Bojana Nikolić SA 15/2013 Procesi i prostori produkcije samoorganizovanog pozorišta – na primeru Le Studija DIPLOMSKI RAD Novi Sad, 2017. godina UNIVERZITET U NOVOM SADU FAKULTET TEHNIČKIH NAUKA U NOVOM SADU
Bojana Nikolić SA 15/2013
Procesi i prostori produkcije
samoorganizovanog pozorišta –
na primeru Le Studija
DIPLOMSKI RAD
Novi Sad, 2017. godina
UNIVERZITET U NOVOM SADU
FAKULTET TEHNIČKIH NAUKA U
NOVOM SADU
Sadržaj
1. Apstrakt .................................................................................................................. 3
2. Uvod ....................................................................................................................... 4
3. SAMOORGANIZOVANI VANINSTITUCIONALNI KOLEKTIVI ............................... 5
3.1 STUDIJA SLUČAJA .......................................................................................... 5
3.1.1. Pokušaj i greška – Kulturna laboratorija (Trial&Error – Kulturlabor), Berlin : . 6
3.1.2. Ostavinska galerija, Beograd : ...................................................................... 7
4. ANALIZA NEZAVISNOG POZORIŠTA LE STUDIO .............................................. 9
4.1. Istorijat ............................................................................................................. 9
4.2. Polja delovanja ............................................................................................... 10
4.3 Specifičnosti rada teatra Le Studio ................................................................. 13
4.4 Način rada na predstavama ............................................................................ 14
4.4.1. Zatvoren sistem rada .................................................................................. 15
4.4.2. Otvoren sistem rada .................................................................................... 15
4.5 Članovi i njihova zaduženja ............................................................................. 16
4.6 Prostor Le Studija ........................................................................................... 21
4.6.1 Prostor u odnosu na delatnosti – scenariji korišćenja prostora ................... 26
4.7 Finansiranje .................................................................................................... 27
5. Uočeni problemi i predlog rešenja ........................................................................ 30
6. Zaključna razmatranja .......................................................................................... 34
LITERATURA ........................................................................................................... 36
3 |
1. Apstrakt
Rad u samoorganizovanim kolektivima podrazumeva slobodu izbora tima, načina
rada, lokacije kao i ostalih pojedinosti rada, gde su jedina ograničenja postavljena od
strane samih autora i učesnika u projektu. Na nekoliko primera vrši se analiza rada
samoorganizovanih kolektiva. Za primere su uzeti nezavisni kulturni centar u Berlinu
i nezavisna galerija u Beogradu, da bi se glavno istraživanje vršilo na nezavisnom
pozorištu Le Studio. Uočavaju se sličnosti i razlike u radu ovih kolektiva baveći se
prostorima u kojima rade, preko programa do same organizacione strukture. Nakon
toga, rad se fokusira na rad nezavisnog pozorišta i sledi detaljna analiza rada teatra
Le Studio. Izdvaja se nekoliko ključnih momenata za rad ovog samoorganizovanog
pozorišta. Osvrćući se na prostor rada kao i sam kolektiv, dolazi se do predloga
modela za poboljšano funkcionisanje Le Studija. Sa idejom da se taj model predstavi
članovima Le Studija, jer konačan model pozorišne organizacije može dobiti
verifikaciju samo kroz postupak kritičkog preispitivanja i proveravanja u praksi.1
Prepoznajući različite mogućnosti korišćenja prostora i analizom postojećeg stanja
vrši se intervencija na neigrajućim prostorima tj. prostorima produkcije.
Izbor teme je proizašao iz uverenja da su samoorganizovani kolektivi pogodni za rad
mladih, te da su plodno tlo za razvoj sopstvenih ideja, jer je umetnikova sloboda
stvaranja moguća samo u kulturnoj klimi koja mobiliše kulturne akcije, razvija
osećanja i podstiče kreativnost.2 Sa druge strane, iskustvo rada u
samoorganizovanim kolektivima omogućava sticanje više različitih veština i znanja,
što je značajno za profesionalni razvoj i omogućava da se moguće buduće
zaposlenje u nekim od institucija vidi kao prilika da se sistem rada institucije
promeni.
1 Projektna organizacija u pozorištu, dr Danka Muždeka Mandžuka, Fakultet dramskih umetnosti
Omega plus - Beograd 2000, str 14 2 Projektna organizacija u pozorištu, dr Danka Muždeka Mandžuka, Fakultet dramskih umetnosti
Omega plus - Beograd 2000, str 17
4 |
2. Uvod
Istraživanje počinje radom na nekoliko različitih projekata na različitim, ali u nekoj
meri sličnim pozicijama. To je trenutak prepoznavanja samoorganizovanih kolektiva
kao plodnog tla za rad. U želji za boljim upoznavanjem sa radom van institucija,
istraživanje se fokusira na samoorganizovane kolektive. Druga ključna tačka
prvobitnog istraživanja je produkcija. Iz pozicije studenta scenske arhitekture,
tehnike i dizajna, otvara se pitanje šta je produkcija i na koji način bi se njom trebalo
baviti.
Rad u samoorganizovanim kolektivima podrazumeva slobodu izbora tima, načina
rada, lokacije kao i svih pojedinosti vezanih za rad, gde su jedina ograničenja
postavljena od strane samih autora i učesnika u projektu a ne od strane trećeg lica.
Odnosno, to je sposobnost sistema da menja strategiju i sopstvenu strukturu radi
ostvarivanja aktivnosti koje vode unapred određenim ciljevima.3 Kolektiv odlučuje
koji su spoljašnji uticaji kojima će dozvoliti da deluju na njihov rad. Hijerarhija u
kolektivu postoji ali ona nije nametnuta. Postoji osoba, ili nekoliko osoba, koji su
osnivači i oni su odgovori da u procesima zajedničkog odlučivanja, pomognu u
bržem i lakšem donošenju odluka.
3 Slobodan Ristić: Sistemski prilaz organizaciji, Organizacija i ekonomika preduzeća, broj 11-124 ,
1969
5 |
3. SAMOORGANIZOVANI VANINSTITUCIONALNI KOLEKTIVI
Osnovne specifičnosti samoorganizovanih kolektiva se ogledaju u organizaciji rada,
u programu, finansiranju, i izboru prostora u kome funkcionišu. Vrlo je često da je
program ovakvih organizacija raznovrstan, zbog činjenice da na njega utiče više
različitih članova kolektiva.
Kada su u pitanju nezavisne organizacije koje nemaju redovnu podršku države, uvek
se kao jedan od glavnih problema javlja finansiranje tih organizacija. Finansijske
obaveze podrazumevaju mesečno plaćanje iznajmljivanja prostora, mesečni računi
za vodu i struju, plate zaposlenih i drugo.
Ko su članovi samoorganizovanih vaninstitucionalnih kolektiva? To su najčešće
mladi profesionalci, studenti umetničkih i društveno-humanističkih fakulteta,
arhitekte, slikari, dizajneri, filozofi, dramaturzi i drugi koji žele za sebe da naprave
okruženje u kome mogu da delaju bez nepotrebnih ograničenja. To su mladi koji vide
priliku da stvore sopstveni prostor za neometan rad. Obično su to oni koji se ne vide
u institucijama jer im se taj sistem rada ne čini pogodan za razvoj novih ideja, ili
osobe kojima je to jedini vid profesionalnog delovanja.
3.1 STUDIJA SLUČAJA
Upoznavanje rada samoorganizovanih kolektiva počinje u Beogradu, u okviru
stručne prakse u pozorištu Le Studio, zatim boraveći u Berlinu na Erasmus+
međunarodnom trening kursu SustainABILITY: tools for empowerment of self-
organized youth groups and collectives gde je učestvovalno šest zemalja iz Evrope
proširuje se uvid u rad samoorganizovanih kolektiva van Srbije. Kao najzanimljiviji
izdvaja se jedan kolektiv iz Berlina, Nemačke Trial&Error i jedan kolektiv iz
Beograda, Ostavinska galerija.
