UVOD
Bezbednosna kultura se moe posmatrati na globalnom nivou ( kao
factor globalnog drutva koji vodi brigu o ouvanju svih vrednosti
oveanstva i planete Zemlje), zatim na regionalnom, nacionalnom
(dravnom), lokalnom i pojedinanom nivou. Takoe, moe se posmatrati i
u okviru odreenih grupa (porodica, preduzee ili kroz pojedinane
oblasti ljudske delatnosti kao to su politika, ekonomija,
bezbednost, saobraaj, medicina itd. Kada je u pitanju bezbednosna
kultura na globalnom nivou moemo je posmatrati u sferi meunarodnih
odnosa, politike, diplomatije, iskoriavanje prirodnih resursa gde
nizak nivo bezbednosne kulture moe prouzrokovati posledice opasne
po itavo oveanstvo.Kao i bezbednost koja je za sada najdelotvornija
na nacionalnom nivou i koja treba da bude prilagoena da se uspeno
stara o svim nivoima bezbednosti, tako i bezbednosnu kulturu moemo
posmatrati u tom konteksu i ona mora biti tako osmiljena da je
prihvati svaki lan zajednice kako bisa osnovnog nivoa prela na neki
vii nivo.
1. POJMOVNO ODREENJE BEZBEDNOSNE KULTURE
Duboke drutvene promene tokom poslednjih nekoliko decenija
uticale su na nove okolnosti u kojima se odvojaju bezbednosnei
dogaaji. Oseaji nesigurnosti u svim drutvima postaje sve jai iako
smo svesni injenice da nikada nije bilo vie snaga bezbednosti,
nikada nije bilo toliko i takvih sredstava u funkciji zatite
bezbednosti i nikada svet nije brinuo o tome kao danas.
Tradicionalno shvatanje da je samo policijaodgovorna za bezbednost
uveliko se naputa to otvara polje jednoj novoj filozofiji
bezbednosti u kojoj bezbednosna kultura ima svoje mesto.Malo je
domaih autora koji su pokuali da daju definiciju bezbednosne
kulture. Prema miljenju Obrena orevia bezbednosna kultura je deo
opte kulture pojedinca, odreene sredine ili drutva. Skup saznanja
iz oblasti bezbednosti ( osnovne vrednosti i tekovine koje su
objekat napada i zatite, metodi i oblici kao i nosioci ugroavanja)
koje ine pojedince, sredine i drutvo sposobnijim da raspoznaju
metode, oblike i radnje ugroavanja kao i nosioce tih delatnosti,
bez obzira gdese i kako ispoljavaju. Iako pomenutu definiciju
smatramo preteom, dananje shvatanje pojma bezbednosti kao i neki
meunarodni pokuaji o istoj temi, zahtevaju da se ona nadogradi
novim elementima koji blie odreuju savremeno shvatanje sadraja
bezbednosne culture.Polazei od te premise, bezbednosnu kulturu
moemo definisati kao: skupusvojenih
stavova,znanja,vetinaipravilaizoblastibezbednosti,ispoljenihkaoponaanjei
proces, opotrebi, nainima isredstvimazatitelinih, drutvenihi
meunarodnih vrednosti od svih izvora, oblika i nosilaca ugroavanja
bezobzira na mesto ili vreme njihovogispoljavanja.Iz definicije se
moe videti da je re o sloenoj kategoriji multidisciplinarnog
sadraja pa je potrebno ukazati na njene elemente kako bi se lake i
bolje shvatila njena sutina.
1. Prvi element je skup stavova, znanja, vetina i pravila.-
Stavovi (pojedinca,drutva,naroda) u sebi sadre svest, moral,
obiaje, verovanja, vrednosti za prihvatanje i irenja znanja o
oblicima i nosiocima ugroavanja, njihovom intenzitetu, trajanju kao
i svest o snazi, moi i potrebi individualne i kolektivne
zatite.
- Znanje podrazumeva skup teorijskih, praktinih, profesionalnih
i linih znanja (uenja) kojima se pravilno prepoznaju i objanjavaju
ugroavajue pojave i procesi kao i ona znanja koja sluenjihovoj
eliminaciji ili otklanjanju posledica. Re je ospecifinim znanjima
koja se stiu u procesu obrazovanja iz oblasti bezbednosti ali i
srugih drutvenih, tehnikih i prirodnih oblasti.
- Vetine podrazumevaju sve promene, tvorevine i sposobnosti koje
su nastale kao posledica materijalne i duhovne intervencije
pojedinca ili drutva ( u prirodi, tehnici, drutvu ili miljenju ) a
radi napretka, razvoja i opstanka ljudskog drutva, odnosno to su
one voljne radnje zasnovane na znanju, kojima se suprostavljamo
ugroavajuim pojavama u skladu sa naukom bezbednosti.
- Pravila podrazumevaju implicitne i eksplicitne norme
(unutranje i meunarodne ) standardizovanog oblika miljenja i
ponaanja u odnosu na bezbednosne i nebezbednosne pojave, kojima se
obezbeuje pravni poredak nakojima se mogu pozvati svi ( pojedinci,
drutvo ilimeunarodna zajednica ).
2. Drugi element da se ispoljava kao ponaanje i proces-time se
objanjava da je bezbednosna kultura deo svakodnevnog rada (
pojedinca, profesionalca, slubi ) koji kontinuirano odravaju sistem
bezbednosti u optimalno stanje, a radi spreavanja nastanka ili
eliminisanja nastalih bezbednosnih pojava.3.Trei element je
potreba, nain i sredstvo - zatita beuzbednosti je vitalna potreba
bez koje nema opstanka i napretka oveka, drutva ili sveta.- Nain
podrazumeva sve one metode, oblike i radnje kojima se system
mbezbednosti, uz upotrebu raznih sredstava suprostavlja izvorima,
oblicima i nosiocima ugroavanja.- Sredstva su sva pravna, tehnika,
duhovna i psihika kojima se ostvaruju metode i
aktivnostisuprotstavljanja ugroavajuim pojavama.4. etvrti element
definicije su vrednosti.-Vrednost se odreuje kao neto to je vano,
vredno, poeljno, dostojno truda ( line, drutvene, dravne,
meunarodne ). To su kolektivni ideali koji su propisani i koje mora
da usvoji svako drutvo, grupa ilipojedinac.
