Biblioteka MENAEfŢMENT ________________________________________[ i Izdavač j , POSLOVNI SISTEMJ "GRMEĈ" Beograd, M. Birjpzova 3 Generalni direktor Mr RAJKO UNĈANIN Izvršni direktor ZORICA STABLOVIĆ-BULAJIĆ Glavni i odgovorni urednik Izdavačke delatnosti DRAGAN KARANOVIC Urednik MIROSLAVA NIKOLIĆ Tehnički urednik SNJEZANA DIMJTRIJEVIĆ j Dizajn ko\ica VESNA KOSTIĆ YU ISBN 86-315-0180-8 Štampa: Poslovni sisterri "Grmeĉ", Beograd, Maršala Birjiizova 3-5
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Biblioteka MENAEfŢMENT ________________________________________[ i Izdavač j , POSLOVNI SISTEMJ "GRMEĈ"
Beograd, M. Birjpzova 3
Generalni direktor
Mr RAJKO UNĈANIN
Izvršni direktor
ZORICA STABLOVIĆ-BULAJIĆ
Glavni i odgovorni urednik
Izdavačke delatnosti
DRAGAN KARANOVIC
Urednik
MIROSLAVA NIKOLIĆ
Tehnički urednik
SNJEZANA DIMJTRIJEVIĆ
j
Dizajn ko\ica
VESNA KOSTIĆ
YU ISBN 86-315-0180-8
Štampa: Poslovni sisterri "Grmeĉ", Beograd,
Maršala Birjiizova 3-5
BLAINE LEE
Časno uticanje
Beograd, 1998.
Naslov originala
The Power Principle Influence with Honor Blaine Lee
Milan i Ana Andelić CIP - KaraJiorH3anHJa y nyCutHKanHJH i1 i. Hapo^Ha 6n6niioTCKa Opsuje, Ecorpa/i 159.9:65.01 LI, Blejn ■ . -, > • Moć principa : ĉasno uticanje / Blaine Lee ; [preveli Milan i Ana AnĊelićJ - Beograd : Grmeĉ, 1998 (Beograd : Grmeĉ). -407 str. ; 20 cm. -
(Biblioteka Menadţment) ' , ■ Prevod dela : The Power Principle : Influence with honor. - O autoru : str. 407.
ISBN 86-315-O18O-8 17.022.1:316.628 a) PyKOBot)eibe -
6) flpyim'BeHa MOK
ID = 68409612
Pohvale za Moć principa
"Ţao mije što ova knjiga nije izdata kada sam postao izvršni
direktor! U knjizi Moć principa: Časno uticanje, Blaine Lee
podseća vode da osobine karaktera, a tu spadaju ĉast, integritet, i
duboko poštovanje za druge, imaju najveći uticaj na organizaciju
i inspirišu najveći broj ljudi da daju izvanredne rezultate."
Archie W. Dunham, predsednik i izvršni direktor
Conoco, Inc.
"U društvu koje je suviše ĉesto usredsredeno na
kartkoroĉne rezultate i zadovoljstva, potrebne su nam vode koje
nas podsećaju da ĉasno ponašanje, strpljivo, sa ljubavljnu i
paţnjom će, bez sumnje, omogućiti odnose koji na dugi rok daju
velike plodove. Moć principa nudi proverenu teoriju voĊenja i
moći zasnovane na naĉelima fundamentalne ljudske pristo-
jnosti. Sadrţi veliku nadu za odgoj voda, kako danas tako i
ubuduće. Pozdravljam njegov rad pun saznanja i preporuĉujem
ga ljudima u svim oblastima ţivota."
Preĉasni Edward A. Mallov, C.S.C., rektor Universitv
of Notre Dame
"Dr Lee nam donosi neka jasna naĉela kako da ţivimo ţivot
pun nade, stremljenja i sluţenja - kao i unapreĊenje odnosa koji
mogu da izmene ţivot."
Frances Hesselbein, predsednik i izvršni direktor Peter
F. Drucker Foundation
"Moć principa baca novo svetio na izvore moći i kako je treba
koristiti. Lee-eva saznanja su bitna za one koji pokušavaju da
izvrše promene u organizaciji."
Philip J. Carroll, predsednik i izvršni direktor Shell Oil
Companv
"Blaine Lee je istinski obdaren ĉovek koji će, bez svake
sumnje, da bude katalizator promena u ţivotu ljudi. Njegov ţivot
i posvećenost ĉoveĉanstvu vide se u knjizi Moć principa. To je
divna knjiga!"
Stedman Graham, predsednik i izvršni direktor S.
Graham & Associates; autor knjige You Can Make It
Happen: A Nine-Step Planfor Success.
"Ljudi misle da hoće moć. Ali ono što im je stvarno potrebno
jeste vizionarsko vodstvo zasnovano na srdaĉnosti koje Moć prin-
cipa tako prikladno uĉi!"
Mark V ictor Hansen koautor Chicken Soupfor the Soul
"Teorija odnosa zasnovanih na naĉelima izuzetan je koncept.
Blaine Lee-eva uviĊanja dodirnih taĉaka uspeha na poslu i uspeha
u ţivotu mogu da budu najvaţnije ideje kojima treba da ovladamo
u pripremi za ţivot u narednom milemjumu."
John Scullv, predsednik i izvršni direktor Scullev
Associates; autor Odyssey: Pepsi to Apple...
"U svetu gladnom moći, moć je, ironiĉno, slabo shvaćena,
posebno od onih kojima je do nje najviše stalo. Blaine Lee razume
suštinu moći. On nam govori kako da do nje doĊemo i kako da
njom mudro ovladamo u ovom dubokom delu koje se lako ĉita."
Michael O. Leavitt, guverner Jute, bivši predsednik
Saveta guvernera drţava SAD
"Blaine Lee-evo istraţivanje liĉne moći je moćno. Moć prin-
cipa je toliko ispunjen stvarnim priĉama da se svako tu moţe
pronaći. Hijerarhije u poslovanju, porodicama i zajednicama su
tradicionalno bile lestvice moći i izvor mnogih pogrešnih upotreba
i zloupotreba. Osnovna poruka je da usmerenje na naĉela pokreće
samopoštovanje, ostvarenja, odnose i liĉno zadovoljstvo."
Jack Linkletter
"Moćprincipa je najsaznajnija i najinspirativnija studija moći
i kako je koristiti koju sam ikada proĉitao. Postoji shvatanje znanja
kod ameriĉkih domorodaca da ljudi stvarno 'ne znaju' nešto dok
im iz glave ne padne u srce. Ovo je knjiga 'iz srca' za 'glavu'."
Douglas R. Conant, predsednik Nabisco
U.S. Foods Group
"Uspešni školski upravnici provode svoj struĉni ţivot
stvarajući izazovna i puna znaĉaja saznanja za uĉenike. Usred-
sreĊenje na strategije iz knjige Moć principa omogućava ovim
vodama da oslobode pojedince da bi dostigli svoje najviše poten-
cijale ĉasno i posvećeno."
Judy J. Nash, Ph. D., bivši direktor NAŠE
Programming, American Association of School
Administrators
^'Pre mnogo godina mudar ĉovek me je nauĉio dubokoj istini,
ali teškoj za shvatanje i primenu: jedini naĉin da lider ima moć
jeste da je se odrekne. Moć principa pomaţe svima nama koji"
ţelimo da ispoljavamo moć ĉasno i sa integritetom da se uhvatimo
ukoštac sa ovom misterijom, bacajući svetio i saznanje kako da
clode do više moći ustupajući je drugima."
>,:...,. Kirk L. Stromberg, direktor Strateškog planiranja
American Association of Retired Persons (AARP)
"Prosvetiteljski uvid u suštinu rukovoĊenja za današnji svet
meĊuzavisnosti. Moć principa je katalizator za iskreno samoispi-
tivanje sa putnom mapom za promenu paradigme. Ovo je obavezna
lektira za pragmatiĉnog lidera narednog milenijuma."
;:;i), Clyde Fessler, potpredsednik za razvoj poslovanja
i^v;;.■ Harlev-Davidson Motor Companv
"Blaine Lee je uhvatio suštinu ţivljenja ţivota sa integritetom
zasnovanog na moći naĉela. Moć principa vas uĉi kako da usposta-
vite vezu sa svojom savešću, da se toga drţite i da istinski ĉasno
uTiĉeteria ţivote onih sa kojima dolazite u dodir."
Robert Schullr, autor IfYou Can Dream It, You Can
Do It; preĉasni Crvstal Cathedral i Hour ofPower
"Na osnovu mog iskustva iz Profesionalne fudbalske lige
ustanovio sam da su oni koji imaju najviše moći oni koji uspešno
uravnoteţuju 'karakter i znanje'. Moć principa nudi bezbroj
primera iz ţivota kako da ĉasno utiĉemo bez obzira u kom smo
timu!"
;;; Steve Young, bek, San Francisco Forty-Niners
"U ovoj lako ĉitljivoj i majstorski napisanoj knjizi, Blaine
&ee paţljivo osvetljava istine koje oslobaĊaju uspavanu moć,
P^tismeravaju pogrešno korišćenu moć, i jedini je znaĉajni
protivotrov moći korupcije. Nećete više gledati na moć na isti naĉin
kada proĉitate ovu knjigu."
Bob Goodwin, predsednik i izvršni direktor
Points of Light Foundation
"Moć principa me podseća na stih koji je William Wallace
izgovorio u filmu Brave Heart objašnjavajući zašto ga ljudi slede:
'Ljudi ne slede titule', kaţe on. 'Oni slede hrabrost.' Sve Blaine
Lee-eve priĉe i primeri opisuju hrabrost rukovoĊenja, kao i ruk-
ovoĊenje zasnovano na naĉelima. Jedno je imati uverenja, a sasvim
nešto drugo je postupati po njima. Drţanje moći naĉela osiguraĉe
dugotrajan uspeh."
James E. Ferrell, predsednik i izvršni direktor
Ferrellgas
"Blaine Lee nije samo napisao knjigu o moći, on je definisao
staje istinska moć i na osnovu kojih naĉela se ispoljava."
Richard Eyre, autor Lifebalance i Spiritual Serendipity
"Kako je divan poklon ova knjiga! U nekoliko navrata
obratio sam se Blaine Lee-u za mudrost i saznanje. Jedan od
najmudrijih poslovnih i liĉnih trenera koji danas ţive pretoĉio
je suštinu svoje mudrosti u sredstvo za uĉenje koje moţete da
nosite sa sobom kako rastete. Moć principa: Časno uticanje
slimulisaće vaš um dok vam razneţuje dušu. Ĉitajte je, gutajte
je. i drţite se njenih naĉela da biste otkrili koliko ste dobri u
stanju da postanete."
Jim Cathcart, autor The Acorn Principle, bivši
predsednik National Speakers Association
"Nakon pohaĊanja kursa iz rukovoĊenja, koji je drţao Blaine
Lee, sećam se da sam poţeleo da su i moje najbliţe kolege i ĉlanovi
porodice mogli da iskuse Blaine-ove poruke i iskuse njegov stil.
Kao moj instruktor, Blaine je bio uzor vrste karaktera koji njegova
knjiga priziva da svako od nas prigrli. Njegova tiha snaga i
integritet u pristupu inspirisali su svakog od nas da poštuje naĉela
koja je izlagao. Pošto Moć principa sadrţi tako mnogo ovog
jedinstvenog viĊenja, svako sada ima mogućnost da ga ceni kao
; Sto gaja cenim, i da ĉasno ţivi."
Mac D. Heavener, Jr., predsednik ERA
"Intuitivno i saznajno istraţivanje granica moći. Kao najbolji
vodiĉi, Blaine Lee je u stanju da potvrdi one stvari koje smo već
letimiĉno ugledali dok smo uvećavali oblike koje vidimo. On ne
samo da nas prati po ovoj pograniĉnoj teritoriji, već nam ukazuje
i kako da ţivimo na tom putu."
David Whyte, autor The Heart Aroused: Poetry and the
Preservation ofthe Soul in Corporate America
"Blaine Lee je u Moći principa stavio ono što ţivi kao liĉnost
i kao uĉitelj. Njegovo uĉenje o moći i uticaju pomoglo je da se i
kao pojedinci i kao organizacija promenimo.
Jack Little, predsednik Shell Exploration &
Production Co.
"Imao sam privilegiju da intervjuišem neke od najmoćnijih
ljudi na svetu. Moć principa uĉi da moć nije odreĊena neĉijim
imenom, titulom ili slavom, već je istinska moć - ĉasna moć.
Larry King
Druge knjige Kovi centra za rukovoĊenje
The Sevcn Habits of Highly Effective Peoplc Principle-Centered Leadership First Things First Daily Reflections far Highly Ejf'ectivc People First Things First Every Day
ZAHVALNOST
Mojoj ţeni Shawny za zajedništvo, njenu veru, primer i
ljubav, koji su uĉinili daje bilo vredno napisati ovu knjigu.
Mojoj deci - Blaine Christian, Benjamin, Adam, Michal,
Joseph, Joshua, Casey, Abraham, Eliza, Gabriel, and Celeste -koji
su uĉinili da ţelim da se drţim onoga što uĉim i koji su strpljivo
ţiveli sa mnom dok sam sticao potrebna znanja za uĉenje.
Mojoj majci, Thelmi Reeder, za ohrabrenje i doţivotno
zaveštanje za uĉenje i pouĉavanje.
Mojoj asistentkinji, Karen, koja je bila strpljiva i uporna, koja
je nalazila sredstva kada niko drugi nije uspevao, i koja je verovala
u vrednost ove knjige pre nego što je to postala.
Mom izdavaĉu, Dominicku Anfuso, ĉija je struĉnost bila isto
tako velika kao njegovo srce, i ĉiji je zreli spoj hrabrosti i
promišljenosti sigurno uskladio pretvaranje rukopisa u knjigu.
Bobu Asahinu, koji mi je pomogao da shvatim znaĉaj
hvatanja ukoštac sa bespomoćnošću.
Gregu Linku, za njegov profesionalizam, predviĊanje,
mudrost, neumornost i stalno drugarstvo.
Stephenu M. R. Covevu, predsedniku Kovi centra za ruk-
ovoĊenje, što je uvideo potrebu za ovom knjigom, omogućio mi
da joj se posvetim i obezbedio sredstva neophodna za njeno
pisanje.
Stephenu R. Covevu, za njegovo potvrĊivanje da su naĉela
najuzvišenij a, da je princip moći osnovni temelj svih uspešnih
ljudskih uticaja, kao i za poverenje u mene.
Mike Tavlor, struĉnjaku za raĉunare koji mi je ljubazno
stavio na raspolaganje tehnologiju za ovaj projekt.
Anne Andrus, ĉija su jasnoća razmišljanja, prijatna sprem-
nost, brzo ali duboko razumevanje, uredniĉka umešnost, kao i
sposobnost da radi ćele noći omogućili da se ovaj projekt uspešno
obavi.
Stotinama menadţera, voĊa i nastavnika koji su ĉitali rukopis
u ranim fazama i ponudili korisne sugestije.
Mom ocu na nebesima, bez ĉije inspiracije ova knjiga nikada
ne bi bila napisana.
SADRŢAJ
Zahvalnost..........................11 Predgovor Stivena Kovija .................. 15 Uvod: Odgovor je u vama.................. 23 1. Glava: Moć i uticaj.................... 31 2. Glava: Bespomoćnost - zašto me ne slušaju? . . . . . .45 3. Glava: Put moći - od nemoćnog ka moćnom ĉoveku . . 65 4. Glava: Moć prinude - kontrola korišćenjem straha ... 82 5. Glava: Moć koristi-hajde da se dogovorimo.....110 6. Glava: Moć principa - poštovanje donosi promenu . . 133 7. Glava: Kako poštovati deset principa moći...... 153 8. Glava: Kako povećati moć principa..........213 9. Glava: Roditeljska moć - kako poštovati svoju decu . 247 10. Glava: Ĉasno uĉenje - kako da poštujete one koje uĉite 272 11. Glava: Prodaja korišćenjem moći - kako da cenite svoje mušterije..............288 12. Glava: Vodstvo na osnovu moći - kako da cenite one koje vodite................. 302 13. Glava: Šta ako oni pokušavaju da utiĉu na vas? .... 323 14. Glava: Kako se menjam?................ 339 15. Glava: Ĉastan ţivot-doţivotno traganje ....... 372 Dodatak: Poziv da nastavite svoje putovanje Sledeći koraci u vašem traganju .....;... 389
Beleške............................391
PREDGOVOR STIVENA R. KOVIJA
Ovo je izvanredna knjiga koja moţe da vam promeni ţivot.
Predstavlja uĉenje za ceo ţivot o temi koja je podjednako bitna u
ţivotu i odnosima kao što je vazduh vaţan za ljudsko biće. Moć
principa će izmeniti naše ţivote i našu karijeru. Ima veliki znaĉaj
na naše odnose, organizacije, poslove, porodice i društvo u celini
kada nauĉimo da ĉasno utiĉemo.
Karl Rodţers (Carl Rogers) je uĉio "Ono stoje najliĉnije je
najopštije." Moć i uticaj su bukvalno toliko liĉni i toliko opšti kao
stoje udisanje vazduha. Okruţuju nas. Svi mi bavimo se uticanjem.
Nema izuzetka, bez obzira da li imamo posla sa klijentima,
zaposlenima, poslodavcima, kolegama, ili smo u svojoj kući.
Uticaj je najosnovnija, najopštija, a ipak najliĉnija aktivnost u
ţivotu. Ali, kao "riba koja je poslednja otkrila vodu", ĉesto nismo
svesni kako koristimo moć i zašto najuobiĉajeniji pristupi izgleda
da daju rezultate na kratak, ali ne i na duţi rok. Moţemo svesno
da izaberemo mnogo bolje pristupe.
Razumeti princip koji konaĉno odreĊuje znaĉenje moći i
uticanja na druge vaţnije je nego nauĉiti hiljade tehnika za uticanje.
U ovoj knjizi ćete nauĉiti ovaj princip. Shvatanje ovog principa,
stvarno shvatanje, uticaće na svaki odnos koji imate. Na ovim
stranicama, dr Blejn Li (Dr. Blaine Lee) daje izvanrednu analizu
tri osnovne strategije moći koje se koriste u ţivotu, paradigme na
kojima su zasnovane i posledice koje iz toga slede. Blejn, moj
prijatelj i dugoroĉni poslovni kolega, jedan je od najboljih nas-
tavnika koje sam ikada upoznao i postao je svetski autoritet za ■■■.-■.,■.■■.,■ ■'■ ■
; K V:
1----:.
1.-,'"-.- '• '■•■:' ■'■.■■• V ,,■. -
:i
16 MOC PRINCIPA rukovoĊenje i razvoj organizacija, posebno u razvoju i korišćenju
moći i uticaja.
Dve najĉešće korišćene strategije za uticaj na druge su
društveno prihvatljive ali nisu u skladu sa univerzalnim naĉelima.
Zato i ne daju rezultate na duţi rok. Ovi popularni pristupi usred-
sreĊuju se na efikasnost i kontrolu i zasnivaju se ili na naĉelu
poštenje-razmena ili na prisili-pristajanju. Ali kad radite sa ljudima
i gradite odnose, brzo je sporo a sporo je brzo. Efikasnost nije
preĉica. Da li ste ikada pokušali da budete efikasni sa suprugom
kad je nešto ozbiljno u pitanju? Kako se završilo? Ili sa vašim
sinom tinejdţerom kada je u pitanju problem pun emocija? Kako
se to završilo? Šta mislite o vašim zaposlenima ili saradnicima na
poslu? Efikasnost jednostavno nije efektivna. Moć principa pred-
stavlja treću strategiju, treću alternativu - budisti je nazivaju srednji
put - ne kompromis u sredini, već pre viši srednji put kao teme
trougla. Ako ljudi ne nauĉe blagovremeno ovu treću alternativu
korišćenjem sile razuma, na kraju će je nauĉiti silom prilika!
Dozvolite da kaţem i šta ova knjiga nije, kada se ispita sa
stanovišta dubokog stava Henrija Dejvida Toroa (Henry David
Thoreau), "Za svakih hiljadu seckanja na Ušću zla postoji jedno
sasecanje u korenu." Ova knjiga nije spisak recepata za seckanje
lišća. Ovo nije knjiga da bi se "osećali dobro" koja napada izdanke.
Niti je to teška akademska studija. Ima ovde mnogo priĉa i dirljivih
inspiracija, ali je mnogo više od organizovanog skupa lekcija
povezanih sa inspirativnim priĉama. Ova knjiga udara u sam koren
u razvoju dubokog razumevanja fundamentalnog kljuĉa za moć i
ljudski uticaj na duţi rok. Jedini "problem" sa ovim razumevanjem
jeste da zahteva od nas da rastemo, da proveravamo naše pret-
postavke, da ĉesto menjamo celokupnu orijentaciju u ţivotu i u
odnosima. Njen fokus je karakter, a ne tehnika.
Oliver Vendel Holms (Oliver Wendell Holmes) je jednom
rekao: "Ne marim nimalo za jednostavnost na ovoj strani
sloţenosti, ali bih dao desnu ruku za jednostavnost na udaljenoj
strani sloţenosti." Ova knjiga će vas odvesti od jednostavnog do
sloţenog i onda opet nazad do jednostavnog. Duboko prodiranje
u sloţenost moći nasuprot izazovu bespomoćnosti je neophodno
ili nema dubokog razumevanja, a bez dubokog razumevanja nova
PREDGOVOR 17 paradigma neće "krenuti" i neće biti stvorena odrţiva energija
potrebna za ĉinjenje.
Nakon dekade zajedniĉkog rada, mislio sam da poznajem
razmišljanja Blejna Lia, ali sve što mogu da kaţem nakon studi-
ranja ove knjige jeste da ga ne poznajem. Ima toliko dubine u
njemu, tako mnogo dimenzija. Ova knjiga je delo celog ţivota -
kao studenta, nastavnika, uĉenog ĉoveka, konsultanta, supruga,
oca i vode. Ovaj rad je sveobuhvatan, krajnje dobro ilustrovan i
prepun saznanja i mudrosti.
Blejn je platio cenu i zasluţio pravo da govori o moći i uticaju
jer je brusio svoju veštinu komuniciranja na slobodnom i
otvorenom trţištu obuĉavajući direktore koji su izabrali da doĊu i
da ga slušaju. Nastavnici na zatvorenom trţištu obiĉno poĉinju sa
svojim sopstvenim naĉinom razmišljanja, a ne naĉinom
razmišljanja uĉenika. Ali oni koji se takmiĉe na slobodnom trţištu,
i to uz konkurenciju, treba da proizvedu ono što daje rezultate.
Ponekad, meĊutim, idu predaleko i "rasprodaju", da bi postali
popularni govoreći drugima ono što ţele da ĉuju, a ne šta treba da
ĉuju. Blejn niti populariše, niti teoretiše, već se drţi puta višeg
uticaja, što i objašnjava njegovu moć i uticaj.
Ova knjiga sama po sebi ilustruje glavnu poentu koju sadrţi.
Blejn zapoĉinje sa naĉinom razmišljanja uĉenika, a onda ih
upoznaje sa principima, dok većina ilustracija potiĉe upravo od
onih koji uĉe. Ovo je Blejnu dalo realni osećaj za puls osobe ili
grupe. On je takoĊe postao student i istraţivaĉ literature (što
postaje evidentno dok ĉitate ovu knjigu), tako da imate osećaj da
je vrhunski lider u oblasti moći i uticaja. Prema tome, kada imate
posla s autorom koji povezuje puls uĉenika sa najboljim
razmišljanjima o toj temi, nešto ĉudesno poĉinje da se dešava što
je stvarno sinergistiĉno - stvorene su nove ideje, nova saznanja,
nove alternative koje su daleko bolje od svega što postoji.
On takode lepo ilustruje borbu koju svi mi vodimo u sebi da
primenimo principe, jer je sam duboko u toj borbi, a kada se izdvoji
1 osmotri svoju sopstvenu borbu, saznanja izviru koja su toliko
opšta jer su tako liĉna. Dok ĉitate moţete to da osećate. Osećate
da ne samo da slušate nekoga ko priĉa autobiografske priĉe i zatim
ili proširuje na njihove ţivote, već da imate posla sa istraţivaĉem 2 Moć principa .■■ : ■■■':'. ,
18 MOC PRINCIPA u ovoj oblasti, ekspertom za tu temu, koji se borio kao vi i ja da
shvati suštinu i daje primeni. Zbog toga saznanja i mudrost koje
izlaţe imaju duboku zaokruţenu istinitost i relevantnost i
uzbudljivost. U povezanosti naĉina razmišljanja, srca i duha proiz-
vedena je najviša, najdublja i najliĉnija univerzalna mudrost.