6 |
3.1.1. Pokušaj i greška – Kulturna laboratorija (Trial&Error – Kulturlabor),
Berlin :
4Slika 01
Berlin prepoznat kao svetski grad kulture, kreativnih industrija i mladih. Veliki broj
kulturnih institucija, mnoge od kojih su internacionalnog karaktera predstavljaju
raznovrsno nasleđe ovog grada. Mnogo mladih ljudi, kulturnih preduzetnika i
internacionalnih umetnika upravo u Berlinu nalaze svoje mesto za rad. Sa preko 700
umetničkih galerija u gradu, UNESCO 2005. godine progašava Berlin Gradom
dizajna. Sa preko 22,600 aktivnih organizacija na polju muzike, arhitekture, dizajna,
filma, pozorišta, umetnosti, dizajna, mode i drugih oblasti predstavlja jedno od
najplodnijih tla za kreativan rad i razvoj. Ovo je kontekst u kome dela ovaj
samoorganizovan društveno aktivan kolektiv. Platforma za umrežavanje. Sam naziv
Pokušaj i Greška - Laboratorija kulture potiče od njihovog načina mišljenja, verujući
da uspeh leži u pokušajima i greškama koje činimo, jer upravo se tu nalazi prostor za
učenje, dok su uspešni projekti samo potvrda našeg znanja. Želeći da izbrišu granice
između učenja, zabave i rada kroz razne formate kao što su radionice, trening
programi, muzičke večeri, narodne kuhinje, baštovanstvo i mnogi drugi programi,
bave se društveno aktivnim radom posebno se osvrćući na samoodrživost projekata.
Organizaciju čini 10 stalnih članova, dok se svakodnevno mogu pridružiti novi
članovi. Pored stalnih članova, tu su i oni koji su tu na određeno vreme kao na
primer umetnici koji su na stručnoj praksi ili u okviru rezidencijalnih programa.
Evropska volonterska zajednica, (The European Voluntary Service) odnoso EVS, je
takođe jedan od načina da se na određeno vreme priključi ovoj organizaciji, što je
ujedno i jedan od izvora primanja same organizacije.
Program - pored nedeljnog programa koji podrazumeva časove nemačkog jezika,
radionice pravljenja prirodnih preparata za negu tela, razmenu odeće i obuće,
4 Logo Trial&Error – Kulturlabor, preuzeto sa internet stranice https://www.trial-error.org/, 1.6.2017.
7 |
baštovanstva (urban gardening) i još mnogo različitog sadržaja, postoje i radionice
koje se održavaju jednom mesečno poput pčelarstva, radionice pravljenja zdrave
hrane, stolarske radionice...
Organizacija se finansira putem Erasmus+ programa, EVS programa, naplaćivanjem
karata za muzičke događaje, preko kraudfanding (crowdfunding) platformi kao i
organizujući različite događaje za prikupljanje donacija (fundraising) gde se skupljaju
ne samo finansijska sredstva, nego i odeća, hrana i ostali materijal koji im je
potreban za različit sadržaj, izdavajući svoje prostorije, organizujući različite
radionice po narudžbi ( pravljenje nakita, torbi, majica,... ),...
Podela poslova je jednostavna, onaj ko predloži projekat ga i vodi, dok mu se u
organizaciji i realizaciji samog projekta dobrovoljno pridružuju ostali zainteresovani
članovi. Za svaki projekat je nova podela poslova, dok se neki od stalnih članova
uvek bave istim segmentom bez obzira o kom projektu je reč. Postoje osobe koje su
zadužene za logistiku, finansije, marketing i komunikaciju.
Prostor za rad im čini jedna gradska bašta (nisu jasno definisani zakonski okviri
korišćenja javnog prostora u Berlinu, te baštu koriste kao svoju), kao i radni prostor,
dvosoban prostor sa kuhinjom i kupatilom, koji iznajmljuju od grada.
3.1.2. Ostavinska galerija, Beograd :
5Slika 02
Galerija u centru Beograda, deo Kulturnog centra Magacin i Nezavisne kulturne
scene Srbije. Sam naziv upućuje na to kako je Galerija nastala. Nakon nerešenih
zakonskih pitanja, ulaze u prostor koji “ne pripada nikome”, koji je nakon ostavinske
parnice, ostavinskim postupkom pripao njima.
5 Logo Ostavinske galerije preuzet sa internet stranice https://www.facebook.com/ostavinska/,
1.6.2017
8 |
Program Ostavinske galerije funkcioniše po sistemu otvorenog kalendara, kao i čitav
Kulturni centar Magacin kojeg je Galerija deo. To znači da svako može da se prijavi
da izlaže, proba, eksperimentiše u trajanju do maksimalno 7 dana. Ovo umanjuje
potrebu za stalnim bavljenjem i selekcijom programa galerije, ali i održava program
svežim i aktivnim.
Autori izložbe su odgovorni za rad galerije u toku svog termina i obezbeđuju radno
vreme, jer galerija nema zaposlene.
Još jedna stvar po kojoj je Ostavinska galerija specifična je osmišljavanje formata
kojima se umetnici pozivaju na učešće. Ovi formati postavljaju neka važna pitanja o
tome šta je galerija danas. Svi formati su sasvim otvoreni, svi koji se prijave da
učestvuju u određenom formatu bivaju primljeni i time se ideja konkursa
reinterpretira, pa se umesto izbora najboljih samim opisom i koncepcijom definiše
ishod, tj. njegov deo, a sama izložba zavisi upravo od učesnika.
Broj ljudi koji su deo kreativnog tima, PR službe, foto i video dokumentacije, varira
između 1 i 10, i menja se u zavisnosti od ličnih mogućnosti i nivoa entuzijazma
prema određenom projektu. Ljudi koji se bave Ostavinskom galerijom su iz različitih
umetničkih žanrova i ličnih istorija, ali imaju bavljenje društvenim fenomenima i
interaktivnost kao zajednički imenitelj.
Organizacija nema stalni izvor finansiranja. Uz povremenu podršku Nezavisne
kulturne scene Srbije, ali pretežno se oslanjajući na donacije, sva sredstva se ulažu
u projekte dok se ništa od sredstava ne izdvaja za honorare. Svi angažovani rade
isključivo volonterski.
9 |
4. ANALIZA NEZAVISNOG POZORIŠTA LE STUDIO
6Slika 03
Kolektiv sačinjen od glumaca, umetnika i ostalih saradnika koji smatraju da je suština
odvojiti se od konvencije i stvarati sa onim sa čime se raspolaže. Upravo na to se
poziva njihov uradi sam pristup zasnovan na impovizaciji i kreativnosti. Citirajući
pank kulturu govore o tome da je bitno imati petlju, ustati i progovoriti iskreno i sa
poletom. Njihova sredstva su improvizovana, a ciljevi i stav profesionalni. Smatraju
da Srbija ima bogato dramsko i književno nasleđe, ali da pozorišta u Beogradu često
deluju kao da su nepristupačna i zatvorena za širu publiku. U pozorištu Le Studio,
žele da uklone barijeru između publike i izvođača.
4.1. Istorijat
7Slika 04
Grupa mladih ljudi iz sveta pozorišta, na čijem čelu su Žan Baptist Demarinji (Jean-
Baptiste Demarigny) i Sanja Maljković, 2009. godine osnovala je nezavisnu
pozorišnu trupu KrozProzor # Fabrika sa ciljem da razvije i neguje umetnički
izazovno i društveno odgovorno pozorište u Srbiji. Grupa se fokusirala na
obučavanje novih glumaca i tehničara, ali i na stvaranje pozorišnih produkcija. Ovaj
6 Preuzeto sa internet stranice https://www.google.rs/maps, 1.6.2017. 7 Arhiva Teatra Le Studio
10 |
pristup se realizovao kroz Slobodnu dramsku akademiju, namenjenu pozorišnim
profesionalcima, ali i amaterima, zaljubljenicima u pozorišnu umetnost. U februaru
2013. godine, osnovan je Le Studio, pozorište koje ima stalni repertoar, gde se
predstave izvode dva puta nedeljno. Za razliku od ostalih pozorišta, doprinos publike
u Le Studio ne završava se sa spuštanjem zavesa. Nakon predstave, publika se
poziva da ostane i popije piće u baru, da popriča o predstavi sa kreativnim timom.
Od 2009. godine do kraja 2016. godine, Le Studio se nalazio u Venizelsovoj 42.
