, savi{enamenskim radarom sme{tenimu preoblikovanom nosnom delu lete-lice. Va`na zamerka u pore|ewu sakonkurentskim avionima odnosila sena relativno kratak me|uremontniresurs motora RD-33 od 300, odno-sno, 350 ~asova rada, zavisno od we-
15. februar 2008.
godine zbog marketin{kih razloga promeni-li su oznaku tih aviona u MiG-35). Za ambi-ciozne korisnike, koji `ele da dostignu ne-ke od mogu}nosti pete generacije borbenihaviona, razvija se radar `uk-F, sa fazira-nom radarskom re{etkom.
Rusi su na tenderu za 126 vi{enamen-skih borbenih aviona Indijcima ponudilikomercijalni MiG-35, sa radarom `uk-MA,za koji su konstruktori tvrdili da mo`e ot-kriti ciq u vazdu{nom prostoru na 160 kmudaqenosti i brod na 300 km, te da istovre-meno mo`e dejstvovati na ~etiri ciqa.
U prvom talasu redukcije snaga RV Ru-ske Federacije, provedenom sredinom de-vedesetih, iz naoru`awa su povu~eni avi-oni 9-12, a zadr`ani samo 9-13. Oko150–200 primeraka aviona, ~iji se re-mont i produ`etak veka ocewuje kao ekono-
RADAR
Avioni MiG-29S (9-13S) iz posled-we serije, izra|eni za Ruske vazduho-plovne snage do 1992, imali su usavr{e-ni radar N019M sa pove}anim dometom,koji otkriva protivni~ki lova~ki avionna 70 km u predwoj i 40 km u zadwoj po-lusferi, a mo`e da obezbedi istovreme-no dejstvo na dva ciqa.
Pod krilima MiG-29S podve{e-ne su rakete pove}anog sa IC vo|ewemR-27ET, dometa 60 kilometara, i sa po-luaktivnim radarskim vo|ewem R-27ER,dometa 50 kilometara. MiG-29S mo`eda ponese do 4.000 kilograma kori-snog tereta.
35
PRODAJA
Osim prodaje novih aviona, MiG po-ku{ava da prona|e zainteresovane ko-risnike starih modela za modernizaciju.Takvi poslovi su do sada ugovoreni (isprovedeni) 2005. i 2006. sa Slova~-kom, koja se odlu~ila za remont 12 avio-na, uz modernizaciju avionike integrisa-ne magistralom 1553B. Slova~ki avionidobili su kolor-pokaziva~e u kabinifirme „Ruska avionika“, zatim digitalniradio-ure|aj AN/ARC-120, ure|aj zaidentifikaciju svoj–tu|i AN/APX-113 inove navigacijske ure|aje, digitalni pri-jem TACAN-a AN/ARN-153 i prijemnikVOR/ILS AN/ARN-147.
mi~an, bi}e modernizovano i osta}e uslu`bi i u narednoj dekadi. Dvosedi MiG-29UB bi}e modernizovani u MiG-29UBT,pove}anog doleta, opremqenog radaromsa elektronskim skenirawem osa. KrilaUBT bi}e oja~awa i mo}i }e da ponesu vo-|ene rakete, bombe vazduh–zemqa i pod-vesnik sa G[-301.
NA BATAJNICI
U drugoj polovini osamdesetih u Jugo-slovenskom RV i PVO bilo je osam eskadri-la lova~ke avijacije, naoru`anih avioni-ma MiG-21. Posle ameri~ke intervencijeprotiv Libije 1986. godine, preduzete sumere za modernizaciju sistema PVO. Na-kon razmatrawa vi{e ponuda, ukqu~uju}ifrancuski avion mira` 2000, ameri~ki F-16, izabran je MiG-29, koji se tada smatraoza veoma savremeno re{ewe.
Nabavka eskadrile od 16 aviona – 14MiG-29 i dva MiG-29UB – ugovorena je ja-nuara 1997. godine. Za „goli“ jednosed pla-}alo se 15,9 miliona dolara, a za dvosedne{to vi{e od 16 miliona. Na prakti~nomdelu preobuke u bazi Lugovaja, u kojoj se na-lazio centar za obuku stranaca, bilo je 12pilota i 28 tehni~ara iz 204. lova~kogavijacijskog puka iz Batajnice. Prva dvaaviona – dvosedi MiG-29 sleteli su na ae-rodrom Batajnica 24. septembra 1987. go-dine. Do prole}a 1988. zavr{ilo se pre-naoru`awe 127. lova~ke avijacijske eska-drile MiG-21bis lovcima MiG-29.
Novi avioni dobili su interne oznakeRV i PVO – L-18 za jednosede i NL-18 zadvosede. Broj 18 se koristio i kao po~etnasekvenca u evidencijskim brojevima – jedno-sedi su dobili brojeve od 18101 do 18114,a dvosedi 18301 i 18302.
U vreme pred gra|anski rat pripre-mala se nabavka dodatnih aviona MiG-29. Planirano je da se razmeste i na ae-rodrom Biha}, pa su in`iwercima pove-reni radovi na prilago|avawu ulaza upodzemna skloni{ta, koja su do tada ko-ri{}ena samo za MiG-21. Zbog rata susvi planovi modernizacije obustavqeni,a 127. eskadrila se ukqu~ila u dejstva.
Povremeno su lovci MiG-29 kori-{}eni za uni{tavawe rentabilnihciqeva u ve}oj dubini teritorija podkontrolom protivni~kih snaga. Pa-trole para MiG-29 pru`ale su lova~-ku za{titu grupama lova~ko-bombar-derskih aviona kada su se pribli`a-vali granici Ma|arske. Zbog visokevrednosti, MiG-29 su ~uvali od ri-zi~ne protivni~ke vatre u podr{cisa malih visina. Osim izvornog nao-ru`awa, 1992. godine na MiG-29 in-tegrisane su par~adno-fugasne avio-bombe OFAB-100-120 i OFAB-250-270 u glatkoj i ko~enoj varijanti ipar~adne bombe K-2-90.
S nastankom SRJ 1992. godine,popularne dvadesetdevetke zvezdu suzamenile novom oznakom, a dobilisu i nove zadatke – snage Natoa pre-tile su intervencijom i preduzelepomorsku blokadu na Jadranskommoru. Zato su piloti 127. eskadrileodr`avali stalne mere povi{eneborbene gotovosti i intezivno su seuve`bavali za manevarski boj namalim udaqenostima. Avione suodr`avali sa velikim te{ko}ama,jer su embargo Ujediwenih nacija iprekid predratnog sistema logisti~-
ke podr{ke ostavili 204. puk bez rezer-vnih delova, sa nere{enim problemom re-monta.
Lovci su ostali u letnom stawu, presvega, zahvaquju}i entuzijazmu osobqa teh-ni~ke slu`be, koje je umesto striktnog po-{tovawa me|uremontnih ciklusa (remont jebio predvi|en 1996.) koristilo Programodr`avawa MiG-29 prema stawu.
BORBENI ZADACI
Leta 1998, kada su pripreme Natoaza rat postale izvesne, 127. eskadrila seobu~avala u i{~ekivawu sukoba sa nadmo}-nim protivnikom. Tragalo se za pogodnomtakti~kom primenom lova~ke avijacije, uuslovima potpune prevlasti protivnika uvazdu{nom prostoru. Na po~etku rata, 24.marta 1999, avioni MiG-29 de`urali suna aerodromima Batajnica, Ponikve, Ni{i Podgorica, naoru`ani sa po ~etiri ra-kete R-73 i dve R-27. Prve no}i u susretavionima Natoa poleteli su piloti MiG-29, koji su se, osim sa protivnikom, zbogisteka resursa materijala, suo~ili i satehni~kim otkazima.
Piloti 127. eskadrile nisu kao oni uNatou mogli da se oslone na jedinstvenoinformaciono poqe sistema PVO. Protiv-nici su iskoristili sve mogu}nosti raketasa radarskim samonavo|ewem AMRAAM,koje su ka ciqu kretale sa udaqenosti znat-no izvan dometa radara MiG-29. PilotiNatoa nisu `eleli da u|u unutar zone uni-
15. februar 2008.36
1999. u avionu broj 18109 da bi presreogrupu aviona Natoa koji su bili u vazdu{nomprostoru iznad Vaqeva. Sa AWACS-a su ot-krili Pavlovi}ev avion i letelicama kojesu bile u vazdu{nom prostoru Srbije nare-|eno je da se povuku na bezbedno. Pavlovi}se po naredbi iz komandnog mesta sistemaPVO zadr`ao u vazduhu. U presretawe usa-mqenog MiG-29 krenula su ~etiri F-16CJ idve rakete AMRAAM su ga pogodile. Ostaciaviona pali su kode sela Petnica.
Osim aviona koje su piloti Natoa uni-{tili u vazduhu, na aerodromima su uni{te-ni 18103, 18107 i 18302. MiG-29 18110izgubqen je u udesu 25. marta, tokom prele-ta sa aerodroma Podgorica na Ponikve.
Gubici bi mo`da bili i ve}i da sestvarni avioni nisu prikrivali postavqa-wem dobro izra|enih maketa M-18. Pilotii tehni~ari 204. puka su u stolarskoj radio-nici izradili kopije, koje su po izgledu, bo-jama i oznakama potpuno odgovarale origi-nalima.
Rat su „pre`ivela” ~etiri jednoseda– 18101, 18102, 18105 i 18108 i dvo-sed 18301. Od 2000. godine ponovo sukori{}eni za obuku pilota. ^ak su u~e-stvovali na aeromitingu prire|enom 2.avgusta 2000, na aerodromu Podgorica.
PRILAGO\AVAWE
NOVOM VREMENU
Posle normalizacije odnosa sa Nato-om, letelice MiG-29 dobile su zadatke pri-lago|ene novom vremenu – na ve`bi „[tit2001“, odr`anoj na poligonu Nikinci 24.oktobra 2001, prikazali su mogu}nosti lo-va~ke avijacije u borbi protiv terorista.Par MiG-29 presreo je Mi-8, koji su „ote-li“ teroristi, i o{trim manevrima, uz pri-menu IC mamaca, prinudili su otmi~are naprizemqewe.
Avioni MiG-29 leteli su do prole}a2004. godine, kada su morali da se prize-mqe i po{aqu na remont. Dugo se raspra-vqalo da li ih treba remontovati, u kom za-vodu i kako obezbediti potreban novac.Najpre je odlu~eno da treba odr`ati konti-nuitet i obuku lova~ke avijacije. Zatim jeMinistarstvo finansija za avione MiG-29obezbedilo 22,04 miliona evra iz Nacio-nalnog investicionog plana. I, na kraju se,zbog pla}awa carine i PDV, ugovor sa part-nerima iz Ruske Federacije, potpisan 22.decembra 2006, sveo na ~etiri aviona. Zapeti avion i ostatak poslova na prva ~eti-ri finansijska sredstva u iznosu od853.057.988 dinara, bi}e obezbe|ena izNacionalnog investicionog plana za ovugodinu. Osim remonta dogovorena je iugradwa navigacionih ure|aja predvi|enihstandardima ICAO.
Aleksandar RADI]
KORISNICI
Danas te avione koriste Al`ir, Be-lorusija, Bugarska, Eritreja, Indija,Iran, Jemen, Kazahstan, Kuba, Ma|ar-ska, Malezija, Mjanmar, Peru, Poqska,Ruska Federacija, Severna Koreja, Si-rija, Slova~ka, Srbija, Sudan i Ukraji-na.
Ranije su avioni MiG-29 kori{}e-ni u ^e{koj (predali su avione Poq-skoj), Iraku, Moldaviji (odrekla se avi-ona i prodala ih SAD i Jemenu), Nema~-koj (prodala ih je Poqskoj za cenu od jed-nog evra), i Rumuniji, ~iji su avioni po-vu~eni iz naoru`awa i konzervirani.
{tewa raketa R-73, jer bi na tim udaqeno-stima MiG-29 postao izuzetan protivnik.Raketom AMRAAM holandskog F-16AM u pr-vim ~asovima agresije pogo|en je avion18111, u kojem se nalazio pilot major Ne-boj{a Nikoli}. On se posle iskakawa pri-zemqio kod Titela. Svi drugi pogoci avio-na te prve no}i pripisani su ameri~kim F-15C i raketama AMRAAM.
Iznad planine Jastrebac iz lovcaMiG-29 18106 isko~io je major PredragMilutinovi}, zvani Grof, kada se na ae-rodrom Ponikve vra}ao sa zadatka. Sa ae-rodroma Ni{ u presretawe su poleteladva aviona. Iznad Kosmeta raketom pogo-|en je 18112, sa pilotom majorom IqomArizanovim. On se prizemqio padobra-nom u {irem rejonu Suvereke, i tek posle dva danaprobijawa kroz prostorkoji su kontrolisali alban-ski ekstremisti stigao je doaerodroma Pri{tina. Uavionu 18104 pogo|en jemajor Dragan Ili}. On sevratio na aerodrom, ali suzbog o{te}ewa sa avionaskinuti delovi koji su moglida se koriste za odr`ava-we drugih primeraka MiG-29. Kasnije su piloti Natoadovr{ili uni{tavawe le-telice 18104.
Sa aerodroma Bataj-nica 26. marta na zadataksu poleteli kapetan prveklase Zoran Radosavqevi}(18113) i major SlobodanPeri} (18114). Na izuzetnomaloj visini leteli su seve-roisto~no, prema E~koj, za-tim su izveli zaokret kapravcu odakle su dolaziliprotivni~ki avioni i namaloj visini preleteli No-vi Sad. Za to vreme AWACSih jo{ nije bio otkrio. Doksu se pribli`avali Drini,par lovaca se pewao na ve-liku visinu i na oko 7.000metara iznad Loznice pogo-|eni su raketama AMRAAM.Postali su mete dva ame-ri~ka F-15C. Od direktnogudara u predwi deo avionasmrtno je stradao Radosa-vqevi}, a Peri} se izvukaoiz pogo|enog aviona iskaka-wem. Ostaci oba aviona,zbog velike visine leta, pa-li na planinu Majevica uisto~noj Bosni.
Komandant 204. pukapotpukovnik Milenko Pa-vlovi} poleteo je 4. maja
TAKTI^KO-TEHNI^KE ODLIKE
Pogonska grupa: dva turboventilatorska motora RD-33 potisak bez DS-a 2 h 49,42 kN potisak sa DS-om 2 h 81,39 kN 4.300 litara goriva u unutra{wim rezervoarima
Dimenzije: du`ina 17,32 mvisina 4,73 mrazmah krila 11,36 m povr{ina krila 38 kvadratnih metara
Masa: prazan avion 10.900 kgnormalna u poletawu 15.240 kgmaksimalna u poletawu 18.500 kg
Performanse: maksimalna brzina na visini 11.000 m bez naoru`awa2.445 km/~maksimalna brzina na nivou mora 1.500 km/~brzina pewawa 19.800 m/minvrhunac leta 18.000 mdolet sa dodatnim rezervoarima goriva 2.199 kmdolet sa gorivom u unutra{wim rezervoarima 1.500 km
Naoru`awe: top 9A-4071K (G[-301), kalibra 30 mm, sa 150 granata2.000 kg ubojnih sredstava na {est potkrilnih nosa~a
I M P R O V I Z O V A N A M I N S K O - E K S P L O Z I V N A S R E D S T V A U I R A K U
37
Irak je zemqa u kojoj su mine masovnoproizvo|ene i kori{}ene i smatra se da jedo po~etka 2003. postavqeno oko osam mi-liona protivpe{adijskih i dva milionaprotivtenkovskih mina. One su upotrebqa-vane tokom vi{egodi{weg rata sa Iranom(1980–1988), za vreme Prvog zalivskog ra-ta (1990–1991), ali i u suzbijawu aktivno-sti kurdskih ustanika u severnom delu ze-mqe.
SMRTONOSNE ZAMKE
Krajputa{ke bombe su posebno zani-mqive. Za vreme vladavine Sadama Huseinau Iraku je izgra|ena prostrana putna mre-`a {irokih, kvalitetnih autoputeva sa po~etiri do osam kolovoznih traka sa svakestrane, sa mno{tvom nadvo`waka i mosto-
KRAJPUTA[KE BOMBEZa sada najubojitije sredstvo
u borbi ira~kih ustanika
protiv snaga Koalicije
jesu improvizovana
minsko-eksplozivna
sredstva. Ona su od oktobra
2005. odgovorna za najmawe
tre}inu, a verovatno i
polovinu poginulih
ameri~kih vojnika u Iraku.
Eksplozivne naprave izra|ene u ku}nojradinosti koje gerilske, ustani~ke iteroristi~ke snage ~esto koriste unekonvencionalnom ratu nazivaju seimprovizovana minsko-eksplozivna
sredstva – IED (Improvised explosive devices).S obzirom na to {to se u Iraku ~esto po-stavqaju pored puta, u zapadnim medijimanazivaju ih i krajputa{ke bombe (roadsidebombs). Mada se u wihovoj izradi koristi iindustrijski i vojni eksploziv (ili kombi-nacije ta dva), u Iraku su to, po pravilu,minobaca~ke i artiqerijske granate. Na tajzakqu~ak navodi podatak da je od 650.000tona ubojnih sredstava koja su bila u voj-nim skladi{tima 2003. nestalo oko250.000 tona, pa ustanici imaju ogromnekoli~ine tih sredstava na raspolagawu.
15. februar 2008.38
naziv za automobile bombe bio bi, zapra-vo, vozila bombe, jer su to ~esto ne samoputni~ka vozila, ve} i kamioni, ambulant-na kola, a u nekim slu~ajevima ~ak i tovar-na kola koja vuku magarci.
Odnedavno su ustanici izmenili tak-tike u napadu na obezbe|ene objekte, te ihsada napada vi{e vozila. Prvo vozilo, kojene nosi eksploziv, probija barikadu i kre-}e se sve dok ne bude zaustavqeno ili voza~ubijen. Nekoliko minuta nakon toga, kada iz-gleda da se situacija smirila i vojnici ilipripadnici obezbe|ewa po~nu da se oku-pqaju oko prvog vozila, nale}e drugo vozilonatovareno eksplozivom, udara u okupqenugomilu i tako uve}ava broj `rtava.
EFIKASNOST
Va{ington post od 26. oktobra 2005.iznosi, posle trideset jednog meseca rata uIraku, da su krajputa{ke bombe prouzroko-vale vi{e od 50 odsto ameri~kih gubitaka.Od invazije 2003. do pogibije hiqaditogameri~kog vojnika proteklo je 18 meseci, azatim samo 13 meseci do smrti dvehiqadi-tog. Tokom prvih {est meseci rata, samo 11vojnika od 289 poginulih, ili 4 odsto, na-stradalo je usled eksplozije IED, ali je zato214 od 339, ili 63 odsto, poginulo odaprila do oktobra 2005.
Jedan od najte`ih napada odigrao seavgusta 2005. kada su 14 marinaca i jedanIra~anin poginuli kod Hadite, 200 km se-verozapadno od Bagdada.
Tri granate za PT top velikog kalibraukopane su i aktivirane kada je preko wihprelazilo lako oklopqeno amfibijsko vo-zilo. Deset marinaca u patroli je ubijeno,a 11 raweno krajputa{kom bombom kod Fa-luxe novembra 2005, a od IED tokom 2005.godine ukupno je poginulo 427 Amerikanaca.
Decembra 2006. mine i bombe bile suodgovorne za 75 od 118 poginulih vojnikaKoalicije. Od novembra do marta 2006,
PRSLUK POSEBNE VRSTE
Ameri~ki kongres je 24. maja2005. odobrio prenos 129,7 milionadolara iz fonda Ira~ka sloboda zanabavku pokretnih vi{ekanalnih prigu-{iva~a radio-signala Warlock, a 13. ju-la 2005. reprogramirawem je prenetojo{ 10 miliona dolara za dva novaprotiv-IED sistema, i to 3,5 miliona za50 SLAM-DEP (Small Lightweight AdvancedModular Digital Protection System), malihlakih savremenih modularnih digital-nih za{titnih sistema, kojima su posto-je}i prigu{iva~i objediweni u prsluku,a obla~e se po potrebi (sa aspektazdravqa neizostavno se name}e pita-we uticaja velike koli~ine elektromag-netnog zra~ewa na nosioca prsluka).Preostalih {est i po miliona predvi-|eno je za nabavku 187 robota za raz-minirawe.
va, te gustim saobra}ajem. Kolovozi su raz-dvojeni sredi{wom linijom u kojoj su ~estozasa|ene ukrasne biqke i drve}e. Samimtim, to su idealna mesta za postavqawe IED,a koristi se i zadwa strana saobra}ajnihznakova. Me|utim, ~esto se IED bacaju di-rektno sa nadvo`waka na kolonu vozila upokretu (obi~no kao minobaca~ke granate),ili se prethodno proceni visina vozila, tese mine (koje mogu biti i tabla TNT sa upa-qa~em) ve`u za konopac i zawi{u sa suprot-ne strane nadvo`waka u odnosu na dolaze}ukolonu vozila, tako da udare ta~no u visinuvetrobranskog stakla. Eksplozivom su puwe-ne i konzerve gotovih jela i napitaka, a po-nekad i le{evi uginulih doma}ih `ivotiwa.
Na taj na~in su izvo|eni napadi tokom2003. godine, ali su s vremenom IED, a ina~ini wihove primene, postali sofisti-ciraniji. Sada se aktiviraju sa odstojawa,kori{}ewem mobilnih telefona i pejxera,daqinskih upravqa~a za de~je automobileili otvarawem gara`nih vrata, ~ak i ra-dio-stanicama.
Umesto eksplozivnih puwewa male ma-se, sve ~e{}e se koriste granate kalibraod 100 mm ili ve}eg, koje su povezane i jed-novremeno se aktiviraju, ili protivtenkov-ske (PT) mine koje se vertikalno sla`u takoda samo najdubqa ima upaqa~, a ostale suu nemetalnim ku}i{tima, pa ih detektorine mogu otkriti. Wihova eksplozija je toli-ko sna`na da odbaci tenk abrams nekolikometara uvis, {to ustanici slikovito opi-suju re~ima „Abrams je dobio krila”.
^esto se PT mine ukopavaju pored putai lan~ano povezuju, pa eksplozija prve ini-cira seriju eksplozija du` kolovoza koje,ako se ispravno proceni rastojawe izme|uvozila u koloni, mogu te{ko o{tetiti, a iuni{titi, hamere i kamione.
Od skora se primewuju i kumulativnapuwewa. Ona se izra|uju tako {to se me-talna cev zavari sa jedne strane, potom senapuni eksplozivom, a sa suprotne straneumetne se komad metala konusnog oblika,koji se nakon eksplozije pretvara u usme-reni mlaz vrelog metala i sa lako}om pro-bija laki oklop hamera, transporterastrajkera ili BOV bredli. Ako se nekolikometalnih cevi postavi paralelno ili lepe-zasto, mlaz zahvata {iroko poqe.
Sve ~e{}e se mine zakopavaju direktnou kolovoz na slede}i na~in. Gorivo se pro-spe po asfaltu i zapali, usled ~ega on tolikoomek{a da je lako iskopati rupu, koja, kadase zatrpa, li~i na obi~nu zakrpu na asfaltu.
Improvizovana minsko-eksplozivnasredstva su ~esto samo jedna od karika ulancu kombinovanih zaseda. Kolonu vozilakoja se kre}u u patroli ili kao pratwa kon-voja, po pravilu velikom brzinom kako biizbegla napad, usporava autobus ili kami-on koji je navodno u kvaru, obi~no na nad-vo`waku ili nekom mostu. Saobra}aj se ta-
da blokira pa i koaliciona vozila morajuusporiti ili stati. Tada se aktiviraju IED.Nakon toga, ustanici sa~ekuju helikopterkoji }e sigurno do}i kako bi izvukli rawe-nika i po wima dejstvuju snajperskom va-trom, RPG-ima, prenosivim PVO sistemi-ma ili naknadno aktiviraju IED ako im sehelikopter na|e u blizini. Pretpostavqase da odnedavno koriste i protivhelikop-terske mine, mada o tome jo{ nema defini-tivno potvr|enih podataka.
Vrlo ~esto se za napade koriste i au-tomobili bombe i bomba{i samoubice, ko-ji nose prsluk ~iji su posebno iskrojeni xe-povi napuweni eksplozivom i kugli~nim le-`ajevima koji poja~avaju efekat. Ispravan
PRETPOSTAVKE
U ~lanku iz januara ove godine, New-sweek navodi tvrdwe ameri~ke admini-stracije da Iran snabdeva ira~ke usta-nike eksplozivom TNT navodno sedam putaja~im od ira~kog, a i elektronskim senzo-rima koji slu`e za aktivirawe krajputa-{kih bombi. Re~ je o pasivnim infracr-venim senzorima koji se koriste u obez-be|ewu ku}a tako {to pale svetla kadaneko ili ne{to pro|e ispred wih, a ~ijacena iznosi dolar po komadu. Iran je na-vodno naru~io veliku koli~inu tih ure|a-ja od proizvo|a~a sa Tajvana i iz Japana.Wihov zna~aj ogleda se u tome da, za raz-liku od mobilnih telefona i radio-ure-|aja, oni ne emituju signal koji se mo`e
Artiqerijske granate kao mine iznena|ewa
39
IRA. Poznato je da je IRA razmewivalaopremu i iskustva sa kolumbijskim gerilci-ma, baskijskim separatistima i palestin-skim grupama, tako da je bilo samo pitawevremena kada }e se plodovi wihovog radapojaviti i u Iraku.
PROTIVMERE
Samo tokom 2004. godine na ameri~-ke trupe izvedeno je oko 12.000 napada im-provizovanim minsko-eksplozivnim sred-stvima, {to zna~i da neka nisu uzrokovalagubitke. Ameri~ki izvori navode primerevojnika koji ceo turnus u Iraku provedu usastavu timova koji love bomba{e i tra`eIED, a da nijednom nisu (ni wihova vozila)pogo|eni prilikom eksplozije. Mnoge jedi-nice krstare u neoklopqenim hamerima ko-
koalicione snage prona{le su i onesposo-bile oko 4.000 IED, otkrile vi{e od 1.800skrovi{ta oru`ja i radionica za izradumina i bombi i ubile ili zarobile nekoli-ko stotina ustanika povezanih sa proizvod-wom i razme{tajem. To nije spre~ilo da{est vojnika pogine u Dijali na Dan se}a-wa (Memorial Day, posledwi ponedeqak umaju kojim se obele`ava uspomenu na svepoginule Amerikance u dosada{wim rato-vima SAD), dok su hitali u pomo} posadioborenog helikoptera ~ija su dva ~lana, ka-ko se kasnije ispostavilo, ve} bili mrtvi.
U Mahmudiji, ju`no od Bagdada, 12. ma-ja 2007. postavqena je vrlo sofisticiranazaseda. Ustanici su napali patrolu i ubilipet vojnika, a trojicu zarobili. Zatim supostavili IED u kro{wu obli`we palme saispravnom pretpostavkom da }e uskoro sti-}i dodatne snage. Tada su aktivirali IED ko-ja je ubila jednog, a ranila tri vojnika. Po-sle dve sedmice objavili su snimak u kom jesaop{teno da su trojica zarobqenika pogu-bqeni.
Uz primenu novih takti~kih postupaka,kao {to je dejstvo snajperista po patrolina ta~no odre|enom mestu (kada primora-vaju vojnike da potra`e zaklon iza gomile{uta ili |ubreta, a potom aktiviraju IEDkoja je prethodno tu i zatrpana), ustanicisve ~e{}e postavqaju IED ispod qudskih le-{eva na ulici, jer znaju da }e ih pre ili ka-snije ameri~ki vojnici ili ira~ka policijamorati da uklone, pa tada daqinski aktivi-raju bombu.
Prime}eno je i da IED postaju sve slo-`enije. Neke od nedavno prona|enih imalesu trostruki na~in aktivirawa: `icom, ra-dio-talasima i infracrvenim zracima,{to je tehnika koju je usvojila i usavr{ila
PRISLU[KIVAWE
Sofisticiranost ustanika ne smese potcewivati. U prilog tome govori i~iwenica da su, prema pisawu engleskogtabloida San, prate}i pozive britan-skih vojnika putem mobilnih telefonasvojim porodicama, do{li do brojevaku}nih telefona, nazvali suprugu jednogoficira Kraqevskog vazduhoplovstva irekli joj da je wen mu` poginuo. Tek na-kon provere u vazduhoplovstvu ona seuverila da joj je suprug `iv i zdrav.
Nakon ~lanka u tabloidu, Mini-starstvo odbrane saop{tilo je da jesli~nih poziva ve} bilo u nekoliko na-vrata, te je iz tog razloga britanskimvojnicima zabraweno da koriste svojemobilne telefone za pozive ku}i.
otkriti pre aktivirawa improvizova-nih minsko-eksplozivnih sredstava.
Tvrdi se da su distribuciju te opre-me u Iraku organizovali pripadniciiranskih Al-Kads brigada, koje se sma-traju elitnim ogrankom Iranske revolu-cionarne garde. Me|utim, pojedini oba-ve{tajni eksperti u SAD izneli su re-zerve u pogledu tih navoda, isti~u}i dase velika koli~ina napada IED odigravaupravo na teritoriji koju nastawuju su-niti, dok Iran direktno podr`ava {i-itske muslimane. Nekoliko demokrat-skih kongresmena izrazilo je zabrinu-tost da sada{wa administracija previ-{e nagla{ava povezanost ira~kih usta-nika sa Iranom na na~in sli~an doga|a-jima koji su prethodili napadu na Irak.
Ira~kasvakodnevica
Dejstvo IEDna kamion u koloni
40
jima su skinuta vrata i re|e su napadnutiod drugih.
Kqu~ni faktor, prema ameri~kim iz-vorima, jeste budnost u~esnika u konvoju,pripremqenost i oprez, te jasno odavaweutiska da je jedinica spremna, iskusna i od-lu~na za borbu. Takve konvoje i patrole,smatraju oni, ustanici ne}e napasti. Pritome se nagla{ava da mladi i neiskusnivojnici ne treba da budu ni voza~i ni mi-traqesci. Preferira se agresivna vo`wa,ali ne i neobuzdana, jer saobra}ajna ne-zgoda mo`e da blokira konvoj i izlo`i ganapadu.
Pravci kretawa moraju se unapredpa`qivo planirati, a postupci, u slu~ajuhitnosti (promena to~ka na vozilu, izno{e-we rawenika iz jednog i preme{tawe u dru-go vozilo, te izvla~ewe o{te}enog ili vo-zila u kvaru), maksimalno uve`bati, kakobi se skratio interval tokom kog je konvojili patrola zaustavqena i najizlo`enijanapadu. Vojnici moraju biti dobro obu~eniu pru`awu prve pomo}i jer ~esto samo sta-vqawem Esmarhove poveske mogu zaustavitismrtonosno krvarewe i spasiti `ivot sa-borcu.
Oklopqena vozila pru`aju la`an ose-}aj sigurnosti jer nema tog oklopa koji IEDne mo`e probiti. ^esto su nemar ili samo-zadovoqstvo u~esnika u konvoju, a i kreta-we istim putnim pravcem tokom nekolikodana uzastopce, dovoqan razlog da se usta-nici odlu~e za napad na odre|enu jedinicu.Posebno se nagla{ava da je neprijateqprilagodqiv, inteligentan i bezobziran,jer se ne libi ubijawa civila ako }e uz tonastradati makar jedan koalicioni vojnik.
Prema magazinu Wusvik, jo{ je uprole}e 2004. general Xon Abizaid, u pi-smenom obra}awu ministru odbrane Do-naldu Ramsfeldu, ozna~io IED kao „ubicubroj jedan ameri~kih vojnika na ira~komrati{tu” i zatra`io da se preduzme napor„sli~an projektu Menhetn” (izrada prveatomske bombe), kako bi se razvila novatehnolo{ka sredstava kojima bi se osujeti-la postoje}a pretwa. Iz navedenog razlogaPentagon je formirao Zdru`enu organiza-ciju za poraz IED (JIEDDO – Joint IED DefeatOrganisation), na koju je u periodu od 2004.do 2006. utro{eno 6,1 milijardi dolara,a od toga samo 2006. godine 3,3 milijarde.Uz to, Pentagon tra`i da Kongres odobridodatnih 6,4 milijardi dolara u okviru fi-skalnog plana za 2008. radi daqeg razvojasistema za otkrivawe i ometawe improvi-zovanih minsko-eksplozivnih sredstava.
Direktor JIEDDO-a, general u penzijiMontgomeri Migs, ostvario je saradwu saMinistarstvom za energetiku, laboratori-jama i akademijama u SAD, a uz to je osno-van i Nacionalni centar za obuku u FortIrvinu (Kalifornija) u kom se ispituju iusvajaju razne protivmere. One obuhvataju
PREDVIDQIVOST
U ~lanku autora Majkla Goldfar-ba, objavqenom na sajtu weeklystan-dard.com, kritikuje se inertnost vojnogestabli{menta, koji primewuje istutaktiku u Iraku, gde je ratno stawe, kaou BiH 1995. kada su ameri~ke trupeimale ulogu o~uvawa mira. I daqe se~esto patrolira ulicama naseqenihmesta u predvidivim formacijama i upredvidivo vreme, {to vojnike ~ini la-kim ciqevima za ustani~ke IED.
