Na temelju članka 31. stavka 3. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 150/11, 119/14 i 93/16), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj ________________ donijela Z A K L J U Č A K Prihvaća se Izvješće o konzultacijama o zaštiti interesa Republike Hrvatske u Jadranskom moru, u tekstu koji je Vladi Republike Hrvatske dostavilo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova aktom, klase: 018-05/16-01/24, urbroja: 521-V-02-17-12, od 31. listopada 2017. godine. Klasa: Urbroj: Zagreb, _____________ PREDSJEDNIK mr. sc. Andrej Plenković
32
Embed
Na temelju članka 31. stavka 3. Zakona o Vladi Republike ...
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Na temelju članka 31. stavka 3. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (Narodne
novine, br. 150/11, 119/14 i 93/16), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj
________________ donijela
Z A K L J U Č A K
Prihvaća se Izvješće o konzultacijama o zaštiti interesa Republike Hrvatske u
Jadranskom moru, u tekstu koji je Vladi Republike Hrvatske dostavilo Ministarstvo vanjskih i
europskih poslova aktom, klase: 018-05/16-01/24, urbroja: 521-V-02-17-12, od 31. listopada
2017. godine.
Klasa:
Urbroj:
Zagreb, _____________
PREDSJEDNIK
mr. sc. Andrej Plenković
OBRAZLOŽENJE
Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 27. listopada 2016. godine donijela
Zaključak (Klasa: 022-03/16-07/354, Urbroj: 50301-21/21-16-2), kojim zadužuje
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova da u koordinaciji s drugim nadležnim
ministarstvima započne konzultacije s državama članicama Europske unije i Europskom
komisijom vezano za zaštitu interesa Republike Hrvatske u Jadranskom moru, uključujući i
mogućnost proglašenja te pune primjene isključivog gospodarskog pojasa Republike
Hrvatske.
U provedbi navedenog Zaključka, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova je u suradnji s
drugim nadležnim ministarstvima – Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture,
Ministarstvom zaštite okoliša i energetike, Ministarstvom unutarnjih poslova i
Ministarstvom poljoprivrede – održalo niz sastanaka i konzultacija te ispitalo mogućnosti
koje Republici Hrvatskoj stoje na raspolaganju u zaštiti legitimnih interesa u Jadranskom
moru.
Usporedno s navedenim, na odgovarajućoj su razini održani sastanci kako s nadležnim
službenicima i dužnosnicima Europske komisije, tako i s određenim predstavnicima država
članica Europske unije.
Kao rezultat obavljenih aktivnosti i konzultacija, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova,
u suradnji s drugim nadležnim ministarstvima, pripremilo je Izvješće o konzultacijama o
zaštiti interesa Republike Hrvatske u Jadranskom moru.
Uz pregled svega učinjenog, Izvješće sadrži i prikaz svih bitnih odrednica vezano za zaštitu i
ostvarivanje prava Republike Hrvatske u Jadranskom moru, u skladu s pravilima
međunarodnog prava i pravilima Europske unije.
IZVJEŠĆE O KONZULTACIJAMA O ZAŠTITI
INTERESA REPUBLIKE HRVATSKE
U JADRANSKOM MORU
ZAŠTITA INTERESA REPUBLIKE HRVATSKE U JADRANSKOM MORU
listopad 2017.
2
SADRŽAJ
I. UVOD 3
II. PRAVA REPUBLIKE HRVATSKE NA MORU 3
III. ZAŠTIĆENI EKOLOŠKO-RIBOLOVNI POJAS (ZERP) 4
IV. NEPRIMJENA PRAVNOG REŽIMA ZERP-a U ODNOSU NA DRŽAVE ČLANICE
EUROPSKE UNIJE 6
V. RAZLIKA IZMEĐU ZERP-a I ISKLJUČIVOG GOSPODARSKOG POJASA (IGP-a) 6
VI. PRAVA I DUŽNOSTI KOJE U IGP-u/ZERP-u IMAJU DRUGE DRŽAVE 8
VII. ZERP KAO TEMELJ ZA BILATERALNU I MULTILATERALNU SURADNJU 8
VIII. ULAZAK REPUBLIKE HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU 9
1. NADLEŽNOSTI EUROPSKE UNIJE U PROVEDBI UNCLOS-a 9
2. ZERP NAKON ULASKA HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU 10
2.1 RIBOLOVNI ASPEKT 10
2.2 JURISDIKCIJA GLEDE ZNANSTVENIH ISTRAŽIVANJA MORA 13
2.3. EKOLOŠKI ASPEKT 14
2.3.1. OKVIRNA DIREKTIVA O MORSKOJ STRATEGIJI iz 2008. 14
2.3.2. EKOLOŠKI ASPEKT PROVEDBE ZERP-a 16
IX. DJELOVANJE REPUBLIKE HRVATSKE NA MORU 18
