-
ISO sistem kvaliteta
Zemlja poreklaNemačka
DizajnEnterijer poslovnog prostora
Uspešna pričaDomaća produkcija za ceo svet
Priručnik za izvoznikeOsiguranje robe u transportu
Kalkulacija izvozne cene
Motivacija zaposlenihPodsticajima do maksimalnog
poslovnog rezultataOd menadžera
do savremenog menadžera
Časopis Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza Republike
Srbije – SIEPA • Broj 7 • Mart 2007 • Izlazi kvartalnoČasopis
Agencije za strana ulaganja i promociju izvoza Republike Srbije –
SIEPA • Broj 7 • Mart 2007 • Izlazi kvartalno
Motivacija zaposlenihPodsticajima do maksimalnog
poslovnog rezultataOd menadžera
do savremenog menadžera
Uspešna pričaDomaća produkcija za ceo svet
Priručnik za izvoznikeOsiguranje robe u transportu
Kalkulacija izvozne cene
ISO sistem kvaliteta
Zemlja poreklaNemačka
DizajnEnterijer poslovnog prostora
-
�EXPORTER MART 2007.
Izdavač:Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza
Vlajkovićeva 3/V11000 Beograd, SrbijaTel: 011 3398 550, 3398 772, 3398 774Fax: 011 3398 814e-mail: [email protected]
Urednik:Milica Zatezaloe-mail: [email protected]ćnik
urednika: Miloš Ćurčine-mail: [email protected]
Saradnici:Aleksandar MiloradovićDragan PejčićGoran RadosavljevićInes NovoselJasna MatićMiloš VesnićMiodrag StajićMarko ZelenovićNataša Vujović
Spoljni saradnici:Ivana TurzaBojan Šćepanović
Tehnički urednik & dizajn:Saša ĐorđevićPriprema za
štampu:Vladimir VuksanLektura i korektura:Boban Čupić
Štampa:Standard 2, Beograd
Magazin Exporter je besplatan za izvozna preduzeća na teritoriji Srbije. Magazin izlazi kvartalno.
Korice: Saša Đorđević
Pred Vama je novi Exporter. Obnovljen, osvežen, sa novim
rubrikama i idejama, magazin za izvoznike nastavlja da informiše o
mogućnostima proširenja po-slovanja na inostranim tržištima. Pored
novog dizajna, uvedene su i nove rubrike, kao i tema broja koja će
obuhvatati više članaka baveći se istom problematikom.
Prethodna godina završena je sa izuzetnim rezultatima. Dodeljeno
je 100 miliona dinara bespovratne finansijske pomoći iz Nacionalnog
investicionog plana domaćim izvoznim kompanijama kao podrška za
osvajanje novih tržišta, podeljene su Nagrade za najbolje izvoznike
2006. godine, a tim SIEPA-e aktivno radi na organizaciji učešća
domaćih preduzeća na međunarodnim sajmovima. Od početka 2007.
godine do sada domaće firme su se predstavile na četiri prehrambena
sajma (Zelena nedelja, BioFach, Fruit logistica, Gulfood), kao i na
jednom tekstilnom (CPM Moscow), a uskoro će izlagati i na najvećem
IT sajmu CeBIT u Hanoveru, kao i na sajmu nekretnina MIPIM u Kanu,
o čemu ćemo vam nešto više reći u narednom izdanju Exportera.
Potrudili smo se i da vam pred-stavimo koristi internet marketinga,
kao i samih internet prezentacija, koje su u današnjem poslovanju
standardni način predstavljanja delatnosti kao i poslovnih planova
jedne kompanije.
Što se tiče ustaljenih rubrika, u ovom broju Exportera
nastavljamo edukativni serijal članaka o izvozu robe na strana
tržišta, o standardima kvaliteta, kao i o finansijama i
predstavićemo najnovije trendove iz dizajna i kako do uspešnog
pregovaranja sa stranim partnerima. Pored uobičajenog informativnog
pregleda uveli smo i rubriku SIEPA aktivnosti, koja sama za sebe
govori, a predstavili smo i jednu kompaniju koja se bavi reklamnom
produkcijom, industrija za koju sma-tramo da ima velikog
potencijala u izvoznom poslovanju.
Pišite nam svoje komentare i sugestije, potrudićemo se da
odgovorimo na sva vaša pitanja i postanemo još sadržajniji.
Milica Zatezalo
Poštovani čitaoci,
REČ UREDNIKA
-
�EXPORTER MART 2007.
U OVOM BROJU
EXPORTERBroj 7Mart 2007.
Vesti iz privredeUspesi domaće privrede i noviteti u
poslovanjuSIEPA aktivnostiIzvoznik godineTradicionalna dodela SIEPA
Nagrada za izvoznika 2006. godineUspešne
pričeDomaća produkcija za ceo svet U poseti jednoj beogradskoj
reklamnoji TV produkcijiTema broja - Motivacija
zaposlenihPodsticajima do maksimalnogposlovnog rezultataOd menadžera do savremenog menadžeraMotivisani
radnik - najveći
kapitalkompanijeFinansijeKalkulacija izvozne ceneStrategije formiranja cene proizvodaKako
do konačne cene proizvodaStandardiISO sistem kvalitetaStandardi bez
kojih se ne može u EvropuPriručnik za
izvoznikeOsiguranje robe u transportuOsigurajte se od mogućih
rizika oštećenja robeDizajnEnterijer poslovnog prostoraPrvi utisak
puno govori o kvalitetuposlovanja jedne firmeTop �0Marketing
miksInternet MarketingKako se predstaviti na najvećem tržištuu
svetu – na internetuSajmoviSajmovi nameštaja u 2007.Kako poslovati
sa... ?Zemlja porekla: NemačkaIzvozne procedure, poslovni
običaji,šta i kako
plasirati...InternetPredstavite se celom svetuInternet pretraživač
proizvođačai
dobavljačaIstraživanjaInternet u spoljnotrgovinskomposlovanjuSIEPA
istražuje koliko se internet koristiu domaćem poslovaju Moj
primerak
„Pitanje motivacije zaposlenih je jedno od pitanja vezanih za
upravljanje poslovanjem koje se u poslednjih nekoliko godina
sve češće postavlja i sve više dobija na značaju.“strana �2
4
8
�0
�2
�6
�8
22
24
2626
27
28
�0
��
�2
-
4 EXPORTER MART 2007.
„Zlatibor voda“izvozi u EmirateKompanija „Zlatibor voda“
potpisala je na 12. međunarodnom preh-rambenom sajmu „Gulfood 2007“
u Dubaiju ugovor sa kompanijom „Ro`ya middle est llc“ o izvozu vode
u Ujedinjene Arapske Emirate i afričke zemlje.
Ugovor je potpisan na pet godina i plan je da se do kraja 2007.
godine izveze tri miliona boca.
„Zlatibor voda“ je već u prvim danima Sajma izazvala veliko
in-teresovanje. Svetski trend je doda-vanje kiseonika u mineralne
vode, a „Zlatibor voda“ bogata je prirodnim kiseonikom, rekli su u
toj kompaniji.
Predsednik kompanije „Simex group“, u okviru koje posluje
„Zlati-bor voda“, Dragan Simović izjavio je da je predstavljanje
„Zlatibor vode“ na tržištu velikog potencijala i velike
konkurencije kao što su Ujedinjeni Arapski Emirati bio veliki
izazov za tu kompaniju.
Na ovogodišnjem „Gulfood“ predstavilo se sedam kompanija iz
Srbije, a nastup se odvijao pod pokroviteljstvom Ministarstva
poljo-privrede, šumarstva i vodoprivrede, a u organizaciji Agencije
za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA) i tehničku podršku
Projekta za razvoj preduzetništva u Srbiji (USAID-SEDP).
Raste kupovna moćProsečna plata u decembru prošle godine prvi
put je od 2000. godine pokrila prosečnu potrošačku korpu. U
decembru je zabeležen najveći rast kupovne moći zaposlenih u Srbiji
od početka 2006. godine, pre svega usled rasta prosečne mesečne
zarade u istom periodu. Prema navodima iz Ministarstva trgovine,
tur-izma i usluga Srbije, u svim gradovima u Srbiji koji se
statistički prate, prosečna zarada bila je dovoljna za minimalnu
potrošačku korpu, a u sedam gradova (Smederevu, Beogradu, Novom
Sadu, Pančevu, Zrenjaninu, Subotici i Valjevu) zarada u decembru je
bila dovoljna za troškove prosečne potrošačke korpe. Za minimalnu
potrošačku korpu u decembru je trebalo izdvojiti 16.162,17 dinara,
a za prosečnu potrošačku korpu 26.211,12 dinara, a prosečna plata
po zaposlenom radniku u Srbiji u decembru je iznosila 28.267
dinara. Ministarstvo je navelo da je minimalna korpa poskupela za
0,1 odsto, a prosečna je pojeftinila 0,2 odsto u odnosu na novembar
2006. godine. Cene na malo i troškovi života u decembru 2006.
godine su viši za 0,1 % u odnosu na novembar prošle godine. U
decembru 2006. godine za minimalnu potrošačku korpu bilo je
potrebno izdvojiti 58 odsto prosečne plate, a za prosečnu korpu 93
procenta plate. Kod obe korpe, minimalne i prosečne, to uka-zuje na
dalji rast kupovne moći u Srbiju u odnosu na novembar prošle
godine. U novembru je za minimalnu korpu izdvojeno 70 odsto, a za
prosečnu bilo je potrebno nešto više od prosečne plate, odnosno 13
procenata više.
Robne markeNajjača robna marka u Srbiji u drugoj polovini 2006.
godine bio je deterdžent za pranje sudova „Feri“, dok je na drugom
mestu bila „Grand kafa“, pokazuje istraživanje konsul-tantske kuce
„PGM konsalt“. Među 10 najjačih brendova u Srbiji u tom periodu
nalazi se po pet domaćih i multinacionalnih robnih marki, tako da
treće mesto zauzima „Orbit“, a slede omekšivac za rublje „Lenor“,
margarin „Dobro jutro“, pašteta „Karneks“, „Knjaz Miloš“, „Milka“,
„Koka-kola“ i „C pirinač“. Na listi najjaćih domaći brendova vodi
„Grand kafa“, dok se među prvih 10 nalaze i margarin „Dobro jutro“,
„Karneks“ pašteta, „Knjaz Miloš“, „C pirinač“, toalet papir
„Perfeks“, „čipsi“ Marbo, „Donkafe“, „Začin C“ i Fidelinka
testenine.
Prvi međunarodni sajam opreme za igre na srećuNa Beogradskom
sajmu je održan prvi međunarodni sajam opreme i mašina za igre na
sreću „Gaming expo“, na kom se predstsavilo 60 izlagača iz 21
zemlje. Sajam, koji se organizuje na površini od 3.500 kvadrata, u
organizaciji firme „Con-grexpo“, je prema rečima Pola Her-cfelda
direktora kompanije Kazino Austrija prilika da se predstave nove
tehnologije i prikažu novi proizvodi za kazina i kockarnice.
Prema rečima organizatora mani-festacije, u Srbiji trenutno
postoji
VESTI IZ PRIVREDE
-
�EXPORTER MART 2007.
14.000 automata za igre na sreću, koji bi trebalo da budu
zamenjeni novim elektronskim aparatima sa programima prilagođenim
novom Zakonu o igrama na sreću. Sajam je održan od 20. do 22.
februara.
Četiri kastodi banke u Srbiji„Sosijete ženeral“, „Vojvođanska“,
„HVB“ i „Hipo Alpe Adrija“ banka su četiri bankarske kuće u Srbiji
koje su dosad od Komisije za hartije od vrednosti dobile dozvolu za
obav-ljanje kastodi poslova, to jest svih poslova sa hartijama od
vrednosti za račun njihovih klijenata.
U prethodnoj godini je, stupan-jem na snagu i primenom Zakona o
dobrovoljnim penzijskim fondovima i penzijskim planovima, „Sosiete
ženeral“ banci omogućeno da vodi poslove s vrednosnim papirima ovih
portfolio investitora. Krajem prošle godine banka je potpisala svoj
prvi ugovor o obavljanju kastodi poslova sa dobrovoljnim penzijskim
fon-dom, kaže Draženka Grujić, direktor Odeljenja kastodi poslova.
To znači da će banka preuzeti brigu o hartijama od vrednosti koje
poseduju ne samo privatna i pravna lica i osiguravajuće kuće već i
privatni penzioni i investi-cioni fondovi, čije formiranje u Srbiji
se očekuje u najskorije vreme, jer sad postoje i svi preduslovi za
to.