Moţda priĉa moţe da ilustruje ovu mudrost: oĉajan ĉovek se
obratio mudrom ĉoveku zbog svog svojevoljnog sina. Deĉak se
odao drogama i uopšte nije bio motivisan da se promeni. Ovaj otac
je emocionalno apelovao za pomoć i savet: "Sta mogu da uradim
sa deĉakom, iscrpeo sam sav svoj uticaj kod njega?" Osetivši krut
i hladan naĉin na koji je otac podizao deĉaka, mudar ĉovek je
odgovorio: "Morate se vratiti njegovoj prvoj godini i poĉeti
iznova". Mada ovo oĉigledno nije bilo fiziĉki moguće, otac je
trebalo da shvati da njegovi problemi ne mogu da se rese preko
noći kupovinom novih crvenih sportskih kola ili kampovanjem i
ribarenjem u divljini. Ne bi mogli da se zamaskiraju nasilnim
programom leĉenja ili praćenjem od strane policije. Biblija nam
kaţe da staro vino mora da se ukloni iz boce pre nego što se sveţe
vino sipa, inaĉe će se boca pokvariti. Isto tako je i sa ovim
deĉakom. Novi pristup je bio potreban, u kome će deĉakov otac
posvetiti dovoljno vremena da posadi mlado sveţe seme u zem-
ljište koje je bilo godinama zanemarivano. Trebalo je da izgradi
ono što ja nazivam "emocionalni bankovni raĉun" sa svojim sinom,
a to se ne dešava preko noći.
Samo kada shvatimo znaĉaj ovih univerzalnih principa
moţemo da poĉnemo da razumemo vrstu moći o kojoj Blejn govori
u ovoj knjizi. Na primer, mada leĉenje i hirurgija uklone fiziĉki
bol i pomognu da se odloţi krajnji ishod kada je reĉ o lošem
zdravlju, trajan uticaj imaće samo preventiva i zdrava ishrana,
izbegavanje stresa i fiziĉke veţbe. Sliĉno, ĉast, ljubav, poštovanje,
integritet - sve to ima trajan znaĉaj i uvek će biti osnova za stvaranje
odrţivog uticaj a i prosvećenih odnosa.
Moć principa je takoĊe divno ilustrovana u društvenom i
istorijskom kontekstu u objašnjavanju stalnog opadanja poverenja
u naše društvene institucije. Pre nekoliko godina, napravio sam
sveobuhvatni pregled literature o uspehu koja je objavljena od
1776. Zapazio sam da su, negde do Prvog svetskog rata, organi-
PREDGOVOR 19 zacije kao i ljudi bili jako zabrinuti zbog neĉeg što sam nazvao
"etika karaktera." Drugim recima, visoko su vrednovane karak-
terne crte kao što su integritet, vrednoća, pristojnost, saradnja,
usluţnost, skromnost i ĉast. Ali, posebno nakon Drugog svetskog
rata, ovo teţište na karakternim crtama postajalo je sve manje i
manje znaĉajno i poĉele su da se pomaljaju razne kozmetiĉke
strategije. Znaĉaj liĉnosti zauzeo je centralno mesto i organizacije
su se usmerile na spoljašnje a ne unutrašnje probleme. Predstava,
javni imidţ i poloţaj postali su najvaţniji i napredak je iskazivan
kvartalnim izveštajima. Razmatrani su akutni problemi, dok su
zapostavljeni hroniĉni.
MeĊutim, današnje globalno trţište i svetska realnost uĉinili
su da je jasno da taj fokus na imidţ i status, a ne sadrţaj i kvalitet,
erodira poverenje, umanjuje valjanost proizvoda i odnose u proiz-
vodnji. Preĉice su postale norma i prihodi i profit su neizbeţno
poĉeli da se umanjuju, jer su se potrošaĉi i zaposleni razoĉarali i
postali obazrivi kada su u pitanju improvizovane ideje i brzi
rezultati. Onda, uz sve veći cinizam, dolazi do rasta institucionalne
zavisnosti, strategija za kontrolu, a tajni planovi se umnoţavaju, i
krug se zatvara. Na taj naĉin, poverenje u skoro sve institucije
lagano je opalo. (Slatkiši izgledaju primamljivo i imaju odliĉan
ukus, ali su bez sastojaka da nahrane gladno telo i vitalnih hran-
ljivih sastojaka za formiranje kosti i zdrave krvi). Na isti naĉin, ova
zemlja poĉela je da gladuje, i još gladuje za etikom karaktera naše
prošlosti.
Zemljoradniĉko doba ukorenjeno je u prirodi, u naĉelima.
Industrijsko doba postalo je odvojeno od prirode i nove efikasne
tehnike poĉele su da bacaju u zasenak ljudske vrednosti. Za
nekoliko redova veliĉine udaljeno je od prirode informaciono doba
sa novim tehnologijama koje sadrţe neverovatnu moć za dobro ili
loše, zavisno od vrednosti koje ih pokreću. Ako se naše porodice,
preduzeća, uprava, crkve i škole ne vrate fundamentalnim potre-
bama ljudi i univerzalnim naĉelima, ĉitava naša civilizacija je u
opasnosti.
Adam Smit, koji je napisao Bogatstvo nacija (The Wealth of
Nations) i koga mnogi smatraju ocem modernog kapitalizma,
napisao je ranije knjigu Teorija moralnih osećanja (The Theory of
20 MOĆ PRINCIPA Moral Sentiments (1759)), u kojoj je postavio potrebnu moralnu
filozofiju koja objašnjava njegove docnije ekonomske radove.
Ukratko, uĉio je da se slobodna trţišna ekonomija, kao i naš ustavni
demokratski politiĉki sistem, zasniva na dobroj volji koja se
namerno ispoljava, ili na suštinskoj moralnosti ljudi, i da kada toga
nema, u krajnjem, oba ova sistema će se kompromitovati i konaĉno
razoriti. Dr Kirk Hart (Dr. Kirk Hart), prosvetni radnik, piše:
"Budućnost Amerike izgleda problematiĉno... Ovo uzvišeno doba
zahteva najviše kvalitete graĊanskog karaktera i od lidera i od
graĊana".
U krajnjem, meĊutim, to je još uvek pristup od pojedinca ka
društvu. Dobrobit društva na kraju se vraća na ĉasne akcije svake
osobe. Helen Keler (Helen Keller) divno opisuje uticaj takve
osobe:
"Ima dana u našem ţivotu koji su oznaĉeni crvenim slovima,
kada susretnemo ljude koji nas oduševe kao divna pesma, ljude ĉiji
stisak ruke je vrške pun neizreĉene naklonosti i ĉija prijatna, bogata
svih onih podruĉja koja se bave prouĉavanjem ţivota i rada ljudi
u zajednici, kao i njihovim neprekidnim meĊusobnim odnosima.
Prouĉavanje moći moţe biti izuzetno zanimljivo, jer moć svakako
moţe biti nepredvidivo sloţena. Prouĉavanje, dalje, moţe biti i
veoma privlaĉno, jer moĉ moţe biti izuzetno primamljiva. I najzad,
to moţe biti velika inspiracija, jer se moć moţe iskoristiti da se
pomogne ljudima u njihovom stremljenju ka fantastiĉnim,
neverovatnim i divnim stvarima.
Šta vam prvo padne na pamet kada pomislite na moć? Za
neke, moć je kontrola. Za druge, opet, moć znaĉi osećati lakoću,
veselje i zabavu. Neki se osećaju izvanredno jaki kada poseduju
moć, a tako slabi i nemoćni bez nje - nepovredivi ili pak ranjivi.
Postoji i druga strana priĉe - neki se tako dobro osećaju kada imaju
32 MOC PRINCIPA moć, a neki su uplašeni i samom pomisli da bi mogli imati moć u
rukama. Ĉesto se misli da je posedovanje moći loše, da je sama
moć po sebi loša. Zar nije još Lord Atkinson tako pronicljivo
prokomentarisao da moć kvari, a da apsolutna moć apsolutno
kvari? Drugi, pak, smatraju da je moć svakako poţeljna, a i ĉak
nuţna za uspešan ţivot. Ipak, moć nije ni^
p p j ^j^
je. Ier» sama_po sebi moć nije ni pozitivna, ni negativna, iako naša
os_ećanjjL-U_^£zLmnri mngu da hndu Moćjejnp_gućnos_t, potejntija[
da se na_druge utiĉe u sluţbi dobra ili zla, mogućnost 3a se bude_
blagoslov ili pak najgora kiĉliv^Ka^lnlkTelGrhTe'nergj a, moţe da
~se koristTia~proizvodnju strujeTtako osvetliti grad, ili pak posluţi
kao gorivo za bombu koja će taj isti grad uništiti.
Vi o moći ne morate misliti ni na jedan od ovih naĉina, ali
ĉinjenica je da ona duboko proţima sve aspekte vašeg ţivota. Vi
utiĉete svojom moći, ili ste, pak, pod njenim uticajem. To je
neizbeţno, jer ljudi su u svakom trenutku meĊusobno povezani
mnogostrukim vezama. Oni ţive zajedno, rade zajedno, kupuju
zajedno, mole se zajedno, igraju se zajedno. U svim ovim
razliĉitim okolnostima, mi smo sa drugim ljudima ĉija_osećanja,
smvjOTjjjtejLnje.^^
naših. Stoga, kadj^uJiu^i^jĉdao^Eirj^ln^
uticajjgĊixu3l^
na druge. __
KO JE MOĆAN? ; II
Dakle, ko je od nas stvarno moćan? Kako mi odreĊujemo ko
meĊu ljudima ima moć? Ako ste kao većina drugih ljudi, vi sigurno
prepoznajete moć kada je vidite, ali je zapravo ne moţete defini-
sati. Izgleda da svi mi posedujemo "uroĊenu" sposobnost da pro-
cenjujemo moć kod naših bliţnjih. Veţba koju redovno primenju-
jem će vam ilustrovati ovaj moj stav. Naime, o ĉemu se radi: išao
sam u razne kompanije i druge organizacije sa sledećim zahtevom:
"Ovo je spisak osoblja - rangirajte ove ljude po tome koliko vi
procenjujefe da oni poseduju moć". Dovoljno je samo ovo jed-
nostavno uputstvo pa da ljudi obave ovaj zadatak bez ikakvih
MOC I UTICAJ 33 teškoća. Iako uvek postoji odreĊeno neslaganje oko rangiranja
onih u sredini, većina ljudi se slaţe oko toga ko zaista zapravo
poseduje moć. U stvari, ono na šta redovno nailazim pri ovakvim
"ispitivanjima" jeste da se svi bez izuzetka slaţu oko toga koje na
vrhu i na dnu liste. Izgleda da ljudi zaista osećaju koje moćan. Ovo
podudaranje javljalo se bez obzira da li sam traţio rangiranje po
moći na radnom mestu, politiĉkoj moći, društvenoj moći, ili moţda
moći u sopstvenom domu, tj. bez obzira gde su ljudi u društvu.
Od grupe inţenjera koji ispituju snagu neke mašine moţe se
oĉekivati da budu saglasni oko toga koliko je ta mašina moćna.
Pošto ne posedujemo fiziĉke, objektivne instrumente za merenje
uzajamne "koliĉine" moći, šta je, u stvari, to što dovodi do ovog
slaganja kada od ljudi zatraţimo da izdvoje svoje moćnije kolege
od onih manje moćnih? Verujemdaje to naše opaţanje, zasnovano
na iskustvu - mi moć jednostavno osećamo. Kada pitam ljude koga
medu svojim poznanicima smatraju moćnim, oni redovno izvor
njihove moći opisuju dogaĊaje - govore o sluĉajevima u kojima
je osoba koja poseduje moć odigrala neku znaĉajnu ulogu. Cesto
se navodi i vrsta odnosa koju osoba poseduje. Na primer, neko
moţe reći: "Henri je tako moćan - on dobija sve što poţeli jer ga
se ljudi plaše". Ili, "Suzana je priliĉno moćna - ona poseduje ono
što drugi ţele, i jedini naĉin na koji oni to mogu dobiti je preko
nje". Dalje, "Rekao bih da Kris ima moć nad drugim ljudima, i da
ga slede jednostavno jer mu veruju - oni veruju u ono što on
pokušava da postigne".
Razmislite o svojim sopstvenim iskustvima. Da li poznajete
neku osobu koja zaista poseduje moć? To moţe biti neko sa kim
ste radili, neko sa kim ste ţiveli, ili neka istorijska ili savremena
javna liĉnost o kojoj ste ĉitali. Znaĉi, bez obzira kako definisali
moć, daje ta osoba poseduje. Razmislite, staje to što privlaĉi druge
da slede ovu osobu?
TRI PUTA KA MOĆI Za poĉetak, razmotrimo tri mogućnosti. Prvo, da li se plaše
ako se ne povinuju zahtevu? Moţda odreĊena osoba poseduje 3 Moć principa , :
IF" 34 MOC PRINCIPA poloţaj, autoritet ili sposobnost da preplaši ili ponizi ljude, da
drugima uĉini nešto neprijatno. Da lije ova osoba moćna jer moţe
na neki naĉin da povredi druge, ili ih ponizi, kazni, razbesni ili im
otme nešto vaţno? Pošto se plaše da im ova osoba koja poseduje
"moć" moţe vrlo lako uĉiniti nešto što ne bi ţeleli, ostali će se
pokoravati samo da bi izbegli nevolje. Strah drugih je u ovom
sluĉaju izvor moći neke osobe i oni pristaju na zahteve samo da bi
se sloţili.
Razmotrimo sada drugu mogućnost. Osoba moţe biti utica-
jna zbog onoga što ona moţe uĉiniti za druge. Ova osoba ima
sposobnost da uĉini nešto stoje drugima potrebno. Na primer, one
mogu ponuditi nešto ovako: "Platiću ti ako budeš uradio ono što
ţelim. Ja imam nešto što ćeš dobiti u zamenu za tvoj trud i vreme.
Mogu ti dati informacije. Mogu ti pruţiti šansu. Mogu ti obezbediti
napredak. Mogu ti dati moć. Ja imam nešto što ti ţeliš, ti imaš nešto
što ja ţelim. Hajde da se dogovorimo". Ova osoba ima moć jer
moţe obezbediti drugima ono ĉemu teţe, da bi zauzvrat dobila ono
što sama ţeli. Ova vrsta moći je oĉigledno razliĉita od prethodne.
Nema pretnje, nema sile. Zapitajte se sada, nije li ova druga
mogućnost upravo razlog zašto ljudi biraju da slede osobu poput
ove? Da li postoji nešto vredno što takve osobe nude da uĉine za
ostale?
Treća mogućnost predstavlja potpuno drugaĉiju taĉku
gledišta, i potpuno drugaĉiju vrstu moći. Ova vrsta moći ukazuje
na to da je osoba kojoj ljudi veruju neko ko je cenjen i poštovan.
Ostali se povinuju ţeljama ovakve osobe zato što ţele ono što i ona
ţeli. Da li je ona prisutna i kontroliše ih, ili ih, pak, plaća, nema
nikakve veze. Ona veruje u njih i oni veruju u nju. Kao posledica
toga, ljudi drage volje i svim srcem ĉine ono što se od njih zatraţi.
Ova osoba ima moć sa drugima, a ne nad njima.
Nekome, meĊutim, predstavljena podela vrsta moći moţe
izgledati veštaĉka. Moţda se razlozi zbog kojih se ljudi odluĉuju
da slede neku osobu ne mogu smestiti samo u jednu kategoriju,
nego obuhvataju više njih. Dalje, moţe se desiti da se razlozi zbog
kojih ljudi slede ili slušaju ili obraćaju paţnju na nekoga vremenom
menjaju. Uvek kada se razmišlja o moći treba imati na umu
konkretnu osobu, realnog pojedinca, kao i niz mogućih razloga
MOC I UTICAJ 35 zašto je baš on moćan, zašto se drugi odluĉuju upravo njega da
slede.
KADA STE MOĆNI? \ Sada bih razmotrio nešto sasvim drugo. Svi mi prepoznajemo
moć kod drugih, ali da li smo u stanju da je uoĉimo i kod samih
sebe? Razmislite o nekoj situaciji u proteklih godinu dana, u kojoj
ste vi bili osoba koja poseduje moć, situaciju u kojoj je vaš uticaj
bio znatan u odreĊenoj grupi ljudi, u vašem liĉnom ili profesion-
alnom ţivotu. Dakle, setite se situacije u kojoj ste, formalno ili
neformalno, vi bili taj koji je prihvaćen kao voĊa i koga su ostali
izabrali da slede.
Prisetite se nekog trenutka u vašem ţivotu kada ste se osećali
naroĉito moćnim. Moţda ste upravo sklopili veoma vaţan ugovor
ili briljantno obavili neki posao. Moţda ste dobili zadatak da vodite
brigu o kompaniji, moţda ste uspeli da smirite porodiĉnu svaĊu,
ili, opet, moţda samostalno našli izlaz iz nekog problema koji vas
je muĉio. Moţda ste pokrenuli neku aktivnost ili izradu novog
proizvoda, pustili novi sistem u rad, prikupili dobrovoljne priloge
za vrednu akciju u susedstvu, promenili program ili propise u
deĉijoj školi, ili radite na neĉem znaĉajnom u široj zajednici.
Razmislite o nekoj specifiĉnoj okolnosti i o jednoj odreĊenoj
grupi ljudi na koju ste uticali. Zašto su odabrali da slede baš vas?
Zašto su vas slušali? Zašto ste za njih bili ĉovek od uticaja? Pre
nego što date odgovor, razmotrite one tri mogućnosti koje sam
naveo. Budite iskreni i recite koja od navedenih vrsta moći je bila
vaš izbor u toj situaciji? Moguće je i da je bila u pitanju neka
kombinacija. Meni se ĉini da postoji jedan kontinuum moći, koji
se kreće od osećanja da moţemo uĉiniti sve što poţelimo, sve do
popuštanja svakom zahtevu i osećanja da na ovom svetu nema ništa
što bismo mi mogli da uĉinimo ili na šta da utiĉemo. MeĊutim,
takoĊe je verovatno da jedna od navedene tri kategorije moći ipak
preovlaĊuje u odnosu na ostale dve u vašim interpersonalnim
odnosima, bilo na radnom mestu ili kod kuće. Kada sebi ovako
postavite pitanje, moţda ćete primetiti da naĉin na koji ste se
36 MOC PRINCIPA vladali u odreĊenoj situaciji nije ipak bio jedini mogući. Jer, u
nekim sluĉajevima, mogli biste da ispitate nekada odabrane
mogućnosti i da preĊete sa upotrebe jedne vrste moći na neku
drugu.
Moţda poĉnete sa Ijubaznošću i dobrotom, a kada to
propadne, vi onda pribegnete pogaĊanju i ucenjivanju. Ako i to ne
uspe, onda primenite pretnju kao krajnju metodu. A moţda ĉak i
odustanete.
Koji roditelj nije prošao kroz ovaj ciklus sa svojim detetom?
Jedna prijateljica mije ispriĉala sledeći sluĉaj: Naime, ona je ţelela
da nauĉi svog sina da koristi nosu. Njeni prvi pokušaji su bili
ljubazni i uz puno razumevanja. Pokušavala je sinĉiću da objasni
kako bi ona i njegov tata bili veoma ponosni ako bi on uspeo da
umesto pelene "napuni" nosu. Nije hteo da sluša. U svom nared-
nom, i kako se ispostavilo, uzaludnom pokušaju nagovarala gaje
stvarima poput: "I nebo i zemlja bi se pokrenuli, ako bi ti bar
pokušao..." Dete je i dalje bilo uporno: "Ne, ne, ne".
Iako je mislila da će je njegov prekrasan šeretski osmeh pun
samozadovoljstva dovesti do ivice nerava, krajnjim je naporom
uspela da saĉuva svoju pribranost. "Šta misliš o tome da ti sedneš
na nosu, i ja ću ti dati tri ĉokoladice!" Detetov odgovor je zvuĉao
kao najgora poruga:" Neću na nosu! Daj mi ĉokoladice!" Njegova
vika je trajala i trajala, zaglušujući njeno bezuspešno ubedivanje.
Najzad joj je bilo dosta svega: "Dobro, mali gospodine. Ideš sada
na nosu ili ću te zakljuĉati u tvoju sobu i nikada više nećeš dobiti
nijednu jedinu ĉokoladicu!" Nepotrebno je dodati daje ovaj metod
isto tako neslavno prošao kao i prethodna dva, i da je mališan
plaĉući pobegao u spavaću sobu.
Iako se mnoge od situacija sa kojima se svakodnevno
suoĉavamo mogu uĉiniti vaţnijim od prepirke sa temperamentnim
dvogodišnjakom, ipak nas iskustvo ove majke uĉi neĉemu
vaţnom. Prvo, uvek imamo izbora. Drugo, sukob plus vreme je
jednako navika. Moţe biti zabavno kada se sa rastojanja i vremen-
ske udaljenosti na sve to gleda. Većina nas odraste, i negde usput
uspe da se nauĉi higijeni. Ali, u odreĊenom trenutku, okršaj izmeĊu
onoga što mi ţelimo i onoga što druge osobe ţele moţe biti veoma
ţestok.
MOC I UTICAJ 37
KAKAV OSECAJ U VAMA BUDI MOC?
Ako osećate da biste mogli imati veći uticaj kod drugih ljudi,
da biste mogli biti efikasniji, bilo da je u pitanju vaš odnos sa
detetom ili sa šefom, znajte da niste jedini. Pred vama se nalaze
komentari onih koji su uĉestvovali najednom seminaru koji sam
nedavno odrţao, koji vam to mogu posvedoĉiti. Postavio sam im
pitanje: "Šta osećate o moći i uticaju koji imate nad ljudima u
vašem okruţenju?" *
Jedan sluţbenik sa dvoje predškolske dece je oĉajan: "Uopšte
se ne osećam kao da podiţem svoju sopstvenu decu. Moj uticaj na
njih je minimalan. Pokušavam, trudim se, ali izgleda da moja
roĊena deca ne ţele ništa da uĉine što ja od njih ţelim."
Menadţer u jednoj manjoj kompaniji negoduje: "Svi no-
vozaposleni radnici tako mnogo oĉekuju od nas, a nasuprot tome,
uopšte nisu spremni da rade, da uĉe, nisu voljni da se upuste u bilo
kakav rizik. Izgledaju kao da ih nimalo ne zanima posao koji ipak
mora biti obavljen. Ranije je bilo lako - "nećeš da radiš - letiš sa
posla". Ali sada su tu pretnje sudskim sporovima, zakonska
ograniĉenja. Svi imaju više prava od nas, ali zato se od nas još uvek
nekako oĉekuje neprekidan napredak, bolji kvalitet, manji
troškovi. Staja tu mogu da uĉinim? Osećam se potpuno nemoćno."
Svaka od ovih primedbi doĉarava nam neku dilemu. Nekoje
u škripcu a oseća da nema ni moći ni uticaja koji bi ţeleo da ima.
Iako su brige ovih ljudi opravdane, upravo ih njihova dotadašnja
uverenja spreĉavaju da vide izlaz iz problema.
UVEK POSTOJI PUT KA MOĆI Bez obzira kako se frustrirano osećali, uvek postoji izlaz.
Istina jijfl n svakoj situaciji u kojoj se naĊemo upravo trp biramo
hoćemo li posedovati moć iK ostati bez nje. Moţda ne izgleda uvek
tak~o7 ali to jeste~štvar izbora. I postoje posledice za ovaj izbor, u
vidu rezultata koje postiţemo i u vidu povećanja ili smanjenja naše
moći i uticaja. Ako odaberemo da nemamo moć, to je redovna
zbog toga što sumnjamo da poštojuzlaz. Izbor da budemo nemoćni
r
38 MOC PRINCIPA nas moţe dovesti do toga da se ne mrdnemo iz poloţaja u koji smo
zapali, i da nas na taj naĉin polako obuzme oĉaj. U ovoj knjizi ću
vam pokazati da nemoć ne mora da vas prati u ţivotu. Ĉak i oni
meĊu vama kojima se ĉini da ne poseduju baš ni malo moći, na
kraju mogu postati veoma moćni.
Na osnovu obavljenih intervjua i istraţivanja koja sam
sproveo, definisao sam nešto što nazivam proces moći. Ovaj pojam
opisuje dinamiĉku povezanost izmeĊu ljudi koja se javlja prilikom
njihovih neprekidnih nastojanja da utiĉu jedni na druge.
SVE POĈINJE OD VAS
Proces moći poĉinje u vama. Kada iz svoje perspektive
pogledam na moć i na izbore koje ljudi vrše, meni se ĉini kao da
sve poĉinje upravo u vama i od vas. Kad kaţem vi, ja razmišljam
0 vama na jedan specifiĉan naĉin - o vašim sposobnostima, vašoj
budućnosti i prošlosti, i vašim osobinama. Kada se u jednom
momentu susretnete sa novom situacijom, vi već imate odreĊen
skup umeća. Moţda ste traţili izazov ili je do toga došlo bez poziva.
Steĉena znanja omogućavaju vam da obavite posao. Vaša umeća
su ono što moţete da upotrebite upravo sada, u sadašnjosti.
Pored iskustava koje posedujete, posedujete i sposobnost da
razvijate postojeće i stiĉete nove veštine. Svako od nas ima mnogo
potencijala, mnogo mogućnosti u samom sebi.
TakoĊe, imamo prošlost. Vaša prošlost je svedoĉanstvo o
onome gde ste bili i šta ste radili. Postupali ste sa ljudima na
razliĉite naĉine, naĉine koji su doveli do razliĉitih ishoda u
prošlosti. Mogli ste primetiti da i pri novim kontaktima ljudi već
imaju izvesna osećanja i predstave o vama. Moţda su ĉuli nešto o
vama, moţda vas vaša prošlost ponekad pretekne. Svoju prošlost
1 njene posledice moţete vući sa sobom veoma dugo. Ponekad je
osećate kao okove. Ona vas je, ne jedanput, spreĉila da budete
efikasni, i to zbog nekog davnog dogaĊaja.