Na osnovu definicije bezbednosne kulture mogu se izvesti neke
njene osnovne karakteristike:
-Da je bezbednosna kultura deo opte kulture (pojedinca....);-Da
obuhvata stavove, znanja i vetine iz oblasti bezbednosti u najirem
smislu (u sferi drutva, prirode, tehnike);-Da se stavovi odnose na
pozitivan pristup potrebi zatite sebe i drugih, drava i meunarodne
zajednice.
-Da se znanja odnose na prepoznavanja i objanjavanja svih oblika
i nosilaca ugroavanja a da se vetine odnose na metode i aktivnosti
( uz upotrebu tehnikih i drugih sredstava ) prevencije i represije
svih oblika ugroavanja.
-Da ima pre svega preventivnu ulogu.
-Da je odlika kao globalnog drutva tako i pojedinca.-Da je cilj
bezbednosne kulture da sauva vrednosti jednog drutva, da ih zatiti
i umanji posledice svih oblika ugroavanja.
2. OSNOVNA NAELA DETEKTIVSKE DELATNOSTI
Detektivska delatnost, kao poseban vid privatne bezbednosti u
funkciji ostvarivanja i zatite pojedinih prava graana, regulisana
je posebnim zakonom, ili u okviru zakona koji ureuje organizaciju i
delatnost obezbeenja lica i imovine preduzea i drugih pravnih lica.
Pravne norme sadrane u tim zakonima predstavljaju osnovu za
detektivsko organizovanje i delovanje i uglavnom reguliu celokupnu
detektivsku delatnost, s tim to u irem smislu postoje i drugi
zakonski propisi koji se mogu dovesti u vezu sa detektivskom
delatnou.Detektivska delatnost, iako je kod nas prisutnija u
poslednje vreme, nuno je da se rukovodi odreenim naelima koji su
bitni u vrenju detektivskih poslova. Sigurno da detektivska
delatnost nije jo uvek uspela da u potpunosti izgradi svoja osnovna
naela, to je i logino, s obzirom na vremenski period njenog
postojanja, ali je isto tako logino i pretpostaviti da e kroz dalju
zakonsku regulative, teorijsku obradu i praktinu primenu,
detektivska delatnost dopunjavati postojea i izgraivati nova naela
koja su nuna za pravilno struno obavljanje detektivskih
poslova.Detektivska delatnost ima nekih dodirnih taaka sa
kriminalistikom, krivinim pravom, krivino-procesnim pravom i u tom
kontekstu moe se govoriti i o nekim istim naelima. Osnovna naela
detektivske delatnosti su:
1. Naelo zakonitosti,2. Naelo detektivske etike,3. Naelo
objektivnosti,4. Naelo poverenja i korektnosti,5. Naelo saradnje,6.
Naelo uvanja poslovne tajne,7. Naelo strunosti i usavravanja,8.
Naelo ekonominosti, i9. Naelo humanosti.
2.1. Naelo zakonitosti
Naelo zakonitosti podrazumeva da detektiv u vrenju detektivskih
poslova mora potovati ustavne, zakonske i podzakonske propise koji
direktno reguliu detektivsku delatnost, kao i one propise koji
indirektno mogu nai svoju primenu prilikom vrenja detektivskih
poslova. Logino je da se moraju potovati ustavne odredbe, naroito
one koje se odnose na zatitu ljudskih prava i sloboda. Naelo
zakonitosti ora da nae punu svoju primenu u sprovoenju normi zakona
koji regulie detektivsku delatnost, jer svi takvi zakoni
preciziraju da je detektiv duan da svoju delatnost obavlja u skladu
sa pozitivnim propisima.Pojedine norme materijalnog i procesnog
krivinog zakonodavstva, zakona o policiji, odnosno unutranjim
posovima, zakona o upravi, mogu se dovesti u vezu sa detektivskom
delatnou, paje, kada doe do takve situacije, detektiv duan da
postupa u skladu sa takvom pravnom normom koja na indirektan nain
nalazi svoju primenu u konkretnom sluaju vrenja detektivskih
poslova. Norme ovih zakona, detektiv mora potovati isto kao i one
norme koje direktno ureuju detektivsku delatnost i koje
predstavljaju okvir njegovog delovanja.Takoe, u svom radu, detektiv
mora potovati i podzakonske akte koji se odnose na detektivsku
delatnost, a to su, pre svega, pravilnici koje donosi ministar
unutranjih poslova na osnovu ovlaenja datih u zakonima koji
direktno reguliu problematiku detektivske delatnosti.Prema tome,
naelo zakonitosti je vezano za potovanje svih onih propisa koji
neposredno reguliu oblast detektivske delatnosti, kao i onih
propisa koji su posredno primenljivi na oblast obavljanja
detektivskih propisa koji su posredni primenljivi na oblast
obavljanja detektivskih poslova i koji kao takvi, predstavljaju
pravni osnov za rad i postupanje detektiva u obavljanju njihove
detektivske delatnosti. Nepotovanje naela zakonitosti moe da
proizvede niz posledica, meu kojima su posebno znaajne one kojima
se povreuju i ugroavaju ljudska prava i slobode, koje su zatiene
ustavnim i zakonskim normama. Za graanina je veoma bitno da naelo
zakonitosti podrazumeva da niko ne moe biti smatran krivim za
krivino delo dok to ne bude utvreno pravosnanom sudskom presudom
nadlenog suda (presumpcija nevinosti) id a se krivina sankcija
uiniocu krivinog dela moe izrei samo od strane nadlenog suda i to u
postpupku koji je pokrenut i sproveden po zakonu. Naelo zakonitosti
podrazumeva i to da niko nevin ne bude osuen i da okrivljeni moe
biti ogranien u svojoj slobodi i drugim pravima samo pod uslovima
koje odreuje zakon.