Kastodi poslovi podrazumevaju kompletnu brigu o portfelju koji
klijenti banke imaju u akcijama, obveznicama i drugim
vrednosnim
papirima. To, između ostalog, podra-zumeva da će banka za račun
svojih klijenata – nalogodavaca i trgovati, ali u svoje ime, a za
njihov račun, tako da oni, za širu javnost ostaju anonimni. Za
razliku od kastodi banaka, koje čuvaju identitet svojih klijenata,
brokerske kuće kod kojih klijenti otvaraju vlasničke račune hartija
od vrednosti trguju u ime i za račun klijenata nalogodavaca,
objašnjava Grujićeva.
Carlsberg uveo nove standarde kvalitetaKompanija „Carlsberg
Srbija“ uvela je standarde sertifikata ISO9000, sistem za
upravl-janje menadžmentom kvaliteta, kao i ISO22000, za upravljanje
bezbednošću hrane. Ovim je „Carls-berg“ postala prva pivara u
Srbiji koja je svoje poslovanje uskladila sa međunarodnim
standardima. Gener-alni direktor te kompanije Ajzak Šeps rekao je
da je svestan da potrošač ne kupuje standarde već proizvod, ali da
oni poštuju procedure kako bi bili sigurni da proizvod i usluge
ispunja-vaju očekivanja potrošača.
Tokom 2007. godine ova kom-panija planira i uvođenje sistema
upravljanja životne sredine ISO 14000, kao i standard OHSAS 18000,
koji se odnosi na bezbednost i zdravlje zaposlenih.
Topola uskoro izvozi u EUIndustrija mesa „Topola“ u Bačkoj
Topoli je prvo preduzeće koje je dobilo međunarodni sertifikat
uprav-ljanja bezbednošću proizvoda ISO 22000:2005, što će joj
omogućiti plas-man proizvoda na tržište EU.
Prema rečima direktora „Topole“ Vukoja Muhadinovića, taj
standard je dolelila međunarodna sertifikaciona kuća „Lojd
registar“, a podrazumeva praćenje kontrolnih tačaka proiz-vodnje u
upravljanju bezbednošću proizvoda. Sertifikat garantuje da je
proizvod zdravstveno bezbedan.
Borelija povećava proizvodnjuFabrika obuće „Boreli“ planira ove
godine proizvodnju više od 500.000 pari obuće, a najveći deo, oko
68
VESTI IZ PRIVREDE
-
6 EXPORTER MART 2007.
VESTI IZ PRIVREDE
odsto, namenjen je stranim kupcima.Za partnere, pre svega u
Italiji,
kroz lon poslove biće proizvedeno 341.000 pari obuće. Domaćem
tržištu biće ponuđeno oko 150.000 pari obuće, a jedan deo
proizvod-nje biće i čist izvoz pre svega za Hrvatsku i Bosnu i
Hercegovinu. Prošle godine u pogonima „Borelija“ proizvedeno je
skoro 471.000 pari obuće od čega 355.500 pari za izvoz.
U 2006. godini plan proizvodnje ostvaren je sa 96,7 odsto, ali
je finan-sijski plan ostvaren sa 78,6 procena-ta. Razlog za to je
nizak kurs evra. „Boreli“ je jedna od retkih domaćih obućarskih
fabrika koja je opstala. Preduzeće ima oko 1.000 radnika i u
postupku je privatizacije.
Fabrika duvana u Sentido sredine godineU Senti će do maja 2007.
godine startovati nova, peta po redu domaća fabrika duvana,
kapaciteta pet milijardi cigareta godišnje, ili pet hiljada tona.
Gradi je „Japan Tobacco International“, koji je 2006. godine kupio
tamošnju fabriku za otkup i preradu sirovog duvana. Ciga-rete kao
što su „Winston“, „Kamel“, „Monte Carlo“ i druge iz njihovog
programa tako će postati domaće.
Generalni direktor „JTI“ u Senti Tamer Tecirlioglu rekao je da
će srp-ski duvan biti u osnovi naše proiz-vodnje, mada će u početku
ići u naše evropske centre za blendiranje (mešanje i kombinovanje)
duvana.
Nova fabrika zaposliće za tri godine oko sto radnika, a za
njihovo usavršavanje planirano je oko pola miliona evra. Već se 14
tehnologa obučava u njihovim evropskim fab-rikama. JTI, pored 27,5
miliona evra, koliko je platio fabriku u Senti, planira da uloži
još oko 70 miliona za mod-ernizaciju, proširenje proizvodnje i
finalizaciju prerade duvana.
Senćanska fabrika za preradu sirovog duvana je, inače, najveća u
Srbiji. Prerađuje više od 40 odsto domaće proizvodnje duvana, kojim
snabdeva domaće i strane fabrike.
Agroživ agresivnije ka EUKompanija „Agroživ“ teži poboljšanju
kvaliteta svojih proizvoda i prilagođavanju standardima EU, kako bi
se što bolje pripremila za izvoz mesa u zemlje zapadne Evrope.
Prema rečima direktora „Agroživa“ Nenad Živanov rekao je da je ta
industrija mesa u pot-punosti integrisala prehrambeno proiz-vodni
sistem. Zaokruženi proizvodno-tehnološki lanac čine poljoprivreda,
stočarstvo, proizvodnja i prerada mesa, maloprodaja i
veleprodaja.
Kapaciteti za proizvodnju stočne hrane su 650 tona hrane dnevno,
a u 2006. godini „Agroživ“ je ukupno proizveo 90.000 tona hrane.
Tokom 2006. godine postignut je tov preko 20 miliona brojlera, a
naša kompani-ja je u farme u Požarevcu investirala 1,5 miliona
evra, čime je napravljeno 50.000 kvadratnih metara za tov živine,
dodao je Živanov.
Softverski sistem za bolji transportKompanija „Grand kafa“ uvela
je novi softverski sistem transporta uz pomoć kog je vreme od
trenutka prijema porudžbine bilo gde u Srbiji, do trenut-ka kada je
kamion spreman da krene na lokaciju, skraćeno na samo pet
minuta.
Prema rečima direktora IT sektora te kompanije Dragoljuba
Prijića, softver je izgrađen u saradnji sa kom-panijom „Majkrosoft“
(Microsoft) i u skladu sa zahtevima „Granda“.
Posle uspešne primene u Srbiji, uvođenje novog softvera počelo
je i u kompanijama koje posluju u sastavu slovenačke „Droge
Ko-linske“ u Makedoniji, a u planu je i njegovo uvođenje u BiH.
Re-gionalno povezivanje „Grand kafe“ sa „Drogom Kolinskom“ i „Soko
Štarkom“ zahtevalo je složeniju informacionu infrastrukturu.
Zahvaljujući ugovoru sa „Microsoft“ kompanija je dobila 450 licenci
za korišćenje njegovog operativnog sistema i „Office“ paketa,
mogućnost da proizvodi softver za sopstvene potrebe, ali i potrebe
drugih kom-panija, dodao je Prijić.
SIEPA vodila na tri poljoprivredna sajmaAgencija za strana
ulaganja i promociju izvoza (SIEPA) je od početka godine
organizovala tri nastupa domaćih preduzeća na međunarodnim
poljoprivrednim sajmovima. U pitanju su „Biofach“, „Fruit
logistica“ i „Gulfood“. Na
-
7EXPORTER MART 2007.
„Biofach-u 2007“, koji je održan od 15. do 18. februara 2007.
godine u Nirnbergu, predstavilo se šest domaćih kompanija -
„Suncokret“ iz Hajdukova sa hladnoceđenim uljem od semena bundeve,
kompanija „BMD“ sa programom šumskih pečuraka i kompanija
„Radoslovi“ iz Niša sa tradicionalnim domaćim proizvodima džemom i
marmeladom od nekoliko vrsta voća. Premijerno su se predstavile
„Agrokula“ iz Kule, „Foodland“ i „Zadrugar“.
Na sajmu „Fruit logistica“ pred-stavilo se sedam srpskih
kompanija - Igda, Naturacoop, Sirogojno, Fruitland, Juzni Banat,
Medoprodukt i ITN. Po prvi put su bile izložene autohtone sorte
jabuka u svežem stanju, a s obzirom da je na tržištu jabuka
prisutna tendencija sve veće ponude takozvanih „managed
variet-ies“, odnosno sorti čija je proizvodnja ograničena i
kontrolisana, kao i novih licenciranih sorti, srpski voćari se
nadaju da će retke sorte jabuka doneti tržištu nešto novo. Pored
jabuka na štandu su bilo izloženo i jagodičasto voće, pečurke,
tartufi i koštičavo voće. Sajam je bio održan od 8. do 10. februara
u Berlinu.
Pored ta dva sajma, SIEPA je or-ganizovala i nastup sedam
domaćih kompanija na 12. međunarodnom prehrambenom sajmu „Gulfood
2007“ u Dubaiju, koji je održan od 19. do 22. februara. Po prvi put
pred-staviljeni su domaći mlečni proivodi kao što su mleko, sir i
jogurt, a bile su izložene i domaće sušene šljive, višnje i jabuke,
kao i marcipan, čokolada i mineralna voda. Na sajmu su izlagale
domaće kompanije Val-letta, Planima Farms, Arex, Pionir, Art Ival,
Zlatibor Voda i Agranela, a ukupno se predstavilo 2.173 izlagača iz
70 zemalja.
Uspeh domaćih kompanija je bio zapažen, ostvareni su mnogi
kon-takti i procenjuje se da će izvoz od kratkoročnih poslova, kao
rezultat nastupa na sajmovima, biti preko 10 miliona evra. Nastup
naših izlagača na sajmovima odvijao se pod pokrovi-teljstvom
Ministrastva poljoprivrede Srbije, uz podršku USAID-SEDP Pro-jekat
za razvoj preduzetništva u Srbiji i nemačke Organizacije za
tehničku saradnju (GTZ).
VESTI IZ PRIVREDE
Agencija za strana ulaganja i promociju izvoza Republike Srbije
(SIEPA) je u decembru prošle godine potpisala Ugovore o dodeli
bespovratnih sredstava sa 125 preduzeća.Ukupno je dodeljeno 100
miliona dinara, a sredstva su se dodeljivala za aktivnosti uvođenja
sertifikata kvaliteta, učešća na međunarodnim sajmovima i
marketinga. Odobrena sredstva su se isplaćivala po završetku
aktivnosti (princip refundacije troškova), nakon što je izvoznik
priložio odgovarajuću doku-mentaciju. Rok za završetak aktivnosti
je bio 25. decembar 2006. godine i ukupno je preduzećima isplaćeno
76 odsto određenih sredstava.
Pošto je jedan deo budžeta ostao neutrošen, 10. januara ove
go-dine raspisan je dodatni rok za prijavu za Program
internacionalizacije preduzeća (PIP). Do 25. januara je stiglo 70
prijava od 69 preduzeća, koja su ukupno tražila 78 miliona dinara.
Komisija je dodelila 24 miliona di-nara, a Ugovori su potpisani sa
38 preduzeća. Rok za završetak aktivnosti, odnosno, za dostavljanje
dokumentacije o završetku aktivnosti je 31. maj, nakon čega će
komisija odobravati isplate.
Aktivnosti koje su sponzorisane putem uredbe su:• Učešće na
međunarodnim privrednim sajmovima u inostranstvu;• Izrada novog
dizajna proizvoda;• Izrada dizajna novog pakovanja;• Testiranje i
sertifikacija proizvoda; • Uvođenje novih standarda;• Sertifikacija
novih standarda;• Izrada novih promotivnih materijala, i to:
- promotivne brošure, - promotivni video i DVD materijali, -
internet prezentacije;
• Međunarodno pravna zaštita, i to:- zaštita znakova (robna
marka) - zaštita patenata (novih rešenja izvoznih proizvoda);
• Istraživanje tržišta.Kao što se može videti na grafikonu,
najveći deo sredstava je dodeljen
za promotivne materijale, i ova vrsta aktivnosti ima najveći
stepen real-izacije. Cilj programa je da se pruži podrška
preduzećima koja već izvoze ili nameravaju da izvoze, kako bi lakše
osvojila nova tržišta. Program je potpuno usaglašen sa pravilima
Evropske unije (EU) o državnoj pomoći, a kriterijumi su vrlo
precizni i ceo proces je strogo definisan.