Ponekad morate nadţiveti sopstvenu prošlost, ţiveti bez obz-
ira na nju i uprkos njoj. Moţda ste ĉitali Skerletno slovo od
MOC I UTICAJ 39 Natanijela Hautoma (Nathaniel Hawthorne). Glavna junakinja
knjige Hester Prin je bila uhvaćena u preljubi. Priznala je, ali
nikada nije otkrila ime muškarca sa kojimje uĉinila preljubu. Pored
javnog poniţenja kome je bila izloţena, kao deo svoje kazne,
morala je da na svojoj odeći nosi slovo "P", koje je predstavljalo
reĉ "preljubnica", kako bi u svakom trenutku bila obeleţena. Ona
je svojom snagom uspela da preţivi svu ljudsku mrţnju na koju je
naišla. Negovala je i vaspitala svoju ćerku. Ţivela je mirnim i tihim
ţivotom, radeći za druge. Zbog svog predanog rada i milosrdnog
davanja po kome je postala poznata, deca su ĉesto pitala roditelje
da li to veliko slovo "P" na njenoj odeći oznaĉava reĉ "pohvala".
Pored svoje prošlosti, mi posedujemo i mnoge liĉne osobine.
Naše osobine su ono što mi jesmo. Svako od nas ima unutrašnji
skup uverenja, motiva, ţelja i naĉela koja se ispoljavaju u našem
ponašanju. Zajedno, ĉine naš karakter. Vodstvo, moć, i uticaj se
ogledaju u vama i onome šta moţete da uradite, u vašim sposob-
nostima i vašem karakteru. Sve je to vaţno. Ali ono što jeste, kaţe
poslovica, mnogo glasnije govori da drugi ĉesto ne ĉuju ono što
govorite.
Vaše osobine, vaše sposobnosti za napredak i sticanje novih
veština u budućnosti, kao i vaša prošlost, sve se zajedno kombinuje
da bi saĉinili ono sa ĉime se vi susrećete sa novim situacijama. S
vremena na vreme, zateći ćete sebe u situaciji koja zahteva od vas,
sa svim vašim osobinama, sposobnostima, i prošlošću, da utiĉete
na druge ljude da nešto postignu. Kada se naĊete u takvoj situaciji,
a posebno kada su tu ukljuĉeni i drugi ljudi, vi imate izbor. Moţe
se nazirati problem koji moţete pretvoriti u svoju šansu, jer izbor
je vaš. Henri Kajzer je rekao "problemi su šanse u radnim ode-
lima". Moţda se baš većina vaših prilika javlja prerušena u
probleme.
NA ĈEMU POĈIVA VAŠA MOC?
Ponavljam, koji god bio izazov, mi imamo izbor. Da li ćemo
izabrati jednu od tri vrste moći ili, pak, ĉetvrtu mogućnost, tj. da
budemo nemoćni? Moćni ili nemoćni? To je suštinski izbor koji
40 MOC PRINCIPA neprekidno vršimo u ţivotu. Da li ćemo izabrati da utiĉemo ili da
trpimo uticaj? Ako izaberemo posedovanje moći, koji put ka moći
će nas dovesti do po nas najpovoljnijeg ishoda? Moţete se zapitati:
"Sa kog izvora moći ću krenuti? Na koji izvor moći ću se osloniti?
Ili ću izabrati da uopšte nemam moć?" Kada se radi o drugim
ljudima, vi moţete u grupi biti formalni ili neformalni voda. ili
samo jedan od njenih ĉlanova. U svakom sluĉaju, vi ste u poziciji
da odredite i izaberete osnovu od koje polazite da biste postigli
vaše namere. Mudar voĊa zna da je napravio pravi izbor naĉina
rukovoĊenja onda kada je odredio svoj izvor moći. Jer, pitanje koje
se postavlja je: "Sa kog izvora moći polazim u svom delovanju?"
Taĉnije pitanje je: "Sa kog izvora moći mogu da krenem?" Kada posumnjamo u svoju sposobnost da utiĉemo na druge,
ili kada stvari prestanu da se odvijaju onako kako mi ţelimo,
povlaĉimo se iz situacije, duboko uvereni da mi tu više ništa ne
moţemo da uĉinimo. Povlaĉenje nije ništa drugo do izbor nemoći.
Postoji mnogo razloga zbog kojih se moţemo osećati nemoćno.
Moţda nam nisu poznate alternative u rešenju situacije. Moţda
smo emocionalno hladni, nesposobni da odreagujemo. Moţda smo
uhvaćeni u zamku okolnosti, iskreno verujući da nema izlaza. Ako,
ipak, odaberemo da se ne predamo, da delamo, ĉak iako to u
poĉetku ĉinimo daleko od optimalnog, mi ipak biramo da budemo
moćni pre nego nemoćni. Kada se plašimo da nam više ništa ne moţe pomoći ili da smo
prekoraĉili i poslednji rok, ili da će nam drugi okrenuti leda, mi
ĉesto pribegavamo moći prisile, odnosno moći koja poĉiva na
principu da se nešto uĉini nekome. Uplašeni od mogućnosti neus-
peha, strahom teramo druge na saradnju. Moţemo im pretiti i
plašiti ih, kaţnjavati ih, ili uĉiniti bilo šta neophodno da se postigne
momentalna pokornost. Kada koristimo moć prisile, u stanju smo da kontrolišemo
ponašanje drugih, ali samo dok prirnenjujemo silu. Ako je uklon-
jena pretnja, drugi više ne moraju da slušaju naše naredbe. Iako
rezultate koje momentalno ţelimo i postiţemo, gledano na duţe
staze, rezultat moţe biti samo negativan. Oni nad kojima primen-
jujemo silu mogu postati nesposobni da rade samostalno, i da
umesto toga neprekidno ĉekaju na naša uputstva. Isto tako nas
MOC I UTICAJ 41 mogu mrzeti zbog naših grubih metoda i stalno pokušavati
sabotaţu ili podrivati naše napore.
Ponekad smo u stanju da prevazidemo silu i poĉnemo da
koristimo ucenjivanje da bismo postigli ono što ţelimo. Tzv. moć
koristi je zasnovana na onome što ti moţeš uĉiniti za mene i što ja
mogu uĉiniti za tebe. To je moć da se nešto uĉini za nekoga.
Zajedno se odluĉuje šta je pošten dogovor i pravi se sporazum.
Sporazum se moţe sastojati u tome da mi ti platiš da ja obavim
neki posao za tebe ili da trampim nešto što imam za nešto što ţelim.
Uzajamni ugovor se neprekidno preispituje ispitivanjem drugih
mogućnosti koje se nude svakom od partnera. Moţda se nade
struĉniji radnik za moje poslove, ili, moţda iznenada odluĉim da
mi više ne treba ono što vi nudite.
Verujem da većina interakcija odraslih spada u ovu kate-
goriju. Moć koristi deluje, ali i ona, kao i moć prisile, daje
kratkoroĉne rezultate - prestaje onog trenutka kada vi više nemate
ono što ja ţelim. Dokle god ja dobijam ono što mi treba, i dok god
mislim da je ono što vam dajem u zamenu pošteno, mi imamo
sporazum. Kada prestane da bude pošteno, po mišljenju jedne od
strana, odnos se završava ili se moţe pretvoriti u moć prisile. Moć
koristi tako išĉezava. Ako jedan tas na vagi preteţe, neka, inaĉe
poštena osoba, bi mogla odluĉiti da uĉini nešto protiv druge osobe
(ili kompanije, odnosno drţave) da bi izjednaĉila rezultat. Moć
koristi je usmerena na nezavisnost jer svaka od strana vodi raĉuna
samo o svojim sopstvenim interesima.
MOC PRINCIPA
Moć principa poĉiva na poštovanju i uvaţavanju koje vam
drugi ukazuju i koje vi ukazujete drugima. Ovo dovodi do dugotra-
jnog uticaja, do uticaja koji traje u vremenu, i koji moţe ĉak
nadţiveti osobu od koje potiĉe. Moć zasnovana na principu dovodi
do divnih odnosa koje doţivljavamo sa bliskim saradnicima,
ĉlanovima porodice i prijateljima. Kada ljudi uvaţavaju jedni
poverenje, koje vodi iskrenoj suradnji, mp.dii7avisnnsH_j_jjiihj]!kor" poštovanju .j3be Strane odluĉuju i
42 MOC PRINCIPA biraju u skladu sa onim što smatraju da je ispravno, da je najbolje,
9a~je naj\Tednije. PostojfkontrolaTkod moći zasnovane na prin-
crpu, ali ona je unutrašnja; to je samokontrola. Moć zasnovana na
principu podstiĉe moralno ponašanje jer sledbenici osobe koja
poseduje ovu vrstu moći imaju slobodu izbora, zasnovanu na
onome što oni sami ţele i na onome ĉemu sami teţe u budućnosti,
pre nego na nekim prolaznim ţeljama i teţnjama.
PROCES MOĆI
Svako od nas moţe pokušati da razvije moć principa u svom
ţivotu. Posedovanjem ove vrste moći, moţete postati uticajniji
nego što ste ikada sanjali. Moţete biti tako moćni i uticajni u
ţivotima drugih kao što su u vašem ţivotu na vas uticali drugi, za
vas vaţni ljudi. Dobre i vaţne stvari mogu da se dogode dok se širi
MOC I UTICAJ 43 vaš uticaj. Moţete biti iznenaĊeni time šta treba da se promeni da
bi se ovo dogodilo i kako do ovih promena uopšte dolazi. Nekim
ljudima je zagonetka to što njihov uticaj raste kako im raste ugled.
Ali tako je. Ugled je moć. Nije naĉin rukovoĊenja, pametne reci
ili pak sebiĉne teţnje ono što dovodi do ove promene. U pitanju je
"nešto mnogo dublje od toga.
TRAG KOJI OSTAVLJAMO U ŢIVOTU DRUGIH ; Verovatno se moţete setiti nekoga koga poznajete sa
ovakvom vrstom moći, nekoga koje na vas imao pozitivan i za vas
znaĉajan uticaj. Ĉesto traţim od uĉesnika mojih seminara da se
prisete nekog takvog. Hteo sam da kaţu ko je ta osoba, šta radi,
kako je ona uticala na njihovo osećanje o samima sebi, i kakav stav
danas oni imaju prema toj osobi. Evo nekih uobiĉajenih odgovora:
"Moj prvi šef se prema meni odnosio na jedan tako iskren i
paţljiv naĉin, pun poštovanja da sam seja osećao vrednim, kao da
sam dao vaţan doprinos neĉemu. Osećao sam da nešto vredim, da
sam vaţan u obavljanju poslova. Nauĉio me je da radim stvari koje
nikada nisam pre toga imao prilike da radim. Uvek je cenio i
nagraĊivao moje napore. Sve bih za njega uĉinio."
"Majka me je oduvek podrţavala. Davala mi je savete
paţljivo i bez osude. Ohrabrivala je moje napore da uspem. Osećao
sam se kao da sam u stanju da uĉinim sve što zamislim. Stalno mi
je pruţala bezuslovnu ljubav, i to je bio njen najveći poklon."
"Mentor mi je davao slobodu da sam odluĉujem i delujem.
Pokazivao je poštovanje i paţljivo je uvek slušao moje mišljenje,
i stalno je ohrabrivao moju kreativnost. Pruţao mi je šanse. Za-
hvaljujući njemu, stekao sam dobro mišljenje o sebi i više
samopouzdanja. Zbog njegovog poverenja bio sam u stanju da
preuzmem više odgovornosti. Na kraju sam se osećao kao da sam
zapravo ja taj koji je najviše doprineo uspehu naše kompanije.
Uvek ću poštovati njegovo poštenje."
"Baka me je mnogo volela. Jako joj je stalo do mene.
Poduĉavala me je svojim vrednostima, ohrabrivala i vaspitavala.
44 MOC PRINCIPA Osećao sam se zaštićeno. Svoju dobru volju, ljubav i napor da mi
pomogne da prebrodim mladalaĉke teškoće davala je bez napora,
bez zahteva."
TRAGOVI U PESKU VECNOSTI Fijoke su mi prepune izjava i komentara poput ovih. Više me
ne iznenaĊuje kada ĉujem ljude kako opisuju dejstva ove
neverovatne moći koju neko poseduje zahvaljujući naĉinu na koji
se nekad prema njima ophodio. Pesnik H. V. Longfelou nas u svom
"Psalmu ţivota" poduĉava: "Ţivoti velikih ljudi nas sve podsećaju
da moţemo uĉiniti naše ţivote uzvišenim i da tako, odlazeći sa
ovoga sveta, moţemo ostaviti i svoje otiske u pesku veĉnosti." Ovi
veliki ljudi su ostvarili takav uticaj koji će ih nadţiveti i koji
vremenom neće biti umanjen ili zboravljen.
Od vas ţelim da poverujete da moţete postići sve što poţelite
tako što ćete dostići moć principa sa drugim ljudima. Ţelim da
gajite nadu da, voĊeni poštenjem i pravdom u ţivotu, moţete
postići dugoroĉne rezultate vredne truda. Ja u sebi imam tu nadu.
Principe opisane u ovoj knjizi podelio sam sa hiljadama ljudi širom
sveta - sa pojedincima i kompanijama, na seminarima, predavan-
jima i radionicama. I uĉio sam od onih koje sam pouĉavao. Nisam
u potpunosti ovladao ovim principima - savršeno umeće je
doţivotna teţnja i ja još putujem. Ja uĉim da moţemo uvek delati
bolje i biti bolji u našim odnosima sa ljudima do kojih nam je stalo.
Današnji svet ima mnoge potrebe i probleme. Našim porodi-
cama, preduzećima, zajednici i naciji je potrebna izgradnja. Ljudi
koji kao osnovu za svoje delanje imaju moć principa mogu uĉiniti
ogroman korak napred. Danas, više nego ikada, treba da ĉasno
utiĉemo.
2. GLAVA
BESPOMOĆNOST - ZAŠTO
ME NE SLUŠAJU?
Na pragu okeana života i istine bedno
umiremo. Ponekad smo najviše udaljeni
kada smo najbliži- Stojimo na pragu
okeana moći, ali svako mora sam da se
tamo uputi.
Ralf Valdo Emerson
NIKO ME NE SLUŠA ; - / Većina nas iskusila je frustraciju nemogućnosti da prene-
semo poruku, ignorisanja od drugih, nezainteresovanosti da
budemo saslušani. Moţda vaš tinejdţer ignoriše savet o noćnim
izlascima. Moţda vaš šef neprekidno odbija sugestije, a da ih
stvarno i ne razmatra. Moţda vaši saradnici neće da obave posao
na naĉin na koji vi to zahtevate. Nakon izvesnog vremena, moţete
da poĉnete da osećate da ništa ne moţete da uĉinite da biste dobili
rezultate koje hoćete i vi prosto prestajete da pokušavate. Onog
ĉasa kada prestanete, vi ste se predali bespomoćnosti.
46 MOC PRINCIPA Bespomoćnost nas sve obuzima na jedan ili drugi naĉin.
Većina izabere da igra ţrtvu u nekim vidovima svog ţivota.
Ponekad osećamo da je naša vlada, naša zajednica, naša kom-
panija, ĉak i naša porodica veća i jaĉa od nas - da naš usamljen glas
ne moţe ništa da promeni. Sa verom da nas neće ĉuti, mi se
odluĉujemo da ne govorimo. Predajemo se pasivnosti, sve nam
postaje svejedno.
Bespomoćnost ruši naše samopoštovanje i našu efektivnost
u odnosima sa drugima. U našim porodicama, prestaje komuni-
kacija i narastaju nesporazumi. Moţemo osetiti da smo be-
spomoćni da podiţemo našu decu. Naša deca pak mogu se osetiti
bespomoćnim jer njihovi promenljivi zahtevi i potrebe neće biti
saslušani. Odluĉujemo da. ne moţemo da se promenimo, mada se
promena zahteva da bismo spasili naš brak ili neku drugu blisku
vezu. Ponekad ćemo pre odustati na mestu na kome se nalazimo i
zapoĉeti na nekom drugom mestu sa nekom drugom suprugom ili
kompanijom ili susedom ili zemljom, pre nego što ćemo pokušati
da saĉuvamo nešto što smo ranije imali ali postepeno gubili.
Ako se osećamo bespomoćni na poslu, ta osećanja nas mogu
dovesti do potiskivanja ideja, manje produktivnosti, i iznev-
eravanja naših sposobnosti. Niz studija otkriva da većina ljudi i ne
poĉne da razvija svoj puni potencijal na poslu. Ukoliko ste
nadzornik, moţda se osećate bespomoćni sa saradnicima koji vam
podnose izveštaje. Moţda ste na organizacionoj shemi vi odgo-
vorni, moţda je vaša titula uoĉljivo izloţena, ali predstavu vode
oni koji vam podnose izveštaje. Moţda osećate da vaš šef ne ceni
vaše mišljenje i povlaĉite se u sebe, prihvatajući ono što vam je
dato, i ne istiĉući se kao što bi mogli.
Ako se osećate bespomoćni na bilo koji od navedenih naĉina,
niste sami. Kao gost na nedavnom TV programu, paţljivo sam
slušao koje brige izraţavaju slušaoci koji su se javljali. Konzis-
tentna poruka nije bila da svako ima probleme, to je bilo oĉigledno.
Ono što me je zabrinulo bila je bespomoćnost u njihovom glasu.
Mada ljudi mogu da imaju moć u nekim vidovima svog
ţivota, uvek izgleda da ima oblasti gde osećaju da se moţe uĉiniti
ili sasvim malo ili skoro ništa.
BESPOMOĆNOST - ZAŠTO ME NE SLUŠAJU? 47
IZBOR DA BUDEMO BESPOMOĆNI Svako od gledalaca koji su zvali bio je blokiran svojom
dilemom. I u toj situaciji je izabrao da bude bespomoćan. Oni su
verovatno ĉinili najbolje što su umeli.
Ĉesto kriza dovodi ljude u poloţaj da izaberu bespomoćnost.
Razmislite o oĉekivanjima koja ste mogli da imate da ste blokirani
znaĉajnim gubitkom, kao što su gubitak posla, zdravlja, doma, ili
voljene osobe. Gde ćete potraţiti utehu ili odgovore? Za većinu
nas, odgovor otkriva prirodnu ljudsku tendenciju da oĉekujemo da
neko nešto uĉini, da nas neko sasluša i pokloni nam paţnju i nešto
uĉini. I kada se ono što oĉekujemo ne dogodi, izvlaĉimo kao
zakljuĉak saznanje koje utiĉe na naše verovanje i buduća oĉeki-
vanja.
IZBOR DA SE BUDE BESPOMOĆAN
Moţemo da nauĉimo, u tim pokušajima i teškim okol-
nostima, da će organizacije i institucije da nas oslabe. To sa svoje
strane bi moglo da dovede do zakljuĉka da moramo da se oslonimo
na sebe jer nikog drugog nije briga i neće nam pomoći. Ako smo
rukovodioci u organizaciji, mi moţemo osetiti neku vrstu be-
spomoćnosti. Generalni direktor mije nedavno rekao da ne moţe
više da garantuje zaposlenje svojim saradnicima. U stvari, rekao
je da nije siguran da će tu ostati u narednoj godini. U uslovima
48 MOC PRINCIPA takve neizvesnosti, moţemo da sedimo i nadamo se najboljem, ili
da odluĉimo da je najbolja pomoć koju moţemo da dobijemo,
pomoć koju ćemo sami sebi pruţiti.
Kada imamo teškoća i naidemo na prepreke u naporima da
dobijemo pomoć, moţemo da zakljuĉimo daje ţivot gadan, a onda
se umre, kao što piše na popularnoj nalepnici za branik kola. Ali
moţemo i da nauĉimo da imamo mnogo više prijatelja nego što
smo mislili. Moţemo da nauĉimo da moţemo da preţivimo
teškoće, nesreću, ĉak i tragediju veću nego što smo mislili da
moţemo da izdrţimo. Ono što stvarno nauĉimo, u bilo kojoj prilici,
odreĊuje da li postajemo bespomoćniji ili moćniji.
MENTALITET ŢRTVE
Mnogi od nas su poţeleli da sebe vide kao ţrtve u nekim
vidovima svog ţivota. Moţemo da iskaţemo moć u odreĊenim
situacijama, ali da igramo drugaĉiju ulogu u drugim situacijama.
Osećamo da treba da prihvatimo stvari koje nam se ne sviĊaju jer
ne moţemo da ih kontrolišemo. Drugi su odgovorni za naše
promašaje kao i za naše uspehe. Nekad izgleda da je jedini naĉin
da nešto uradimo ako neko drugi to uradi za nas.
Na nesreću, savremen naĉin ţivota pojaĉava ova osećanja pre
nego što ih slabi. Televizija nam omogućava da vidimo svet a da
u njemu ne uĉestvujemo. Prikazuju se radosti i stradanja, lepota i
ruţnoća u kompaktnim celinama od trideset minuta. Bez obzira o
ĉemu je reĉ, bilo daje nešto ozbiljno ili trivijalno, predstavlja se,
objašnjava, raspravlja i rešava pre nego što se pojavi sledeća
reklama.
Kada se jednom naviknemo na takva brza rešenja, osećamo
frustraciju kada ne moţemo da resimo naše probleme brzo i lako.
Znam ţenu koju je muţ napustio i ostavio da podiţe tri deteta u
tinejdţerskom uzrastu bez ikakve finansijske pomoći. Jedna od
njenih ćerki pati od nedostatka apetita i neuhranjenosti i nedavno
je pokušala samoubistvo. Cerka je privlaĉna, talentovana mlada
ţena, ali ima probleme dovoljno ozbiljne da ne mogu da se rese za
trideset minuta ili trideset dana. Njena majka već radi na tri mesta
BESPOMOĆNOST - ZAŠTO ME NE SLUŠAJU? 49 da bi prehranila porodicu, ali suoĉena sa takvom krizom, nije u
stanju da utvrdi šta da uradi da bi pomogla svojoj ćerki. Kada ĉuje
da do subote moţe da postane milioner ili da oslabi petnaest
kilograma za dve sedmice ukoliko pije milkšejk, oseća se jadno
što ne moţe da resi probleme svoje ćerke. Naredni izvor bespomoćnosti za mnoge je "zaposlenost" koju
smo sebi nametnuli. Ispunjavamo ţivot aktivnostima koje nas
toliko apsorbuju da imamo malo prilika da sednemo i pogledamo
šta se stvarno dogaĊa. Jurimo na posao, sastanke u zajednici, deĉje
aktivnosti, ali ne usporavamo dovoljno da bi opazili stvari koje bi
inaĉe zahtevale našu paţnju. Ponekad jednostavno postajemo
blokirani za ono što je stvarno vaţno. To je bio sluĉaj sa ĉovekom koga znam a koji je bio po svim
spoljnim obelezjima uspešan. odan porodiĉni ĉovek. Tajno je imao
ljubavnu vezu koja je trajala deset godina, ali se naglo završila kad
je muţ druge ţene saznao za njeno neverstvo. Muţ je došao sa
puškom i zapretio da će ga ubiti. Nakon ovog incidenta, ĉovek je
napustio svoju porodicu u potrazi za svojom dušom. Nakon izves-
nog vremena vratio se, našao lekara koji ga je leĉio savetima i
lekovima. Danas je taj ĉovek ponovo izgradio svoj ţivot i ispunio ga
raznim aktivnostima. Deo je zajednice i ima bogat i produktivan
profesionalni ţivot. Spolja, sve izgleda da je u najboljem redu.
Tragedija je da se njegova supruga, ţena koju je povredio i
izneverio, koja je još povredena i pati, ne uklapa u njegov ţivot.
On nema vremena za njen bol ili da joj pomogne da ozdravi.
Njegovi problemi su "sreĊeni", ali nije resio njene. On odriĉe da
oni postoje. Lek je privremeno popunio prazninu u njegovoj duši
i uĉinio ţivot izdrţivim, ali mu nije pomogao da prevaziĊe sop-
stvena osećanja bespomoćnosti. Njegov svet gaje snabdeo odstup-
nicom, bezbrojnim naĉinima da ispuni svoj javni ţivot a da se ne
udubi u intimni, privatni ţivot svoje sopstvene porodice. KAKO POSTAJEMO BESPOMOĆNI ;■■ Suoĉeni sa takvim odvraćanjem, mogli bismo da zaboravimo
da moţemo za pramenu nešto da uĉinimo. Na TV imamo stotine 4 Moć principa ;, \
50 MOC PRINCIPA kanala koji nas mame. Moţemo da menjamo kanale satima i da ne
vidimo sve stoje raspoloţivo. Sve što treba da znamo, sve što treba
da kupimo, sve što moţemo da zamislimo, dostupno je na pritisak
dugmeta. Nema potrebe da razgovaramo sa susedima ili pri-
jateljima da bismo saznali šta se dešava: moţemo da gledamo vesti.
Ne moramo da izlazimo i da se zabavljamo: moţemo da pustimo
da se liĉnosti na TV zabavljaju umesto nas.