2.2. Naelo detektivske etike
Pored naela zakonitosti, ovo naelo je veoma bitno ii ma izuzetan
znaaj za pravilno funkcionisanje detektivske delatnosti. Naime,
etika pravila postupanja detektiva nisu regulisana bilo kakvim
zakonskim aktom, ve odgovarajuim aktom koji se najee naziva kodeks
detektivske etike i kojeg donosi odgovarajua detektivska
asocijacija, na osnovu ovlaenja datog u zakonu koji regulie
organizaciju i delatnost detektivskog angamana. Kodeks detektivske
etike donosi samostalna, poslovna, struna i interesna organizacija
detektiva, a u nekim zemljama ovaj akt donosi i Detektivska komora.
To znai da kodeks detektivske etike donosi odreena asocijacija
detektiva koja se moe nazvati komora, udruenje ili imati neki drugi
naziv, a lanovi te asocijacije postaju svi detektivi, odnosno
detektivske kancelarije i agencije.[footnoteRef:2] [2: Bokovi M.:
Osnovi detektivske delatnosti, Fakultet za pravne i poslovne
studije dr Lazar Vrkati, Novi Sad, 2006.]
Kodeks detektivske etike su duni da potuju svi detektivi, bilo
da detektivsku delatnost obavljanju samostalno i udrueni u
detektivske kancelarije.Kodeks detektivske etike od svih zemalja u
okruenju, jedino je donela Republika Slovenija, pa radi upoznavanja
sa sadrajem kodeksa, odnosno sa pravilima koja mora da sadri
kodeks, kao i radi lakeg shvatanja njegovog znaaja za detektivsku
delatnost, moemo rei da kodeks detektivske etike predstvlja vid
zakletve koju polae pri stupanju u radni odnos.(primer kodeksa
Republike Slovenije).,,Znaku ovog poziva prihvatam kao
simboldrutvenog poverenja, koju dobivam od Detektivske komore
Republike Slovenije u svoje vlasnitvo. uvau je itavo vreme u svoju
ast i u ime etike detektivske delatnosti. Uvek u teiti ka tome, da
dostignem te ciljeve i ideale svog izabranog poziva i u ime toga
kao detektiv izjavljujem:Da u izvravati sve obaveze dunosti
detektiva u skladu s najviim moralnim i etikim naelima i nikada neu
uraditi neto,ime bih mogao omalovaavati poziv detektiva i
detektivske komore Republike Slovenije, koja mi je ukazala
poverenje detektivske licence;Da u se kao detektiv uzdravati
davanja bilo kakvih zakljuaka o radu drugih detektiva ili bilo
kakvog ponaanja, koje bi tetilo ugledu drugih detektiva ili
detektivskoj slubi;Da u stranke pre zakljuivanja ugovora upoznati
sa svojim mogunostima rada i ogranienjima u radu i pre zakljuivanja
ugovora neu obeavati uspeh, ako budem znao, da je uspeh teko
ostvarljiv ili dag a nije mogue ostvariti;Da u izvravati sve
provere u granicama mogunosti poziva, zakonitosti, moralnosti i
detektivske profesionalne etike;Da u potovati pismene i usmene
dogovore kao da su napisani;Da neu strankama savetovati bilo koje
protivzakonite ili neetike postupke ili radnje;Da u potovati
privatnost stranaka, ted a neu izneveriti njihovo poverenje id a u
uvati njihove tajne, kao das u moje line;Da e moja vodilja za
ostvarivanje uspeha biti istina, strunost, svesnost i poverenje;Da
u dati stranci uvek neki izvetaj o utvrenim podacima, informacijama
i rezultatima o preuzetoj obavezi;Da u stranke obavetavati o svim
radnjama, do kojih doem u svom radu, bile one ugodne ili ne;Da u
strankama omoguiti posedoanje sveih i tanih informacija u najveoj
moguoj meri, u okviru mogunosti i vremena, kojeg odredi stranka;Da
e moji izvetaji biti poteni, istiniti, tani i, koliko bude mogue,
potpuni;Da drugom detektivu neu prosleivati podatke i informacije,
koje iz prirode informacija i podataka proizilaze, ako bi njeno
prosleivanje moglo tetiti interesu stranke s kojom sam bio ili
jesam u poslovnom odnosu;Da u realno oceniti vrednost (koliinu i
obim) svog rada i trokove povezane s radom u pojedinanom sluaju, i
da zbog loeg poloaja stranke neu ostvariti korist koja bi
prevazilazila vrednost rada i (opravdanih) trokova;Da u stalno
usavravati svoju strunost, optu kulturu i obrazovanje;Da priznajem
sud asti Detektivske komore Republike Slovenije kao sud za reavanje
svih gore navedenih radnji i postupaka.[footnoteRef:3] [3: Kodeks
detektivske komore Republike Slovenije.]
Odredbe ovog kodeksa odnose se na celokupnu detektivsku
delatnost i mnoge od njih imaju dodirnih taaka sa nekim drugim
naelima detektivske delatnosti. Ovaj kodeks predvia i detektivsku
znaku koju dodeljuje Detektivska komora i koja predstavlja simbol
drutvenog priznanja, ali znak da se odreeno lice bavi vrenjem
detektivskih poslova. Takoe, bitno je istai i odnos detektiva prema
strankama i drugim detektivima, koji se mora zasnivati na poverenju
i odgovornom i korektnom postupanju. Veoma je znaajna odredba
kodeksa koja predvia nadlenost suda Detektivske komore, to znali da
Detektivska komora, pored ostalih organa, formira i sud koji je
nadlean da reava sve sporove koji nastanu u vezi sa vrenjem
detektivskih poslova, odnosno nepotovanjem Kodeksa detektivske
etike. Detektiv sa strankom zakljuuje pismeni ugovor i po tom
osnovu preduzima odgovarajue obaveze, pa je u tom kontekstu bitna
odredba u kodeksu koja obavezuje detektiva da e potovati usmene
dogovore sa strankom na isti nain kao das u konstatovani pismenim
putem.