U decembru 2016. iselili su se iz Venizelosove 42. Tada prelaze u veći i komforniji
prostor bivšeg skladišta PIK Vrbas koji se nalazi u neposrednoj blizini prethodnog
pozorišta. Potrudili su se da zadrže atmosferu koja je posetiocima već poznata i koja
stimuliše neposrednost u odnosu publike i glumaca, kao i brisanje jasnih granica
gledališta, scene i bara. Novi prostor im pruža mogućnost da prošire svoje aktivnosti
– radionice, izložbe, rezidencije umetnika kao i da češće ugoste druge pozorišne
trupe. U novoj zgradi se takođe nalaze prostori za probe, školu glume i kancelarije
za upravni tim pozorišta.
4.2. Polja delovanja
8Slika 05
Kao što je već spomenuto u kratkom istorijatu teatara Le Studio, pored samih
predstava, bave se različitim sadržajem, kao što su muzički događaji, radionice,
kabare, škola glume, škola kabarea, lutkarskim pozorištem, dečijim pozorištem i
rezidencijalnim programima.
Pozorište čine dramske predstave, mjuzikli, kabare i dečije predstave. Dok se
četvrtkom organizuju gostovanja. Produkcija Le Studija se sastoji kako od
8 Arhiva Teatra Le Studio
11 |
profesionalnih tako i od amaterskih predstava. Pored osam stalnih glumaca,
uključeni su i različiti muzičari kao i muzičke grupe. U poslednje 4 godine imali su 10
profesionalnih predstava u svojoj produkciji, odnosno preko 500 izvođenja. U
produkciju su ukjučeni i drugi umetnici poput kostimografa, scenografa, slikara,
lutkata a u planu je uključivanje i cirkusanata. Pozorište ima svog stalnog reditelja i
scenografa koji rade na svim predstavama, kako dramskim tako i za potrebe
mjuzikla, kabarea i dečijih lutkarskih predstava. Kao neke od uspešnijih i značajnijih
produkcija izdvajaju se Jedan zarez nešto iz 2009. godine, Transsibirska proza iz
2013. godine, Istrajnost iz 2015. godine, Tom Vejtsov Vojcek iz 2015. godine i
Kabare Čikago iz 2016. godine. Pored dečijih lutkarskih predstava, postoji ideja o
razvoju novog, ozbiljnijeg vida lutkarskih predstava za odrasle. Karte za predstave je
moguće rezervisati i kupiti ranije, dok postoje posebne pogodnosti za studente,
zaposlene, nezaposlene i penzionere. Kapacitet gledališta je približno 100 mesta.
Muzički događaji odnosno koncerti pod nazivom Late night show, su osmišljeni kao
koncerti pozorišnog karaktera, gde se muzika zaista sluša, i od publike se očekuje
da se posveti muzici, zamišljeno je da se ćuti. Muzičari koji nastupaju u ovom
formatu su oni sa kojima su do sada sarađivali na produkciji predstava, kao i članovi
pozorišta u svojim kabare i mjuzikl tačkama. Kralj Čačka, i bendovi Rain Dogs i Cave
dogs su muzičari sa kojima sarađuju. Karte za muzičke događaje je moguće
rezervisati i kupiti ranije. Takođe postoje posebne pogodnosti za nezaposlene,
studente i penzionere. Broj publike se u ovom slučaju povećava jer nije ograničen
samo na broj mesta u gledalištu. Kapacitet je približno 150 mesta.
Slobodna dramska akademija je škola glume koja je deo pozorišta Le Studio.
Predstavlja prostor istraživanja i mesto gde upoznaju mlade umetnike, potencijalne
buduće saradnike. Školu je osnovao i vodi Žan Baptist Demarinji (Jean-Baptiste
Demarigny), francuski glumac i reditelj. Pedagoški pristup škole je osmišljen po
principu najnovijih metoda i tehnika nastave pozorišta, razvijenih na francuskoj sceni,
zasnovanih na igri i kreativnosti. Negujući jaku vezu izmedju edukativnih kurseva i
teatra, omogućavaju studentima da aktivno učestvuju u životu i razvoju samog
pozorišta. Kursevi koji mogu da se pohađaju u okviru škole su kurs Kabarea i
mjuzikla, kurs Pozorišta u okviru kog se nalazi i Napredni kurs, a u planu je još
jednog kursa a to je , Studio za kreiranje pozorišta za decu.
12 |
Kabare je zabavni žanr koji pripada pozorištu. Zasniva se na glumačkoj sceničnosti i
sposobnosti da se izgradi odnos sa publikom. Kabare šou je kreiran od serije manjih
scena i uspeh tih scena zavisi od posebnih tehnika, koje će se učiti tokom kursa.
Kurs Pozorišta namenjen je glumcima, rediteljima, scenografima, tehničarima i sl.
koji žele da uđu u svet pozorišta ili da prošire svoje znanje i iskustvo. Osnovni kurs je
namenjen početnicima i/ili studentima koji se žele amaterski baviti pozorištem.
Napredni kurs je namenjen studentima koji (žele da) se profesionalno bave
pozorištem i/ili imaju dovoljno iskustva. Za ovaj kurs se organizuje audicija.
Napredni kurs pozorišta je namenjen onima koji (žele da) se profesionalno bave
pozorištem i/ili imaju dovoljno iskustva u radu u pozorištu i/ili su studenti neke od
škola glume/režije/scenografije/pozorišne tehnike/dramaturgije/plesa i sl. Za ovaj
kurs se organizuje audicija.
Studio za kreiranje pozorišta za decu je zamišljen kao kurs namenjen svim ljudima
(od 15 do 65) koji žele da otrkivaju svet dečijeg pozorišta i savladaju nove veštine.9
Škola ima sadržaj kako za profesionalce tako i za amatere. Radionice za
profesionalce su usko specijalizovane, odnosno preuzimaju formu master classa.
Radionice za profesionalce se odvijaju u okviru Naprednog kursa. Radionice iz
različitih oblasti namenjene usavršavanju pozorišnih profesionalaca. Do sada je
održano 10 stručnih radionica i nekoliko predavanja pod vođstvom profesionalaca iz
zemlje i inostranstva. Neka od različitih polja kojima su se bavili su akrobalans,
muzički teatar, lutkarsko pozorište, pozorište senki i savremeni ples. Radionice su se
organizovale sa Dorom Cantero i Minom Ledergerber, Mimaia teatro, iz Španije; sa
Anom Đorđević, sa Sanjom Maljković, Ljubicom Milovanović, Žan Baptist
Demarinjijem (Jean Baptiste Demarigny), sa Danijel Meijersom (Daniël Meijers) i
Berenger Dambrinom (Bérengère Dambrine), Tifani Ros (Tiffany Ross), Cirkusferom,
Sofijom Mavragani,...
9 Preuzeto sa internet stranice http://skola.lestudio.rs/kursevi/ , 22.6.2017.
13 |
Radionice za amatere iz oblasti glume, režije, cirkusa, lutkarskog pozorišta,
pozorišta senki se organizuju za potrebe istraživanja. Ne održavaju se redovno i
otvorene su za sve. Radionice za amatere takođe služe za potrebe kastinga novih
glumaca i različitih ispitivanja pre početka procesa rada na predstavi.
Novitet koji omogućava novi i veći prostor u koji se Le Studio preselio su
rezidencijalni programi. Programi koji umetnicima pruža prostor kako za rad,
kreativne i stručne radionice tako i za ostanak u Beogradu. U okviru ovog programa
omogućili bi umetnicima van Beograda da ostanu i rade na svom usavršavanju, i
svojim umetničkim projektima, jer novi prostor Le Studija ima kapacitete da smesti i
do 6 umetnika u svoje prostorije te im obezbedi prostor za rad, odmor, kao i potrebe
lične higijene. Ovaj vid programa je otvoren za mlade stvaraoce iz cele Srbije sa
ciljem da pruži podsticaj mladim ljudima koji su rešeni da pokrenu slične inicijative u
svojim sredinama. Spavaonice koje su namenjene za ovaj program i dalje nisu u
potpunosti opremljene, ali se njihovo osposobljavanje uskoro očekuje.