Kada postanemo obuzeti tim odstupnicama, bez obzira da li
smo toga svesni ili ne, gubimo sposobnost da nešto uĉinimo za
sebe. Moţemo da ne traţimo svoje odgovore ili ne pokušavamo da
nešto ■preduzmemo. ' Moţemo da prihvatimo ţivot koji nam se
nudi pre nego da sami odluĉujemo: to je pogodan izbor.
Kolega mije priĉao o klijentu koji je opisao bespomoćnost koju
oseća zbog zadovoljstva koju izaziva udobnost. Objasnio je: "Mislio
sam daje sve u mom ţivotu odliĉno. Moja porodica je bila srećna i
zdrava, ja sam bio uspešan i imao sam dovoljno novca da ĉinim šta
mi je volja. Ali jednog dana dok sam bio u klubu, pogodilo me je.
Osećao sam kao da je ţivot napolju, i mogao sam da ga vidim - mada
jedva - kroz ogradu oko kluba. Bio sam u zaštitnom mehuru, izdvojen
naĉinom svog ţivota i svojim obiljem." Njegova bespomoćnost je
proizašla iz osećanja da je sve u redu. Nije postojalo ništa što bi
trebalo da uradi. Nije osećao da ne bi mogao ništa da uĉini;
jednostavno je mislio da ne postoji ništa što bi trebalo da uradi.
Deo ove paralize se javlja kada smo suoĉeni sa suviše
mnogo opcija. Prijatelj mi je nedavno rekao da je menjajući
kanale sa satelitske antene našao sedam razliĉitih kanala da nude
sliĉne sprave za veţbe u isto vreme. Svaki program je tvrdio da
je njegova mašina najbolja, da njihova mašina moţe da vam
spase ţivot dok vam smanjuje višak kilograma. Svaki je
omalovaţavao konkurenciju i pokušavao da dokaţe da njegovu
treba kupiti. Kako moţemo da oĉekujemo da jasno odluĉimo
suoĉeni sa višestrukim, simultanim, razliĉitim i spornim stimu-
lansima? Kako bi trebalo da sve to osmislimo? Ĉesto smo
ophrvani i postajemo imobilisani - bespomoćni smo da formi-
ramo mišljenje ili odluĉimo.
Ne samo da smo postali neodluĉni suoĉeni sa suviše mnogo
opcija, postali smo obazrivi da uĉinimo nešto za sebe. Naša be-
BESPOMOĆNOST - ZAŠTO ME NE SLUŠAJU? 51 spomoćnost se proteţe na naše domove kada se ubedimo da nismo
u slanju da uĉinimo ni najosnovnije zadatke. Mlad braĉni par koji
poznajem iznajmio je gornju polovinu male kuće i brinuo je o
dvorištu da bi umanjio najamninu. Kada je ţena uoĉila malu uvalu
na travnjaku, pozvala je vlasnika i pitala koga treba da zove da bi
se problem resio. Nije ni pomislila da bi mogla da prošeta do
lokalne prodavnice, kupi dve kvadratne stope busena, i sama zakrpi
rupu. Umesto toga, njen automatski odziv je bio, "NaĊimo nekog
ko će se o tome pobrinuti." Kada poĉnemo da mislimo da ne moţemo da obavimo posao
sami, zaustavljamo svoj kreativni proces. Rani naseljenici
ponavljali su svojoj deci pesmicu koja je iskazivala orijentaciju na
sopstvene snage: Sredi ga, izjiesi ga, upotrebi ga, ili radi bez njega. Mogli bismo danas ponovo da osnaţimo te vrednosti koje
izraţava pesmica. Ako su moţda naša sredstva ograniĉena i ne
■moţemo sebi da dozvolimo unajmljivanje majstora, moţemo naći
rešenje, ali ĉesto traţimo nekog drugog. Kada jednom oĉekujemo
da će neko drugi to da uĉini za nas, prestajemo da traţimo naĉine
da to sami uradimo. Nakon izvesnog vremena, zaboravljamo kako
da uradimo sami, kako da naĊemo rešenje. Uvek imamo razlog
zašto mi ne moţemo nešto da uradimo, i zašto neko stariji, bogatiji,
ili veštiji moţe. Prijateljica ini je ispriĉala svoje iskustvo u
društvenoj igri u kojoj bi smislila odgovor ali ga ne bi rekla.
Naredni igraĉ u igri bi dao isti odgovor koji bi bio taĉan. Nauĉila
je vaţnu lekciju - iskazi se! Rekla je daje u tome spreĉava ranije
iskustvo na vreme u osnovnoj školi kada je brinula da li će njen
odgovor biti taĉan ili pogrešan. Ironija je da je razlog što su
praktiĉari, tehniĉari i profesionalci dobri u rešavanju problema taj
što su se suoĉili sa mnogo problema i nauĉili kako da ih rese.
BESPOMOĆNOST KOD KUĆE Naša sumnja da moţemo sami da resimo probleme, ili ćemo
angaţovati pomoć, nije ograniĉena na manje zadatke - poĉinjemo
da verujemo da nismo u stanju da se suoĉimo sa teţim društvenim 4* : •' ., ■ ■■" ■ ■ ■ .' . ' ' ■■.■■' . .■■.■ :' ■,■■ . '. ■ : ■
52 MOC PRINCIPA problemima. Imam prijatelja koji je ţiveo u zajednici na severoza-
padnoj obali u kojoj su dominirale bande. Jednog dana jedno
njegovo dete vratilo se kući u modricama. Bilo je oĉigledno daje
uĉestvovalo u tuĉi. Kada su on i njegova ţena pitali šta se dogodilo,
odgovorio je: "Ne mogu da vam kaţem, situacija će se samo
pogoršati." Roditelji su nastavili da ga ispituju i dete je konaĉno
objasnilo svoj poloţaj: "Ovako stoje stvari: ili si u bandi, ili dobiješ
batine od bande. Svako mora negde da pripada, i ako nisi deo neke
posebne grupe, onda ćeš dobijati batine." Ovaj tinejdţer nije video
izlaz iz te situacije. Pošto joj je bilo jasno da ne moţe da umanji niti eliminiše
uticaj bande u svojoj sredini, ova porodica se iselila u drugu
drţavu. Postali su svesni toga da bi ostajanje moglo da vodi do
bolnih i opasnih posledica. Sumnjajući da mogu nešto da promene,
pobegli su u manje naseljenu sredinu. Na nesreću, nisu pobegli od
problema - aktivnosti bandi pratile su ih i u drugoj drţavi. Cak je
i njihov sin prišao jednoj bandi. I priĉa se završila tragiĉno: tuĉom,
metkom i smrću njihovog sina. Moţete se pitati koje su druge opcije imali? Kako moţe jedna
porodica da se nosi sa grupom bandi? Ne postoji jednostavan
odgovor na ova pitanja. Nakon pogreba bio sam zapanjen, poniţen,
i potaknut dok sam gledao svog prijatelja kako se zauzima kod
ĉlanova bande da prestanu sa tuĉama, izmene naĉin ţivota, bez
odmazde za smrt svog sina. Ne znam kakav je ishod ovih dogaĊaja; još nisu završeni.
Mnogi mladi pridruţuju se bandama da bi našli ono što na drugom
mestu ne dobijaju. Moţda je to prihvatanje. Moţda je to osećaj
pripadnosti porodici. Moţda je u pitanju drugarstvo i osećaj avan-
turizma. Suviše ih je samih. Drugi koji sumnjaju da su znaĉajni
bilo kome, jednostavno se prepuštaju. Neki izgledaju usamljeni i
odsutni, svesni problema drugih ali sami i nepovezani, sa sumnjom
da se iko stvarno interesuje za njih. Umesto da se pridruţe drugima,
oni se izoluju. Osoba u takvom stanju moţe da prisustvuje fudbal-
skoj utakmici na stadionu sa pedeset hiljada ljudi a da se pri tome
oseća usamljena. Ne razgovara sa ljudima oko sebe i oseća da ni
oni neće sa njom da razgovaraju. Povezan je sa svojim drugarima
navijaĉima u zajedniĉkom dogaĊanju - navijanje za domaći tim -
ali sa njima ne ostvaruje vezu. Ĉak i u gomili - on je usamljen.
BESPOMOĆNOST - ZAŠTO ME NE SLUŠAJU? 53
KO JE BESPOMOĆAN? Ako bespomoćnost utiĉe na većinu nas na tako suptilan naĉin,
moţda i da nismo svesni, da li neko od nas moţe da izbegne te
pritiske? Mada smo ophrvani osećanjem bespomoćnosti u nekom
trenutku, ima nekih grupa koje se osećaju više bespomoćne od
drugih. Moţete da budete iznenaĊeni kad saznate da ima trenutaka
u našem ţivotu kada imamo više moći od drugih, kada izaberemo
da budemo moćni a ne bespomoćni. Kao deca, osećamo.. sene^aviadjvi. Kadajdemou osnovnu
urad^ćemobilo šta, probaćemo bjjo_šta. jj_ ^ igraćemo, pisaćemo poeziju - sve jer još nismo nauĉili da budemo
inTTT6irani ili samošvesni. Ako ţelimo da budemo superheroji,
veţemo peškir oko vrata i skaĉemo sa kreveta. _AJ<o_ţe]ijiia_da.
naslikamo majstorsko delo, uzmemo svoje krede. Nismo_svesnijli_
zjibTInulJTrme šta bi drugi mogli da misle. Moć kqj_u_o^ećarnp u -delirij stvu suvišgjĉesto je uniš.t£na_od-
strane~o3raslih u našem ţivotu.^ naših roditelja, naših uĉitelja, i
drugih liĉnosti od autoriteta. Slušamo komentare kao što su,
"Kakva jadna pesma", "Kakva glupost je reĉena". "Cveće ima
zeleno lišće i crvene pupoljke, a ne obrnuto". Poĉinjemo da mis-
limo da su moţda svi drugi u pravu, da ne moţemo da radimo ono
što smo mislili da moţemo. Na taj naĉin, uĉe nas dajjretgostavimo.
bespomoćnost. Nauĉimo daTTalzelno^Ia~ne ţTjĉjd
b šT~š j p j sumnjamo u sebe, švoTu~šnagu, svoje sposobnosti. Naredni period nesavladivosti osetimo negde u vreme kada
smo u gimnaziji i dobijamo vozaĉku dozvolu. Naši hormoni teku,
moţemo da vozimo, moţemo noću da izlazimo bez svojih roditelja
i radimo stvari koje oni ne znaju ili ne bi opravdali. Imamo
neograniĉenu energiju i osećamo se prinuĊeni da prisustvujemo
svakoj fudbalskoj ili košarkaškoj utakmici i svakoj zabavi, ĉak i
ako to znaĉi da smo malo spavali i jedva izdrţavamo. Ovo drugo bujanje moći poĉinje da se zaustavlja sa
pribliţavanjem mature? Gde ću na studije? Da li ću poloţiti
prijemni? Ne mogu da podnesem novu saobraćajnu kaznu;
oduzeće mi osiguranje. Kako da zaradim za svoja kola? Tako
54 MOG PRINCIPA ponovo saznajemo da ne moţemo sve da ĉinimo što poţelimo.
Postoje pravila i ograniĉenja i norme i saobraćajni znaci koji nam
kazuju koje su granice. Moţda je najveća ironija ovih perioda moći da sve vreme dok
kroz njihi proJazimoTgtislimo dalTv^odrašIiiiJ^ojijmaju moć.jyfogu
ĊFoštamTbLidni duboko u noć. Mogu da gledaju filmove koje ţele.
uzmu slobodan dan sa posla kad poţele. Odrasli, nasuprot, zavide
deci na slobodi koju uţivaju. Nisu optrećena nebrojenim oclgovor-
nbstima7TVlogu~3a~iţaĊu i "igraju se satima. Mogu da budu astro-
nauti, istraţivaĉi, kauboji - sve što ţele da budu. Da li iko ima
stvarno moć, ili mi samo mislimo da ima? Paradoks je da uvek
verujemo daje to neko drugi. Bez obzira na našu situaciju, nalaz-
imo naĉin da opravdamo zastoje svako drugi moćan osim nas.
BESPOMOĆNOST I GUBLJENJE MOĆI Šta nam se desi da nas ubedi da smo bespomoćni? Ĉudno je
da dok starimo, moţemo da postajemo sve sumnjiĉaviji i ne-
sigurniji a ne sigurniji. Postoje mnoge stvari sa kojima smo suoĉeni
koje stavljaju na iskušenje našu veru u sebe i dovode do gubljenja
osećanja moći. Bespomoćnost moţe da poĉne na najjednostavniji naĉin, sa
najmanjim incidentom. Kada poĉne sa malim, moţe kao grudva
snega da naraste do velikih razmera. Razoĉaranje neprijatnim
odgovorom ili neoĉekivanim ishodom moţe da izraste u
obeshrabrenje. Bez pouzdanja i hrabrosti, moţemo da preduzi-
mamo aktivnosti koje inaĉe ne bi preduzimali. Razmišljamo da
smo i onako već izgubili, pa nemamo više šta da izgubimo. Takve
aktivnosti izneveravaju naš karakter, izobliĉavaju naše namere, i
mogu da dovedu do gubitka samopoštovanja. Kada sebe više ne
cenimo, moţemo da potonemo u dubine depresije. Ako se nega-
tivna osećanja nastave, nastavljamo sa padom dok na kraju ne
poverujemo da ne moţemo ništa da uradimo. Osećamo se
poraţenim i gubimo nadu. Ukoliko nešto ne zaustavi ovo emocion-
alno klizanje, oĉekuje nas razaranje. To moţe da bude gubitak
povoljne prilike, gubitak posla, gubitak veze, ili u krajnjem sluĉaju
ĉak i gubitak ţivota.
BESPOMOĆNOST - ZAŠTO ME NE SLUŠAJU? 55 REAKCIJA NA RAZOĈARANJE
Razoĉaranje Obeshrabrenje Pora/. Propast Dţordţ Bernard Šo je primetio: "Kada smo obeshrabreni
koristimo svoj razum da podupremo naše strahove i naše pre-
cjrašude^Jinamo neke nezdrave sumnjj^ji_sumnia je prvi korak na.
putu izd^jeTpTedaje/'"' Ta izdaja i predaja moţe da se odnosi na
drugu 'osobu, obavezu ili cilj. Ili to moţe da bude izdaja naših boljih
osobina. To se javlja kada se nesvesno zadovoljimo svojim manjim
mogućnostima.
Opšti osećaj bespomoćnosti koji osećamo kada smo suoĉeni
sa bolnom situacijom za koju ne vidimo jasan put ka izlazu dovodi
na kraju do odluke da se oduzme sopstveni ţivot. Ova odluka je
ĉesto ubrzana nekom vrstom gubitka, kao što su gubitak moći,
gubitak voljene osobe, gubitak karijere, ili znaĉajni gubitak
statusa. Ĉak i snaţan strah od gubitka moţe da potakne takva
osećanja bespomoćnosti. Takva osećanja vode osobu do zakljuĉka
da je jedini naĉin za povraćaj osećanja moći u poslednjem,
oĉajniĉkom aktu, koji potvrĊuje sposobnost da se nešto uĉini.
Paradoks je da bi energija i planiranje koje vodi ka samoubistvu
mogli da se usmere na pozitivan naĉin, postanu put iz depresivne,
tamne emocionalne pećine u koju su ovi ljudi uhvaćeni.
56 MOC PRINCIPA Traţenje ili prihvatanje druge osobe je ĉesto kljuĉ za/
izbavljenje iz ozbiljno depresivnog stanja. U stvari, najpouzdanije
preventivne mere sastoje se u tome da se bude sa nekim u koga se
ima poverenje, ko će da sluša i razume; angaţovanje u odreĊenim
aktivnostima; ukljuĉenje u neke vredne ili izazovne poslove ili
aktivnosti. U interesantnoj studiji, Nacionalni institut za men-
talno zdravlje je poredio ĉetiri tipa terapije za depresivne pacijente.
IznenaĊujuće je da je kod pacijenata koji su redovno posećivah
lekara koji im je davao placebo i paţljivo ih slušao bilo poboljšanja
kao i kod drugih metoda leĉenja. Ovi lekari su samo paţljivo
slušali, bili su znatiţeljni i imali su simpatija i nastavljali su
briţljivo.da osmatraju i ĉekaju. To je recept koji svako moţe da
primeni.
KADA OSECATE DA NEMATE MOC? U nedavnoj TV emisiji, domaćin, sveštenik, predsta\ 10 me
je kao autora nove knjige o moći. Pitao je gledaoce sledeće pitanje,
"Kada osećate da nemate moć?" Njihovi odgovori su bili razni, ah
konzistentni. Svi koji su se javljali objašnjavali su situacije u
kojima su se osećali usamljeni, zbunjeni ili obeshrabreni. Iz svakog
dogaĊaja su izlazili sa manje moći nego što su imali pre toga. Jedan gledalac izgubio je posao pre skoro dve godine. Primao
je neko vreme nadoknadu za nezaposlene, ali je izgubio kuću, kola
i status u zajednici. Razmišljajući o tome, zakljuĉio je daje sebe
definisao poslom. Bez posla osećao se manje vrednim - njegov
ţivot izgubio je smisao. Kada je izgubio posao, izgubio je i sebe.
Nije znao kako će dalje. Jedna gledateljka objasnila je da joj je majka nedavno imala
operaciju kuka i u procesu teškog oporavka odluĉila je da više ne
ţivi. Ništa nije ĉinila za sebe. Hrana joj je donošena. Nije izlazila
iz kuće iako je mogla. U njenoj svesti, njena fiziĉka ograniĉenja
postala su opravdanje za mentalno i emocionalno ograniĉenje koje
je sebi postavila. Zbog problema sa zdravljem, ubedila je sebe da
je bespomoćna.
BESPOMOĆNOST - ZAŠTO ME NE SLUŠAJU? 57 Najĉešći razlog za osećaj bespomoćnosti bio je gubitak
voljene osobe. Mnogi su opisivali svoju nesposobnost da dalje ţive
nakon smrti nekoga bliskog. Nisu mogli da vide ţivot ili smrt a da
ne potonu u dubine emocionalnog oĉaja. Neki nisu mogli sami da
donose odluke. Drugi nisu mogli da izaĊu u javnost. Mnogi nisu
bili u stanju da brinu o drugima - rizik od gubitka druge voljene
osobe izgledao je prevelik. Neki su rekli da ne bi mogli da izdrţe
pomisao na kupovinu grobnog mesta ili kupovine ţivotnog osigu-
ranja zbog bolnog iskustva.
Brojni mladi gledaoci iskazivali su kao izvor velike frus-
tracije, svoje nepristajanje da se posvete dugoroĉnoj vezi.
Objašnjavali su da se ne plaše veza, po sebi, već samo obaveze
koja to prati. Oni ţele drugarstvo, intimnost, zajedništvo, vezivanje
- sve karakteristike ozbiljne veze - ali ne i odgovornost koja se
zahteva da bi veza bila postojana. Kao rezultat, idu iz jedne u drugu
površnu vezu, podrţavajući malo uspomena i svu usamljenost.
Pošto nisu spremni da daju ono što drugi traţe, ne mogu da dobiju
ono što ţele.
KAKO NAS NEZNANJE LIŠAVA MOĆI Ponos koji ovi mladi ljudi iskazuju nije jedina emocija koja
moţe da omete naš napredak u ţivotu. Ponekad je to neznanje koje
nas onesposobljava. Ĉitao sam o ţeni koja nije imala dovoljno
novca da troši na svoje zadovoljstvo, ali je više od svega sanjala
da ode na kruţno putovanje po Karibima. Nakon što je videla
televizijsku reklamu zajedno veće kruţno putovanje, shvatila je
da bi takvo putovanje bilo za nju najbolje iskustvo. Stedelaje novac
i odricala se suvišnih stvari dve godine da bi konaĉno imala
dovoljno za kartu.
Izabrala je kruţno putovanje po Karibima u kojem brod ne
bi pristajao ni na jedno ostrvo. Ĉelo putovanje bi bilo provedeno
na moru. Pripremala se ceo mesec za ţeljno oĉekivani datum
polaska. Konaĉno je došao i taj dan. Nakon ukrcavanja pronašla
je put do kabine i raspakovala je svoje stvari. Setajući gore-dole
58 MOC PRINCIPA po brodu zapazila je da su se mnogi putnici obukli za veĉeru i da
idu na gornju palubu. Postidena svojom skromnom garderobom, vratila se u kabinu
i spremila obed od krekera i mesa iz konzerve koje je ponela sa
sobom. Ovaj ritual ponavljala je svako veĉe, do poslednje veĉeri
na brodu, kada je odluĉila da "rizikuje" i da se poĉasti bogatom
veĉerom. Znala je da će biti velika oproštajna zabava, pa je obukla
najbolju haljinu i uputila se u trpezariju. U toku te noći izvrsno se zabavljala. Poruĉila je sa menija,
birala je iz raskošnog bifea i posmatrala kako se ostali putnici
zabavljaju na podiju mu za igru. "To je znaĉi to što su oni ĉinili ćele
nedelje". razmišljala je. "To je ono što sam propuštala..." Bila je spremna da se vrati u kabinu i oĉekivala je da joj kelner
donese raĉun. Pošto nije dolazio, sama ga je pozvala. Kada je
došao, rekla je: "Spremna sam za raĉun." On se smeškao
znatiţeljno. "Oĉemu govorite?" pitao je. "Moj raĉun za jelo. Znam
da nisam bila ovde ranije ali sam spremna da platim." Kelner nije
mogao da veruje svojim ušima. "Vi se sigurno, gospodo, šalite.
Svi vaši obroci ukljuĉeni su u cenu karte za putovanje. Sve je već
plaćeno." U naš ţivot ukljuĉeni su mnogi "obroci." Ponekad se zado-
voljimo manjim nego što bismo mogli, iz prostog razloga što ne
znamo staje sve moguće. Na ovaj naĉin postajemo bespomoćni iz
neznanja. Cak i kada nam drugi kaţu staje moguće, teţimo da im
ne verujemo - sumnjamo daje istina to što kaţu. Ili, ako je istina,
ne odnosi se na nas.
NEGATIVNA POVRATNA SPREGA ODNOSI MOC Lišavamo se moći kad se ubedimo da nam nedostaje umeće,
ili znanje da nešto uradimo. Ponekad zaboravimo da smo kao deca
crtali, pevali pesme, plesali, igrali, bez uputstava i bez ustezanja.
I daje neko nekad, ĉesto sa najboljom namerom, ponekad sa zlom
voljom, rekao nešto što je doprinelo da sumnjamo u sebe i svoje
sposobnosti. Klijent mi je rekla o jednom takvom dogaĊaju u
njenom ţivotu. Seća se da je u šestom razredu na ĉasu crtanja
BESPOMOĆNOST - ZAŠTO ME NE SLUŠAJU? 59 pripremala za svoje roditelje poklon za Boţić. Jedva je ĉekala da
nastavnik doĊe da bi mogla da pokaţe svoje majstorstvo. Kada je
konaĉno došla, njen jedini komentar je bio, "Dobro, oĉigledno je
da nikad nećeš biti umetnik." Devojka je bila slomljena. Svoj rad
nije predala roditeljima. Bacila gaje, ubedena daje stvarno bio loš.
Patos je bio oĉigledan u njenom glasu dok mije govorila o svom
iskustvu a onda je dodala znaĉajan postkript - sledećih dvadeset,
pet godina izbegavala je bilo koje ĉasove umetnosti ili projekte, sa
uverenjem, "Ja jednostavno nisam umetnik."
Enriku Karuzu je u mladosti jedan nastavnik rekao da nema
glas, i da bi trebalo da postane inţenjer. Koliki gubitak za svet bi
bio da je poslušao svog kritiĉara. Volim muziku i uţivao sam da
pevam u horu i da dirigujem horovima u crkvi. Pevao sam u
muziĉkim predstavama i operama za vjerne studija i imao sam
priliku da igram ulogu gradonaĉelnika Šin kada je naša porodica
uĉestvovala u lokalnoj pozorišnoj predstavi "Muziĉki ĉovek". Bio
sam u horu San Antonia kada je grupa od preko 150 neprofesiona-
laca pevala na nacionalnom takmiĉenju jednog od ameriĉkih
društava.
Uvek mi se ĉinilo da se, mada je većina nas pevala u deĉjem
vrtiću glasno, sigurno i ponosno - nešto u nama dogodilo u vreme
kada smo bili u šestom ili sedmom razredu, kada smo već mogli
da se oprobamo za školski hor. Moţda je neko uzviknuo, "Šta ti
radiš ovde? Ti ne moţeš da pevaš." Od tog trenutka, bili smo
ubeĊeni da ne moţemo da pevamo. Prihvatili smo kritiku i
poverovali. Dopustili smo da jedna osoba (koja je mogla da zna
vrlo malo o muzici ili našim mogućnostima) odredi našu
budućnost umesto nas. Kada su sumnje jednom posaĊene, veru-
jemo u njih. Naša uloga se promenila od uĉesnika u posmatraĉa,
od dobrovoljca u ţrtvu. Retko nam je bolje kada se osećamo kao
ţrtve.
Sumnja je najĉešće izvor naše bespomoćnosti. Sumnjati
znaĉTnemati vere, biti bez nade ili verovanja. Kada sumnjamo, kao
cfa govorimo sebi: "Ne mislim da moguTNe mislim da ću hteti."