1. ZAŠTITA MORA (ZERP/IGP) OD ONEČIŠĆENJA (RIZICI PLOVIDBE) 20
a. Rizici sigurnosti plovidbe u isključivom gospodarskom pojasu 20
b. Rizici za morski okoliš u isključivom gospodarskom pojasu 21
c. Sposobnosti detektiranja kršenja europskih i domaćih propisa o sigurnosti plovidbe 21
d. Sposobnosti detektiranja onečišćenja i onečišćivača 21
2. TEHNIČKI SUSTAV ZA NADZOR DRŽAVNE GRANICE NA MORU 22
3. IZAZOVI PRISUTNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE NA MORU 23
X. ZAKLJUČAK VEZANO ZA RIBOLOVNI I EKOLOŠKI ASPEKT 23
XI. OBAVLJENE KONZULTACIJE 24
XII. DODATNE MJERE ZAŠTITE INTERESA REPUBLIKE HRVATSKE 25
1. ZABRANA/OGRANIČENJE RIBOLOVA U PODRUČJU ZERP-a 26
2. POSEBNE MJERE UPRAVLJANJA U JADRANSKOM MORU
(OGRANIČAVANJEM FLOTE) 26
3. POSEBNE MJERE UPRAVLJANJA U JABUČKOJ KOTLINI 27
4. USPOSTAVA ZAŠTIĆENOG RIBOLOVNOG PODRUČJA JABUČKE KOTLINE 28
XIII. ZAKLJUČAK 28
ZAŠTITA INTERESA REPUBLIKE HRVATSKE U JADRANSKOM MORU
listopad 2017.
3
I. UVOD
Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 27. listopada 2016. godine je donijela
Zaključak (Klasa: 022-03/16-07/354, Urbroj: 50301-21/21-16-2), kojim zadužuje
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova da u koordinaciji s drugim nadležnim
ministarstvima započne konzultacije s državama članicama Europske unije i Europskom
komisijom vezano za zaštitu interesa Republike Hrvatske u Jadranskom moru, uključujući i
mogućnost proglašenja te pune primjene isključivog gospodarskog pojasa Republike
Hrvatske.
U provedbi navedenog Zaključka, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova je u suradnji s
drugim nadležnim ministarstvima - Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture,
Ministarstvom zaštite okoliša i energetike, Ministarstvom unutarnjih poslova, Ministarstvom
poljoprivrede i Ministarstvom znanosti i obrazovanja - održalo niz sastanaka i konzultacija te
ispitalo pravne (i stvarne) mogućnosti koje Republici Hrvatskoj stoje na raspolaganju u zaštiti
svojih legitimnih interesa u Jadranskom moru.
Usporedo s navedenim, na odgovarajućoj su razini održani sastanci kako s nadležnim
službenicima i dužnosnicima Europske komisije, tako i s određenim predstavnicima država
članica Europske unije.
Uz pregled svega učinjenog, Izvješće sadrži i prikaz svih bitnih odrednica vezano za zaštitu i
ostvarivanje prava Republike Hrvatske u Jadranskom moru, te može poslužiti Vladi
Republike Hrvatske kao podloga za procjenu svih relevantnih okolnosti i odgovarajućeg
načina zaštite legitimnih interesa Republike Hrvatske u Jadranskom moru, u skladu s
pravilima međunarodnog prava i pravilima Europske unije.
II. PRAVA REPUBLIKE HRVATSKE NA MORU
Republika Hrvatska ima pravo, kao obalna država uz čiju vanjsku granicu teritorijalnog mora
se proteže otvoreno more, proširiti svoju jurisdikciju na Jadranskom moru u skladu s
Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. (Narodne novine –
Međunarodni ugovori, broj 9/2000), dalje u tekstu „UNCLOS“, uključujući i proglašenje te
punu primjenu isključivog gospodarskog pojasa Republike Hrvatske.
UNCLOS u Dijelu V. (članci 55. do 75.) uređuje pravni režim isključivog gospodarskog
pojasa, čije proglašenje je suvereno i samostalno pravo svake obalne države čija se vanjska
granica teritorijalnog mora dotiče otvorenog mora.
Međunarodna praksa pokazuje da je veliki broj država proširio svoju jurisdikciju izvan
granica teritorijalnog mora i uspostavio na tim područjima mora raznolike pravne režime.
Države stranke UNCLOS-a se pri uspostavi takvih pojaseva pozivaju na UNCLOS, posebno
njegov dio koji se odnosi na isključivi gospodarski pojas (IGP), a u praksi odabiru proglašenje
isključivog gospodarskog pojasa kao i razne druge modalitete širenja svoje jurisdikcije na
moru, obuhvaćajući pri tome (polazeći od načela ad minori ad maius) sve ili samo neke
sadržaje isključivog gospodarskog pojasa iz Dijela V. UNCLOS-a. Prava i obveze države koja
ZAŠTITA INTERESA REPUBLIKE HRVATSKE U JADRANSKOM MORU
listopad 2017.