M. Ćurčin
Uporedna analiza odobrenih, isplaćenih i neisplaćenih sredstava
po aktivnostima u dinarima
Aktivnosti Odobreno Isplaćeno Neisplaćeno
Uvođenje i sertifikovanje sistema kvaliteta 17.620.396
13.602.988 4.017.408
Testiranje i sertifikovanje proizvoda 4.479.258 3.142.516
1.336.741
Promotivni materijali 27.233.372 23.432.415 3.800.956
Međunarodna pravna zaštita 1.553.660 859.092 694.567
Izlaganje na sajmovima u inostranstvu 12.157.865 7.623.246
4.534.619
Isrtaživanje tržišta 12.498.293 8.987.799 3.510.494
Dizajn novog proizvoda 14.756.733 8.672.483 6.084.250
Dizajn nove ambalaže 10.107.295 9.664.137 443.157
PIP vesti
-
8 EXPORTER MART 2007.
SIEPA AKTIVNOSTI
Kao i na kraju svake godine, SIEPA već treći put organizuje
dodelu Nagrade za izvoznika godine – 2006. Kao i prethodnih godina,
Nagrada je dodeljena u četiri kategorije - za najboljeg izvoznika
go-dine, za najbolji novi izvozni proizvod, za osvajanje novog
tržišta, kao i za najboljeg izvoznika godine u kategoriji malih i
sred-njih preduzeća. Na proglašenju pobednika prisustvovalo je oko
200 predstavnika diplomatskog kora, međunarodnih finan-sijskih
institucija, Vlade Republike Srbije, kao i domaćih i stranih
kompanija.
G-đa Ljiljana Piljak, predstavnica „Banca Intesa“, proglasila je
pobednika i uručila Nagradu za osvajanje novog tržišta. Nagradu je
dobilo preduzeće „9. septembar“ iz Gornjeg Milanovca, za osvajanje
tržišta Obale Slonovače i Kanade. To preduzeće bavi se
proizvodn-jom mašina za preradu papira i medicin-skih proizvoda za
jednokratnu upotrebu. Nagradu za najbolji izvozni proizvod dodelila
je odbojkaška reprezentativka
Suzana Ćebić, najbolji libero na Svetskom prvenstvu u Japanu,
kompaniji „Medi-cal System“ iz Beograda za proizvodnju transportnog
neonatalnog inkubatora Kompakt. Direktorka SIEPA-e, g-đa Jasna
Matić, proglasila je pobednika u kategoriji malih i srednjih
preduzeća, a nagrade su podelile dve IT kompanije iz Beograda –
„PSTech“ i „HDL Design House“. Kompanija „PSTech“ se bavi izvozom
usluga izrade softvera poznatom inostranom partneru „Cisco
systems“, dok se „HDL Design House“ bavi pružanjem inženjerskih
usluga u projektovanju i veri-fikaciji SoC integrisanih kola. Na
samom kraju svečanosti, proglašen je i pobednik u glavnoj
kategoriji i Najbolji izvoznik 2006 - kompanija „Hemofarm“ iz
Vršca. Hemofarm je kompanija sa četiri decenije iskustva u
proizvodnji lekova. Ta farma-ceutska kuća plasira oko 75 odsto robe
na domaćem tržištu, a ostatak izvozi. Oko 42 odsto izvoza plasira
se na tržište Rusije, oko 16 odsto na tržište Makedonije, 16
procenata u Republiku Srpsku, a ostatak u Irak, Rumuniju,
Sloveniju i druge zemlje.
Najbolji izvoznik 2006. je kompanija „Hemofarm“ iz Vršca. Dve IT
kompanije iz Beograda – „PSTech“ i „HDL Design House“ podelile
nagradu u kategoriji malih i srednjih preduzeća. Beograd-sko
preduzeće „Medical System“ pobedilo u kategoriji najboljeg novog
izvoznog proizvoda, a preduzeće „9. septembar“ iz Gornjeg Milanovca
u kategoriji za osvajanje novog tržišta.
O dobitnicima ovogodišnje Nagrade izvozniku godine odlučivala je
stručna komisija u sastavu: Jasna Matić - di-rektorka SIEPA-e,
Vlatko Sekulović – državni sekretar u Ministarstvu za ekonomske
odnose sa inostranstvom, Mihajlo Vesović – pomoćnik ministra
privrede, Mirjana Jovanović – direk-torka Agencije za razvoj malih
i srednjih preduzeća i preduzetništva, Slobodan Milosavljević -
predsednik Privredne komore Srbije i Draginja Đurić – direk-torka
„Banca Intesa“, kompanije koja je izabrana za Investitora Godine u
Srbiji od strane OECD-a.
Izvoznik godineTreću godinu za redom održana manifestacija„SIEPA
Nagrada za izvoznika godine 2006.“
-
9EXPORTER MART 2007.
SIEPA dodeljuje ovu nagradu od 2004. godine, sa namerom da to
državno priznanje postane tradicionalno i da na kraju svake go-dine
posluži kao stimulans za nove izvozne poduhvate najboljim izvoznim
preduzećima u Srbiji. Nagrada donosi i ekskluzivno pravo, da
nagrađene kompanije u svom materijalu koriste logo „Izvoznika
godine“.
Uspešna izvozna godinaDirektorka SIEPA-e, gospođa Jasna Matić
ocenila je da su ovoj godini ostvareni značajni izvozni rezultati,
o čemu svedoče i uspesi dobitnika nagrada SIEPA-e. Prema njenim
rečima, izvoz raste po viso-kim stopama i sada je dva puta veći
nego pre tri godine. „Prošle godine naš izvoz je porastao za više
od 33 odsto u odnosu na lane, a ako se tome priključi i Crna Gora
kao novo izvozno tržište, onda je on veći i iznosi 42 odsto“,
navela je Matićeva. Prema njenim rečima, u godini koja je na izmaku
SIEPA je, u saradnji sa državnim institucijama, učinila mnogo na
promociji i finansijskoj pomoći domaćim firmama za podsticanje
izvoza. Kako je objasnila, na više sajamskih manifestacija i
događaja u inostranstvu ostvareno je blizu 5.000 kontakata i
sklopljeno ugovora ukupne
vrednosti 10 miliona dolara. Matićeva je dodala da je u
prostorijama SIEPA-e više od 500 firmi zatražilo različite vrste
podrške, a za 125 preduzeća država je odobrila bespovratnu pomoć za
inter-nacionalizaciju njihovog poslovanja u iznosu od oko 100
miliona dinara.
Pobednički plan za 2007. godinu - Hemofarm osvaja tržište
SADDobitnik glavne nagrade planira da u 2007. godini osvoji i
američko tržište. Prema rečima direktora marketinga „Hemofarma“
Dragomira Marisavljevića tržište Sjedinjenih Američkih Država jedno
je od najzahtevnijih tržišta u farmaciji. „Nadamo se da ćemo posle
najavljenih uspešnih inspekcija nji-hovih regulatornih organa,
uspeti da u 2007. godini ostvarimo promet na tom tržištu“, kazao je
Marisavljević. On je naveo da je poslovni rezultat u godini koja je
na izmaku bio najbolji od osnivanja kompanije. „Sama činjenica da
je izvezeno lekova u vrednosti od 64,3 miliona evra govori sama za
sebe. To je trećina našeg proizvodnog programa, dok se više od 55
odsto proizvoda izvozi na rusko tržište“, kazao je
Marisavljević.
On je ocenio da je uspeh „Hemofarma“ višestruko veći kada se
uzme u obzir da je reč o visokosofisticiranoj industriji čiji
proizvodi moraju imati vrhunski kvalitet i koje su u svakoj zemlji
pod strogim režimom kontrole. „Da bi se to postiglo mora se
kontinuirano ulagati u opremu, pogone i ljude“, kazao je
Marisavljević i dodao da su proizvodi te kompanije međunarodno
sertifikovani i zbog toga je „Hemofarm“ u inostranstvu prepoznat
kao pouzdan i kvalitetetan proizvođač. „Iza izvoznih rezultata
stoje izuzetni napori. Ne treba zaboraviti činjenicu da je teže
nastupanje sa ovih prostora, i da su godine izolacije otežale
uspostavljanje poslovnih veza i samim tim poskupele osvajanja novih
tržišta“, kazao je on. Prema njegovim rečima, nagrađivanjem
najboljih izvoznika Vlada Srbije poslala je jasnu poruku da
podržava kompanije koje kontinuirano ulažu u nova tržišta uz
zadržavanje postojećih. - Ponosni smo što smo se našli pored dva
dosadašnja laureata - „Tigra“ i „U.S. stila“, i što se nalazimo u
tako renomiranom društvu - napo-menuo je Marisavljević.
A. Miloradović
-
�0 EXPORTER MART 2007.
USPEŠNE PRIČE
Osim velikog novca, dobićemo i pozitivan imidž kod ljudi koji
imidže stvaraju. Kada vas neko ko se bavi lepotom i ima uti-caja u
medijima pohvali, nije isto kao kada vas neki biznismen, koji ništa
više od hotelskih soba nije video, malko prokomentariše, za
Exporter govori Miloš Đukelić, reditelj i vlasnik beogradske
produkcijske kuće „Red art workshop“, koja već pet godina uspešno
posluje kako na domaćem tako i na stranim tržištima.
Čime se bavi Red produkcija?Red produkcija (Red art workshop),
filmska i TV produkcija, postoji u ovom obliku oko tri godine, a
pre toga još oko dve godine kao deo udruženih poslovnih poduhvata
sa drugim produkcijama. Trenutno ima-mo oko 15 stalno zaposlenih
radnika i preko 200 spoljnih saradnika. Ono što je primetno u
kompaniji jeste da se radi sa strašću i da je verovatno reč
„energija“ nešto što nas može opisati napreciznije. Radi se mnogo i
požrtvovano, a verujem da niko od zaposlenih više ni ne zna kada je
vikend ili praznik sve dok posao nije uspešno obavljen. Radeći
reklame u zemlji i prateći svetske tokove uvideo sam da za kvalitet
koji pružamo naše reklame su nesrazmerno jeftine, što je greh ne
iskoristiti. Osim što smo se kao autori, nas nekolicina nametnuli
da radimo u inostranstvu, od Make-donije do Nemačke, Rusije i
Austrije, shvatio sam da ozbiljan potencijal ipak leži u pružanju
usluga snimanja i postprodukcije stranim kompani-jama da na
tržištima koja ispunjavaju standarde ozbiljnog profesionalnog rada,
za mnogo manje para snimaju reklame za svoje zemlje. Snimili smo
neke od najuticajnijih reklama za domaće proizvode i uspeli smo da
se takmičimo na zahtevnom svetskom trzižtu. Zvuči neobično, ali
postali smo izvoznik koji može da dâ primer
da naši proizvodi i usluge ne moraju po pravilu biti
nekonkuretne ili manje kvalitetne od onih iz razvi-jenih
privreda.
Sa kojim klijentima sarađujete?Klijenti sa kojima sarađujemo su
pre svega agencije koje nas angažuju da realizujemo u produkcionom
smislu TV reklame, namenske filmove, internet sajtove, a preko njih
sarad-jujemo sa njihovim klijentima. To su uglavnom kompanije poput
Pepsija, Tefala, Henkela, Reckitt Benkižera, Ball packaginga,
P&G-a, Coca-Cola-e, Banke Intesa, Krka-e, EFG Banke iz zemalja
poput Belgije, Turske,
Nemačke, češke, Poljske, Rusije, Ru-munije, Bugarske, Slovenije,
Make-donije, Grčke, Amerike…
Kako vas pronalaze klijenti iz in-ostranstva?Klijente iz
inostranstva često smo upoznavali na međunarodnim festi-valima, gde
smo osvajali i nagrade, kao, na primer, u Mariboru. Tamo bi
smo ostvarivali prvi kontakt, razme-nili reklamne materijale i
kasnije, uz upoznavanje i probne poslove, često i bez zarade, ubrzo
sticali njihovo poverenje. Ipak najvažniji izvor po-slova sa
stranim kompanijama jeste „dobar glas“. Naime, većina svetskih
agencija su deo velikih lanaca gde se vrlo brzo razmenjuju
informacije, tako da kada jedanput nekome uradite kvalitetno posao,
ostvarite profit, neće proći mnogo vremena i pozvaće vas njihova
partnerska firma iz druge zemlje, ili njima konkurentska, koja hoće
da takodje iskoristi prednosti povoljnih uslova saradnje sa
nama.