Kao posledicu onda.imamo odsustvo drţanja obećanja, jer_veru-
jemo dajnećeJbJtTjcoristi^li' da ne moţemo da ih ispunimo.
Sumnjati znaĉi verovati u najgori mogući ishod. To znaĉi da
verujem u perverznost prirode, da ĉak i kada radim dobro, nešto
što ne znam će se ispreĉiti, omešće me ili će da me snaĊe na kraju.
60 MOC PRINCIPA Biti bez vere znaĉi ne ispunjavati obaveze, ne biti vredan vere ili
poVerenjji^itijTejDO^^ Tzvinja- ţ d ili k di pjj^jj^^ "vamo se jer ne mislimo da moţemo da nešto ili nekome uradimo
ono što smo obećali. To^ zrm^jDJ^ 4redejTi_iU_sk£pjiĉjmijTe_,ye£Oj^tiJlijiejiiaUj)o^rej3^jli smatrati
daje to verovatno. To je emo£wna].ni),42rel^ii^aJ€--s««i^e,-.To sve
proţima. Cesto se pTdšnTvan izvesnog dogaĊaja ili iskustva, ali
moţe da ima svoj poĉetak u jednom dogaĊaju.
IZBEGAVANJE USLOVLJAVANJA Kada dozvolimo da jedan emocionalni dogaĊaj utiĉe stalno
na naše ponašanje, upuštamo se u ponašanje koje psiholozi nazi-
vaju izbegavanje uslovljavanja. Ako smo stavljeni u tešku si-
tuaciju, sa pretnjom da gadne stvari mogu da nam se dogode, i
iznenada, moţda i sluĉajno, nabasamo na izlaz, mogli bismo da
izaberemo isti izlaz sledeći put kada smo u teškoćama. Ovo je taĉno
ono što se dešava kada se laboratorijska ţivotinja susretne sa
kutijom iz koje treba da pobegne. U ovom rutinskom psihološkom
eksperimentu, ţivotinja se stavlja u kutiju, pri meni se neprijatan
nadraţaj, kao stoje štetan, ali bez posledica elektriĉni šok, i dozvoli
joj se izbavljenje. Ako se ţivotinja vrati u kutiju, ona odmah beţi
iz nje. Zašto? Po jednoj teoriji, beţanje "osigurava" da se neprijat-
nost neće ponoviti. U stvari, opaţeno je da neke laboratorijske
ţivotinje "izbegavaju" potencijalno neprijatno iskustvo preko sto
puta, mada se nadraţaj elektriĉnom strujom nikad nije ponovio.
Da i ne govorimo da se ništa neprijatno neće nikad više dogoditi
u kutiji. Ţivotinja je uslovljena na bekstvo, jer bekstvo vodi
izbegavanju neprijatnih posledica. Ovo ponašanje je vrlo snaţno
- ţivotinja će nastaviti da beţi, ĉak i kada nikad više ne koristite
neprijatni nadraţaj. Emocionalno uĉenje kod ljudi je sasvim sliĉno. Rdave, nepri-
jatne, neugodne stvari dešavaju se svakom pre ili kasnije. Ponekad
zasnivamo svoja osećanja i ponašanje najednom bolnom iskustvu.
Nešto se jednom dogodilo, i odluĉni da ne dopustimo da se to
ponovi, sve ĉinimo da bismo izbegli problem i potencijalni bol.
Nastavljamo da izbegavamo pre nego da se suoĉimo sa potenci-
BESPOMOĆNOST - ZAŠTO ME NE SLUŠAJU? 61 jalno bolnom situacijom. Kada reagujemo u strahu, nikad ne
saznamo da li bi drugi ishod bio moguć. Mark Tven je jednom
zapazio, "Maĉka koja jednom skoĉi na vruću peć nikad ponovo
neće na nju skoĉiti... ali neće skoĉiti ni na hladnu." Nije teško uoĉiti
da sliĉno ponašanje vredi i za ljude. Ĉesto, kada imamo jako
emocionalno iskustvo, preterujemo. Preterujemo sa uopštavanjem.
Previše se oslanjamo na iskustvo. Biramo da budemo bespomoćni.
Naše sumnje, uĉvršćene docnijim pogrešnim iskustvom, iznevere
nas. Kao što je Sekspir rekao u Meri z.u meru, "Naše sumnje su
izdajnici i ĉine da izgubimo dobro koje bismo mogli da dobijemo
da nije straha od pokušaja." AkO ct^_^jjj^_J^]*tri2£J^_i2i_|l^li!TTJjn2_jj^J2J^L^£l!Xi—ti VAPITI divotu jeĊinTnaĉin da prevaziĊete bespomoćnost je da probudite veru. Sa_
mliogo~HraT5ro^ti i ifTaTo^TiMe^jiioţete da uĉinite više nego što ste
flĉaafhislili
NAUĈENA BESPOMOĆNOST , ,;
; ;
Bez obzira da li su naši izazovi liĉni ili profesionalni, moţemo
da završimo sa osećanjem da malo moţe da se uradi da bismo
popravili situaciju. U toj situaciji mogli bismo da ispoljimo ponašanje
poznato kao nauĉena bespomoćnost. Kao i izbegavanje uš-
lo vljavanj a, nauĉena bespomoćnost je prvo opaţena kao interesantna
usputna pojava u studijama sa laboratorijskim ţivotinjama.
U tim eksperimentima, ţivotinje koje su nauĉile da pobegnu
od neprijatnih nadraţaja, docnije su vezane i spreĉavane da
pobegnu. Ono što su nauĉnici zapazili kada su ih oslobodili
iznenadilo ih je. Mada su ţivotinje bile fiziĉki sposobne, one nisu
više pokušavale da pobegnu^ Izgledalo je kao da su ţivotinje
nauĉile da budu bespomoćne.
Mada je ovaj eksperiment sadrţao laboratorijske ţivotinje,
on podseća na svakodnevno ljudsko iskustvo. Koliko ĉesto mi sami
ne branimo svoje stavove, ili puštamo da drugi odreĊuju naše
mogućnosti, pretpostavljanjem da ništa ne moţemo da uĉinimo jer
u nekoj ranijoj situaciji, stvarno nismo mogli ništa da uĉinimo? Da,
moţda ima objašnjivog razloga zašto smo kao dete ili tinejdţer ili
kao suprug ili na radnom mestu stvarno radili najbolje što smo
62 MOC PRINCIPA mogli, i bez obzira što smo uĉinili ili odluĉili nije bilo
odgovarajuće. Moţemo, iz današnje perspektive boljeg
razumevanja, osmatrati sa novim idejama sebe u prošlosti i videti
mogućnosti koje su u to vreme zbilja bile van našeg domašaja. U novoj situaciji, naše sumnje, roĊene u ranijem iskustvu,
mogu i dalje da dominiraju. Mada sumnje mogu da budu iracional-
ne, njihova moć da nas parališu je stvarna. Da lije to ţivotinja koja
jadikuje u laboratorijskom eksperimentu ili mi, koji stojimo paral-
isani dogaĊajima koje osećamo da ne moţemo da kontrolišemo,
izbegnemo. ili izmenimo. uoĉljiva je frustracija bespomoćnosti. Bespomoćnost se javlja kada neko ništa ne ĉini jer oseća,
netaĉno, da jaĉe angaţovanje ili pokušaj da nešto drugo uradi neće
pomoći. Kada odbijamo da preduzmemo aktivnost koju bi inaĉe
preduzeli. iskazujemo bespomoćnost jer osećamo nemoć.
Sumnjamo da moţemo nešto da izmenimo. Moţda smo probali i
propali. Moţda su naši pokušaji u prošlosti osuĊeni ili kaţnjeni ili.
stoje još gore, ignorisani. U takvim sluĉajevima, moţda grešimo
što projektujemo naše stare frustracije na nove situacije kada
stvarno to nije opravdano. Bespomoćni ste kada verujete da ne moţete ništa da uĉinile
i to uverenje vas onemogućava da pokušate. Pobegli ste kada ste
nauĉili da nešto uĉinite da biste izbegli bol i izbegavate da probate
nešto drugo. Jedino što ste nauĉili da uradite onemogućava vam
da nauĉite da je i nešto drugo moguće, da su se stvari promenile,
da se stvari mogu promeniti na bolje. Obe pojave su u stvari
varijacije na istu temu. Bespomoćnost se u opštem sluĉaju javlja
kada smo suoĉeni sa brojnim situacijama koje ne moţemo da
kontrolišemo. Uĉenje da se pobegne u opštem sluĉaju rezultuje iz
jednog ili dva dramatiĉna dogaĊaja. U svakom sluĉaju, ranije
uĉenje utiĉe na docnije uĉenje i obe vrste ponašanja je teško
odstraniti. Nauĉili ste u jednom sluĉaju da ništa ne preduzmete i "ne
ĉinjenje" vam onemogućava da nauĉite da se stvari mogu
promeniti. U drugom sluĉaju, nauĉili ste da nešto uradite, i "ĉinje-
nje" koje, izgleda da daje rezultate spreĉava vas da nešto novo
nauĉite.
BESPOMOĆNOST - ZAŠTO ME NE SLUŠAJU? 63
REZULTATI IZBORA DA BUDEMO BESPOMOĆNI U ovoj glavi prikazani su mnogi naĉini na koje smo nauĉili da
budemo bespomoćni. Sumnja je ĉesto u korenu problema. Rezultati
se sastoje u neuzvraćanju, kada prestajemo da dejstvujemo i ĉekamo
da se nešto drugo dogodi ili da neko drugi nešto preduzme; iracion-
alnosti, kada ustrajavamo u verovanju da su reci ili ideje (ĉak i kada
su samo interno iskazani) istinite i kada su stvarno pogrešne; i
nepokretnosti, kada smo emocionalno ili intelektualno ukoĉeni i
kada nismo u stanju da razmatramo nove opcije. REZULTATI IZBORA DA BUDEMO BESPOMOĆNI Neuzvraćanje
Iracionalnost
Nepokretnos
64 MOC PRINCIPA Kada odluĉimo da budemo bespomoćni činimo sledeće: Ignorišemo Zanemarujemo Ĉekamo Kasnimo Ne preduzimamo akcije Oĉajavamo Postajemo ravnodušni Zapostavljamo ,.; .-'..... Postajemo nemarni ..■■■■■ Šta dobijamo kada se osećamo bespomoćni: Status kvo ..■■■■•'■ . : , , Odnose gubitka/dobitka : , , ,; , Bespomoćnost Nepredvidljive/nepoznate rezultate, : Neizvesnost ''.'..:■,..;■>■: ~"':'"":'''*•'■;-■■■ ■. ■■'\ Zelje i fantazije ■...:.■..■ i Smanjenje sposobnosti ■ ■ Ima drugih mogućnosti. Marsel Prust je sugerirao da se put
otkrića ne sastoji u odlasku u nove zemlje već u novom naĉinu
gledanja. Moţda moţemo nešto da nauĉimo o prevazilaţenju
bespomoćnosti gledajući, novim oĉima, kako se nauĉena be-
spomoćnost pretvara u korisnost. U sledećoj glavi pokazaćemo kako da se pokrenete iz be-
spomoćnosti u korisnost. Ostali deo knjige ispituje naĉin na koji
moţemo da utiĉemo na druge, na tri naĉina. U svakom sluĉaju,
pristup koji koristimo odreĊuje rezultate koje ćemo dobiti.
Moţemo da budemo ohrabreni istraţivanjima koja ukazuju da
postoje posebne stvari koje moţemo danas da uradimo da bi
prevazišli osecanje bespomoćnosti u našim ţivotima. Mada smo
moţda u prpšlosti izabrali da budemo bespomoćni, sada moţemo
da promenimo odluku.
3. GLAVA
PUT MOĆI - OD
NEMOĆNOG KA MOĆNOM
ĈOVEKU
Pešadinac - novajlija pita oficira:
"Gospodine, gdeje rupa u koju treba da
se sakrijem?! Oficir će kratko: "Upravo
stojiš na njoj: samo izbaci zemlju."
Autor nepoznat
Ako se osećate nedovoljno moćnim u bilo kom domenu
vašeg ţivota, treba da znate da to moţete promeniti. Moţete
prevazići osećanje nemoći i povratiti moć koju osećate da ste
izgubili ili steći moć koju do sada nikada niste imali. Laboratorijski
zamorĉići koji su prvo nauĉeni da budu bespomoćni kasnije su
nauĉili da budu veoma snalaţljivi u bilo kojoj situaciji u koju bi ih
stavili i da ne odustaju od pokušaja sve dok ne pronaĊu rešenje,
npr. izlaz iz lavirinta. To je isto moguće i sa ljudima - na kraju
krajeva - ako su pacovi, miševi i hrĉci u stanju da tako menjaju
svoje ponašanje, zašto to isto ne bi mogli i ljudi? Kada jednom .*> Moć principa ,
66 MOĆ PRINCIPA primetimo da postoje neke stvari koje smo u stanju da uĉinimo -
npr. da uvek imamo izbor - spremni smo za gradnju kule moći i u
našem ţivotu.
NEMOĆNI DIREKTORI Moţda bi prvi korak ka prevazilaţenju bespomoćnosti
upravo bio taj da ispitate koliko ste zapravo zaista nemoćni. Svako
od nas moţe osećati da nije u stanju da postigne rezultate koje ţeli
u svom ţivotu, ali zamislite koliko će vam se takve brige uĉiniti
trivijalnim u poreĊenju sa onima sa kojima su suoĉeni ljudi ĉija su
ograniĉenja još veća od naših (time, pre svega, mislim na one
fiziĉki i mentalno hendikepirane). Pre nekoliko godina sam
doţiveo nešto što me je nagnalo da preispitam izvore svog sop-
stvenog osećanja nemoći, kao i da otkrijem istinsku moć ljudi
nazvanih bespomoćnicima.
Radnja priĉe se dogodila pre nekoliko godina. U to vreme, bio
sam pozvan da pet dana vodim psihološku radionicu koja je za cilj
imala da razvije umeće rukovoĊenja kod ĉelnika velike finansijske
kompanije sa severoistoka SAD. U grupu su bili ukljuĉeni neki od
glavnih direktora, koji su nekada davno, poĉeli kao obiĉni radnici i
vrednim radom tokom godina stigli na ĉelo kompanije. U radionici
su, dakle, uĉestvovali svi veterani iz najmoćnijeg dela kompanije.
Prva dva dana smo proveli u predstavljanju, uspostavljanju
meĊusobnih odnosa, razvijanju integriteta grupe, kao i
upoznavanju osnovnih principa vodstva. Treći dan smo proveli u
jednostavnoj kolibi u šumovitoj okolini Instituta gde se seminar
odrţavao. Tog dana su uĉesnici dobili zadatak da rese jedan
simulirani problem. To je nateralo iskusne poslovne vukove da
zbace svoje maske i pokaţu se, i time stvore istinski duh uzajamnog
pomaganja, uĉenja, timskog rada radi ostvarenja zajedniĉkih
ciljeva. Grupa je bila odliĉna, i svima nam se ĉinilo da će ovo biti
jedno od onih vrednih iskustava.
Naše diskusije koje smo svakodnevno vodili - o ĉasnom
ţivotu, integritetu liĉnosti vaţnom u trenucima izbora, teţnju
dinamiĉkoj ravnoteţi zahteva sa kojima se svi neminovno
PUT MOĆI - OD NEMOĆNOG KA MOĆNOM ĈOVEKU 67 susrećemo, aktivno delanje, pretvaranje reci u dela, doprinele su
većoj bliskosti u grupi i jednom višem nivou meĊusobnog
uvaţavanja i razumevanja. Preovladao je duh jedinstva, i pre-
vaziĊene su sve ranije razlike ispoljene u grupi. Ukratko, vladalo
je zajedništvo, dobro raspoloţenje, i vera i nada u zajedniĉku
buduću saradnju.
Kada smo se kasno tog poslepodneva vratili u Institut, umorni
i prljavi, ali sloţni, doĉekalo nas je neoĉekivano obaveštenje -
generalni direktor kompanije i njegovi najbliţi saradnici će nam
se pridruţiti na veĉeri! Trebalo je da nam saopšte nešto vaţno.
Liĉno sam bio veoma prijatno iznenaĊen i smatrao sam daje veoma
lepo od njih što su se potrudili da svojim prisustvom, na neki naĉin,
potvrde vrednost i vaţnost ove radionice. Pre nego što su se svi
razišli po sobama da se odmore pre veĉere, sloţili smo se da nema
potrebe da oblaĉimo kruta sveĉana odela i tako pokvarimo ovo
veselo popodnevno raspoloţenje koje je, pored toga, obećavalo i
dobar veĉernji provod.
Nešto kasnije, svi smo se ponovo okupili u holu i, pijuckajući
pića i ćaskajući, oĉekivali veĉeru. Tada se pojavio generalni direk-
tor. Bio je obuĉen u skupoceno veĉernje odelo, sa pićem u ruci i
širokim osmehom na preplanulom licu. Uz njega su bila još dva,
jednako sveĉano odevena, visoka funkcionera kompanije. Veseli
ţagor u holu je sve više zapinjao kako se generalni direktor kretao
ka sredini hola, i najzad potpuno utihnuo kada je zatraţio paţnju
svih nas prisutnih. Dţim, -* predvodnik grupe direktora ustao je da
najavi generalnog direktora, ali je jednim pokretom ruke bio
prekinut. Potom nam je, najzad, saopštena tajanstvena vest,
neoĉekivano kratka i krajnje neprijatna. Nikada neću zaboraviti te
reci, kao ni njihov efekat na sve prisutne: "Ne bih da prekidam vašu
prijatnu zabavu" rekao je "samo sam ţeleo da vam saopštim daje
Dţim otpušten. Fred će doći na njegovo mesto i preuzeti grupu.
Promena stupa na snagu u ponedeljak", i, kao da se ništa nije desilo,
nastavio je: "Nadam se da se svi dobro zabavljate. A sada, piće za
sve!" Mirno je krenuo ka baru dok mu je ruka poĉivala oko
Fredovog ramena, novog direktora.
Mislim da ništa nije moglo biti gore u ovom trenutku od
surovih direktorovih reci. Bez ikakvog povoda smo dobili šamar 5* ■■■ '
: '
68 MOC PRINCIPA u lice, bez razloga i bez objašnjenja. U holu je zavladao tajac izuzev
glasnog smeha i oĉigledno dobrog raspoloţenja, koji je dopirao iz
pravca bara. Dţim, sada već bivši šef grupe, tihim glasom je pitao:
"Imam li pravo da nešto kaţem mojim prijateljima?" Direktor je
slegao ramenima i okrenuo se. Dţim je tada poĉeo da govori o
svojoj dvadesetogodišnjoj karijeri, o tome kako nas sve duboko
poštuje, i o tome koliko nam je zahvalan stoje bio deo svega ovoga.
Potom se pozdravio i napustio hol.
Krenuo sam za njim kroz hol. Pronašao sam ga u toaletu.
Stajao je naslonjen na zid, zatvorenih oĉiju, a suze su mu se nemo
slivale niz lice. Naslućivao je, rekao mi je, postojali su neki
nagoveštaji da će doći do promene rukovodstva, ali ovo ipak nije
oĉekivao. Nije mu poznato daje ikada išta radio pogrešno, nikada
nije kompaniju doveo do bilo kakvih finansijskih gubitaka ili
padova, ĉak nije bilo ni povremenih negativnih izveštaja o rezul-
tatima. Bio je šokiran vešću jednako kao i svi ostali. Posle ovih
nekoliko reci, ja sam se vratio grupi. Neki su u meĊuvremenu
napustili trpezariju. Većina je ipak ostala, ali su jeli u tišini. Ljudi
su odlazili ĉim bi završili veĉeru, i prostorija se ubrzo potpuno
ispraznila.
Ostao sam sam da razmislim o svemu. Ja sam se ovde zatekao
u poloţaju struĉnog konsultanta ĉiji je posao da nadgleda rad u
radionici. Trebalo je da pomognem grupi svojim iskustvom u
ovom poslu i svojim priĉama o uspešnim iskustvima drugih, a sve
u cilju osmišljavanja njihovog novog pogleda na poslove u okviru
sledećih nekoliko godina. U ovom trenutku ja sam ostao bez reci
saveta i utehe. Nisam znao šta da radim, kako je najbolje da
postupim: da li da sazovem hitan sastanak grupe; da li da pokušam
da se nasamo posavetujem sa Dţimom; da li, najzad, da otkaţem
rad za sledeća dva, poslednja dana, ili, pak, da se suoĉim sa
generalnim direktorom? Situacija je zahtevala da mislim brzo i
mudro, a misli su mi te veĉeri uporno izmicale.
Sve se završilo tako što sam seo u kola i odvezao se. Kuda?
Ni sam nisam znao, bilo mi je samo vaţno da vozim, da pustim
misli i da pokušam da dam neki smisao današnjim dogaĊajima.
Osećao sam se nemoćan, suoĉen sa ljudskom patnjom, ţaljenjem,
nepravdom. Iznenada sam primetio da se nalazim ispred velike
PUT MOĆI - OD NEMOĆNOG KA MOĆNOM ĈOVEKU 69 knjiţare i zaustavio sam kola. Prodavnice knjiga su mesta gde mi
redovno nešto padne na pamet. Volim knjige, jer, u knjizi, autor
vam se predstavlja u svom najboljem izdanju, opisujući vam svoje
najskrivenije misli, jasno i precizno.
Pogled mije besciljno lutao preko polica sa knjigama, a onda
mi je jedan naslov privukao paţnju. Reĉ "moć" napisana velikim
slovima je sijala sa naslovne stranice. "Moć nemoćnih", od Kris-
tofera De Vika, glasio je naslov. Uzeo sam knjigu i stavio je u dţep.
Brzo sam se vratio u hotel. Polako sam prelistavao stranice
knjige letimiĉno ĉitajući naslove. Iznenada, pogled mi je privukla
sluĉajnost - mala promena u naĉinu štampanja. Priĉa, duga nek-
oliko stranica, bila je odštampana drugaĉijim stilom: Odrastao sam
u kući u kojoj je leţao i moj brat, prikovan za postelju duge trideset
i dve godine... ĉitao sam u sebi. Zbunio sam se - mislio sam daje
ovo knjiga o moći!
Ipak zaintrigiran, nastavio sam da ĉitam: Bio je šlep, bio je
nem. Nije mogao da hoda. Nije imao snage da podigne glavu, niti
svesti da išta nauĉi. Ĉitao sam dalje, prikovan za tekst. Nekoliko
minuta kasnije, završio sam ćelu priĉu. Bio sam ganut. Najzad sam
znao kako ću se suoĉiti sa svojom grupom kada ih sutradan budem
okupio.
KADA NEMOĆNI IMAJU MOC
- OLIVEROVA PRIĈA
Priĉu o Oliveru vam prenosim u njenoj celovitosti, onako
kako je nekada objavljena u Wall Street Journal, 10. aprila 1985.
godine:
Odrastao sam u kući koja je bila jedino utoĉište za mog
nepokretnog brata, tokom ĉitave trideset i dve godine - u istoj sobi,
pod istim prozorom, medu istim zidovima. Moj brat je bio šlep,
nem i nepokretan. Nije imao ni toliko snage da bi podigao glavu,
niti u sebi razuma da išta nauĉi. Oliver, kako se moj brat zvao, je
roĊen sa teškim oštećenjem mozga, oštećenjem koje gaje uĉinilo
potpuno bespomoćnim.
70 MOC PRINCIPA Ja sam danas profesor engleskog jezika. Svakoj novoj gene-
raciji Ċaka, pre nego što poĉnemo da radimo komad "Ĉudotvorni
ratnik" od Helen Keler, ispriĉam priĉu o Oliveru. Jednom davno,
još na poĉetku svoje profesorske karijere, kada sam prvi put
pokušavao da svojim uĉenicima opišem Oliverovu nesreću -
priĉao sam im kako smo ga paţljivo hranili, kako smo sedeli pored
njegove postelje... Tada je jedan deĉak iz poslednje klupe rekao:
"Profesore, hoćete da nam kaţete daje vaš brat ţiveo kao biljka."
Zastao mije dah. Moja porodica i ja smo hranili Olivera, menjali
smo mu pelene, prali mu posteljinu, prostirali je, belu i ĉistu, na
travu da se suši... Kupali smo ga, golicali ga da bismo ga zasmejali.
Ponekad bismo ostavljali ukljuĉen radio u njegovoj sobi i ĉuli
bismo ga kako se smeje. Najzad sam skupio snage da odgovorim:
"Pa, pretpostavljam da bi ga ti mogao nazvati biljkom. Ja sam ga,
meĊutim, zvao Oliver, moj brat Oliver. Voleo sam ga."
Ipak, krenimo od poĉetka Oliverove nesreće. Sve se ovo
dogaĊajednog oktobarskog dana, 1946. godine. Moja majka je bila
trudna - nosila je Olivera, svog drugog sina. Tog jutra moj otac je,
kao i obiĉno, dok smo mi ostali još spavali, ustao, spremio se i
otišao na posao. MeĊutim, na gola puta se setio da je nešto
zaboravio i morao je da se vrati. Cim je ušao u kuću osetio je jak
miris plina koji je polako izlazio iz peći. Zatekao je moju majku
onesvešćenu u krevetu. Moj najstariji brat, tada beba, je leţao u
svom krevecu, koji je, na svu sreću, bio dovoljno podignut od
zemlje tako da nije ni osetio plin. Otac ih je brzo izneo iz sobe i na
tome se sve završilo.