4.3 Specifičnosti rada teatra Le Studio
10Slika 06
Ono na čemu se zasniva mišljenje i rad ovog pozorišta je, između ostalog, razmena
mišljenja sa publikom, pa se tako posle svake pozorišne predstave očekuje od
publike da ostane u pozorištu na druženju. Jedna od ideja je da se uvede i okrugli
sto koji bi to druženje učinio ozbiljnijim i gde bi se, uz prisustvo samih autora, javno
govorilo o utiscima nakon predstava. Takođe, tokom svih pozorišnih događaja,
publici je dozvoljeno da konzumira piće. Bar je otvoren pre i posle izvođenja, tako da
pića kupljena pre izvođenja mogu biti konzumirana, ali se tokom predstave izbegava
10 Arhiva Teatra Le Studio
14 |
naručivanje pića. Kao i za vreme predstava, bar je otvoren i dozvoljena je
konzumacija pića tokom muzičkih nastupa.
Slobodna dramska akademija, ali i čitav rad Le Studija zasniva se na eksperimentu,
istraživanju i razvijanju određenih veština. To je ono što neguju već godinama, a
dosadašnja iskustva planiraju da prošire istraživanjem lutkarstva, upotrebe
savremene tehnologije u pozorištu i istraživanjem nenaturalističke glume. Upotrebu
savremene tehnologije u kontekstu pozorišta vide isključivo kao umetnički izraz, a u
okviru istraživanja nenaturalističke glume planiraju da se bave maskama, šminkom,
kostimom i razvijanjem lika.
4.4 Način rada na predstavama
11Slika 07
Na način rada na predstavi utiče nekoliko faktora:
1. Finansiranje; odnosno da li je predstava finansirana spolja ili je finansirana od
strane pozorišta, što utiče na izbor glumaca, vremenska ulaganja,...
2. Tim; odnosno da li su u pitanju glumci amateri koji ne mogu da izdvoje
jednako vremena kao profesionalni glumci, ili je u pitanju saradnja sa
muzičkom grupom gde u tom slučaju probe koje traju kraće od tri sada što
zbog obaveza grupe što zbog karakterističnog pristupa radu
3. Veličina produkcije; u zavisnosti od toga koji je broj uključenih u produkciju,
zavisi i sama organizacija.
11 Arhiva Teatra Le Studio
15 |
U razgovoru sa scenografom pozorišta, saznajemo da postoje dva načina kojima se
pristupa predstava. Dva sistema rada od kojih zavisi koliko vremena se ulaže u
predstavu, ko su glumci, kako se održavaju probe i konačno sam ishod rada.
4.4.1. Zatvoren sistem rada
Podrazumeva da je veliki deo predstave već osmišljen i ograničen je prostor za rad
umetničkog tima. Kreativni proces je unapred definisanim okvirima i većina ideja je
već postavljena od strane reditelja. Scenograf radi po jasnim ograničenjima koja
reditelj postavlja, glumačka podela je odmah određena, a struktura i tekst su
unapred završeni. Probe su tako osmišljene da mogu da se rade parcijalno u odnosu
na scene, nema potrebe da je ceo tim stalno prisutan na probama. Specifičnost i
prednost ovog vida rada je što traje relativno kratko. Može da podrazumeva čak
manje od mesec dana rada. Primer jedne ovakve predstave rađene u Le Studiju je
Tom Vejtsov Vojcek (Tom Waits’ Woyzeck). Probe su trajale manje od mesec dana,
što je podrazumevalo svega tri nedelje intenzivnog rada. Probe su bile organizovane
tako da se reditelj bavio parcijalnim probama sa glumcima dok je asistent reditelja
radio probe sa muzičarima. Struktura predstave i tekst su bili završeni pre početka
rada na predstavi, a glumačka podela se odmah znala, što je omogućilo rani početak
sa intezivnim radom, bez uloženog vremena na traženje glumaca i kastinga.
Scenograf je radio sa jasnim ograničenjima koji su podrazumevala kako odrednice
po pitanju prostora, kao što je položaj bine, tako i odrednice po pitanju izražajnih
sredstava, odnosno korišćenje video materijala.
4.4.2. Otvoren sistem rada
Za razliku od zatvorenog sistema gde je veliki deo predstave već osmišljen i gde je
ograničen prostor za rad umetničkog tima, u poslednje vreme orijentisanost na
proizvod je zamenila orijentacija na proces, na sam sadržaj rada. Tako je projekat i
boravak umetnika u jednoj lokalnoj zajednici, a da se unapred ne definiše šta bi
trebalo da bude rezultat tog boravka. Projekat je susret, druženje, kontakt,
16 |
komunikacija umetnika i javnosti.12. U otvorenom sistemu ceo tim se smatra
koautorom. Sistem se oslanja na improvizaciju, glumačka podela se ne zna na
početku rada, a na probama je potrebno da ceo tim bude prisutan. Ovaj vid rada
podrazumeva mnogo duži period proba i dosta je neizvesno šta će biti konačan
ishod rada. Specifično je to što ceo tim utiče na skoro svaki aspekt predstave. Primer
jedna ovakve predstave rađene u Le Studiju je Istrajnost. Probe su trajale sedam
meseci, što je podrazumevalo i dva meseca pauze. Probe su bile intenzivne i tokom
dva meseca svakodnevne, podrazumevajući rad u trajanju od 12 sati. Radni dan je
počinjao u 9h a završavao u 21h. Početak dana je obuhvatao rad na zadacima koji
su postavljeni prethodni dan. Radilo se u dve smene sa jednom pauzom od dva sata
za ručak. Ovako intenzivan rad zahtevao je potpunu posvećenost glumaca,
scenografija se gradila tokom procesa a glumačka podela se nije znala do samog
kraja.
4.5 Članovi i njihova zaduženja
Zaposleni, odnosno angažovani, u Le Studiju su ljudi različitih iskustava i
obrazovanja. S obzirom na to da broj zaposlenih varira, nisu striktno podeljeni u
sektore, a mnogi su zaduženi za poslove iz više od jednog sektora. Iako je ovo
tipična situacija za samoorganizovane kolektive, ono što je bitno primetiti je da
ovakva podela poslova pojedine članove vrlo opterećuje, a ,,... podela rada kao
organizacioni oblik je osnovni uzrok povećanja produktivnosti”13. Konkretno,
12 Kultura menadžment animacija marketing , Milena Dragićević Šešić i Branimir Stojković, Clio,
Beograd 2003. str 143 13 Projektna organizacija u pozorištu, dr Danka Muždeka Mandžuka, Fakultet dramskih umetnosti
Omega plus - Beograd 2000, str 27
17 |
zaposleni se mogu podeliti na umetnički tim, tehnički tim i PR tim, s tim da, kao što je
navedeno, često jedna osoba ima više zaduženja koji se tiču aktivnost različitih
timova.
Trebalo bi napomenuti da nisu svi plaćeni za svoj posao u ovom pozorištu, što govori
o visokom stepenu motivisanosti i ljubavi prema onome što se radi. Ovo se može
potkrepiti stavom da ,,Zadovoljavanje čovekovih potreba ne svodi se samo na
materijalne stimulanse. Motivacija je bitan faktor, koji čoveka pokreće na svrsishodno
ponašanje. Umesto mehaničke i degradirane uloge izvršioca, bilo je neophodno
stvoriti uslove za punu afirmaciju čovekovih znanja i sposobnosti“14. Sa druge strane,
važno je nagasiti da bi svako trebalo biti plaćen za posao kojim se bavi. Ovaj način
funkcionisanja se ne može smatrati održivim.
Umetničku tim - čine tri osobe, scenograf, reditelj i glumac. U ovom timu, scenograf
i glumac su zaduženi da daju predloge, dok reditelj, odnosno direktor pozorišta,
odlučuje. Ovaj tim se bavi izborom predstava, estetikom pozorišta odnosno
pojedinačnih predstava, definisanje programa koje uključuje sve aktivnosti teatra Le
Studio.
Tehnički tim - čine glumci zajedno sa tehničkim direktorom, rediteljem odnosno
direktorom pozorišta i scenografom. Glumci su odgovorni za postavku scenografije.