Koje zemlje su najzainteresovanije za poslovanje sa srpskim
reklamnim produkcijama?Trenutno najzainteresovanije zemlje za
saradnju sa srpskim produk-cijama su zemlje koje nešto bolje
poznaju situaciju i znaju da je Srbija, u stvari, jedna bezbedna
zemlja i, ako se vodite vrlo jednostavnom logikom, ne možete
izgubiti ili biti
Domaća produkcija za ceo svetAko je Češka u filmskoj industriji
napravila milione, Rumunija isto to u reklamama, Srbija može
pametnim ulaganjem u filmsko-reklamnu industriju nekoliko životno
bitnih stvari jednim udarcem rešiti
-
��EXPORTER MART 2007.
prevareni. To su uglavnom austri-jske, grčke, italijanske i u
poslednje vreme američke kompanije. Zanim-ljivo je da su Turci i
Belgijanci, u poslednje vreme, takođe počeli da dolaze kod nas. Ono
što sam prime-tio jeste da se Nemačke kompanije mnogo teže odlučuju
za posao sa rizicima u korist profita, ali da kada jednom steknu
poverenje u nekoga, održavaju taj odnos i vrlo su pošteni i
pouzdani partneri.
Koje prednosti domaće reklamne produkcije imaju u poredjenju sa
dru-gim zemljama regiona?Konkretne prednosti koje srpske produkcije
mogu imati u odnosu na zemlje regiona jeste da Srbija ima mnogo
ozbiljniju kinematografsku tradiciju. Znanje ljudi koji se bave tim
poslom, od tehničara do autora, je na vrlo visokom nivou, kao i
viso-ko poznavanje stranih jezika. Zanim-ljiva je anegdota da su u
češkoj, zem
lja sa još većom filmskom tradicijom, usled nepoznavanja jezika,
u početku prevodioci postajali filmski radnici koji su se brzo
prilagodjavali i posta-jali prave filmadžije, koje i dan danas rade
taj posao. Naravno velika je prednost i ozbiljno povoljnija
finan-sijska ponuda.Poslednjih par godina smo skoro sve što nam je
nedostajalo od kamera i ostale tehničke opreme uspeli da uvezemo u
zemlju. Ono što je naša komparativna mana jeste odredjena doza i
dalje postojećeg odnosa „lako ćemo“, ali pre svega u saradnji sa
van filmskim zaniman-jima. Prosto kada shvatite da vas neki
biznismeni u razvijenijim zemljama ipak posmatraju kao nekoga iz
zemlje gde se često ne ispunjavaju dogovori, ne postoji prava
standardizacija kvaliteta i caruje korupcija, pro-budi se inat da
dokažete da je Srbija sredina sa ozbiljnom poslovnom tradicijom,
potrošačima koji znaju šta je kvalitet, da je Srbija netipična
istočno-evropska zemlja gde se bolje i bogatije živelo nego u
većini zapadnih demokratija pre sredine osamdesetih.
Na kojim međunarodnim sajmovima bi mogle srpske reklamne
produkcije da se predstave?Najbitniji dogadjaji, odnosno, sajmovi
na kojima bi srpske firme morale organizovano da nastupaju su pre
svega Festival reklame u Kanu, zatim u Portorožu, zatim festivali
reklame i marketinga u Dizeldorfu, Berlinu, Parizu, Moskvi itd.
Za-nimljivo je da u Kanu produkcije mnogih zemalja su potpomognute
turističkim organizacijama i trgovin-skim komorama nastupajući
složno, ujedno reklamirajući i sebe i zemlju kao povoljnu poslovnu
i turističku destinaciju.
M. Ćurčin
-
�2 EXPORTER MART 2007.
U uslovima poslovanja na globalnom tržištu, kada se, pogotovo u
zemljama sa razvijenim ekonomijama, sve veći deo dohotka ostvaruje
u sektoru usluga, i kada čak i tradicionalno proizvodne kompanije
svoje kupce vezuju kvalitetom usluge koja ide uz proizvod više nego
samim proizvodom, vrhunski kvalitet usluge mogu da pruže samo
zaposleni koji su zaista motivisani. Taj fenomen se u našim
uslovima upravo sada dodatno aktuelizuje. Nekoliko godina po
ostvarenju makroekonom-ske i monetarne stabilnosti u Srbiji, sve
veći broj preduzeća koja su nastala kao porodične firme, prerasta u
srednja preduzeća sa relativno velikim brojem zaposlenih. Pored
os-talih izazova u upravljanju koji se zbog toga postavljaju pred
vlasnicima tih firmi, postavlja se i pitanje kako motivisati
zaposlene i postići to da svi oni rade sa žarom i voljom sa kojom
su vlasnik i njegova porodica stvorili uspešan biznis.
Kako bi uspešno poslovalo, svako preduzeće mora da pronađe
optimalnu kombinaciju materijalnih i nemateri-jalnih podsticaja za
svoje zaposlene, koja će zavisiti od brojnih faktora: sektora u
kome posluje, konkurencije na tržištu radne snage, prirode posla,
strukture zaposlenih. Da bi se obezbedio odgovarajući kvalitet
zaposlenih u preduzeću, neophodno je ponuditi odgovarajući nivo
zarada, ali je to samo potreban uslov – ne i dovoljan. Toliko
potrebna dodatna motivacija zaposlenih postiže se drugim,
nematerijalnim vidovima nagrađivanja.
Jedna anketa koju je pre par godina sprovela Agen-cija za
istraživanje Galup izazvala je svojim rezultatima veliku pažnju
poslovne javnosti širom sveta. čak 19 odsto zaposlenih koji su
učestvovali u anketi izjavilo je za sebe da su na poslu „aktivno
isključeni“. Ti ljudi su se žalili da nemaju alat koji im je
potreban da bi uspešno obavljali poslove koji su im povereni, da ne
znaju šta se od njih očekuje. Da ih njihovi šefovi ne slušaju. Na
osnovu ovih rezultata Galup je procenio da globalno posmatrano,
ovakva demotivisanost zaposlenih rezultira ukupnom štetom koja
iznosi između 292 i 355 milijarde američkih dolara godišnje. U ovom
istraživanju takođe je zaključeno da nemotivisani zaposleni
primetno više odsustvuju s posla, kao i da su daleko manje lojalni
firmi.
Prvi korak koji treba načiniti kako bi se povećala moti-vacija
zaposlenih je ukloniti sve prepreke i demotivišuće elemente u
radnom okruženju. Rezultati pomenute Galu-pove ankete identifikuju
tri glavna elementa koji demotivišu zaposlene i koje je relativno
lako otkloniti. Kada se te prepreke otklone, tj. kada se
zaposlenima omogući da imaju sve alate potrebne za dobro obavljanje
poverenih poslova, da znaju šta se tačno od njih očekuje i da sa
rukovodiocima imaju otvorenu i konstruktivnu komunikaciju, stvaraju
se svi preduslovi za visoku motivaciju. U najvećem broju slučajeva
zaposleni će u takvim uslovima sami sebe stalno motivisati za
postizanje sve boljih rezultata na radnom mestu.
Kada se na elemetarne preduslove dodaju i posebne mere za
motivisanje zaposlenih, može se očekivati kontinualno poboljšanje
poslovnih procesa i, naravno, poslovnih rezultata.
Podsticajimado maksimalnog poslovnog rezultataPitanje motivacije
zaposlenih je jedno od pitanja vezanih za upravljanje poslovanjem
koje se u poslednjih nekoliko godina sve češće postavlja i sve više
dobija na značaju
MOTIVACIJA ZAPOSLENIH
Neophodne pretpostavke za postizanje motivacije zaposlenih:
• Jasno i precizno definisana očekivanja • Alat potreban za uspešno obavljanje poverenih
zadataka• Mogućnost inicijative i predlaganja promena. Redovnom
proverom, npr. godišnjom anketom među zaposlenima, treba proveravati ispunjenost ovih uslova.
TEM
A B
ROJA
-
��EXPORTER MART 2007.
TEMA
BROJA
Načini motivisanja zaposlenih spadaju u dve osnovne grupe:•
Novčane nadoknade i drugi vidovi nagrada za dobro
obavljen posao;• Nematerijalna priznanja i ovlašćivanje
zaposlenih;
Zanimljivo je da se pogledi rukovodilaca i zaposlenih na značaj pojedinih faktora na motivisanost po pravilu razlikuju. To se jasno može videti na dijagramu koji daje rezultate jednog od mnogih istraživanja na tu temu, koje se sve češće sprovode širom sveta, a pogotovo u razvi-jenim zemljama.
Na grafikonu 1 se vidi da rukovodstvo precenjuje značaj novčane
nagrade, dok zaposleni najviše cene el-emente ličnog u odnosu firme
prema njima: priznanje za dobar rad, osećaj da znaju šta se u firmi
događa, pomoć firme u rešavanju ličnih problema.
Razlog za menadžersko precenjivanje značaja novčane nadoknade
delom leži i u opšteljudskoj težnji da se ide linijom manjeg
otpora. Novčana nadoknada je najjednostavnija za primenu; plate se
isplaćuju u svakom slučaju, i promena njihovog iznosa ne iziskuje
nikakve dodatne ili posebne napore i aktivnosti. Drugi, kreativniji
načini odavanja priznavanja i nagrađivanja, sa druge strane,
iziskuju dodatni napor i iskorak iz uobičajenih aktivnosti:
uvođenje potpuno novih pravila
i procedura, nabavku roba i usluga koje preduzeće inače ne
nabavlja. Ali, jednostavno sprovođenje u stvari je i jedina stvarna
prednost novčanih nagrada za izuzetno zalaganje. One sobom u stvari
donose više problema nego što imaju prednosti:
• Nagrađeni radnici se često nalaze u dilemi na šta da potroše
novac, što ih izlaže stresu i neretko donosi i porodične
nesuglasice;
• Najčešće se novac na kraju ipak potroši na redovne troškove,
pa se osećaj nagrađenosti i ne ostvari;
• O novcu je teško i donekle neukusno pričati, pa se tako gubi
publicitet i veliki deo značaja nagrade;
• Novčane nagrade posle nekog vremena počnu da se posmatraju kao
redovni prihodi i gube moti-vacioni značaj, a njihovim ukidanjem se
postiže izrazit negativan efekat.
U odnosu na finansijske nagrade, drugi vidovi nagrađivanja imaju
brojne prednosti. Nagradno letovanje za zaposlenog i porodicu, na
primer, ostaje u uspomeni i zaposleni o tome još dugo potom priča,
ne samo sa kole-gama, nego i sa prijateljima i rodbinom, čime se
postiže dodatni promotivni efekat za firmu. Svi drugi radnici, oni
koji nisu dobili nagradu, takođe imaju sasvim jasnu sliku o tome
šta nagrada predstavlja, pa njena vrednost, kao i njen motivacioni
efekat zbog toga rastu. Isto važi i za LCD TV ili DVD uređaj.
Naravno, idealno bi bilo znati šta motiviše svakog zaposlenog, koju
bi to nagradu najviše cenio i voleo da dobije. Neko će više ceniti
letovanje, neko TV, neko slobodne dane, a nekom će najviče značiti
javna pohvala.
Za razliku od rukovodilaca, zaposleni smatraju da nematerijalni
podsticaji daleko više utiču na njihovu motivaciju. Najvažnije
motivacione faktore za njih predstavljaju: istinska uključenost u
poslovni proces, osećaj da lični doprinos ima bitan uticaj na
rezultate poslovanja preduzeća i zainteresovanost rukovodstva za
interesovanja i lične probleme zaposlenih. Kako bi se ovi ciljevi
ostvarili neophodno je održavati stalnu i otvorenu komunikaciju
između zaposlenih i rukovodilaca.
Iskreno interesovanje rukovodstva za zaposlene, (treba, naravno,
voditi računa da to ne pređe u zadiranje u privatnost) oličeno ne
samo u razmeni mišljenja o tome kako se može unaprediti poslovanje,
već i u pozna-vanju njihove porodične situacije, zdravlja, hobija,
ličnih problema i ambicija stvara kod zaposlenih osećanje da su oni
sami i njihov doprinos bitni za firmu. Fleksibilnost u pogledu
posebnih potreba zaposlenih vezanih za
Izvor: Public institute
Priznanje za dobro obavljen posao
Osećanje da “znate šta se dešava”
Pomoćpri rešavanju ličnih problema
Siguran posao
Dobra plata
Zanimljiv posao
Unapređenja i napredovanje na poslu
Lojalnost prema �rmi
Dobri uslovi na radu
Taktično rukovođenje
poslodavac zaposleni
310
19
28
97
106
65
84
53
72
41
MOTIVACIJA ZAPOSLENIH
Omogućavanje zaposlenimada donose odluke većeg značajabez
odobrenja pretpostavljenih
Uključivanje zaposlenihu preuzimanje odgovornostiza unapređenje
poslovanja
Podrška zaposlenimada preuzmu aktivniju ulogu
u svom poslu
Ovlašćivanjezaposlenih
Pozitivni efektiza organizaciju
Grafikon 1
Grafikon 2
-
�4 EXPORTER MART 2007.