Oliver je roĊen šest meseci kasnije, 20. aprila 1947: naizgled
.zdrav, punaĉak deĉak. Oliver je izgledao kao i bilo koja druga beba.
Nije bilo niĉega što bi ih navelo na pomisao da nešto nije u redu.
Sve do jednog sunĉanog poslepodneva, kada gaje majka, kao bebu
od nekoliko meseci, u naruĉju odnela do prozora. Oliver je netre-
mice gledao u sunce. I tada je majka shvatila daje njen sin šlep.
Moji roditelji, kojima se i danas istinski divim na ogromnoj
hrabrosti koja ih nije napuštala, polako su shvatali da Oliver ne
moţe da podigne glavu, niti da puzi ili da ĉak pomeri noge. Ništa
nije mogao da drţi u ruci, nikada nije ispustio nijedan zvuk. Odneli
su ga u jednu bolnicu u Njujorku, gde je podvrgnut ĉitavoj seriji
PUT MOĆI - OD NEMOĆNOG KA MOĆNOM ĈOVEKU 71 ispitivanja. Lekari su ţeleli da se uvere koliko je stanje zaista loše.
Jedina stvar oko koje su se svi sloţili jeste ta daje plin koji je moja
majka udisala dok je bila trudna sa Oliverom, dospeo do njega i
izazvao beznadeţno i neizleĉivo stanje u kome se sada nalazi. Na
kraju paklene nedelje ĉekanja, roditelji su se vratili u bolnicu po
Olivera. Tada su razgovarali sa lekarom, dr. Samuelom De Lan-
gom. Bili su oĉajni: kada su im deca gladna, roditelji ih nahrane,
kada su bolesna lece ih, kada su tuţna, uteše ih - šta su oni mogli
da uĉine za svoje dete? Doktor De Lang im je tada odgovorio da
je vrlo vaţno da oboje shvate da ne postoji apsolutno ništa što lekari
mogu uĉiniti za Olivera, jer nikako nije ţeleo da gaje neku laţnu
nadu: "Moţete ga smestiti u neku specijalnu ustanovu". MeĊutim,
oni su mu odluĉno odgovorili: "Oliver je naš sin i ţiveće u našoj
kući." Lekar im je tada odgovorio: "Odvedite ga kući i volite ga."
Te reci su im zvuĉale kao neki medicinski savet, kao lek. Doktor
De Lang je na kraju rekao da Oliver sigurno neće ţiveti duţe od
sedam, moţda osam godina, i posavetovao ih je, da ga, za svaki
sluĉaj odvedu još nekom specijalisti da potvrdi dijagnozu, što su
moji roditelji i uĉinili. Na ţalost, i drugi lekar je utvrdio isto što i
prethodni. Oliverov sluĉaj je bio beznadeţan.
Desilo se, meĊutim, još nešto što su moji roditelji ĉesto
kasnije pominjali. Drugi lekar, neurolog, kome su po savetu odveli
Olivera je, dok je prelistavao formulare koje su moji roditelji
popunili, zapazio da su oboje roĊeni u Briselu: "Znate, tokom
Drugog svetskog rata jedna belgijska porodica je krila moje ro-
ditelje, koji su Jevreji. Izgleda daje sada na mene red da uzvratim
uslugu. Nije im ništa naplatio - ni lekove, ni preglede. Ja nikada
nisam upoznao nijednog od ove dvojice lekara, ali ĉitav svoj ţivot
sam ih voleo, kao što dete voli junake iz bajke.
Oliver je rastao i najzad je dostigao veliĉinu desetogodišnjeg
deĉaka. Imao je veliku trup i veliku glavu, ali njegove šake i stopala
su bila kao u petogodišnjaka, mala i mekana. Oliver je za mene bio
najbespomoćnije i najslabije, a opet i najmoćnije ljudsko biće koje
sam ikada video.
Kao profesor engleskog jezika proveo sam mnogo vremena
pripremajući ĉasove, jer sam ţeleo da svojim Ċacima pruţim
najviše i najbolje što mogu, i u nadi da ću makar malo na njih
72 MOĆ PRINCIPA uticati. Svake godine se u svetu štampa na hiljade knjiga, sa mišlju
da će one pokrenuti ljude, povesti ih u akciju. Svi mi uĉestvujemo
u ne lakom poduhvatu vaspitavanja i podizanja dece, uĉeći ih
vrednostima u nadi da će naši napori dopreti do njih. Oliver
apsolutno nizašta nije bio sposoban, osim da diše, jede i spava, a
opet, njegova je zasluga stoje dobijao ljubav, ohrabrenje i samilost.
Mislim da ĉinjenica da sam odrastao u domu gde je tuga pretvorena
u radost u velikoj meri objašnjava zašto sam postao upravo ovakav
otac, suprug, pisac i profesor kakav sam danas.
Sećam se da mi je majka ĉesto govorila dok sam bio mali:
"Zar nije divno što moţeš da vidiš svet oko sebe?" Ja sam joj
jednom odgovorio: "Kada stigneš u raj, kladim se da će ti Oliver
potrĉati u zagrljaj i reći 'hvala ti'". Ćela atmosfera u kojoj sam
rastao je ostavila ogroman utisak na mene. Ja sam beskrajno
zahvalan Oliveru i svojim roditeljima što su mi pokazali znaĉenje
ljubavi, koju uvek vezujem za svoj dom - kuću, šumu i polja oko
nje, gde sam provodio svoje divno detinjstvo.
Sećam se i da je majka ĉesto umela da kaţe da smo blagos-
loveni što imamo Olivera. Tada mi nije bilo jasno zašto. Sada znam
daje zapravo dobro stoje Oliverova nesreća bila tako ozbiljna. Jer,
najbolje što smo za njega mogli da uradimo je da ga hranimo tri
puta dnevno, da ga kupamo i da vodimo raĉuna da mu nije hladno.
Nismo mu bili potrebni da ceo dan sedimo strepeći nad njegovim
uzglavljem. Oliver nikada nije saznao u kakvom je stanju bio. Jer,
mnogi roditelji su ĉesto suoĉeni sa detetom koje je ozbiljno
zaostalo, ili je pak hiperaktivno, puno zahteva i hirova, ili je divlje.
To su deca kojima je potrebna stalna nega i briga. Na taj naĉin,
većina njih i nema drugog izbora nego da smesti svoje dete u neku
od specijalnih ustanova. Svako se nalazi u drugaĉijim okolnostima,
i zato niko, niko nema prava da osuĊuje drugoga.
Ako kod kuće imate deĉaka ili devojĉicu kao što je Oliver,
siguran sam da ćete osećati šta je najbolje za njega ili nju, za
celokupnu vašu porodicu. A odluka nikada nije laka. Pitao sam
svoga oca: "Da li ti je bilo teško da se staraš o Oliveru ĉitave 32
godine?" Odgovorio je: "Nisu to bile 32 godine! Svakog dana bih
se samo upitao: 'Da li danas mogu da nahranim Olivera? 'I moj
odgovor je uvek bio: Da, mogu.'
PUT MOĆI - OD NEMOĆNOG KA MOĆNOM ĈOVEKU 73 Sećam se da sam jednom, još kao sasvim mali, sedeo kraj
Olivera. Bili smo sami i ja sam u detinjoj radoznalosti ţeleo da
vidim da li je Oliver zaista šlep ili se, onako, samo pretvarao.
Mahao sam šakom pred njegovim licem, otvorenim oĉima.
Naravno, nije ni trepnuo. Tada sam zauvek upamtio njegove oĉi -
iste kao i moje, braon boje, a opet toliko drugaĉije.
Moje redovno zaduţenje je bilo da Oliveru dajem veĉeru -
kuvano jaje sa ovsenom kašom, toplo mleko i bananu. "Fuj" uvek
bi se zgrozio: "Ja sigurno ne bih ovo jeo". A hraniti Olivera je bilo
kao hraniti osmomeseĉno detence. Glavu bih mu podupro jas-
tucima, i kašiku sa hranom paţljivo prinosio njegovim ustima. Kad
bi osetio vrh kašike na usnama, otvorio bi usta, zatvorio ih,
progutao zalogaj. I dan-danas u ušima ĉujem u tišini sobe zveket
kašike o porculansku ĉinijicu u kojoj sam mu donosio hranu. I
ponovo: "O, profesore, hoćete da kaţete daje bio biljka."
Kada sam bio mali, plašio sam se mraka i zato sam delio sobu
sa mlaĊim bratom. Naša soba je od Oliverove bila odvojena samo
jednim tankim zidom - razdvajalo nas je desetak santimetara gipsa
i drveta. Udisali smo isti noćni vazduh, slušali zviţduke istog vetra.
Polako i neosetno Oliver je sticao izvesnu moć nad nama, moć koja
je menjala naše ţivote. Ne mogu da vam objasnim Oliverov uticaj,
sem da na kraju dodam da svi bespomoćni ovoga sveta zaista
poseduju veliku moć, i daje sušta istina da slabi zaista nekad mogu
da poraze jake.
P.S. Kao mladić od nekih dvadesetak godina upoznao sam
jednu devojku i, kako to već biva, zaljubio se u nju. Posle nekoliko
meseci zabavljanja, pozvao sam je da doĊe kod nas na veĉeru.
Ţeleo sam da upozna moju porodicu. Posle poĉetnog upoznavanja
i lakog razgovora koji se zapodenuo, majka je otišla u kuhinju da
vidi kako napreduje veĉera, a ja sam tiho pitao devojku: "Da li bi
ţelela da vidiš Olivera?" Naravno, znala je za Olivera pošto sam
joj mnogo puta priĉao o njemu. "Ne", kratko je odgovorila. Nije
ţelela da ga vidi. Osećao sam se kao da sam upravo dobio šamar.
Uzdrţao sam se, nešto promrmljao i otišao u trpezariju.
Ne mnogo potom upoznao sam Rozmeri, ili kraće, Ro. Bila
je to divna devojka, tamne kose i tamnih oĉiju. Jednom, još na
poĉetku našeg druţenja pitala me je kako mi se braća i sestre zovu,
74 MOC PRINCIPA kupila mi je "Malog princa" za mlaĊu braću, ukratko, volela je
decu. Posle nekoliko meseci zabavljanja, priĉa se ponovila -
upoznavanje, razgovor, veĉera. Došlo je vreme da nahranim
Olivera. Uzeo sam iz kuhinje njegovu ĉinijicu sa uobiĉajenom
hranom - jajetom, kašom, bananom, mlekom. Sećam se da sam
tada, strašno se snebivajući, pitao Ro da li ţeli da pode sa mnom i
vidi Olivera. "Naravno", jednostavno je odgovorila i popeli smo
se do njegove sobe. Seo sam na ivicu Oliverovog kreveta, dok je
Ro stajala pozadi i gledala preko mog ramena. Dao sam mu prvi
zalogaj, drugi... "Mogu lija da pokušam?" ĉuo sam pitanje iza sebe.
Bez reci sam joj dodao ĉiniju i ona je poĉela da hrani Olivera,
zalogaj po zalogaj. To je moć bespomoćnih. Kojom devojkom
biste se vi oţenili? Danas Ro i ja imamo troje dece.
ŠTA SAM NAUĈIO OD OLIVERA?
Sledećeg jutra sam odmah okupio svoju grupu i ispriĉao joj
ovu priĉu. Moţda mi se samo ĉinilo, ali izgledalo je kao da je
nekako doprinela da jasnije sagledaju problem, kao i prirodu moći,
da osete zahvalnost zato što su ţivi i zdravi, što mogu da vide i
ĉuju, govore i uĉe i hodaju po svetu. I kasnije, pred mnogim
skupovima sastavljenim od raznih, najrazliĉitijih ljudi, tokom
seminara koje sam vodio širom sveta, ja sam svojim slušaocima
pripovedao gorku priĉu Kristofera De Vika. I najviše od svega, ja
sam i dan-danas, kada pišem ove redove, jednako potresen kao što
sam bio i one davne veĉeri, daleko od svoje kuće, izgubljen u
nepravdi, kada sam prvi put proĉitao o Oliveru.
Upoznao sam Krisa De Vika i priĉao sam sa njim o njegovom
bratu, o Oliveru. Kris je u meĊuvremenu poĉeo da piše za Wall
Street Journal. Objavio je još nekoliko knjiga, i kao vrlo cenjeni
profesor svetske knjiţevnosti, doprineo razvitku velike uni-
verzitetske oblasti na istoku Sjedinjenih Drţava. Rekao sam mu
da su mi on i njegova porodica zaista poklonili nešto veoma, veoma
vredno kada su sa mnom podelili Oliverovu priĉu. Pomenuću samo
još to kako je priĉa o Oliveru objavljivana na nekoliko mesta, kako
su izdavaĉi poĉeli da se grabe za priĉu, sve dok jednog dana nije
PUT MOĆI - OD NEMOĆNOG KA MOĆNOM ĈOVEKU 75 dospela na sto predsednika Sjedinjenih Drţava. Kris se upoznao
sa predsednikom, ali tu već poĉinje nova priĉa. ' A ja, ja ću zauvek
biti zahvalan Krisu i njegovom bratu Oliveru i njihovim mudrim
roditeljima za istinu koju sam, zahvaljujući njima, nauĉio.
Oliver nas uĉi da svi mi moţemo imati neku moć. Ako je on,
jako ozbiljno narušenih fiziĉkih i mentalnih sposobnosti, mogao
da ima toliku moć i da vrši toliki uticaj, onda sigurno moţete i vi.
Ponekad mislimo i osećamo da, ne bismo li ostavili svoj trag na
ovome svetu, treba da se popnemo na vrh najviše planine na svetu,
ili da podignemo kakav monumentalni spomenik. Ono što nam tu,
meĊutim, izmiĉe je prosta istina da moţemo uticati i samim,
prostim postojanjem. Moţda upravo naĉin na koji se odnosimo
prema izazovima sa kojima se suoĉavamo inspiriše nekoga da
odluĉi da postigne stvari vredne truda i u svom sopstvenom ţivotu.
Vratimo se sada na mesto gde je i poĉela moja priĉa. Ja sam
se sa tog seminara vratio ojaĉan iskustvom Krisa i Olivera. Ali, šta
se dogodilo sa ostalima, sa onima kojima sam proĉitao priĉu o
Oliveru? Direktori koje sam poduĉavao su ostatak radionice
proveli zaokupljeni individualnim radom. Jasnije su odredili svoje
profesionalne ciljeve i radili su na tome da usklade svoje privatne
ţivote sa svojim novim planovima.
Posle ove radionice, u godinama koje su sledile, smenjivali
su se mnogi koji su ţeleli da se obuĉe da bolje obavljaju svoj posao.
Neki rukovodioci su bili sposobniji, neki su bili umešniji od drugih.
Ţivot nije uvek pravedan. Ali, što se mene tiĉe, svaki uĉesnik u
radionici je nauĉio da dublje razmišlja, da se mirno suoĉi sa
porazom, da otkrije svoje sopstvene snage i potencijale, i postane
nezavistan i nedodirljiv za nepravde koje ga uvek mogu zadesiti
usled samovolje njihovih nadreĊenih. Blagovremeno sam ih
nauĉio vaţnoj lekciji koju mnogi poslovni ljudi sami mukotrpno
uĉe, a lekcija je - nema sigurnosti u poslu. Bilo koja promena, bilo
koji gubitak nam ne moţe naškoditi, ne moţe nas uĉiniti ţrtvama.
Drugi nas mogu uzdrmati, iznenaditi, razoĉarati, ali nas ne mogu
spreĉiti od delanja, od suoĉavanja sa situacijom u kojoj se trenutno
nalazimo, od borbe i prevladavanja nevolja, od stalnog kretanja
napred. Bez obzira gde vas doveo ţivot, bez obzira u kako bez-
76 MOC PRINCIPA izlaznoj situaciji se nalazili, zapamtite, uvek moţete nešto uĉiniti.
Uvek imate mogućnost izbora, i vi moţete izabrati moć.
Majka Tereza je propovedala ovu istinu svuda gde bi se
zatekla, svuda gde je pomagala ljudima. Jednom joj je jedna ţena,
koja je bila uspešna u poslu i polako se obogatila, prišla u ţelji da
sazna šta bi ona, i kako, mogla da uĉini nešto što bi bilo od znaĉaja,
jer se, kako je rekla, osećala vrlo beznaĉajno i maleno u poreĊenju
sa ĉuvenom Majkom Terezom koja je ĉitav svoj ţivot posvetila
pomaganju i podršci bolesnima i siromašnima širom sveta. Majka
Tereza joj je odgovorila: "Ono što ja radim, ti ne moţeš da radiš."
Ţena je bila zateĉena - nije mogla da veruje svojim ušima u ono
što je ĉula. Odjednom se osetila potpuno praznom. Njena namera
je bila iskrena, njena ţelja sasvim stvarna, ali zastoje tako grubo
odbijena? MeĊutim, Majka Tereza je nastavila: "Staja radim, ti ne
moţeš da radiš, ali ni ono što ti radiš, ja ne mogu da radim. Niko
od nas, ĉak ni ja, ma šta vi mislili, ne ĉinim velike stvari. Ali ono
što mi moţemo, i ti i ja, jeste da ĉinimo male stvari, sa mnogo
ljubavi, i tako smo, zajedno, u stanju da uĉinimo nešto veliko." I
zaista moţemo. Kroz ove svoje reci, a još više kroz svoja dela,
Majka Tereza nas uĉi neĉemu veoma vaţnom, a to je da uvek
postoji nešto što moţemo uĉiniti. Moţemo umanjiti svoje sumnje
u smisao, jer, uverićete se, ĉineći male stvari, mi odagnavamo
mnoge sumnje. Moţemo izabrati da budemo moćni, pre nego
nemoćni, ĉak i na ovako male, naizgled beznaĉajne naĉine. A to
pomaţe.
ŠTA JA MOGU DA URADIM?
Polako uviĊajući da uvek, u svakoj situaciji, imamo
mogućnost izbora, istovremeno stiĉemo sposobnost da se pok-
renemo sa mrtve taĉke nemoći, to je jasno. Iako se moţemo osećati
pfaGte~d¥blste vide li sta radim. Ne treba da me proveravate^ Drţim
""serunutrašnjih standarda koji su viši od bilo ĉega što biste mi vi
|j^j^^^ skliţneJspoU
nivoajcoji obojica oĉekujemo, sam se ispravlJaraTMogu boije. 10*
148 MOC PRINCIPA Mogu da budem bolji. ^^j
ljude da se drţe svojih vrednosti, na duţi rok, bez obzira da li smo
tu da ih nadgledamo da bismo osigurali da rade šta hoćemo.
To je više od inicijative. Neki ljudi koji su prouĉavali Sedam
navika uspešnih ljudi došli su na pogrešnu ideju da biti preduzim-
Ijiv znaĉi skoĉiti i uraditi nešto. Preduzmete nešto, stupite u akciju.
Akcija je deo preuzimanja inicijative ali je to više od same akcije.
IzmeĊu stimulansa i odziva postoji mogućnost za izbor. Ali na
ĉemu se zasniva izbor? Vaše najdublje vrednosti ili više trenutno
raspoloţenje? Šta se baš sada dešava ili šta biste voleli da se desilo?
SAMOKONTROLA
Treće, ova vrsta moći nije više spoljna. Moć zasnovana na
principu usmerena je interno. Da li imate Jjontrolu sa-^moćiJcQJa„se_
zasniva na principu? Da, imate. Zove se^amokon£Bsla_Nije više
spoljnaTTritefTufje i oslanja se na sposobnosti koje ljudi imaju u
sebi da budu strogi prema sebi, da se jaĉe nateraju da podrede ono
što1ioce"neĉemu stoje"znaĉajnije. U krajnjem tu je_reĉ_o_ţrjt^L-
odustajanje od neĉega što hoću sada.zbpj^neĉe^ajjojnijejnnogp
jvaţnije^ Odustajanje od neĉega što nije toliko vaţno, zbog neĉega
stoje vaţnije. Ponekad sujjotrebe manjine jrtyj)vane zbogjDOtreba
većine^JPonekald.JelzS^ajihrnula^i ţrtva većine moţFda zadovolji
potrebe manjine. Ima zajednica gde kada se dete izgubi ili je
nasilno odvedeno, hiljade ljudi ga danima traţi po planinama. Niko
im to ne plaća. Potrebe manjine su vvedne ţrtve i posvećenja
većine. Samokontrola, iskazana u zajednici, je vrlo moćna. Svaka
osoba u suštini kaţe, "Tome se posvećujem jer je to prava stvar
koju treba uraditi."
RAZVOJ MEĐUZAVISNOSTI Ĉetvrto, meĊuzavisnost se gaji. U 4. glavi opisao sam kako
moć prinude teţi da odgaji razne vrste zavisnosti. Moć koristi, s
druge strane, odgaja i ohrabruje nezavisnost - oba partnera vrše
izbor. Moţemo da izaberemo da budemo zajedno, moţemo iz-
MOC PRINCIPA-POŠTOVANJE DONOSI PROMENU 149 abrati da se razdvojimo. Koji kvalitet odnosa se ohrabruje kada je
reĉ o moći zasnovanoj na principu? MeĊuzavisnost. Velika je
ranjivost kada ste zavisni. Treba da imate druge koji će za vas da
urade posao. To je veoma riziĉna situacija. Zavisnost je usmerena
na ljude van vas. Hoćete da drugi brinu o vama. Hoćete da vas
drugi uĉine srećnim. Oĉekujete da vas drugi traţe, da biste bili
sigurni da su vaše potrebe zadovoljene. Ne moţete ništa da uĉinite
za sebe. Kada se okrenete moći koristi manje ste ranjivi; manji je
rizik. Sa povećanjem snage da se obezbedite, raste i vaše
samopouzdanje. "Mogu to da uradim, mogu da brinem o sebi. Ova
alternativa nije dobra, izabraću drugu. M
Za.šiojbLQiekoJitejQ.da-pr£de..
odmoćjjcgjisiiiLajno.ć^ ste stvarno
"BnškTsanekim i oni znaju vaše srce i stvarno znaju vaše slabosti,
T"liT"~^~VTd? Da,-ineki od nas su bili povieĊeni.
p
sa moći zasnovanoj na principu preuzimate ukalkuli-
j>an riziL^JPotencijarne dobiti - kao što su povećano sopstveno
vrednovanje, ĉast, veća sposobnost da ispoljite istinsku ljubav, i
mnogo efektivnija samokontrola - vredne su rizika.
zajiedno?" MeĊuzavisnost postavlja pitanja sinergije. Moţda se
~sećate u filmu Roki I kada Roki odluĉuje da zaprosi Adrianu. To
je jednostavna ali autentiĉna ljubavna scena. Mada je malo grub,
Roki je gleda i u toj sceni ona izgleda jednostavno i stidljivo. Roki
kaţe, "Adrina -imaš nedostataka'1.1 ona je utuĉena - to je pogaĊa.
Da li je to njena liĉnost? Njeno obrazovanje? Njen izgled? Njeni
zubi? "Ali", on nastavlja, "I ja imam nedostataka, ali zajedno mi
n^mamo^jnejastataka^. nema nedostataka." Pogledaj šta mi
jnoţemo da uradimo. Moć zasnovana na principu je u tome šta
moţemo da uĉinimo i budemo zajedno.
ZAŠTO BI DRUGI ODABRALI DA VAS SLEDE?
Zašto bi neko izabrao da radi sa vama? Ako ste u ulozi lidera,
zašto bi neko izabrao da vas sledi? Sa moći zasnovanoj na principu,
to je zato što vas poštuju. Zašto? Zato što vi poštujete njih.
150 MOĆ PRINCIPA Poštovanje je temelj. Gde to vodi? Trajnom uticaju uz preuzimanje
inicijative.
Ovaj pristup ima zastupnike u društvenom ţivotu koji je za
neke iznenaĊujući, ukljuĉujući marince i skaute u Americi. Na
nedavnom nedeijnom programu za razvoj liderstva koji sam vodio,
pukovnik marinaca je izvestio na kraju nedelje da je njegov ceo
ţivot bio izgraĊen na konceptu poštovanja, ali do ove nedelje
stvarno nikad nije shvatao staje poštovanje. Otišao je sa tim novim
shvatanjem povezanim sa novim posvećenjem i ţeljom da podeli
svoje saznanje sa svojima u trupi.
Knjiga On My Honor, I Will (Časti mi, hoću) imala je jako
iskazanu svrhu da izrazi "glasan poziv za povratak tradicionalnim
vrednostima". Rendi Penington (Randy Pennington), predsednik
Pennington Performance Group, napisao je sa Markom Bok-
monom (Mare Bockmon) uzbudljivu knjigu punu anegdota, u
kojoj su naveli reci zakletve ameriĉkih skauta, i sa teţištem na
poštovanju, opisali kako ova jednostavna zakletva moţe da vodi
uspehu u poslovanju. Autori dokumentuju perspektivu i stavove
brojnih uspešnih poslovnih organizacionih lidera o razliĉitosti koja
nastaje kada se poštovanje, kako to uĉi zakletva skauta, ili ignoriše
ili odrţava kao temelj njihovih liĉnih ţivota u organizacija koje su
vodili. MeĊu onima koji su potvrdili njihov stav je bivši predsednik
Dţerald Ford (Gerald Ford), koji je nazvao njihovu veoma
praktiĉnu knjigu "Obrazac kako lideri postaju uspešni sledeći put
ĉasti i integriteta".