2.3. Naelo objektivnosti
Naelo objektivnosti obavezuje detektiva da objektivno planira i
preduzima radnje i mere za koje je zakonom ovlaen, a u cilju
ispunjenja preduzetih obaveza iz zahteva stranke, na osnovu
zakljuenog pismenog ugovora. Ovo naelo, kako se moe uoiti, ima
dodirnih taaka sa naelom zakonitosti i doprinosi utvrivanju istine,
to znai da dobijene informacije, podaci i prikpljeni dokazi od
strane detektiva treba da budu prikupljeni na objektivan nain, kako
bi bili tani i istiniti. To podrazumeva obavezu detektiva, da prvo
objektivno i nepristrasno sagleda ta stranka od njega trai, pa
ikoliko je to u skladu sa zakonom, potrebno je da sve podatke,
injenice i informacije prikuplja objektivno, bez nekog linog
interesa i prisutnog subjektivizma, kao id a se na isti nain ponaa
i prilikom njihove obrade i dostavljanja stranci.Cilj detektivske
delatnosti mora da bude prikupljanje injenica koje su verodostojne
i istinite, a do kojih ne moe doi ukoliko tokom rada ispolji
neobjektivnost, pristrasnost, sujetu i odreene sopstvene interese.
Stoga detektiv ne treba da uri u obavljanju detektivskih poslova,
kako bi to pre udovoljio zahtevu stranke, jer brzopleto reavanje
sluaja moe imati za posledicu da se ne prikupe neke bitne injenice
koje za stranku mogu imati izuzetan znaaj. Detektiv u svom
postpanju mora da ispolji realnost, kako u prikupljanju svih
potrebnih injenica, tako i prilikom njihove procene i obrade, jer
veoma je opasno ako se prema nekim injenicama ponaa potcenjivaki, a
druge injenice precenjuje i favorizuje. Detektiv, voen svojom
profesionalnou, strunou i detektivskim moralnim normama mora u svom
radu da izbaci svaki vid naklonosti prema bilo kojim licima sa
kojima dolazi u kontakt, da objektivno posmatra sve injenice bez
pristrasnosti ili eventualno koristorublja ili nekih drugih
amoralnih motiva. Jedino na takv nain dolazi do pune primene naela
objektivnosti u detektivskoj delatnosti, to predstavlja i garanciju
da e prikupljene informacije, podaci i dokazi predstavljati realne,
objektivne i istinite injenice u svakom konkretnom sluaju.
2.4. Naelo poverenja i korektnosti
Ovo je veoma znaajno naelo, jer detektiv pored zakonitog i
objektivnog postupanja, svojim korektnim odnosom prema strankama
stie reputaciju, ugled i poverenje, to mu omoguava pridobijanje
stranaka, odnosno stvaranje povoljnijih uslova za novu klijantelu.
Lako je uoiti da je ovo naelo u odreenoj vezi sa naelima
zakonitosti i objektivnosti i da se mnoge odredbe kodeksa
detektivske etike odnose na sticanje poverenja i korektno ponaanje
detektiva prema strankama. Detektiv mora prvo da radi zakonito i
objektivno, pa potom svojom delatnou i rezultatima rada, kao i
ljudskim odnosom i dobronamernim ponaanjem prema strankama, stekne
njihovo poverenje i proiruje obim svoje delatnosti.Detektiv sam ili
sa svojim saradnicima mora da svojim radom odrava svoju reputaciju,
odnosno reputaciju detektivske kancelarije, uz ispoljenu
profesionanost, odgovornost i korektan odnos prema klijenteli, pri
emu do izraaja treba da doe efikasnost u reavanju poverenih
poslova, diskrecija, zatita prava i linosti klijenata. Potovanje
naela poverenja i korektnosti direktno se odrava na zadovoljstvo
stranaka, s jedne, i na stvaranje mogunosti za proirivanje
klijantele, s druge strane.U sklopu sticanja poverenja i korektnog
ponaanja spada i obaveza detektiva, da stranku upozna sa svojim
mogunostima u detektivskom delovanju i da unapred ne obeava uspeh,
naroito ako uspeh nije izvestan. U odnosu prema stranci sa kojom
zakljuuje ugovor detektiv mora da ispolji korektan odnos i da
stranku ne savetuje da ini neke radnje koje nisu u skladu sa
zakonom ili su u suprotnosti sa moralnim pravilima kodeksa
detektivske etike. Kada se konkretno tie poverenja detektvi ni u
jednoj situaciji ne sme da izneveri poverenje stranke, duan je da
uva njene tajne i da potuje privatnost svake stranke. Detektivska
korektnost se sastoji i u obavezi njegovog izvetavanja stranke o
svim prikupljenim injenicama tako to te informacije moraju da budu
istinite i porpune, u meri u kojoj je to mogue.Ovo naelo nalazi
primenu i u odnosu izmeu dva detektiva, jer je obaveza detektiva da
se uzdrava od odavanja zakljuaka o radu drugog detektiva, ili
vrenja nekih delatnosti koje bi mogle ii na tetu drugog detektiva,
s tim da nee drugom detektivu ustupiti prikupljene injenice koje bi
mogle ii na tetu stranke, odnosno tetiti njenim interesima.Takoe,
ne moe proizvoljno da procenjuje svoj rad i nastale trokove u vezi
sa detektivskom delatnou, ve mora da realno procenjuje obe navedene
kategorije i da prilikom naplate svojih usluga zahtevana naknada
bude u skladu sa vrednou njegovor rada i nastalih
trokova.[footnoteRef:4] [4: Bokovi M.: Osnovi detektivske
delatnosti, Fakultet za pravne i poslovne studije dr Lazar Vrkati,
Novi Sad, 2006.]