4
proglašava samo neke sadržaje isključivog gospodarskog pojasa ista su kao i prava država
koje su proglasile isključivi gospodarski pojas, u odnosu na proglašeni sadržaj.1
Širom svijeta, pa i u Sredozemlju, osim isključivih gospodarskih pojaseva, proglašene su
„ribolovne zone“, „zaštićene ribolovne zone“, „zaštićene ekološke zone“, pa tako i „zaštićena
ekološko - ribolovna zona“ u Republici Hrvatskoj.2 Pri proglašenju takvih „podvrsta“ ili
izvedenica od isključivih gospodarskih pojaseva, obalne države trebaju jasno naznačiti koje
sadržaje isključivog gospodarskog pojasa su proglasile odnosno u odnosu na koje sadržaje su
proširile jurisdikciju na moru3.
III. ZAŠTIĆENI EKOLOŠKO-RIBOLOVNI POJAS (ZERP)
U ovom trenutku Republika Hrvatska ostvaruje suverena prava i jurisdikciju u
Jadranskom moru izvan svojih nacionalnih granica (teritorijalnog mora) kroz pravni režim
Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa i kroz režim epikontinentalnog pojasa (morskog
dna i podzemlja). Područje ZERP-a obuhvaća 23 870 km2.
Na morskom dnu i podzemlju izvan nacionalne jurisdikcije (dakle izvan državnog područja
Republike Hrvatske), Republika Hrvatska ima epikontinentalni pojas i u njemu uživa
suverena prava istraživanja i iskorištavanja prirodnog bogatstva morskog dna i podzemlja. U
stupu vode iznad epikontinentalnog pojasa, Republika Hrvatska je proglasila Zaštićeni
ekološko-ribolovni pojas (ZERP) i u njemu uživa sadržaje isključivog gospodarskog pojasa
koji se odnose na
- suverena prava istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim prirodnim
bogatstvima voda izvan granice teritorijalnog mora, te
- jurisdikciju glede znanstvenog istraživanja mora i
- jurisdikciju glede zaštite i očuvanja morskog okoliša.
U Odluci o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru (Narodne novine,
broj 157/2003 od 6. listopada 2003.) utvrđeno je da pojas ZERP-a obuhvaća morski prostor
od vanjske granice teritorijalnog mora u smjeru pučine do vanjske granice dopuštene općim
međunarodnim pravom. Te će se granice utvrditi međunarodnim ugovorima o razgraničenju s
državama čije obale leže sučelice ili bočno u odnosu na hrvatsku obalu (s Italijom i Crnom
Gorom), a do njihovog sklapanja vanjska granica će privremeno slijediti crtu razgraničenja
1 Judikatura Međunarodnog suda u Haagu o razgraničenju IGP-a i ribolovnog pojasa (slučaju SAD v. Kanada u
razgraničenju u zaljevu Maine), potvrdila je da obalne države u ribolovnom pojasu imaju ista prava i obveze kao
i obalne države u IGP-a, u odnosu na jednu njegovu svrhu (funkciju) - ribarenje.
2 Isključivi gospodarski pojas u Sredozemlju tako su proglasili Egipat, Maroko i Cipar, jednako kao i
Rumunjska, Bugarska, Turska, Rusija i Ukrajina, koje su ih proglasile u Crnom moru, čime su u Crnom moru
nestala područja koja imaju status (režim) otvorenog mora. Velik broj država proširio je svoju jurisdikciju
vezano za ribarstvo: Alžir, Tunis (zaljev Gabes), Malta je proglasila isključivi ribolovni pojas, a Španjolska
zaštićeni ribolovni pojas. Francuska je proglasila ekološki pojas čime je proširila svoju jurisdikciju na način da je
ZAŠTITA INTERESA REPUBLIKE HRVATSKE U JADRANSKOM MORU
listopad 2017.
10
korištenje prirodnih bogatstva kao i promicanje mjera na međunarodnoj razini za rješavanje
regionalnih, odnosno svjetskih problema okoliša.
Europska unija kao takva stoga ima niz nadležnosti koji se tiču primjene UNCLOS-a, te
je tako i sama, uz države članice Europske unije, stranka UNCLOS-a.
Države članice Europske unije, pri ostvarivanju svojih prava i obveza iz UNCLOS-a,
ograničene su u svojim pravima i obvezama u područjima koje su države članice
Europske unije dodijelile Europskoj uniji. Jednako tako su, u provedbi određenih prava
i obveza iz UNCLOS-a, vezane relevantnim pravilima prava Europske unije.
Od ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, Republika Hrvatska kao i sve druge
države članice Europske unije, svoja suverena prava i jurisdikciju u skladu s UNCLOS-
om ostvaruje u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.