Posle pobede u prvoj fazi rata,Pentagon je na mapi zemqe odredio li-nije odgovornosti vojnih jedinica, kojesu obi~no ~inili autoputevi ili trgovi,{to su omiqena mesta za postavqawemina i bombi. Vojnicima je strogo na-re|eno da je kretawe dozvoqeno iskqu-~ivo unutar odre|enih linija. Iz tograzloga su se patrole ~esto zaustavqa-le nekoliko stotina metara sa jedne,odnosno druge strane linije, kako ne biprekr{ile nare|ewe i snosile posle-dice. Na taj na~in je obi~no sa svakestrane linije ostajao prili~an prostorkoji nije bio pod kontrolom i u kom suse ustanici slobodno kretali.
ure|aje za elektronsko ometawe, radare,opremu koja emituje rendgensko zra~ewe,robote za razminirawe i ispitivawe pan-cira za qudstvo i oklopa za vozila. U okvi-ru tog tela formirani su i crveni timovi,~iji pripadnici (vi{e od 500) imaju zada-tak da razmi{qaju kao ustanici i tako po-ku{aju da budu korak ispred wih.
Ure|aji za elektronsko ometawe kori-ste radio-talase za blokirawe mobilnih,satelitskih i be`i~nih telefona dugog do-meta, kojima se aktiviraju IED. Me|utim,wihova efikasnost je ograni~ena ~iweni-com da talasi koje emituju moraju biti naistoj frekvenci na kojoj su telefoni usta-nika, {to se ne mo`e unapred znati. Osimtoga, de{ava se da prigu{iva~ blokira ra-dio-vezu kolone kako me|u vozilima, tako isa bazom, pa se mora iskqu~iti da bi se us-postavio radio-saobra}aj, {to vozila ~i-ni rawivim. Uo~eno je i da se usled elek-tronskog ometawa i nastale interferencegubi kontrola nad bespilotnim letelicamakoje su na ve}em odstojawu od baze.
ODGOVOR USTANIKA
Ameri~ke snage u Bagdadu pokrenule suoperaciju „Fard al-Kanun“ (Sprovo|ewe za-kona) tokom koje su primeweni novi takti~-ki postupci i druge inovacije radi otkriva-
15. februar 2008.
Eksplozija automobila bombe
wa proizvo|a~a i skladi{ta IED, a {to jerezultovalo, kako se navodi, otkrivawemnekoliko desetina fabrika bombi, hap{e-wem oko 18.000 osumwi~enih osoba i smr-}u vi{e od 3.000 pobuwenika. U isto vre-me, najmawe 230 Amerikanaca je tokomaprila i maja 2007. godine ubijeno u eks-plozijama IED, {to ova dva meseca ~ini naj-te`im za okupacione trupe. Deo ustani~kihsnaga, kao {to je Mahdijeva armija, odlu-~io je da se primiri dok ofanziva ne pro-|e, ali su sunitske grupe, posebno ira~kiogranak Al kaide, postavile {to je mogu}eve}i broj IED na predvi|enim pravcimakretawa ameri~kih jedinica, jer bi ih te-{ko preme{tali ili izme{tali nakon {tose ameri~ke snage razviju na terenu. Tre}ideo ustani~kih grupa odlu~io je da svoje ak-tivnosti prenese u oblasti gde je relativnomalo okupacionih vojnika, tako da je do{lodo u~estalijih bomba{kih napada u Dijali,Mosulu i Kirkuku.
Me|utim, ni ustanici ne sede skr{te-nih ruku. Organizacija koja sebe nazivaIslamska dr`ava Irak je tokom aprila naInternetu predstavila video-snimak sa na-zivom Lov na minolovce, u kome je prikaza-no postavqawe IED, a zatim aktivirawe iuni{tewe oklopnih transportera Cougar iNyala RG/31, koji su navodno za{ti}eni od
41
IED, a i vozila za otkrivawe i uni{tavaweIED – Meerkat i Buffalo.
Reporteri magazina Tajm razgovara-li su sa Saifom Abdalahom (kome to naj-verovatnije nije pravo ime), dvadesetosmogodi{wim in`ewerom elektrotehni-ke, koji ve} ~etiri godine u jednoj bagdad-
skoj gara`i sklapaIED. On je novinari-ma pokazao kutiju ve-li~ine akten-ta{ne,na kojoj su natpisi najapanskom, a koju jenavodno dobio odsimpatizera iz Sau-dijske Arabije. U wojse nalazio ure|ajsli~an onom kojiameri~ke snage ko-riste za ometawesignala za aktivira-we IED mobilnim te-lefonom. Ira~aninje ukqu~io japanskiure|aj, a zatim re-
kao reporterima da ukqu~e svoje mobilnetelefone. Nijedan od telefona nije imaosignal. Potom je Abdalah iz xepa izvadioi ukqu~io svoju jeftinu nokiju. Telefon jeemitovao jasan, ~ist signal. „Za samo je-dan dan shvatio sam princip i na svom mo-bilnom napravio nekoliko izmena”, rekaoje Abdalah.
VI[ESTRUKI ZNA^AJ
Prema ameri~kim izvorima, IED jeoru`je takti~ke namene, ali je u isti mahi jedino oru`je ustanika koje konstantnoi u sve ve}em broju uzrokuje gubitke oku-pacionih snaga. Kako su gubici u qudstvuprimarni faktor koji dovodi do opada-wa podr{ke za rat u Iraku, IED ve} ima-ju sna`an politi~ki, a mogu dobiti i ve-lik strate{ki zna~aj, jer ako im se ne su-protstave na odgovaraju}i na~in, one mo-gu dovesti do poraza koalicionih snaga uIraku.
Visoki oficiri ameri~ke vojskesmatraju da elektronska sredstva ne mogupobediti ira~ke bomba{e. A brigadni ge-neral Xo Ramirez, zamenik na~elnikaCentra za zdru`enu obuku u Fort Leven-vortu, dr`ava Kanzas, rekao je: „Za sva-ki korak unapred koji mi u~inimo, nepri-jateq napravi tri... svake dve do tri sed-mice oni mewaju takti~ke i tehni~ke po-stupke”.
General Ri~ard Kodi, zamenik na~el-nika general{taba Kopnene vojske izjavioje, aprila 2007. godine, u Kongresu da po-traga za IED i wihovo onesposobqavawenisu re{ewe na duge staze. „Mi moramo dakrenemo i prona|emo momke koji ih posta-vqaju i da ih pobijemo. Moramo da prona-|emo momke koji ih izra|uju i da ih pobije-mo. Tako }ete poraziti IED.”
Sa takvim stavom sla`e se i SaifAbdalah, pa isti~e: „Mene ne}e porazititehnologija. Ako ̀ ele da zaustave IED, mo-raju da ubiju mene i svakog ko radi ono{to i ja.”
Dr Aleksandar MUTAVXI]
Jula 2005. godine kumulativnimlaz IED probio je vrata hamera koji jepatrolirao ulicama grada Kirkuk i vo-za~u otkinuo obe noge. Vojnici u vozilusu povikali na voza~a da stane, a on jeodgovorio „Ne mogu! Nemam noge!” iusmerio hamer u zid obli`we prodav-nice. Na wegovu sre}u, vreli mlaz je uisto vreme kauterisao krvne sudove izaustavio obilno krvarewe, tako da jevoza~ pre`iveo.
Mine iznena|ewa na putuBagdad–Faluxa, 2004.
Smrtonosna kutija
Video-rikorder kao tajmer
42
na barutom. Pored oru`ja posebna pa`wapoklawa se optoelektronskim ure|ajima ko-ji se montiraju na pu{ke, odnosno koje ko-risti osmatra~.
Pored svih tih „sitnica“, danas se sveve}a pa`wa paklawa samom kalibru snaj-perske pu{ke. Jo{ su popularni oni klasi~-ni – zapadni 7,62 h 51 mm Nato i isto~ni7,62 h 54 mm R. Pored wih sve ~e{}e se po-javquju snajperske pu{ke velikog kalibra –uglavnom 12,7 mm, a neke zemqe koriste ione od 14,5 do 20 milimetara.
Ovom prilikom predstavqamo jednu odnajpoznatijih snajperskih pu{aka na svetu –SVD dragunov.
SKELETNI KUNDAK
Posle zavr{etka Drugog svetskog ratana Istoku se ukazala potreba za konstruk-cijom nove snajperske pu{ke. Stare, prove-rene, repetirke mosin-nagana odli~no suse pokazale za vreme rata, ali se wima ni-su mogli dobro ga|ati grupni ciqevi na is-
Nekada su snajperisti koristili obi~nevojni~ke pu{ke sa naprednijim opti~-kim ni{anima (uve}awa maksimalnodva i po puta), ali su se kasnije, razvo-jem tehnologije izrade oru`ja, pred
konstruktorske timove postavqali i odre-|eni novi zahtevi. Najvi{e zahteva uvek jebilo na cevi oru`ja – oko kalibra, du`inecevi, broj `qebova, pravca i stepena uvi-jawa, te debqine zidova cevi. Tako|e, tra-`ilo se da se prvim metkom pogodi ciq ve-li~ine glave na daqini od 300 m, a stoje}ina daqinama od 600 m (iako u nekim armi-jama sveta te daqine iznose 400 i 800 me-tara).
Dosta zahteva upu}eno je na udobnostni{awewa, posebno na du`inu i ugao kun-daka. Tako|e, va`ni su i materijal za izra-du kundaka ali i pomo}ni oslonci za obrazkoji su podesivi i po visini i po pravcu,itd. Zatim, tu su dimenzije i te`ina, a u zad-we vreme i boja oru`ja. Od municije se zah-teva da je balansirana i ujedna~eno puwe-
ORU@JE VISOKEPRECIZNOSTI
S N A J P E R S K A P U [ K A S V D D R A G U N O V
Pu{ka kalibra 7,62 h 54 R mm
puni se okvirom od 10 metaka.
Najboqe rezultate posti`e
na daqinama do 800 m.
Odlikuje je veoma velika
preciznost i jednostavnost
u radu i, ako se po{tuju
pravila, funkcioni{e
bez ikakavog zastoja.
Tu snajpersku pu{ku u svoj
vojni asortiman uvelo je
dvadesetak zemaqa,
a neke su otkupile licencu
za proizvodwu. Proizvodili
su je Rumuni, Kinezi,
Etiopqani, Ira~ani,
a postojao je i srpski SVD.
15. februar 2008.
43
toj daqini. Zato je odlu~eno da nova snaj-perska pu{ka bude poluautomatska.
Jefgenij Fedorovi~ Dragunov po~eo jeda radi na takvom oru j̀u davne 1957. godi-ne. Kako se dvadeset godina pre toga baviosportskim streqa{tvom, zahvaquju}i veli-kom iskustvu zavr{io je prototip tog izvr-snog oru j̀a ve} 1962. godine, i ono je samogodinu dana nakon toga uvedeno u naoru`a-we armije kao 7,62 mm SVD. Konstrukcijakoju je razradio Dragunov je poluautomatskapu{ka kalibra 7,62 h 54 R milimetara.
Na prvi pogled SVD jako podse}a nasistem „kala{wikova“, i mora se re}i daje konstruktor preuzeo niz korisnih re{e-wa od legendarnog Kala{wikova. Ali, po-stoji nekoliko zna~ajnih razlika. Bitno suizmeweni princip dejstva barutnih gasovana nosa~u zatvara~a i sam sistem okida-wa. Dragunov je u gasnu komoru ugradio re-gulator protoka gasova i gasni cilindar6B1, u kome se kretao gasni piston (po kon-strukciji, sli~an ~elu klipa „kala{wiko-va“, sa kru`nim `qebovima i prstenovi-ma). Piston je pod dejstvom barutnih gaso-va klizio du` cilindri~nog potiskiva~anosa~a zatvara~a, udarao u prstenasti is-pust i predavao energiju potiskiva~u. A po-tiskiva~ se (za razliku od klipa „kala{wi-kova“, koji je fiksno vezan za nosa~ zatva-ra~a) slobodno kretao unazad, udaraou ~elo nosa~a, predavao muenergiju i, usled dejstvasopstvene opruge, vra}ao upredwi polo`aj.
Interesantno re{ewepredstavqaju predwe drveneobloge koje se postavqaju is-pred sanduka sa dowe stranecevi radi lak{eg i udobnijeg hvatawa oru`-ja prilikom ni{awewa i ga|awa, a i radiza{tite i gasnog cilindra 6B1. Konstruk-tor se u tom slu~aju opredelio da se drveneobloge rasklapaju po vertikali (i postojedve bo~ne strane leva i desna), a ne po ho-rizontali kao kod Kala{wikovih modelapu{aka. Utvr|uju se na isti na~in kao i kodKala{wikovih modela i to oslawawem napredwi deo sanduka, a sa predwe stranegrivnom ispred gasne gomore. Konstruktorje morao ovde da doda i tre}u bradavicu zabravqewe ( radi ve}eg pritiska metka 7,62h 54 mm R). Osim toga, na snajper su ugra|e-ne zasebne opruge udara~a i obara~e izbog toga oru`je ima razdvaja~ koji je ga-rantovao samo jedina~nu paqbu, a i osigu-ra~ od slu~ajnog opaqewa.
Ipak, najve}u novinu predstavqao je dotada nevi|eni skeletni kundak, koji je prela-zio u pi{toqski rukohvat i svojim polukru-`nim izrezom nalegao na polukru`ni zavr-{etak sanduka u zadwem delu. Takva konstruk-cija je znatno uticala na smawewe ukupne ma-se oru`ja i istovremeno ga ~inila ugodnimza ga|awe, pogotovo iz le`e}eg stava.
Na wega se, ako je to potrebno strelcu,jednostavno i brzo montira oslonac naobraz. Dva otvora koje se nalaze na wemurazli~ite su veli~ine i namene. Ve}i poma-`e da se {akom ruke lako obuhvati pi{toq-ski rukohvat, dok je drugi namewen za monti-rawe remnika za no{ewe oru j̀a – kroz sre-dinu otvora prolazi {ipka na koju se ka~iremnik.
Pu{ka se puni okvirom od 10 metaka.Najboqe rezultate posti`e na daqinamado 800 m. Odlikuje je veoma velika preci-znost i jednostavnost u radu i, ako se po-{tuje pravila, funkcioni{e bez ikakavogzastoja. Municiju za to oru`je (7,62 h 54mm) razvili su Sabeqnikov, Sazonov iDvorjaninov.
USAVR[EN MODEL
Nakon nekoliko godina na tr`i-{tu se pojavio i savr{eniji mo-del ~ija je oznaka bila SVD S.Kod wega je
ukupna du`inapu{ke skra}ena
pomo}u preklapaju-}eg kundaka. I kod ovog
modela kundak je skeletni,{to pokazuje da su ruski konstruk-
tori odustali od drveta i okrenuli seve{ta~im masama – polimeru, koji se poka-zao kao izuzetno otporan na udarce i veo-ma tvrd. Kundak se preklapa na desnu stra-nu i u tom polo`aju je tako|e mogu}e dejstvoiz snajperske pu{ke. Na zadwem delu dodatje oslonac za rame koji je potkovan gumomradi lak{e amotrizacije trzaja prilikomdejstva. Na gorwi deo kundaka mogu}a jemonta`a oslonca za obraz, isto kao i kodstarijeg modela snajpera.
Remnik se kod tog modela montira napo~etak kundaka, odmah iza sanduka. Ruko-hvat je vra}en na staro mesto – na kraj san-duka sa dowe strane, i anatomski je pi{toq-skog oblika. Promena se desila i na skri-va~u, odnosno, razbija~u gasova. Pored to-ga, iz kompleta je izba~en no`. Novine suprimewene i u zavr{noj obrada pu{ke – svidelovi su obojeni crnom mat bojom koja neodaje refleksiju svetla od sunca.
Imaju}i u vidu kakteristike SVD itehnologiju izrade, koja je jako sli~na Ka-la{wikovim modelima, neke zemqe uvelesu u svoj asortiman i tu snajpersku pu{ku,a neke su otkupile i licencu za proizvod-wu. Me|u tim dr`avama nalazila se i biv-{a Jugoslavija, koja je tr`i{tu ponudila idoma}i SVD. Ali se to desilo u pogre{novreme jer je upravo tada po~eo procesrazdru`ivawa biv{e SFRJ, tako da je po-treba za novim snajperom kvaliteta poputSVD stavqena u drugi plan – za boqa vre-
TIGAR
Koliko je ta snaj-perska pu{ka bila polular-
na ne samo u vojsci ve} i u civilstvu go-vori i podatak da je uz male dodatne po-pravke i prepravku od modela SVD iSVD S stvoren snajper za civilno tr`-{te pod oznakom SVD 7,62 h 54 mm R ti-gar. Civilna varijanta je bila tolikointeresantna van granica SovjetskogSaveza da je ubrzo odobren i izvoz. Tapu{aka je u civilnoj varijanti proda-vana bez optike, tako da je svaki kupacmogao samostalno da montira optikukoju je `eleo. Kundak je opet skeletskizajedno sa pi{toqskim rukohvatom, alisa jednim velikim otvorom. Normalno,ni na ovom modelu ispod nosa~a pred-weg ni{ana ne postoji utvr|iva~ zano`.
ODLIKE
Te`ina prazne pu{ke bez opti~kogni{ana iznosi 4,3 kg. Oru`je je dugo1.225 mm. Za ga|awe koristi mehani~kini{an sa kojim mo`e da ga|a do 1.200m i opti~ki ni{an PSO-1 sa kojim sedaqina ga|awa pove}ava na 1.300 m.Brisani domet za grudnu metu iznosi430, dok je za pokretne mete 640 m. Ubi-ta~no dejstvo zrna je do 3.800 metara.U vreme kad se pojavila opti~ki ni{anje bio najsavremeniji ure|aj za ni{a-wewe i osmatrawe. Imao je uve}awe od~etiri puta dok mu je vidno poqe bilo 6stepani. Postoje dva dobo{a – daqinei bo~nih popravki. Na samoj kon~anicije skala za merewe daqine na osnovupoznate visine ciqa. Pored toga posto-ji i luminiscentni ekran koji omogu}avaotkrivawe infracrvenih izvora sve-tlosti, ga|awe takvih ciqeva i za{tituod zra~ewa.
Kod SVD S kundak se preklapa na desnu stranu
Metak 7,62h54 mm R
44
Kod PSL pu{ke cev ima du`inu 617mm, sli~no kao kod Dragunova, tvrdo je hro-mirana i za dana{we standarde ima pri-li~no tanke zidove. Spoqni pre~nik ustacevi je 14,7 mm, a na mestu le`i{ta metkaje malo ve}i i iznosi 22,5 mm. Na ustimacevi nalaze se ~etvorokomorni skriva~plamena i gasna ko~nica, koja je, prema mi-{qewu poznavaoca toga oru`ja, nedovoqnodelotvorna u skrivawu bleska, {to, uz iz-ra`eno podizawe pra{ine ili li{}a, imavrlo negativan efekat demaskirawa snaj-periste prilikom otvarwa vatre, i to izle`e}eg stava.
Okvir je kapaciteta 10 metaka i iz-ra|en je od lima presovawem. Zanimqivoje da se izme|u ruskog SVD i rumunskog PSLne mogu zameniti okviri bez ve}ih ispravki– pode{avawa, iako se na izgled ta dvaokvira me|usobno ne razlikuju, osim {tokod rumunskog modela na bo~nim stranama
postoji slovo „H“ (is-pup~ewe prilikompresovawa lima, ra-di spre~avawa de-formacije zidovaokvira, a kod ruskogSVD to su dobili re-{etkastim {arama). No, kad smo ve} kodokvira, da nazna~imoi jo{ jednu razliku uodnosu na original.Naime, ako se maloboqe pogleda vide}ese razlika izme|u le-
`i{ta okvira. Kod PSLokvir se nalazi od-mah iza predweg dela branika obara~e, ~akbi se moglo re}i da nale`e na sam utvr|i-va~ okvira, dok je kod SVD blago pomerennapred, tako da izme|u okvira i utvr|iva~aima malo slobodnog prostora.
SLI^NOSTI I RAZLIKE
Rumuni su kod opti~kog ni{ana, kao ikod okvira, malo odstupili od ruske vari-jante, jer su na svoju pu{ku stavili pojedno-stavqenu varijantu poznatog ruskog ni{anaPSO-1 za SVD. Naime, ruska varijanta op-tike ima kon~anicu koju osvetqava pomo}niizvor struje – baterija, dok je rumunska op-tika proizvod firme I.O.R. sa oznakamaLPS Tip2, i ima mogu}nost uve}awa ~etiriputa, pre~nik objektiva 24 mm sa vidnim po-qem je 6 stepeni, a kon~anica je osvetqenatricijum gasom. Osim toga, sa PLS snajpe-rista ne mo`e detektovati aktivni izvorIC sredstva.
U svemu ustalom te dve pu{ke se skoropotpuno poklapaju. Iz obe se mo`e ga|ati unormalnom i smawenem nivou svetlosti naudaqenosti od 1.300 metara.
Oba ni{ana imaju dva mehanizma i tosa gorwe strane mehanizam daqine koji jeobele`en daqinama od 0 do 1.000 metara,
15. februar 2008.
mena. Pored srpskog SVD, pu{ku su proiz-vodili i Rumuni sa oznakom PSL, zatimKinezi, Etiopqani, pa i Ira~ani sa ozna-kom Al Kadesih.
Uprkos ogromnoj nadmo}i Amerikana-ca i wenih saveznika u posledwem Zaliv-skom ratu, a i nakon wega, veliku opasnostpredstavqaju pobuweni~ki snajperi, a veo-ma zapa`enu ulogu igra jedna skoro zabo-ravqena i na na{em prostoru nepoznatakopija SVD, a to je rumunska PSL 7,62 h 54mm R – Pu{ka Semiautomata Luneta, u pre-vodu poluautomatska snajperska pu{ka.
Irak je svojevremeno kupovao naoru-`awe za svoju vojsku gde god je stigao i koli-ko god je mogao (naravno i od biv{e SFRJ),tako da im je snajpersko oru`je bilo {are-noliko, ali se uglavnom odnosilo na ruskiSVD, doma}i Al Kadesih i rumunski PSL.Na na{em podnebqu dve posledwe pu{ke suprili~no nepoznate, ali se one ~esto vi|a-ju u zemqama tre}eg sveta i naj~e{}e suidentifikovane kao ruske SVD.
RUMUNSKA VARIJANTA
Razvoj PSL po~eo je {ezdesetih godi-na pro{loga veka s ciqem da se zameni ta-da{wa poznata ~e{ka repetirka VZ-24 ko-ja je bila opremqena opti~kim ni{anom.Me|utim, nije bio predvi|eno da novi mo-del koristi Mauzerov obrtno-~epni zatva-ra~ ve} da oru`je radi na principu pozaj-mice barutnih gasova sa klipom i obrtnimzavara~em. Iako se pokazalo da ta nova pu-{ka nije bila precizna kao repetirka, Ru-muni su, pou~eni iskustvom iz Drugog svet-skog rata, prednost dali ve}oj prakti~nojbrzini ga|awa, naro~ito ako se ga|a grup-ni ciq koji se nalazi na istoj daqini.
Koncepcijski, SVD i PSL su identi~-ne, ali se razlikuju u mnogim detaqima.Unutra{wi mehanizam kod SVD ima jako ma-lo sli~nosti sa AK modelima, dok su kod ru-munske PSLprincip rada automatike i kon-struktivna izvedba komponenti identi~niAK – kod koje su klip, nosa~ zatvara~a i za-tvara~ u jednom sklopu. Sanduk kod SVD iz-ra|en je od jednog komanda glodawem dok jekod rumunske PSL izra|en sli~no kao kodpu{komitraqeza 7,62 mm M 83, presova-wem i ta~kastim zavarivawem. Sanduke jeoja~an u odnosu na AK, jer pu{ka koristi ja-~u municiju – 7,62 h 54 R. Tako je i sam pro-ces proizvodwe pojednostavqen i ubrzan, arelativno niska cena gotovog proizvodaomogu}ila je izvozni uspeh, uglavnom uarapske zemqe.
Mehanizam za okidawe integrisan je usanduku i identi~an je kao kod AK 47, dok gaje kod SVD mogu}e izvaditi kao jedinstvenucelinu. Zatim je, u odnosu na AK 47, dodatjedan koristan deo – mehanizam za zadr`a-vawe zatvara~a u zadwem polo`aju kada seispali zadwi metak iz okvira.
TESTIRAWE
Pojava SVD izazvala je veoma ve-liko zanimawe ali i pometwu na Zapa-du. Po nekim informacijama do 1977.godine na Zapadu se ni{ta nije znalo owoj, ali je to delimi~no ta~no. Drugainformacija je zato ta~na i glasi da jejedna od ameri~kih obave{tajnih agen-cija platila 25.000 dolara za prime-rak SVD. Prilikom testirawa u Centruza stranu nauku i tehnologiju Kopnenevojske SAD (FSTC) kvalitet i preciznostSVD je ocewen kao „blizak vrhunskimtakmi~arskim pu{kama“. Eksperti izspecijalnih snaga ocenili su koristandomet na 1,6 km. Ka`u da je sa razbija-~em pucwa ve} na 200 m nemogu}e odre-diti lokaciju strelca, a da se na 300 mne ~uje ni{ta.
Snajperska pu{ka je popularno oru`jeira~kih pobuwenika
Poluautomatskasnajperskapu{ka PSL
Rumunski model okvira
prepoznatqiv je po slovu „H“
45
a od 1.000 do 1.300 metara koriste se vr-hovi koji se nalaze na samoj kon~anici. Sadesne strane optike nalazi se mehanizamza otklawawe negativnih uticaja bo~nog ve-tra. Obele`en je brojevima 0, -5 i +5. Ko-na~nica je namewena iskqu~ivo za ni{a-wewe na svim daqinama do 1.300 metara,zatim za otklawawe negativnih uticaja bo~-nog vetra, za zauzimawe preticawa prili-kom ga|awa pokretnih ciqeva i odre|iva-we daqine na osnovu poznate visine do ci-qa. Ni{ani se sa glavnom strelicom ili sanekom od vertikalnih crta.
Optika se montira na stari provere-ni ruski na~in pomo}u klizne {ine, koja senalazi sa leve strane sanduka, a da ne bi(optika) pala sa {ine utvr|uje se utvr|iva-~em koji se nalazi na nosa~u optike. Kali-bar rumunskog SVD-a je standardni ruski7,62 h 54 R. Me|utim, mora se priznati daje postoje}i kalibar, ipak, prvenstveno na-mewen mitraqezu, pa ta municija ~esto nemo`e da zadovoqi potrebe snajperista (mi-traqez vatreni zadatak re{ava rafalom –{to zna~i sigurno vi{e od pet a mawe od50 metaka, me|utim za snajperistu je tajbroj 1, jer je ve} kod drugog metka u opasno-sti). Zbog toga snajperisti nastoje da upo-trebqavaju samo kvalitetnu municiju ru-skog, ~ehoslova~kog ili na{eg porekla kojeu Iraku ima u sasvim dovoqnim koli~ina-ma. Ipak, treba napomenuti da su iskusniruski snajperisti u svim dosada{wim ra-tovima gde god su u~estvovali gledali da ko-riste municiju sa ~eli~nim jezgrom ~ime suobezbe|ivali i solidnu probojnost zrna naciqu (ako je ciq koji ga|a opremqen za{tit-nim prslukom).
Rumunska verzija je za 75 mm kra}a odoriginalnog SVD, a i lak{a za 110 grama.Oslonac za obraz izra|en je na anatom-skom obliku kundaka, ali mo`e da se monti-ra i dodatni oslonac po potrebi strelca.Dvostepeno okidawe je idealno re{eno. Zaizvoznu varijantu te`inu okidawa pode{a-vaju na 1,8 kiloponda.
Ta~nost ga|awa ne zavisi samo odstrelca i oru`ja (optike) ve} i od municije,i kod ove pu{ke ona se kre}e od 1,75 do 3
poqa i livade u naseqena mesta. Tako jeolak{an posao i snajperistima oko ma-skirawa i izbora polo`aja (jer u ru{evi-nama imaju mnogo ve}i izbor polo`aja ne-go na livadi ili poqani), a i daqinu ga-|awa su smawili do 500 metara (u nase-qenim mestima ona iznosi do 300 meta-ra). Time su apsolutno pove}ali svoju efi-kasnost. Sve to najboqe ose}aju savezni~-ki vojnici u Iraku.
KINESKI MODEL
Kinezi su do pre nekoliko godina ta-ko|e bili prosovjetski orijentisani kada jere~ o naoru`awu, naro~ito streqa~kom (mu-nicija, izrada cevi do gotovog oru`ja). Pr-vo su zapo~eli sa kala{wikovim, a poslewega su nastavili da kopiraju i sve ostalo.Mada, oni unose i svoja re{ewa. Me|u timkopijama bio je i SVD kojeg su Kinezi proiz-veli u svojim fabrikama i dali mu oznakuNMD 86. Prvi modeli nisu se uop{te raz-likovali od originalnih ruskih, ako bi za-nemarili boju drveta koju su Kinezi kori-stili za kundak i za drvene obloge cevi i ga-snog cilindra. Minimalna razlika postoja-la je u samom okviru, odnosno izgledu ispup-~ewa koja ostaju posle presovawa, a name-wena su oja~awu bo~ne strane okvira.
Druga mala razlika koja se uo~ava na-kon napornog upore|ivawa jeste potkov na
MOA (Munite of Angle). Sa pu{kom koja imaodli~nu cev i match municijom (koja je etalo-nirana) mogu}e je posti}i od 1,25 do 1,5MOA, {to je daleko ispod nivoa savremenihsnajperskih pu{aka; tako na primer ameri~-ka repetirka M 24, odnosno M 40, ostvaruju0,25 do 0,5 MOA, dok poluautomatska M 21ima od 0,5 do 1 MOA. Rumunski PSL na 100jardi (91 m) sa ruskom municijom Wolf FMJ(te`ine 9,6 grama – 140 grejna sa po~etnombrzinom od 862 m/s) ostvaruje grupe od 63mm, dok sa te`im zrnom od Wolf Extra (13 gra-ma – 200 grejna i sa po~etnom brzinom od774 m/s) ostvaruje 32 mm na 100 jardi i 122mm na 300 jardi (274 m).
Iako ta pu{ka ne mo`e da se meri upreciznosti sa ameri~kim M 24 ili M40A3 modelima snajperske pu{ke, blaguprednost ima zbog mogu}nosti br`eg ga|a-wa grupnog ciqa na istoj daqini – poluau-tomatska paqba. Me|utim, kod poluauto-matske paqbe javqa se jo{ jedna wena ma-na – tanki zidovi cevi. Tada se cev pu{kezagreva i zbog toga po~iwe da blago „za-nosi“ prema gore. Ipak, iskusni i {kolo-vani strelci retko kad }e ga|ati poluau-tomatskom paqbom vi{e ciqeva na istojdaqini.
Sve u svemu, u rukama iskusnog strel-ca PSL mo`e predstavqati veliku opa-snost na daqinama ga|awa od 600 do 800metara. Me|utim, svi dosada{wi ratoviili intervencije posle Vijetnamskog, ima-li su najkrvavije obra~une ba{ u urbanimmestima. Vo|ewe bitke se preselilo sa
kundaku. Na ruskom, a i na ve}ini modelakoje proizvode razne zemqe sem Kine, nakraju kundaka je postavqen potkov. Kod ne-kih je od gume ili nekog plasti~nog materi-jala da bi se amortizovali trzaj oru`ja ipovre|ivawe snajperiste.
Me|utim, posle odre|enog broja goto-vih proizvoda Kinezi su se okrenuli dru-gom kalibru, mnogo pribli`nijem zapadnom– .308 (in~a). Sada nastaje vidqiva prome-na u odnosu na rusku pu{ku. Okvir je prav iprilago|en novom kalibru.
U toj drugoj seriji kineskog SVD-a de-{ava se jo{ jedna velika i vidqiva prome-na – dodate su „bibop“ no`ice, koja se po-stavqaju sasvim napred ispod gasne komorei na samom po~etku sanduka kako bi pu{kadobila na balansu.
I{tvan POQANAC
Prvi kineski modeli nisu se razlikovali od originalnih, ruskih, ako bismozanemarili boju drveta koju su Kinezi koristili za drvene delove pu{ke
Ira~ki modeli sa oznakom Al Kadesih
se odustane od takvog rada. Me|utim, istra-`iva~i u pojedinim konstruktorskim biroi-ma i zavodima za proizvodwu borbenih vo-zila nastavili su rad na ne{to jednostav-nijoj konstrukciji, koja je finalizovana uobliku samohodnog oru|a – SAU 2S19 ms-ta-S 152 mm. Godine 2006. pojavio se iprototip samohodnog dvocevnog topa 152mm ASU koalicija-SV, ~ije je re{ewe vrloblisko davno napu{tenom projektu (u kojemdvo~lana posada sedi napred u telu vozilai distanciono upravqa u kupolu ugra|enimnaoru`awem, opremqenim automatom zapuwewe topa).
U enciklopedijskim ruskim vojnim ka-talozima i vojnostru~nim ~asopisima o na-oru`awu navodi se da je ASU 152/2 mm ko-alicija-SV, u stvari, razvijena na prototi-pu perspektivnog tenka 21. veka, kori{}e-wem wegovih modularnih komponenata: {a-sije, modula kabine posade sa osnovnimelementima SUV-a za distanciono upra-vqawe oru|em, pogonske grupe i drugih ele-menata. Kada je re~ o T-95, tenku nove kon-cepcije, to nas navodi da verujemo da je on,ipak, u programu razvoja, {to potvr|uju iizjave zvani~nika ruske vojske i firme za-du`ene za razvoj.
PROJEKAT POD VELOM TAJNE
O budu}em sovjetskom tenku FST-1 iFST-2 (tako je nazivan krajem osamdesetih)– Future Soviet Tank, pisano je u stru~noj pu-blicistici Zapada, ali i u na{im vojnim~asopisima. Tvrdilo se da je FST-1 naoru-`an topom kalibra 135 mm, montiranim naobrtnoj platformi, i da se wim upravqadistanciono iz predweg dela vozila. Za-padni autori su glorifikovali taj „nepo-stoje}i“ tenk, pani~no najavquju}i wegovdoprinos pove}awu neravnote`e i u broj-~anom i kvalitativnom odnosu oklopnihsnaga Natoa i Var{avskog ugovora (VU) u ko-rist VU (pribli`na proporcija odnosabroja tenkova na tlu Evrope bila je oko40.000:16.000 u korist VU).
