-
PORODICa I DŽEmat
171taKVIm za 2011.
Mustafa Sušić
NAŠ ODNOS PREMA NATKABURSKIM OBILJEŽJIMA
M alo u nas ima onih koji nisu čuli uzrečicu “k’o tursko
groblje”. Mislim da se zna šta ta uzrečica znači. Odra-žava ova
uzrečica uvjerenje balkanskog nemusliman-skog javnog mnjenja da su
muslimani nemarni prema uređivanju i održavanju svojih grebalja.
Istina je da muslimani nisu prida-vali posebnu važnost samom
ograđivanju svojih mezaristana jer su se oni vrlo često nalazili u
sastavu porodičnih imanja ili u džamijskom haremu. Međutim, kako se
stanovništvo uvećava-lo, pojedinci su uvakufljavali zemljište za tu
namjenu i od toga vremena nastaju javna greblja u koja se ukopavaju
svi stanovni-ci jednog naseljenog mjesta. Gledajući na to,
isključivo iz svoje vizure, ovdašnje kršćanske zajednice
muslimanski odnos prema svojim grebljima vide kao njihovu nemarnost
i nebrigu, a nisu ni pokušali saznati o čemu se tu radi ‒ da li se
tu radi o nebrizi i ne-marnosti ili se radi o nečemu sasvim drugom.
Naime, kršćanska civilizacija, kao sastavni dio svog vjerovanja,
ima izrađen pose-ban kultni odnos prema smrti, prema svojim umrlima
i njihovom posmrtnom boravištu. Zbog toga svaki kršćanin ima
obavezu da redovno posjećuje groblje i pritom mjesta ukopa svojih
najbližih redovno uređuje. Kršćanin koji u nedjelju ne odlazi na
groblje smatra se nemarnim jer zanemaruje jednu od svojih osnovnih
vjerskih obaveza. Ovdašnje kršćanske zajednice vrednuju musli-mane
i sve ono što je muslimansko isključivo s takvog stajališta.
Pripadnici ovih zajednica nikada nisu analitički prilazili pitanju
da li muslimani uopće imaju potrebu da se prema umiranju i umr-lima
odnose na način na koji to oni od njih očekuju.
00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 171 27.10.2010 12:43:53
-
PORODICa I DŽEmat
172 taKVIm za 2011.
Muslimanski pogled na život i smrt je drukčiji od onoga koji
imaju nemuslimani. Muslimani na svoju smrt gledaju kao na dio svog
života, koji sa smrću prelazi u drugu fazu, pa se i obilježa-vanje
mjesta ukopa u islamskoj tradiciji različito tretira.
Što se tiče postavljanja natkaburskih obilježja, među
musli-manima ima onih koji smatraju da je svaki oblik
obilježavanja
mjesta ukopa umrlog muslimana zapravo povratak u predislamsko
doba pa je zato, po njima, nepri-hvatljivo jer miriše na širk ili
pa-ganski odnos prema umrlima. Prema drugom shvatanju, koje je
većinsko, obilježavanje mjesta ukopa samo je pitanje obilježava-nja
mjesta življenja konkretne osobe pa ono ni na koji način ne može
predstavljati zastranjivanje u vjerovanju ‒ ukoliko sami mu-slimani
ne promijene svoj odnos prema smrti. Tako se, u velikom dijelu
muslimanskog svijeta, ra-zvila posebna umjetnost koja se
zove epigrafika. Muslimani balkanskih prostora, dobrim dijelom
pod utjecajem osmanske tradicije, razvili su visok nivo umijeća
obilježavanja mjesta ukopa svojih umrlih. Po načinu obilježava-nja
posljednjeg boravišta svojih najbližih, ovdašnji muslimani pokazali
su svojim komšijama da su oni autohtoni narod isto onoliko koliko i
svi drugi narodi koji ovdje žive i da nisu nikakvi dođoši sa bilo
koje strane svijeta. Oni svojim načinom obilježa-vanja mjesta ukopa
svojih umrlih poručuju: Ovdje smo bili, ov-dje se sada nalazimo i
ovdje ćemo ostati i u budućnosti. To svje-doče prekrasni uzorci
nišana razasutih širom balkanskih prosto-ra. Ovo sam napomenuo samo
da bih ukazao na činjenicu da smo mi, muslimani, postali nemarni
prema tom dijelu naše tradicije ‒ i to nakon što smo u njoj bili
dostigli umjetnički vrhunac ‒ pa
Krajiški nišan Gornja Sanica
00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 172 27.10.2010 12:43:54
-
PORODICa I DŽEmat
173taKVIm za 2011.