TEM
A B
ROJA
radno vreme, ili druge uslove na radu, omogućiće svakom
zaposlenom da u potpunosti ostvari sve svoje potencijale i da dâ
maksimalan doprinos poslovanju.
Aktivnija uloga zaposlenih u poslovnim procesima, preuzimanje
odgovornosti za unapređenja poslovanja i veća ovlašćenja zaposlenih
da bez suvišnih birokratskih procedura donose odluke od većeg
značaja predstavljaju izuzetno efikasne motivacione faktore koji
trajno deluju na zaposlene i kontinualno rezultiraju pozitivnim
efek-tima za preduzeće tj. organizaciju.
Upravljlanje u 2�. veku U proteklih sto godina rad se od
serijske proizvodnje
na traci transformisao u jedan daleko kreativniji posao, gde su
mašine preuzele sve repetitivne, rutinske poslove, omogućavajući
ljdima da se posvete onim delovima poslovnih procesa koji traže
kreativnost, prilagođavanje i inovaciju. U toj novoj ekonomiji
glavni zadaci rukovodi-laca su takođe potpuno promenjeni. U
serijskoj proiz-vodnji i „staroj ekonomiji“ glavni zadaci
rukovodilaca bili su uspostavljanje jasno definisanog sistema i
poretka, a potom što preciznija kontrola poštovanja tog sistema. U
novoj ekonomiji glavni zadatak menadžera je da stalno razvija
potencijale svakog zaposlenog i da
za izvršavanje svakog novog poslovnog zadatka odabere upravo onu
grupu radnika koja će posedovati optima-lan skup sposobnosti za
izvršenje tog zadatka. Jedan od pionira i najčuvenijih teoretičara
poslovnog upravljanja Peter Drucker daje sledeći pregled izazova u
upravljanju i rukovođenju za 21. vek:
Za rukovodioce širom sveta glavni izazov u vre-menu pred nama
biće upravo motivacija ljudi koji rade sa njima. Sve drugo se lako
kupuje u globalnoj eko-nomiji, u kojoj je protok novca apsolutno
slobodan. A kao i inače u životu, najvrednije stvari nemaju cenu i
ne mogu se kupiti.
J. Matić
Motivacija zaposlenih
Staro shvatanje upravljanja Novo rukovođenje
PlaniranjeKreiranje vizije i ovlašćivanje zaposlenih
Uspostavljanje poretka-hijerarhijePrilagođavanje mreže međusobnih veza
Merenje i kontrola Vođstvo i trening (coaching)
Pitanje motivacije i zapošljavanje novih radnika
Već pri zapošljavanju novih radnika, treba voditi računa o tome šta ih motiviše, koliko je to u skladu sa poslovima koje treba da obavljaju i kako će se uklopiti u način po-slovanja u preduzeću i odnose koji u preduzeću vladaju.
Kako biste to ustanovili, na intervjuu treba postaviti neka od sledećih pitanja:
• U kakvim uslovima i okruženju na radnom mestu mislite da biste bili najproduktivniji i najsrećniji?
• Kakve ste ciljeve postavili sebi? U karijeri i inače u životu?
• Kako biste opisali uspeh u karijeri? Šta je ono što bi trebalo da postignete u karijeri da biste kada pođete u penziju svoju kaijeru opisali kao uspešnu?
• Opišite situaciju u kojoj ste motivisali nekog od svojih kolega/prijatelja;
• Zamislite da ste dobili prestižnu nacionalnu na-gradu. Za šta biste i u kojim okolnostima tu nagradu mogli da dobijete?
Odgovori koje će kandidati dati na ova pitanja pomoći će vam da izaberete najbolje kandidate za tražene pozicije. Pomoći će vam da nekog ko voli da radi sam i bez uznemiravanja ne zaposlite na poziciju koja zahteva stalnu komunikaciju sa klijentima i kolegama. Ili obrnuto - da nekog ko je izrazito društven i komunikati-van zadužite za poslove koji zahtevaju rad u miru i tišini. Uz to, videćete i koje su to vrednosti u koje kandidat veruje i koliko se to podudara sa vrednostima i kulturom koje vladaju u preduzeću.
-
��EXPORTER MART 2007.
TEMA
BROJA
Motivacija zaposlenih
Trening „Savremeni menadžer“ namenjen je sredn-jem i top
menadžmentu koji vodi kompaniju (gen-eralni direktori, direktori
prodaje, finansija, proiz-vodnje), kao i profesionalcima koji imaju
menadžersku odgovornost, a imaju malo ili su bez obuke iz osnovnih
menadžerskih veština (šefovi sektora, supervizori, načelnici,
koordinatori, sekretari). Polaznici mogu biti iz različitih oblasti
– iz malog i srednjeg biznisa, bankarskog sektora, osiguranja, kao
i iz raznih državnih ustanova.
Treninzi, kompanije MCB - Menadžment Centar Beograd, se odvijaju
u malim grupama, do 12 polaznika. Koriste se praktične simulacije,
radionice, diskusije, razmena ideja, a kvalitet predavanja i
stručnost predavača garantuju da će posle treninga učesnici
raspolagati novim znanjima i iskustvima.
Trening se sastoji iz pet oblasti:1. Ciljevi
Menadžer je osoba koja ostvaruje ciljeve uz pomoć ljudi.
Menadžer mora znati da postavi SMART ciljeve. SMART ciljevi su:
specifični, merljivi, izazovni, realni i vremenski ograničeni
ciljevi.
2. LiderstvoRazličiti ljudi zahtevaju različit pristup. Lider
ocenjuje zaposlene na osnovu spremnosti (znanje+veštine), kao i
voljnosti (stav+motivacija). U zavisnosti od zrelosti pojedinca,
menadžer primenjuje neki od stilova vođenja.
3. Timski radKreiranje vrhunskog tima podrazumeva: jasan cilj,
različite uloge u timu, definisanje pravila, aktivno učestvovanje
svih u timu, pažljivo slušanje, međusobno poverenje, veru u uspeh i
pozitivan pristup.
4. MotivacijaAko je zaposleni motivisan, on postiže 40 odsto
veću produktivnost. Dobar menadžer postavlja jasan cilj, objašnjava
očekivanja, dozvoljava feedback, obezbeđuje resurse, nagrađuje i
kažnjava pravovremeno, razume potrebe zaposlenog za različitim
nagradama, koristi princip pravednosti.
5. Komunikacione veštineAktivno slušanje, tehnika otvorenih
pitanja, govor tela, parafraziranje su neki od praktičnih alata
koje menadžer koristi u svom poslu.
Pored „Savremenog menadžera“ MCB sprovodi obuku i iz oblasti
finansija, prodaje, veštine menadžmenta, Human Resources
Management-a. Neke od obuka su, na primer, osnove finansija za
menadžere, profesionalne prodajne veštine, menadžment prodaje,
timski rad, analiza finansijskih izveštaja. Veoma često kompanije
žele da pošalju veći broj polaznika, imaju specifične zahteve, žele
da trening prilagode svojim potrebama, zahtevaju poseban sadržaj,
mesto, vreme, tako da se u tom slučaju organizuju „inhouse“
treninzi namenjeni isključivo zaposlenima te kompanije koja je
naručila seminar. Neki od klijenata su poznate kompanije u Srbiji,
kao što su Delta M, Telekom Srbija, Hypo Leasing, Erste Banka,
Sintelon, Polimark, Hemofarm itd.
Bojan Šćepanovićdirektor MCB
Od menadžera do savremenog menadžera„Savremeni menadžer“ je
trening namenjen menadžerima sa ciljem da postanu uspešniji i daju
bolje rezultate
Savremenimenadžer
Ciljevi
Liderstvo
Timski radMotivacija
Komunikacija
Kako se prijaviti na seminar?Dodatne informacije o seminaru, kao
i cena i uslovi plaćanja nalaze se na internet adresi
www.mcb.co.yu. Na istom mestu mogu se naći i dodatne informacije o
seminarima, kao i njihov sadržaj.
-
�6 EXPORTER MART 2007.
FINANSIJE
Izvozna cena proizilazi iz procesa kalkulacije koji obuh-vata
faze pretkalkulacije, kontrolne kalkulacije i konačne kalkulacije.
U najkraćem, tokom pretkalkulacije izvoznik određuje svoju cenu na
bazi pretpostavljenih troškova, zatim je u fazi kontrolne
kalkulacije koriguje za visinu stvarno nastalih troškova
realizacije izvoza, da bi, u okviru konačne kalkulacije, izvršio
analizu završenog posla kako bi stvorio osnovu za realno planiranje
narednih aktivnosti.
Prilikom definisanja konkretne cene, moguće je korisiti metode
dodavanja, odnosno oduzimanja troškova. U prvom slučaju, preduzeće
na proizvođačku ili nabavnu cenu dodaje sve troškove realizacije
posla, kao i svoju zaradu, a zatim ovaj zbir deli sa količinom robe
kako bi se dobila jedinična cena. Kod primene metoda oduzimanja
troškova, izvoznik od planirane cene robe odbija sve realne
troškove i svoju proviziju i dolazi do najviše proizvođačke,
odnosno nabavne cene na domaćem tržištu koja izvozni posao čini
rentabilnim.
Osim ukupnih troškova i ciljne zarade, na ugovornu cenu utiču i
drugi faktori, među kojima su najvažniji cene konkure-nata, zatim
ostale tržišne cene iste vrste proizvoda, kao i svetske cene za
određene, specifične vrste robe.
Bez obzira na metod formiranja cene, ona može biti određena na
dva načina. U zavisnosti od toga da li je u ugovoru cena precizno
definisana ili ne, postoje fiksna cena i klizna cena.
Fiksna cenaFiksna cena podrazumeva da se ugovorom o
spoljnotrgovins-kom poslu cena tačno odredi, pri čemu ne podleže
nikakvim izmenama do trenutka isporuke robe. Ona je karakteristična
za kraće rokove isporuke i plaćanja (do 90 dana) i predvidljive
makroekonomske uslove, kao što je stopa inflacije. U tom slučaju,
cena se definiše numerički u određenoj valuti, uz
primenu odgovarajuće INCOTERMS klauzule. Imajući u vidu da, čak
i u najrazvijenijim privredama, troškovi i cene imaju tendenciju
porasta u dužem roku, fiksiranje prodajne cene najčešće neće biti u
interesu izvoznika.
član ugovora kojim je regulisana fiksna cena robe mogao bi, u
pojednostavljenom obliku, da izgleda, na primer, kao na sledećoj
slici.
Interes izvoznika nalaže da se u ugovoru izbegne fiksiranje
pro-dajne cene. Umesto toga, preporučuje se korišćenje klizne
cene.
Klizna cenaIz navedenih razloga, u spoljnotrgovinskim poslovima
preporučuje se korišćenje kliznih cena kojima prodavci, za-pravo,
vrše minimiziranje rizika vezanih, posebno, za isporuku robe veće
dodate vrednosti, kod kojih se proces proizvodnje i isporuke odvija
u dužem periodu. Klizna cena se određuje u skladu sa metodom klizne
skale za svaku pojedinačnu isporu-ku robe upotrebom određene
formule.
Kad je reč o berzanskoj robi, poput obojenih metala ili
poljo-privednih proizvoda, normalna je praksa da se cena ugovara
termi-nski, tj. u vreme isporuke, sa pozivom na aktuelne berzanske
kotacije.