Pojedini stru~waci za vojne doktrinezalagali su se za promenu taktike i opera-tike, pla{e}i svoja rukovodstva „~eli~nimvaqkom“ snaga VU, kome FST-1 pove}avamo}. Verovatno da je takav pristup bio pod-staknut namerom da se od wihovih vlada iz-nude ve}a finansijska ulagawa za moderni-zaciju sopstvenih tenkova i razvoj novih.
Poligonska ispitivawa prototipa T-95 zapo~ela su krajem 1988. na poligonuKubinka, nedaleko od Moskve. O tom pro-jektu pojavilo se i u novije vreme vi{e na-pisa na Zapadu (JDW, Janes Armour and Ar-tillery 2006–2007, i dr.), ali i u Rusiji (En-ciklopedija Browetankovoje vooru`enije
46 15. februar 2008.
Rusija razvija konceptualno
potpuno nov osnovni borbeni
tenk, mase oko 50 t, naoru`an
topom velikog kalibra od 135
mm na platformi – maloj
kupoli, sa distancionim
upravqawem. Taj oklopwak,
prototipske oznake Objekat775, upravo je u razvojnoj
fazi, uporedo sa tenkom,
crnim orlom. Koji }e od wih
biti dovr{en i usvojen u
naoru`awe, zna}e se uskoro.
K
R U S K I T E N K T - 9 5
ZAGONETNI^ELI^NI VAQAK
rajem sedamdesetih godina 20. veka, ukonstruktorskom birou FGUP Ural-transmas u Sverdlovsku, danas Jeka-terinburgu, sovjetski (ruski) konstruk-tori po~eli su da projektuju tenk sa ce-
lokupnom posadom u telu vozila i osnovnimdaqinski upravqanim oru|em na platfor-mi iznad {asije. Tada je ostvaren Objekat327 sa posadom u zasebnoj kabini u uprav-nom odeqewu vozila, a glavno oru|e, top135 mm (bila je i varijanta 152 mm), nala-zilo se na platformi kojom se distancionoupravqalo.
To presti`no re{ewe i razrada goto-vo revolucionarne konstrukcije (na potpu-no novom konceptu osnovnog borbenog ten-ka – OBT) tih godina je izazvalo sumwu, ne-poverewe i podozrewe qudi od uticaja, ne-kih in`ewera i vojnih funkcionera sklo-nih klasi~nim re{ewima, pa je odlu~eno da
47
i tehnika Rosii, Moskva 2003, ARMS –Russian Defence Technologies 2/3/ 2001. idr.).
Poduhvat razvoja tenka potpuno novekoncepcije, napokon je marta 2.000. obelo-danio i ruski ministar odbrane, posleobilaska Zavoda za proizvodwu oklopnihvozila u regionu Urala – FGUP Uraltran-smas u Jekaterinburgu (raniji Sverdlovsk)i FGUP Uralvagonzavod u Ni`wem Tagilu.Prvi je poznat po razvoju i proizvodwi ~u-venih samohodnih haubica 152 mm 2S19 ms-ta-S, 152 mm 2S3 akacia i SM 240 mm tju-lipan. Drugi zavod je godinama predvodniku proizvodwi tenkova T-72 i T-90, sa vi{emodifikacija, te specijalnih vozila na {a-sijama tih tenkova.
Ministar je tom prilikom izjavio daje pregledao prototip novog tenka, ne na-vode}i oznaku, koja je kasnije pomenuta ustru~nim ~asopisima. Tako|e, napomenuoje da bi Uralvagonzavod trebalo da dobi-je dodatnu finansijsku pomo} u 2.000. go-dini za ubrzani razvoj navedenoga projek-ta. Ali se, ~ini se, te najave ministra ni-su ostvarile, pa program do dana dana-{weg nije doveden do finala. Mo`da jeodluka promewena u korist pomenutog dvo-cevnog samohodnog topa, mada se ne mo`eiskqu~iti ni uticaj na koncepciju vozilanajnovijih saznawa iz tzv. urbanog iliasimetri~nog ratovawa i globalizacijeborbe protiv teroristi~kih i pobuweni~-kih snaga.
Fotografije prototipa, na`alost, ni-su objavqene, ve} se prikazuju samo crte`ii {ematski prikazi varijanata mogu}e kon-cepcije budu}eg tenka. Tako je javnost osta-la uskra}ena za saznawe konkretnijih de-taqa o wemu. Dakle, T-95 je i daqe pod ve-lom tajne i predmet spekulacija vojnihstru~waka, zbog ~ega, u izvesnom smislu,sli~no mo`e da bude ocewen i ovaj napis.
Izjave predstavnika Uralvagonzavodao tome da je T-95 tenk nove koncepcije (prenego inovacija nekog od aktuelnih ruskihtenkova), mase oko 50 tona, po gabaritimasli~an najnovijim ruskim tenkovima, ipakse mogu dovesti u bli`u vezu sa tim projek-tom. Zagonetni su i napisi ruskih ekspera-ta, vojnih in`ewera, koji govore o mogu}ojkoncepciji ruskog tenka 21. veka. Premafunkcijama u vojnotehni~kim organima i ~i-novima koje imaju, mo`e se zakqu~iti da oniimaju konkretna saznawa o T-95, ali se ja-sno ne deklari{u, ostavqaju}i ~itaocimada sami procene te aluzije.
PODUHVAT U TENKOGRADWI
Informacije iz Uralvagonzavoda po-tvr|uju da je osnovna odlika prototipa ten-ka T-95 sasvim nova koncepcija konstrukci-je. Dakle, nije re~ o modifikaciji niti oprostoj nadgradwi nekog od aktuelnih ru-
ja~i (u praksi debqi), a to zna~i i ve}e ma-se, sa druge strane, da vozilo bude najvi{e{to je mogu}e pokretqivo i optimalnotransportabilno – `eleznicom, vu~nim vo-zovima i avionima.
Ruski specijalisti u vojnoj publicisti-ci razra|uju tri opcije budu}eg tenka, alise izri~ito ne izja{wavaju da je re~ o T-95,ve} koriste termin perspektivni tenk 21.veka. Kako su autori tih natpisa vojni in-`eweri i oficiri visokih ~inova i funk-cija u vojnoindustrijskom kompleksu Rusije,nema sumwe da oni znaju vi{e o pojedino-stima i prototipskim svojstvima tenka T-95,ali se otvoreno ne izja{wavaju.
VATRENA MO]
Ve}ina izvora ukazuje da }e top bitiu kalibru 135 mm, sa glatkom cevi, madase pomiwe mogu}nost instalisawa i topakalibra 152 mm, {to ne bi predstavqaloiznena|ewe, budu}i da je ve} u prototip-skoj zavr{noj fazi dvocevni top 152 mmna samohodnom oru|u sli~nih gabarita imase. Sa topom }e biti spregnut mitraqez7,62 milimetara. Nema jasnog nagove{ta-ja o te{kom mitraqezu 12,7 mm. Vide}e seda li }e biti montiran ispred desnog se-di{ta na {asiji (re{ewe za koaliciju-SV), ili na platformi glavnog oru|a. Pod-razumeva se distanciono upravqawe, uoba slu~aja.
Municija za top ima nekoliko vrstaprojektila: trenutno-fugasni, tempirni ikumulativni, ali i POVR sa kumulativnimprojektilom. Izri~ito se ne pi{e o potka-libarnim projektilima sa penetratorom odlegure sa osiroma{enim uranom, ali je tosasvim izvesno, jer ruska preduze}a ve}
TRANSPORTNI MAGACIN
Automat za puwewe u obliku karu-sela predstavqa se kao trospratni ma-gacin sa po dva reda municije (dole po-lusagorive ~aure, gore projektili), po22 metka na jednom nivou, ukupno 66 me-taka ({to je vi{e nego municije 125 mmu aktuelnim ruskim tenkovima). Postojii konceptualni pristup na Katedri zaguseni~na vozila Tehnikog univerzitetau Moskvi, da se jednodelni meci topasmeste u obrtni transporter sa sedamdobo{a revolverskog tipa (po {est me-taka u jednom), sa vrhovima metaka na-ni`e. Malo neobi~na zamisao, ali jene treba iskqu~iti kao mogu}nost.
VERZIJE
Aktuelne su tri verzije novog ten-ka. Prema jednoj predvi|eno je da peto-~lana posada bude sme{tena napred uizolovanoj kabini, u dva reda, ili pode-qenoj – tri ~lana napred, a dva pozadi,iza automata za puwewe topa. Motorno-transmisiono odeqewe je napred, is-pred posadnog prostora. Drugom osnov-nom varijantom predvi|ena su samo triili dva ~lana posade, kao u prototipusamohodnog oru|a 152/2 mm koalicija-SV. Za pogonski agregat pomiwu se va-rijante sa gasno-turbinskim motorom(jedan ili dva), ukupne snage oko 1.500KS, koja je ve} u zavr{noj fazi ispiti-vawa prototipa. Pomiwe se i kombina-cija gasno-turbinskog motora i dizeladvotaktne izvedbe. Zanimqivo je da sejavno ne raspravqa o kombinovanom di-zel-elektri~nom, tj. hibridnom pogonukoji se na Zapad intenzivno opituje.
skih tenkova. Glavno oru|e tog oklopwakajeste top 135 mm glatke cevi, sme{ten na ni-skoprofilnu kupolu – platformu, bez posa-de u woj, sa automatom za puwewe ispodoru|a. Sedi{ta za tro~lanu posadu su uodvojenoj oklopnoj kapsuli, izolovanoj odautomata sa municijom i motorno-transmi-sionog odeqewa ispred posade.
Takva konfiguracija omogu}ava sma-wewe silueta predwe projekcije tenka T-95za 1 do 1,5 m2 (kod T-80 je oko 6), ~ine}i gamawe uo~qivim na boji{tu i sigurnijim uza{titi posade. Osim toga, takva konstruk-cija usagla{ava protivre~ne zahteve u iz-gradwi tenkova: da osnovni oklop bude {to
Tenk sa peto~lanom posadom (gore) i sa tro~lanom (dole)
odnosno posade. Rusi su ve} odmakli u raz-voju elektronske za{tite, ometawu protiv-ni~kih IC i laserskih sistema osmatrawa ivo|ewa POVR, a i sistema protivminskeelektromagnetske za{tite. Ti sistemi }e do-datno podi}i ukupan nivo za{tite T-95.
PERSPEKTIVA
Koji }e od tenkova biti prihva}en zausvajawe u naoru`awe ruske armije – T-95,kao model tenka 21. veka, ili crni orao(Objekat 640), ili oba tipa, te{ko je sigur-no zakqu~iti, ali je sasvim izvesno da sena Uralu ne{to ozbiqno sprema, {to }emosaznati u bli`oj budu}nosti. Verovatno ru-ski konstruktori i vojni establi{smentbudno prate i {ta pripremaju konkurentiiz Natoa, a tamo se uveliko radi na razvo-ju i opitovawu budu}ih sistema oklopnihborbenih vozila (na primer, ameri~ki pro-gram FCS – Future Combat System, sa 18 va-rijanata na bazi {asije osnovnog modela)sa o~ekivawem da serijska proizvodwa po~-ne za ~etiri-pet godina.
Mo`da Rusi u modernizaciji oru`anihsnaga ra~unaju da crni orao bude varijantaza rusku vojsku i izvoz, a T-95 perspektivnore{ewe za du`i period, zbog ~ega se i ne`uri sa tim programom. Sigurno da postojei odre|ene nedoumice u verifikaciji poje-dinih re{ewa, o kojima javnost ne zna mno-go. Sem toga, u zemqama velikih proizvo|a-~a tenkova, kakva je i Rusija, postoje zalihetih guseni~ara prethodne generacije, koji semodernizacijom, uz ulagawa od 20 do 30 od-sto u odnosu na novoproizvedene, mogu do-vesti do nivoa posledwe generacije. Cenesu ina~e visoke. Za modernizaciju tenkovaIII generacije ula`e se po dva i po do tri mi-liona ameri~kih dolara, a novi su pre{lidvocifrenu brojku u milionima te valute.
U svetu su prisutni mnogi geostrategij-ski, operativni i takti~ki razlozi zbog ko-jih se ve}ina zemaqa ne odri~e tenkova, ia-ko su aktuelni i razvoj i opremawe lakimoklopnim borbenim vozilima.
Milosav C. \OR\EVI]
15. februar 2008.
sije vozila. Svakako }e biti kori{}ena is-kustvo iz projekta samohodnog oru|a koali-cija-SV.
ZA[TITA
Za{ti}enost posade od raznovrsnihopasnosti i opstanak tenka na boji{tu po-stali su najva`nija pitawa u razvoju ten-kovskog oru`ja, pre svega zbog sve slo`eni-jeg i te`e izvodqivog uspe{nog suprotsta-vqawa tenkova brojnim izazovima primenestandardnih i nestandardnih (improvizo-vanih) PT sredstava. Na tenku T-95 proble-mi za{tite re{avaju se kompleksno: novomkoncepcijom vozila i rasporedom posadena najbezbednije mesto, tehnologijom i
proizvode takvu municiju za kalibre 100 i125 mm. Procewuje se visoka probojnostprojektila tipa APFSDS od oko 850 mm RHAoklopa, a za kumulativne projektile sa dvoj-nim ili trojim tandem-puwewem, proboj-nost bi mogla da dostigne 1.350 mm RHAoklopa.
Osnovne odlike sistema jesu novi SUVsa tehni~ko-tehnolo{kim re{ewima viso-kosofisticirane automatike, termalnimspravama II generacije, mogu}no{}u koman-dira i ni{anxije da na svojim ekranimaprimaju sliku iz TV kamere i vidnog poqani{anske sprave, da komandir ga|a po pri-oritetu, lasersko merewe daqine i opre-mqenost sistemom za lasersko vo|ewe PO-VR. Kao opcija predvi|enaje primena i radara zaosmatrawe (ve} se opitujena tenku T-80UK).
Drugi slo`eni izazovza projektante T-95 svakakojeste re{avawe sistema zadistanciono upravqawenaoru`awem. Komandir ini{anxija iz svoga kokpita,posredstvom integrisanihdigitalizovanih elektron-skih procesora u jedinstve-nom KIS-u, bi}e u mogu}no-sti da za najkra}e vreme osmotre teren, ot-kriju i prepoznaju opasani ciq (na osnovukodirane slike, a ne na osnovu svetlosnerefleksije u ni{anskoj spravi), te da otvo-re preciznu vatru. Da bi se ubla`ile te-{ko}e u primeni standardnih sredstava zaosmatrawe, zbog rasporeda posade na vi-sini od 1 do 1,5 m iznad zemqe, re{ewa setra`e u pozicionisawu osmatra~kih pri-jemnik i kamera na vi{a postoqa iznad {a-
48
POKRETQIVOST
Neki vojni stru~waci procewuju da}e za tenk T-95 biti dovoqno sna`anmotor od 1.200 KS (poja~ana varijantadizela V-92S2) ili gasna turbina GTD-l 125 od 1.250 KS, sa kojima suostvarene specifi~ne snage vozila od25 do 27 KS/t, ~ime je postignuta visokapokretqivost tenkova T-90S i T-80UM1bars. Na primer, ovaj drugi ostvarujeubrzawe od 0 do 50 km/~ za 17 sek, a„skok“ iz mesta tri do pet metara za jed-nu do dve sekunde, prose~nu terensku br-zinu od 48 km/~. Za tenkove je ina~e ma-we va`na brzina na dobrom putu, koli-ko je zna~ajna pokretqivost van puteva,dovoqno rezerve snage za nagla ubrza-wa i trajnost pogonskog sistema. Prime-nom motora od 1.500 KS kod T-95, per-formanse pokretqivosti i manevribil-nosti vozila bi}e jo{ povoqnije, ne ma-we od + 15 odsto uve}awa.
MOTOR
Osim gasno-turbinskog motora, utoku je zavr{ni rad i na dizel-motoru„X“, snage oko 1.400 KS. Taj motor bi biopodesan i za popre~nu ugradwu. Sa mo-torom u jedinstvenom bloku primeni}ese hidromehani~ka transmisija, vero-vatno model koji se ve} opituje na tenkuT-80U-M1 bars. Poznate su prednostitakvoga sistema kada je re~ o upravqi-vosti vozila, lako}i upravqawa, mawemodrazu i drugim osobinama. A vodi sera~una i o ergonomskim uslovima radai du`em boravku posade u tenku.
Poznati konkurent – „crni orao“
strukturom osnovnog oklopa, primenom eks-plozivno-reaktivnog oklopa (ERO) kaktus,nove generacije, sistema aktivne za{titesli~nih aktuelnoj areni ili drozdu, obla-gawem vozila u kabini materijalima koji{tite od radijacije, a i od par~adi razbi-jenog oklopa ili projektila, primenom ma-skirnih premaza i apsorbera elektronskogzra~ewa koji ne reflektuju prisustvo ten-ka, termalnom izolacijom, sistemom za NHBza{titu i brzodejstvuju}im ure|ajima zaspre~avawe nastanka i ga{ewe po`ara.
Kada je re~ o ekvivalentu oklopne za-{tite govori se da bi tenk trebalo da budeza{ti}en sa ~eone strane od savremenihtopovski projektila i POVR, u sektorupredweg ugla od 20 stepeni, ekvivalenta1.200 mm RHA oklopa od dejstva kineti~kihprojektila, odnosno oko 150 mm od HEATprojektila; sa bo~nih strana trebalo bi da{titi od RBR u ekvivalentu oklopne za{ti-te od 450 mm, a krovne povr{ine trebalobi da {tite od kasetne municije ekvivalen-ta 300 mm oklopa. Podne povr{ine trebada {tite od PT mina.
Ugradwom naoru`awa na platformu,a ne u standardnu kupolu sa posadom, dopri-ne}e se u{tedi mase ~elika potrebnog zagradwu vozila (dana{wa kupola tenka T-80UM1 ima oko 10 tona, bez naoru`awa, muni-cije, ure|aja i posade), ~emu ide naruku sma-wewe zapremine oklopqenog prostora ku-pole (1,93 kubna metra kod T-80U), {to sekompenzuje poja~awem za{tite tela vozila,
49
Transporter ratnog vazduhoplovstva SAD (USAF) boing C-17globmaster III (Globemaster III) snimqen je u letu iznad Wujorka 17.decembra pro{le godine, tokom transkontinentalnog leta iz bazeMekhord u dr`avi Vo{ington do baze Mekgir u Wu Xerziju, za kojije koristio me{avinu mlaznog i sinteti~kog goriva. Ameri~ko mini-starstvo odbrane, `ele}i da smawi tro{kove i zavisnost od uvo-znih sirovina, planira postepeno uvo|ewe u upotrebu goriva kojese dobija preradom drugih sirovina, a ne samo nafte. Pro{log av-gusta za pogon na me{avinu sinteti~kog goriva sertifikovan jestrategijski bombarder B-52, na kome su po~eli i testovi, a uskorou ispitivawa treba da se uvede i bombarder B-1B lenser (Lancer).
Do 2011. USAF `eli da ima sve vazduhoplove sertifikovaneza pogon na sinteti~ko gorivo. I. S.
Ugledni britanski ~asopis „Air Forces Mothly“ izneo je u fe-bruarskom broju podatak da srpska vazduhoplovna industrija na-merava da novom ira~kom vazduhoplovstvu isporu~i 36 aviona ti-pa lasta-95. Prema tim navodima laste su namewene obuci pilo-ta koja }e se izvoditi u Centru za leta~ku obuku lociranom u Kir-kuku, na severu Iraka.
S.V.
GR^KA KUPUJE BMP-3
S-17 NA BIO-GORIVO
LASTA-95 U IRAKU
Poznate ameri~ke rakete vazduh–vazduh AIM-9 Sidewinder iAIM-120 AMRAAM dobi}e nove varijante, sa novorazvijenim sen-zorima za dejstvo protiv balisti~kih raketa. To dejstvo }e seostvarivati samo tokom tzv. buster-faze, odnosno, neposrednonakon lansirawa, sve dok su balisti~ke rakete u dometu, tokompodizawa u atmosferu. Ta faza je i najkriti~nija, tako da je uni-{tavawe balisti~kih raketa relativno jednostavno. Naravno,osnovni uslov jeste da se lova~ki avion mo`e pribli`iti na do-voqnu razdaqinu (u slu~aju kada dubina protivni~ke teritorijenije velika), odnosno, dok nije otkriven, ~emu mo`e doprineti ve-lika brzina krstarewa i stelt-osobine najnovijeg F-22.
Novi traga~ jeste IC tipa i jedina dodatna modifikacija bi-}e startni buster-motor za AMRAAM, ~ime }e se uveliko pove}ativisina do koje }e te rakete mo}i da dejstvuju. S. B.
NOVE VARIJANTE RAKETA VAZDUH–VAZDUH
Svetske agencije javqaju da }e gr~ke oru`ane snage u narednihdeset godina nabaviti ukupno 415 ruskih borbenih vozila pe{adi-je (BVP) BMP-3, ta~nije, modernizovanu varijantu BMP-3M. Ugo-vor je vredan 1,7 milijardi dolara, a to prakti~no zna~i da }e ce-na pojedina~nog vozila biti ne{to ve}a od ~etiri miliona dola-ra. Me|utim, nema~ko najsavremenije BVP ko{ta}e neverovatnihsedam miliona dolara!
Proceweno je da je BMP-3M trenutno najte`e naoru`ano BVP(top 100 mm, spregnuti top 30 mm, mogu}nost lansirawa protivo-klopnih vo|enih raketa arkan). Ima mogu}nost savladavawa vode-nih prepreka i, uz opcionu dodatnu oklopnu za{titu, podjednako jedobro oklopqeno kao i druga zapadna vozila sli~ne namene.
U odnosu na osnovnu varijantu, ima francusku elektroniku(termalni ni{an), sna`niji motor od 660 KS i boqu komunikacio-nu opremu. Pored toga, Grci ozbiqno razmatraju mogu}nost nabav-ke i ruskih vi{enamenskih borbenih aviona suhoj Su-35, {to }e ihu~initi izuzetno va`nim klijentom, jer su u posledwih nekoliko go-dina iz Rusije nabavqali i rakete zemqa–vazduh tor-M1, OSA-AKM i S-300PMU. S. B.
15. februar 2008.50
Ministarstvo odbrane Ujediwenog Kraqevstva (Velike Bri-tanije) uputilo je zahtev za nabavku jo{ 10 bespilotnih letelica„Xeneral atomiks MQ-9 riper“ (General Atomics Reaper) i pra-te}e opreme – koja ukqu~uje zemaqske kontrolne stanice, rada-re Links (Lynx) i sofisticiranu opremu za ni{awewe/navo|ewe„pametne municije“, ukupne vrednosti oko milijardu ameri~kihdolara.
„Riper“ je usavr{ena varijanta bespilotne letelice predatorsa mogu}no{}u no{ewa ubojnih sredstava. Nabavqeni su prvenstve-no za podr{ku operacijama u Avganistanu, a prvi od do sada tri na-bavqena britanska ripera po~eli su operativnu upotrebu tokom de-cembra pro{le godine. Bili su nenaoru`ani, ali je planirano danose laserski navo|ene bombe GBU-12 od 226 kilograma.
I. S.
Vi{e od dva meseca posleprizemqewa nakon udesa 2. no-vembra, kada se sru{io F-15Cvazduhoplovstva Nacionalnegarde Misurija. Borbena ko-manda ameri~kog vazduhoplov-stva (USAF Air Combat Com-mand) ukinula je zabranu lete-wa za taj tip aviona, varijanti
Ka{wewe projekta Arjun, doma}eg indijskog tenka, nateralo jeMinistarstvo odbrane Indije da nastavi sa nabavkom tenkova T-90iz Rusije. Prema posledwem ugovoru, Indijci }e kupiti 347 tenkovaT-90, od kojih }e prva serija (od 120 vozila) biti isporu~eni u tokuove godine, a ostatak u roku od dve godine. Sa tom nabavkom Indija}e u svom arsenalu, pored 310 prvih T-90 iz Rusije, i narednih1.000, koji }e se sklapati u Indiji, imati 1.657 tenkova T-90. Kraj-wi ciq jeste opremawe armije sa 3.500–3.800 savremenih tenkova.Nakon toga }e svi T-72 biti izba~eni iz upotrebe.
Sva vozila bi}e opremqena francuskim termalnim sprava-ma. Arjun ostaje u razvoju, ali, uprkos tvrdwama indijskih stru~wa-ka da je re~ o tenku superiornijem od T-90, o~igledno je da postojeveliki problemi vezani za razvoj. S. B.
Ministarstvo odbrane Ujediwenog Kraqevstva sklopilo jekrajem decembra sa „Briti{ erospejs“ sistemima (BAE Systems) ugo-vor vredan 210 miliona funti sterlinga (oko 280 miliona evra)za modernizaciju aviona Kraqevskih vazduhoplovnih snaga (RoyalAir Force – RAF) „Panavia Tornado“, u ulozi lovca bombardera, odno-sno varijanti GR4 i GR4A. Nazvan CUSP (Capability Upgrade Stra-tegy /Pilot/) program ukqu~uje projektovawe, izradu i integrisawepoboq{anih sredstava komunikacije, te opremawe tornada laser-ski navo|enom bombom pejvvej IV (Paveway IV) od 226 kilograma.
Novi proces sertifikacije pejvveja na tornadu o~ekuje se sredi-nom godine. U prethodnom od 12 probnih bombardovawa dva su bilaneuspe{na zbog problema sa sistemom aktivirawa eksploziva.
I. S.
BRITANCI NARU^UJUJO[ DESET RIPERA
F-15 PONOVO LETI
RAF MODERNIZUJE TORNADO GR4
A, B, C i D. Istragom je utvr|e-no da se udes dogodio zbog gre-{ke u strukturi aviona u nosnomdelu, zbog ~ega je do{lo do pu-cawa trupa i ru{ewa letelice,bez qudskih `rtava i uz „mini-malnu {tetu privatnom vlasni-{tvu“ na zemqi.
I. S.
INDIJA NABAVQA T-90
51
Od 1991. do 1995. prugama
kroz Republiku Srpsku
Krajinu i Republiku Srpsku
patrolirao je jedan neobi~an
voz sa oklopnim vagonima.
Nadenuto mu je zvu~no ime
– Krajina ekspres, i ono se
nije mewalo tokom rata,
iako je voz nekoliko puta
promenio formalni status
i posadu.
O
presa ostala su samo se}awa i foto-grafije.
OPREMAWE
Kada se na Knin baci pogled iz vazdu-ha, vidi se grad use~en izme|u kra{kih br-da i velikog ̀ elezni~kog ~vora – veze izme-|u kontinenta i primorja. Zato nije ~udo{to su kninski `elezni~ari od po~etka po-bune Srba u Hrvatskoj (avgusta 1990) do-brovoqno u{li u prve odbrambene redove,koji su stvoreni kao prepreka u slu~aju po-ku{aja hrvatske policije da prodre u tekstvorenu SAO Krajinu.
Najpre su `elezni~ari bili deo po-znatih „Kninxi“, ali su ubrzo prona{li na-~in da se ukqu~e u borbena dejstva kao pro-fesionalci u svom pozivu – na vozu. U prveakciju jula 1991. i{li su ukrcani na teret-ne vagone, za{ti}ene samo vre}ama peska.Na kraju voza nalazila se dizel-lokomoti-va, famozna „kenedijevka“, serije J@ 664(General motors G26C), prepoznatqivisimbol Jugoslovenskih `eleznica.
Na prvom zadatku voz se iz pravcaGra~aca (koji se nalazio u rukama Milici-je Krajine) uvukao u hrvatske polo`aje upodru~ju [tikarne. Po~etna iskustva poka-zala su da ga treba za{titi od protivni~kepe{adije.
Leta 1991. Kraji{nici nisu moralida se pribojavaju da }e ih ugroziti te{konaoru`awe, jer je tada hrvatske snage ~i-nila samo laka pe{adija. Ali su u Strmicina bokove teretnih vagona postavqene ~e-li~ne plo~e debele 25 mm. Gorwe povr{i-ne vagona ostale su neza{ti}ene u po~etnojkonfiguraciji oklopnog voza i prekrivenesamo zategnutim {atroskim krilima kakobi se posada {titila od ki{e.
Naoru`ana su dva borbena vagona.Na ~elu prvog `eqezni~ari su postavilidvocevno protivavionsko oru|e kalibra20 mm M38, poznato po skra}enici flak.Re~ je o trofejnom primerku partizanskogplena iz Drugog svetskog rata. Ta nema~kaporodica jednocevnih, dvocevnih i ~etve-rocevnih potivavionskih topova (PAT), ka-libra 20 mm, nalazila se, kao izuzetno po-uzdano oru|e, u sastavu vodova i baterijaPVO, koje su u ratu razvijane u Teritori-jalnoj odbrani, uglavnom radi za{tite ve-likih fabrika. U Kninu su dvocevni PATprvo postavili na kamion zil-157, a za-tim na voz.
Na drugom borbenom vagonu, na pred-wem delu, nalazila su sve dva protivoklop-na lansirna kompleta (POLK) 9K11, saru~no vo|enim raketama 9M14M maqutka.A u drugom delu drugog borbenog vagona po-stavqen je PAT kalibra 40 mm M12, bri-
O K L O P N I V O Z S R P S K E V O J S K E K R A J I N E
K RAJ I N AE KS P R E SK RAJ I N AE KS P R E S
klopni voz Krajina ekspres u{ao je ulegendu. U narodu se pri~alo kako mo-`e da se kre}e i izvan {ina. O bor-benim akcijama u kojima su u~estvova-li borci ̀ elezni~ari, tako|e se na-
{iroko govori, a i o sredstvima ratnetehnike kojima je u nekoliko navrataopreman. Tu`an kraj – sunovrat niz kr-{evitu padinu kako ne bi pao u ruke ne-prijateqa – obezbedio mu je da ostanedeo nacionalnog mita.
Danas su ~lanovi posade voza ra-suti {irom sveta. Nekada{wi ratnicipostali su izbeglice, a od Krajina eks-is
tori
ja
52
Prema nare|ewu od 27. novembra1992, borci odbrane Krajine trebalo je dapre|u iz Milicije i Teritorijalne odbraneu nadle`nost tek formirane Srpske vojskeKrajine (SVK), a voz je sa posadom u novojorganizaciji postao @elezni~ka ~eta 75.motorizovane brigade iz sastava 7. seve-rodalmatinskog korpusa.
Kada su 21. januara 1993, u vreme for-mirawa SVK, hrvatske snage zauzele podru~-je Maslenice i vi{e sela u Ravnim kotarima,u odbranu teritorija ukqu~eni su ̀ eqezni~a-ri – oni su u~estvovali kao pe{adija u rejonuNovigrada. Tada su od artiqerijske vatresmrtno stradala dva pripadnika jedinice. Tosu bili jedini wihovi gubici tokom rata.
tanskog porekla. Izvorni top stvorili sukonstruktori {vedske firme „Bofors“, apo licenci su se izra|ivali razni modeliu britanskim fabrikama.
Iza pu{karnica, sme{tenih na bo~-nim za{titnim plo~ama, nalazili su se pu-komitraqezi 7,9 mm M53 da bi {titili vozod protivni~ke pe{adije ako pri|e previ-{e blizu.
S vremenom je drugi borbeni vagonsa PAT-om 40 mm, u promewenoj konfigu-raciji postao tre}i. A novi drugi bor-beni vagon naoru`an je trocevnim PAT-om, kalibra 20 mm M55A3B1 i, u sredi-{wem delu, jednocevnom verzijom iden-ti~nog PAT-a M75. Na tre}em vagonu su,kao dodatno naoru`awe, ugra|ena dvaprotivavionska mitraqeza, kalibra12,7 mm, M2HB brauning (Browing). Radiza{tite lokomotive postavqeni su no-sa~i na dva pu{komitraqeza 7,62 mmM84. Uz ve} postoje}e bo~ne ~eli~neplo~e oklopna za{tita je oja~ana i nagorwim povr{inama. Tako se posada uslu~aju protivni~kog dejstva minobaca-~ima ili pe{adijskim oru`jem moglaskloniti u unutra{wost vagona, ali jeposluga oru|a ostala izlo`ena, jer senalazila u otvorenoj ugradwi PAT-ova iPAM-ova.
Posle zavr{nih radova u Strmici ibojewa voza u maskirne boje, `elezni~arisu uvedeni u borbena dejstva na pruziKnin–Drni{. Anga`ovani su u borbama zaDrni{.
Kada su hrvatske snage odba~ene satog podru~ja i obezbe|ena linija razdvaja-wa u selu @itni} (zadr`ana do avgusta1995. godine), voz se prebacio na drugili~ki pravac – JNA i Milicija Krajine na-stojale su da razbiju blokadu skladi{ta uSvetom Roku. Tokom vi{enedeqnog boravkau Lici oko voza se ve} stvorila legenda.Nadenuto mu je i zvu~no ime – Krajina eks-pres. I ono se nije mewalo u nastavku ra-ta, iako je voz nekoliko puta promenioformalni status i posadu – bio je najpre usastavu Milicije Krajine, a kasnije Srp-ske vojske Krajine (SVK).
PRVE BORBE
Tokom povla~ewa federalnih oru`a-nih snaga, po~etkom 1992. godine, posadavoza se borila za deblokadu aeodroma Ze-munik kod Zadra. A voz se vratio u Knin ka-da su kraji{ke snage u~vrstile polo`ajeoko aeodroma.