2.5. Naelo saradnje
Poslovi koji su zakonom stavljeni u nadlenost detektivske
delatnosti esto ne poznaju prostornu ogranienost niti bilo kakve
administrativne granice, tako da je u mnogim situacijama potrebo da
detektiv deluje na irem prostoru unutar jedne republike, odnosno
drave, a ponekad i van granica drave, kako bi mogao prikupiti
releventne podatke, informacije i dokaze. Zbog toga je nuna potreba
da se izmeu detektiva odvijaju odreeni vidovi meusobne saradnje i
uzajamne pomoi. U nekim situacijama, u zavisnosti od vrste posla i
njegove teritorijalne rasprostranjenosti, mogue je da detektivi
zajedno rade u organizovanom timskom radu. Uostalom, i samo
osnivanje detektivske kancelarije, odnosno agencije, ve predstavlja
udruivanje vie detektiva koji u odreenim sluajevima rade pojedinano
ili kolektivno, u zavisnosti od teine i sloenosti svakog sluaja
posebno. Takoe, detektivske kancelarije mogu da se udruuju u
odreene asocijacije, to omoguava unapreivanje delatnosti u
organizacijskom i funkcionalnom smislu i stvaranje jo povoljnijih
uslova za meusobnu saradnju koja posebno treba da doe do izraaja u
radu na konkretnim sluajevima iz detektivske nadlenosti.Saradnja
detektiva moe da se odvija u okviru istog mesta, a moe in a irim
prostorima, pri emu je osnovni nain saradnje pruanje meusobne
detektivske pomoi, u zavisnosti od karaktera svakog sluaja posebno,
kao i od mogunosti odreenog detektiva da postupi po zamolnici
drugog detektiva. Ova saradnja moe da se odvija in a meunarodnom
planu, tako to detektiv moe putem inostranih udruenja i
organizacija privatnih detektiva da prikuplja potrebne injenice i u
drugim dravama, a nema nikakvih smetnji da detektiv, detektivska
kancelarija ili detektivska agencija postanu i lanovi meunarodnog
udruenja privatnih detektiva. U tom kontekstu treba istai da je
ovakva mogunost predviena u Pravilniku o obavljanju detektivskih
poslova koji je doneo ministar unutranjih poslova Republike
Hrvatske na osnovu ovlaenja iz Zakona o zatiti osoba i imovine.
2.6. Naelo uvanja poslovne tajne
Ovo naelo se zasniva na zakonskoj odredbi koja posebno regulie
ponaanje detektiva kada se radi o poslovnoj tajni. Zakon o
detektivktivskoj delatnosti Crne Gore sadri odredbu prema kojoj se
podaci koje je detektiv prikupio u vrenju ugovornog posla smatraju
poslovnom tajnom i nakon izvrenja posla, s tim da detektiv moe
prikupljene podatke i saznanja da koristi samo u svrhu za koju su
prikupljeni. Detektiv je duan da nakon izvrenog posla prikupljene
podatke preda stranci, osim podataka koji nisu od znaaja za taj
posao i koji moraju biti uniteni u roku od osam dana od dana
ispunjenja ugovorne obaveze. Detektiv ne sme da objavi niti da
omogui drugom licu objavljivanje podataka do kojih je doao u
izvrenju ugovornog posla.Zakon o agencijama za obezbeenje lica i
imovine i privatnoj detektivskoj delatnosti Republike Srpske takoe
predvia da se podaci koje je detektiv prikupio u obavljanju
ugovornog posla smatraju poslovnom tajnom i nakon to privatni
detektiv prestane da obavlja detektivske poslove, s tim to podatke
i saznanja do kojih je doao u obavljanju ugovoreng posla privatni
detektiv moe koristiti samo u svrhu radi koje su i prikupljeni.
Detektiv je duan da, nakon obavljenog ugovornog posla, sve
prikupljene podatke preda stranci, a sve druge podatke koji nisu od
znaaja za ugovoreni posao da uniti u roku od osam dana od dana
ispunjenja ugovora. Privatni detektiv takoe ne sme da objavi niti
da omogui drugom licu objavljivanje podataka do kojih je doao tokom
izvrenja ugovornog posla.Analizom zakonskih odredbi iz navedena dva
zakona koji reguliu detektivsku delatnost u Crnoj Gori, odnosno u
Republici Srpskoj, konstatuje se da, pored odreenih tekstualnih
razlika, uopte nema razlike u njihovoj sadrini, to znai da pitanje
obaveze uvanja poslovne tajne oba zakona reguliu na identian nain.
Iz navedenih zakonskih odredbi proizilazi obaveza detektiva,
odnosno da u obaljanju detektivskih poslova uva sve one podatke do
kojih je doao upravo tokom vrenja detektivskih poslova, shodno
ugovorenim obavezama sa strankom.[footnoteRef:5] [5: Bokovi M.:
Isto]
U sklopu uvanja poslovne tajne, detektiv ima obavezu da se
pridrava propisa o zatiti podataka o linosti, jer svako fiziko lice
treba da ima osigurano ostvarivanje i zatitu prava na privatnost i
ostalih prava i slobada, naroito kada se obrauju podaci o linosti,
bez obzira na to da li se obrada podataka vri automatski,
poluautomatski ili na neki drugi nain. Ukoliko detektiv ima potrebu
da koristi odreene podatke o linosti, on se u ulozi korisnika moe
pojaviti samo pod uslovima koje odreuju propisi koji reguliu ovu
oblast ili po pristanku stranke, ime i dobija ovlaenje za korienje
odreenih podataka.Naelo uvanja poslovne tajne je slino naelu uvanja
slubene tajne koje se primenjuje u radu dravnih organa, i ono
garantuje zakonit i objektivan rad i prua zatitu stranci u odnosu
na raspolaganje sa prikupljenim injenicama tokom obavljanja
detektivskih poslova i detektiv ima obavezu uvanja poslovne tajne,
jer u suprotnom moe da podlegne i krivinoj odgovornosti.