Europska unija je svjesna značaja proširene jurisdikcije država na moru. U kontekstu
pripreme i provedbe Integrirane pomorske politike na Sredozemlju, Europska komisija dala je
izraditi Studiju o troškovima i koristima koji proizlaze iz uspostave morskih zona u
Sredozemlju te je na temelju toga 2013. dala Priopćenje vezano za uspostavu gospodarskih
pojaseva u Sredozemlju. U tom priopćenju polazi se od činjenice da je značajan dio
Sredozemnog mora izvan jurisdikcije obalnih država, te je stoga nezaštićen, neistražen i
neiskorišten. U tom dokumentu Europska komisija iznosi stajalište da postoji značajna
dobrobit za obalne države u slučaju da iskoriste svoje pravo proglašenja isključivog
gospodarskog pojasa, kako je predviđeno UNCLOS-om, a posebno je naglašena potreba
suradnje između članica Europske unije i s državama koje su im u susjedstvu, te su države
pozvane da najbolje iskoriste mogućnosti razvoja i ubiranja plodova plave ekonomije.
2. ZERP NAKON ULASKA HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU
Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju situacija se u mnogočemu promijenila.
2.1 RIBOLOVNI ASPEKT
Očuvanje morskih bioloških resursa u sklopu ribarske politike u isključivoj je nadležnosti
Europske unije7, a podijeljena nadležnost između Europske unije i država članica primjenjuje
se u svim ostalim aspektima ribarstva. Europska unija utvrđuje i provodi zajedničku
poljoprivrednu i ribarstvenu politiku (članak 38. UFEU). Države članice Europske unije
sudjeluju i u drugim mnogostranim sporazumima kao što je Sporazum o Općoj komisiji za
ribarstvo u Sredozemlju (The GFCM Agreement), kroz koje zajednički ostvaruju racionalno
gospodarenje, usmjereno prvenstveno na očuvanje i optimalno iskorištavanje živih
bogatstava, kao i na osiguravanje ravnoteže između prekomjernog i nedovoljnog
iskorištavanja bioloških bogatstava (kao što je i predviđeno UNCLOS-om)8. Navedeno se
7 Budući da je očuvanje morskih bioloških resursa u isključivoj nadležnosti Europske unije, države članice
Europske unije nisu više stranke Međunarodne konvencija o očuvanju atlantskih tuna (ICCAT Convention), koja
određuje obvezatne kvote i načine lova plavoperajnih tuna, već je stranka te Konvencije samo Europska unija,
kroz koju ostale države članice ostvaruju svoja prava i pridržavaju se obveza. 8 Ostvarenje suverenih prava radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim prirodnim
bogatstvima voda izvan vanjske granice teritorijalnog mora (UNCLOS), koje ima za cilj racionalno
gospodarenje, o kojem govori niz odredaba UNCLOS-a vezano za isključivi gospodarski pojas (članci 61.-73.),
usmjereno je prvenstveno na očuvanje i optimalno iskorištavanje živih bogatstava u prostoru nad kojim je obalna
država proširila jurisdikciju. UNCLOS obvezuje obalne države da osiguraju ravnotežu između prekomjernog i
nedovoljnog iskorištavanja bioloških bogatstva, kako bi se, s jedne strane, očuvala prirodna bogatstva a, s druge
ZAŠTITA INTERESA REPUBLIKE HRVATSKE U JADRANSKOM MORU
listopad 2017.
11
ostvaruje kroz mjere očuvanja i optimalnog iskorištavanja živih bogatstva - utvrđivanje
dopustivog ulova, znanstveno utemeljenim mjerama u suradnji s nadležnim međunarodnim
organizacijama i propisivanje mjera radi sprječavanja prekomjernog ribolova, kao i mjere
radi održavanja populacija lovljenih vrsta na razinama najvišeg održivog prinosa, kao i
racionalnim gospodarenjem nekim vrstama živih morskih organizama - ali sada kroz naprijed
navedene mehanizme međusobne suradnje država članica Europske unije.
Sva morska područja pod suverenošću ili jurisdikcijom država članica Europske unije čine
„vode Zajednice“ odnosno „vode Europske unije“. Tako su i područja mora država članica
Europske unije koja se nalaze izvan njihovog teritorijalnog mora a nad kojima je država
članica Europske unije proširila jurisdikciju, kao što su isključivi gospodarski pojasevi,
ribolovne zone i sl., dio voda Europske unije odnosno ribolovnog mora Europske unije.
U tim područjima ribolov se može odvijati isključivo sukladno zajedničkoj ribarstvenoj
politici Europske unije (Uredba Vijeća (EZ) br. 2371/2002 od 20. prosinca 2002. o očuvanju
i održivom iskorištavanju ribolovnih resursa u okviru Zajedničke ribarske politike).9 Osnovno
je načelo da ribarska plovila Europske unije imaju jednako pravo pristupa vodama i
resursima unutar morskog prostora Europske unije, a ograničenje se odnosi samo na
područje unutar zone od 12 nautičkih milja od polaznih crta (teritorijalno more država
članica). U tim zonama (koje su dio državnog područja država članica na moru a čine ga
teritorijalno more i unutarnje morske vode), države članice mogu zadržati isključiva prava na
ribolov.