U prole}e 1992. godine na prostoruKrajine razme{teni su plavi {lemovi, anaoru`awe nasle|eno od JNA moralo seodlo`iti u skladi{ta pod nadzorom me|u-narodnih snaga. U tom periodu posada vo-za se pobrinula da poboq{a borbene mo-gu}nosti Krajina ekspresa. Na prvom bor-
benom vagonu zamenili su flak sa oru|emkalibra 76,2 mm ZIS-3, alias M42. Re~je o slavnom oru|u divizijske artiqerijeCrvene armije, uvr{tenom u naoru`awe1942. godine. Tokom Drugog svetskog ratai prvih poratnih godina velike koli~inelegendarnih „zisova“ postale su inventarjugoslovenskih oru`anih snaga, a do po~et-ka gra|anskog rata zadr`ani su u naoru-`awu JNA i TO i postali su ~esta sredst-va vatrene podr{ke u rukama svih zara}e-nih strana.
Iza „zisa“ su, na sredi{wu platfor-mu prvog borbenog vagona, montirana dvaavionska sa}asta lansera L57-12 za nevo-|ena raketnih zrna kalibra 57 mm. Lanse-ri razvijeni za naoru`avawe doma}ih ju-ri{nih aviona jastreb i kraguj kori{}enisu na vozu kao vi{ecevni lanseri raketazemqa–zemqa.
@elezni~ari su na jednom teretnomvagonu izveli otvorenu ugradwu minobaca-~a kalibra 120 mm, ali se taj vagon retkokoristio.
Radovi na vozu i primirje sa hrvat-skim snagama nisu bili razlog da posadaKrajina ekspresa ostane izvan borbe.Kninski `elezni~ari su u sastavu brigadeMilicije Krajina u~estvovali u operaciji„Koridor-92“, u kojoj su u Posavini zdru-`ene snage Vojske Republike Srpske (VPS)i Kraji{nika otvorile put prema istoku iobezbedile celovitost teritorije Republi-ke Srpske.
15. februar 2008.
Voz u mati~noj bazi – hangar u Kninu KONA^NA KONFIGURACIJA
Krajina ekspres se u borbama naunskoj pruzi pojavila u kona~noj konfi-guraciji – na po~etku kompozicije bilesu tri teretne otvorene platforme dabi aktivirale mine na pruzi. Na timvagonima nalazio se i alat za brzu po-pravku o{te}ene pruge. Sledila su triborbena vagona i lokomotiva. Komand-ni vagon, zatim vagon za sme{taj qud-stva i teretni vagon preme{tani suprema dinamici kretawa voza u protiv-ofanzive. Za potrebe logistike i odr-`avawe veze sa Kninom kori{}ena sudva motorna vozila, koja su na vratimaimala prepoznatqiv simbol Krajinaekspresa.
53
Pogled na sva tri borbena vagona
Voz se iz Knina, posle mobilizacije,izmestio na `elezni~ku stanicu Benkovac.Tu su ga ~ekali novi borbeni zadaci.
VAGON-BOMBA
Pamti}e se kako je jednom originalnoosmi{qenom akcijom vozom zaustavqenostalno dejstvo hrvatske artiqerije po du-bini Srpske vojske Krajine i naseqenihmesta. Naime, u `eqezni~kom tunelu upredgra|u Zadra nalazila se platformasa vi{ecevnim lanserom raketa. Iza togoru|a nalazile su se rezerve municije hr-
vatskih snaga. Taj unosni ciq postao je pri-lika da se Krajina ekspres iska`e. Iz Ben-kovca voz se pokrenuo u smeru Zadra sa jed-nim dodatnim vagonom – na ~elu kompzicijenalazio se vagon sa 3.650 kilograma eks-ploziva i blizu pet tona sitnih metalnihdelova. ^itava improvizovana eksploziv-na naprava velikih dimenzija trebalo jeda se aktivnira na dva na~ina – sporogo-re}im {tapinom i protivtenkovskim mina-ma postavqenim u okomitom polo`aju naodbojnike vagona.
Krajina ekspres gurala je vagon do se-la Nadin, odakle se pruga na pravcu Benko-
vac–Zadar spu{tala ka moru. Ubrzawem dota~ke razdvajawa vagon-bomba trebao je dase samostalno kre}e do ciqa i da pri tomubrza do oko 75 km/~.
Benkovac se koristio kao polazna ba-za i u podr{ci izvi|a~ko-diverzantskoj je-dinici Nastavnog centra „Alfa“ u akciji„Kameleon“, u kojoj su kraji{ki ratnici uselu [kabrwa razbili bataqon 159. bri-gade Hrvatske vojske.
Krajem maja 1993. godine, prema pla-nu „Maslinova gran~ica“, elitne kraji{kejedinice trebalo je da u|u duboku o teri-toriju pod kontrolom hrvatskih snaga, ju-`no od Zadra, na prostor du` mora – svedo Biograda na Moru. Od o~ekivanog uz-vratnog udarca hrvatske vojske na severu,odbrana je trebalo da se uspostavi na pru-zi Benkovac–Zadar. Od voza se o~ekivaloda brani prugu, ali su politi~ari i koman-danti odlu~ili da se kraji{ke snage izvukuiz dubine hrvatske teritorije odmah posleinflitracije, bez ulaska u borbeni kon-takt sa protivni~kim snagama. Posle „Ma-slinove gran~ice“ posada voza se povuklana odmor.
PROMENA NAORU@AWA
Leto 1993. godine iskori{}eno je zanove promene konfiguracije voza. Na pr-vom borbenom vagonu, umesto zis-3, ukrca-no je samohodno oru|e 76 mm M18. Re~ je olovcu tenkova ameri~ke proizvodwe iz Dru-gog svetskog rata. JNA se pedesetih godinasnabdela iz ameri~ke pomo}i sa 260 M18.U SVK te samohotke kori{}ene su uglavnomza vatrenu podr{ku bataqona motorizova-nih i pe{adijskih brigada. Uz sve pohvaletom odli~nom oru|u, samohotku M18 posadenisu cenile zbog problemati~nih motora,na kojima je lako izbijao po`ar prilikompaqewa.
Problemi sa motorom nisu, me|u-tim, bili va`ni kada se M18 ukrca navoz, i zato je jedan primerak tog oru|adodeqen za naoru`avawe Krajina eks-
SPASONOSNA GUMA
U borbama na samom ulazu u Biha}pripadnici 5. korpusa Armije BiH pogo-dili su raketom maqutka voz Krajinaekspres u predwi deo drugog borbenogvagona. Probojna mo} kumulativnogmlaza drasti~no je redukovana na bo~-noj plo~i gume, postavqenoj na desnojstrani PAT-a M55. Sve se zavr{ilolak{im rawavawem jednog ~lana posa-de i simboli~nim {tetama na vozu. Bezgume, pogodak maqutke zavr{io bi sevrlo lo{e po posadu, jer se na putawileta rakete nalazila rezerva ubojnihsredstava za sva oru|a postavqena naKrajina ekspresu.
15. februar 2008.54
Tokom borbi u biha}kom regionu, po-sle prodora 5. korpusa u dubinu RepublikeSrpske, du` unske pruge i puta Biha}–Pe-trovac, voz je kori{}en kao oja~awe VojsciRepublike Srpske iz VSK. U to vreme zva-ni~an naziv jedinice bio je 7. oklopni voz.Broj~ana oznaka preuzetao je od 7. korpu-sa, kome je voz bio direktno podre|en.
U jednom od brojnih tunela na unskojpruzi protivni~ke snage su postavile minu,na koju su, kora~aju}i kroz mrak, naleteli~lanovi posade, ukqu~uju}i i komandantavoza, i zadobili povrede. Zato se voz to-kom borbi na pravcu za Biha} kretao brzi-nom qudskog hoda – pred wim su se i{li in-`iwerci koji su tra`ili mine, a posada jeza to vreme bila u borbenim vagonima, upunoj pripravnosti da otvori vatru iz PAT-ova i mitraqeza.
U poku{aju da se u|e u Biha}, kao tvr-da ta~ka odbrane pokazalo se uzvi{ewe Ri-bi~ka glavica. Naime, snage bosankog 5.
korpusa izradile su kva-litetna skloni{ta od ar-miranog betona. Na wihse iz voza, sa ~eonog bor-benog vagona, dejstvovaloprvenstveno iz samohotke76 mm i nevo|enim raket-nim zrnima 57 mm. Pla-novi da se Krajina eks-pres sretne sa oklopnimvozom Vojske RepublikeSrpske, koji je tako|e an-ga`ovan na na pravcuprema Biha}u, ali iz dru-gog smera, nisu ostvare-ni. Po~etkom decembraprekinuta su borbena dej-stva i voz se vratio uKnin.U me|uvremenu, hrvat-
ske snage su prodrlepreko masiva Dinare,za{le iza Severne Dal-macije, i zauzele pro-stor koji su branilesnage VRS. Dinara se saplaninske strane strmodizala uvis, pa su na od-brambene polo`aje mo-
gli iza}i samo pe{adinci. Zato se posa-da voza – od po~etka 1995. godine do ko-na~ne ofanzive hrvatskih snaga, u avgu-stu, stalno, na smenu, anga`ovala na Di-nari. U sastavu jedinice bile su dve po-sade, tako da se, dok je jedna bila na od-moru u Kninu, ukrcana na voz, druga, isto-vremeno, nalazila na Dinari. Zbog raz-voja doga|aja nisu ostvareni planovi dase izradi borbeni vagon na kojem je tre-balo da se iskoriste tri PAT-a 88 mm.
Pet minuta pre pet ~asova, u ranu zo-ru 4. avgusta 1995, prvi hrvtski projektilipali su na Knin. Pogo|ene su hale TVIK-au blizini hangara gde se nalazio voz. Po-sada koja je bila na smeni u Kninu poku{a-la je da se ukqu~i u odbranu Krajine. Pre-ma naredbi, iza{li su na pravac ka Lici,ali su hrvatske snage prodirale na drugimmestima, pa se pred vozom nisu nalazilikonkretni ciqevi.
Kada se rasulo dr`ave i SVK pokaza-lo kao izvesnost, `elezni~ari su ostaliodse~eni. A kako nisu `eleli da dozvoleprotivniku da do|e do voza, lokomotivu ivagone pustili su u punoj brzini niz strmiodsek pruge. Krajina ekspres se na jednojkrivini na{la izvan {ina, pa su se i loko-motiva i vagoni otkotrqali niz kr{evitupadinu.
^itav sastav 7. oklopnog voza izvukaose iz Republike Srpske Krajine i kasnijesu, uglavnom, u izblegli~kom talasu, zapo-~eli nov `ivot u drugim dr`avama.
Aleksandar RADI]
presa. Na bokove su postavqene antiku-mulativne zavese izra|ene od armiranegume. A u me|uprostor izme|u gume i ~e-li~nih plo~a `elezni~ari su usuli {qu-nak kao dodatnu za{titu od dejstva kumu-lativnog mlaza. Takva za{tita pokazalase veoma korisnom u jesen 1994. godine,kada je voz ponovo kori{}en u dejstvima,ovoga puta na unskoj pruzi – izme|u Mar-tin-Broda i Biha}a.
U borbama na samom ulazu u Biha}pripadnici 5. korpusa Armije BiH pogodilisu raketom maqutka voz Krajina ekspres upredwi deo drugog borbenog vagona. Pro-bojna mo} kumulativnog mlaza drasti~no seredukovala na bo~noj plo~i gume, postavqe-noj na desnoj strani PAT-a M55. Sve se za-vr{ilo lak{im rawavawem jednog ~lanaposade i simboli~nim {tetama na vozu. Bezgume, pogodak maqutke zavr{io bi se vrlolo{e po posadu, jer se na putawi leta ra-kete nalazila rezerva ubojnih sredstavaza sva oru|a postavqena na Krajina eks-presu.
ISKUSTVA
Osim efikasnosti za{tite, iz togprimera mogla su se izvu}i iskustva i uoblasti taktike primene voza. A ona su sesvodilo na to da se voz ne sme dugo zadr`a-vati pod vatrom protivnika. Naime, tih da-na se Krajina ekspres stalno koristio zavatrenu podr{ku, uglavnom sa mesta, ~imese pritivniku pru`ala prilika da prona|epogodan polo`aj za ga|awe.
Drugi i tre}i borbeni vagon u zavr{noj konfiguraciji voza
SUNOVRAT
Kada se rasulo dr`ave i SVK po-kazalo kao izvesnost, `elezni~ari suostali odse~eni. A kako nisu `eleli dadozvole protivniku da do|e do voza, lo-komotivu i vagone pustili su u punoj br-zini niz strmi odsek pruge. Krajina eks-pres se na jednoj krivini na{la izvan{ina, pa su se i lokomotiva i vagoniotkotrqali niz kr{evitu padinu.
55
A
O
P
ko se lako slo`imo da je `ivot ~udo, onda }enam vreme{ni Pero Snenderovi} iz^antavira ispri~ati obi~nu biografiju.
^antavir je mesta{ce na severu Ba~ke, tamo gde sejo{ mogu na}i sala{i opevani u stihovima MikeAnti}a i pesmama \or|a Bala{evi}a ili ZvonkaBogdana. Elem, Pero je prevalio devedesetu ipisati o tome ~ega se sve se}a stalo bi u roman, ane u jedan pogled sa galerije. Ro|en kao dvanestodete oca Luke i majke Jele, osu|en da bude paor,nadni~ar, mu~enik sa nekoliko razreda osnovne...Ali be{e pronicqiv de~ak, `eqan kwige i nauke,pa kad god bi mogao ~itao je, ~itao. Ni sam ne znakoliko je o~evih kai{eva pregrmeo zato {to jekri{om tro{io petrolejku.
Kada je silom mobilisan u austrougarskuvojsku, bacio je uniformu i krenuo u svet. Bezprebijenog cvowka, u ~ak{irama i izno{enomkaputu stigao je tako sve do engleske luke Portsmut.Mnogo se namu~io, ali je najzad postao in`iwerbrodogradwe i tra`eni projektant morskihlepotica. Kako? Jesmo li se milion puta uverilida je `ivot ~udo, pa sve {to `ivi pod kapomnebeskom ima pravo na veru i nadu.
Pod starost se setio svog sala{a, onog koga jedecenijama sawao i dok je tumarao gladan tra`e}iposao i kada je postao vlasnik firme na glasu.Wemu se vratio i, u`ivaju}i u lepotama ravnice,mirisu poqa, petlovima u zoru i rzawu kowa,sprema se, kako ka`e, za odlazak u peti frtaq.@ivot ima, obja{wava svoju filozofiju, ~etirifrtaqa, a peti je... Podi`e ka`iprst ka nebu ipodvla~i crtu ispod dugog puta. I jo{ ne{to re~e:„ovo je zemqa koje nigde nema, mora se ~uvati inositi u srcu”. Zato je sav imetak zave{taomladim, darovitim u~enicima i studentima koji }ese {kolovati gde ho}e, ali }e imati obavezu darade u Srbiji.
nomad je na{e |ake prozvala jedna svetskaorganizacija i prema rezultatima nekakvogistra`ivawa dovela u sumwu wihovo znawe
i pamet. Niti su nam predo~ili uzorak, niti mestoanalize, tek evo vam tema pa trqajte glavu. Ho}emo,ako je dokazana istina. Znamo da je statistikapoznata i kao ta~an zbir neta~nih podataka, pa jesjajna kada su u pitawu bankarski podaci, a maweuspe{na kada se lati qudi. O tome mo`e daposvedo~i zvani~no ~etvrti ~ovek u svetu pokoeficijentu inteligencije – Uro{ Petrovi}, pisacza decu, potpredsednik Mense, fotograf, qubiteqprirode... Tekstilni in`ewer po formalnomobrazovawu, taj mladi ~ovek ima „sto zanimawa”.Sem ostalog, osniva~ je i urednik izdawa MensaWorld Photo Cup. Kao autor epa „Usudi Balkana”,koji sadr`i 10.000 rimovanih strofa, na jednojstranici A4 formata, uveo je u upotrebu pojam
kombinatorne poezije. Jedan je od najbr`ihre{avalaca IQ X testa na planeti. Kao osvedo~eniprijateq prirode zasadio je 900 stabala, a na{imqudima predo~io kakvo blago se krije u nedrima{uma, planina, oko jezera i potoka. Otkrio je da uokolini Vlasine `ivi biqka meso`derka, da iznadPrijepoqa postoji mesto koje li~i na Plitvice ilida samo na Tari opstaje Pan~i}ev skakavac.
Wegov sajt sa fotografijama posetilo je vi{eod 40.000 qudi iz ~itavog sveta. Svi se sla`u,ka`e Uro{, da `ivimo u prelepoj zemqi, jedino je~udno {to se to boqe vidi sa Novog Zelanda negosa Terazija.
Nisu ba{ svi tako umni i prijateqskiraspolo`eni prema prirodi. Onomad su me{tanisremskog sela Dowi Tovarnik na~inili masakrpti~ijeg sveta. Umrla baba, a pre nego {to }eispustiti du{u na sokaku se oglasila mala sovau{ara. Bio je to dovoqan razlog da se me{tanilate pu{aka i zaslepqeni praznoverjem raspalepo nedu`nim stvorewima. Po nekim predawima onesu, navodno, vesnici smrti, pa su re{ewe na{li umasovnom odstrelu retke i zakonom za{ti}eneptice. Be{e to crni rekord u Srbiji po broju sovaposlatih u peti frtaq.
rema podacima nau~no-istra`iva~kog dru{tvastudenata biologije „Josif Pan~i}” iz NovogSada, nedu`ne ptice su se skupqale na
takozvanom zimskom jatu i nisu slutile da im pretiopasnost od kom{ija na koje su navikle. A to {to seogla{avaju jeste na~in wihove komunikacije.
[teta je ogromna, a zakonodavac je za takavslu~aj predvideo kaznu od jedne do tri godinezatvora. Dobro bi bilo da se strelci na|u izabrave i tamo razmisle o svojim zabludama. Mo`da}e im se prosvetliti vidici.
Ina~e, mala sova je simpati~na i korisnaptica. Samo jedna wihova porodica tokom godinepotamani oko 10.000 {tetnih glodara. [to bi narod rekao, to nam je hvala za na{adobra dela. Mo`da }e neka od `rtava biti preparirana i slu`iti kao u~ilo u kabinetu biologije ili eksponat kakvogprirodwa~kog muzeja.
Kada smo kod muzeja, samo na{a prestonicaima ih 36 i oko sto galerija. Kriti~ari ka`u da suim postavke dosadne, te nemaju bog zna {ta daponude posetiocu. A pogledajte imena muzeja: Vuka i Dositeja, Nikole Tesle, konaci KnezaMilo{a i knegiwe Milice, afri~ke umetnosti,pedago{ki, vojni... Dobro, ako su tako neprivla~ni,kako to da se tokom poznate kulturnemanifestacije „No} muzeja” broj posetilaca meristotinama hiqada. Ne{to tu nije u redu: na{enavike, pomodarstvo ili statistika. Bi}e da je onakriva za sve.
SAgalerije
Pi{eBranko
KOPUNOVI]
PETI FRTAQ
15. februar 2008.56
S R P S K A G R A D I T E Q S K A T R A D I C I J A I P R O S T O
Lako }emo se slo`iti kako nam je zemqa lepa a da je priroda {iro-ko darivala wene prostore. Ana{ narod, istorijski gledano, skro-man, radan, ~estit i prostodu{an, uzimao je od we taman koliko muje bilo potrebno da opstane. Onako kako je `iveo tako je i gradio.Bez mnogo {kole i nauka, ali po{tuju}i mudrost koja seprenosila
s kolena na koleno. ^vrsti temeqi, kamen, zemqa, kasnije opeka, trem,oku}nica, ogwi{te i oxak. Krov u zavisnosti od kraja, o{trih uglova ta-mo gde ima vi{e padavina, snega pogotovo i bla`e zako{enih u ravni-~arskim predelima. Ku}e behu lepe, tople i zdrave, prepoznatqive pojednostavnosti, boji zidova, obliku kapija, prozora, bunara, vajata...
Tako vekovima, uz sve nevoqe i ratove koji su nemilice tutwaliovim prostorima ostavqaju}i pusto{ i jad. Nicale su opet i uvek u na-su{noj potrebi predaka da o~uvaju svoj krov nad glavom, obi~aje, kul-turu i veru, re~ju identitet.
UKOREWEN U BA[TINUMnogo se vekova sabralo na ovim prostorima. Evo, zakora~i-
smo u dvadeset prvi. Da bismo uzdignute glave i{li daqe, neophod-no je da znamo {ta imamo u nasle|u, koliko ga moramo ~uvati i nawemu opstajati. Samo sa svojim vrednostima mo`emo pripadatisvetu i u wemu svoj zna~aj temeqiti na sopstvenoj kulturi. Moramoboqe razumeti poruke sopstvene tradicije. Naravno, ona se jo{kako ogleda u graditeqstvu. Jer, prete nam skorojevi}ki mentali-tet, novokomponovani (ne)ukusi, ki~erajska razmetqivost...
DR
U[
TV
O
Narod koji dr`i do svoje istorije,tradicije, vere i kulture ~uva isvoj graditeqski identitet. Du`iniz godina razvija se ideja obnovesvesti o tradicionalnoj srpskojarhitekturi, wenom mestu, zna~ajui ulozi. Ozbiqna dru{tvena temati~e se mnogih pitawa, od zdravqaqudi, preko ose}awa pripadnostivlastitoj dr`avi do bezbednosti iprostornog planirawa.Ostvareno je mnogo zna~ajnihprojekata u individualnoj gradwii podizawu javnih objekata uzsveobuhvatno kori{}eweistra`iva~kog materijalaop{tinskih zavoda za za{tituspomenika kulture. Ali, jo{ smona po~etku dugog puta.
KU]A NA^ETIRI VOKU]A NA^ETIRI VO
Jo{ je mudri Jovan Sker-li} upozoravao da su sva ve-lika umetni~ka dela nikla unarodu. Wena snaga vra}a sekada se dotakne zemqa, plod-na wiva, `eqa za stvarawemi ra|awem. Svi veliki stva-raoci vra}ali su se u svojimdelima tamo odakle vode po-reklo. Mo`e li se zamislitiKowovi}evo slikarstvo bezwegove Vojvodine, Bora Stan-kovi} bez Vrawa, ]osi} bezPrerova, ]opi} bez Grme~aili Mili} bez Ma~ve.
O tome ~esto govori ar-hitekta, profesor u penzijiBo`idar Petrovi}, koji je uspeo ono {to drugi nisu mogli ili nisuhteli. Dobar deo `ivota, ogromnu energiju i neuni{tivi entuzija-zam ugradio je u o~uvawe na{e graditeqske tradicije. U~inio jezaista mnogo, ukazao na opasnosti i pokazao {ta nam vaqa ~initi.Zato je po{tovan i rado slu{an.
– I pored velikog istorijskog, inspirativnog potencijala ugraditeqskom nasle|u postali smo jeftini pomodari, pa je umesno
57
upitati se da li su nam polazi{ta, pa i celokup-no stru~no, intelektualno i duhovno vaspitawena potrebnom nivou? U arhitekturi, sa svojim„motelskim”, „novokomponovanim”, a u posledwevreme i „postmodernim” stilom neizvorni, zavi-sni. Uostalom, kao svako ko nema sopstveno sre-di{te, ko profesionalna polazi{ta ne nosi usebi ve} u spoqnim povremenim uticajima. Me-|utim, niko nije dugo ̀ iveo samo od pozajmice, nimaterijalne ni duhovne – upozorava profesorPetrovi}.Kako da sa~uvamo duh nasle|a?– Graditeqsko nasle|e ne sme ostati vrednost
samo za sebe. Jo{ mawe etnografska gra|a, ve}podsticaj za trajawe, duhovni poligon za istin-sko stvarawe i duhovna pregnu}a. Samo takvimpristupom mo`emo odoleti tu|im uticajima, ~ijinasrtaji na su{tinu i samobitnost na{eg posto-jawa nisu ni mali, ni bezna~ajni. Naprotiv, onisu veliki i opaki!
O~uvati duh nasle|a, koje nije relikvija ve}poligon na kome se dobija pouzdano usmerewe zatrajawe, zna~ajno je kao i o~uvawe na{ih grani-ca. Ali, to ne zna~i zatvoriti se u sebe, ve}, ka-ko to re~e jedan na{ kwi`evnik, „treba biti za-gledan u svet a ukorewen u ba{tinu”. Mislim data „ukorewenost u ba{tinu” ~ini na{u istorijskusvest bez koje nam preti opasnost da nas ne bude.Zato, sem ostalog, nije svejedno kakve ku}e pravi-mo, kakve objekte, kasarne, {kole, vrti}e... Svioni moraju odisati ovim podnebqem, biti na{i ipo meri i po duhu. Jer, savremeno arhitektonskostvarala{tvo nije puki profesionalni i kultu-rolo{ki egzibicionizam, ve} odgovoran i kul-turni rad koji mora da aktivira „potku i osnovu”koja je u stawu da traje i da se u duhu produ`i –obja{wava profesor Petrovi}.
ZNAK RASPOZNAVAWADelo profesora Petrovi}a je svakako bilo
sna`na inspiracija projektnom centru „Logisti-ka” da produ`i zlatnu nit svog u~iteqa i mento-
ra. Na ~elu firme je diplomirani in`ewer Slavoqub Zaki}, mar-qiv i ambiciozan stru~wak koji desetak godina istrajava u svomplemenitom naumu da na{im prostorima vrati ono {to ih krasi i{to im pripada.
– Naravno, ideja povratka srpskog graditeqskog duha ne po~i-we od nas, mi smo samo weni sledbenici. Moramo se setiti takvihvelikana kakvi su bili Aleksandar Deroko, profesori Koji} i Zo-ran Petrovi}. Sre}om, imamo na{eg profesora Bo`u, istrajnogborca za povratak tradicije srpskog graditeqstva. Na`alost, we-gov ogroman rad do sada nije bio dru{tveno vrednovan i to je mr-qa na ne~ijoj savesti. Da je po sredi dr`avni projekat, druga bi topri~a bila. ^inimo napore da to postane, ne {tedimo energiju,znawe i vreme. Smatram da su priznawa za rad i doprinos o~uva-wu srpske graditeqske tradicije arhitekte Bo`e Petrovi}a, iakobrojna i zaslu`ena, stigla mo`da prekasno. Ali, ono za{ta jo{svakako ima vremena jeste wegov prijem u SANU. Verujem da bi we-gov ulazak u na{u najve}u nau~nu instituciju bio ~ast i za wu samu.
Svi narodi koji dr`e do svoje tradicije i dostojanstva negujusvoje graditeqstvo. ^im kro~ite na tlo neke od wih znate gde ste~im podignete glavu. Odmah vam je jasno da ste u [paniji, [vaj-carskoj, Francuskoj... Pogledajte na{e prijateqe Grke. Ku}e jasnihlinija, jednostavne, beli zidovi, beo kamen, prozori u plavom.[ta je to? Boja wihove zastave! Imamo odli~an primer zgrade en-gleske ambasade u Beogradu. Tipi~na wihova ku}a. Odmah prepo-znatqiva, kao i poruka: to smo mi. I takve su im ambasade {iromsveta. ^ak i zgrada nema~ke ambasade, naizgled neprivla~na i
O R N O U R E \ E W EUPORI[TA ZA BUDU]NOSTU svojoj kwizi „Stare srpske ku}e kao gra-
diteqski podsticaj”, profesor Bo`idar Petro-vi} je, sem ostalog, napisao:
„Gra|ewem se prepoznaje narod, wegov duhi identitet. Ve{tina gra|ewa oduvek je bila od-lika onih zajednica koje su umele da odolevajusvakovrsnim isku{ewima.
Stepenom graditeqskog ume}a obezbe|i-vani su ne samo uslovi za opstanak, ve} i uslo-vi za sve vidove prosperiteta. Narod koji jeumeo ve{tije i mo}nije da gradi, odre|ivao jemeru svoje egzistencije, stvaraju}i sebi sigur-nije upori{te za budu}nost. Razlozi nestankacivilizacije u kojima su ostvarena velika ar-hitektonska dela bili su u sferama potpuno iz-van graditeqskog stvarala{tva”.
BLAGOSLOV PATRIJARHA– Jo{ 1995. godine, na samom kraju rat-
nih zbivawa, sa blagoslovom patrijarha srp-skog gospodina Pavla, rukovodstvu RepublikeSrpske predstavili smo na{u ideju i planove.Re~ je o prilago|avawu oblika ku}a koje su ka-rakteristi~ne za tamo{wu teritoriju: kraji-{ka, podriwsko-romanijska, posavska i herce-gova~ka.
Sada imamo istorijsku priliku da na te-ritoriji daleke Australije, u Sidneju, tamo gde`ivi mnogo Srba, usmerimo gradwu veoma zna-~ajnih objekata ~ije podizawe finansira na{apravoslavna crkva. Naravno, sve uz po{tova-wa srpske graditeqske tradicije. Re~ je o budu-}em kolexu, jedinstvenoj visoko{kolskoj usta-novi u pravoslavnom svetu, izgradwi centra zanegu starijih osoba, penzionersko naseqe i do-mova za qude u poodmaklom ̀ ivotnom dobu – is-ti~e gospodin Slavoqub Zaki}.ODEODE
Profesor Bo`idar Petrovi}
hladna, ali u woj prepoznaje-mo arhitektonske stilove wi-hovih pokrajina sabranih ucelinu. Pogledajmo kineskuambasadu, dva zmaja kao deta-qi na predwoj fasadi – isti-~e gospodin Zaki}.
Na{i prostori su bilistalno na ratnoj vetrometinii ~esto su osvaja~i ru{iliono {to je s mukom podizano.
– To je ta~no. Bezbroj jetakvih primera u pro{losti.Recimo, Sinan-pa{a je sru{iomanastir svetog Arhangela ina tom mestu podigao xamijukoja i danas nosi wegovo ime.Osvaja~i su uvek prvo zatirali izvore na{e tradicije i vere: gro-bqa, crkve i hramove. U onom stra{nom pogromu na Kosmetu, stra-dao je, sem ostalih, manastir Zo~i{te gde se ~uvaju mo{ti Kozme iDamjana. Nasilnici su spalili konake, {kole, ku}e... Ako je nekauteha, uradili smo idejno re{ewe za obnovu konaka Zo~i{ta i uzda-mo se u boga da }emo ih ove godine napraviti bez obzira na sve.
Ali, opet se vra}am na osnovu problema, a to je slovo zakona.Bez jasne i obavezuju}e regulative nema bitnijih pomaka. Slovencisu, na primer, jo{ 1971. godine doneli zakon o graditeqstvu koji jejo{ na snazi. Republiku su podelili u ~etiri arhitektonske regije ita~no se zna kakav tip ku}a se gradi u [tajerskoj, Primorskoj, Go-rewskoj ili Dolewskoj.
Mi imamo svoju prepoznatqivu srpsku ku}u. Svako ko je jednomvideo i boravio u woj po`eleo je da tamo `ivi. Jedna od naj~e{}ekori{}enih re~i u posledwe vreme je „brend”. To je na{ pe~at, sta-ra srpska ku}a, na ~etiri vode, kako mi to ka`emo, okrenuta tako
da ima najvi{e svetla, gra|ena od materijala koji ~uvaju zdravqe~oveka. To su kamen, drvo, cigla... O prednosti tih materijala po-zvan je da govori arhitekta Slobodan Nikoli} Boda koji je ~esto una{em timu. Ina~e, Boda je radio tehnologiju materijala tokom iz-gradwe zgrade Vojnomedicinske akademije. Stru~wak na glasu – ka-`e na{ sagovornik.
TAMO GDE JE @IVOTAko znamo kako izgleda, od ~ega se gradi, gde se podi`e srp-
ska ku}a a da to bude uz po{tovawe principa wene gradwe?– Samo treba sagledati kako su gradili na{i preci. Nisu ras-
polagali savremenim aparatima i ma{inama. Ono {to ih je u~ilamajka priroda, ko~i}i i zdrav razum. Nisu znali za radioesteziju,ali su imali ra{qe i ta~no odre|ivali smer podzemnih voda kakobi izbegli gradwu na tom mestu. Zatim su gledali gde planduju ovce.Ne u vla`nom {umarku ve} na zdravoj livadi. Ali, nema ku}e bez iz-vora `ivota. Zato su postavqali plo~asto kamewe i ostavqali ganekoliko dana. Onda su ga okretali i gledali. Ako je suvo, tamo nemaenergije, `ivota. Ukoliko se po wemu jave bube, gliste, za~ne `ivot,to je mesto za temeqe. Ponavqam, kamen, drvo i cigla. Dakle, pri-rodni materijali. [ta je cigla do pe~ena zemqa. Beton je nezdrav. To
15. februar 2008.58
DELA ZA PONOSOno {to je projektni centar „Logistika” uradio posle
vi{edecenijskog urbanisti~kog haosa zaista mo`e slu`iti zaprimer. U svakom pogledu, od srpskog graditeqskog simbolado funkcionalnosti i uzdizawa ekolo{kih normi na svetskinivo. Podu`i je spisak onoga {to su uradili i rade, a na we-mu su: nastavna baza [umarskog fakulteta u Kraqevu, objek-ti u Bawi Vrujci, {kole i ku}e u kolubarskom kraju, dva hote-la u Gu~i, nekoliko etnosela, stambene zgrade u Zubinom Po-toku, Vladi~anski dvor za @i~ku eparhiju, konak sestrinstvamanastira Sveti Nikola kod Ra{ke, Doma zdravqa Zubin po-tok, rekonstrukcija dva konaka za manastir Zo~i{te na Koso-vu i Metohiji, rekonstrukcija crkvenog doma iz 19. veka u Do-banovcima kraj Beograda, rekonstrukcija zadwe fasade du-hovnog centra „Nikolaj Velimirovi}”, u Kraqevu (biv{i vla-di~anski dvor dok je bio vladika @i~ki), rekonstrukcija me-hane iz 19. veka u selu Laznica – @agubica (objekat pod sta-rawem Zavoda za za{titu spomenika kulture), etnodoma}in-stvo kod manastira \ur|evi Stupovi... Trenutno se radi glav-ni projekat rekonstrukcije zgrade Skup{tine op{tine Alek-sinac (2.500 kvadratnih metara). Objekat je tako|e pod za-{titom. U toku je priprema projektne dokumentacije za sport-sko-rekreativni kompleks „Izvor” – @agubica sa teniskimterenima, otvorenim i zatvorenim bazenom, dva hotela...