2.7. Naelo strunosti i usavravanja
Ovo je veoma bitno naelo za uspeno i efikasno objavljivanje
detektivske delatnosti. Logino je da detektiv mora biti struan za
obavljanje detektivskih poslova id a mora da se stalno usavrava,
kako bi uspeno moga da obavlja sve sloenije poslove iz delokruga
svoje nadlenosti. Detektiv mora da raspolae znanjem koje e mu
omoguiti da struno i u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima
preduzima radnje i mere za koje je ovlaen. U tom cilju detektiv
mora solidno da poznaje korienje pojedinih kriminalistikih metoda,
naroito onih radnji i mera za koje je ovlaen da ih preduzima u toku
detektivske delatnosti, kao i onih metoda koje primenjuje policija,
bez obzira to nije ovlaen za njihovo preduzimanje, jer takva ira
znanja omoguavaju potpunije sagledavanje konkretne situacije i
izbor najadekvatnijih radnji koje detektiv moe da primeni u svakom
pojedinanom sluaju.Lice koje ispunjava uslove i pone da se bavi
detektivskom delatnou mora da ima na umu potrebu stalnog
usavravanja kroz odgovarajue vidove strunog usavravanja. U tom
kontekstu veoma je bitno da odgovarajua detektivska asocijacija ili
odgovarajua kolska ustanova preduzima mere za organizovanje
potrebnih oblika edukacije detektiva, kroz koje bi se detektivi
upoznavali sa novim naunim i tehnikim dostignuima i, u okviru toga,
sa mogunostima korienja novih metoda. Takoe, kroz razne oblike
edukacije detektivi bi se upoznavali is a stranim iskustivama i
detektivskom praksom u okviru svoje drave, proveravali steena
znanja i dotadanju praktinu delatnost, to bi doprinelo sticanju
novih znanja i veoj strunosti i spremnosti detektiva.
2.8. Naelo ekonominosti
Naelo ekonominosti je prisutno i u oblasti detektivske
delatnosti i podrazumeva da detektiv preduzima samo one neophodne
radnje i mere koje su potrebne radi obavljanja ugovorenog
detektivskog posla, id a ne odugovlai svoju delatnost stvarajui
nepotrebne trokove stranci. Meutim, primena ovog naela mora da bude
u skladu sa naelima zakonitosti i objektivnosti, to znali da
detektiv treba da void rauna da to bude racionalno i efikasno u
odnosu na reavanje konkretnog sluaja.Detektiv izbegava da preduzima
bilo koju radnju koja nije neophodna, vodei rauna da se ne nanese
teta treim licima i da svojim odugovlaenjem i neracionalnim
pristupom ne stvara stranci vee trokove od potrebnih. Detektiv koji
je sklopio sa strankom ugovor za obavljanje odreenih detektivskih
poslova regulie i svoje trokove, tako da ugovor treba da sadri i
cenu detektivskih usluga u konkretnom sluaju. U svakom sluaju,
detektiv je duan da upozna stranku sa visinom nakanade za ugovorene
usluge, nainom plaanja i uslovima za eventualnu imenu navedene cene
usluga. Ukliko tokom rada detektiv doe u situaciju da prikupi neke
informacije, podatke ili dokaze uz trokove koji prelaze ugovorenu
cenu usluga, onda mora naknadno da trai saglasnost stranke, uz
objanjenje o kakvom se poslu radi. Tek kada se stranka saglasi sa
visinom trokova, to e svakako zavisiti i od kvaliteta i
relevantnosti prikupljenih injenica, detektiv moe da nastavi
realizaciju konkretnog posla. Saglasnost stranke moe da bude i
usmenim putem, ali je bitno da detektiv ne moe da uveava ugovorene
trokove bez saglasnosti stranke, jer bi u suprotnom to
predstavljalo tropkove koji nisu ugovoreni, a njihovo poveanje bez
saglasnosti stranke ne bi bilo u skladu sa naelom ekonominosti.
2.9. Naelo humanosti
Naelo humanosti obavezuje detektiva da u svom delovanju postupa
humano, da preduzima dozvoljene radnje i mere u skladu sa zakonom,
vodei rauna da ne nastanu neke tetne posledice. Naelo humanosti je
takoe u odreenoj vezi sa naelima zakonitosti i objektivnosti, te
detektiv mora voditi rauna da ne povlai pogrene poteze koji mogu
uticati na to da se ne doe do objektivnog injeninog stanja, do
uznemiravanja javnosti i povrede osnovnih prava i sloboda.Detektiv
u svom radu ne sme da omalovaava linost oveka, da ugroava njegovu
sigurnost ili da ne potuje pripadnost oveka i porodini ivot. Ovo
naelo ima odreenih veza sa osnovnim moralnim principima, pa je u
njegovoj primeni detektiv duan da se pridrava kodeksa detektivske
etike.Naelo humanosti se mora potovati u detektivskoj delatnosti i
ono treba da doprinese potpunijoj, odgovornijoj, savesnijoj i
objektivnijoj delatnosti detektiva ali se mora voditi rauna o tome
da ovo naelo ne postane samo sebi cilj, ve naprotiv mora da bude u
funkciji ostvarivanja ugovorenih poslova izmeu detektiva i
stranke.
3. PRINCIPI BEZBEDNOSNE KULTURE
Bezbednosna kultura predstavlja svest o neophodnosti
neprekidnog, samoinicijativnog i savesnog obavljanja funkcije
bezbednosti s ciljem postizanja optimalne zatienosti vrednosti
drutva na pravno i moralno prihvatljiv nain. To znai da je concept
bezbednosne kulture zasnovan na odreenim principima (principisuskup
osnovnihsmernica kojih se treba pridravati u nekom radu).Da bi se
sagledala sutina bezbednosne kulture neophodno je indentifikovati
te principe.Tu pre svega mislimo na sledee principe: Moralnosti
Zakonitosti Doslednosti Odgovornosti Neprekidnosti
Pravovremenosti
Realizacijom funkcje bezbednosti tite se vitalne vrednosti
drutva, drave i pojedinca u uem smislu imeunarodne zajednice u irem
smislu.Pravni poredak titi vrednosti drutva i stim u vezi nalae
izvesno ponaanje pojedinca i subjekata bezbednosti. Meutim,
ponaanje drutva nije regulisano iskljiivo normom zakona, ve i
normom opte kulture, tradicije i obiaja. Navedeni principi definiu
nain rada drutva i graanina i prave razliku izmeu dobrog i loeg
rada.