umjesto da nastavimo tamo gdje su stali naši djedovi, mi tonemo
u kič i neukus u tom segmentu naše tradicije i kulture. Ta
činjeni-ca je jasno vidljiva ako pogledamo na bilo koji naš
mezaristan. U prethodnih nekoliko stoljeća, u kojima smo živjeli
kao muslima-ni, naša natkaburska obilježja ‒ nišani bili su
izrađivani u skladu s islamskim uvjerenjem koje glasi: sve što
čovjek proizvede vla-stitim rukama mora odražavati islamski pogled
na život i smrt. Bilo koja njegova rukotvorina ne smije asocirati
na bilo koji oblik idolatrije. Naši umjetnici, koji su izrađivali
natkaburska obilježja, strogo su vodili računa da to obi-lježje
jasno ukazuje da je umrli živio kao musliman i da je umro kao
musliman. Da je njegov od-nos prema materijalnom svijetu bio prožet
uvjerenjem da ‒ koliko god on uživa u ljepoti življenja i koliko
god je okružen svim dobri-ma ovoga svijeta, isto tako njego-vo
natkabursko obilježje je poka-zivalo da je on bio potpuno svjestan
svoje prolaznosti, te da je svakog trenutka svog života, spremno
očekivao trenutak u kome će ga Svevišnji pozvati Sebi i da on pri
tom svom odlasku neće sa sobom ponijeti bilo šta od materijalnog
svijeta koji ga je okru-živao. Njegovo uvjerenje temeljilo se na
principu ostavi iza sebe dobro djelo pa nećeš ostati zaboravljen.
To uvjerenje iskazivano je kroz turbanski nišan.
Turbanski nišan sastoji se od turbana, koji simolizira kapu koju
su stoljećima nosili muslimani. Taj turban nadmoćno domi-nira nad
svojim postamentom, ali nikome ne dopušta da iz nje-govog oblika
izvede zaključak da ga podsjeća na ljudski ili bilo koji drugi živi
lik, jer bi to bilo suprotno islamskom vjerovanju. Turban svojom
bjelinom i veličinom čovjeka podsjeća na bliskost
Nišanski par ‒ Blagaj
00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 173 27.10.2010 12:43:54
-
PORODICa I DŽEmat
174 taKVIm za 2011.
smrti. Bjelina turbana odražava čistotu islamskog vjerovanja kao
i blizinu smrti koja sigurno dolazi i koje se ne treba plašiti jer
ona će doći, sviđalo se to nama ili ne. Prema nekim vjerovanjima,
turban koji su muslimani nosili na glavi, imao je toliku kvadraturu
koja bi, u slučaju potrebe, mogla poslužiti kao zamjena za ćefin.
Nakon što je otklonjena svaka sumnja da se može u njemu prepo-
znati bilo kakav živi lik, turbanski nišan i ono šta na njemu
piše, te način njegovog oblikovanja po-kazuje umijeća majstora koji
ga izrađuje. On, kroz oblikovanje sa-mog nišana, iskazuje punu
snagu svoje inteligencije. Inače, turban kao natkaburski simbol,
ima više dimenzija. Dimenzije i oblici tur-bana ukazuju na mjesto
koje je umrli zauzimao u društvenoj hije-rarhiji. Turbanski oblik
ukazivao je na to da li je umrli bio vojnik, derviš, niži ili viši
činovnik. Ta-kođer je pokazivao da li je umrli pripadao ulemanskom
ili građan-skom sloju. Je li bio zanatlija ili
trgovac. Je li umro prirodnom smću ili je postao šehid braneći
islam i muslimane.