To znači da ribarska plovila iz država članica Europske unije imaju pravo ribolova unutar
prostora hrvatskog ZERP-a (ili IGP-a), ali jednako tako imaju obvezu pridržavati se pravila
Europske unije o ribarstvu koja propisuju ribolovne alate i načine ribolova te sva druga
pravila.
U gospodarskim pojasevima država članica provodi se zajednička ribarstvena politika
Europske unije uz poštivanje načela relativne stabilnosti koje se posebno temelji na
povijesnim razinama ulova i podrazumijeva održavanje utvrđenog postotka dozvoljenog
ribolovnog napora za glavne komercijalne vrste za svaku državu članicu. To znači da bilo
koja država članica može loviti u području pod jurisdikcijom druge države članice bez
naknade ukoliko postoje takvi podaci o povijesnim razinama ulova, slijedom čega Republika
Hrvatska ne bi imala pravo na naknadu od Talijanske Republike za iskorištavanje ribljih
resursa u području proširene jurisdikcije.
strane, omogućilo i drugim državama sudjelovanje u višku koji obalna država nije mogla iskoristiti. Navedeno se
ostvaruje kroz mjere očuvanja i optimalnog iskorištavanja živih bogatstva – utvrđivanje dopustivog ulova,
znanstveno utemeljenim mjerama u suradnji s nadležnim međunarodnim organizacijama i propisivanje mjera
radi sprječavanja prekomjernog ribolova, kao i mjere radi održavanja populacija lovljenih vrsta na razinama
najvišeg održivog prinosa, kao i racionalnim gospodarenjem nekim vrstama živih morskih organizama – u
pogledu vrlo migratornih vrsta (navedenih u Prilogu I UNCLOS-a, primjerice tune), anadromnih riba (primjerice
losos), katadromnih vrsta (primjerice, jegulje).
Poseban tretman u tom pojasu imaju neobalne države i države u nepovoljnom geografskom položaju, u istoj
regiji ili subregiji. Uz prava predviđena za ostale države, te države imaju posebna prava (prvenstva) u pogledu
sudjelovanja u iskorištavanju odgovarajućeg dijela viška živih bogatstava (članci 69. i 70.). Ako je neka susjedna
država već prije lovila u vodama nad kojima je obalna država proširila svoju jurisdikciju, obalna država mora
voditi računa i o toj činjenici prigodom odobravanja pristupa višku dopustivog ulova (članak 62, stavak 3).
ZAŠTITA INTERESA REPUBLIKE HRVATSKE U JADRANSKOM MORU
listopad 2017.
15
obalnog područja. Republika Hrvatska je dostavila Europskoj komisiji (GU za okoliš – DG
ENVIRONMENT) početnu procjenu stanja i opterećenja morskog okoliša hrvatskog dijela
Jadranskog mora (predana 2012.) i Skup značajki dobrog stanja okoliša i skup ciljeva u zaštiti
morskog okoliša, kao i Sustav praćenja i promatranja za stalnu procjenu stanja Jadranskog
mora (predani 2014.), koji se odnose i na ZERP, a do 2018. godine Republika Hrvatska ima
obvezu za hrvatski dio Jadranskog mora (uključujući i ZERP) dostaviti izvješće o provedenim
mjerama i postignutom u odnosu na početno stanje.
Upravo u provedbi Okvirne direktive o morskoj strategiji, kao temeljnog instrumenta
Europske unije, važno je kako za Republiku Hrvatsku tako i za Europsku uniju, da Republika
Hrvatska ostvaruje svoja prava i nadležnosti u ZERP-u/IGP-u. ZERP je obuhvaćen kao
područje morskih voda zemalja članica EU (sukladno članku 3/1 - Direktive 2008/56/EZ -
Okvirne direktive o morskoj strategiji). Da je riječ o otvorenom moru, Republika Hrvatska ne
bi bila ni ovlaštena niti obvezna za to područje prikupljati podatke i analize podataka
dostavljati Europskoj komisiji. Iz odgovora Europske komisije i ocjene dostavljenih hrvatskih
dokumenata, vidljivo je da Europska komisija nije dovodila u pitanje činjenicu da je kao
hrvatski dio Jadrana definirano hrvatsko teritorijalno more i ZERP.14
Upravo s aspekta održavanja dobrog stanja okoliša pa i u svrhu održavanja morskih stokova
za ribolov, od velikog je značaja što Republike Hrvatske primjenjuje Okvirnu direktivu na
područje ZERP-a. Prihvaćanje rezultata uzorkovanja i propisanih mjera za to područje mora
stvara se temelj za njegovu zaštitu, što je važno za talijansku stranu kao i za sve obalne države
Jadrana te Europsku komisiju u zajedničkim naporima zaštite i očuvanja morskog okoliša,
kako je i utvrđeno UNCLOS-om, za područje mora u gospodarskim pojasevima.