Dele se u dva tima, muški i ženski. Gumci postavljaju teže i veće delove
scenografije, dok su glumice zadužene za manje delove ali i čišćenje scene. Ostatak
tima, tehnički direktor, reditelj odnosno direktor pozorišta i scenograf, su zaduženi za
postavljanje svetla i projektora, proveru zvuka, nameštanje zavesa, kao i vođenje
predstave. Nije neophodno da su svo troje tu da bi se sve izvelo. Ideja je da se
osposobi jedna osoba koja bi bila zadužena da sama postavi predstavu.
PR tim - čine tri osobe. Zadužene su za sve PR aktivnosti odnosno vođenje internet
stranice, vođenje fejsbuk (facebook) i instagram naloga, objave u medijima, pisanje
kraćih tekstova za pisane medije. Scenograf i director pozorišta su takođe ispomoć
PR timu.
14 Projektna organizacija u pozorištu, dr Danka Muždeka Mandžuka, Fakultet dramskih umetnosti
Omega plus - Beograd 2000, str 30
18 |
Direktor - umetnički direktor - reditelj - profesor15 na kursu Pozorišta i Kabarea
- Žan Baptist Demarinji - završio osnovne studije iz filozofije i književnosti, takođe,
osnovne studije glume i režije. U pozorištu ima više uloga. Sa administrativne strane,
bavi se finansijama vezanim za svakodnevno funkcionisanje pozorišta (prodaja
karata, prihodi od Slobodne dramske akademije, prihodni ostvareni uslugama),
mesečnim i godišnjim strateškim planiranjem i saradnjom sa Francuskim institutom.
Kao umetnički direktor, zajedno sa scenografom pozorišta i glumcem, brine se o
repertoaru, takođe zauzima ulogu pedagoga za potrebe Slobodne dramske
akademije, reditelja i dizajnera svetla za potrebe pozorišta. Bavi se tehničkom
produkcijom, realizuje zvuk i svetlo tokom predstava, a za potrebe marketinga se
bavi montažom promotivnih videa.
Scenograf – organizator – koordinator - profesor16 na kursu Pozorišta i
Pozorišta za decu - Sanja Maljković - završila osnovne i master studije arhitekture,
trenutno na doktorskim studijama scenskog dizajna. U pozorištu ima više uloga.
Zadužena je za pojedinačne projekte, njihovo pisanje, vođenje kao i za finansije
vezane za projekte. Odgovorna je za prostor pozorišta, kao i za dizajn enterijera.
Svakodnevno se bavi koordinacijom i organizacijom, što podrazumeva pravljenje
rasporeda proba i usklađivanje rasporeda pozorišta sa, na primer, probama
gostujućih predstava. Radi kao scenograf pozorišta, što pored dizajna podrazumeva
i koordinaciju postavke scenografije. Bavi se tehničkom produkcijom što
podrazumeva bavljenje zvukom, postavkom svetla i videa. Po potrebi, pre predstava
pregleda karte. Za potrebe marketinga se bavi kreativnim PR-om što podrazumeva
pisanje tekstova za medije, kao i osmišljavanje novih načina promocije teatra Le
Studio.
Tehnički direktor - bar menadžer – plesačica – koreograf - asistent na kursu
Kabarea - Bojana Đuričić - student grafike i plesačica. Kao tehnički direktor
zadužena je za postavljanje svetla i projektora, proveru zvuka, nameštanje zavesa,
15 Profesor- je preuzeto sa internet stranice pozorišta Le Studio i u ovom kontekstu ne označava stepen stručne spreme; predavač. 16 Profesor- je preuzeto sa internet stranice pozorišta Le Studio i u ovom kontekstu ne označava stepen stručne spreme; predavač.
19 |
kao i vođenje predstave. U ulozi bar menadžera vodi bar, naručuje piće, plaća
konobare i brine o higijeni bara. Pored toga je i koreograf, plesačica u pojedinim
predstavama ali i asistent na kursu Kabarea.
Dramaturg - glumac - Marko Petrović Pendula - po obrazovanju filozof, odgovoran
za ceo tim glumaca što podrazumeva motivisanje glumaca, okupljanje tima, kao i
izbor glumaca zajedno sa rediteljem i scenografom.
Glumci – Le Studio ima 8 stalnih glumaca. Ideja je da se napravi stalni glumački
ansambl, izbegava se projektno angažovanje glumaca, iako je to nekada slučaj.
Najčešće su stalni glumci, retko ko bude samo za jednu predstavu. Profesionalni
glumci su plaćeni, dok se amaterima isplaćuje samo ukoliko ostane sredstava kada
se pokriju svi troškovi iznajmljivanja prostora, računi i dr. Specifično za obaveze
glumaca je ta što upravo oni postavljaju scenografiju, pored toga zaduženi su i za
očuvanje i urednost prostora pozorišta i kostima.
Glumica - koreograf - volonter - Julie Lelay - po obrazovanju glumica i plesačica.
Pored učešća u predstavama kao glumica, bavi se i fandrejzingom (fundraising)
odnosno prikupljanjem novčanih sredstava kao i kraudfandingom (crowd fundingom)
što pored prikupljanja sredstava na promotivnim događajima podrazumeva i rad na
internet platformama namenjenim u tu svrhu. Ima stipendiju francuske vlade te Le
Studio nema finansijskih obaveza prema njoj. Njeno angažovanje u pozorištu je
kratkoročno i trajaće godinu dana, do isteka stipendije.
Grafički dizajner - fotograf - Sanja Karić - po obrazovanju grafički dizajner.
Zadužena za vizuelni identitet pozorišta, što podrazumeva plakate, internet stranicu,
materijal koji se postavlja na društvene mreže, kao i ostali materijal koji se šalje u
medije. Pored toga što se bavi grafičkim dizajnom, ona je i fotograf pozorišta. Za
celokupan svoj rad nije plaćena, radi volonterski.
Fotograf - Ivana Čutura - po obrazovanju fotograf, čime se i bavi u okviru teatra Le
Studio. Nije plaćena, ali za uzvrat koristi prostor pozorišta za snimanja.
20 |
Kostimograf - Marija Tavčar - po obrazovanju dr kostimografije. Angažuje se po
potrebi. Ukoliko nema sredstava, time se bave scenograf i glumci, ali kako navode,
ukoliko je kostim bitan element scenske slike, izdvajaju se sredstva.
Tehničar zvuka - dizajner zvuka – u Le Studiju ovu funkciju ne zauzima niko. Za
postavku su zaduženi Žan, Sanja i Bojana, ne postoji osoba koja se isključivo bavi
samo ovim. Postavku instrumenata i tonske probe rade muzičari koji su angažovani
za predstavu.
Muzičari - postoji nekoliko stalnih saradnika kao što su bend Rejn dogz (Rain dogs),
Miodrag Krstić, horna, Kralj Čačka.
Lutkarka – Mina Ledergerber - angažovana po potrebi za određene predstave i
radionice.
Računovođa - sekretarica - Gordana Simić - diplomirani ekonomista. Pored
redovnih obaveza koje ima kao sekretarica pozorišta, što podrazazumeva
odgovaranje na mailove i primanje poziva za rezervacije, zadužena je i za prodaju
karata. Takođe, zadužena je za kreiranje događaja na društvenim mrežama odnosno
svakodnevni PR.
Stolar - Ivan Bobun - po obrazovanju stolar. Pravi sve potrebno za scenografiju i
pozorište. Njegova stolarska radionica se nalazi u Le Studiju i može da je koristi i za
sopstvene potrebe. Pozorište nema finansijskih obaveza prema njemu.
Higijena - za higijenu celog prostora su zaduženi svi zajedno. Tokom nedelje postoji
podela na timove ko je za koji deo pozoišta zadužen da održava čistim i urednim,
dok postoji inicijativa da se angažuje spremačica koja bi dolazila jednom nedeljno
kako bi detaljnije očistila.
Obezbeđenje - kao ni portira, nema.
Vozač - koristi se po potrebi za gostovanja, i obično se angažuje ista osoba.