Uostalom, mnogo korisnih informacija i uputstava mo-`ete na}i na sajtu: www.srpskekuce.com
TRADICIJE
Dipl in`. Slavoqub Zaki}
Vajat u Velisevcima kod Qiga
Ku}a Milo{a Obrenovi}a
je dokazano. Ima negativnu energiju i treba ga koristiti u najmawojmeri kao vezivno tkivo u gradwi. Nikako vi{e. Srpska ku}a nosi pe-~at kraja u kome je. Nije ista ku}a u ravnici ili brdsko-planinskompodru~ju. Ona je slika svoga kraja. Isto je i sa oblikom, odnosnouglovima krovova, usagla{enim s potrebama. Pre svega mislim napadavine. Nije ista ku}a kraj Morave ili u Vrawu, Ba~koj.
Rekosmo, ~etiri vode, ~etiri strane, trem obavezan u oblikuslova „G” ili „P”. Drvo daje toplinu, mogu}nost ukra{avawa. Zavi-si od doma}ina. Ku}a li~i na ~oveka, ona se voli i ~uva. Ima svojlik. A ne ono {to je ura|eno posle poplava u Me|i i Ja{i Tomi}u.Odobrena su sredstva, ali propu{tena je velika prilika da qudidobiju ku}e po meri na{eg ~oveka. Za iste pare, ~ak i jeftinije.[ta su uradili? Podigli su tipsko naseqe, bez du{e i stila, po-strojili ku}e. Te{ko je doma}inu da prepozna svoju osim po ku}nombroju. Ku}a treba da li~i na svog doma}ina, pa }e i on li~iti nawu. Ostaviti im prostor da zajedno sveobuhvatno „rastu”.
I jo{ ne{to: raduje nas povratak tradicije Vojske Srbije, odorganizacije do vizualne prepoznatqivosti. Ali, vojnik ima svoju ku-
}u. To je kasarna. Znamo da su mnogi garnizoni izme{teni, neki objek-ti su napu{teni, drugi }e se graditi. Sve vredno i lepo podignuto jepre Drugog svetskog rata. Lepo je videti zdawa kasarne u Top~ideru,Vojne akademije, Vojne gimnazije, one na uglu Resavske i Nemawine...Izdvojio bih jo{ zgradu Vojnomedicinskog centra u Novom Sadu. Po-gledajte je. Po{tovana je tradicija gradwe srpske ku}e, u woj se vidiravni~arski duh, bela boja zidova, krov pokriven crepom. Dakle, ka-sarnu prepoznajemo od samog ulaza, portirnice. Jednostavnost ifunkcionalnost su wene odlike. Vojnici treba da se ose}aju prijat-no, da im je toplo, sa {to vi{e svetla u prostorijama.
Stara srpska ku}a je, pre svega, udobna i bezbedna, nije naklizi{tu i te{ko je podlo`na po`aru, otporna je na pomerawe tla.Da ne budemo u zabludi, stanovati u woj ne zna~i `iveti u vekovi-ma iza nas. Naprotiv, u woj treba da budu kompjuter, elektri~niure|aji, mo`e i podno grejawe, sve {to olak{ava ̀ ivot, ali izgledi po{tovawe graditeqske tradicije su na prvom mestu – zakqu~ujegospodin Zaki}.
Imamo ozbiqnu temu za razmi{qawe. Naravno, nismo reklisve niti je to mogu}e na jednom mestu. Dobro bi bilo da razmi{qa-mo svi, od pojedinaca koji kre}u u gradwu, obnavqaju stare ku}eili oni u ~ijim su rukama krupne odluke, investicije, planovi. Do-bro bi bilo najpre po nas koji `ivimo u ovoj zemqi, a i zbog svetada nas jo{ po ne~emu prepoznaje.
Branko KOPUNOVI]
59
BISERIMnogo je objekata koji odi{u duhom i tradicijom na{eg
graditeqstva. Celokupno gradsko jezgro Prizrena, iako gra|e-no mahom u 19. veku, pojam je estetskih vrednosti, funkcional-nosti i ~istote koja bi se sada{wim re~nikom mogla nazvati:po{tovawe ekolo{kih normi. To je dokaz da je jo{ u ono vremepostojao visok nivo kulture stanovawa.
U kopaoni~kom selu Simi~i{te, op{tina Leposavi}, nala-zi se ku}a s kraja 19. veka i nekoliko {tala i sewaka (s po~et-ka 19. i po~etka 20. veka). Tamo je nekada bila granica izme|uSrbije i Turske. Iako je re~ o takozvanoj pletari, zidanoj odblata i slame, odolela je mnogim godinama i zemqotresima ko-ji nisu retkost u tom kraju. Iako bez velike {kole i arhitekton-skog obrazovawa, wen graditeq je o~igledno imao istan~an smi-sao za prostor i proporciju. To delo vredi obnoviti i sa~uvatiiz mnogo razloga. Sli~ni objekti postoje i u nekoliko potkopao-ni~kih sela kao {to su Crnatovo, Ostra}e, Obadi, Rodeq...
Opet se selimo u gradsku sredinu. Kraqevo i ~uveni go-spodar Vasin konak. Sa wegovog balkona je vladika Velimiro-vi} odr`ao poznati govor protiv konkordata. Zgrada je biserarhitekture tog vremena, veoma funkcionalna i danas. Sada jeduhovni centar koji nosi ime velikog vladike.
Ku}a trgovca Malog Riste u Pirotu toliko je autenti~na dasu u wenom ambijentu snimqeni mnogi kadrovi filma „Zona Zan-firova”. Gazda jeste bio imu}an, ali ne mnogo obrazovan. Me-|utim, to mu nije smetalo da po{tuje tradiciju i svojoj ku}i danajboqi pe~at na{e arhitekture.
Dijagonalno od beogradskog hotela „Moskva”, u ulici Srp-skih vladara, nalazi se Igumanova palata. To je arhitektonskodelo koje sadr`i elemente na{e tradicije i duhovnosti. Pravibiser. Na wenom vrhu se nalazila kompozicija koja prikazujeigumana sa siro~i}ima. Posleratna vlast je skinula tu kompo-ziciju i eto ideje za pokretawe inicijative oko wenog vra}awa.
Jo{ smo u Beogradu. Na uglu, preko puta Beogra|ankepleni svojim izgledom zdawe sada{weg Studentskog kulturnogcentra. Poznato je da se radi o Oficirskom domu iz vremenaMilana Obrenovi}a. Ima jo{ bezbroj objekata po na{im va-ro{ima i selima, a nama ostaje samo da htewa i snove wihovihneimara prilagodimo vremenu dana{wem i savremenim potre-bama ~oveka. Radi}emo ono {to ~ine svi ozbiqni narodi Evro-pe – nagla{ava in`ewer Zaki}.
Budu}i izgled konaka manastira Zo~i{te u Metohiji
60
D V E I P O D E C E N I J E I S T R A @ I VA ^ K E S TA N I C E „ P E T N I C A ”
RASADNIK NAU^NEPISMENOSTI
Pri pomiwawu re~i Petnica, ve} ~etvrt stole}a ne mislise samo na poznatu pe}inu u istoimenom selu nedaleko odVaqeva, ve} sve ~e{}e i na Istra`iva~ku stanicu. To jenajve}i i najuspe{niji autohtoni eksperiment u oblastiobrazovawa, u kome se {iri nau~na pismenost i kultura
me|u mladim nara{tajima u Srbiji i u jugoisto~noj Evropi. Osnovali su je talentovani sredwo{kolci i studenti ne-
kada{we Jugoslavije, okupqeni oko pokreta Mladi istra`i-va~i, i vaqevska op{tina. U startu su imali podr{ku uglednihnau~nika, univerzitetskih profesora i akademika, ali i Mla-dih istra`iva~a Srbije. Wima, a kasnije i dr`avnim institu-
Savremen nau~ni kamp –„Petnica” prepoznatqivaje i izvan granica na{ezemqe. Do sada je u wojboravilo vi{e od 45.000darovitih mladi}a idevojaka, koje su u naukuuvodili mnogi ugledniuniverzitetskiprofesori, akademici,istra`iva~i ipronalaza~i. Gde su i {tadanas rade polaznici togsvojevrsnog rasadnikanau~ne pismenosti, nakojim presti`nim svetskim{kolama predaju i kakvimse istra`ivawima bave?
PRIPREME OLIMPIJACAIstra`iva~ka stanica „Petnica” bila je pro{le godine
doma}in grupi sredwo{kolaca, koji su se pripremali zaOlimpijadu astronoma u Ukrajini. Sedam ~lanova nacional-nog astronomskog tima Srbije provelo je punih {est dana, re-{avaju}i razne probleme i uve`bavaju}i se u snala`ewu pri-likom posmatrawa no}nog neba kroz teleskop, da bi nakonsvega sveli i obradili rezultate astronomskih istra`ivawa.
Do sada je na olimpijadama astronoma u~estvovalo {est„petni~ana”. Pripreme za ta i ostala me|unarodna takmi~e-wa }e se, u saradwi sa Dru{tvom astronoma Srbije, i ubudu-}e organizovati u „Petnici”, kako bi takmi~ari stekli prak-ti~na iskustva preko potrebna za visoki plasman u svetu.
15. februar 2008.
JUBILEJI
quje i svoje istra`iva~ke programe preusmerava za rad sa mla-dima koji su talentovani za razli~ite nau~ne oblasti. Razra|enje model selekcije i razvijena je saradwa brojnih sredwih {ko-la, ali i nau~nika. Stanica je u to vreme osmislila niz obrazov-nih programa, ~iji je ciq bio da mlade na neobi~an na~in uvedu utajne nauke.
Glas o „Petnici” se, zahvaquju}i naporima wenih stru~nihsaradnika, sve vi{e {irio. Iz godine u godinu pove}avao se brojprograma, aktivnosti, ali i polaznika. Dodatno su izgra|enistambeni i radni objekti, opremqeni savremenim ure|ajima. Tek
zavr{etkom objekata takozvane dru-ge faze, 1989. godine re{en je pro-blem sme{tajnih kapaciteta za imlade istra`iva~e. Zahvaquju}imaterijalnoj pomo}i Vlade Srbije,podignuti su objekti u kojima je mo-glo da se smesti 90 polaznika i 20predava~a i, {to je jo{ zna~ajnije,izgra|en je svojevrstan nastavnicentar, sa kabinetima za ra~unar-stvo, fiziku, geografiju i psiholo-giju. Zatim su formirane laborato-rije za biologiju i hemiju, fotola-boratorija, dok je terasa sa tele-skopom bila „pripojena” uz kabinetza astronomiju.
Sem toga, izgra|ene su moder-na kuhiwa sa restoranom, te doku-mentacioni centar, biblioteka,{tamparija, arheolo{ka radioni-ca i meteorolo{ka stanica. Okon-~awem tre}e faze, Istra`iva~kastanica „Petnica“ dobila je jo{objekata za sme{taj, zgradu sa bi-bliotekom i ~itaonicom. Za arheo-loge je podignut nov depo za sme{tajiskopina.
OPREMAWEPre ne{to vi{e od godinu da-
na, Ministarstvo za nauku VladeRepublike Srbije pomoglo je mate-rijalnu bazu stanice sa oko120.000 evra. Od tog novca ku-pqeni su vi{efunkcionalni opti~-ki instrumenti, atomski spektro-fotometar, ure|aji za elektrofo-rezu i separaciju proteina, digi-talni osciloskop, dok su za radastronoma nabavqeni robotizo-van sklop glave reflektorskog te-leskopa i jedan ne{to mawi tele-skop. Ministarstvo namerava da ubudu}nosti modernizuje istra`i-va~ke programe, pa }e u bliskoj bu-du}nosti odre|ena sredstva odvo-jiti za nabavku opreme mladih bi-ologa, geologa i arheologa.
Jo{ je Pluton govorio da„u~iti svoje dete znawu, ne trebasilom, nego igrom“. U „Petnici“,po mnogo ~emu jedinstvenoj obra-zovnoj ustanovi za rad sa mladi-ma, ta igra traje skoro ~etvrt ve-ka. Kruna wihovog rada, krajempro{le godine, bila je i izlo`ba„Korak u nauku“, koju je otvorio
61
cijama, poput ministarstava za nauku i tehnologiju, prosvetu ikulturu, te brojnim privrednim organizacijama, vaqa zahvali-ti {to je Istra`iva~ka stanica „Petnica” brzo prerasla usavremen nau~ni kamp. Weni programi prepoznatqivi su da-nas u razli~itim krajevima sveta, tako da u woj ~esto borave imladi iz inostranstva.
Mo`da je takva istra`iva~ka stanica, u kojoj daroviti sred-wo{kolci i studenti na popularan na~in – te~ajevima, seminari-ma, razli~itim radionicama ili konferencijama utoquju `e| zanau~nim saznawima u oblasti prirodnih i dru{tvenih nauka, moglada nikne i na nekom drugom mestu Sr-bije. Ali nije. Krajolik oko Vaqeva,u kome se i nalazi Petnica, sa pe}i-nom u kojoj su prona|eni najstarijitragovi o ̀ ivotu qudi u zapadnoj Sr-biji, nametnuo se mladim arheolo-zima. Na tom mestu, gde su prva is-tra`ivawa u pro{lom stole}u oba-vili Josip Pan~i} i Jovan Cviji},oni su na probu stavili svoj talenat.Do{li su do zakqu~aka o velikoj ar-heolo{koj, speleolo{koj i paleonto-lo{koj vrednosti petni~ke pe}ine,podeqene na dva dela – Gorwu i Do-wu pe}inu, sa oko 600 kanala i dese-tinama odaja, od kojih je najprostra-nija takozvana Koncertna dvorana.Arheolo{ko-antropolo{ka istra`i-vawa potvrdila su i saznawa da seispred ulaza u pe}inu nalazi prvokompletno stani{te staro vi{e od{est hiqada godina. Na drugom loka-litetu, u samoj pe}ini, otkriveni suogwi{te, kosti pe}inskog medveda,hijene i srnda}a, ali i delovi vojni~-ke opreme iz rimskog doba, te ostacizbegova lokalnog stanovni{tva. Ovonalazi{te jo{ skriva mnoge tajne...
Na{ veliki nau~nik, geografJovan Cviji}, prvi je prepoznaovrednost tog kraja, pa je po~etkom 20.veka predlo`io da Beogradski uni-verzitet tu izgradi centar za teren-sku praksu studenata. Krajolik i sa-ma pe}ina mogli su da poslu`e onda-{woj Visokoj {koli, ~iji su studentiispoqavali zanimawe za nau~noi-stra`iva~ki rad.
RAZVOJAPrve dane, posle osnivawa
1982. godine, u~esnici su te~ajeve,seminare i radionice organizovalipod krovovima napu{tene mesne kan-celarije, stare, predratne petni~keosnovne {kole i wenih u~iteqskihstanova. Sve do 1984. godine nijepostojao poseban objekat za polazni-ke istra`iva~kih programa. Tek tadaje podignuta prva zgrada za sme{tajmladih, sa tridesetak le`ajeva. Nataj na~in su mladi}i i devojke – is-tra`iva~i mogli da borave u Petni-ci ne samo u vreme letwih raspusta,ve} tokom ~itave godine.
Ubrzo posle toga stanica„Petnica” se postepeno osamosta-
ove godine }e, na wegov predlog, desetak postdiplomaca Prirodno-matemati~kog fakulteta u Beogradu dobiti stipendije „Varte“.
Marko Sabovqevi} boravio je pre petnaest godina u Istra-`iva~koj stanici „Petnica“. Diplomirao je na Biolo{kom fakulte-tu u Beogradu, a doktorirao u Nema~koj. Danas istra`uje mahovinu
i o tome je u najpoznatijim svet-skim ~asopisima objavio vi{e od80 nau~nih radova. Antun Bala`je diplomirao i magistrirao fi-ziku u Beogradu, a zaposlio se uLaboratoriji za primenu ra~una-ra u nauci Instituta za fiziku.Priveo je kraju doktorsku tezu uoblasti funkcionalnog formali-zma i primene jedne specifi~nemetode u kvantnoj teoriji. Trenut-no u~estvuje u nekoliko evropskihprojekata vezanih za „Grid kompju-ting“ Dva puta je predvodio srpskitim na nau~ne olimpijade.
Veliki broj „petni~ana“gradio je nau~nu karijeru izvangranica na{e zemqe. Danko To-bor{i je, na primer, u Petniciistra`ivao gmizavce. Studiraoje biologiju i geologiju u SAD, adoktorirao u Japanu. Objavio jevi{e radova iz geologije i spe-leologije, a bavio se i ekologi-jom, antropologijom, te lingvi-stikom. Osniva~ je i direktorme|unarodne organizacije zaza{titu ostrva, posebno pojedi-nih delova Pacifika.
Milo{ Hrki} i Nata{a Pa-vlovi} su tako|e oti{li u ino-stranstvo. Od Milo{a u „Petni-ci“ prosto nije bilo boqeg u kom-pjuterskom programirawu. Bio jeidol generacijama hakera. ^estoje iz Beograda u Petnicu dolaziobiciklom. Diplomirao je i dokto-rirao ra~unarske nauke u ̂ ikagu.Odatle je pre{ao u Prinston,ali se tu nije dugo zadr`ao, ve}se uputio u Teksas, gde trenutnovodi poslove vezane za razvoj in-dustrijskog softvera. O`enio seNata{om, koju je upoznao u Pet-nici, po~etkom devedesetih godi-na pro{loga veka. Nata{a je za-poslena na Matemati~kom fakul-tetu Univerziteta Ostin u Teksa-su. Doktorirala je matemati~kenauke u ^ikagu, a izvesno vremeje bila profesor matematike uPrinstonu. Weno u`a nau~napodru~ja jesu parcijalne dife-rencijalne jedna~ine i harmonij-ske analize.
Spisak uspe{nih „petni~a-na“ je, svakako, du`i – Lidija [e-kari} je, na primer, posle „Pet-nice“ studirala u Pensilvaniji, adoktorirala fiziku na Univerzi-tetu Kornel. Sada radi u istra-`iva~kom centru IBM Watson, i za
Nikola Hajdin, predsednikSrpske akademije nauka iumetnosti. U Galeriji te na-{e najuglednije nau~ne insti-tucije predstavqeno je vi{eod 70 radova i nau~noistra-`iva~kih projekata u~enika istudenata iz Srbije – pola-znika stanice. Akademik Haj-din je tom prilikom rekao daje „Petnica“ neobi~an i od-va`an eksperiment koji jepre`iveo te{ka vremena.Pokazateq wenog zna~aja je-ste, sem ostalog, to {to da-nas u svetu nema va`nijeobrazovne ustanove ili {ko-le u kojoj nema nekada{wih„petni~ara“. Oni rade nauniverzitetima u Hajdelber-gu, Bostonu, Kembrixu iliSorboni.
Oblikovawe nau~nih ta-lenata u „Petnici“ se nasta-vqa. Nedavno je pa`wu {irejavnosti pobudio „petni~a-nin“ Dejan Ili}, doktor fi-zi~ke hemije, izumiteq i pre-dava~ na vi{e presti`nih fa-kulteta u Evropi i Americi.Redovan je ~lan Ameri~ke aka-demije nauka u Wujorku, ali inajuspe{niji menaxer Nema~-ke u 2007. godini. Odlikovanje brojnim priznawima, a po-sebno za minijaturnu samopu-ne}u litijumsku bateriju kojase koristi za MP3 plejer. Onje razvio i dosad najboqu ba-teriju za pejsmejker. Godinamasara|uje sa Fakultetom zafizi~ku hemiju u Beogradu, ~i-ji je odnedavno i gostuju}ipredava~.
Pored najmodernije opre-me i neophodnih sastojaka zaeksperimente, dr Ili} je svo-jim doktorantima obezbediostru~no usavr{avawe u labo-ratorijama poznate svetskefirme „Varta“ i Univerzitetu uGracu. Tako|e, namerava da ihukqu~i i u istra`ivawa na pod-ru~ju senzorske tehnike i digi-talizacije slike za potrebefilmske industrije, dok }e di-plomiranim in`ewerima Elek-trotehni~kog fakulteta u Beo-gradu ponuditi programirawesoftvera za prakti~nu primenuopti~ke tehnologije. Sem toga,
JUBILEJI
62
LABORATORIJAU prole}e 2007. go-
dine u Istra`iva~kojstanici po~ela je da radinova laboratorija za op-tiku i optoelektroniku.Opremu u vrednosti odoko 50.000 evra obezbe-dilo je Ministarstvo na-uke. Kupqeno je sedam la-serskih ure|aja, optome-hani~ki set i mno{tvonajsavremenijih ure|aja,
{to poboq{ava o~iglednost u nastavi. Finansijsku podr{ku „Petnici“, kupovinom ra~unarske
opreme i anga`ovawem stru~waka u istra`iva~kim projekti-ma, pru`ila je i posebna fondacija „Telenora“. Oni su bilipokroviteqi me|unarodne konferencije „Korak u nauku“. Sta-jn Erik Velan, predsednik Upravnog odbora Telenor fondaci-je, smatra da pru`awem podr{ke obrazovawu i profesional-nom usavr{avawu mladih, wegova kompanija `eli da ih ohra-bri da svoj rad nastave u Srbiji.
15. februar 2008.
sobom je ve} ostavila gomilu radova i patenata, najvi{e u oblastinanotehnologije, odnosno nanomehanike. Postala je poznata u svetuzbog konstrukcije nanogitare, koja se aktivira pomo}u laserske„tra`ilice“. Du{an Pali}, posle petni~kih iskustava ste~enih is-tra`ivawem pona{awa pojedinih vrsta riba, uspe{no je diplomi-rao na Veterinarskom fakultetu u Beogradu. Radio je kao stru~nisaradnik u „Petnici“, na Odeqewu za biologiju. Oti{ao je u Ame-riku gde je doktorirao, a na Univerzitetu u Ajovi sada predaje i is-tra`uje vodene organizme. Danijel Risti} do{ao je u stanicu kaonajboqi u~enik jedne od beogradskih gimnazija. Po~eo je kao hemi-~ar sa zapa`enim radovima iz analiti~ke i organske hemije, a da-nas se bavi strukturalnim istra`ivawima materijala. Doktoriraoje u Japanu, gde je profesor na Univerzitetu u Osaki.
ZBORNIK UMESTO DIPLOMEMnoge „petni~ane“, kada odu u inostranstvu, pitaju da li so-
bom nose diplomu te istra`iva~ke stanice, kako bi dokazali dasu u woj boravili i uspe{no savladali pojedine nau~ne progra-me. Na to im na{i mladi talenti naj~e{}e odgovaraju da nemajunikakvu diplomu, ali zato, sa neskrivenim zadovoqstvom, poka-zuju zbornik radova u kome je objavqen wihov istra`iva~ki rad.
„Petnica“ je posle skoro ~etvrt veka postala svojevrstanbrend Srbije. Da }e tako biti, moglo se naslutiti jo{ pre petna-estak godina, kada su organizatori presti`nog letweg nau~nogkampa za mlade, ~uvenog Vajcmanovog instituta u Izraelu, „Pet-nici“ uputili poziv za u~e{}e wenih polaznika. Tada na{i ta-lenti, samo zato {to dolaze iz te istra`iva~ke stanice, nisu bi-li proveravani i nisu imali ulaznu selekciju. Od tada je „Petni-ca“ jedini partner Vajcmanovom institutu, za ~ije polaznike idanas va`i da u nau~ne projekte ulaze bez selekcije. Poverewe una{u stanicu imaju i drugi. Sa uglednog nema~kog Univerziteta uGetingenu, iza kojeg stoji sna`na grupa nobelovaca, a koji, tako-
|e, ima kamp za mlade talente, odavno je poru~eno da su „petni-~anima“ wihova vrata otvorena.
I sa posledwe, [este konferencije u „Petnici“ – „Korak unauku“, bi}e mnogo istra`iva~kih projekata i radova koji }e seuskoro na}i me|u koricama novog zbornika. Tijana Filipovi} izBeograda, na pro{logodi{wem nau~nom kampu u „Petnici“, prou-~avala je zna~aj i poruke koje skriva 400 lula prona|enih u {a-ba~koj tvr|avi. U~enica drugog razreda gimnazije u Bijeqini Mi-lena Kuva~ istra`ivala je okolnosti u kojima su se na po~etkuminulog veka na{le dve Ra~e – naseqa na obalama Save – sasremske i bosanske strane. Nekada su, ka`e Milena, ta mestabila zna~ajna re~na pristani{ta, a danas nisu. Za{to? Za odgo-vorom }e ona jo{ tragati. Ni{ta mawe nije zanimqiv ni rad An-drije Bozoqevi}a, u~enika Devete beogradske gimnazije, koji jeprou~avao larve vilinog kowica iz Petni~kog jezera. On je u la-boratorijskim uslovima pratio pona{awe vrlo pro`drqivihlarvi koje u vodi napadaju sve – od sitnih riba do punoglavaca.........Kada im ponestane hrane, larve kidi{u jedna na drugu. Sa-gledavaju}i sve to u posebnom ekolo{kom okru`ewu, zakqu~io jeda se larve mogu koristiti za uni{tavawe larvi komaraca ispre~avawe zaga|ivawa vode hemikalijama i otrovima. U novomzborniku bi}e mesta i za istra`ivawa beogradskih sredwo{ko-laca Nikole Ota{evi}a i Miroslava Bogdanovi}a. Oni su ispi-tivali ultrazvu~ni ure|aj za merewe daqine, posebno u oblastirobotike.
Sve pomenuto govori u prilog tvrdwi da je „Petnica“ zaistarasadnik nau~ne pismenosti na{ih mladih nara{taja. U toj is-tra`iva~koj stanici boravilo je oko 45.000 u~enika i studenata,a organizovano je vi{e od 2.300 te~ajeva, kampova i seminara,koje su vodili na{i univerzitetski profesori, akademici, pro-nalaza~i i istra`iva~i.
Vlada RISTI]
63
PODR[KAIstra`iva~ku stanicu „Petnica“ pro{le godine pose-
tio je dva puta Boris Tadi}, predsednik Srbije. U galerijiSrpske akademije nauka i umetnosti pogledao je i izlo`buradova sa [este konferencije „Korak u nauku“. Ne skriva-ju}i zadovoqstvo, tom prilikom obe}ao je pomo} i drugimnau~nim fondacijama u Srbiji – „Nikola Tesla“, „MilutinMilankovi}“ i „Slobodan Jovanovi}“, koji, tako|e, usmera-vaju darovite devojke i mladi}e u nau~nom istra`ivawu.
Nau~ni kamp za mlade privukao je pa`wu i stranaca.„Petnicu“ je pro{le godine posetio Olivije Bove, zamenikdirektora [vajcarske kancelarije za saradwu u Beogradu.[vajcarska vlada je u proteklih sedam godina u Istra`i-va~ku stanicu ulo`ila oko milion evra, u proseku i do150.000 godi{we.
SARADWAIstra`iva~ka stanica uspela je tokom proteklih godina
da u svoj rad ukqu~i veliki broj nastavnika i u~iteqa iz {ko-la {irom Srbije.
Posebno je zapa`eno sve brojnije u~e{}e nastavnika istru~nih saradnika iz seoskih {kola, ali i nastavnika iz {ko-la u kojima se nastava izvodi na jezicima nacionalnih mawi-na. U „Petnicu“ ~esto organizovano dolaze kompletni {kolskikolektivi kako bi |aci sagledali rad Istra`iva~ke stanice i,posebno, pogledali wene zbirke nau~nih i stru~nih publikacija,~asopisa, priru~nika, te {kolskih uxbenika iz inostranstva,ali i brojna multimedijalna izdawa razli~itih nau~nih dela.
RETROSPEKTIVA
MEDICINA
15. februar 2008.64
Bez rehabilitacije se ne mo`e. To znaju svi lekari, posebno hirurzi, jer jeposle operacionog le~ewa, ~esto potreban rehabilitacioni tretman pa-cijenata. – Tim re~ima je na~elnik VMA general-major prof. dr MiodragJevti} otvorio stru~ni skup fizijatara i fizioterapeuta. Ali, rehabili-tacija nema samo prakti~nu stranu. Da bi se razvijala mora da bude i is-
tra`iva~ka. I upravo Klinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju VMA,prema re~ima prof. dr Mirjane Vanovi}, grabi krupnim koracima napred sanekoliko prijavqenih istra`iva~kih projekata.
Ka`e se da seme posejano u pro{losti cveta u sada{wosti i daje plodoveu budu}nosti. A {ta je ostalo iza prethodnika dana{wih fizijatara i fiziote-rapeuta i {ta oni ostavqaju danas, o tome je govorio u neuobi~ajenom uvodnomizlagawu, prepunom simpati~nih i {aqivih aksioma, nazvanom „Fizijatrijskibi-jes“, na~elnik Klinike pukovnik doc. dr Aleksandar \urovi}. On je uporedioradove na Tre}em kongresu lekara za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju,odr`anog u Sarajevu 1979. godine, sa onim na skupu na Tari 2007, a doprinosfizioterapeuta poredio je na osnovu zbornika radova sa 11. godi{we skup-{tina odr`ane 1985. godine i kwige sa`etaka iz Ni{ke Bawe 2007. godine.
Za to mini uporedno istra`ivawe kori{}eno je nekoliko kriterijuma. Naprvom mestu bio je izbor tema. Potom ih je zanimalo koja su ispitivawa preo-vladavala – opservaciona, eksperimentalna, prikazi slu~ajeva ili revijalniradovi. Osnov za pore|ewe bilo je i fizijatrijsko podru~je – preventiva, di-jagnostika i terapija. Kao kriterijumi za analizu poslu`ili su primena meto-dologije (statistike) i gradovi odakle su bili prvi autori. Na kraju su se podlupom istra`iva~a na{li jezik i pismo.
INTERESOVAWA ISTRA@IVA^AZa razliku od 1979. godine, kada su dominirala opservaciona istra`i-
vawa i kada je srazmerno mnogo bilo revijalnih radova, a vrlo malo eksperi-mentalnih i prikaza slu~ajeva, pro{le godine, na Tari, revijalni radovi su po-
Klinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju VMAkrajem godineorganizuje danrehabilitacije. Ta tradicionalnamanifestacija okupqa veliki brojfizijatara ifizioterapeuta iz cele Srbije, a ovoga puta imala jei regionalankarakter. Inostranigost bio je Piter van Dalen koji je predstavioMuligan konceptle~ewa.
S T R U ^ N I S K U P F I Z I J A T A R A I F I Z I O T E R A P E U T A N A V M A
RETROSPEKTIVAPROJEKATA
Sni
mio
Z. P
ERGE
65
lako oti{li u zape}ak, a fizija-tri se sve vi{e bave eksperimen-talnim istra`ivawima i kon-kretnom varijantom, prikazomslu~aja. Godine 1979. terapija jebila dominantna, dijagnostikane{to mawe, a radova iz preven-tive gotovo da nije bilo. Sli~noje i danas.
Evidentno je i to da je Srbi-ja, a ponajvi{e Beograd, i sada ionda bila najboqa po produkciji– vi{e od 30 odsto radova biloje odatle.
Fizioterapeuti su u pret-hodnim godinama bili izuzetnoaktivni. Na to ukazuju i brojke –1985. prvi autori radova bilisu u ve}ini fizijatri, a 2007.niko. To zna~i da terapeuti imajudobru {kolu u kojoj se struka te-stira i u~i u svakodnevnoj prak-si. Kvalitativan skok predsta-vqa i ukqu~ewe u sve regionalnei svetske asocijacije (od 1999) ikod wih po produkciji predwa~iBeograd. Godine 1985. domini-rali su revijalni radovi, nijebilo eksperimenata i prikazaslu~ajeva, a malo je opservacio-nih istra`ivawa. Me|utim, pro-{le godine predwa~ila su opser-vaciona istra`ivawa sa prika-zima slu~ajeva. U terapeutskompodru~ju najzastupqenija je tera-pija, {to je prirodno, ali, nemapreventive.
– Klinika za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju VMA poku-{a}e 2008. da osmisli multicentri~no istra`ivawe u kome }emopa`wu posvetiti preventivi. Kao fizijatri, moramo da edukujemofizijatre, i kao dr`ava da osnivamo vrhunske centre za kompletnurehabilitaciju. Moramo da poma`emo fizijatrima u primarnojzdravstvenoj za{titi, i da, kada je re~ o istra`ivawima, obrati-mo pa`wu na eksperimentalna. Ona su budu}nost na{e struke inauke – istakao je pukovnik doc. dr \urovi}.
PROBLEMI DANA[WICEProblemi o kojim se najvi{e govorilo na seminaru su oni ko-
je imaju amputirci. [ta se sa tim qudima de{ava dva meseca po-sle otpusta iz bolnice, bila je tema rada fizijatra dr Petra Pi-{eva. On je istra`ivao „Bol, funkcionalni status, socijalnu funk-ciju i uslove stanovawa starijih osoba sa amputacijom dowih eks-tremiteta“.
U opservacionoj studiji posmatrani su ispitanici prose~nestarosti 69 godina, ve}inom mu{karci (71 odsto) i vojni osigura-nici. Tim pacijentima su u 89 odsto slu~ajeva amputirani dowiekstremiteti, zbog dijabetesa.