U zaštiti morskog okoliša, Republika Hrvatska provodi i druge direktive i uredbe ali se
one provode prije svega u teritorijalnom moru Republike Hrvatske. Tako, Republika
Hrvatska provodi Direktivu EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o
kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća od 11.
svibnja 2016. godine o smanjenju sadržaja sumpora u određenim gorivima, za što su
nadležni i kontrolu obavljaju tržišni inspektori i inspektori sigurnosti plovidbe. Naime, svaki
brod (iznad 5000 BRT) dužan prigodom ulaska u hrvatsko teritorijalno more koristiti gorivo
propisane kakvoće i to se mora upisivati u brodski dnevnik. Pri tome brodovi moraju imati
spremnike u kojima postoje različite vrste goriva ovisno o dijelu mora na kojemu obavlja
plovidbu upravo zbog štetnih emisija koje uporaba goriva uzrokuje. Jedna kakvoća je
dopuštena na otvorenom moru, a druga vrsta u teritorijalnom moru i lukama. Obalna država
može propisati i strožu kvalitetu goriva (npr. proglašenje SECA područja u suradnji sa
susjednim obalnim državama) no mora o tome obavijestiti EK te svakako osigurati i
dostupnost takvih goriva. Evidencija se mora voditi upisom vremena rada motora i korištenja
goriva iz pojedinog spremnika. Kontrola se, međutim, obavlja u lukama tako da provedbu ove
direktive nije moguće staviti u kontekst provedbe ZERP-a/IGP-a. Jednako tako za navedeno
pitanje nije od značaja ni provedba Uredbe EZ 2015/757 od 29. travnja 2015. o praćenju
emisija iz pomorskog prometa (vezano za emisije CO2), budući da se kontrola i tih emisija
obavlja po dolasku ili polasku iz luka države članice Europske unije.
14 EK istodobno, slijedom notifikacije Republike Slovenija, prima na znanje i navode o postojanju njezinog
(virtualnog) ekološko-ribolovnog pojasa te se na pojedinim kartama ucrtavaju i područja preklapanja iako
Republika Slovenija za ta područja ne dostavlja podatke.
ZAŠTITA INTERESA REPUBLIKE HRVATSKE U JADRANSKOM MORU
listopad 2017.
16
2.3.2. EKOLOŠKI ASPEKT PROVEDBE ZERP-a
Zbog iznimne ekološke osjetljivosti relativno površinski malog, plitkog i uskog Jadranskog
mora prava odnosno jurisdikcije koje je Republika Hrvatska stekla u okviru ZERP-a su od
posebne važnosti. Rizik od onečišćenja Jadranskog mora, prvenstveno izlijevanjem nafte s
brodova koji plove u Jadranu te rizici od onečišćenja uslijed eksploatacije morskog dna i
podmorja te pomorskih nesreća na moru, značajni su.
Budući da obalne države mogu intervenirati u prostorima koji su pod režimom otvorenog
mora samo u slučaju pomorske nezgode, uspostavom ZERP-a Republika Hrvatska je stekla
jurisdikciju i preventivno djelovati, a za uspješnost zaštite od onečišćenja s brodova,
najvažnije su mjere nadzora, posebno u pogledu sposobnosti brodova za plovidbu.
Obalna država može za prostor svog pojasa usvojiti zakone i druge propise kojima se utvrđuju
postupci i mjere za sprječavanje, smanjenje, nadzor te spremnost za i reagiranje kod
onečišćenja s brodova u tom pojasu. Ti nacionalni propisi moraju, međutim, biti usklađeni s
općeprihvaćenim međunarodnim pravilima i standardima usvojenim putem nadležne
međunarodne organizacije (Međunarodna pomorska organizacija „IMO“) ili na općoj
diplomatskoj konferenciji.
Obalna država u svom pojasu ima i prava u odnosu na zaštitu od onečišćenja
potapanjem svih vrsta otpadaka (uključujući radioaktivnih). Potapanje se ne smije
obaviti bez prethodnog izričitog odobrenja obalne države, koja ima pravo dopustiti, urediti i
nadzirati takvo potapanje. Ako bi i neke druge države, zbog svojeg geografskog položaja
mogle imati negativne posljedice zbog nekog potapanja, obalna država će prije donošenja
odluke o davanju suglasnosti razmotriti to pitanje s tom državom. Posebno se djelotvornim
pokazalo međunarodnopravno regionalno uređenje tog pitanja. Tako su Sredozemne države
uz Konvenciju o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja, usvojile i Protokol o sprječavanju
onečišćenja Sredozemnog mora potapanjem s brodova i zrakoplova (1976.).