Šehidski nišani prepoznatljivi su po tome što na sebi imaju
isklesane gute, veličine jabuke, koje simboliziraju rane poginu-log
šehida. Majstor ‒ umjetnik, kroz izradu elegantnih linija i
proporcija pokazuje moć islamskog nadahnuća u umjetnosti. On
dokazuje da se umjetnost ne iskazuje samo kroz likovnu obradu
materijala. Po islamu, umjetnik ne stvara. On samo oblikuje i
konstruira od materijala koje mu je Svevišnji podario. Stvaranje je
svojstveno samo Allahu, dž.š., i nikom više. Nakon obliko-vanja
nišana, umjetnik prelazi na pisani dio gdje se, u prvome planu,
uvijek naglašava Allahova svemoć i Njegova neprolaznost
Ulemanski nišan u Kotezima ‒ Popovo polje
00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 174 27.10.2010 12:43:55
-
PORODICa I DŽEmat
175taKVIm za 2011.
i to kroz ispis različitih poruka i u različitim formama, kao
što je: Allahu huve-l-baki ‒ Samo je Allah vječan. Nakon toga se
ispisuje njegovo ime i ime njegovog oca. Rijetko se ide dalje u
navođenju njegovih daljnjih generalija. Poslije toga, vrlo često se
ispisuje kratka dova, koja glasi El-merhum ve-l-magfuru lehu ‒
Ovdje se nalazi preminuli, neka mu bude oprošteno. Ako se ra-dilo o
poznatim ličnostima iz jav-nog života, onda se na nišanu ci-tiraju
neke misli koje ukazuju na prolaznosti ovozemaljskog života ‒
navode se i poetski citati ili neka od narodnih mudrosti, koja
govo-ri o prolaznosti života i stvarnosti dolaska smrti.
Naprimjer:
Ja sam jučer bio kao što si ti danas, a ti ćeš biti sutra poput
mene danas.
Na kraju svakog natpisa na-vodi se godina (hidžretska) smrti
umrle osobe. Sve se to ispisuje arapskim pismom i na arapskom
jeziku, kao znak da su muslimani jedinstvena duhovna cjelina, ma
gdje oni živjeli i umirali. Uz arapski tekst, od početka dvadesetog
stoljeća, osnovne generalije o umrlom licu ispisuju se i latiničnim
pismom. Uz ovo su musli-mani razvili poseban oblik umjetnosti koji
se zove kronogram-ska umjetnost ‒ pjesnik u stihu iskaže neku
jezgrovitu misao o životu, smrti i o samoj ličnosti umrlog. U
posljednjem stihu toga teksta, kada se on pretvori u brojke, dobije
se godina smrti umr-le ličnosti. Poznato je da svaki arapski harf
ima svoju brojčanu vrijednost. Koliko ja znam, posljednji ispisani
kronogram na po-dručju BiH, sastavio je rahmetli hadži hafiz Kamil
ef. Silajdžić, svom prijatelju Hasanu Ljevakoviću, čiji tekst
donosimo na kraju ovog rada.
Derviški nišan ‒ Sarajevo
00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 175 27.10.2010 12:43:55
-
PORODICa I DŽEmat
176 taKVIm za 2011.
Sve što je ispisivano na nišanima bilo je ispisano vrhunskim
kaligrafskim ispisom i to u reljefu i takvom preciznošću da, ono
što su oni isklesavali, bez obzira na obim teksta, ni po čemu se ne
razlikuje od onoga što je danas lahko izvodljivo kompjuterskom
tehnikom. Praksa izrade nišana u našim krajevima na ovakav način
trajala je sve do početka dvadesetog stoljeća. Od drugog
desetljeća polahko u ovu vrstu naše tradicionalne umjetnosti
unosi se kičeraj koji u drugoj po-lovini dvadesetog stoljeća
postaje sveprisutan.