Istra`iva~ki tim je tokom posete pacijentima utvrdio da zna-tan broj nije obi{ao ni fizijatar niti fizioterapeut (85 odsto),da niko od amputiranih nije odlazio kod socijalnih radnika, te dapolovinu nije imao ko da sa~eka kad su do{li ku}i (`ive sami). In-tenzitet bola se kod tih pacijenta posle dva meseca znatno sma-wio, a socijalna neprilago|enost bila je na sredwem nivou, kao iuslovi stanovawa.
Upravo uslovi stanovawa – standardi i adaptacije, bili sutema rada dr Jelene Raden, koja je proveravala {to se sve u stanuuklapa u standarde Me|unarodnog udru`ewa za rehabilitaciju in-valida.
Pacijenti oboleli od oste-oartritisa kuka i kolena ~estoote`ano hodaju i izlo`eniji supadovima od drugih. Fiziotera-peut Milovan Velimirovi} i we-gove kolege analizirali su raz-li~ite vrste patolo{kog hoda u`eqi da kod pacijenta ispitajuaktivnosti u posledwih {est me-seci, posebno broj padova.
Zanimqiv je bio rad i di-plomiranog logopeda MarineJovanovi}, koja je primewuju}imetodu „lips” tehnike poku{alada utvrdi koliko je kod pacijena-ta sa rafrakcijom govora, posleterapije, poboq{ana govornasposobnost, bez obzira na vre-me nastanka ste~enog govornogporeme}aja. Ispitanik je biopacijent iz Po`ege koji je poslemo`danog udara bio na VMA naj-pre na intenzivnom kinezi-tret-manu, a posle toga dva meseca ina logopedskom. Za to vreme po-boq{ao je izgovor zadatih nau-~enih re~i, ali se to nije odra-zilo na wegove konverzacijskesposobnosti. Sa znatno mawepoku{aja izgovarao je re~i, aline i re~enicu. Postoje poboq-{awa repetitivnog govora u od-nosu na ~itawe. Napredak po-stignut u govoru pacijent je naskali od jedan do deset oceniosedmicom i veoma je zadovoqanlogopedskim tretmanom.
Pod lupom fizioterapeuta na{ao se i hroni~ni lumbalni sin-drom, bolest koja prati savremeni na~in `ivota. Vi{i fiziotera-peut Ivana Vukosavqevi} objasnila je kakvi su efekti razli~itihkinezi-terapijskih programa na snagu i izdr`qivost muskulaturetrupa kod takvih pacijenta. Ona i wene kolege sproveli su mini kli-ni~ko ispitivawe u trajawu od deset dana koje je obuhvatalo 30 is-pitanika ̀ ivotne dobi izme|u 30 i 45 godina – 10 pacijenta su bilizdravi, a 20 oni koji imaju problem sa pomenutim sindromom – 10 jebilo podvrgnuto standardno kinezi-terapijskom programu, a 10 tzv.multistandardnom kinezi-terapijskom programu. Kod pacijenta supratili normalne dnevne aktivnosti, pojavqivawe bola u le|ima iu~estalost javqawa bola. I na kraju su utvrdili da su pacijenti sahroni~nim lumbalnim bolom u odnosu na one bez wega imali „znat-no slabiju snagu levih i desnih flesktora trupa, zna~ajno mawi po-kret fleksije trupa i zna~ajno mawu izdr`qivost flekstora“.
Fizioterapeut Marko Stevanovi} je umesto pacijenata ispi-tivawu podvrgao medicinske radnike kako bi utvrdio elasti~nostwihove muskulature i ligamentarni laksicite pri razli~itim ste-penima fizi~ke optere}enosti. Bilo je to klini~ko istra`ivawetipa opservacione studije, a obuhvatilo je 50 ispitanika oba po-la, izme|u 20 i 40 godina, {to {ireg spektra zanimawa. Kriteri-jum je bilo odsustvo povreda, oboqewa.
Ciq tog ispitivawa bio je da utvrdi da li mi{i}na pokre-tqivost, odnosno nepokretqivost, uti~e na aktivnosti dnevnog `i-vota i na pojavu bola, ali i kako dnevne aktivnosti uti~u na mi-{i}nu nepokretqivost, odnosno pokretqivost i bol. Nije bilozna~ajnije razlike u du`ini i elasti~nosti muskulature kod vi{eili mawe optere}enih medicinskih radnika. Neke razlike su ipakpostojale – u odnosu na medicinsko osobqe `enskog pola, pripad-nici ja~eg pola imali su zna~ajno skra}ewe muskulature, a `ene suu odnosu na mu{karce bile elasti~nije.
Mira [VEDI]
FIZIKOREHABILITACIONI AKSIOMINeki od zanimqivih fizikorehabilitacionih aksioma
dr Aleksandra \urovi}a su:– Fizika ka`e: sistem je telo koje osciluje, a naziva se
oscilator. Mi ka`emo: rehabilitator kome sistem oscilujenaziva se tele.
– I radioaktivni raspad ima istinsku konstantu. Kon-statujmo istinu: – Rehabilitator koji je aktivan samo dok svi-ra radio ~isti je raspad.
– ^igra je svako slobodno telo koje rotira oko slobod-ne ose prolaze}i kroz wenu utvr|enu ta~ku. Sa ovim se go-spoda terapeuti moraju slo`iti. Utvrdimo ta~ku, rehabilita-ciono telo rotira se oko fizijatra kao slobodne ose, a tajfizijatar mora biti ~igra.
MULIGAN KONCEPTPredstavqen je i muligan
koncept le~ewa, koji je dobioime po tvorcu Brajanu Muliga-nu, fizioterapeutu sa NovogZelanda. Jedan od mentora togkoncepta holandski fiziotera-peut Piter van Dalen bio jegost VMA i odr`ao je zanimqi-vo dvo~asovno pokazno preda-vawe.
Ina~e, taj koncept se za-sniva na dve komponente – mo-bilizaciji i pokretu susednihsegmenata, a svi postupci koji seprimewuju moraju biti 100 od-sto bezbolni. Krajwi ciq je ob-navqawe normalnog pokreta.
66
Kopassus je akronim od KomandoPasukan Khusus, odnosno specijalnajedinica kopnene vojske, koja je osnovana 16. aprila1952. godine. Osposobqena je za specijalne operacije, borbene zadatke razli~itihsadr`aja, te nekonvencijalnoratovawe, izvo|ewe diverzija,sabota`a, protivteroristi~kihakcija i prikrivenog vojno-obave{tajnog rada.
15. februar 2008.
I
PREKO SVIHPREPREKA
S P E C I J A L N E S N A G E I N D O N E Z I J E
ndonezijske oru`ane snage – Tentara Nasional Indonesia pred-stavqaju zna~ajnu oru`anu silu, koja u sva tri vida vojske bro-ji vi{e od 400.000 vojnika. Od tog broja 320.000 pripadni-ka je u kopnenoj vojsci, ratna mornarica s marinskim korpu-som ima oko 70. 000, dok ratno vazduhoplovstvo ~ini 30.000
vojnika. Republika Indonezija potro{i}e u 2008. godini na odr-`avawe i modernizaciju oru`anih snaga 3,2 odsto dr`avnog buxe-ta, odnosno pet do {est milijardi dolara. Takva finansijska ula-gawa neophodna su za osavremewivawe vojske, koja }e se opremitisofisticiranim oru`anim sistemima za sve vidove oru`anih sna-ga i opremom za specijalne snage.
KOPASSUSPrve indone`anske specijalne jedinice formirane su 1952.
godine, kada je pukovnik Alex Kawilarang, u kopnenoj vojsci osnovaomalu specijalnu jedinicu, kasnije poznatu pod imenom Kopassus –Komando Pasukan Khusus. Posle tog sastava, u narednom periodu,organizovane su specijalne jedinice i u ostalim vidovima vojske. URatnoj mornarici, na primer, formirana je jedinica pomorskihdiverzanata Kopaska – Komando Pasukan Katak, a u Ratnom vazduho-plovstvu Paskhas – specijalna jedinica organizovana po uzoru nabritanski SAS.
Kopassus je akronim od Komando Pasukan Khusus, odnosno spe-cijalna jedinica kopnene vojske, koja je osnovana 16. aprila 1952.godine, a osposobqena je za specijalne operacije, borbene zadat-ke razli~itih sadr`aja, te nekonvencijalno ratovawe, izvo|ewe
diverzija, sabota`a, protivteroristi~-kih akcija i prikrivenog vojno-obave-{tajnog rada.
Pet operativnih grupa, predsed-ni~ka garda – Paspampres i Komanda je-dinice ~ine Kopassus. Svaka operativnagrupa ima komandanta u ~inu pukovnika,a svi pripadnici jedinice su zavr{ilipadobranske kurseve. Operativne grupeI i II zbog svoje brojnosti – po 2.000 pri-padnika u tri bataqona, jesu udarne gru-pe, sme{tene su u Serangu, na zapadnomdelu ostrva Jave i Kartasuri, u central-noj Javi. Operativna grupa III nalazise u Batujajaru na zapadu Jave, a brojioko 500 pripadnika u centru za obukujedinica.
U ju`noj Xakarti su operativne gru-pe IV i V. Posebno je zanimqiva opera-tivna Grupa IV ili Sandi Yudha – infli-tracijsko-obave{tajna, koja broji 200pripadnika. U wene zadatke spadaju na-padi iza neprijateqskih linija, sarad-wa s obave{tajnim jedinicama i izvo|e-we prikrivenih operacija na doma}emterenu. Grupa V se koristi za antitero-risti~ke akcije. Ima oko 800 pripadni-ka i poznata je kao SAT 81 Gultor.
Pripadnici Kopassusa biraju se izjedinica kopnenih snaga. Moraju da za-dovoqe o{tre psiho-fizi~ke kriteriju-me i ideolo{ku opredeqenost. Wihovaobuka traje devet meseci, a te`i{te jena fizi~koj pripremqenosti kandidata.Na kraju te faze testiraju se sposobno-sti i ve{tine vojnika tokom sedmodnev-nog mar{a od 380 kilometara uz mini-malne zalihe, na planinskom i xunglompokrivenom terenu indonezijskih ostvra.Samo 15 do 17 odsto kandidata uspevada prebrodi tu „paklenu nedequ”. Tek po-sle toga postaju pripadnici Kopassusa.
Obuka vojnika u vojni~kim ve{ti-nama i borbenim specijalnostima na-stavqa se dolaskom u jedinicu. Najboqipojedinci tokom vi{egodi{we obukeprofesionalni vrhunac dosti`u akouspe{no zavr{e obave{tajne, specija-listi~ke i antiteroristi~ke kurseve. Ta-da se ukqu~uju u sastav operativnih gru-pa IV i V, odnosno postaju pripadniciSandi Yudha i SAT 81 Gultora. Zbog vr-hunske obu~enosti i osposobqenosti,pripadnici tih sastava, ubrajaju se unajboqe specijalce jugoisto~ne Azije.Oni besprekorno ga|aju iz razli~itihoru`ja u svim uslovima, imaju zavr{ene kurseve za snajperiste iblisku borbu uz upotrebu hladnog oru`ja, zatim, poznaju razli~itesisteme veza, uspe{no izvode HALO/HAHO padobranske skokove,upotrebqavaju eksploziv, te barataju brojnim tehnikama ru{ewa irazminirawa. Uve`bani su za orijentaciju i pre`ivqavawe u pri-rodi, savladavawe prirodnih prepreka, razli~ite obave{tajnetehnike, ali psiholo{ko ratovawe.
KOPASKA Kopaska ili Komando Pasukan Katak jeste specijalna jedinica
pomorskih diverzanata, u sastavu ratne mornarice. Wena je pa-rola „tan hana wighna tan sirna“, {to u slobodnom prevodu sa in-done`anskog jezika zna~i da ne postoji prepreka koja se na mo`e
svladati. Taj sastav formiran je 31.marta 1962. godine, kako bi akcijamapomogao ratnu kampawu i operacije kojeje Indonezija tada izvodila na Papui.
U najva`nije zadatke Kopaske ubra-jaju se podvodne pomorske akcije sa na-padima na protivni~ka ratna plovila ipomorske baze, uni{tavawe podvodnihinstalacija, izvi|awe pod vodom i kon-trola podmorja, pripremawe akvatorijai desantnih prostora za amfibijskeoperacije, ali i antiteroristi~ke ope-racije. Na razvoj i takti~ko oblikovawejedinice Kopaska uticao je model takti~-ke upotrebe ameri~kih timova za pod-vodno ru{ewe UDT – Underwater Demoli-tion Teams i mornari~ki SEAL timovi.Svake godine po nekoliko ~lanova jedi-nice Kopaske upu}uje se u Kolorado u Ka-liforniji i Norfolk u Virxiniji, gde sezajedni~ki obu~avaju sa SEAL timovima.
Kandidati za tu specijalnu jedini-cu moraju biti mla|i od 30 godina, u iz-vrsnoj psiho-fizi~koj kondiciji i pri-padati iskqu~ivo jedinicama vida rat-ne mornarice. Obuku izvode u specijal-nom centru za obuku, traje sedam nede-qa i podeqena je u ~etiri faze – pove-}awe psiho-fizi~ke snage i izdr`qivo-sti, osnovna podvodna obuka, obuka urazli~itim vojni~kim ve{tinama i pa-dobranska obuka.
Najte`a i najselektivnija jeste pr-va faza obuke, u kojoj se kandidati izla-`u neprestanom psihi~kom pritisku ifizi~kim naporima, koji ih dovode dokrajwih granica izdr`qivosti. Tako|eizvode dugotrajne mar{eve pod punomratnom opremom od 30 kilograma, tr~ena duge staze, rade sklekove u velikombroju serija, zgibove, te plivaju na dugestaze, kako bi unapredili fizi~ku sna-gu. Sve se to odvija u nepredvi|enim ineredovnim terminima, uz hroni~ni ne-dostatak sna, {to pove}ava psihi~kipritisak kome su vojnici izlo`eni.
Ostale faze obuke obuhvataju spe-cijalisti~ka uve`bavawa sli~na onimakoja se primewuje u ostalim specijalnimjedinicama indonezijskih oru`anih sna-ga – borbeno plivawe, izlazak iz pod-mornice kroz torpednu cev, dugotrajneborbene patrole LRCP-Long Range Com-bat Patrol, tehnike bliske borbe na otvo-renom i zatvorenom prostoru, ubaciva-we iza neprijateqskih linija. Pado-
branska obuka obuhvata osnovni i napredni kurs, na kome se uve-`bavaju dnevni i no}ni skokovi s doskokom na tlo i u vodu, HA-LO/HAHO skokovi i napredni kurs pre`ivqavawa.
Jedinica mornari~kih diverzanata Kopaska broji oko 300pripadnika. ^ine je dve operativne grupe, koje se nalaze pod ko-mandama Isto~ne i Zapadne flote. Prva operativna grupa je u Xa-karti u nadle`nosti Zapadne, a Druga u pomorskoj bazi u Suraba-ji, na isto~nom kraju ostrva Jave, kojom komanduje Isto~na flota.Svaka operativna grupa sastoji se od vi{e timova sa sedam ~lano-va, koji se sastavqaju na osnovu zahteva specifi~nih zadataka. UzKomandu i minimalnu rezervu, maksimalni broj borbenih timova uoperativnoj grupi je 20.
Blagoje NI^I]
67
LAVIRINT KOPNA U MORURepublika Indonezija najve}a je ostrvska
dr`ava na svetu, razasuta na oko 18.000 ostrvarazli~ite veli~ine. ^etvrta je dr`ava po brojustanovnika – vi{e od 240 miliona, posle Kine,Indije i SAD, a petnaesta po veli~ini dr`avneteritorije. Indonezija predstavqa najmnogoqud-niju islamsku dr`avu na svetu. Sme{tena u ekva-torijalnom pojasu, prote`e se 1.800 kilometa-ra pravcem sever-jug i oko 5.100 kilometara is-tok-zapad. Wen veliki prostor, pravi lavirintkopna u moru, bogat je prirodnim resursima, po-sebno rezervama nafte i prirodnog gasa.
NAORU@AWE I OPREMANaoru`awe i oprema koju koriste pripad-
nici elitnih indonezijskih specijalnih jedinicaKopassusa i Kopaske ne razlikuje se od oru`ja iopreme kojom su opremqene sli~ni sastavi u sve-tu. Osim razli~itog vatrenog i hladnog oru`ja,specijalci Indonezije su uve`bani da izra|uju iupotrebqavaju tradicionalna oru`ja domoroda-ca iz tog dela sveta.
Borbeni arsenal pripadnika obuhvata pi-{toqe i revolvere iz porodica SIG-Sauer, Ber-reta, Browning, Colt, Walther i Glock, zatim, polu-automatsko oru`je CZ-Scorpion, Uzi, Daewoo K-7,Pindad SS-1/SS-2, AK-47, Steyer Aug A1/A2,M16A2, te snajperske pu{ke Pindad SPR-1, SIG-Sauer SG 550, H&K G3 Sniper, Galil Sniper i Re-mington 700.
Sastavi Kopassusa i Kopaski opremqeni suronila~kom opremom zatvorenog kruga disawaSCUBA, za{titnim {lemovima PRO-TEC, borbe-nim no`evima Carl Schlieper, juri{nim gumenim~amcima Avon Sea Inflatable i Zodiac, al ii mor-skim skuterima i ostalom mornari~kom ronila~-kom opremom renomiranih svetskih proizvo|a~aDrager, Spero, Oxydive, Farallon, Rubber.
MERIDIJANI
Na Brdu kod Krawa krajem januara odr`ana je konfe-rencija direktora za odbrambenu politiku ~lanica Evropskeunije (EU) na kojoj su u~estvovali i ~lanovi sekretarijata Sa-veta Evrope i Vojnog komiteta EU.
Te`i{te u raspravi funkcionera EU za odbrambenu po-litiku bili su problemi u odvijawu operacija EU na Balkanu iAfrici, razvoj vojni~kih mogu}nosti EU za u~e{}e u budu}immisijama, efikasnije anga`ovawe Evropske odbrambene agen-cije i strategijsko partnerstvo EU sa drugim me|unarodnimorganizacijama UN, Nato i Mediteranski dijalog.
Priprema Blagoje NI^I]
Kopnena vojska Rusije }e, prema zvani~-nom saop{tewu Komande KoV-a, u 2008. do-biti novu borbenu tehniku, dovoqnu za opre-mawe osam oklopnih bataqona. Novimoklopnim transporterima tipa BTR bi}e na-oru`ano pet bataqona, jedan sa transporte-rima BMP, a dva tenkovima T-90.
Pored ovih sredstava, planirana jenabavka preko 4.000 automobila razli~i-tih namena. Osim uvo|ewa nove tehnike, ujedinice KoV-a dolazi i preko 500 razli-~itih modernizovanih artiqerijskih i ra-ketnih sistema.
Prema planu Komande KoV, u perioduod 2008. do 2010, raketne i artiqerijskejedinice iz wihovog sastava bi}e opremqe-ne sa vi{e od 100 razli~itih raketnih iartiqerijskih i 50 protivtenkovskih raket-nih sistema.
Predsta-vqawe dostignu-tog nivoa tran-sformacije ma-kedonske armijei mogu}nosti voj-ne saradwe ci-qevi su posetemakedonske voj-ne delegacijeSAD, koju je predvodio na~elnik General{ta-ba general Miroslav Stojanovski.
Makedonska delegacija, iako u zvani~-noj poseti Nacionalnoj gardi Vermonta i we-nim institucijama, Centru za obuku, Vojnomuniverzitetu, vazduhoplovnom vingu i Zdru-`enoj komandi, ostvarila je i druge kontakte.
Generala Stojanovskog primio je guver-ner Vermonta i zamenik komandanta KoVSAD general Ri~ard Kodi, sa kojima su vo|e-ni razgovori o pomo}i makedonskoj armiji uoblasti vojnog zakonodavstva, {kolovawakadra, pripremi jedinica za me|unarodnemisije i primeni savremenih standarda u or-ganizaciji Ministarstva odbrane i General-{taba.
Izraelska mornarica je krajem pro{le godine pri-mila prvi od sedam brzih patrolnih brodova, ~ime je za-po~eta realizacija plana dvostrukog pove}awa priobal-nih obrambenih kapaciteta do 2009. godine. Nabavkabrodova ugovorena je jo{ u januaru 2006, kao kombinova-ni ameri~ki vojni izvozni program i program izraelskogministarstva odbrane.
Nabavka novih brodova ukqu~uje ~etiri patrolnabroda Super Dvora Mk III firme Israel Aerospace Industries itri brza patrolna broda klase Shaldag (poznate pod ime-
nom Kingfisher) firme Israel Shipyards. Za finansirawe ovog projekta bi}e utro{eno oko 35miliona dolara, od ~ega 54 posto ili 19 miliona dolara pokrivaju sredstva iz ameri~kogvojnog programa, a preostali deo finansira se iz nacionalnih fondova.
Nabavkom novih patrolnih brodova oja~ava se postoje}a flota od osam brzih patrol-nih brodova.
15. februar 2008.68
NOVA TEHNIKA U JEDINICAMA KOPNENE VOJSKE RUSIJE
POLITIKU EVROPSKE UNIJE
Suo~eno sa problemima u sprovo|ewuoperacija u Iraku i Avganistanu, Ratno vazdu-hoplovstvo SAD sve vi{e pribegava upotrebibespilotnih aviona, pogotovu na zadacima iz-vi|awa i sve ~e{}e bombardovawa delova te-ritorije pod kontrolom pobuwenika. Letilicetipa Predator, Global Hawk, Shadow i Raven za-bele`ile su, do sada, preko 500.000 ~asovanaleta, a samo u deset meseci 2007. wihovo ko-ri{}ewe je udvostru~eno.
Upotreba bespilotnih letilica uticala je na pove}awe broja dobro pripremqenihoperatora, pa je za samo posledwa tri meseca pro{le godine 120 pilota upu}eno na pri-premu za upravqawe ovim aparatima. U Iraku SAD raspola`u sa 361 bespilotnom letili-com, koje su u 2007. imale vi{e od 300.000 ~asova naleta, dok u Avganistanu letilice tipaPredator mese~no bele`e vi{e od 3.500 ~asova naleta.
IZRAEL JA^A FLOTU PATROLNIH BRODOVA
KONFERENCIJA DIREKTORA ZA ODBRAMBENU
SAD POVE]AVA KORI[]EWE BESPILOTNIH AVIONA
Iznad {ireg prostora Istre i Kvarnera, nedavnoje izvedena zajedni~ka ve`ba hrvatskog i italijanskogvazduhoplovstva pod nazivom „Istrian wings 07”. Ve`ba jeposlu`ila za uve`bavawe pilota dve susedne zemqe uza{titi vazdu{nog prostora iznad Jadrana i {ire.Te`i{te je bilo na za{titi vazdu{nog prostora,pronala`ewu ciqeva na malim visinama i letovima uformaciji koje ~ine svakodnevicu ̀ ivota i rada pilota.
Sa hrvatske strane na ve`bi su bili anga`ovani piloti iz 22. eskadrile borbenihaviona, na MiG-ovima 21 i, prema ocenama me|unarodnih posmatra~a ve`be, pokazali sustru~nost, profesionalnost i stekli va`no prakti~no iskustvo letewa avionima tipa F-16,koji je i kandidat u programu nabavke novog lovca bombardera za potrebe modernizacijehrvatskog RV. Sa italijanske strane, na ve`bi su u~estvovali piloti iz 23. eskadrile saavionima F-16A.
VE@BA HRVATSKOG I ITALIJANSKOG VAZDUHOPLOVSTVA
VOJNA SARADWA SAD......I MAKEDONIJE
69
Pi{eAleksandar RADI]
Okolnosti su nametnule ruski faktor kao dominantan u stvarawu globalne atmosfere na po~etku ove godine. Posleradikalnih izjava ~elnikaoru`anih snagaRusije da se ne}e libiti da nuklearnim oru`ejm branesuverenitet i interese dr`ave, ruskipredsednik li~no se pobrinuo da urbi et orbi saznakako vidi budu}nost Ruske Federacijei odnose premadrugim silama u kontekstu novograta za resurse.
U
RAT ZA RESURSE
D
N
govoru ~lanovima dr`avnog saveta, koji ~ini oko750 zvani~nika, i „ostatku“ planete, u direktnomtelevizijskom prenosu, Vladmir Putin rekao je da
Kremq ne ̀ eli da vidi {irewe Natoa u smeru istoka ida to smatra ugro`avawem dr`avnih interesa. „U su-{tini, re~ je o ̀ estokoj borbi za resurse, naro~ito zagas i naftu. U tom kontekstu raste interesovawe premaRusiji i wenim resursima“, naveo je ruski predsednik.Bez razgovora u rukavicama iz Moskve je poru~eno da}e se prihvatiti izazov i da }e ruski resursi biti bra-weni svim sredstvima.
Definisani su koraci koje Ruska Federacija tre-ba da preduzme kako bi osna`ila, a time i za{titilesebe i saveznike. Putinova vizija ruske budu}nosti, uulozi vode}e sile, oslawa se na modernizaciju dr`aveu svim oblastima – od industrije do odbrane, zatim narast `ivotnog standarda kako bi se prevazi{le posle-dice tranzicionog perioda – Putin ne `eli bogatu Ru-siju u kojoj `ive siroma{ni qudi. U ratu za resursesnaga dr`ave se sada prepoznaje kao poluga koja }e ot-kloniti rizike i omogu}iti Rusima afirmaciju vlasti-tih interesa. Dostignu}a se sada ne pokazuju na para-dama pred kremaqskim zvani~nicima ve} preciznimbrojkama o rastu nacionalnog dohotka, koji je u pro-{loj godini iznosio izuzetno solidnih 8,1 odsto.
ugovi su smaweni, industrija se brzo razvija, sta-novnici vi{e tro{e. To su novi elementi za pro-cenu ruskih mogu}nosti da se izbore sa izazovom
konkurentskih sila. Putin smatra da u toj trci nema za-ustavqawa i zato planove za budu}nost svodi na stavda Rusija „nema izbora“ ve} mora iskoristiti {ansuza dostizawe liderske pozicije u privredi i socijal-nom razvoju i ja~awu bezbednosti.
„Rusija treba da postane najprivla~nija zemqaza `ivot”, rekao je Putin, izraziv{i uverewe da je tomogu}e uz pove}awe blagostawa qudi. Takva razmi{qa-wa dokaz su da su ruski vladari izvukli pouke iz isto-rije hladnog rata, koji su izgubili zbog nesrazmere iz-me|u standarda populacije i tro{kova oru`anih snagau svekolikom zahvatu, po~ev{i od redovnih rashoda zaplate i obuku, preko ulagawa u razvoj novih tehnolo-{kih re{ewa i masovne proizvodwe sredstava ratnetehnike. Umno`avawem divizija, broja tenkova na de-setine hiqada, borbenih aviona na hiqade, stari vla-dari crvenog Kremqa stvorili su sliku mo}i, koja sepreko no}i pretvorila u tranzicioni ko{mar.
Stvarni konflikti sa pobuwenicima u grani~nimoblastima nekada{we sovjetske dr`ave pokazali su daoru`ana sila ne mo`e da re{i krize, koje su podstak-nute ̀ eqom malih naroda da se okoriste slabo{}u ve-like sile. Rusi su zaustavili rasulo, doveli granice ured i sada ulaze u novi period obnovqene mo}i, osna-`eni uverewem da se rat za resurse mo`e dobiti samosredstvima kojima su razvijene zemqe, svrstane u evro-atlantski savez, skr{ile komunisti~ki blok – snagomekonomije uz podmirene potrebe naroda.
Zato se Putin, u obra}awu dr`avnom savetu, ba-vio kvalitetom `ivota, a kao vitalna dostignu}a po-stavio je produ`etak `ivotnog veka, rast populacije ipove}awe udela sredwe klase u strukturi dru{tva. To}e biti polazna osnova za ulazak u rat za resurse kojiRusi moraju dobiti. Jer ako stvari krenu nizbrdo, ma-wak populacije, rasute na {estini teritorije planete,dove{}e dr`avu do propasti.
Na kra}i rok, crta koja se povla~i pred prodo-rom Natoa vodi kroz granice nekada{weg Var-{avskog pakta – Rusi su se ve} odrekli bra}e Slo-
vena od Severnog do Jadranskog mora, ali ne}e dozvo-liti da se Nato pro{iri na prostor nekada{wegSSSR. Da misle ozbiqno i da znaju kako }e se branitipoliti~kim merama, pokazalo se u Ukrajinskom parla-mentu, u kojem su se proruske snage otvoreno postavilekao prepreka ubrzanom ulasku Ukrajine u ~lanstvo Na-toa. Tim – predsednik–premijer–predsednik Parlamen-ta obratio se 15. januara Briselu, sa predlogom da seUkrajini ve} na samitu u Bukure{tu pru`i prilika dapotpi{e plan ulaska u evroatlantski savez. U Parla-mentu su nai{li na poslani~ki `ivi zid protivnikapolitike vode}ih li~nosti dr`ave, koji su se odlu~iliza blokadu rada zakonodavne vlasti. U Ukrajini senadmetawe za Nato i protiv wega tek zahuktava. Mo-skva u tome ne}e biti pasivni posmatra~ i bli`i setrenutak kada }e otvoreno da zatra`i od Ukrajinacada ne u|u u Nato.
U Moskvi vide razloge za nezadovoqstvo nastav-kom priprema za razme{taj elemenata antiraketnog{tita u Poqskoj i ̂ e{koj. Putin ima dva pristupa u od-nosu na taj problem – politi~ke mere usmerene su na„uveravawe“ prebega iz Var{avskog pakta da ne posta-nu doma}ini ameri~kim poslugama raketnih i radar-skih sistema, a aktivne protivmere – na razvoj novihoru`ja koja }e mo}i da obesmisle antiraketni {tit.Na taj na~in, uz relativno skromne tro{kove, ruskeoru`ane snage mo}i }e da stvore pouzdan odgovor. Od-nos cena–efikasnost Putin sasvim o~igledno smatraza vrlo va`an u proceni polo`aja Ruske Federacije unovim globalnim odnosima – on se distancirao od ula-ska u novu trku u naoru`awu, koju smatra razornom ipogubnu za rusku privredu, jer i pored toga {to je u ra-stu, ne mo`e da prati porast odbrambenih buxeta SADi vode}ih saveznika. Zato ruski planovi moraju da sekoncentri{u na prioritetne razvojne programe u od-brambenoj industriji, koji }e otkloniti glavne poten-cijalne izvore ugro`avawa bezbednosti.
Drugi na~in za odgovor Moskve izazovu Natoapredstavqa stvarawe novog kruga strate{kog partner-stva na istoku – sa Kinom i Indijom. Te dr`ave, koje sutradicionalno takmaci u svom regionu, shvatile su dase u globalnim odnosima moraju udru`iti sa Rusijomkao politi~kim i tehnolo{kim sto`erom, za stvarawenovog isto~nog bloka.
P A R A L E L E
Z
15. februar 2008.
Velika popularnost, zanimqivatematika i vizuelnadopadqivost koju imaju malefigure na tabli za igrawe,doprinele su da i u na{ojzemqi postoje igra~i strategije„Flames Of War”. Za jednu„armiju” potrebno je izdvojitinekoliko stotina evra, alipa`qivijim izborom ikalkulisawem na {tetu snage,mo`ete i za mawe od 200 evraprikupiti lepu i sasvim„upotrebqivu armiju”.
Za prose~nog poznavaoca stonih strategija nije nepoznatoime „Flames Of War”, ali sam siguran da {iroj javnosti nedo-staju informacije. Re~ je o proizvodu koji nam dolazi sa No-vog Zelanda iz kompanije Battlefront Miniatures Ltd. Pre ne{to
vi{e od godinu dana iza{lo je i drugo izdawe kwige pravila, a ume|uvremenu i poprili~an broj dodatnih kwiga pravila.
Igra pokriva Drugi svetski rat, a zbog ravnopravnosti po-stoje tri perioda – prvi je od 1939. do kraja 1941. godine, drugiod 1942. do kraja 1943, i naravno, tre}i od 1944. do 1945. godi-ne. Armije iz jednog perioda ne mogu se koristiti protiv armija iznekog drugog perioda. Tako|e, na {tetu autenti~nosti prepravqenaje i snaga nekih armija kako bi bila {to ve}a ravnopravnost. Dato nije ura|eno verovatno niko ne bi igrao sa italijanskim jedi-nicama, nego bi ve}ina koristila nema~ke tenkove.
INVESTICIJA„Armije” su organizovane po principu vodova – pe{adijske
jedinice predstavqene su sa nekoliko postoqa za tri ili vi{efigura, u zavisnosti od vrste jedinice. Figure su u srazmeri1:100, ali je vazdu{na podr{ka predstavqena u razmeri 1:144.Treba re}i i to da figure koje prodaje kompanija Battlefront nema-ju ba{ vrhunske detaqe, ali ni cena nije preterano popularna. I
SIMULACIJE
D OD O P A D Q I V O S T P A D Q I V O S T M AM A L I HL I H F IF I GG UU RR AA
S t o n a s t r a t e g i j a „ F l a m e s O f W a r “
70
verovatno }e svako od vas ko bude~itao ovaj tekst pomisliti: Ako jetako lo{e, za{to gubiti vreme i no-vac.
Velika popularnost, zanimqi-va tematika i vizuelna dopadqivostkoju imaju male figure na tabli zaigrawe doprinele su da i u na{oj ze-mqi postoje igra~i. Za jednu „armi-ju“ potrebno je izdvojiti nekolikostotina evra, ali se pa`qivijim iz-borom i kalkulisawem na {tetu sna-ge, mo`e i za mawe od 200 evra sa-kupiti lepa i sasvim „upotrebqivaarmija“. Dodatna u{teda je kupovi-na gotovog kompleta koji, na primer,iznosi 150 evra za italijansku ar-miju od 1.500 poena, {to je stan-dardno za turnire.