Kada poštujemo druge i kada smo poštovani, zauzvrat od
njih, naši ţivoti su izmenjeni. Rezultati su trajni, traju generaci-
jama, lako nadţive naše malobrojne godine na ovoj planeti. Uticaj
poziva na inicijativu ohrabruje ljude da vrše izbor zasnovan na
vrednostima koja su najdublja u njima. Rezultati za sve uĉesnike
su pozitivni. A postoji i kontrola kod moći zasnovanoj na principu
- samokontrola. Ljudi će se drţati standarda viših nego što ih se mi
drţimo, ako osećaju da su oni za to odgovorni. Poštovanje je
. inspirativno a meĊuzavisnost je rezultat. Uoĉite da u svakom
sluĉaju, kada odaberete moć a ne nemoć, moţete da predvidite
rezultate. Ako birate na osnovu onoga što se nadate da izbegnete,
birate strah i moć prinude. Ako birate na osnovu onoga što se
MOĆ PRINCIPA - POŠTOVANJE DONOSI PROMENU 151 nadate da dobijete, vaš motiv je poštenje i moć koristi. Ali ako
birate na osnovu svojih najdubljih vrednosti, najvrednijih principa
koje znate, i na osnovu najboljeg u vama, birate na osnovu
poštovanja i moći zasnovane na principu.
Vi ne samo da već dosta znate o moći zasnovanoj na principu,
jer ste je iskusili, već moţete da budete moćni za dobro u ţivotu
nekog drugog kao stoje vaša osoba koju poštujete bila za vas. Da
li je to lako? Ne. To je traganje i stremljenje za ceo ţivot. A
paradoks je da ćete tu vrstu moći imati samo onda kada prestanete
da uopŠte i ţelite moć. To nas vodi do sledećeg poglavlja. Kako
uĉimo da poštujemo?
POSLEDICE ŢIVLJENJA SA POŠTOVANJEM
Sa moći zasnovanoj na principu, evo šta činimo:
-uveravamo
- strpljivi smo
-ljubazni smo
- poduĉavamo
-prihvatamo
-paţljivi smo
- volimo
- uĉimo
- vladamo se
- konzistentni smo
- ţivimo sa integritetom
Ovo su rezultati koje dobijamo kada koristimo moć principa:
- partnere i partnerstvo
- zajedniĉku promenu
- sinergiju
- ukalkulisan rizik
- povećanu sposobnost
152 MOC PRINCIPA - pozitivnu, unutrašnju kontrolu
- samokontrolu
- etiĉko ponašanje
- meĊuzavisne odnose
- inicijativu
- poverenje
- rešenje pobeda/pobeda
- partnerske dogovore
- duboko zadovoljene dugoroĉne odnose
SAMOPROCENA MOĆI ZASNOVANE
NA PRINCIPU
1. Da li ste se osećali posebno inspirisani da uĉinite bilo šta
posebno kada ste se podsetili na osobu koja je uĉinila pozitivnu,
znaĉajnu promenu u vašem ţivotu? Koje aktivnosti biste mogli da
preduzmete da biste im izrazili poštovanje? (Sugestija: komunici-
ranje sa njima, izraţavajte zahvalnost, prenosite njihov uticaj na
nekog drugog. Dr Norman Vinsent Pil (Dr Norman Vincent-Peale)
nas je sve podstakao svojim savetom: "Ako u bilo kom trenutku
osetite ogromno uvaţavanje ili iznenadnu provalu zahvalnosti,
pretvorite to u akciju".)
2. Mislite na tekuće stanje u kome biste ţeleli da povećate
vašu moć zasnovanu na principima, da poboljšate vaš uticaj na
nekog do koga vam je zaista stalo. Kako bi osoba koju poštujete
postupila u toj situaciji?
3. Šta biste preduzeli da povećate vašu moć i uticaj kod te
osobe u toj situaciji?
7. GLAVA
KAKO POŠTOVATI DESET
PRINCIPA MOĆI ,
iMJJMdiimaiu čudan_qsećuj__ ostvaruje piitemjijih.Zato su oni
John Ruskin Ako ţivite u strahu, vaš izbor će biti zasnovan na_onome_štp
ţelite da_rzbegnete. OniKoji ţive u svetu strahacak i ne veruju da
"sveT poštovanja i poverenja postoji. Ako ţivite^sa poš_tej^ejnr_vaš
izbor ćeLse_zasni_vati_najpjiojne |to_ţdite_Ha_dobijeje_. Oni koji ţive
u svetu poštenja mogu da vide da drugi ţive razliĉito, ali ni oni ne
veruju da moţe da bude bolje za njih ili ne znaju kako da stupe u
taj svet. Ako ţivite sa poštovanjem, vaš izbor se zasniva^najDnome^
|to_najviše_cenite. Znate da sa drugima moţete j/iše_nego_sarni.
Znate da samo ospošo^Tjavaryelrri3fugirrTnoţete da ostvarite ono
što je moguće. JZnate; d_a ie_najb^ojj|_naĉmjia nanjih _utiĉete _ako_
odustanete^ od njihove kontrole. Ako vas drugi poštuju, ono što se
izaziva u njima je drugaĉije. Kada radite i koristite moć koja se
154 MOC PRINCIPA zasniva na principu, drugima upućujete poziv da osete, "Cenim i
poštiiiem^tebej_ono što hoćejLZbog toga, doJbr^oljQQ_p-QSvećujem SV0
J jivot^moje napore, moje resurse da u saradnji^a tobom
"astvarirn _di/l Razvijanje poštovanja je proces za ceo ţivot. Niti je brzo niti
kiko, ali je nagrada koju nudi ogromna. Akojtoćeie_xla imateju
vrstu moći sa nnirng_njcn_sp.hpi rnnratp^i^Q_da_^adobijete njihovo
lEl Da biste to uradili, ĉasni ljudi sjedinjuju ovih deset osnovnih principa moći:
f"- uveravanje
- strpljenje
- uljudnost
- spremnost za uĉenje
- prihvatanje
- ljubaznost
- znanje
- disciplinu
- doslednost
- integritet
\-. U ovom poglavlju ilustrovaću svaki od ovih principa. Moje
uverenje je daje vredno negovati ove principe u svom ţivotu. Mada
je sila laka, a dogovori izgledaju privlaĉno, ĉesto je bolje a uvek
vrednije stvarati poštovanjem.
UVERAVANJE
Mi se ne ophodimo sa svima podjednako. Ljudi koje cenimo
osećaju se drugaĉije kada su sa nama. Mi u njih ulaţemo.
Obraćamo paţnju na njih. Imamo vremena za njih. Slušamo ih. I
obiĉno im kaţemo zašto hoćemo nešto da uradimo ili hoćemo da
oni nešto urade. Imamo potvrdu ako nam se kaţe "zašto" je neka
aktivnost izvršena ili odluka doneta. Znaĉi da prvo što moţemo da
djjbšj^
^j^ zahteve. Dok se snaţno
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 155 borimo za naš stav ili predloţenu akciju, moţejmQ„il.a._QdiŢima_.
istinsko poštovanje za idejei shvatan|e_drugih—Kada oni osete da
faWmel5o~lyihova "šrfvatanja, pre će pqlmša^_dj_shvate_iiaše^ Trri-g1jp-njp~t7?»ljp TrnTTijTjpTTFriprga^jTrpninnsl dp ih prvo saslušamo__ "~nania"daje lnoc^iKlxvenmo ~3k se sloţe sa nama i £rihvate_naše_
Uveravanje poĉinje sa naĉinom razmišljanja. Pretpostavlja,
od poĉetka, da nećemo nekoga da "uvuĉemo" u nešto. Pret-
postavlja da treba da ih pridobijemo. Pretpostavlja da smo spremni
da platimo cenu za njihovo uĉešće i ukljuĉenje. Pretpostavlja da
su oni toga vredni.
General Dvajt Ajzenhauer, poštovan u narodu i zbog svog
vojniĉkog iskustva i politiĉkog vodstva, bio je ĉovek koji je mogao
da ostvari rezultate sa drugim ljudima. Imao je takvu sposobnost
da izgradi ljude koje je vodio pa je zamoljen od obe glavne
politiĉke stranke da bude potencijalni predsedniĉki kandidat. On
je shvatao moć uveravanja, i razliku izmeĊu efekata uveravanja i
prinude, kada je rekao: "Rado bih pokušao da uverim ĉoveka da
bude uz mene, jer kada sam ga jednom uverio, on će se toga drţati.
Ako ga preplašim, on će ostati dok je preplašen, a onda će otići."
Mada je mogao da se oslanja na svoj poloţaj, ĉin, društveni ugled,
ili vojniĉki autoritet da zahteva pristanak, shvatio je daje dobijanje
podrške mnogo znaĉajnije od zahteva.
Poznati dirigent je jednom imao teškoće sa svojim trubaĉima.
Njihovo sviranje je bilo bez sjaja. Izgledalo je kao da su nepovezani
sa ostalim muziĉarima. U frustraciji, dirigent je pozvao vodećeg
sviraĉa ispred orkestra dok je pomoćnik dirigenta nastavio probe.
Dok je dirigent poĉeo da zahteva povećanu paţnju i profesionali-
zam, trubaĉ je drţao svoj prst na usnama, dajući znak dirigentu da
prestane da govori. Dok je trubaĉ slušao ostali deo orkestra, prešao
mu je smešak preko lica. "Uhvatio sam ga!" uzviknuo je. Bez i
jedne reci vratio se na svoje mesto i uzeo instrument. Obraćajući
se ostalim trubaĉima prošaputao je, "Momci znate šta se dešava
dok mi oom pa pa, oom pa pa? One violine tamo sviraju duh
da-da-da duh, duh da-da-da duh, "rekao je i odsvirao divnu
melodiju beĉkog valcera koju je tek sada ĉuo prvi put. Kad je
shvatio celinu sve se promenilo. Iz ranije perspektive, dirigentovi
156 MOC PRINCIPA zahtevi su izgledali besmisleni. Ponekad treba da promenimo
lokaciju da bismo promenili naše viĊenje. Kada se zna zašto se
nešto radi to je kao da mentalno promenite lokaciju. Kad je shvatio
zašto je potrebno da ton ostane postojan, kao osnova za divnu,
veselu pesmu koju nikad nije ni ĉuo, on je bez greške odsvirao.
Kada se„QdljudLtxaţLda nešto..urade^_ne_kjţe im^e_zašto,__
osećaju^se_poj^ileni. Kada se dese promene, u brzini ili pravcu ili
znaĉaju, postanu skeptiĉni. U nedostatku razjašnjenja od strane
lidera, svako ima svoje sopstveno osećanje znaĉenja i svrhe u
svakoj situaciji. E£z_saznanja ostvarnim razlozima, ljudi mogu da
obezbedila su spokoj i bila su osnova za našu odluku. Mada smo
bili mladi roditelji, i nesvesni šta sve moţe da krene naopako,
odluĉili smo da nastavi trudnoću i da uĉinimo sve najbolje da se
pripremimo za suoĉavanje sa svim što moţe da se dogodi.
Kada se Bendţamin rodio izgledalo je sve normalno. Lekari
su nam rekli da smo imali sreću. Bili smo oduševljeni. Naše
molitve su bile molitve zahvalnosti i ţelje da budemo najbolji
roditelji koje dete moţe da ima, i uskoro smo bili obuzeti ro-
diteljskim zadacima oko bebe i njegovog starijeg brata. Kada je
Ben imao oko osamnaest meseci, meĊutim, njegov bebasti govor
je poĉeo da nestaje i nismo videli da se razvija normalni govor -
osetili smo da nešto nije u redu. Kada je imao dve godine, us-
tanovili smo da je gluv. Rubeola je ipak ostavila trag i stalno
oštećenje nerva je spreĉilo našeg sina da ĉuje. Potpuno gluv! Šta
bi trebalo da uradimo? Doktor nam je rekao da nikad neće moći
da ide u normalnu školu, jer ne ĉuje. Sugerisao je da ga odmah
damo u neku školu jer će mu biti potrebna velika pomoć.
Dok smo prouĉavali mogućnosti za obuku Bena, ustanovili
smo da neke porodice stavljaju decu u poseban program van kuće.
Nismo mogli to da prihvatimo - bio je tako mali. Posetili smo razne
programe i mogli smo da vidimo da je bilo mnogo ranih pristupa
u pomoći gluvima, sa razliĉitim stepenom uspešnosti. U nekim od
obrazovnih programa deca ĉak nisu imala ni aparate za slušanje.
Za Bena smo odmah nabavili aparat za slušanje. Aparat je bio skup
i glomazan. Bio je u kutiji i Bendţamin gaje nosio oko vrata. Za
deĉaka kao Ben glomazan aparat je bilo najbolje što smo mogli da
nabavimo. Proĉitali smo sve što se moglo naći o pomoći koja se
moţe pruţiti gluvoj deci. Našli smo struĉnjaka za govor i slušanje
koji je radio sa mojom ţenom, nekad u našoj kući, poduĉavajući
Šovni kako da mu govori i kako da ga uĉini osetljivim na zvuk.
Ĉuli smo za Dorin Polok (Doreen Pollock), vizionarsku lekarku u
Denveru, Kolorado, koja je sksperimentisala sa pristupom koji se
zasnivao na pojaĉanju zvuka za gluve bebe. Imala je moćne slušne
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 177 aparate za pomoć deci u rasponu od prve do treće godine. Kada
smo docnije posetili njenu laboratoriju videli smo preliminarne
rezultate sa decom koja su pokazivala da bi mogla da ţive u svetu
zvuka pre nego u svetu tišine. Njena ideja je bila da se iskoristi
preostali sluh kod te dece. Ta deca su kasnije razvila normalniji
govor i jezik nego što su drugi istraţivaĉi u toj oblasti mislili daje
moguće. Kada se sada prisećamo, verujemo da smo dobili pomoć
od mnogih ljudi na tom putu - ljudi su se angaţovali da nam
pomognu na svakom koraku našeg puta sa Benom.
Sećam se da sam posmatrao svoju ţenu kako kleĉi na patosu
u našoj dnevnoj sobi sa Benom. Bila je opremljena spravom za
pravljenje buke i zvonom, oba su bila stavljena ispod kartonske
kutije. Naša mala beba, Ben, sedeo je na podu ispred nje, sa svojim
aparatom za slušanje u kutiji na grudima. Šovni bi posegla ispod
kutije i zazvonila, a zatim podigla kutiju da se vidi staje to stoje
izazvalo buku. Onda bi stavila aparat za buku pod kutiju, zaz-
vonila, i podigla opet kutiju. Ponavljala je bezbroj puta taj postu-
pak, svaki put ga pitajući da ukaţe na predmet koji je pravio zvuk
- jednostavno razlikovanje zvuka koje bi svaka osoba koja ĉuje
smatrala za dato. Ali on nije mogao.
Ponavljala je taj eksperiment strpljivo, moţda stotine puta.
Posle mnogih pokušaja, poĉeo je da taĉno povezuje. Sitan delić
zvuka je prodirao i on ga je koristio! Njeno celokupno teţište je
bilo da mu pomogne da koristi bilo koji delić zvuka, da sluša.
Specijalista nam je rekao "Ben je potpuno gluv. To znaĉi da bi
mlazni avion mogao da proleti kroz njegovu sobu i on ga ne bi ĉuo;
osetio bi samo vibracije." Ali uz pomoć svog aparata za slušanje,
i mali delić zvuka poĉeo je da znaĉi sve za njega, i u njegovoj duši,
nekako, veza je uspostavljena. Bez njegovog aparata za slušanje,
bio je potpuno gluv; ali sa aparatom za slušanje, po njemu, mogao
je da ĉuje. Ben je bio ispitivaĉ i stvarni posmatraĉ. Zapoĉeli smo
da vodimo knjigu sa iskustvima koje je imao Ben. Ta "knjiga
utisaka" sadrţala je prvu reĉ koju je ikad rekao, drugu, i tako dalje,
dok reci nisu poĉele da stiţu tako brzo da smo prestali da ih
beleţimo. Mogao je da komunicira. Odveli smo ga u osnovnu
školu, gde je uĉiteljica rekla da će ga isprobati na šest nedelja.
Nakon dva dana nam je rekla, "Biće sve u redu." Ben je išao u 12 Moć principa , „
178 MOC PRINCIPA drţavnu školu, i ne zadugo ustanovljeno je da moţe da pohaĊa
normalno sve ĉasove. Dobro se prilagodio i uz nastavnike koji su
se svojski trudili, veoma je zavoleo školu.
Opet u sadašnjosti, obrisao sam oĉi. Nastavnica drame, Mis
Hes, uhvatila je moj pogled i smeskala se gledajući Bena, visokog
i pravog, smeškajući se na znaĉku Orla koja mu je bila predata. Ne
samo da je bio u potpunosti ukljuĉen u skautsku organizaciju,
obavio je veoma sigurno samostalni rad koji se zahteva za dobi-
janje znaĉke Orla. Nastavnica drame je igrala znaĉajnu ulogu u
razvoju njegovog samopouzdanja.
Osmogodišnje školovanje se glatko završilo za Bena dok nije
došao do gimnazije. Suviše pritisaka; suviše strahova; previše
mladalaĉke snage kada se deca meĊusobno diraju, pokušavajući
oĉajniĉki da pronaĊu svoje mesto i identitet, ĉesto na raĉun drugih.
Ben je postao veoma svestan da je "drugaĉiji" zbog svog aparata
za slušanje. Borio se za svoj poloţaj u društvu i prihvatanje. Jednog
dana je došao kući iz škole i pitao da li bih rentirao videokasetu
mjuzikla Oklahoma! Pokušavamo da udovoljimo zahtevima svoje
dece, i sloţio sam se. Većina filmova ima danas prikljuĉen tekst
uz traku. Uz taj tekst, Ben je mogao da prati stvarne reci dijaloga
kao i pesme. Našli smo videotraku, uzeli je, i svi zajedno porodiĉno
uţivali, ali je Ben ostao te noći i sam gledao film, puštajući delove
više puta te noći.
Sećam se da sam ga zatekao dole u dva ujutru kako bulji u
televizijski ekran, posmatrajući akciju kao i reci koje su se prikaz-
ivale na dnu, duţ ekrana, kao podnaslovi. Rekao sam, "Ben, da li
si lud? Svakako je to dobar komad, ali ĉemu tako ţestoko
oduševljenje? Njegov odgovor je bio snebivljiv. Škola je objavila
da će školska dramska sekcija postaviti komad i on je hteo da u
njemu igra. I to ne kao tehniĉka podrška ili pomoćno osoblje na
bini - hteo je da glumi u komadu. Bio sam iznenaĊen... zbunjen...
frustriran. Gluvi Ċak u mjuziklu? Nisam hteo da ga obeshrabrim,
ali nisam hteo da iko povredi mog sina ili da ga spreĉi. Rekao sam,
"Ben, ne moţeš - neće ići." Moj strah je govorio a ne moja vera.
Moj strah od toga šta bi moglo da se dogodi što će biti bolno bio
je veći od moje vere u njegove sposobnosti.
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 179 I pored mog protesta, nije odustajao. Posmatrao je video opet
sledećeg dana. Nakon nekoliko dana, došao mi je i rekao da hoće
da bude Vil Parket. To je visoki, viţljast kauboj koji se zaljubljuje
u bezbriţnu i naivnu Eni nakon posete i pevanja o Kanzas Sitiju.
Bio je to deo koji je sadrţao dosta igre, pevanja, ĉak i solo nastup.
Ben mi je rekao da zna ko će dobiti ulogu Eni - bila je to devojka
koja mu se dopadala - a na kraju komada Vil treba da poljubi Eni,
i on je hteo da u tome uzme uĉešće. Znao sam daje ozbiljan. Ali
sam hteo da ga zaštitim. Da ste vi bili Benov roditelj šta biste
uradili?
Ben se zalagao. "Tata, stvarno ţelim tu ulogu. Hoćeš li mi
pomoći?" Znao sam da će biti teško Benu da peva - dirigovao sam
horovima i bio svedok Benovog "pevanja" iz prve ruke. Setio sam
se da Reks Harison u ulozi profesora Henri Higinsa nikad nije
pevao u Mojoj dobroj dami. On je priĉao/pevao, u ritmu, ali bez
prave melodije. Sloţio sam se oklevajući da će moţda Ben moći.
Takode sam se sloţio da pomognem. Sviram klavir, pa smo se
dogovorili. Odsvirao bih akord svaki put kada bi trebalo da kaţe
reĉ. Posmatrao bi moje prste da vidi kada da kaţe reci, što je brzo
zapamtio. Imao je prirodni ritam, pa je tome dodao nekoliko
gestova i pokreta rukom. To ga je zabavljalo i uz smeh smo
napredovali. Veţbali smo svako veĉe posle škole i na kraju je došlo
vreme za audiciju.
Kao stoje uobiĉajeno u većini gimnazija, mladi ljudi koji su
se prijavili nisu bili mnogo uglaĊeni ili obuĉeni. Ali Ben i ja smo
zajedno prošli audiciju - proĉitao je par redova, otpevao uveţbani
solo deo, i onda smo otišli na sladoled. "Bićemo u kontaktu.."
Otpevala je mis Hes kad smo krenuli. Bio sam ponosan na Bena.
Malo uĉenika u školi je imalo hrabrost da se okuša u pozorišnim
komadima. Mladi ljudi su toliko samosvesni u tom uzrastu. A Ben
se isprobao. Za mene, on je bio pobednik, i konaĉno, ćela epizoda
sa Oklahomom! je sada za nama. Bar sam ja tako mislio.
Dobio sam poziv kasno te veĉeri od gospoĊice Hes. Rekla je:
"gospodine Li, imam loše vesti za vas." Predvideo sam novosti i
rekao joj: "Hej, nema problema. Bio sam iznenaĊen ali zahvalan
što ste ga uopšte pustili na audiciju. 'Ne brinite o tome. Ništa nismo
ni oĉekivali." Njen odgovor me je pogodio. "Ne, nisu to novosti. 12*
180 MOC PRINCIPA Novostje... Benje dobio ulogu WilParkera!" Ostao sam bez glasa.
To je bila loša vest. Pokušao sam da odgovorim ali sam mogao
samo da zamuckujem. Sve što sam mogao da kaţem bilo je: "Da
li ste sigurni da to hoćete? Zamislio sam ga na bini, nesigurnog,
povredenog od strane neosetljivih uĉenika. Zamišljao sam stotine
ĉasova veţbanja koji se mogu okonĉati u porazu i nezgodi. Zašto?
Zašto ona to ĉini? Onda je rekla: "Nisam mogla da ga odbijem. On
je bio najbolje pripremljen deĉko na audiciji."
Za gospoĊicu Hes, to nisu bile, u stvari, "loše vesti," mada je
znala da moţe tako da zvuĉi. Rad, da. Rizik, da. Mogućnosti za razvoj
za Bena kao i za druge uĉenike, da. To je bila ţena koja je prihvatila.
Ona je videla više u Benu od mnogih drugih ljudi. Videla je dalje od
aparata za slušanje. Otvorila je oĉi i uoĉila nagoveštaj njegovih
mogućnosti. Ona ga je bezuslovno prihvatila. A njeno strpljenje je
bilo ogromno kad su poĉele nedelje ranih jutarnjih i veĉernjih proba.
GospoĊica Hes je bila puna energije, uvek sa ohrabrenjem, uvek sa
verom, i ĉesto terajući decu, gurajući ih i dizanjem galame podsticala
ih da uĉe svoje uloge i rade zajedno.
Na premijeri komada naša ćela porodica se poredala u prvi
red, gde su sedišta bila postavljena u obliku kombinacije auditori-
jum-kafeterija. Poĉela je muzika (klavir i doboši, koliko se sećam)
zavesa se podigla i mjuzikl je poĉeo. Prva scena je dobro prošla.
Muzika je vodila. Hej, ovi deĉaci su bili dosta dobri! Poĉeo sam
da se opuštam. GospoĊica Hes ih je dobro pripremila. Vredno su
se pripremali. Bilo je to dobro izvoĊenje. Deca su izvanredno
izvodila predstavu. Onda je došlo vreme za Bena da otpeva svoju
solistiĉku ariju. Izgegao se na binu sa preuveliĉanim kaubojskim
razmetanjem, naslonio se na ogradu izmeĊu "njegove" devojke
obuĉene u veliku suknju u boji crveno-bele šahovnice, i tetka Eler,
druge devojĉice koja je igrala ulogu mudre majke u komadu, koja
sve savetuje i upućuje. Onda je krenuo sa svojom priĉom/pesmom,
pravo na ulogu, "Došao sam u Kanzas Siti u petak; do subote sam
nauĉio par stvari..." Njegov osmeh i entuzijazam i sjaj u oĉima
zahvatili su publiku. Ići će dobro. Odigrao je svoju taĉku divno.
Publika se ĉak i smejala na mestima gde je i trebalo da se smeje.
Kada je završio pesmu, poĉeo je da igra sa Eni, što je vodilo ka
grupnom radu u polju i velikoj predstavi. Zaboravio sam svoje
brige i zaneo se sadrţajem, akcijom, muzikom i ĉudom predstave
škole u malom gradu koju su deca postavila najbolje što su mogla
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 181 uz pomoć gospoĊice Hes. Na kraju predstave, on je bio "heroj" i
ĉak je uspeo da poljubi Eni.