Metod klizne skale znači da se ugovorom definiše fiksna cena za
prvu isporuku koja potom služi kao baza određivanje cena za naredne
isporuke. Ako je, recimo, P0 bazna cena za prvu isporuku, cena za
narednu isporuku biće izračunata na sledeći način:
Kod primene ove formule, izvozna preduzeća bi trebalo da imaju u
vidu sledeće:
• zbir koeficijenata a, b i c mora biti 1, odnosno 100%;• u
ugovoru je potrebno navesti relevantan statistički izvor za
podatke o indeksima cena materijala i radne snage kako bi bilo
sprečeno arbitrarno određivanje ovih veličina;
• usled generalnog trenda povećanja opštih troškova prozvod-nje,
koeficijent a može biti predmet povremenih revizija;
• bazna cena P0, kao i nova cena P1 trebalo bi da bude određena
prema paritetu EXW fabrika prodavca;
• ugovorom bi trebalo da bude određen termin kada će biti
utvrđena naredna cena P1;
• maksimalni rast cene za narednu isporuku po pravilu ne prelazi
visinu inflacije u datom periodu u zemlji isporuke, a kupci često
insistiraju na dogovaranju raspona u kome cena može varirati u
narednom periodu.
Na prethodnom primeru proizvođača mašina, kalkulacija cene
pomoću klizne skale, uz pretpostavku da odgovarajući koeficijenti
iznose 0,5, 0,3 i 0,2, a indeksi – 1,1, odnosno 1,05, izgledala bi
ovako:
Pn = 45.000 (0,5 + 0,3x1,1 + 0,2x1,05)Pn = 45.000 (0,5 + 0,33 + 0,21)Pn = 45.000 x 1,04Pn = 46.800
D. Pejčić
Kalkulacija izvozne ceneKao što smo pisali u prethodnom
brojuExportera, izvozna cena predstavlja jedan od najvažnijih
elemenata ponude i eventualnog budućeg ugovora o spoljnotrgovinskom
poslu.
Naziv Mašina za izradu profila i cevi od čeličnog lima
Oznaka MHOP-6
Jedinična cena EUR 45.000
Količina (kom.) 5
Ukupna cena EUR 225.000 EXW fabrika Novi Sad
Fiksna cena je prihvatljiva ukoliko se radi o kraćim rokovima
isporuke i stabilnom poslovnom okruženju
n redni broj isporuke
Pn cena naredne isporuke
Pn-1 cena prethodne isporuke
a udeo opštih troškova u ukupnim troškovima proizvodnje
b udeo troškova materijala u ukupnim troškovima proizvodnje
c udeo troškova radne snage u ukupnim troškovima proizvodnje
indeks rasta cena repromaterijala
indeks rasta zarada određene kategorije radnika za dati proizvod
-
�7EXPORTER MART 2007.
Eksploatacija tržištaOva strategija formiranja cene se često
zove i „brz ulazak, brz izlazak“ jer veliki broj izvoznika sa
najvišom profitnom stopom, koji koriste ovu strategiju, napuštaju
tržište čim marže postanu preniske. Strategiju eksploatacije
tržišta primenjuju preduzeća koja nastupaju na malim tržištima, bez
konkurencije, sa novim ili unikatnim proizvodom. Zbog visokog
profita, konkurenti često brzo prodru na tržište sa nižim cenama i
time primoraju ova preduzeća da prihvate niže profitne stope ili da
u potpunosti napuste tržište.
Formiranje cena bazirano na kvalitetuZa razliku od prethodne,
primenom ove strategije preduzeće ostvaruje dugoročni profit putem
sistematskog razvoja stranog tržišta. Ovu strategiju mogu
primenjivati samo preduzeća koja imaju visokokvalitetne proizvode
jer se akcenat stavlja upravo na kvalitet. Nastupa se sa snažnom
reklamnom kampanjom kako bi se istakla veća vrednost proizvoda i
ukazalo na koristi za potencijalne kupce. Ovakva strategija nosi
visoke troškove promocije koji utiču na formiranje vi-sokih
početnih cena i veće profitne stope. U slučaju primenjivanja ove
strategije posebno je važno da rukovodstvo bude uporno jer je
potrebno dosta vremena dok proizvod ne stekne reputaciju i počne da
donosi profit.
Formiranje cene na osnovu životnog ciklusa proizvodaPostoji
mogućnost da je vaš proizvod potpuno nov na stranom tržištu iako na
lokalnom tržištu ima jaku konkurenciju. Na osnovu anticipiranog
životnog ciklusa proizvoda preduzeće vrši sistematsku koordinaciju
cena i stope profita. Konkurenti će odgovoriti na sniženje vaših
cena, ali vi ćete zadržati povoljne profitne stope zbog ekonomije
obima za vreme životnog ciklusa proiz
voda. Ključni element je odabrati pravi trenutak za snižavanje
cena u odnosu na kraj životnog ciklusa proizvoda. Ukoliko sporo
snižavate cene, u nekim periodima će vaša cena biti previsoka i
izgubićete prihod i profit od prodaje.
Strategija podela tržištaOva strategija je poznata i pod nazivom
„za svakog ponešto“. Funkcioniše u uslovima konkurentske ravnoteže,
tj. kada se cene ne menaju bez obzira što postoji konkurencija na
tržištu. U ovom slučaju, vaše početne profitne stope će biti
povoljne. Dobre profitne stope di-rektno će uticati na stabilnost
poslovanja. Nedostaci ove strategije odnose se na preuzimanje
finansijskog rizika time što se obavezujete na značajnije
finansijske i ljudske resurse da biste zadržali stabilan udeo na
tržištu. Takođe, novi konkurenti mogu da uđu na tržište sa istim
ili sličnim proizvodima po znatno nižim cenama i poremete
konkurentsku ravnotežu među postojećim učesnicima na tržištu.
Prilagođavanje konkurentnim cenamaStrategija se odnosi na
usklađivanje marži radi usaglašavanja sa konkurents-kim cenama na
izvoznom tržištu. Profit je održiv na duži rok s obzirom da obim
prodaje smanjuje troškove proizvodnje i marketinga po jedinici
proizvoda. Preduzeće ovim razvija stabilnu tržišnu poziciju. Ipak,
preduzeće treba da bude spremno na reakcije konkurencije,
posebno kad se radi o iznenadnom smanjenju cena – što može
dovesti do prodaje po veoma niskim stopama i poslovanja sa
gubitkom.
Strategija razvijanja tržištaPodrazumeva dugoročni pristup
tržištu držanjem nižih cena od konkurencije to-kom određenog
perioda. Početne profitne stope biće niske ili ih uopšte neće biti.
Lo-kalni konkurenti će morati da se prilagode vašim cenama ili da
napuste tržište. Nakon što konkurenti počnu da napuštaju tržište
možete da povećate svoje cene, profitne stope i udeo na tržištu.
Suština strategije je strpljenje i spremnost da pustite zakon
tržišta da eliminiše vaše rivale.
Strategija kupovine tržištaKoristi se kada preduzeće nastoji da
pronađe pouzdano strano tržište na koje može da plasira višak
proizvoda ili zastarele proizvode po veoma niskim cenama. U većini
slučajeva to su tržišta gde su niske cene važnije od najnovijih
dostignuća, odnosno manje razvijene ili nerazvijene zemlje.
Dugoročni cilj je da se obezbedi značajan udeo na tržištu tako da
preduzeće može da proda više svojih marginalnih proizvoda u
budućnosti.
Formiranje konačne cene izvoznog proizvodaDa biste formirali
izvoznu cenu proiz-voda neophodno je da budete upoznati sa
nastankom svakog pojedinačnog troška u okviru vašeg preduzeća.
Jedan od načina lakšeg formiranja izvozne cene je podela postupka
određivanja konačne cene proizvoda u više podfaza (istraživanje i
razvoj, proizvodnja i plasman). Na taj način imaćete bolji uvid u
eventualne mogućnosti za smanjenje određenih troškova i ukidanje
nepotrebnih i skupih procesa.
M. Ćurčin
Strategije formiranja cene proizvodaPostoji veliki broj
strategija za formiranje cene. Ovom prilikom upoznaćemo vas sa
sedam strategija koje se najčešće koriste pri planiranju nastupa
preduzeća na izvoznom tržištu.
-
�8 EXPORTER MART 2007.
STANDARDI
U prethodnim brojevima Exportera smo pisali o sistemi-ma
kvaliteta (Quality System – QS) i standardima koji se mogu smatrati
nadogradnjom sistema kvaliteta ISO. To je sistem upravljanja
kvalitetom koji najčešće predstavlja osnovu za ostale standarde i
stoga smo smatrali da su naša preduzeća makar upoznata sa ovim
sistemom, ako ga već ne poseduju. Ipak, dobili smo par upita u
kojima preduzeća predlažu da pišemo upravo o ovom paketu standarda.
Dakle, njegovo veličanstvo – ISO sistem kvaliteta.
O ISO standardima uopšteIako je uticaj standarda u svakodnevnim
aktivnostima često nevidljiv, oni čine ogroman doprinos u gotovo
svim aspe-ktima našeg života. Svi mi unapred podrazumevamo da će
proizvod koji kupimo kvalitetom odgovarati našim zahtevi-ma, da će
biti kompatibilan sa uređajima koje već posedu-jemo, da će
ispunjavati pretpostavljene kriterijume bezbed-nosti, pouzdanosti i
efikasnosti, kao i obezbeđivati svaku od tih pogodnosti po
odgovarajućoj ceni.
Međunarodna organizacija za standardizaciju, ISO (Inter-national
Organisation for Standardisation), je najveća svetska institucija
za razvoj standarda i predstavlja mrežu nacio-nalnih instituta u
156 zemalja, na bazi jedan član - jedna zemlja, sa sedištem u
Ženevi u Švajcarskoj gde se ceo sistem koordiniše. Iako je ISO
nevladina organizacija, mnogi članovi nacionalnih instituta su ili
imenovani od strane izvršnih vlas-ti u svojim zemljama ili su u
isto vreme članovi tih izvršnih vlasti. Samim tim, ISO predstavlja
organizaciju u
kojoj se konsenzusi postižu na bazi rešenja koja odgovaraju
zahtevima kako poslovnih, tako i drugih interesnih grupa kao što su
potrošači ili državna uprava.
Naime, usvajanje ISO standarda za poslovne korisnike znači da
dobavljači mogu da baziraju razvoj svojih proizvoda i usluga na
specifikacijama koje imaju široku prihvaćenost u njihovim
sektorima, što znači da poslovni subjekti koji koriste međunarodne
standarde mogu da se takmiče sa konkurentima na tržištima širom
sveta. Za državne uprave, međunarodni standardi obezbeđuju
tehnološku i naučnu bazu koja omogućava kreiranje zdravstvenog,
bezbednosnog, ekološkog i pravnog okvira. Za potrošače, postojanje
globalne kompati-bilnosti tehnologija koja se postiže primenom
međunarodnih standarda na razvoj proizvoda i pružanje usluga donosi
mogućnost značajno šire ponude, kao i pozitivne efekte konkurentske
borbe između dobavljača. Pored toga, sama činjenica da proizvod ili
usluga odgovara međunarodnim standardima pruža garanciju njihove
bezbednosti, kvaliteta i pouzdanosti i samim tim neku vrstu
sigurnosti za potrošače.
ISO standardi serije 9000Porodica standarda ISO 9000 prvenstveno
je bazirana na up-ravljanju kvalitetom. U praksi to znači da
organizacija treba da ispoštuje određene principe
kvaliteta:Organizacija usmerena prema potrošačuCelokupna
organizacija razume potrebe i očekivanja potrošača u vezi sa
proizvodima, isporukom, cenom ili pouzdanošću i nastoji da održi
trajne veze sa korisnicima proizvoda ili usluga.
ISO sistem kvalitetaBilo da se radi o državnim organima,
proizvodnim ili trgovinskim preduzećima, ISO sistem upravljanja
kvalitetom predstavlja osnov za ostale standarde
-
�9EXPORTER MART 2007.