Pravo obalne države da u svom pojasu nadzire, pa i zaustavlja brodove, proizlazi iz
vršenja njezine jurisdikcije glede zaštite i očuvanja morskog okoliša u tom pojasu. Obalna
država može započeti postupke vezano za svaku povredu tih propisa u odnosu na
onečišćenje koje nastaje u tom pojasu. Kada postoji jasni temelji za vjerovanje (osnovana
sumnja) da je brod u pojasu počinio povredu odgovarajućeg međunarodnog pravila i
standarda vezano za onečišćenje, obalna država može od broda zahtijevati odgovarajuću
informaciju, a može poduzeti i fizički pregled ukoliko se takva informacija uskrati. Nadalje, tamo gdje postoji jasan objektivan dokaz da je brod u pojasu počinio povredu
koja je imala za posljedicu ispuštanje s broda koje je prouzročilo veliku štetu obalnoj
državi, ta država može započeti postupak protiv tog broda, a može ga i zadržati. Progon
stranog broda (osim stranog ratnog broda ili javnog broda koji uživa imunitet) može započeti
u ZERP-u samo ako su povrijeđeni propisi koji se primjenjuju u njemu (glava VI. Pomorskog
zakonika).
Kad je riječ o ekološkoj komponenti ZERP-a, Republika Hrvatska je proširila primjenu
nacionalnih propisa vezanih za sprječavanje, smanjene i nadzor nad onečišćenjem s
brodova te na zaštitu mora od onečišćenja potapanjem svih vrsta otpada. Ta se pravila u
ovom trenutku ne primjenjuju na države članice Europske unije.
Zbog neprimjene ZERP-a na države članice Europske unije, u ovom trenutku Republika
Hrvatska u području ZERP-a ne može proširiti primjenu nacionalnih propisa na brodove
država članica Europske unije i ne može obavljati kontrolu brodova država članica
Europske unije u plovidbi, te postoji samo mogućnost njihove sankcije za slučaj povrede
međunarodnih standarda tijekom plovidbe u ZERP-u od strane države zastave broda i
ZAŠTITA INTERESA REPUBLIKE HRVATSKE U JADRANSKOM MORU
listopad 2017.
17
prijave prvoj luci dolaska broda unutar Europske unije za obavljanje nadzora države
luke.
Kontrola brodova u plovidbi kroz gospodarske pojaseve, u kojima brodovi uživaju
slobodu plovidbe, inače je izuzetno rijetka i predstavlja izuzetak a ne pravilo u
međunarodnom pomorskom prometu. Države pribjegavaju takvoj mjeri koja interferira s
UNCLOS-om zagarantiranim pravom brodova na slobodu plovidbe kroz gospodarske
pojaseve samo kada za to postoje uvjerljivi dokazi (prikupljeni na terenu, u gospodarskom
pojasu/ZERP-u). Republika Hrvatska do sada, iako je imala pravo to činiti nad brodovima
izvan Europske unije, nije provela ni jednu kontrolu broda u plovidbi. Međutim, iako nema
mogućnost kontrole brodova Europske unije u plovidbi ZERP-om i sama ih procesuirati dok
plove ZERP-om, Republika Hrvatska može zatražiti pokretanje odgovarajućeg sudskog
postupka od države prve luke broda ili države zastave broda ili u slučaju da taj brod kasnije
uđe u teritorijalno more Republike Hrvatske sama pokrenuti postupak, kako bi se
sankcionirale povrede međunarodnih standarda tijekom plovidbe u ZERP-u.
U skladu s Pravilnikom o zaštiti morskog okoliša u zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu
Republike Hrvatske, zabranjeno je onečišćenje mora u ZERP-u u skladu sa
međunarodnim standardima sadržanim u instrumentima kao što je Međunarodna
konvencija o sprječavanju onečišćenja mora s brodova iz 1973. kako je izmijenjena
Protokolom iz 1978. s prilozima koji uređuju pojedine vrste onečišćenja, Međunarodna
konvencija o sigurnosti ljudskih života na moru, 1974. sa svim kasnijim izmjenama i
dopunama, Konvencija o sprječavanju onečišćenja morskog okoliša i obalnih područja u
Sredozemlju iz 1995., Protokol iz 1995. o sprječavanju onečišćenja Sredozemnog mora
potapanjem otpadnih i drugih tvari s brodova i zrakoplova ili spaljivanjem na moru, Protokol
o suradnji u sprječavanju onečišćenja s brodova i u slučajevima opasnosti u suzbijanju
onečišćenja Sredozemnog mora, 1995., Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja
zbog istraživanja i iskorištavanje epikontinentalnog pojasa, morskog dna i morskog
podzemlja, 1994., Međunarodna konvencija o pripravnosti, akciji i suradnji za slučaj
onečišćenja uljem iz 1990., Protokol o pripravnosti, akciji i suradnji za slučaj onečišćenja
opasnim i štetnim tvarima, 2000., Konvencija o sprječavanju onečišćenja mora potapanjem
otpadaka i drugih tvari, 1972., Protokol iz 1996. uz Londonsku konvenciju iz 1972. o
sprječavanju onečišćenja mora potapanjem otpadaka i drugih tvari, te Međunarodna
konvencija o upravljanju i nadzoru brodskih balastnih voda i taloga, 2004.