3.1. Princip moralnosti
Pod principom moralnosti u bezbednosnoj kulturi podrazumeva
serealizovanjefunkcije bezbednosti na moralno prihvatljiv i
dozvoljen nain.Osnovu moralno doputenog ponaanja ine moralni
standardi drutva i meunarodnezajednice. To podrazumeva da
ostvarivanje funkcije bezbednosti za jedne ne sme biti naruavanje
iste za druge.Priroda obaveze pojedinca da se stara o bezbednosti
bazirana je na savesti i razumu pri emu je ona iznad pravnih normi
zakona i prihvata se dobrovoljno.To ne znai da drava svojim
aparatom prinude nee sankcionisati pojedinca koji je postupao po
moralnim a pri tome krio zakonske norme, i obratno.Postoji dilema
oko terminolokog obeleavanja ovog principa: da li princip etinosti
ili princip moralnosti. Naime, moral predstavlja sistem normi
kojima se regulie i usmerava ljudsko ponaanje u skladu sa potrebama
iciljevima drutva. S druge strane, podetikom se podrazumeva nauni
ili filozofski tretman moralnosti. Predmet bavljenja etike je
voljno, slobodno ponaanje oveka jer se samo na njega mogu odnositi
pravila, a ne ipostupke koji nisu slobodni. S obzirom da je
moralpraktina kategorija, a etika nauna disciplina koja prouava
moral, za potrebe razjanjenja bezbednosne kulture ispravnijim
smatramo naziv princip moralnosti.Drutvo od pojedinaca oekuje
doprinos stvaranju opte bezbednosti. Ispravnim postupcima doprinosi
se realizaciji potrebai ciljeva drutva. Moralna normaje imperative
ponaanja pojedinca. Onaj ko prekri moralnu normu izloen je moralnom
sudu, a potomiunutranjoj, subjektivnoj sankciji. Ovakav spoj
subjektaodgovornostii sankcionisanjau liku jedne osobe nazivase
samoodgovornost, a njena osnovna odlika je samosankcionisanje.
Pripadnici subjekata bezbednosti su u realizaciji funkcije
bezbednosti prvenstveno su ogranieni primenom zakonskih propisa.
Samo potovanje zakonskih propisa predstavlja primer pozitivnog
morala.
3.2. Princip zakonitosti
Pod principom zakonitosti
podrazumevaseupotrebametotologijeouvanja bezbednosti linih i optih
vrednosti i dobara koja je unapred predviena iuvaava norme
unutranjeg i meunarodnog pravnog poretka.Pravni poredak ima
izuzetan znaaj u ostvarivanje funkcije bezbednosti : pravno
ureivanje bezbednosti je neophodno prvenstveno zbog prirode dravne
idrutvene funkcije ineophodnosti da se bezbednost ostvaruje kroz
jedinstveni sistem. Razlog tome je potreba da se kroz pravni sistem
deluje na jedinstveni nain u svim oblastima drutvenog ivota, a
samim tim i u sferi bezbednosti, odnosno da se ukloni ili svede na
minimum arbitrarnost dravnih subjekata kada se radi ouvanja
bezbednosti zadire u prava, obaveze i interese graana. Zbog toga je
metodologija postupanja sistema bezbednosti unapred definisana
pravnim normama.
Pod metodologijom ouvanja bezbednosti linih i optih drutvenih
vrednosti podrazumeva se skup pravila iprincipa koji se odnose
naangaovanje izvesnih subjekata, snaga i sredstava, kao i primenu
odreenih postupaka i tehnika s ciljem spreavanja nastajanja ili
otklanjanja posledica ugroavajuih pojava.Obaveza i pravo svakog
graanina jeste da se stara o linoj, ali i da uestvuje u o
stvarivanju bezbednosti zemlje. Njegove slobode i prava ogranieni
su slobodama i pravima drugih, to znai da svojim postupcima ne bi
smeo da ugrozi neko lino dobro drugog pojedinca ilivitalnu vrednost
celokupnog drutva. On je slobodan na preduzimanje svih postupaka
koji nisu unapred zabranjeni pravnim normama (nuna odbrana ).S
druge strane delovanje dravnih subjekata bezbednosti unapred je
odreeno pravnim poretkom u smislu da drava moe preduzeti samo ono
to je unapred propisano.
3.3.Princip doslednosti
Redalizacija funkcije bezbednosti podrazumeva odreen aktivan
odnos pojedinca i pripadnika subjekata bezbednosti prema sebi
samima, linim dobrima i vitalnim vrednostima drutva i prema
okruenju koje podrazumeva sam sistem bezbednosti i ugroavajue
pojave sa svim vojim elementima ( izvori, vidovi ioblici, nosioci,
posledice ). Princip doslednosti u bezbednosnoj kulturi podrazumeva
( konstantno ) potovanje principa bezbednosne kulture i pravila i
principa metodologijeouvanja bezbednosti linih i opte drutvenih
vrednosti.Princip doslednosti podrazumeva primenu ovlaenja prema
svakom pojedincu jednako i bez izuzetaka: sva lica su jednaka pred
zakonom i imaju pravo na jednaku zakonsku zatitu bezikakvog
razlikovanja. U tom smislu zakon mora obezbediti stvaranje oseaja
sigurnosti u pogledu prava i dunosti, onako kako je izneto u
pozitivnom pravu. Suvie kruto potovanje principa doslednosti moe da
ima negativne implikacije na zatiene vrednosti drutva. Dosledna
primena odreenih metoda kao i dosledno ponavljanje pri mene metoda
iz ranijih situacija ( ruti-nsko obavljanje poslova po ablonu),
mogu dovesti do sekundarnih neeljenih posledica. Svaka bezbednosna
pojava mora se posmatrati nezavisno oddrugih, kroz prizmu tzv.
Principa individualnosti bezbednosne pojave. Iskustvo steeno u
reavanju odreenih problema vezanih za iste bezbednosne pojave
svakako je dragoceno i mora se maksimalno eksploatisati. Zbog toga
je i sama metodologija zasnovana na teoriji i praksi ipredstavlja
njihov spoj.