21 |
4.6 Prostor Le Studija
17Slika 08
Teatar Le Studio se nalazi u Poenkareovoj 26 na Paliluli u neposrednoj blizini Centra
za kulturu Vlada Divljan, Dragstora Beograd, jednog od najpoznatijih i najposećenijih
klubova za mlade i Bitefartkafea. Tri pomenute lokacije su, pored Le Studija, jedne
od retkih lokacija na Pailuli gde se odvija neka vrsta kulturnog sadržaja. Le Studio se
nalaze u zgradi bivšeg skladišta PIK Vrbas, i koriste samo jedan deo te zgrade.
Samo skladište se proteže na oko 4000 metara kvadratnih, dok se od toga za
potrebe pozorišta koristi oko 700 metara kvadratnih.
18Slika 09
17 Arhiva Teatra Le Studio 18
Mapa Palilule sa označenim prostorima sa kulturnim sadržajem
22 |
U prizemlju zgrade, nalaze se prostorije koje nisu u zakupu Le Studija, te se za
potrebe pozorišta ne koriste. Na prvom spratu se nalazi prostorija koja se koristi u
okviru programa Slobodne dramske akademije, dok predprostor te prostorije služi za
odlaganje kostima. Na drugom spratu zgrade se nalazi veći deo prostorija. Scensko
gledališni prostor, kancelarije, buduće spavaonice, toaleti, green room, foaje,
stolarska radionica i bar.
Velik broj prostorija omogućava da se istovremeno dešava nekoliko različitih
aktivnosti u prostorijama pozorišta.
Prizemlje
19
Slika 10 20
Slika 11
Ulaz – u pozorište postoji jedan ulaz, to je ujedino i glavni ulaz za publiku, za glumce
i za utovar/istovar scenografije. Ne postoji zadnji odnosno, službeni ulaz.
19
Uvećan prikaz ulaza u objekat, sa naznačenim delom koji pripada Le Studiju 20
Prikaz osnove prizemlja objekta sa naznačenim delom koji pripada Le Studiju
23 |
Prvi sprat
21
Slika 12 22 Slika 13
Učionica - prostorija koja se koristi za potrebe Slobodne dramske akademije se
nalazi na prvom spratu i odvojena je i udaljena od ostatka prostorija, što u svakom
momentu omogućava neometan rad u toj prostoriji.
Garderoba / Predprostor učionice - se koristi za odlaganje kostima i uvek mu se
može pristupiti bez obzira na aktivnosti u učionici.
21 Uvećan prikaz prostora učionice i garderobe 22 Prikaz osnove prvog sprata objekta sa naznačenim delom koji pripada Le Studiju
24 |
Drugi sprat
23Slika 14
Scensko gledališni prostor - nalazi se na drugom spratu, odmah do bara a u
neposrednoj blizini foajea i stolarske radionice. Iako zamišljen kao transformabilan
prostor, zbog tehničkog roštilja koji se nalazi iznad jednog dela prostorije, stiče se
utisak da je scenski prostor fiksan, dok je gledališni prostor transformabilan.
Specifičnost gledališnog prostora ogleda se u tome što ga čini svakodnevni kućni
nameštaj, koji je zbog vizura postavljen na drvene građevinske palete. Tako da se u
gledalištu može naći sve od stolice do troseda.
Bar - nalazi se na drugom spratu, između foajea i scensko gledališnog prostora.
Ideja je da je nezavisan od scensko gledališnog prostora i da se za vreme izvođenja
može provoditi vreme u baru a da se ne ometaju izvođači na sceni, kao ni publika u
gledalištu.
23 Prikaz osnove drugog sprata objekta sa naznačenim delom koji pripada Le Studiju
25 |
Foaje - nalazi se na drugom spratu i direktno je povezan sa prostorom koji je
namenjen za bar, a odmah pored stolarske radionice.
Stolarska radionica - nalazi se na drugom spratu, odmah do foajea odvojen
paravanom, a u neposrednoj blizini bara i scensko gledališnog prostora. Iako fizički
odvojena, nedovoljno zvučno izolovana. Može se koristiti ali se mora voditi računa
da se bilo kakvi bučni poslovi ne mogu raditi dok se odvijaju probe na sceni. Poslovi
koji se ne smatraju bučnim, mogu se odvijati tokom proba na sceni.
Višenamenska prostorija – trenutno opremljena kao spavaonica i kao kancelarija.
Nalazi se na drugom spratu zgrade i može se koristiti nezavisno u odnosu na ostale
prostorije. Namenjena je za buduće rezidencijalne programe. Kada bude u
potpunosti opremljena, moći će da primi do šestoro ljudi.
Kancelarija 2 - nalazi se na drugom spratu. Pristup kancelariji ima isključivo direktor
pozorišta.
Kuhinja - prostor za glumce / green room - nalazi se na drugom spratu. Ideja je
da postoji čajna kuhinja sa prostorom za odmor. Namenjeno je za potrebe svih
članova pozorišta i može se koristiti nezavisno u odnosu na ostale prostorije.
Kupatilo - nalazi se na drugom spratu, neposredno u blizini prostora za odmor za
glumce. Može da se koristi nezavisno u odnosu na ostale prostorije.
26 |
4.6.1 Prostor u odnosu na delatnosti – scenariji korišćenja prostora
Kao što je već napomenuto, velik broj prostorija omogućava da se istovremeno
dešava nekoliko radnji u prostorijama pozorišta. Tako je na primer scenario u kome
se istovremeno dešava proba zvuka na sceni, škola kabarea u učionici, završni
stolarski radovi kao i čitajuća proba moguć.
Radno vreme pozorišta varira, ukoliko su u toku probe, radno vreme je od 10h do
21h, ukoliko probe nisu u toku onda je pozorište otvoreno sredom od 18h do 21h i
subotom od 13h do 16h, kada se održavaju kursevi u sklopu Slobodne dramske
akademije, odnosno petkom i subotom od 17h do 2h.
24 Slika 15
*predstavljaju aktivnosti koje nisu fikse. Administracijom bi trebalo da se bavi svaki dan, ali u slučaju
da se odvijaju probe, časovi ili neke druge aktivnosti, administracijom se niko ne bavi
Scenariji korišćenja prostora u odnosu na delatnosti:
Za vreme trajanja proba na sceni / proba zvuka, čitajuća proba, generalna proba,
proba svetla
Nije moguće korišćenje bara u svrhu dopune pića, čišćenje, korišćenje
stolarske radionice za radove koje se smatraju bučnim.
Moguće je korišćenje svih ostalih prostorija bez ikakvih ograničenja.
Za vreme trajanja časova u učionici
Moguće je koristiti sve ostale prostorije bez ograničenja. Učionica se nalazi na
dovoljnoj udaljenosti i moguće je neometano održati čas bez obzira na
događanja na sceni, u stolarskoj radionici…
24
Prikaz nedeljnog rasporeda aktivnosti u prostorijama teatra Le Studio
27 |
Za vreme bučnih stolarskih radova
Nije moguće koristiti prostor scene za bilo koji vid proba, i korišćenje bara u
svrhu relaksacije
Moguće je korišćenje svih ostalih prostorija bez ikakvih ograničenja.
Za vreme stolarskih radova koji ne proizvode buku
Moguće je koristiti sve ostale prostorije bez ograničenja. Stolarska radionica
je dovoljno odvojena od ostalih prostorija te ne bi trebalo da ometa rad.
4.7 Finansiranje
Kao što je već napomenuto, kada su u pitanju nezavisne organizacije koje nemaju
redovnu podršku države, uvek se kao jedan od glavnih problema javlja finansiranje
tih organizacija. Finansijske obaveze podrazumevaju mesečno plaćanje
iznajmljivanja prostora, mesečne račune za vodu i struju, plate zaposlenih i drugo, ali
kao nezavisno pozorište, Le Studio takođe mora da obezbedi sredstva za potrebe
predstava. Dodatni troškovi podrazumevaju izradu scenografije, izradu kostima,
kupovinu i održavanje scenske opreme i drugo.