LiderstvoMenadžment preduzeća ima obavezu da povede zaposlene
sopstvenim primerom, da uspostavi jednistvo zajedničkog cilja i
definiše smer kojim bi organizacija trebala da se kreće. Lider mora
i da kreira ambijent koji ohrabruje saradnike da dostignu ciljeve
organizacije.Uključenost zaposlenihOrganizacija mora da ohrabri
zaposlene da prihvate odgov-ornost za rešavanje problema i
unapređene procesa, kao i da omogući zaposlenima da konstantnim
sticanjem novih znanja i veština kao i slobodnom razmenom znanja i
iskustava unutar timova i grupa doprinesu zadovoljstvu pri
obavljanju posla kao i rezultatima organizacije.Procesni pristupSvi
procesi neophodni za ostvarenje željenog rezultata moraju biti
definisani, a ulazi i izlazi iz procesa zajedno sa vezama sa
funkcijama organizacije identifikovani i praćeni. Pored toga,
organizacija mora da definiše jasne nadležnosti upravljanja
procesima, kao i da omogući korisnicima obuku, materijal i potrebne
informacije.Sistemski pristup upravljanjuDefinisanje sistema
identifikacije ili razvoja procesa i njegovo postavljanje na način
da zadati cilj bude dostignut na najefi-kasniji način. Sistemski
pristup podrazumeva i potpuno ra-zumevanje međuzavisnosti procesa u
sistemu kao i neprekidno unapređenje sistema kroz merenje i
vrednovanje rezultata. Neprekidno unapređenjePrincip ohrabruje
uvođenje malih, inkrementalnih unapređenja procesa i sistema, kao i
neprekidno poređenje učinaka sa postavljenim kriterijumima.Prilaz
donošenju odluka na bazi činjenicaPrikupljanje onih podataka i
informacija koji su relevantni za ispunjenje unapred postavljenih
ciljeva, kao i analizu priku-pljenih podataka korišćenjem validnih
metodaObostrano korisni odnosi sa dobavljačimaOrganizacija treba da
identifikuje i izabere ključne dobavljače, sa kojima kroz jasnu i
otvorenu komunikaciju i zajednički rad na razvoju i unapređenju
proizvoda i procesa treba da ostvari dugoročnu saradnju na
obostranu korist.
Kao što se vidi, principi na kojima se bazira ISO standard
serije 9000 su prilično opšteg tipa i odnose se na način na koji su
orga-nizovani procesi unutar organizacije. To praktično znači da se
u svakom trenutku zna: ko, kako, kada i gde obavlja aktivnosti
vezane za optimalno funkcionisanje poslovnog sistema radi
obezbeđenja kvaliteta. Pored toga, koristi uvođenja sistema
kvaliteta su i povećanje profita poslovnog sistema, smanjenje
troškova po-slovanja, povećanje nivoa kvaliteta proizvoda i usluga,
uklanjanje barijera za poslovanje na domaćem i svetskom tržištu,
mogućnost povećanja cene prodaje na domaćem i svetskom tržištu na
osnovu kvaliteta, povećanje cene poslovnog sistema pri promeni
vlasništva, smanjenje cene koštanja proizvoda i usluga koja se
ostvaruje kroz smanjenje troškova za kvalitet, ostvarivanje zahteva
tržišta, povećanje konkurentske sposobnosti poslovnog sistema i
dr.
U seriji standarda ISO 9000 postoje sledeći „podsistemi“: ISO
9001 – primenjuje se u poslovnim sistemima gde upravljanje
kvalitetom počinje istraživanjem i završava se u fazi upotrebe,
odnosno tamo gde se proizvod u sistemu razvija od ideje do faze
postupotrebe.
ISO 9002 – odnosi se na poslovne sisteme čije aktivnosti
up-ravljanja kvalitetom započinju u fazi proizvodnje, a završavaju
se u fazi upotrebe, odnosno u sistemima koji nemaju projek-tovanje
i razvoj (npr. rade po licenci).ISO 9003 - projektovanje i
atestiranje sistema kvaliteta u poslovnim sistemima čije aktivnosti
upravljanja kvalitetom započinju u fazi kontrole, a završavaju se u
fazi upotrebe, odnosno u sistemima koji rade završnu ugradnju i
kontrolu.ISO 9004 - primena elemenata standarda u projektovanju i
uvođenju sistema kvaliteta u preduzeću, a radi obezbeđenja
kvaliteta.
Standardi 9001, 9002 i 9003 su obavezni za dobijanje
serti-fikata, a standard 9004 sadrži preporuke koje treba
implemen-tirati. Još se kaže i da ISO 9004 služi za interno
obezbeđenje kvaliteta, a 9001, 9002 i 9003 za eksterno.
Važno je istaći da su standardi familija ISO 9000 i ISO 14000
stekli svetsku reputaciju kao generički standardi sistema
menadžmenta, što znači da se mogu primeniti na bilo koju
or-ganizaciju nevezano od veličine, finalnog proizvoda ili usluge,
na bilo koji sektor ili aktivnost kojim se organizacija bavi, kao i
na bilo koju organizaciju nevezano od toga da li se radi o
po-slovnoj organizaciji, javnoj organizaciji ili vladinom
ogranku.
„Sistem menadžmenta’’ odnosi se na organizacionu struk-turu za
upravljanje sopstvenim procesima ili aktivnostima, koji
transformišu resurse u proizvode ili usluge koji zadovol-javaju
ciljeve organizacije, kao što su zadovoljavanje zahteva potrošača
za kvalitetom, usaglašavanje sa propisima ili ispun-javanje ciljeva
zaštite životne sredine.
Niti jedan niti drugi standard nisu obavezni za
implemen-tiranje, ali je sam napor organizacije uložen ka
ostvarenju zahteva koji propisuju ovi sistemi kvaliteta jasna
garancija svim zainteresovanim stranama da je organizacija svesna
svoje pozicije u okruženju i da je spremna da investira u
sistematičan i permanentan rad kako bi se ciljevi organizacije
ostvarili na
-
20 EXPORTER MART 2007.
STANDARDI
zadovoljstvo uprave, potrošača, poslovih partnera,
adminis-trativnih vlasti i drugih zainteresovanih strana, uz
očuvanje i unapređenje životne sredine.
Organizacije koje se upuste u uvođenje ovih sistema uprav-ljanja
mogu da računaju da će na duži rok moći da isporuče kvalitetne i
konkurentne proizvode kako na domaćem tako i na inostranim
tržištima, uz sistematsko postizanje i održavanje saglasnosti sa
ekološkim zakonima i regulativama u svojoj in-dustriji i vezanim
granama industrije. Pored toga, organizacija se postavlja u puno
povoljniji položaj u kontaktima sa vladinim institucijama,
potrošačima se demonstrira da je spremna da ponudi proizvod ili
uslugu koja je u skladu sa smanjenjem negativnog uticaja na
okolinu, umanjuju se cene osiguranja, potrošnja energije i drugih
resursa, samim tim dolazi se i do prednosti na tržištu.
ISO standard serije 9000 je doživeo reviziju 15. decembra 2000.
godine i od tada svi standardi iz serije 9000 dobijaju sufiks
„:2000“.
Postupak uvođenja sistema kvaliteta Globalni postupak rada
menadžmenta na razvoju sistema kvaliteta (QS) izgleda otprilike
ovako:
• priprema primene standarda serije ISO 9000,• snimanje stanja
kvaliteta u poslovnom sistemu,• projektovanje QS,• uvođenje QS,•
atestiranje QS i• provera atestiranog QS.
Najveći deo posla oko uvođenja sistema kvaliteta pada na
menadžment preduzeća koji pokreće postupak, radi na internoj
organizaciji tokom rada konsultantske kuće i obezbeđuje održavanje
sistema kvaliteta. Zato ćemo najviše pažnje posve-titi upravo ulozi
menadžmenta u ovom procesu.
U fazi pokretanja postupka, menadžment radi na iniciranju
postupka i pripremi za uvođenje sistema, odnosno sprovodi sledeće
aktivnosti:
• donošenje odluke o uvođenju QS,• izbor spoljnih saradnika
(konsultantske kuće) za rad na
uvođenju QS,• izbor metodologije za rad na uvođenju QS,• izbor
planova i programa za obrazovanje kadrova,• obrazovanje
kadrova.
U fazi snimanja stanja aktivnosti menadžmenta obuhvataju:•
donošenje odluke o utvrđivanju nivoa QS,• instaliranje modela i
softvera za snimanje stanja QS,• određivanje tima za snimanje
stanja,• definisanje planova snimanja,• snimanje stanja,• izveštaj
o postojećem stanju.
Projektovanje QS zahteva sledeće aktivnosti:• donošenje odluke o
projektovanju QS,• projektovanje modela QS,• projektovanje osnovne
dokumentacije QS,• obuka kadrova za prihvatanje projektovanih
rešenja,• donošeje odluke o sprovođenju projektovanih rešenja.
Samo uvođenje QS podrazumeva:• određivanje organizacije za
primenu projektovanih rešenja• provera projektovanih rešenja
• donošenje odluke o primeni rešenja u celom poslovnom
sistemu
• primena projektovanih rešenjaNakon toga dolazi atestiranje
sistema:
• donošenje odluke o atestiranju QS• uvod u izvršenu pripremu za
atestiranje QS• izbor organizacije za atestiranje QS• analiza
postupka za atestiranje QS• atestiranje QS• završni razgovor
Poslednja faza pre sertifikacije je provera sistema kvaliteta i
obuhvata:
• donošenje odluke o proveri QS• provera delova QS• donošenje
odluke o internoj oceni QS• interna ocena QS pred ponovno
atestiranje• ponovno atestiranje QS• završni razgovor.
Sertifikaciju standarda, odnosno verifikaciju ispunjen-osti vrše
sertifikaciona i akreditaciona tela, a njih za ovaj standard ima
jako puno, jer se, kao što smo rekli, radi o bazičnom sistemu
kvaliteta.
Standardi porodice ISO �4000Serija standarda ISO 14000 nastala
je kao odgovor na sva-kodnevno povećanje brige o životnoj sredini
kao i proporcio-nalnom povećanju broja zakona koji obrađuje ovu
materiju, odnosno kao sredstvo da se pomogne svakoj organizaciji da
postavi svoje poslovanje na način da odgovori na rastuće zahteve
zaštite životne sredine. Pored izbegavanja problema od strane
mikrookruženja i zakonodavstva usled nepridržavanja ekoloških
normi, organizacije koriste sisteme ekološkog uprav-ljanja kao
svoju konkurentsku prednost, nudeći proizvode koji sa jedne strane
ne štete životnoj sredini, a nastali su kroz proces koji sam po
sebi ne može da naudi prirodnom okruženju.
Sam proces implementacije podrazumeva nekoliko faza. Kao prvo,
od najvišeg rukovodstva očekuje se da definiše ekološku politiku
organizacije, i obezbedi da ona odgovara prirodi, obimu i ekološkim
uticajima njenih aktivnosti, proiz-voda ili usluga, kao i da se
obaveže na kontinualno poboljšanje i usaglašavanje sa relevantnim
zakonskim i drugim propisima.
Po formulisanju ekološke politike, prelazi se u fazu
planiran-ja, u cilju ostvarenja ekološke politike. U ovoj fazi,
organizacija treba da:
• identifikuje, vrednuje i upravlja ekološkim aspektima i
uticajima koji ti aspekti imaju na proizvodnju, proizvode ili
usluge organizacije;
• identifikuje zakonske i druge interno propisane zahteve;•
identifikuje propisane ciljeve za svaku relevantnu funkciju
u organizaciji, u skladu sa ekološkom politikom;• donese planove
ekološkog upravljanja i programe kako bi
sprovela postavljene ciljeve.U fazi primene i funkcionisanja,
organizacija treba da:
• definiše, dokumentuje i objavi organizacionu strukturu kao i
uloge, odgovornosti i ovlašćenja svih učesnika. Pored ovo-ga,
neophodno je i obezbediti postojanje ljudskih, finansi-jskih i
tehnoloških resursa, kao i da se odredi predstavnik rukovodstva
odgovoran za sprovođenje programa;
-
• ustanovi sistem interne i eksterne razmene informacija o
zahtevima i očekivanjima, koji proizilaze iz sistema ekološkog
upravljanja, kao i da dokumentuje postupke, njihovo sprovođenje,
kao i tekuća stanja po pitanju sprovođenja određenih postupaka;
• ustanovi i održava sistem upravljanja dokumentima kao i sistem
arhiviranja, koji će biti u skladu sa zakonskim regu-lativama i
internim propisima.
U fazi proveravanja i korekcije, uspostavlja se kontrolna
funk-cija sistema ekološkog upravljanja i to kroz:
• praćenje i merenje efektivnosti upravljačkih aktivnosti;•
korektivne i preventivne mere po pitanju neusaglašenosti;•
održavanje zapisa o obuci, proverama i ocenjivanju;• sprovođenje
preispitivanja sistema ekološkog upravljanja.
Poslednja faza predstavlja preispitivanje od strane
rukovod-stva, kako bi u vremenskim intervalima koje odredi
preispitalo sistem ekološkog upravljanja i na taj način obezbedilo
njegovu neprekidnu podobnost, adekvatnost i efikasnost.
Preispitivanje obuhvata:
• preispitivanja opštih i posebnih ciljeva i učinaka;• nalaze
proveravanja sistema ekološkog upravljanja;• ocenjivanje
efikasnosti sistema ekološkog upravljanja;• ocenjivanje pogodnosti
ekološke politike u svetlu promen-
jenih zakona, napretka u nauci i tehnici, kao i izmena priozvoda
i aktivnosti organizacije.