Nedostatke koji su namerno na-pravqeni u pravilima ~esto ispra-vqaju organizatori turnira, na koji-ma dobijate dodatne poene za isto-rijsku autenti~nost. Na sre}u, u svimkwigama koje je Battlefront publikovaopostoji i obiqe informacija o ozna-kama na vozilima, pa vam bar to ne-}e predstavqati problem.
KOCKOM ODRE\ENI POTEZI
Sistem po kome je osmi{qenaova strategija je jednostavan i igra~inaizmeni~no igraju svoje poteze. Ko-riste se i sasvim obi~ne {estostra-ne kocke kojih ~ak nije ni potrebnoimati u ve}em broju. Naime, ukoliko„pucate“ iz tenka koji ima tri mitra-qeza bacate samo kocke od jednog mi-traqeza, a za svaki naredni dodajetepo jo{ jednu kocku. U ovom primeruverovatno bi trebalo da bacite petkockica.
Jedna od „inovacija“ koju }eteovde sresti je da, u zavisnosti odutreniranosti, odnosno iskustva, je-
dinice koju ga|ate, morate imati ve-}i ili mawi broj na kocki. Pravilapodrazumevaju da se iskusnije jedi-nice vi{e kriju i da ih je zato te`epogoditi. Sli~no je i ako ga|ate ar-tiqerijom, a imate samo dva arti-qerijska oru|a. Potrebno je, ako po-godite va{u metu, da ponovo ga|atejer su vam, zapravo, {anse za pogo-dak mawe. Naravno, na osam arti-qerijskih oru|a imate mogu}nostida, ako kojim slu~ajem proma{ite,ponovo ga|ate.
Svaka nacija ima i svoje herojekoje u odre|enim slu~ajevima mo`eteimati u svojim armijama. Neki suistorijske li~nosti, a neki su izmi-{qeni.
PRAVILADrugo izdawe pravila Flames Of
War, a i kwige koje su u me|uvremenuobjavqene ne pokrivaju prvi deo, tojest period do 1942. godine. Kwiga„Ostfront” pokriva ruske, nema~ke,italijanske, finske, ma|arske i ru-munske armije na Isto~nom frontu.Sem toga, u kwizi postoje ruski al-fabet i mali re~nik vojnih pojmovaza svaku naciju. „Afrika” je kwiga kojapokriva de{avawa u severnoj Afri-ci, ali i Italiji, „Festung Europa” –kraj rata u Evropi, Crvenu armiju iostale u~esnike, zatim, „D Minusi 1”– padobrance i savezni~ke pado-bransko-desantne snage pred iskr-cavawe u Normandiji, „D-Day” –pravila za iskrcavawe na pla`u,borbe za oslobo|ewe Francuske, a„Bloody Omaha” – nema~ku i ameri~-ku pe{adiju 6. juna 1944, te „Villers-Bocage” – nema~ke i britanskeoklopne snage 13. jun 1944. godine.Kao {to se mo`e primetiti, nedo-staju informacije o borbama na Pa-cifiku, ali se pretpostavqa da }euskoro iza}i i kwiga koja obra|ujetu tematiku.
Na stranici http://www.flamesof-war.com mo`ete prona}i dosta in-formacija, ali nemojte da budete iz-nena|eni i brojem ostalih mesta naInternetu koje imaju obave{tewa ifotografije o ovoj strategiji.
Proizvo|a~ Battlefront MiniaturesLtd. ponudio je, u saradwi sa nekoli-ko drugih kompanija, proizvode poputkompleta boja za odre|ene armije, teprate}i materijal, objekte i marke-re koji se koriste u igri.
Ako se kojim slu~ajem odlu~ite dava{e vreme i novac investirate uovu igru, ima}ete mnogo suigra~a iqubiteqa u svetu ali i kod nas u ne-kim klubovima u Beogradu, Zrewani-nu, Novom Sadu.
Igor VASIQEVI]
71
Ovaj veliki sveti-teq je bio episkop u Mag-neziji, a u vreme svogstradawa za veru imao je113 godina. Tokom vlada-vine cara Septimija Se-vera po~eo je stra{anprogon hri{}ana. Mudrii hrabri starac, sve{te-nik Haralampije nije sekrio od progoniteqa ne-go je slobodno i javnopropovedao veru Hristo-vu. Mnoge nevernike jepreobratio i priveohri{}anstvu. ^ak i care-vu }erku Galinu.
Kada su ga zarobili, dostojanstveno je podnosio sve mukena koje su ga stavili. ^ak su mu i `ivom ko`u odrali. Tek tada seobratio carskim vojnicima: „Hvala vam bra}o zato {to ostru-gav{i moje staro telo, vi obnoviste duh moj za novi ve~ni ̀ ivot.“Malo potom su ga izveli na gubili{te. Starac se i tamo Bogu mo-lio za sve qude, wihovo zdravqe, blagostawe i spasewe. I dok jepored wega stajao xelat govorio je: „Gospode, ti zna{ da su qudimeso i krv; oprosti im grehe i izlij blagodet Tvoju na sve!“.
Posle molitve ispustio je du{u pre nego {to se xelatovma~ spustio na wegov vrat. To se dogodilo 202. godine, a car-ska k}i Galina uzela je wegovo telo i ~asno ga sahranila.
GLAVNE HRI[]ANSKE VRLINE1. SMERNOST2. DARE@QIVOST3. ^ISTOTA MORALNA – CELOMUDRENOST4. ^OVEKOQUBQE – MILOSR\E5. UZDR@QIVOST6. KROTOST – TRPEQIVOST7. REVNOST U VERI I MOLITVI
Nasuprot VRLINI stoji GREHGLAVNI (SMRTNI) GRESI1. GORDOST2. SREBROQUBQE3. RAZVRAT – NE^ISTOTA – BLUD4. ZAVIST5. NEUMERENOST U JELU I PI]U – LAKOMOST,
PIJANSTVO6. GNEV7. O^AJAWE U LEWOSTI I NEMARNOST
PREMA SVOM VE^NOM SPASEWU
15. februar 2008.72
DUHOVNOST
„A{ta ako niko ne vidi? I niko ni{ta ne sazna“ – zaintereso-vao se mali Hans pomalo onespokojeno, i uporno.
„Tada, dete moje - tim pre.“„Za{to tada tim pre?“„Zato {to si ti tada sasvim sam; mora{ sam da donese{ odluku
i sam da ponese{ odgovornost.“„[ta je to odgovornost?“Kako da ti objasnim mali{anu, tako da on ne samo shvati, nego
i srcem prihvati odgovornost, kako bi `iveo i radio prema wenimna~elima? Kako da u wemu probudim ose}awe odgovornosti, a daono nikada ne i{~ezne, da nikada ne zadrema? U protivnom slu~aju,mora}emo mi, roditeqi i vaspita~i, odgovarati za neodgovornostbudu}eg nara{taja...
Gle: svet oko nas je jedno ogromno jedinstvo gde je sve uzajamnopovezano. Oblaci nam donose ki{u, ki{a puni reke, reke svoje vo-de donose prema moru, a more umiva sav zemni {ar. Daleko sunceosve{tava svaki kut i {aqe nam toplinu, sjaj i radosne dane. To seisto doga|a i sa nama, qudima: mi smo svi spleteni u veliku i pre-divnu tkaninu sveta, da bismo u~inili taj svet, i pre svega, nas sa-me, jo{ lep{im i savr{enijim. Divna su dela zemna, gde je sve pove-zano `ivom vezom i gde se svako delawe, a tako|e i svako nedela-we, neprimetno iskazuje na svemu ostalom. Danas nisi pomogao ~o-veku u nesre}i; sutra se on obesio u o~ajawu i u~inio ne{to ru`no,pa u tamnicu, wegova deca gladuju, kradu, postaju r|avi qudi. Da, ta-ko je to; mi smo svi jedinstveni –- mi podr`avamo jedan drugoga, mizajedno stojimo i zajedno padamo. Svako od nas, naravno, mo`e dazatvori o~i, da sledi li~nu korist i da glumata nezavisnog sre}ni-ka; ali nesre}a od toga ne}e biti mawa, nego pre ve}a: onaj unesre-}eni se quti, potiskuje ose}awe povre|enosti i predaje se vlastizavisti i osvete...
Na taj na~in, svako od nas mo`e se uporediti sa ~esticom ra-dijuma koji neprestano {aqe zrake u spoqa{wi svet. Na taj na~inmi mo`emo da otrujemo i o{tetimo vazduh zajedni~kog `ivota ili daga o~istimo i ozdravimo, u zavisnosti od toga kakve zrake {aqemo:zle ili dobre. Ovde svako od nas treba da bira: da promisli, da iz-vaga sve, da se odlu~i. [ta ho}e{ da postane{: trova~ i {tetnik ilipravedan i dobar ~ovek? Ho}e{ li da ru{i{ ili da gradi{? Dapqa~ka{ ili da slu`i{? Da mrzi{ ili da voli{? Prema tome, mo-ra{ da pripremi{ svoju du{u, svoje srce, svoju voqu, svoje misli. Ta-da mo`e{ biti siguran: ono {to izabere{ i {ta u~ini{ u du{i, to}e{ tvoriti i vani. Tvoje srce }e se ispoqiti tvojim postupcima; i~ak i tada kada to „niko ne vidi“, o tome }e svi ipak znati. Dakle, timora{ da stoji{ iza svakog od svojih re{ewa, iza svakog postupka,da bude{ u wemu srcem i voqom, da ga zasnuje{ i da ga za{titi{. Osvakom svom postupku mora{ da ima{ pravu re~: „U~inio sam to, jasam stvarala~ki uzrok tog dela, ja prihvatam na sebe sve wegove do-bre i r|ave posledice.“ To upravo i jeste odgovornost: ti odgovara{pred Gospodom na Nebesima i pred qudima na zemqi, i ne uklawa{se od wega. Samo pla{qivac izvrdava; samo lopu`a poku{ava da sestavi u stranu. Pravednik odgovara za svoj postupak smatraju}i ganajboqim mogu}im i izvr{avaju}i ga kao iskreno `eqen. On zna daje hteo postupiti dobro, da se sam odlu~io na takav postupak, da setrudio predvideti wegove mogu}e posledice, i zato se ne pla{i.
Jo{ jedna stvar, de~ko: svi dobri qudi koji umeju da vole, kojistvaraju i slu`e, na posebit, svojstven na~in odnose se jedan premadrugome: oni lako prepoznaju jedni druge i brzo ose}aju uzajamno po-verewe, tako da delaju zajedni~ki sara|uju}i. Oni se spli}u u jednu`ivu tkaninu koja ih sve obuhvata, da je oja~aju i samim tim iskreno iverno poslu`e stvari Boga na zemqi. Zna{ li po ~emu oni prepozna-ju jedan drugoga? Po ose}awu velike odgovornosti.
„Ako delam potpuno usamqen i niko me ne vidi, da li i tada sa-ra|ujem sa vaqanim qudima?“
„Da, dete moje. Tako i jest. Ja ve} vidim: ti si me pravilno raz-umeo... Ti si odista dete Bo`ije i nosi{ u srcu svom `ivo CarstvoBo`ije.“
Ivan A. IQINIz kwige „Pred buktavim zagonetkama gospodwim”
Svetigora, Cetiwe 2001.
R A Z M I [ Q A W A O S T V A R I M A O B I ^ N I M
ODGOVORNOST V E R S K I PP R A Z N I C I15-29. februar
Pravoslavni16. februar – Sveti Simeon i Ana21. februar – Sveti Sava Drugi arhiepiskop srpski23. februar – Sveti sve{tenomu~enik Haralampije24. februar – Sveti velikomu~enik \or|eKratovac26. februar – Sveti Simeon Miroto~ivi
SVETI SSVE [TEN OMU^ENIKHARALA MPIJE
73
KULTURAIZLO@BA U VOJNOM MUZEJU
DVA VEKAVOJNE UNIFORME
Povodom Dana dr`avnostiRepublike Srbije i Dana Vojske Srbijeu sredu 13. februara 2008. godine u GalerijiVojnog muzeja otvorena je izlo`ba „Dva veka vojne uniforme u Srbiji“.
Muzejskim eksponatima, pre svegauniformom, ali i umetni~kim slikamai naoru`awem prikazan je kontinuitetvojnog organizovawa u Srbiji od Prvogsrpskog ustanka do dana{wih dana.
Razli~iti uticaji evropskihdr`ava, ne samo na organizaciju srpskevojske, nego i na wen izgled, vrlo suuo~qivi i prepoznatqivi.
Istovremeno, prepoznatqive suizmene na uniformama kao rezultatsmena dinastija na vlasti ali ipoliti~kih sistema kroz koje su pro{li srpska dr`ava i wena vojska.
Izlo`ba }e biti otvorena mesecdana.
D. M.
U Privrednoj komori Beograda odr`ana je promocija kwige dr IlijePavlovi}a, Rt O{tro – Prevlaka u vremenu i prostoru, dela napisanog saciqem da se, po autorovim re~ima, bez politizacije utvrdi istina, osvetle~iwenice i prika`u autenti~na dokumenta o Boki Kotorskoj. Recenzent kwige,akademik Crnogorske akademije nauka Zoran Laki} ocenio je da je autoruporan i hrabar istra`iva~, koji je ovim radom u pravom trenutku doprineorazumevawu problema razgrani~ewa i spora izme|u Crne Gore i Hrvatske.Akademik Laki} smatra i da je rt O{tro delikatno pitawe, zato {to je ujednozanimqivo i nauci i politici.
Ovom kwigom, autor je poku{ao da sa stanovi{ta doma}eg i me|unarodnogprava doka`e da Prevlaka istorijski pripada Boki Kotorskoj, pa stoga i Crnoj Gori. Hronolo{ki prate}i podatke o sporazumima iz 19. i 20. veka,koji su se odnosili na pravac od rta O{tro do Kupica, Pavlovi} zakqu~uje da je ovaj prostor neodvojivi deo Crne Gore. Tako|e, smatra da }e kwiga ispuniti svoju svrhu ukoliko je budu koristili oni koji odlu~uju o razgrani~ewu ove povr{ine, zbog ~ega je i predlo`io da se prevede na neki od svetskih jezika.
Pukovnik Milan Komar, predsednik Udru`ewa Podmorni~ar, rekao je da jeovo „istoriografsko, edukativno i mobili{u}e delo, ujedno i su{tinsko zasudbinu i odbranu Boke Kotorske“.
Ilija Pavlovi} doktorirao je na Fakultetu politi~kih nauka u Beogradu iiz wegovog ranijeg nau~nog rada izdvajaju se doprinosi politi~koj teoriji,posebno shvatawima odnosa ve}ine i mawine u demokratiji. Uz to, autor je irada na temu veza izme|u Bokeqa i Ju`nih Slovena.
Nevena [UTI]
PROMOCIJA KWIGE RT O[TRO – PREVLAKAU VREMENU I PROSTORU
NI^IJI RTUdru`ewe Bokeqa u Beogradu i Udru`ewe gra|anaPodmorni~ar predstavili su kwigu dr Ilije Pavlovi}a, delo nameweno qubiteqima Boke Kotorske i pomorstva, koje tematizuje problem razgrani~ewa ovog spornog prostora
NOVI BROJ
VOJNO DELOPred ~itala~kom publikom nedavno se
na{ao i posledwi pro{logodi{wi brojVojnog dela. Vojnoj, ali i nau~noj javnostidonosi svojevrstan zbornik izvoda iz stru~nih radova polaznika 50. klase General{tabnog usavr{avawa[kole nacionalne odbrane. Prezentovanitekstovi presek su dostignu}a u reformiVojske Srbije i sistema odbrane. Na stranicama Vojnog dela mo`etepro~itati o razli~itim konceptimamenaxmenta odbrane, novim operativnimprocedurama, ali i bezbednosnimintegracijama na{e vojske i zemqe.
JUBILARNO IZDAWE
DOBROVOQA^KI GLASNIKUdru`ewe ratnih dobrovoqaca
1912–1918, wihovih potomaka ipo{tovalaca izdalo je jubilarni,trideseti broj Dobrovoqa~kog glasnika.On, najpre, donosi pri~u o odlikovawimakoja su u Kraqevini Srbije i Crne Goredodeqivana srpskim ratnimdobrovoqcima u balkanskim ratovima iPrvom svetskom ratu. U redovnimrubrikama Glasnika pi{e se o uzrocimamortaliteta kod Srba, svetom Savi, tepotomcima slavnih dobrovoqaca.Dobrovoqa~ki glasnik donosi i pri~u odobrovoqcima iz Ne{tina, ustani~komNevesiwu, ali i dobrovoqcimaKraqevine Jugoslavije u Aprilskom ratu1941. O rodoqubivim organizacijama,zapisima iz istorijskog kalendara iprikazu novih dobrovoqa~kih ~asopisa,tako|e se mo`e ~itati u novom brojuDobrovoqa~kog glasnika.
V. P.
Najlep{i poklon za 8. martKWIGE ZA DU[U I QUBAV1. @eni s qubavqu 300,002. Najlep{e qubavne pesme
na{ih pesnika 300,003. Najlep{e qubavne pesme
stranih pesnika 300,004. Najlep{a qubavna
pisma 300,005. Sto najlep{ih pesama
za decu 300,006. Komplet svih 5 kwiga 1.000,00
U cene ura~unata po{tarina.Uplata na `.r. 205-88021-59„LICEJ“, Bra}e Jerkovi} 69,11000 BeogradTel. 011/2460-426, 063/315-232
UDAR PO SVOJIM
74
U zavisnosti od
izvora, smatra se
da je od prijateqske
vatre, vojnog
eufemizma za vatreno
dejstvo po sopstvenim
ili savezni~kim
snagama, u drugom
svetskom ratu
stradalo od dva
do 12 odsto poginulih
U
FE
QT
ON
Pi{e dr Aleksandar MUTAVXI]
ameri~koj armiji se prijateqska vatra (Friendly Fire) defini{e kao „vatrenodejstvo iz prijateqskog oru`ja, koje rezultuje nepredvi|enom i nenamernomsmr}u ili rawavawem prijateqskih vojnika“. Britanska vojna terminologijakoristi izraz plavi po plavom (Blue on Blue), koji je nastao tokom hladnog ra-ta, kada su na manevrima trupe Natoa ozna~avane plavom, a Var{avskogpakta crvenom bojom.Mada se, samo po sebi, name}e pitawe kako bilo koja vrsta vatrenog udara
mo`e biti „prijateqska“, navedeni termin je usvojen kako bi se jasno definisalarazlika u odnosu na vatru neprijateqa. Ponekad nazvana i Fratricide (bratoubi-stvo) ili Amicide (ubistvo prijateqa), prijateqska vatra se deli na zadesnu i na-mernu. Prva je posledica proma{aja, dok potowa nastaje zbog pogre{ne identi-fikacije sopstvenih ili savezni~kih jedinica, vozila, letelica ili brodova i na-mernog vatrenog dejstva po wima, sa ube|ewem da je re~ o neprijatequ.
PRVI ZAPISI U SREDWEM VEKU Prve podaci o prijateqskoj vatri zapisani su u 15. stole}u, tokom Rata ru`a
u Engleskoj, kada su strelci, gre{kom, dejstvovali po sopstvenim jedinicama. Bitkakod Karansebe{a (grad u dana{woj Rumuniji) odigrala se 17. septembra 1788, iz-me|u dva dela austrijske vojske, koja je ukupno brojala oko 100.000 vojnika. Glavni-na snaga logorovala je oko samog grada, dok je izvidnica, koju su ~inili husari, usumrak pregazila reku u potrazi za turskom vojskom. Ne na{av{i Turke, kowanicisu kupili rakiju od me{tana i dobro se napili. Deo austrijske pe{adije je tako|epre{ao reku i, videv{i husare, zatra`io deo rakije za sebe, te je prvo izbilasva|a, pa potom prerasla u me|usobnu borbu. Odjednom je po~ela vika „Turci! Tur-ci!“, pa su, misle}i da dolazi neprijateq, kowanici i pe{adija pohitali nazadpreko reke, iako su oficiri vikali „Halt!“, sa `eqom da uspostave red, {to jeprotuma~eno kao „Alah!“, jer je u austrijskoj vojsci bilo Slovena, Italijana i Ma-|ara, od kojih velika ve}ina nije dobro znala nema~ki. ̂ uv{i povike „Turci!“ i vi-de}i da neka vojska juri{a preko reke, komandant artiqerije je naredio plotunskupaqbu, a potom je otpo~ela pucwava sa svih strana. Na kraju se cela vojska povuklai smatra se da su gubici iznosili skoro 10.000 poginulih i rawenih.
Vaterlo je zna~io kona~an poraz Napoleona, ali je malo poznato da je pru-ska artiqerija gre{kom ga|ala artiqerijske polo`aje svojih saveznika, Britana-ca, koji su nakon nekoliko plotuna i velikih gubitaka, uzvratili po Prusima.
UDAR PO SVOJIMTRUPAMA
P R I J A T E Q S K A V A T R A
15. februar 2008.
postavqen je za ministra vazduhoplovstva, iako ni{ta nije znao oavionima, ali je odmah zavr{io pilotsku {kolu i ve} 1930. pred-vodio dva prekookeanska leta eskadrile hidroaviona Savoia Mar-chetti S.55, prvo od Italije do Rio de @aneira u Brazilu, a potomod Rima do ^ikaga. U Italiji je postao nacionalni heroj i mar{alvazduhoplovstva. Me|utim, 1933. imenovan je za guvernera Libije,tada italijanske kolonije, {to mnogi smatraju Musolinijevim sra-~unatim potezom, kojim ga je uklonio iz Rima, gde mu je Balbo postaoopasan protivnik. Italo Balbo je 1938. godine bio jedini fa{i-sti~ki vo|a koji je zvani~no iskazao ̀ estoko protivqewe novousvo-jenim zakonima o rasi. Otvoren i `estokog jezika, on je bio i jedi-ni visoki rukovodilac koji je 1939. javno kritikovao spoqnu poli-tiku Il Ducea i savezni{tvo sa Hitlerom, tvrde}i da Italija trebada bude saveznik Velike Britanije. Pamte se wegove re~i upu}enefa{isti~kom vrhu: „Svi }ete vi zavr{iti ~iste}i cipele Nemci-ma!“ Poginuo je 28. juna 1940, prilikom sletawa kod Tobruka (lukau Libiji), kada je wegov avion Savoia Marchetti SM.79 oborila ita-lijanska PA artiqerija. Mada su nekoliko minuta pre wegovog sle-tawa britanski bombarderi izveli napad na Tobruk, SM.79 je bioavion vrlo karakteristi~ne siluete i uz to tromotorac, {to je udrugom svetskom ratu bila odlika italijanskih bombardera. Wego-va porodica i prijateqi su uvereni da je ubijen po Musolinijevomnare|ewu, a taj stav je potkrepqen i ~iwenicom da je Il Duce prili-kom kasnije posete Tobruku, odbio da poseti Balboov grob.
OSVETA MEHANI^ARAPrvi britanski pilot lovac koji je poginuo u drugom svetskom
ratu bio je Montagju Halton-Herop, ~iji su hariken 6. septembra1939. oborili spitfajeri koji su uzleteli sa drugog aerodroma. Utom tragi~nom incidentu oboren je i avion wegovog kolege FrenkaRouza, ali je on uspeo da pre`ivi.
Prva britanska podmornica koja je potopqena u tom ratu bi-la je HMS Oxley, koju je 10. septembra 1939. torpedirala podmor-nica HMS Triton. Britanski razara~ HMS St. Albans i minolovacHMS Seagull su 1942. potopili poqsku podmornicu Jastrzab, a 1944.godine u blizini L’Avra, britanski lovci-bombarderi, tipa tajfunraketnim zrnima i bombama dejstvuju po flotili Kraqevske mor-
narice, potapaju dva broda, a jedante{ko o{te}uju.
75
Posle legendarnog Roberta Lija, najpoznatiji general vojskeKonfederacije u ameri~kom gra|anskom ratu bio je Tomas Xekson,poznat po nadimku Stonewall (Kameni zid). Pobednik u prvoj i drugojbici kod Bul Rana, Antietama i Frederiksburga smatra se jednimod najdarovitijih vojnih komandanata u istoriji Amerike. Tokombitke kod ^anselorvila, vo|ene u aprilu i maju 1863, pogo|en jemetkom iz ju`wa~ke pu{ke, kada vojnici u no}noj zasedi nisu pre-poznali svoje oficire dok su na kowima obilazili jedinice. Zbognastale infekcije amputirana mu je ruka, a naknadna upala plu}aodvela ga je u smrt posle nekoliko dana. Wegov kraj predstavqalaje te`ak udarac za moral ju`waka, jer je bio nacionalni heroj, a uprilog tome idu re~i generala Lija, koji mu je, posle rawavawa, poli~nom sve{teniku, uputio pozdrav: „Prenesite generalu Xeksonumoje srda~ne pozdrave i recite mu da, ako je on izgubio svoju levuruku, ja sam izgubio svoju desnu“.
NEPRECIZNA ARTIQERIJAZadesna prijateqska vatra artiqerije vrlo ~esto se doga|a-
la u Prvom svetskom ratu. Francuski general Persen, artiqerij-ski ekspert, u svojoj kwizi Le massacre de notre infanterie 1914–1918(Masakr na{e pe{adije), tvrdi da prikupqeni izve{taji sa fron-ta govore o 75.000 poginulih francuskih vojnika koji su bili `r-tve neracionalne upotrebe i gre{aka sopstvene artiqerije. Budu-}i da francuski gubici u ratu iznose 4,950.000 vojnika, to pred-stavqa 1,5 odsto gubitaka. Primer namerne vatre jeste i no}ni ju-ri{ 50. pe{adijskog bataqona australijske vojske aprila 1918.godine na nema~ke rovove tokom bitke kod Vijer-Bretonea, kada subacili na stotine ru~nih bombi, ne znaju}i da su nedugo pre wiho-vog juri{a Britanci zaposeli neprijateqeve polo`aje. Sa drugestrane, 49. puk poqske artiqerije nema~ke vojske bio je poznat popodrugqivom nadimku „48. i po“, jer su granate ispaqene iz wiho-vih oru|a redovno podbacivale.
Na po~etku Drugog svetskog rata, francuska podmornica Sir-kuf (Surcouf) bila je najve}a podmornica na svetu i ~udo tada-{we tehnike. Juna 1940. godine bila je na remontu u lu-ci Brest, i po{to je pretila opasnost da je zarobenema~ke jedinice u prodoru, sa blokiranim kor-milom i jednim dizel-motorom otplo-vila je u britansku luku Plimut.Nakon poraza
Francuske, u strahu da bi se francuski ratni brodovi mogli pri-dru`iti vladi u Vi{iju, Britanci su silom preuzeli kontrolu nadsvim francuskim plovnim objektima u svojim lukama, a potom ihpredali mornarici Slobodne Francuske.
Posle zauzimawa arhipelaga Sen Pjer i Mikelon u bliziniWufaundlenda, koji je bio teritorija Francuske, Sirkuf je po~et-kom 1942. zaplovio na jug, prema Panamskom kanalu, pa su se pro-nosile glasine da }e u~estvovati u invaziji ostrva Martinik. Me|u-tim, 18. februara 1942. podmornica je nestala bez traga. Zvani~-na ameri~ko-francuska komisija je utvrdila da je Sirkuf potonuoposle no}nog sudara sa ameri~kim teretnim brodom. Me|utim, sa-mostalna francuska komisija, koja je posle izvesnog vremena pono-vo izvr{ila istragu, na{la je da su podmornicu potopili ameri~kiavioni, najverovatnije sa ube|ewem da je u pitawu nema~ki U-boot.
Italo Balbo je bio jedna od najpoznatijih li~nosti fa{isti~-ke Italije i verovatni naslednik Benita Musolinija. Godine 1926.
Tokom operacije Wikinger 1940. godine, avioni Luftvafe pota-paju jedan nema~ki razara~. U rano jutro 1. januara 1945. godine 900nema~kih lovaca je, u okviru operacije Bodenplatte, napalo savezni~-ke aerodrome, smatraju}i da }e, zbog proslave praznika, ve}ina avi-ona biti na zemqi. Zamisao je delimi~no uspela, ali su u povratkupretrpeli te{ke gubitke, jer je operacija izvedena u takvoj tajnostida ni posade nema~ke PAartiqerije nisu bile obave{tene o woj. Vi-dev{i mno{tvo aviona koji lete sa zapada na istok, Nemci su pro-tivavionskom vatrom oborili desetine lovaca Luftvafe. Ukupni ne-ma~ki gubici iznosili su skoro 300 oborenih aviona, 237 poginulihi zarobqenih i 18 rawenih pilota – sve to u jednom jedinom danu.
Jula 1943. godine 82. padobranska divizija vojske SAD tre-balo je da izvede no}ni desant na Siciliju. Prvi talas od 144transportna aviona C-47 skajtrejn (Skajtrejn) preleteo je iznad sa-vezni~ke armade nedugo nakon napada nema~kih bombardera. Iakoobave{teni o preletu C-47, nervozni i upla{eni protivavionci
Maketa podmorniceSirkuf
76
otvaraju uragansku vatru i obaraju 33 aviona i uz to te{ko o{te-}uju vi{e od 50 transportera. Poginulo je 88 padobranaca, 162su rawena, a 69 se vode kao nestali. Tokom invazije na Siciliju,savezni~ki lovci P-38 lajtning (Lightning) u vi{e navrata dejstvujupo vozilima 2. oklopne divizije, zbog ~ega gine 75 vojnika, a 14vozila je uni{teno. Piloti ignori{u `ute dimne bombe, koje sutenkisti aktivirali kao utvr|eni znak raspoznavawa savezni~kih
jedinica. Na kraju, protivavionci otvaraju vatru i obaraju jedanP-38, a „zarobqeni’’ pilot izjavquje kako nema predstavu o zna~e-wu `utog dimnog signala.
Prvi veliki amicid tokom Drugog svetskog rata rezultat je po-znate bitke za manastir Monte Kasino, koja je vo|ena 15. marta1944. godine. Ne uspevaju}i da slome `estok otpor nema~kih pa-dobranaca, 435 savezni~kih sredwih i te{kih bombardera izba-cilo je vi{e od 1.100 tona bombi, mahom te`ine od 1.000 funti(450 kg), koje su usmrtile 28 i ranile 114 savezni~kih vojnika. Zboggre{ke u navigaciji, avioni bombarduju i Venafro, gradi} udaqen15 kilometara od Monte Kasina, i u wemu ubijaju 57, a rawavaju179 mahom francuskih vojnika, ali i italijanskih civila.
I SOVJETI GRE[EPiloti ameri~kih lovaca P-47 tanderbolt (Thunderbolt) 29.
aprila 1944. mitraqirali su aerodrom kod Kutele u Italiji,misle}i da su na wemu nema~ki avioni, ali su tu bili Australi-janci iz 239. lova~kog puka RAAF. Uni{ten je jedan avion, a trisu o{te}ena. Ubijen je jedan pilot, dok su tri mehani~ara rawe-na. Sutradan je pilot jednog od tanderbolta doleteo na aero-drom da bi se izvinio zbog ovog incidenta. Pri uzletawu iz bazeu Kuteli do{lo je do kvara na motoru, te se wegov avion sru{io,a on je poginuo.
General-potpukovnik Lesli Xejms Mek Ner je ameri~ki ofi-cir najvi{eg ~ina koji je poginuo u Drugom svetskom ratu. Kao odli-~an organizator, postavqen je za na~elnika slu`be za obuku i pri-premu Kopnene vojske SAD za evropsko rati{te. Nastradao je odtepiha bombi koje su izbacili bombarderi 8. vazduhoplovne flote25. jula 1944. u blizini francuskog grada Sen Lo, a uz wega jo{813 vojnika. Time tragedija porodice Mek Ner nije okon~ana, jer
je wegov sin, pukovnik Daglas Mek Ner, na~elnik {taba 77. pe{a-dijske divizije, ubijen dve sedmice nakon toga hicem japanskog snaj-periste na ostrvu Guam.
Zbog gre{ke u navigaciji, 1. aprila 1944. pedeset ame-ri~kih bombardera izru~uje smrtonosni teret na {vajcarskigrad [afhauzen i ubija skoro stotinu civila. Ironijom sud-bine, 22. februara 1945, dok poslanik predsednika SAD po-la`e venac na spomenik poginulih gra|ana u tom gradu, dva-desetak kilometara daqe, Amerikanci bombarduju drugi {vaj-carski grad, [tajn-am-Rajn. ^etvrtog marta 1945. {est B-24liberatora izru~uje 25 tona bombi na Cirih, a drugih devetbombardera na Bazel.
Tokom bitke za Berlin, sovjetski avi-oni i artiqerija dejstvovali su po svojimvojnicima, jer su, po nare|ewu samog Sta-qina, tenkovi generala Ribalka, umestoda nastave napredovawe ka Rajhstagu,usmereni ka jugozapadu, gde su se spojilisa jedinicama Prvog bjeloruskog frontai tako zatvorili obru~ oko Berlina.
Rat na Pacifiku nije se vodio sa-mo u xunglama Azije i na koralnim ostr-vima ve} i u ledenim predelima oko Ale-utskih ostrva. Tako se, 15. avgusta 1943,po vrlo gustoj magli, 35.000 pripadnikazdru`enih ameri~ko-kanadskih snaga is-krcalo na ostrvo Kiska. Podaci obave-{tajnih slu`bi ukazivali su na prisu-stvo znatnog kontingenta japanskih vojni-ka, pa se o~ekivao sna`an otpor brani-laca. Nedugo nakon iskrcavawa razvilase `estoka borba uz razmenu vatre izstreqa~kog oru`ja, koja je trajala tokomcele no}i. Sutradan je jutro osvanulo bezmagle i invazione snage su se na{le li-cem u lice. Od prijateqske vatre je pogi-nulo 28 vojnika, a 55 je raweno. Prili-kom iskrcavawa na atol Enivetok, 22.februara 1944. jedan ameri~ki razara~
je, pru`aju}i artiqerijsku podr{ku, pogodio tri desantno-juri-{na broda LCI, usmrtiv{i pri tom 13 i raniv{i 46 vojnika. Uborbama na ostrvu Sajpan, 28. juna 1944, tri nevo|ena raketnazrna, koja su ispalili lovci bombarderi, pogodila su polo`aje1. bataqona 2. marinske divizije i ubila 27 marinaca.