Inače, klasični natpisi na niša-nima naših djedova i pradjedova
ispisivani su najčešće u farisi ili nesh kaligrafskom stilu. Rjeđe
u divanu i sulusu. Ženski nišani izrađivani su u formi koji
asoci-ra na žensku kapu koja se nosila u prošlim stoljećima. To je
žen-ski fes sličan muškom u njegovoj obrnutoj formi, koji je u svom
gornjem dijelu bio proširen, a u
donjem sužen. I ovaj ženski oblik gornjeg dijela nišana bio je
dominantan u odnosu na svoj postament, kako bi se isključila svaka
asocijacija na živi lik. Ovu vrstu ženskih nišana u narodu su
nazivali djevojački nišani iako su se pojavljivali kao ženski
nišani općenito.
Kao natkabursko obilježje najčešće su postavljana dva nišana ‒
onaj iznad glave i onaj ispod nogu. Podnožni nišan obično nije bio
puno ukrašavan. On je samo bio obilježje dokle doseže sam
mezar.
Muški nišani, koji umjesto turbana imaju fes-formu, pojavlju-ju
se tek u dvadesetim godinama dvadesetog stoljeća. Inače se fes, kao
dio vojne uniforme u osmanskoj državi, uvodi na počet-ku druge
polovine devetnaestog stoljeća, a na ove prostore dolazi
Ženski nišan ‒ Sarajevo
00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 176 27.10.2010 12:43:56
-
PORODICa I DŽEmat
177taKVIm za 2011.
nakon toga i polahko postaje dio svakodnevne nošnje muslimana ‒
muškaraca. Nakon toga, ovaj simbol postepeno se prenosi i na
oblikovanje natkaburskih obilježja. Gornji dio nišana dobija oblik
fesa a njegov donji dio dobija formu ljudskog poprsja ‒ što
neodoljivo asocira na ljudski lik, a to je duboko odstupanje od
islamskog pogleda na način obilježavanja mjesta ukopa umrle osobe.
Svakom prolazniku, pri pogledu na takav nišan, moguće je zamisliti
ljudski lik u tom niša-nu. Kada se to jednom dogodilo, a nije bilo
izloženo javnoj kritici, više niko nije mogao zaustaviti izradu
takvih neukusnih natka-burskih obilježja. Sve postaje dopušteno.
Tekstualni arapski dio više ne sliči ninašta. Uopće se ne vodi
računa o tome da ono što je napisano bude i čitljivo, a pogoto-vo
da bude lijepo ispisano ‒ ona-ko kako je to rađeno stoljećima. Nema
odgovornosti. Napisano se doima kao privatna zabilješka koja će
ostajati u nekoj sehari, a ne na javnom mjestu kao dio muslimanske
kulture. Tako se dogodilo da na šehidskom nišanu Nad Kovačima u
Sarajevu, bude ispisano “El-Katiha” umjesto El-Fatiha.
Najgore od svega toga je to što o tome niko nikad nije ni pisao
niti je na tu negativnu pojavu ukazivao. Tačno je da je rahmetli
Mehmed Mujezinović napisao maestralno djelo iz te oblasti pod
naslovom Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini gdje je
fo-tografirao te stručno obradio na hiljade nišana i natpise na
njima širom naše domovine. Međutim, ni on se nije kritički osvrtao
na pojavu svakojakih neukusnih nišana iako ih je bilo podosta još
za njegovog života. Možda vrijeme u kojemu je on napisao svoju
knjigu nije omogućavalo takav osvrt. On je vjerovatno računao
Činovnički nišan ‒ Sarajevo
00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 177 27.10.2010 12:43:56
-
PORODICa I DŽEmat
178 taKVIm za 2011.
da će muslimani prepoznati tu negativnu pojavu kroz saznanje o
bogatoj muslimanskoj tradiciji u toj oblasti. U svakom slučaju, on
je učinio u toj oblasti mnogo više nego mi svi drugi zajedno u
prošlim i sadašnjim vremenima ‒ pogotovo što neki od najljepših
uzoraka nišana koje je on snimio sada postoje samo u njegovoj
knjizi, jer su uništeni u luđačkom pokušaju naših komšija da s lica
zemlje zbrišu sve što na bilo koji način podsjeća na musli-mane i
na bilo šta što je muslimansko.