3.4. Principodgovornosti
Cilj ostvarenja optimalnog stanja bezbednosti podrazumeva i
zahteva tealizaciju funkcijebezbednosti s odreenom izvesnou ija je
osnova u odgovornosti njihovog nosioca. Svaki je pojedinac
odgovoran za linu i bezbednost drave i obratno.Princip odgovornosti
u bezbednosnoj kulturi graana ogleda se u u njihovom ulaganju
napora za to savesnijom zatitom line bezbednosti, bezbednosti
drugih i drave.Graanin mora biti svestan da je deo jednog velikog
sistema koji se stara o bezbednosti. Takoe mora biti svestan da
najvie sam doprinosi linoj bezbednosti, odnosno sopstvenom
ugroavanju. On mora biti sposoban da sam uoi i indentifikuje
ugroavanje ( izvor, oblik,nosioca), da pokua da sprei nastajanje
bezbednoso-ugroavajue pojave a ukoliko to nije u njegovoj moi da
unajkraem roku obavesti nadlene subjekte bezbednosti.Princip
odgovornosti u bezbednosnoj kulturi pripadnika subjekta bezbednosti
se u idejnom smislu se ne razlikuje od odgovornosti u bezbednosnoj
kulturi ali postoje i izvesne razlike. injenica da je vrenje
funkcije bezbednosti profesija i da obaveza i nain vrenja te
funkcije kao i odgovornost za propuste imajuuporite u naviim
pravnim aktima drave, zahteva mnogo veu odgovornost.Samodisciplina
i poverenje unutar subjekta bezbednosti moraju biti vei nego kod
graana, s obzirom na odreena ovlaenja i sredstava prinude kojima
raspolae.
Pripadnici subjekta bezbednosti ne smeju :-Line, interese svojih
prijatelja ili neprijatelja zemlje stavljati iznad slubenih
interesa i opte bezbednosti drutva;-Izbegavati reagovanje ili
neblagovremeno reagovati napojave ugroavanje bezbednosti;-Slubeno
inetrvenisati na nain kojima nepotuju postojee zakonske
procedure;-Naputati bezbednosne rejone na kojima rade;- Biti
nekorektni i imati neslubeni odnos prema strankama i
kolegama;-Zloupotrebljavati ili prekoraiti poverenaovlaenja.
3.5. Principneprekidnosti
S obzirom da jeuspostavljanje stanja idealne bezbednosti ideal
icilj kome se tei, a koji se nikada u potpunosti ne moe ostvariti,
realno je teiti nekom prosenom koje se moe nazvati eljeno optimalno
stanje. eljeno stanje bezbednosti e se postii ukoliko se
maksimizira efikasnost realizacije funkcije bezbednosti, i takav
nain njene realizacije i postignuto stanje bezbednosti neprekidno
odrava, odnosno unapreuje.Neprekidnost se kao princip odgovornosti
bezbednosne kulture ogleda se u stalnom angaovanju ljudstva,
primeni metoda i sredstava u ouvanju iunapreenju stanja
bezbednosti, kao i stalnoj spremnosti sistema bezbednosti da
odgovori na neoekivane pojave ugroavanja.Kod pojedinca mora
postojati svest o tome da lino dobro ili opta vrednost mogu biti
ugroeni u bilo kom trenutku, kao i da oni sami moraju stalno biti
spremni da odreaguju na potencijalni ili realni bezbdnosni izazov,
rizik ilipretnju. U bezbednosnoj kulturi graana potovanje ovog
principa zasniva se prvenstveno na moralnoj, a potom i na optoj
zakonskoj obavezi realizacije funkcije bezbenosti ( ostavljanje
nezakljuanog automobila se provocira izvrenje krivinog
delakrae).Potovanje principa neprekidnosti u realizaciji funkcije
bezbednosti kod pripadnika subjekata bezbednosti je prvenstveno
zakonska obaveza. Svest o neophodnosti stalnog delovanja na
speavanju i suzbijanju bezbednosno- negativnih pojava, kao i
samoinicijativno angaovanje u trenucima kada bi usled nepoznavanja
njegovog indentiteta i svojstava od strane drugih mogao da izbegne
svoju zakonsku obavezu i ugroavanje line sigurnosti, indikator su
visoko razvijene bezbednosne kulturepripadnika subjekata
bezbednosti.
3.6. Princippravovremenosti
Uspenost sistema bezbednosti u realizaciji funkcije bezbednosti
je utoliko vea ukoliko je vitalnim vrednostima drutva i linim
vrednostima pojedinaca pruena pravovremena zatita.Pod principom
pravovremenosti podrazumeva se preduzimanje ili iniciranje
adekvatne akcije uvremenu( utrenutku )u kome jemoguesa maksimalnom
efikasnou spreiti nastupanje ili otkloniti nastale tetne posledice
ugroavanja.Akcije suprostavljanja pojavama ugroavanja imaju
tridimenzije: Preventivnu, koja je usmerena ka spreavanju
nastupanja neeljenih posledica oblika ugroavanja; Represivnu, koja
je usmerena ka otklanjaju nastalih tetnih posledica i Pruanje pomoi
rtvama odnosno ugroenim vrednostima.S obzirom na to da sugraani,
odnosno njihove vrednosti i interesi stalno potencijalno ugroeni,
ak i onim oblicima ugroavanja koji su usmereni prema dravi, to bi
oni sami i morali da pravovremeno preventivno i represivno reaguju.
Ako nisu u mogunosti da to uine, onda u najkraem roku moraju o tome
obavestiti nadlene subjekte bezbednosti koji e se suprostaviti
pojavi ugroavanja.Svest o neophodnosti blagovremenog preduzimanja
odreenih mera, radnji i postupaka od strane pripadnika subjekata
bezbednosti najee ima presudnu ulogu u zatiti vrednosti drutva.
Stalnim prikupljanjem bezbednosnih obavetajnih podataka, njihovom
strunom obradom i tumaenjem, te sagledavanjem ocenom celokupnog
stanja ili stanja bezbednosti u odreenim oblastima uoavaju se
pravilnosti trendovi u kretanjubezbdnosnih pojava. Od pravovremene
i adekvatne akcije sistema bezbednosti esto zavisi i sam ishod
suprostavljenosti. ak i najrazvijeniji sistemi bezbednosti
kojiblagovremeno ne odgovore na pojavu ugoavanja mogu u konkretnom
sluaju biti poraeni.
LITERATURA
1. Bokovi M.: Osnovi detektivske delatnosti, Fakultet za pravne
i poslovne studije dr Lazar Vrkati, Novi Sad, 2006.2. Staji Lj.,
Mijalkovi S., Stanarevi S.: Bezbedonosna kultura , Dragani,
2004.