SAMOUBISTVOAmeri~ka podmornica USS Tang, porinuta 1943. godine, ima-
la je vrlo kratku, ali burnu i uspe{nu istoriju. Na svom prvom kr-starewu potopila je {est japanskih brodova, a na tre}em ~ak de-set. Ujutro 24. oktobra 1944, nakon {to je tokom prethodne no}ipotopila pet transportnih brodova i jedan razara~, podmornicaje opazila i po~ela da prati veliki konvoj, a posle zalaska suncaotpo~ela je sa torpednim napadom. Pogo|ena su dva transportnabroda i razara~, ali jedan od transportera je jo{ plutao, pa jeTang izronio i lansirao preostala dva torpeda. Posledwe torpe-do je promenilo pravac i krenulo u veliki luk, koji je posle dvade-setak sekundi zavr{io pogotkom u podmornicu, iako je o~ajni~kimmanevrima O’Kejn poku{ao da ga izbegne. Devetoricu podmorni~a-ra, koji su bili na kontrolnom torwu, a me|u kojima je bio i kape-tan, eksplozija je odbacila u vodu i ujutro ih je spasao japanskibrod, te su kraj rata do~ekali u logoru. Pogo|ena podmornica po-tonula je na dubinu od 60 metara i trinaest ~lanova posade jeuspelo da je napusti, ali su samo osmorica izronili na povr{inu.Nastradalo je 78 mornara i oficira.
U zavisnosti od izvora, smatra se da gubici koje je u Drugomsvetskom ratu nanela prijateqska vatra iznose od dva do 12 odstopoginulih.
(Nastavak u slede}em broju)
FEQTON
15. februar 2008.
B-24 liberator
PREBACIVAWE SRPSKE VOJSKE NA KRFZa prevoz srpskih trupa iz albanske luke Valona
na gr~ko ostrvo Krf anga`ovano je 80 transportnihbrodova Francuske, Italije i Velike Britanije. Tran-sport je obezbe|ivalo 1.159 ratnih brodova, s tim{to je me|u tim plovilima bila i 471 podmornica. ........Prevoz srpskihvojnika zavr{en jebez incidenata u pe-riodu od 14. janua-ra do 21. februara1916. godine. Ukup-no je prevezeno158.564 vojnih licai oko 15.000 civilaizbeglica. U Albaniji je ostalo jo{ oko 8.000 vojni-ka, sa oko 10.000 kowa, koji su prevezeni na Krftek u maju 1916. godine. Srpske trupe su se na ostr-vo Krf iskrcale u improvizovanom pristani{tu, ulaguni ispred sela Guvija, oko 18 kilometara sever-no od varo{i Krfa. Prvo su prevezene trupe Tre}ei Druge armije, razme{tene u okolini Guvije, zatimTimo~ka vojska i Odbrana Beograda, raspore|enesa obe strane puta izme|u Doweg Ipsosa i Korjaka-na. Na kraju su preba~ene trupe Prve armije sa pri-{tapskim jedinicama i sme{tene su severno od selaGuvije. U me|uvremenu, na Krf su prevezeni ~lanoviVlade, poslanici Narodne skup{tine, stari kraqPetar, diplomatski predstavnici savezni~kih zema-qa, izbeglice. Sa posledwim e{elonom iz Valonesu, italijanskom torpiqerkom, prevezeni vrhovnikomandant prestolonaslednik Aleksandar Kara|or-|evi} i novi na~elnik {taba Vrhovne komande gene-ral Petar Bojovi}. Oporavqena u narednim mese-cima, reorganizovana i naoru`ana, srpska vojskase u leto iste godine vratila u borbu na Solunskomfrontu.
TOPLI^KI USTANAKDenacionalizacija, lo{e i nasilno upravqawe
bugarske vojske okupiranim podru~jima Toplice, dolineJu`ne Morave i Kopaonika, dovelo je do pokretawaustanka februara 1917. godine. Ta~an datum ustanka ni-je mogu}e pouzdano utvrditi, ali je poznato da se 23. fe-bruara 1917. u Toplici pucalo na vi{e mesta. Naoru-`ano stanovni{tvo i organizovani ~etnici napadali subugarske patrole i odrede. Bugarski guverner u Ni{u,25. februara obavestio je svog kolegu u Beogradu da usektoru Prokupqe–Kur{umlija–Lebane „postoji vidqi-va agitacija da seqa~ko stanovni{tvo ubedi u neprija-teqskom smislu protiv na{ih vlasti“. Rezultat ustani~-kih akcija bio je stvarawe oslobo|ene teritorije, kojaje obuhvatala veliki prostor sa Prokupqem i Kur{u-mlijom u centru. Na severu je dopirala do \unisa, za-padna granica je i{la rekom Rasinom i obroncima Ko-paonika prema Ibru, ju`na je i{la linijom od Slatinena Ibru do Vrawa, a na istoku granica se protezala doJu`ne Morave. Pored toga, ustanici su oslobodili Svr-qig, a u okolini Kwa`evca i Zaje~ara bilo je mnogo-brojnih odmetawa u {ume. Ustanak je bio ugu{en po~et-kom aprila 1917. godine.
Pripremio Miqan MILKI]
16. februar 1933.U @enevi potpisan Pakt o formi-rawu Male Antante izme|u Kraqe-vine Jugoslavije, Kraqevine Rumu-nije i Republike ^e{ke. Pakt jeformiran radi ja~awa odbrambe-nog saveza tih zemaqa, a iniciralisu ga doga|aji u Podunavqu, itali-janske aktivnosti u regionu, sarad-wa Budimpe{te sa Rimom i Berli-nom i dobijawe prava Nema~ke dase naoru`ava.
17. februar 1897. U KraqeviniSrbiji done-to Praviloza osloba|a-we ~inovnikai otpravnikajavnih slu`biod pozivawana vojnu slu-`bu u miru iratu.
18. februar 1944.Dvomotornim bombarderima „dehevilend moskito“ izvr{en je napadna tamnicu u Avijanu, u kojoj je bilozato~eno 700 boraca Francuskogpokreta otpora. Ciq je bio da se uniskom letu bombama razru{e de-lovi spoqnog zida tamnice, neutra-li{e nema~ka stra`a i tako omogu-}i bekstvo zatvorenika. U operaci-ji je u~estvovalo 14 bombardera,koji su leteli na visini od samo trido pet metara i bombama otvorilibre{e na zidovima tamnice. Pobe-glo je 258 zatvorenika, dok su osta-le Nemci pohvatali ili poubijali.
19. februar 1945.Po~elo je is-k r c a v a w ea m e r i ~ k i hsnaga na pa-cifi~ko ostr-vo Ivo Xima.U borbama jeu~estvovalooko 26.500
ameri~kih i 21.000 japanskih rat-nika. Nakon borbi koje su trajaledo 26. marta 1945. zarobqeno je216 japanskih boraca, dok su osta-li izginuli. Amerikanci su imali6.800 mrtvih, 19.000 rawenih i494 nestala vojnika.
20. februar 1944.Po~ela je savezni~ka operacija na-zvana „Argument“. Wen ciq je biouni{tewe nema~ke vazduhoplovne
industrije,posebno pro-izvodwe lo-va~kih avio-na. U tokuoperacije pr-vi put je pri-mewen „dvo-struki udar“– ciqevi kojesu no}u napa-
dali Britanci, dawu bi ponovo na-pali ameri~ki bombarderi. Osnov-na zamisao takvog na~ina upotrebebombardera bila je potpuno uni-{tavawe ciqeva i onemogu}avaweizvla~ewa neo{te}enih postroje-wa. Primer efikasnosti „dvostru-kog udara“ predstavqaju napadi iz-vr{eni na Drezden 13. i 14. febru-ara 1945. godine.
21. februar 1997.PredsednikDemokratskestranke Zo-ran \in|i}izabran je zagradona~el-nika Beogra-da. Time jepostao prvinekomunisti~ki gradona~elnik glav-nog grada Jugoslavije posle Drugogsvetskog rata.
21. februar 1945.Predsedni{tvo Avnoja uputilo je pi-smo Antifa{isti~kom ve}u narodnogoslobo|ewa Sanxaka, u kome se na-javquje kona~no re{ewe statusa teoblasti i isti~e potreba „hitnog re-{ewa pitawa Sanxaka u na{oj fe-deralnoj zajednici“. Granica izme|uSrbije i Crne Gore iz 1912. godineuzeta je kao osnova za re{ewe sta-tusa Sanxaka.
23. februar 1999.Pregovori srpskih vlasti i kosov-skih Albanaca u Rambujeu kod Pari-za prekinuti su bez potpisivawa
sporazuma,koji su pre-govara~imap o n u d i l ime|unarod-ni posred-nici. Srp-ska strana
odbila je prisustvo stranih trupana svojoj teritoriji, a albanskarazoru`awe Oslobodila~ke vojskeKosova
DOGODILO SE...DOGODILO SE...
VREMEPLOV
77
78
Na Evropskom prvenstvu
u prakti~nom pucawu,
odr`anom u italijanskom
gradu Bergamu, stariji
vodnik Dejan Milosavqevi}
postao je {ampion u
disciplini standardni
slu`beni revolver.
Bila je to jedina medaqa
koju je Reprezentacija
Srbije osvojila u
konkurenciji 136 takmi~ara
iz deset zemaqa.
15. februar 2008.
T
VEZISTASA REVOLVEROM
S TA R IJ I V O D N I K D EJ A N M I L O S AV Q E V I ]
okom profesionalne vojne karijere stariji vodnik prve klaseDejan Milosavqevi} slu`bovao je u jedinicama veze u Podgo-rici, Pqevqima, Kur{umliji, Kru{evcu i Ni{u na du`nostikomandira radio-teleprinterskog i relejnog odeqewa, {tomu, kako ka`e, nije padalo te{ko, jer je zavoleo `ivot sa te-
legrafskim signalima, antenama i ure|ajima veze. Paralelno sa qu-bavqu prema vojnom pozivu i rodu veze, Dejan je razvijao i sklonostka sportskom streqa{tvu i prakti~nom pucawu. S vremenom je postaopravi profesionalac u tim sportovima, a vrhunac svoje „puca~ke” ka-rijere do`iveo je krajem pro{le godine u italijanskom gradu Bergamo.
Na Evropskom prvenstvu odr`anom u tom gradu, stariji vodnikprve klase Dejan Milosavqevi} postao je {ampion kontinenta i no-siolac zlatne medaqe u prakti~nom pucawu – disciplina standardnislu`beni revolver. Bila je to jedina medaqa koju je reprezentacijana{e zemqe osvojila u konkurenciji 136 takmi~ara iz deset zemaqa.
PRVAK DR@AVE Dejan je sportskim streqa{tvom po~eo da se bavi jo{ pre od-
laska u Sredwu vojnu {kolu i to u streqa~kom klubu „Obili}evo”iz Kru{evca. Ve} tada se videlo da }e on postati dobar strelac,po{to je s lako}om osvajao medaqe u juniorskoj komnkurenciji. Satreninzima je nastavio i u streqa~kom klubu Vojne akademije „Aka-demac”. Profesionalna vojna slu`ba, ~este prekomande i li~neobaveze, spre~ile su Dejana da se u kontinuitetu bavi sportskimstreqa{tvom. On je ipak koristio svaku priliku da sa prijateqimauve`bava ga|awe iz revolvera.
Po~etkom 2000. godine u na{oj zemqi po~ela su zvani~na tak-mi~ewa u prakti~nom pucawu, a formirane su i dve asocijacije u
SP
OR
T
tom sportu – IPSC i IDPA. U po~etku se pucalo samo iz pi{toqa, a od2003. godine po~iwu da se koriste i revolveri. Po{to je Dejan ve}iskazivao veliku qubav za revolvere, odmah je u kategoriji prak-ti~nog pucawa spazio svoju veliku {ansu.
Na liga takmi~ewu IPSC asocijacije 2003. godine stariji vod-nik Dejan Milosavqevi} osvaja tre}e mesto. Narednih godina ~iniveliki napredak i postaje superioran u toj oblasti takmi~ewa. Pr-vi veliki me|unarodni uspeh posti`e 2004. godine, kada osvaja pr-vo mesto na otvorenom prvenstvu Ma|arske u Segedinu. Dve godinekasnije postaje i sudija u IPSC-u.
Iz vi{e razloga u asocijaciji IPSC bilo je sve mawe takmi~a-ra u disciplini revolver, tako da Dejan, u `eqi za ja~om konkuren-cijom, po~iwe da se takmi~i u okviru lige IDPA.
– U asocijaciji IDPA takmi~ewa imaju specifi~ne karakteristi-ke–ka`e Dejan–kao {to su davawe prednosti ve{tini ga|awa, upotre-ba standardnog revolvera i stvarawe realne situacije pri ga|awu.
Nove okolnosti i uslovi takmi~ewa nisu omele ve{tog strel-ca da nastavi sa uspesima, tako da ve} 2005. godine u generalnomplasmanu postaje prvak dr`ave u disciplini revolver i vice{am-pion u disciplini poluautomatska pu{ka. I u naredne dve godineponavqa iste i jo{ boqe rezultate, {to ga je naravno svrstalo i uReprezentaciju Srbije u prakti~nom pucawu asocijacije IDPA.
NA POLIGONOMA KOD BRE[E Kao ~lan Reprezentacije odlazi na Evropsko prvenstvo u prak-
ti~nom pucawu, koje je, krajem pro{le godine, odr`ano u italijan-skom gradu Bergamo. U okolini Bre{e nalazi se oru`arski centarsa 18 poligona, gde su se okupili najboqi prakti~ni puca~i iz Evro-pe, a zanimqiv je podatak da su na prvenstvu u~estvovali i strelciiz SAD i Kanade.
U~e{}e strelaca iz vanevropskih zemaqa dalo je jo{ ve}i zna-~aj takmi~ewu, jer je poznato da Amerikanci imaju veliku tradicijuu prakti~nom pucawu. Samo takmi~ewe odvijalo se uz svu dramatikukoju takvi doga|aji sa sobom nose.
– Na streqa~kim poligonima su se za ~etiri dana promenilasva ~etiri godi{wa doba. Pucalo se u svim vremenskim uslovima.Dok ~ovek ne krene da puca, ~ini se jednostavno, ali ve} izlazak napoligon stvara odre|en naboj. Tra`ilo se od nas da pucamo i ja~omi slabijom rukom, pozicije su bile uslovqene polo`ajem mete, takoda se negde moralo u ~u~aw, negde u zaklon. Takmi~ewe je obilovalovelikim brojem meta koje se pojave i brzo nestanu, {to je zahtevalotrenutno reagovawe. Neke mete su bile zaklowene metama koje sene ga|aju, takozvanim, taocima – prise}a se Dejan.
Za postignute uspehe NIP „Pobeda” i Sportski savez Kru{ev-ca dodelili su mu posebna priznawa. Me|u ostalim ~lanovima Re-prezentacije Srbije na evropskom {ampionatu, najboqi je bio Dra-gan Le{tari} osvojiv{i {esto mesto.
Danas stariji vodnik Dejan Milosavqevi} radi u 21. bataqo-nu veze, kojim komanduje potpukovnik Momir Tasi}. Prema wegovimre~ima taj sastav je pravi vojni kolektiv u kome vladaju odnosi punirazumevawa, drugarstva i uzajamne pomo}i.
– U stru~nom radu nadopuwujemo jedni druge i uvek imamo jedanciq, a to je izvr{iti postavqeni zadatak i obezbediti veze za po-trebe Komande Kopnene vojske. Ni ovaj sportski podvig nije samomoj, ve} i mojih kolega i pretpostavqenih stare{ina iz 21. bata-qona veze. Uvek su mi davali podr{ku i omogu}ili da ostvarim ovajuspeh, koji do`ivqavam kao na{ zajedni~ki – isti~e stariji vodnikMilosavqevi}.
Dejana u skoroj budu}nosti o~ekuju mnoga takmi~ewa u prakti~-nom pucawu, a on je siguran da su pred wim jo{ boqi rezultati. Nakraju treba re}i i da prvak Evrope duguje veliku zahvalnost qudimaiz „Safari kluba Ni{“ i streqane „Metak” u Kru{evcu, koji suomogu}ili uslove za adekvatne pripreme, dok su predsednik op{ti-ne Kru{evac Dragan Azdejkovi}, predsednik lova~kog dru{tva „Kru-{evac” Sa{a An|elkovi} i predsednik „Safari kluba” Vlasta Sta-nojevi} obezbedili materijalna sredstva za Dejanov odlazak na topresti`no takmi~ewe.
Zoran MILADINOVI]
79
15. februar 2008.80
U {kolskoj 2008/2009. godini prima}e se kandidati iz gra-|anstva za studente Vojne akademije na smerove:
a) za kandidate b) za kandidatemu{kog pola: `enskog pola:
Kandidati treba da ispuwavaju op{te i posebne uslovekonkursa.
OP[TI USLOVI KONKURSA:– da su dr`avqani Republike Srbije; – da su zdravstveno sposobni za {kolovawe, {to utvr|uje
nadle`na vojno-lekarska komisija;– da se protiv wih ne vodi krivi~ni postupak ili postupak
zbog krivi~nog dela za koje se goni po slu`benoj du`nosti, odno-sno da nisu osu|ivani za takva dela kaznom zatvora u trajawu du-`em od {est meseci ili kaznom maloletni~kog zatvora kao i
– da nisu o`eweni-udate ili da ne `ive u vanbra~noj zajed-nici.
POSEBNI USLOVI KONKURSA:– da su ro|eni 1987. godine ili kasnije;– da su zavr{ili ili poha|aju ~etvorogodi{wu sredwu
{kolu;– da su u sva ~etiri razreda sredwe {kole (kandidati koji
su zavr{ili sredwu {kolu), odnosno u prva tri razreda i na po-lugodi{tu ~etvrtog razreda (u~enici ~etvrtog razreda sredwe{kole), postigli vrlo dobar op{ti uspeh i
– da u svim razredima iz vladawa imaju ocenu 5 (odli~an).Kandidati koji ispuwavaju op{te i posebne uslove konkursa
za prijem za studente Vojne akademije pola`u kvalifikacioni is-pit. Neposredno pre polagawa kandidati se odlu~uju za jednu oddveju varijanata kvalifikacionog ispita. Prvu varijantu ~initest iz matematike, a drugu varijantu – kombinovani test, koji ob-uhvata test iz matematike i test znawa.
[KOLOVAWE, PRAVA I OBAVEZE STUDENATA[kolovawe u Vojnoj akademiji je oblika osnovnih akadem-
skih studija i traje ~etiri godine. Posle zavr{etka {kolovawa,studenti sti~u visoko akademsko obrazovawe. Studenti mogu do-biti diplomu odgovaraju}eg fakulteta sa kojim Vojna akademijaima izra|en zajedni~ki studijski program, ukoliko takav studijskiprogram bude ugovoren. Nakon uspe{no zavr{enog {kolovawa uVojnoj akademiji primaju se u profesionalnu vojnu slu`bu i una-pre|uju u ~in potporu~nika odgovaraju}eg roda – slu`be. Za vre-me {kolovawa studenti Vojne akademije imaju status vojnog lica,
u skladu sa Zakonom o Vojsci Srbije. Za vreme {kolovawa stu-denti stanuju u internatu, a sve tro{kove {kolovawa snosi Mi-nistarstvo odbrane Republike Srbije.
Me|usobne obaveze lica primqenih na {kolovawe i Mini-starstva odbrane Republike Srbije reguli{u se ugovorom.
NA^IN KONKURISAWA
Kandidati iz gra|anstva podnose prijavu komandi Vojnog od-seka (odeqka) na teritoriji stalnog mesta boravka, a vojnici –komandi vojnog odseka na ~ijoj se teritoriji nalaze na odslu`ewuvojnog roka. Obrazac prijave dobija se prilikom prijavqivawa uVojnom odseku (odeqku).
KANDIDATI UZ PRIJAVU PRILA@U:
– overenu fotokopiju uverewa o dr`avqanstvu;– overenu fotokopiju izvoda iz mati~ne kwige ro|enih;– potvrdu nadle`nog organa da se protiv wih ne vodi kri-
vi~ni postupak ili postupak zbog krivi~nog dela za koje se gonipo slu`benoj du`nosti, odnosno da nisu osu|ivani za takva delakaznom zatvora u trajawu du`em od {est meseci ili kaznom malo-letni~kog zatvora;
– overene fotokopije svedo~anstva svih razreda i fotoko-piju diplomu sredwe {kole (za kandidate koji su zavr{ili ~etvo-rogodi{we {kolovawe), odnosno, svedo~anstva zavr{enih raz-reda i overen prepis ocena sa polugodi{ta ~etvrtog razreda (zakandidate kojima je {kolovawe u toku);
– izjavu da nisu o`eweni-udate, odnosno da ne `ive u van-bra~noj zajednici i da nemaju dece.
Fotokopije dokumenata tra`enih po konkursu kandidat mo-`e, uz davawe na uvid wihovog originala, besplatno da overi ukomandi vojnog odseka (odeqka) na teritoriji stalnog mesta bo-ravka.
Konkurs je otvoren od 25. februara do 31.marta 2008. godine.
Kandidati koji konkuri{u za studente Vojne akademije, mo}i}e u komandama vojnih odseka (odeqaka) gde su konkurisali da do-biju obave{tewe o rezultatima konkursa po~ev{i od 20. juna2008. godine.
Kandidatima koji ne ispuwavaju uslove konkursa ne}e seprimati dokumenta.
Kandidatima koji nisu izabrani dokumenta ne}e biti vra-}ena.
Ostala obave{tewa, u vezi sa konkursom i varijantama kva-lifikacionog ispita, mogu se dobiti u vojnim odsecima ili u Od-seku za pitawa studenata i slu{alaca Vojne akademije (telefoni:011/ 3603-194 i 011/3603-189).
MINISTARSTVO ODBRANE SRBIJESEKTOR ZA QUDSKE RESURSE
UPRAVA ZA KADROVE
r a s p i s u j e
K O N K U R Sza prijem kandidata iz gra|anstva za studente Vojne akademije
OGLASI
U {kolskoj 2008/2009.godini prima}e se kandidatiiz gra|anstva za u~enike prvograzreda Vojne gimnazije
USLOVI KONKURSAKandidati treba da is-
puwavaju op{te i posebneuslove konkursa.
OP[TI USLOVI– da su dr`avqani Repub-
like Srbije;– da su mu{kog pola;– da su zdravstveno
sposobni za {kolovawe, {toutvr|uje nadle`na vojno-lekarska komisija;
– da se protiv wih ne vo-di krivi~ni postupak niti pos-tupak zbog krivi~nog dela zakoje se goni po slu`benojdu`nosti, odnosno da nisuosu|ivani za takva dela ili imnije izricana zavodska mera.
POSEBNI USLOVI– da su ro|eni 1992. go-
dine ili kasnije;– da su V, VI i VII razred i
prvo polugodi{te VIII razreda,odnosno VIII razred osnovne{kole, zavr{ili sa najmawevrlo dobrim op{tim uspehom;
– da u svim razredima iz vladawa imaju najmawe ocenu 4(vrlo dobar).
Zdravstveno sposobni kandidati za u~enike Vojne gimnazijepodle`u proveri psihofizi~kih sposobnosti i testirawu znawaiz matematike i srpskog jezika. Testirawe znawa je usagla{enosa postupkom koji primewuje Ministarstvo prosvete i sporta Re-publike Srbije za prijem u sredwe {kole.
[KOLOVAWE, PRAVA I OBAVEZE U^ENIKA[kolovawe u Vojnoj gimnaziji traje ~etiri godine. U~enici
se {koluju po planu i programu gimnazije op{teg smera, radi nas-tavka {kolovawa u Vojnoj akademiji. Vazduhoplovni smer sefakultativno formira u ~etvrtom razredu, u zavisnosti odpotreba Ministarstva odbrane Republike Srbije. U~enici kojisu izabrali da fakultativno poha|aju vazduhoplovni smer u IVrazredu realizuju padobransku obuku, obuku pre`ivqavawa uprirodi, letewe na motornim avionima sa duplim komandama isamostalno letewe. Obavezni su da {kolovawe nastave u Vojnojakademiji.
Vreme provedeno na {kolovawu u Vojnoj gimnaziji ne ra~una
se u slu`ewe vojnog roka.Za vreme {kolovawa
u~enici stanuju u internatu, atro{kove {kolovawa snosiMinistarstvo odbrane Repub-like Srbije.
Me|usobne obaveze licaprimqenih na {kolovawe iMinistarstva odbrane Repub-like Srbije reguli{u se ugov-orom.
NA^IN KONKURISAWAKandidati podnose pri-
javu komandi vojnog odseka (od-eqka) na teritoriji stalnogmesta boravka. Obrazac pri-jave dobija se prilikom pri-javqivawa u Vojnom odseku (od-eqku).
Uz prijavu prila`u:– overenu fotokopiju
uverewa o dr`avqanstvu;– overenu fotokopiju
izvoda iz mati~ne kwigero|enih;
– potvrdu nadle`nog or-gana da se protiv wih ne vodikrivi~ni postupak ili postu-pak zbog krivi~nog dela za kojese goni po slu`benoj du`nosti,odnosno da nisu osu|ivani zatakva dela ili im nije izri-cana zavodska mera;
– overene fotokopije svedo~anstava V, VI, VII razreda i ov-eren prepis ocena sa prvog polugodi{ta VIII razreda (u~enici VIIIrazreda), odnosno overenu fotokopiju svedo~anstva VIII razredaosnovne {kole (u~enici koji su zavr{ili osnovnu {kolu).
Prilikom dolaska na proveru op{tih sposobnos-ti u Vojnu gimnaziju, kandidati moraju imati overenu|a~ku kwi`icu sa fotografijom.
Konkurs je otvoren od 25. februara do 31. marta2008. godine.
Dokumenta kandidata koji ne ispuwavaju uslove konkursane}e se primati.
Rezultati konkursa bi}e dostavqeni komandama vojnih odse-ka (odeqaka) u kojima su kandidati konkurisali, najkasnije do 30.maja 2008. godine.
Kandidatima koji nisu izabrani za u~enike Vojne gimnazije,dokumenti se ne}e vra}ati.
Ostala obave{tewa u vezi sa Konkursom mogu se dobiti ukomandama vojnih odseka ili Vojnoj gimnaziji, Ulica Petra^ajkovskog broj 2, Beograd (tel. 011/3005-165, 011/3603-626 i011/3603-631).
81
MINISTARSTVO ODBRANE SRBIJESEKTOR ZA QUDSKE RESURSE
UPRAVA ZA KADROVE
r a s p i s u j e
K O N K U R Sza prijem kandidata iz gra|anstva za u~enike Vojne gimnazije
8215. februar 2008.
UK
R[
TE
NE
RE
^IA
O
B
A
V
G
[
M
T
S
X
R
R
S
R
A
O
N
\
A
Q
Lw
S
K
USPRAVNO:1. Salata od povr}a i sira, 2. Oduzetost, uko~enost, 3. @ensko ime,4. Pesma Alekse [anti}a, 5. Ime rok-kraqice Tarner, 6. @enskoime, Ivanka odmila, 7. Simbol natrijuma, 8. @aqewe, tuga, 9 Po-sle, zatim, 10. Ime ko{arka{a Ajversona, 11. Grp, kojavica (pokr.),12. Upi{ite: n, g, 13. @ensko ime, 14. Akcionarsko dru{tvo (skr.),15. Varo{ u Srbiji, 16. Pribor za rad, 17. Takmi~arka u karateu,19. Nesre}a, propast (fig.), 20. Stanovnik Temi{vara, 22. Dvoje,23. Odmazda istom merom (lat.), 25. Stvaran, 26. Srpski diploma-ta, Radomir, 27. Luka u Izraelu, 29. Mu{ko ime, 32. Grad u Itali-ji, 33. Muzi~ki instrument, 34. Malezijska pokrajina, 36. Naseqe ublizini Ulciwa, u Crnoj Gori, 37. Brisa~, 38. Ukrcaj, utovarivawe,39. Koje je od bukve, 42. Mu{ko ime odmila, 43. Ime biv{eg peva~aSajera, 44. Koko{ka, 45. Prvi (mitski) leta~, 46. @ensko ime, Mir-jana odmila, 47. Mu{ko ime, Sini{a odmila, 49. Pogodbena sveza,50. Latinica (skr.), 52. Simbol americijuma, 53. Li~na zamenica,54. Narodna republika (skr.).
USPRAVNO:18. Velika i gusta {uma, 20. Popularni naziv za Partizan iz Beogra-da, 21. Vrsta ribe, jezerski losos, 22. Specijalist patologije, 23. Sli-ka mirnog seoskog `ivota, 24. [piqa, 25. Pti~e, poletarac, 26. Sim-bol talijuma, 27. ̂ a|, gare`, 28. @ensko ime, Stanka, 29. Doga|aj pre-pri~avan u vi{e razli~itih verzija, tako da je nemogu}e utvrditi isti-nu, 30. Pokazna zamenica, ova, 31. Kom{inica odmila, 32. Mu{ko ime,Gera, 33. Te{ko, slo`eno, komplikovano, 35. Starojevrejski kraq,36. Izumrla ptica trka~ica sa Novog Zelanda, 37. Sredwotehni~ka{kola (skr.), 38. Ameri~ka glumica, Lombard, 39. Nota solmizacije,40. Sredwi talasi (skr.), 41. Najve}i grad u Severnoj Karolini (SAD),42. Narodni izraz za ful (u pokeru), 43. Savezna dr`ava Indije,44. Mu{ki peva~ki glas, 45. Poslani~ka punomo}, 46. @ensko ime, 47.Ime glumca Rasela, 48. Simbol litijuma, 49. Srpski pravnik, kwi`ev-nik i prevodilac, Vladimir, 50. Uli~ica, 51. Luka u Izraelu, 52. Li~-na zamenica, 53. ̂ ist prihod od prodate robe (trg.), 54. Obli~ja, figu-re, 55. Osobina kao taj, 56. Majstor za taraco, kaldrmxija, 57. Deo ko-va~kog pribora, 58. Mirisan, miri{qav, 59. Vrsta povr}a, arti~oka.
U Rjejkjaviku, gde je odigrana ovapartija, Rober Xejms Fi{er je , naveliko iznena|ewe javnosti, zavr-{io svoj `ivot. [est godina mla|iAmerikanac od Rusa Spaskog oti-{ao je u ve~nost. Za wegovim kov~e-gom na skromnoj sahrani i{lo je sa-mo nekoliko osoba i - sveop{ta tu-ga {ahista sveta. Jer, Fi{er je biojedan od najboqih (ako ne i najbo-qi) general {ahovske vojske u isto-riji drevne Igre. U sudaru dvojicetada najja~ih majstora, {ahovskisvet je bio podeqen u simpatijama,ba{ kao {to je bio ideolo{ki po-deqen – ovamo se vi{e navijalo za{armera iz Rusije, a tamo za prag-mati~nog Amerikanca. Mo`da Bobi-ja nismo najboqe razumeli, ali nasje kasnije osvojio ne samo {ahov-skim, ve} i ne{ahovskim potezima.
Ovu partiju (Tartakoverovavarijanta Daminog gambita) iza-brao je za ~itaoce jednog listana{ velemajstor Gligori}, kojije, prema godinama, mogao Fi{e-ru biti otac. Partiju je nazvaoremek-delom. Beli je drugi put u`ivotu pokrenuo „grupu armijaC”, {to je za crnog predstavqaloveliko iznena|ewe. A vojnici birekli – iznena|ewe je pola pobe-de!
mo „vise}e pe{ake”, {to je klicawegovih budu}ih nevoqa.
ZANIMQIVOSTIDUHOVIT
TARTAKOVERSlavnog velemajstora Savieli Tartakovera upitali su jed-
nom da objasni slab rezultat koji je postigao na nekom turniru:„Tokom prve partije imao sam zuboboqu,“ objasnio je. „U drugojpartiji, bolela me glava. U tre}oj partiji imao sam napad reu-matizma. U ~etvrtoj partiji nisam se ose}ao dobro.“
– A u petoj partiji?„Dobro, za{to bih ja morao da dobijem svaku partiju!?“
Beli: Kg1, De5, Tf1, Tf5, Lc4, a2,b3, e6, g2, h4Crni: Kh8, De8, Tc7, Te7, Sh7, a5, c5,d4, g7, h6Posle ovoga beli je odigrao po-
tez kojim su crne figure maltenepatirane. Na pomolu je pobeda ko-jom je Fi{er preuzeo vo|stvo.
Naru~ujem ______________ primeraka Specijalnog izdawa „Arsenal” po ceni od 350,00 dinara po primerku. Pla}awe celokupnog iznosa, uve}anog za 100,00 din. za po{tarinu, vr{ise unapred na `iro-ra~un NC „Odbrana”. Uz naruxbenicu treba poslatidokaz o uplati, nakon ~ega isporu~ujemo publikaciju.
Kupac:______________________________________________________________________Ulica i broj: ____________________________________________________________Mesto:___________________________ Telefon: _____________________________
Razvoj, tehni~ke karakteristike, borbena upotreba i istorija naoru`awa i vojne opreme.
U punom koloru, uz mno{tvo fotografija, „Arsenal“govori i o tome kako je konstruisana, gde ispitivana i kada kori{}ena vojna tehnika koju svet danas poznaje.