U našoj prošlosti, u različitim krajevima, nastajali su
različiti oblici nišana pod utjecajem različitih činilaca. Tako
razlikujemo specifične krajiške, sarajevske, hercegovačke, skopske
i srednjo-bosanske nišane. Oni se razlikuju po formi i veličini.
Krajiški nišani se svakako ističu po svojoj veličini i eleganciji
te bogatoj dekoraciji. U krajiškoj praksi nema podnožnog nišana.
Njihovi ženski nišani su skromniji i sastoje se od četvrtastog
kamenog stupa koji je postavljen iznad uzglavlja umrle osobe i
kojega pri vrhu opasuje isklesana pletenica kao ženski simbol.
Posljednji pravi krajiški nišan izrađen je u selu Kajtezi kod
Velike Kladuše 1974. godine. To je jedan od onih osam nišana čije
se fotografije pojavljuju u raznim publikacijama. Nakon tog vremena
krajiški nišani uglavnom postaju zbir neukusa i kiča ‒ onako kako
se to dešava širom naše zemlje.
U drugim dijelovima naše zemlje stari nišani su manjeg for-mata,
ali ne i manje ljepote i prefinjenosti ukusa. Ovdje treba po-sebno
napomenuti da u prošlosti nisu izgrađivani kameni okviri koji
objedinjuju gornji i donji nišan. To nije slučajno, jer se
ra-čunalo da izrada kamenih okvira zahtijeva i redovno održavanje.
Ako se odstupi od klasičnog načina obilježavanja mjesta
posljed-njeg boravišta naših umrlih, i pređe na drugi oblik, što se
već nažalost masovno dešava, onda to obavezuje i na redovno
odr-žavanje. Kod takve vrste obilježja, između ostalog, uklesavaju
se i mjesta za cvijeće. Donošenje cvijeća traje određeno vrijeme i
to samo dok su jake emotivne veze sa umrlom osobom. Pošto te
emocije, prije ili kasnije izblijede, prostor za cvijeće postaje
prostor za smeće. Ako u ovu tvrdnju ne vjerujete, pogledajte u
00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 178 27.10.2010 12:43:56
-
PORODICa I DŽEmat
179taKVIm za 2011.
bilo koji naš mezaristan i u to ćete se brzo uvjeriti. Inače,
samo donošenje cvijeća na kabur umrle osobe je novotarija preuzeta
od naših komšija. Za muslimana je učenje Kur’ana jedini dopušteni
način na koji može iskazati poštovanje prema svojim bližnjima koji
su preselili na ahiret.
Neko će reći pa postoje i u našoj tradiciji nišani s kamenim
okvirima. Da, postoje, ali to su izuzeci i oni nisu pravilo.
Pojedini imućni ljudi, u svim vremenima, nastojali su na neki
način, kroz način obilježavanja svog posljednjeg boravišta,
izdejstvovati poštovanje prema sebi ‒ oporukom ili voljom svojih
potomaka. To se postizalo na taj način što su njihova natkaburska
obilježja izgledala malo drukčije nego kod običnog svijeta.
Ovom prilikom treba ukazati i na to da sadašnji majstori koji
izrađuju nišane rade to zanatski. Oni ne shvataju da to nije samo
njihova stvar i stvar njihovog zanata. Nije to stvar ni same
poro-dice koja ih naručuje. Od onog momenta kada se nišan postavi,
on postaje javno dobro odnosno on predstavlja kulturno naslijeđe
svih muslimana tog prostora. Sadašnji majstori, uz svu tehnolo-giju
koju posjeduju, izrađuju različite oblike nišana koji su više
ruglo, a manje obilježje. I pored bogatog naslijeđa koje im stoji
pred očima, oni samo pilaju neko kamenje na koje utiskuju
rogo-batne ispise. Svako ispisivanje arapskim pismom na javnom
mje-stu mora podrazumijevati određenu odgovornost jer kaligrafija
je dio vrijednog muslimanskog kulturnog naslijeđa kojemu i nije
dopušteno škrabanje bez ikakvog kaligrafskog znanja. Kada bi se
naši majstori klesari potrudili da izrade po jedan primjerak svih
vrsta klasičnih nišana iz svih naših krajeva i kada bi ih
postavi-li ispred svojih radnji kao uzorke, duboko sam uvjeren da
bi to bilo prihvaćeno od velikog broja naručilaca. I sam sam bio
svje-dokom kada naručilac želi klasični nišan, a dobije nešto
sasvim drugo, jer majstor ne prepoznaje šta jeste, a šta nije pravi
nišan. Istini za volju, ima pojedinačnih primjera koji zadovljavaju
sve poželjne kriterije ‒ idejne i estetske, ali ti primjeri su vrlo
rijetki. Tako su kod Ali-pašine džamije u Sarajevu nedavno
postavljena dva nišana koji zadovoljavaju potrebne kriterije.