Postoji nekoliko načina da se ovo nezavisno pozorište finansira, ali je svakako
najvažnije obezbediti redovane mesečne prihode koji bi pokrivali fiksne mesečne
troškove kako bi se skupljanje dodatnih sredstava moglo fokusirati samo na potrebe
scenografije, kostima, materijala za izradu lutaka,…
Le Studio se finansira prodajom karata za sve događaje koji se organizuju, zatim
prodajom pića u baru, prodajom usluga kao što su gostovanja u drugim pozorištima,
festivali. Deo finansija se obezbeđuje putem projekata gde se Francuski institut
može izdvojiti kao organizacija koja redovno finansira projekte Le Studija. Povremeni
finansijeri su takođe bili i Švajcarska ambasada u Beogradu, Artangle fondacija,
BAC, Koka kola (Coca cola), Švajcarska agenicija za razvoj i saradnju (Swiss
Agency for Development and Cooperation), Nezavisna kulturna scena Srbije,
Ministarstvo kulture, Grad Zrenjanin, SCP (Swiss Cultural Programme in the
Western Balkans), Pokrajinski sekreterijat za kulturu, Pozorišni fond Ujedinjenje (The
Unity Theatre Trust), Pro helvetia, BCIF i Erste bank: Centrifuga, Fondacija Anna
28 |
Lindh, Institut za mlade, Španija (Instituto de la juventud, regiòn de Murcia),
Generacija (Generaccion), Španija, Robert Boš (Robert Bosch) fondacija i drugi.
Jedan od načina kompenzacije je svakako usluga za uslugu. Ovime se koriste kako
neke od saradnika ne bi morali da isplaćuju u novcu. Na primer, stolar kao stalni
saradnik Le Studija ne dobija mesečnu platu, ali mu pozorište obezbeđuje prostor i
materijal za rad. Prostor može da koristi i za druge poslove, ne samo vezane za
pozorište, samim tim pozorište ima ono što je potrebno i to u okviru svoje kuće i
stalno dostupno. S druge strane, stolar ima svoj radni prostor bez obaveze da plaća
iznajmljivanje prostora za svoju radionicu. Sličan dogovor postoji i sa fotografom
pozorišta. Za svoje usluge, fotograf dobija pravo na korišćenje prostora Le Studija za
druge projekte odnosno snimanje i fotografisanje.
Le Studio i Slobodna dramska akademija imaju odvojene budžete, te se mesečna
primanja škole ne upotrebljavaju za potrebe pozorišta. Ideja je da se postigne održiv
finansijski model koji bi omogućio neometan rad pozorišta. Neke predstave su
finansijski održivije od drugih, te se prihodi tih predstava ulažu u razvoj drugih. Na
primer, Raspareni par je pozorišna predstava koja angažuje dva glumca i dva
tehničara, što je čini finansijski održivom i donosi veći prihod od rashoda, što
omogućuje da se ta razlika uloži u predstavu kao što je Tom Waits’ Woyzeck koja
angažuje jedanaest glumaca i dva pozorišna tehničara.
Glavni i stalni izvori finansiranja:
bar
prodaja karata
Povremeni izvori finansiranja su:
konkursi
gostovanja
ambasade
strani fondovi
29 |
Fiksni mesečni troškovi:
iznajmljivanje prostora
grejanje
struja
voda
dve plate
održavanje prostorija
otplaćivanje duga
Troškovi po produkciji:
plate glumaca po probi
scenografija
kostim
Troškovi po izvođenju
plate glumaca po izvođenju
Mesečni pregled prihoda i rashoda
Na osnovu mesečnog pregleda, vidi se da je ukupni mesečni prihod 11,000.00din, i
to su početna, ali možda i jedina sredstva kojima pozorište raspolaže za sledeću
produkciju.
30 |
5. Uočeni problemi i predlog rešenja
Organizacija
Projekat pozorišne predstave ne predstavlja klasičan tip projektne organizacione
forme, već oblik umetničkog stvaralaštva, koji se javlja prema potrebi, sa određenom
namenom, u ograničenom vremenskom trajanju, kao timski rad, uslovljen
međusobnom najužom saradnjom i koordinacijom. Analogno tome, u strukturi
projekta pozorišne predstave mogu se razlikovati dva nivoa: umetnički koji se ogleda
u stvaralačko-proizvodnom procesu, i organizacioni koji stvara uslove za
realizovanje umetničkih aktivnosti.25 Na umetničkom nivou pozorište Le Studio ima
dva sistema rada i oba su se pokazala kao efektivni, dok sa druge strane,
organizacioni nivo je nešto što bi trebalo da pretrpi određene promene. Proces i
rezultat projekta moraju biti ostvareni u kratkom periodu (dakle efikasno), projekat
mora biti ekonomičan, s obzirom da ne postoje unapred zagarantovani izvori, niti da
će država biti spremna da pokrije njihove gubitke, i da će biti pozitivno vrednovan
samo ako ostvari željene efekte u odnosu na ciljeve (dakle efektivan).26
Kao jedan od glavnih problema organizacije teatra Le Studio, izdvojila bih nedovoljan
broj zapolsenih i angažovanih, što smatram uzrokom neefikasne podele poslova, na
šta bih se nadovezala rečima Džona Šermerhorna koji govori o prednostima
organizovanja.
,,Bez obzira koji projekat ili produkciju planirate da ostvarite, postoje četiri prednosti
organizovanja:
1) Jasno definisano ko šta radi;
2) Određeno je ko koga nadgleda;
3) Prate se odgovarajući kanali komunikacije;
4) Primenjuju se resursi na definisane ciljeve i planove “. 27
25 Projektna organizacija u pozorištu, dr Danka Muždeka Mandžuka, Fakultet dramskih umetnosti
Omega plus - Beograd 2000. str 198 26 Kultura menadžment animacija marketing , Milena Dragićević Šešić i Branimir Stojković, Clio,
Beograd 2003. str 146 27 John R. Schermerhorn, Jr, Management for Productivity, John Wiley and Sons, New York, 1986.
31 |
Osobe koje bi trebalo priključiti pozorišnom timu:
Finansijski saradnik / osoba od velikog značaja, koja bi omogućila da se
direktor pozorišta koji je ujedino i reditelj, rastereti i posveti umetničkom
sadržaju, pre nego finansijama. Potrebna je osoba od iskustva koja bi mogla
da napravi finansijsku strategiju koja bi omogućila olakšano funkcionisanje
pozorišta;
Producent / osoba koja bi omogućila se scenograf pozorišta rastereti i posveti
kako svom umetničkom radu, tako i časovima u okviru Slobodne dramske
akademije. Producent bi, pored produkcije pozorišnih predstava, bio zadužen
i za pisanje projekata za domaće i strane fondove;
Tehničar / osoba koja bi mogla da se pridruži tehničkom timu. Iako tehnička
produkcija predstava Le Studija nije zahteva, trebalo bi minimalno dve osobe
da se bave tehničkom produkcijom;
Spremačica / iako se zajednički fizički rad može smatrati pogodnim za jačanje
međuljudskih odnosa u grupi (team building), održavanje prostora od 700
kvadratnih metara bi ipak trebalo prepustiti nekome kome bi to bilo jedino
zaduženje.
Nakon priključivanja novih zaposlenih i ukoliko dođe do još većeg proširenja tima,
trebalo bi ih podeliti u podtimove, jer je upravo autonomija podsistema karakteristika
većine sistema.
Finansije
Povećanjem broja zaposlenih, povećavaju se i fiksni mesečni troškovi, time dolazimo
do druge stavke. Stalna mesečna primanja. Osnovni problem finansiranja Le Studija
je što je jedan od glavnih izvora finansiranja bar, a to je ono što bi trebalo da
promene. Odnosno, da pokušaju da nađu balans između izvora finansiranja i
zadržavanja identiteta pozorišta, ne prelazeći granicu i ne pretvarajući ga u klub.
Sistem preraspodele zarade i ulaganjem sredstava stečenih od jedne predstave u
32 |
drugu, veću produkciju je dobar, ali nedovoljan. Sa ukupnim mesečnim prihodom od
11,000.00 din, koji su namenjeni novoj produkciji, dodatni izvori su neophodni.