Neki od ostalih ISO standarda ISO 19011:2002 predstavlja
uputstvo za implementaciju principa ocene sistema kvaliteta,
upravljanje programima ocene, sprovođenje ocene sistema upravljanja
kvalitetom i sistema zaštite životne sredine, kao i potrebna znanja
koja treba da poseduju ocenjivači sistema upravljanja zaštitom
životne sredine. Ovaj sistem se može primeniti u svakoj
organizaciji koja ima potrebu za sprovođenjem eksterne ocene
sistema kvaliteta.
ISO/IEC 25000:2005 je uputstvo za upotreba nove serije
Međunarodnih standarda u oblasti softverskih proizvoda pod nazivom
Software product Quality Requirements and Evaluation (SQuaRE).
ISO/IEC 27000:2005 obuhvata upravljanje rizikom po sigurnost
podataka u organizaciji. Ovo se pre svega odnosi na IT industriju
ali je primenljivo i u svim drugim organizacijama koji rade sa
podacima poverljive prirode, kao što su banke i druge finansijske
institucije i sl. Posedovanje ovog sertifikata „verifikuje“
sigurnost klijentima takvih organizacija da su nji-hovi podaci
prilikom obrade i transfera zaštićeni od dolaska u pogrešne ruke.
Ovo može predstavljati značajnu konkurentnu prednost imajući u vidu
sve veće rizike po sigurnost podataka i njihovu zloupotrebu.
G. Radosavljević
-
22 EXPORTER MART 2007.
Roba je, bez obzira na prevozno sredstvo, relaciju prevoza ili
njenu vrstu, tokom puta do odredišta izložena čitavom nizu
najrazličitijih rizika koji mogu prouzrokovati njeno oštećenje
(umanjenje vrednosti), a u najgorem slučaju, i potpuni gubitak.
Osiguranje robe u transportu je imovinsko osiguranje robe koja
se prevozi, robe u skladištu koja čeka dalju otpremu i prevoznih
sredstava u koja ne spadaju kopnena sredstva prevoza.
Osiguranje robe u prevozu (CARGO)Najčešći korisnici CARGO
osiguranja su sami vlasnici, jer se pored osiguranja robe koja se
prevozi osiguravaju i trajna i obrtna sredstva. Osiguranje pokriva
sve štete nastale usled fizičkog gubitka i oštećenja robe u
međunarodnom ili domaćem transportu.
CARGO osiguranje omogućava da se, osim robe, ugovore i nadoknada
troškova otpreme, pakovanja i pre-voza do odredišta, troškovi
premija osiguranja i očekivane dobiti kao i ostali troškovi
pošiljke (carine, porezi i drugo). Visina pokrića zavisi od
potre-ba osiguranika koji se mogu odlučiti na pokriće samo
određenih imenovanih rizika (osnovni rizici) ili na sveobuh-vatno
pokriće „svi rizici“.
Osiguranje je moguće sklopiti za svaki pojedinačni prevoz
posebno (osiguranje u drumskom, železničkom, rečnom ili vazdušnom
prevozu robe) ili, ukoliko osiguranikovo poslovanje uključuje
različite vidove transporta u toku godine, može se sklopiti
godišnji ugovor o osiguranju (generalna polisa).
Osiguranje od odgovornosti špediteraOva vrsta osiguranja
namenjena je pravnim i fizičkim licima (preduzetnic-ima) čija je
delatnost obavljanje javnog drumskog prevoza u unutrašnjem i
međunarodnom prometu. Osiguranje pokriva štete koje bi prevoznik
mogao
pretrpeti usled potpunog ili delimičnog fizičkog gubitka ili
oštećenja tereta tokom prevoza, kao i za zakašnjenje u
isporuci.
Šta pokriva osiguranje?U situacijama kada je kupac dužan da
obezbedi osiguranje, prodavac mora da dobije potvrdu da je roba
osigurana pre nego što se ona fizički izveze. Najbolje je da
tražite kopiju dokumenta o osiguranju kako bi se potvrdilo da je
obezbeđeno pokriće od rizika transporta robe. Roba je obično
osigurana do luke ili aerodroma u ko-jima se vrši istovar. često se
osiguranje robe može produžiti „od skladišta do skladišta“, tj. „od
vrata do vrata.“ Roba treba da bude osigurana najmanje na puni
iznos fakture. Tako će osiguranik, u slučaju gubitka ili oštećenja
pošiljke, biti u istoj finansijskoj poziciji kao kada bi posao bio
uspešno okončan.
Osiguranje robe može da pokriva razne rizike kao što su tonjenje
ili potonuće, oluje, požare ili eksplozije, štete prouzrokovane
vodom, piraterija, sudari, havarijske štete, nezakonite radnje
kapetana ili posade, krađa ili sitna krađa, štete ili lomljenje
usled nepravilnog rukovanja, kao i gubitak tovara.
Stepen pokrića osiguranja zavisi od rizika koji su pokriveni
polisom, ali i od rizika poput robe koja se ot-prema, odredišta i
standardne prakse za određene vrste trgovine. Rizici se obično dele
na:
• osnovne - pokriveni polisom uz redovnu premiju kao, na primer,
saobraćajne nezgode, elementarne nepogode, provala, krađa i rizik
morskog transporta;
• dopunske - pokriveni polisom samo u slučaju kada je to posebno
ugov-oreno i uz dopunsku premiju kao, na primer, manipulativni
rizici, manjak i kvar iz bilo kog razloga;
• specijalne - ratna dejstva, rizik štrajka i mane robe koja se
prevozi.
Osiguranik ima obavezu da prijavi sve informacije od značaja za
ocenu rizika, kako bi osiguravajuće telo moglo da oceni tip ugovora
koji treba zaključiti. Nakon definisanja ugovora, osiguranik plaća
premiju kao cenu osiguranja. Iznos premije osiguranja zavisi od
visine pro-cenjenog rizika, verovatnoće nastupanja i vrednosti
osiguranja.
Osiguranje u domaćem i međunarodnom transportuOsiguranje robe u
domaćem transportu predstavlja osiguranje koje važi samo u slučaju
kada se polazno i odredišno mesto nalaze u okviru granica zem-lje
izvoznika. Predmet osiguranja u domaćem prevozu je sva roba koja
se
Osiguranje robe u transportuU prethodnom broju Exportera pisali
smo o neophodnoj dokumentaciji za izvoz robe na strano tržište. U
ovom članku bavićemo se osiguranjem robe u cilju zaštite od
eventualnih gubitaka i oštećenja prilikom transporta
PRIRUČNIK ZA IZVOZNIKE
-
2�
prenosi ili prevozi na teret osiguranika sa bilo kojim prevoznim
sredstvom. Roba se osigurava od svih transport-nih rizika, plus
dopunska premija za osiguranje od specifičnih rizika (lom,
iscurenje, kvar i sl.).
Osiguranje se može zaključiti pojedinačno, za svaki obavljeni
transport, ili po generalnoj polisi (GPT) za sve obavljene prevoze
u toku osiguranog perioda koji je preciziran ugovorom.
Osiguranje robe u međunarodnom transportu predstavlja osiguranje
kod kojeg se polazno i/ili odredišno mesto ne nalaze na teritoriji
zemlje izvoza, bez obzira o kom se prevoznom sredstvu radi. Za
osiguranje robe u međunarodnom prevozu koristi se ugovor o
međunarodnoj kupovini i prodaji robe. Roba u prevozu osigu-rana je
od opasnosti gubitka, uništenja ili oštećenja usled nepredviđenih,
eksternih faktora rizika.
M. Ćurčin
U praksi se javljaju četiri vrste osiguranja robe u međunarodnom transportu:• Osiguranje u međunarodnom rečnom transportu pokriva sve štete nastale
usled: saobraćajne nezgode plovila, više sile i prodora vode do koga je je došlo usled sklanjanja plovila u pribežište i iskrcavanja najmanje tri četvrtine brodskog tereta. U njega je uključena i generalna havarija. Iz osiguranja su isključene štete nastale kao posledice snega, leda i mraza, kao i posledice niskog vodostaja.
• Osiguranje u međunarodnom železničkom transportu pokriva sve štete nastale usled: železničke nesreće, elementarnih nepogoda, neisporuke, krađe, razbojništva i štete nastale krivicom železnice. Kod ovog osiguranja preporučljivo je sklopiti ugovor o osiguranju sa pokrićem “od skladišta do skladišta“.
• Osiguranje u međunarodnom drumskom transportu pokriva štete nastale kao posledice: saobraćajne nesreće, elementarnih nepogoda, oštećenja usled ispadanja tereta iz vozila, požara ili eksplozije motora odnosno rezer-voara pogonskog goriva i krađe. Pokrivena je šteta ili gubitak prouzrokovan krivicom prevoznika, a po pravilu je i ovaj ugovor sklopljen „od skladišta do skladišta“.
• Osiguranje u međunarodnom vazdušnom transportu pokriva gubitak ili oštećenje robe nastale kao posledice: nezgode ili nesreće vazduhoplova, požara, više sile, neisporuke, krađe, kao i štete za koje je odgovoran avio-prevoznik. Osiguranjem nisu pokrivene štete nastale usled mraza, visokih temperatura i promene atmosferskog pritiska; i traje od momenta predaje robe avio-prevozniku do momenta isporuke robe primaocu.
EXPORTER MART 2007.
-
24 EXPORTER MART 2007.
Stručnjaci iz oblasti tranzicije predviđaju rapidan rast
poslovnog prostora u Srbiji u narednom periodu. Interesovanje i
ulazak stranog kapitala i kompanija koje ga prezentuju nameće način
poslovanja koji postavlja visoke zahteve prilikom izbora poslovnog
prostora.
Poslovni prostor, sa jedne strane, gradi i oslikava imidž firme,
a sa druge, to je mesto gde svkodnevno radi određeni broj ljudi,
pa, s toga, u radnom prostoru treba obezbediti prijatan ambijent,
funkcionalnost i mogućnost primene savremenih tehnologija.
O čemu treba voditi računa prilikom kreiranja poslovnog
prostora?Prilikom pristupa uređenju poslovnog prostora,
prvenst-veno treba voditi računa o tipu poslovanja, kojim se bavi
budući korisnik. Zatim treba definisati nastup, kojim firma želi da
se reprezentuje svojim klijentima. Time se stvara prvi utisak, koji
je najčešće veoma bitan i dosta govori o karakteru i kvalitetu
poslovanja.
Utisak koji na posetioce ostavlja enterijer može biti:
agresivan/ napadan ili diskretan/ nenametljiv; „težak’’, pretrpan
detaljima i zatvoren ili transparentan, od „lakih’’, prozirnih/
prosvetljenih materijala- prostor svedenih for-mi. Bitno je dobro
koncipirati i dosledno sprovesti projekat uređenja poslovnog
prostora.
Takođe, podjednako je važno voditi računa o kvalitetu radnog
dela prostora, koji treba da stimuliše zaposlene da pruže maksimum
svoje kreativnosti i uspešno i efikasno izvršavanje radnih
zadataka.
Kreiranje enterijera jednog prostora nije samo ubacivan
je i raspored dizajniranog nameštaja, već pažljivo uklapanje
materijala, boja, formi i osvetljenja u prethodno dobro
funkcionalno rešenje.
OsvetljenjeVeoma važan, gotovo najznačajniji element u prostoru
je osvetljenje. Prvenstveno zbog psihološkog efekta koji se
ostavlja na ljude, koji u tom prostoru borave.
Kao dve osnovne kategorije, razlikujemo prirodni i veštački tip
osvetljenja.
Značaj prirodnog osvetljenja je veoma veliki i gotovo da je
obavezno, u kombinaciji sa veštačkim, u kvalitetnim poslovnim
prostorima u kojima zposleni borave i rade. To je neophodno ne samo
zbog kvalitetnijeg rada, već i zbog kontakta sa spoljnim svetom.
Međutim, u veoma razvi-jenim zemljama, kao što je Japan, gde je
svaki kvadratni santimetar dobro lociranog poslovnog prostora od
nepro-cenjive vrednosti, često se javljaju i kancelarije u koje ne
dopire prirodna svetlost. Visoko razvijena tehnologija omogućila je
primenu sistema sunčevih kolektora i kablova sa optičkim vlaknima,
kako bi se prirodno osvetljenje dovelo do svh radnih mesta.