00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 179 27.10.2010 12:43:56
-
PORODICa I DŽEmat
180 taKVIm za 2011.
Smatram da naša generacija ima veliku obavezu očuvanja na-šeg
kulturnog naslijeđa iz ove oblasti. Nisu samo naši stećci ono što
treba čuvati. Mnogi monumentalni primjerci naših natkabur-skih
obilježja su propali u zemlju jer ih niko nikad nije, nakon
njihovog propadanja, podizao. Svojim izgledom svjedoče oni o
vremenu i prostoru u kome je umrli živio kao i stanju duha koji
je vladao u toj lokalnoj zajednici. Oni nisu postavljeni da leže
ni u zemlji ni na zemlji. Oni su postav-ljeni da stoje uspravno.
Zar ne bi bilo lijepo i korisno organizirati vađenja tih potonulih
nišana i nji-hovo vraćanje u prvobitni položaj. Na njima se nalaze
ispisana imena ljudi koji su tu živjeli. Zar nas to ne interesira?
Pojedini najljepši primjerci su oštećeni, ali se to s malo para da
sanirati. Vidio sam prekrasan primjerak starog krajiš-kog nišana
kod zidina stare džami-je na obali Une u džematu Ripač kod Bihaća,
ali on je prelomljen i
povaljen. Mislim da mu je nadzemna visina blizu četiri metra.
Svakodnevno posjetioci tu dolaze i dive se onome što nam je
Sve-višnji besplatno dodijelio ‒ slapove Une. Uređeno staro
džamijište i nišani oko njega bili bi zanimljivi posjetiocima. Radi
njih, a više radi nas, valjalo bi ih urediti. Sada je tamo ono
“tursko groblje” iz uzrečice, a takvih mjesta ima mnogo širom Bosne
i Hercegovine.
Na kraju smatram svojom obavezom da pohvalim kreatore i
dizajnere sadašnjih šehidskih nišana. Njima su u tom projektu bili
uzor natkaburska obilježja naših pradjedova. Ti odgovorni ljudi su
se prije konačne odluke o obliku i formi šehidskog nišana
konsultirali s Islamskom zajednicom ‒ još u toku trajanja agresi-je
‒ tako da je njihovo ostvarenje doseglo zavidan nivo, čime se
svakako možemo ponositi.
Aginski nišan ‒ Sarajevo
00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 180 27.10.2010 12:43:57
-
PORODICa I DŽEmat
181taKVIm za 2011.
حيم بسم اهلل الرمحن الرهّ
م قد أجــاب دعــوتك القــيهّوم املكــــرهّ
م عــبـــدك احلــاج احلــافــظ مـحــرهّ
م معلهّ إمــــامـا كـــان السنـــني طول
متـرمــا وجـيهـا كان النـاس وبني
الئم لـومــة ه هـّ الل من يــف ل
م لم بأخالقـه املكـرهّ صـابرا كان عىل الظهّ
احلميم صديقـه من كامل من فالتهّاريخ
الظـــــال. مــن نجـــا ملن واحلمد
1410 اهلجرية
Kronogram kojega je sročio rahmetli h. hafiz Kamil ef. Silajdžić
svom prijatelju rahmetli h. hafizu Muharemu ef. Ljevakoviću
00 TAKVIM 2011 Book 1.indb 181 27.10.2010 12:43:57