Pored bara i prodaje karata, stana mesečna primanja bi trebalo proširiti na neke
dodatne delatnosti kao što su na primer:
iznajmljivanje prostora učionice za potrebe drugih organizacija / S obzirom na
dobru saradnju sa Francuskim institutom, mogli bi se dva puta nedeljno
organizovati časovi francuskog jezika, časovi glume na francuskom ili drugi
edukativan sadržaj;
iznajmljivanje prostora pozorišta za potrebe drugih organizacija / S obzirom
na postojanje određenog broja umetnika koji se bave umetničkom
fotografijom i videom, i na atraktivnost prostora Le Studija, mogla bi se
ostvariti saradnja;
naplaćivanje usluga održavanja radionica / Ostvarivanje saradnje sa
umetničkim srednjim školama i fakultetima.
Na osnovu nedeljnog rasporeda dolazi se do zaključka da je moguće organizovati
predložene dodatne aktivnosti.
Prostor
Prepoznajući različite mogućnosti korišćenja prostora i analizom postojećeg stanja,
ističu se tri prostora, prostor sadašnjeg foajea, prostor učionice i višenamenska
prostorija.
Foaje - s obzirom na oblik, veličinu i specifičan karakter foajea predlog je da se sa
nekoliko manjih intervencija adaptira i po potrebi koristi kao galerija. U zatečenom
stanju, prostor stolarske radionice zauzima više mesta nego što je potrebno.
Ograničavanjem prostora stolarske radionice dobija se velika slobodna površina
koja može biti iskorišćena kao fotografski studio. Zamenom postojećih, fiksiranih
pregradnih panela sa rotirajućim panelima na šinama, omogućava se proširenje
prostora foajea. U situaciji u kojoj su panelli zatvoreni, prostor može da se koristi
kao foaje i kao galerija, dok bi se iza panela, mogao nalaziti prostor za odlaganje
opreme za potrebe fotografskog studija, materijala za izradu lutaka i drugo. U
situaciji u kojoj su paneli otvoreni, prostor se takođe može koristiti kao izlagački
prostor, ali i kao prostor fotografskog studija. Prostor koji ne pripada Le Studiju se i
33 |
dalje koristi za odlaganje kancelarijskog materijala firme PIK Vrbas, i nije odvojen
nikakvim pregradama, dajući prostoru posebnu atmosferu.
Višenamenska prostorija – uzimajući u obzir svakodnevne potrebe pozorišta, koje
podrazumevaju rad na računaru, i želju za razvijanjem rezidencijalnih programa,
višenamenska prostorija se adaptira za ove potrebe. U toku godine, ova prostorija
se koristi kao kancelarija, odnosno zajednički radni prostor za zaposlene i posetioce
pozorišta (co working space), dok se za vreme rezidencijalnih programa koristi kao
spavaonica. Intervencija bi bila opremljene ovog prostora krevetima koji se kače na
zidove i imaju mogućnost sklapanja. Na donjoj ploči kreveta se nalazi rasklopivi sto,
koji se koristi kada je krevet sklopljen.
Učionica – intervencija u prostoru učionice bi bila dodavanje višenamenskog
mobilijar. Unošenjem četiri elementa i njihovim razmeštajem, omogućava se
nekoliko scenarija korišćenja prostora. Elementi dimenzija 90x150x150cm, u
zavisnosti od konfiguracije, čine pozornicu i tribine, čime se omogućava korišćenje
prostora za potrebe proba, Slobodne dramske akademije, radionica i bioskopa.
Uzimajući u obzir specifičan vizuelni identitet pozorišta Le Studio, za potrebe
navedenenih intervencija, sve što je spomenuto bi bilo napravljeno u stolarskoj
radionici koja se nalazi u Le Studiju.
34 |
6. Zaključna razmatranja
Životni ciklus organizacije se deli na deset faza.28 Te faze su:
ideja – faza u kojoj organizacija i dalje ne postoji, faza planiranja osnivanja
organizacije kada se još ništa nije konkretizovalo;
mlada organizacija – faza kada je organizacija tek osnovana, faza sa najviše
problema ali i najviše uložene energije. Obično je sve na osnivaču i od njega
se očekuje najviše ulaganja;
go-go faza – u ovoj fazi osnivač je i dalje glavni pokretan čitave organizacije,
ali je tim oformljen i postoji preraspodela odgovornosti i poslova. Ovo faza
kada organizacija prihvata previše projekata i ne može sve da postigne, te
se prave česte greške;
adolescentska faza – nakon go-go faze kada je veliki broj projekata pokrenut
ali je nedovoljno iskustva da se oni izvedu, sledi adolescentska faza kada se
stekne dovoljno iskustva da se sve pokrenutno može postići. U ovoj fazi
javljaju drugi problemi, a to su problemi međuljudskih odnosa. Ovo je faza u
kojoj se najčešće dešavaju svađe između zaposlenih i vođa zbog rizika koje
bi trebalo napraviti koji ne odgovaraju upravi. Nagli porast utiče na gubitak
fokusa, dovodi se u pitanje tip organizacije i korisnika (publike) kojoj se
organizacija obraća;
prajm (prime) – u prajm fazi misija i strategija su jasni. Postižu se zadati
ciljeve i organizacija je na visokom nivou. Zaposleni ali i korisnici (u ovom
slučaju publika) su zadovoljni. U konstantnom je napretku, a jedina pretnja je
učestalo preispitivanje;
stabilna faza – prva faza gde rast prelazi u starenja organizacije. Stalni
prihodi čine da dođe do osećaja zadovoljstva i prestaje potreba za rastom i
razvojem, početna energija nestaje. Organizacija je sad već dovoljno velika
da potpada i pod politički uticaj;
aristokratija – želja za novim projektima i boljim rezultatima nestaje, i jedino
što je važno je ugled. Konfliktnih situacija, koje su nastajale pod uticajem
želje za napretkom, nema. Ne ulazi se u rasprave o kvalitetu rada. Faza u
28 Gerry Faust, Organizational Life Cycles, http://www.mentoru.com/Faust/004.pdf , 27.6.2017
35 |
kojoj zadovoljstvo korisnika (publike) opada ali se ne radi na poboljšanju
situacije. Ova faza se smatra početkom kraja;
rana birokratija – ukoliko ne dođe do reorganizacije u prethodne dve faze,
rezultati opadaju. Dolazi do učestalih svađa i traženja krivca za loše
rezultate. Tražeći krivca dolazi do otkaza nekoliko zaposlenih, organizacija
se okreće unutrašnjosti u konstantnom pokušaju da nađe još krivaca i
zanemaruje se kvalitet rada i odnos sa korisnicima (publikom). Ukoliko ne
postoji snažna inicijativa, ovo je faza u kojoj organizacija prestaje da radi.
birokratija – ukoliko je organizacija bila dovoljno velika i imala određen broj
korisnika, država preuzima i nastupa birokratija. Korisnici su potpuno
zanemareni;
smrt.
Kada je u pitanju životni ciklus organizacije, možemo zaključiti da se Le Studio
nalazi na samom kraju adolescentske faze, odnosno na početku prajm faze. Nagli
rast, odnosno prelazak u novi i veći prostor je uticalo na organizaciju Le Studija da
izgubi fokus, ali su im ciljevi ostali jasni. Sa nedostatkom jasne strategije ali sa
konstantnim napretkom, zaposleni, ali i publika su zadovoljni. Sledeći korak bi bio
rad na strategiji unapređenja organizacije ali sa oprezom kako se ne pređe u
sledeću fazu, cilj je zadržati se u prajm fazi.
36 |
LITERATURA
Ekonomika kulture, Rut Tausi, Clio, Beograd 2012
Gerry Faust, Organizational Life Cycles, http://www.mentoru.com/Faust/004.pdf 27.6.2017.
Istorija Pozorišta, Ronald Harvud, Clio, Beograd 1998
Kultura menadžment animacija marketing , Milena Dragićević Šešić i Branimir
Stojković, Clio, Beograd 2003.
Management for Productivity, John R. Schermerhorn, Jr, John Wiley and Sons, New
York, 1986.
Menadžment i umetnost, Vilijam Dž. Berns, Clio, Beograd 2003.
Project Management A Systems Approach to Planning, Scheduling, and Controlling,
Harold R. Kerzner , Wiley 2013
Projektna organizacija u pozorištu, dr Danka Muždeka Mandžuka, Fakultet dramskih
umetnosti Omega plus - Beograd 2000.