Nadalje, Pravilnikom je propisano da je zapovjednik pomorskog objekta ili zrakoplova koji
primijeti onečišćenje mora u ZERP-u dužan bez odlaganja o tome izvijestiti nadležnu lučku
kapetaniju. Zapovjednik pomorskog objekta koji sudjeluje u nezgodi u ZERP-u koja uključuje
ispuštanje ulja, ili drugih štetnih tekućih tvari, štetnih tvari u pakiranom obliku, uključujući
one u kontejnerima, prenosivim tankovima, cestovnim i željezničkim vozilima i brodskim
teglenicama, dužan je bez odgode nadležnoj lučkoj kapetaniji podnijeti izvješće o nezgodi.
Izvješće mora podnijeti i zapovjednik broda koji ispusti ulja ili štetne tekuće tvari suprotno
odredbama MARPOL Konvencije u tijeku redovnog rada broda. Izvješće mora biti
dostavljeno u skladu sa posebnim propisima najbržim dostupnim telekomunikacijskim
kanalima.
Za slučajeve iznenadnih onečišćenja mora ovlasti, dužnosti, mjere i način smanjenja
opasnosti, spremnost za trenutačno i učinkovito reagiranje i sprječavanje onečišćenja mora
propisuje se Planom intervencija kod iznenadnih onečišćenja mora i Subregionalnim
planom intervencija za sprječavanje, spremnost za i reagiranje na iznenadna
onečišćenja Jadranskog mora većih razmjera. Lučka kapetanija koja zaprimi izvješće
dužna je poduzeti sve potrebne mjere radi suzbijanja, smanjenja i otklanjanja onečišćenja
mora sukladno posebnim propisima, poduzeti sve potrebne istražne radnje, te pokrenuti
ZAŠTITA INTERESA REPUBLIKE HRVATSKE U JADRANSKOM MORU
listopad 2017.
18
odgovarajuće postupke. Hrvatska pomorska administracija je dužna izvijestiti o događaju
i poduzetim mjerama državu čiju zastavu brod vije, te prema okolnostima slučaja i
druge zainteresirane države.
IX. DJELOVANJE REPUBLIKE HRVATSKE NA MORU
Sustavno praćenje aktivnosti na moru, kao i ujednačena kontrola na cjelokupnom području
mora pod suverenošću i jurisdikcijom Republike Hrvatske (unutarnje morske vode,
teritorijalno more i ZERP), važna su sastavnica ostvarivanja svih prava i legitimnih interesa
Republike Hrvatske na moru.15
Radi učinkovitog nadzora i zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru osnovana je
Obalna straža Republike Hrvatske16
, kao sastavni dio Hrvatske ratne mornarice, a temeljni
su joj poslovi i zadaće zaštita suverenih prava i provedba jurisdikcije Republike Hrvatske u
zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu, epikontinentalnom pojasu i na otvorenu moru. U
teritorijalnom moru i unutarnjim morskim vodama Obalna straža pruža potporu drugim
nadležnim tijelima državne uprave u provedbi zadataka iz njihove nadležnosti.17
Za usmjeravanje i nadzor tijela nadležnih za nadzor i zaštitu prava i interesa Republike
Hrvatske na moru ustrojena i Središnja koordinacija za nadzor i zaštitu prava i interesa
Republike Hrvatske na moru (u daljnjem tekstu: Središnja koordinacija). Središnjom
koordinacijom predsjedaju naizmjenično na rok od godinu dana predstavnik ministarstva
nadležnog za obranu, predstavnik ministarstva nadležnog za pomorstvo i predstavnik
ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.18
Uredbom o organizaciji i načinu rada
Središnje koordinacije, Stručnog tijela i područnih jedinica koordinacije tijela nadležnih za
nadzor i zaštitu prava i interesa Republike Hrvatske na moru (Narodne novine, broj 77/2008)
propisan je način rada Središnje koordinacije za nadzor i zaštitu prava i interesa Republike
Hrvatske na moru, Stručnog tijela i područnih jedinica koordinacije tijela nadležnih za nadzor
i zaštitu prava i interesa Republike Hrvatske na moru pa tako i u Zaštićenom ekološko
ribolovnom pojasu.
15 Prema podacima prikupljenim u studiji koja je naručena od Europske komisije kako bi se procijeniti troškovi i
koristi od proširenja jurisdikcije na moru u Sredozemlju, za ostvarenje kontrole u svojem ekološkom pojasu u
Sredozemlju (površine od 78.000 km2), Francuska godišnje ulaže oko 5 mil. EUR, što iznosi oko 64,4 EUR/km
2.
Costs and benefits…. str. 158.
16 Zakonom o Obalnoj straži Republike Hrvatske, NN 107/2007.