Kada se zavesa spustila i muzika završila, porodice koje su
došle da posmatraju svoju decu skoĉile su na noge da aplaudiraju
u entuzijazmu. Progurali smo se kroz gomilu dok se zavesa
otvarala za poslednje pozdrave a prijatelji i porodice su se tiskale
u zagrljaju i ĉestitanjima. Zagrlio sam Bena, koji se srećno smejao.
Povukao me je u stranu, iza kulisa i pitao da li sam išta zapazio za
vreme njegove velike numere. Ne, nisam, ali dobro je prošlo,
uveravao sam ga. Opet je pitao. Kada je bio^siguran da nisam
zapazio ništa neobiĉno ili uoĉljivo, odahnuo je. Staje Ben? U ĉemu
je stvar? Da li je postojao problem koji mi je promakao? Ne,
objasnio je, samo što on nikada nije mogao da ĉuje klavir dok je
bio na bini za vreme proba, pa su glumica koja je igrala tetku Eler
i on smislili jednostavan sistem. Kada bi se zajedno naslonili na
ogradu, ona bi stavila svoju ruku njemu iznad kolena, onda prekrila
svojom suknjom ruku tako da niko u publici ne vidi. Kada je
muzika poĉela, ona bi tapkala njegovo koleno u ritmu muzike, tako
da bi on znao kada da poĉne. Kada bi jednom krenuo, pijanist bi
ga sledio. I to je išlo. Ta devojĉica je to uĉinila za mog deĉka.
Dok sam stajao sa Šovni i Benom te noći, dok je trebalo da
dobije znaĉku Orla, osećao sam sve emocije - brigu, strah, ponos,
i zahvalnost - posledicu ovog iskustva, steĉenog jer je Suzan Hes.
nastavnica drame, gledajući mog sina, videla deĉka, a ne teškoću.
Ta nastavnica nam je svima dala poklon. Podstakla je devojĉicu
koja mu je pomogla. Dok sam stajao tamo posmatrajući mog deĉka
i nastavnicu koja je došla da ga podrţi i izrazi poštovanje, mislio
sam, "Vi bi trebalo da budete gore Suzan. Vi ste osoba koju bi
trebalo da nagradimo." Poţeleo sam da ţivim tako, da vidim
potencijal i mogućnosti u drugim ljudima i prihvatim ih, bez
uslova, bez predubeĊivanja. Dala mije moćnu lekciju te godine.
N iko od nas nije imao naĉin da sazna da će u roku od godinu dana
hiti dijagnoza raka, i da će ta divna, optimistiĉna, nastavnica puna
vere otići. Mada je prerano umrla, njen uticaj, njeno zaveštanje i
linije ţivi. Njena pogrebna ceremonija je bila odavanje pošte
ţivotima svih koje je poznavala; stotine tinejdţera, kao Ben. i
bivših tinejdţera koji su odrasli a koji su imali sreću daje znaju,
Odali su joj javno poštu i veliĉali meĊu sobom.
182 MOĆ PRINCIPA Uzgred, moţda je ironija da je mjuzikl Oklahoma! jedva
stigao na Brodvej. Ĉuveni producent Majki Todd bio je svedok
pokušaja u Nju Hejvenu 1943. i dao je svoju ocenu: "Nema nogu,
nema šala, nema šansi." Bez obzira na to, Oklahoma! je premijerno
prikazana u Njujorku, 31. marta 1943, i odmah je proglašena za
jedan od najvećih mjuzikla svih vremena, i davala se 2.248 puta.
Pitam se šta bi kritiĉari rekli o mom sinu.
Zato što osećaju vašu ljubav
Kada je moj sin Adam odluĉio da dobrovoljno radi u Juţnoj
Americi, odreĊeno vreme je uĉio portugalski pre nego što je
napustio dom na dve godine.
Adam je zavoleo Brazilce sa kojima je radio u njihovim
zajednicama i u njihovim školama. Mada je imao samo dvadeset
godina u to vreme, dobio je na zrelosti i shvatanju iz tih iskustava
daleko od kuće. U pismu koje nam je poslao pisao je:
Ljubav za sve ljude ... to je ono što mije nedostajalo u mojim
ranim godinama ovde. Ljudi ovde mnogo više brinu o tome šta
osećaju od vas nego šta ĉuju da kaţete. Na njih utiĉemo kada oni
osete nasu ljubav. Mislim daje kljuĉ u pomaganju ili uticanju na
nekoga ljubav prema njima.
Kada sa nekim ne uspevam postavljam pitanje na koje je
Adam ukazao. Koliko volim ljude na koje ţelim da utiĉem? Koliko
ih prihvatam? Da li sam ekspeditivan sa njima ili mi je stvarno
stalo do njih? Mnogi su mi rekli da je osoba koja je bila na-
jznaĉajnija pozitivna osoba u njihovom ţivotu osoba koja ih je
volela. Osećali su se prihvaćenim.
Samoprovera
1. Reci koje treba uputiti sebi radi provere prihvatanja:
Da li mogu da razdvojim njihovu vrednost od njihovog
ponašanja?
Da li ih volim? Mogu li?
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 183 \ \ ■
\ Koje zamke sam smislio? : ,:
Da li ih prihvatam? ' \
Da li sam prestao da ih ocenjujem? \
Da li sam im posvećen?
Da li su mi oni vaţniji od problema koji rešavam?
Da li vidim njihov potencijal? Mogu li im ga pokazati?
Da li ih još ocenjujem?
2. Reci koje treba uputiti njima da se iskaţe prihvatanje:
Niste ovde na suĊenju.
Vaša osećanja su mi vaţna.
Zajedno smo bez obzira kako se to završi.
Gde ste sada?
Vaša osećanja su mi vaţna. ::-:
Ţelim da razumem. Vi ste mi vaţni. ' ■■ ■':; Volim vas.
LJUBAZNOST
Ljubaznost - govori za sebe. Ţelimo da se sa nama tako
postupa. Da li smo prema drugima ljubazni? Ljubaznost znaĉi biti
osećajan, briţan i paţljiv. Postupamo sa paţnjom, uĉtivošću,
ljubaznošću i prirodnom brigom. Drugi osećaju našu dobrotu jer
proţima naše biće i postaje osnova za sve naše odnose.
Instruktivno je da kineski simboli za ljubaznost opisuju
ljubav i samilost u prijateljskoj razmeni izmeni dva ljudska bića,
zajedniĉki se otvarajući ka većem delu naših zajedniĉkih ljudskih
briga i razumevanja. ^ Ljubaznost je retka a ipak više zajedniĉka
nego što bismo mogli da shvatimo. Emerson nas je pozvao da
pogledamo oko sebe, i obratimo paţnju, u turbulentnim suk-
obljavanjima svakodnevnih interakcija, na stvari koje mogu da
previde, kada je rekao "Ima daleko više ljubaznosti nego stoje ikad
184 MOC PRINCIPA izgovorena. Koliko ljudi srećemo sa kojima jedva progovorimo, a
koje ipak cenimo i koji nas cene?"
U svojoj moćnoj i plemenitoj knjizi Mentorstvo (Mentoring),
Chungliang A. Huang i Jerry Lynch smatraju sledeće:
Shu Chiang ukazuje da je duţina vladavine dinastije u di-
rektnoj proporciji sa koliĉinom ljubavi, samilosti i ljubaznosti koju
iskazuju njeni vladaoci. Stara priĉa o legendarnoj kraljevini
Shambhala sluţi kao model mira i napretka. O graĊanima su brinuli
ljubazni vladaoci, a zauzvrat oni su bili ljubazni, poslušni i odani
svojim vladaocima. Ispoljavali su ljubaznost i ona im se vraćala.
Konfuĉi govori o ljubaznosti kao dobrodošlici i zaštiti drugih;
preporuĉuje dobro u njima i oprašta njihovo neznanje. Kada se psi
izgube, ljudi ih traţe, kad ljudi izgube srca to ne rade. '
Njihova sugestija je da je ljubazno pomoći ljudima da nadu
svoja srca. Samo oni motivisani ljubaznošću će se kretati dovoljno
paţljivo da uspeju u takvom zadatku.
Nastavljaju "Ljubaznost prema drugima će stvoriti duh neu-
poredivog reciprociteta. Sledbenici će postati voĊe, voĊe će postati
dobrovoljni sledbenici, zajedniĉki savlaĊujući nevolje i visoko
poštujući ţrtve za zajedniĉke ciljeve. Sa ljubaznošću, pridobićete
srca. Samilošću ćete pridobiti lojalnost i saradnju. '
Uoĉite oblike ljubaznosti, i razne naĉine na koje je ljubaznost
iskazana u ovim odlomcima iz izjava ljudi koji su uoĉili daje neko
uĉinio pozitivnu, znaĉajnu promenu u njihovom ţivotu:
Supruga: Zivela je po svojim principima. Mene nije na-
padala zbog mojih grešaka. Davala je podršku a ne osude. Nije,
meĊutim, pasivna. Ţestoko brani principe koje zastupa bez ţelje
da ocrni druge koji ne ţive po njenim sopstvenim standardima.
Osećao sam daje utoĉište kome mogu da se vratim. Bila je sigurna
i njeno rasuĊivanje se oslanjalo na mene. Kada je verovala u mene
cenio sam njeno poverenje. Ona je jednostavno to u šta veruje.
Savetnik u školi i nastavnik engleskog: Nisam mogao
otvoreno da govorim i nisam imao samopouzdanja, ali me je uvek
ohrabrivala da govorim. Kada sam bio na završnoj godini srednje
škole nisam imao ideju da bih mogao da idem na koledţ.
Razgovarao sam sa tom ţenom i rekao joj da ne mislim da bih
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 185 mogao da poloţim za koledţ a ona mi je rekla da zna da ću dobro
proći. To je mogao da bude njen posao, ali je uĉinila da se njeni
studenti osećaju kao deo porodice. Volim je. Niko drugi nije imao
takvo poverenje u mene. Završio sam i predavao latinski i engleski
uz davanje ĉasova.
Da li ţelite odreĊen stepen uticaja na druge? Onda budite sa
njima ljubazni. Ne patronski, popustljivo ili naivno, već sa prirod-
nim poštovanjem zajedniĉke ljudskosti, vaše zajedniĉke slabosti,
vaših zajedniĉkih potreba i ţelja. Ljubaznost prirodno izvire iz
vašeg srca kada u drugima prepoznajete ono stoje u vama. Šta ako
je bilo sukoba, napetosti, napada u odnosima? Setite se reci Alberta
Svajcera, velikog humaniste, koji je rekao: "Stalna ljubaznost
moţe mnogo da ostvari. Kao što sunce topi led, ljubaznost
omogućava da ispare nerazumevanje, nepoverenje i mrţnja." '
Deda: Uzeo me je za ruku i uĉinio da saznam da sam voljen.
Pruţio je primere poštenja, ljubaznosti i vrline. Davao je drugima
kada nije morao da daje. Bio je siromašan finansijski - ali bogat u
vaţnim stvarima. Uĉinio je da osećam da ako se jako trudim i sa
drugima imam dobar odnos - to je najbolje što mogu da uĉinim u
ţivotu. On je prosto više brinuo o drugima nego o sebi. Nadam se
da moj ţivot odraţava delimiĉno to što je on znaĉio za mene.
Osećam danas duboku ljubav prema njemu.
Sin: Odvajao je vreme samo za nas dvojicu za diskusije, igru,
ili jednostavno da budemo zajedno. Uĉinio je da osećam da sam
vaţan za njega, da ceni mene i moja razmišljanja. Naš odnos se
razvijao svaki put kada smo se videli. Verujem da shvata ljubav
koju otac moţe da ima i da ţeli da razvije svoje razumevanje
situacije u kojoj je i otac i drug istovremeno.
Profesor matematike u srednjoj školi: Prema meni se
ponašao kao da sam izuzetno sposoban. Kada nisam razumeo šta
predaje, ponašao se kao da je u pitanju njegova nesposobnost da
objasni, ponovo bih pokušao sa velikom energijom dok ne bih
shvatio. Osećao sam se posebno, veoma voljen, veoma sposoban.
Promenio je moj naĉin gledanja na sebe. Vrednije sam radio nego
za bilo kog drugog nastavnika u školi. Sećam ga se na poseban
naĉin, mada je prošlo trideset šest godina od kada sam proveo ćelu
godinu sa tom divnom osobom. Nikad ranije nisam o ovome
186 MOC PRINCIPA govorio, ali mislim da je on to radio iz ljubavi i posvećenja da
pomogne studentima da sami sebi pomognu.
Ukoliko ţelimo da neko vidi našu viziju, i sledi put koji smo
odabrali ka dobrim i vrednim ciljevima, ljubaznost koju im ukazu-
jemo biće ono što će omogućiti da vide o ĉemu je zapravo reĉ. Dok
se odnos produbljuje i mi se krećemo ţivotnim putem, moţemo se
osvrnuti i razmišljati o moći i zadovoljstvu zajedniĉkih iskustava.
U pesmi "Stihovi ispevani na nekoliko milja od opatije Tintern"
Viljem Vordsvort (William Vordsworth) podseća na prijatnost
koja moţe da utiĉe na nas:
... ti najbolji delovi života dobrog čoveka,
Njegova mala, bezimena, nezapamćena dela
Ljubaznosti i ljubavi.
U stvari, dela ljubaznosti koja izviru iz naše duše moţemo da
zaboravimo, ali su ih ĉesto zapamtili oni prema kojima smo bili
ljubazni.
Ser Valter Skot (Sir Walter Scott), škotski pesnik, uhvatio je
moć ljubaznih reci, izgovorenih hotimice:
Oh! Mnoga strela, nasumce odapeta,
NaĎe metu koju strelac nikad gaĎao nije.
I mnoga reč, slučajno izgovorena,
Može da uteši ili povredi slomljeno srce.
Koje bio ser Valter Skot? Gospodin nad gospodom, voljen
od svih koji su ga znali. Postoji priĉa da kada su mala deca došla
u sobu u kojoj je bio Skot, da su trenutno privuĉena njegovom
pojavom sela na pod oko njega da sa njima priĉaju. Osećala su
njegovu toplinu. Kada bi ţena ušla u sobu, bila priprosta ili lepa,
on bi ukazao paţnju. Ljudi poznati kao i ljudi potpuno nepoznati
mogli bi da mu se obrate i da se tada prijatno osećaju.
Jedan od njegovih prijatelja mu je jednom rekao: "Mora da
si imao strašno ubedljivu majku koja te je sve to nauĉila." Ser
Valter je odgovorio: "Ne; imao sam divnu majku, ali nisam od nje
nauĉio svoju lekciju. Kada sam bio deĉak od osam ili devet godina,
igrao sam se blizu ulice. Videvši psa, uzeo sam veliki kamen i, ne
znajući da li ću pogoditi ili ne, bacio sam ga na psa da ga uplašim.
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 187 Pogodio sam psa i slomio mu nosu. Pas je pao na prednje noge,
dopuzao do mene, i liznuo me." ' Ovo iskustvo je neizbrisivo
uticalo na Skota. To, zajedno sa drugim iskustvima iz njegove
mladosti, pomoglo je da se izgrade vrednosti koje su se docnije
odraţavale u njegovom ponašanju i u njegovim odnosima sa
drugima. On je liĉno preuzeo odgovornost za potpuno bankrotstvo
u izdavaštvu partnera njegovog brata i proveo je niz godina ot-
plaćujući te dugove, što je shvaćeno kao ĉin plemenitosti, odgo-
vornosti, i neuobiĉajene obzirnosti.
Da li vam neko iskustvo u vašem ţivotu izaziva dobro
osećanje? Moţda ima pravih trenutaka i mesta da se odgovori sa
neţnošću u našim odnosima sa ljudima. Ispoljavanje naše huma-
nosti najbolje se moţe iskazati ako smo ljubazni sa onima na koje
ţelimo da utiĉemo.
Pitajte se: da li imate dovoljno emocionalnih rezervi i da li
se moţete kontrolisati da sa drugima postupate ljubazno onda kada
oni to najmanje "zasluţuju"? To je, moţda, onda kada im je to
najpotrebnije. Takva ljubaznost moţe dovesti do razvoja moći i
uticaja koje će daleko nadţiveti momenat, incident ili okolnosti.
Samoprovera
1. Reci koje treba uputiti sebi radi provere ljubaznosti:
Da li imam poštovanje?
Da li vodim raĉuna o njihovim najvaţnijim interesima?
Da li se oni dobro osećaju sa mnom?
Da li sam obazriv?
Da li osećam samislost i velikodušnost?
Da li sa njima postupam onako kako bi oni hteli?
Da li ispoljavam neţna osećanja?
Da li sam uzdrţan?
Da li sam ih pitao za mišljenje?
■ !■, Da li su mi vaţni?
188 MOĆ PRINCIPA 2. Reci koje treba uputiti njima da se iskaţe ljubaznost:
Kako se osećate?
Da li smatrate daje ovo u redu?
Da li vam ovo odgovara?
Da li je to ono što ste ţeleli?
Da li se osećate cenjeni?
Ima li još nešto što bi ţeleli da kaţete?
Staje vaše mišljenje?
Da li osećate da ste vaţni za mene?
Da li osećate moju briţnost kada radimo zajedno?
ZNANJE
Da li ţelite i da li prikupljate taĉne informacije o osobi na
koju ţelite da utiĉete? To se iskazuje znanjem o osobi kakva je
stvarno i kakva moţe da postane - u stvarnom ţivotu osoba velike
vrednosti, duţna poštovanja zbog onoga što jeste, bez obzira šta
poseduje, kontroliše ili radi u bilo kom trenutku. Taĉno, potpuno
znanje o tome ko je neko uzima u obzir njegove namere, ţelje
vrednosti i snove, a ne samo njegove aktivnosti. Moramo da gajimo
poštovanje ako ţelimo da prikupimo tu vrstu informacija o ljudima
sa kojima se susrećemo. Da li odvajate vreme - da li ulaţete vreme
- da upoznate nekoga na koga ţelite da utiĉete, van uobiĉajenih
odnosa postavljanja zahteva i provere njihovog ispunjenja? Ili smo
i mi kao Longfelovi (Longfellow) "Brodovi koji prolaze u
noći"?n)
Ĉesto, kada Šovni i ja priĉamo o tekućim dogaĊajima,
spomenem osobu sa kojom sam imao kontakt tog dana. Ponekad,
kada bih bio sklon sudu ili proceni, Šovni bi me podstakla da
upoznam tu osobu. "Koliko dobro je poznaješ?" pitala bi, a onda
bi me neţno podsetila, "znati nekoga znaĉi voleti ga." Ne samo da
je taĉno da volimo najviše one koje najviše pomaţemo, već najviše
volimo one koje najviše znamo. Svako ima svoju priĉu. Svako ima
razloga za svoje ponašanje. U njihovim oĉima, njihovo ponašanje
ima smisla. Iz njihove perspektive, njihove akcije i uverenja su
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 189 logiĉna i imaju smisla. Svako ima istoriju. Kada bi znali kako su
došli do toga gde su sada, verovatno bi manje osuĊivali a više imali
razumevanja i ljubavi. "Ako sudite ljudima, nemate vremena da ih
volite," uĉila je Majka Tereza. Naša sposobnost da utiĉemo na
druge zavisi prema tome od našeg znanja ko su oni stvarno i šta
mogu da postanu.
Kolumnista jednih novina je nedavno pitao ĉitaoce da li su imali
iskustvo da nekoga stvarno upoznaju, van svakodnevnih, površnih,
uobiĉajenih razgovora koji se nekad vode kao prijateljstvo. Da li su,
ne kao brodovi koji noću prolaze, nekoga bolje upoznali? Ĉak i u
našim sopstvenim kućama, psiholozi nam kaţu da provodimo
znaĉajno malo vremena u stvarnim, direktnim odnosima sa onima
koje volimo. Kada se upotrebi štoperica da izmeri vreme, rezultati su
strašni; izgleda da provedemo samo par minuta u stvarnom razgovoru
koji je više od izdavanja naloga. I tako moţemo da ţivimo u istoj kući
ili u istoj kancelariji mesecima, godinama, a da se stvarao ne pozna-
jemo. Naši nejaki pokušaji da utiĉemo jedni na druge onda postaju
nadmetanja, sa primedbom ili ponudom drugom, koju sledi brzo
izbegavanje kontra ponude ili primedbe koja nam se vraća. Nije ĉudo
da se ponekad osećamo impotentni ili bespomoćni, nesposobni da
ubedimo "druge" da "nas" saslušaju.
Razmislite o svom sopstvenom ponašanju u društvu. ViĊate
ljude koje znate i volite svakodnevno. Parkirate pored njih na park-
ingu, kratko ih pozdravite, upustite se u neki površni razgovor, ali da
li se upuštate u ozbiljniji odnos da biste upoznali celovitu osobu?
Brojni ĉitaoci su odgovorili kolumnisti. Jedan ĉitalac je
napisao "kada je skup završen, i kada je većina otišla i samo malo
njih ostalo, ljudi su se okupili i razgovarali na drugi naĉin. To je
vreme kada su se otvorili, kada su hteli da razmene više od uĉtive
konverzacije o vremenu."
Neko drugi je napisao: "Ĉesto imam osećaj gubitka koji se
oseća kad shvatimo da se nešto vaţno nije dogodilo, a moglo je.
Ovaj osećaj gubitka ĉesto doţivim nakon što sam proveo odreĊeno
vreme sa jednim od svoje starije braće. Nemamo dovoljno stvarnih
stvari o kojima bismo razgovarali, jer stvari koje su stvarne su
suviše bolne. Onda razgovaramo o rezultatima utakmica ili o
novim kolima ili bilo ĉemu drugom što nije, u stvari, vaţno." Da
li su vam poznata ta osećanja?
190 MOC PRINCIPA Druga osoba je navela: "Mislim da je moguće stvoriti si-
tuaciju u kojoj će se veza ostvariti. Na primer, ja ne volim pecanje.
Ali jednom sam otišao na pecanje jer sam hteo da bolje upoznam
druga. On je bio strastven ribolovac i pozvao me je da poĊem sa
njim. Imam divno sećanje sa tog izleta. Ne pecanje, već razgovor,
veće uz logorsku vatru, šetnja kroz šumu po sveţem, jutarnjem
vazduhu. Naše drugarstvo se povećalo tog dana. Danas je taj ĉovek
moj najbolji prijatelj."
Još jedno iskustvo je opisano: "Hteo bih da vam ispriĉam o
snaţnom vezivanju za svog sina. To se dogodilo pošto je slomio
nogu na fudbalskoj utakmici. Proveo sam noć sa njim u bolnici i
priĉali smo satima. Ne o fudbalu, i ne o slomljenoj nozi; već o tome
staje stvarno vaţno u ţivotu i kako ljudi treba da omoguće drugima
da saznaju šta o njima osećaju. Bilo je to prvi put da mije sin rekao:
'Volim te tata'. Bio je to istinski zlatni trenutak mog ţivota."
Nikada nisam sreo ljude koji su imali ova iskustva, ali sam
osećao da su u njihovom opisu identifikovali nešto što sam i sam
iskusio. Da li dozvoljavate da se ta vrsta veze ostvari? Da li stvarate
uslove da se to i dogodi?
Za većinu ljudi je izazov da svoj ţivot i svoje planove grade
tako što će ukljuĉiti u to i ljude na koje ţele da utiĉu. Ali da bismo
poznali ljude moramo da ulaţemo u odnose.
Kako to radimo? Ponekad, to zapoĉinje na jednostavan naĉin
odvajajući posebno vreme da bismo bili zajedno bez odreĊenog
plana. Poznajem oca koji tromeseĉno "zakazuje sastanak" sa
svakim od svoje dece. Dete (ukljuĉujući i ono iz drugog razreda)
planira veĉe, i tada ima oca to veĉe. Neki od sastanaka su slikanje;
nekad je to bioskop i sladoled; nekad je to košarkaška utakmica;
jedno je veĉe u parku sa ljuljanjem i zatim leţanjem na travi i
posmatranjem zvezda kako se pojavljuju na nebu. Poznajem gene-
ralnog direktora jedne kompanije koji je napravio takav raspored
da je raspoloţiv za nove menadţere kada završe svoju obuku u
trajanju od nedelju dana i kada dobiju nove obaveze. Za vreme
zajedniĉkih sastanaka, on kaţe da više sluša nego što govori, i tako
upoznaje buduće zvezde svoje kompanije. Poznajem drugog gene-
ralnog direktora koji svakog meseca ima doruĉak sa saradnicima
radi razgovora. Poznajem majku koja je uvek, budna kada njeni
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOC1 191 tinejdţeri stiţu sa svojih sastanaka za vreme vikenda, mada ima
puno obaveza i kaţe da joj telo i mozak otkazuju svake veĉeri u
11:00. Ti tihi noćni sati kada smo bespomoćni a emocije su jake
divno su vreme za stvaranje veza koje se iskazuju u zajedniĉkom
uţivanju, traţenju i pruţanju smernica o temama koje se nikad ne
postavljaju u ţurbi svakodnevnih obaveza. Postoje nebrojeni
naĉini ako je ţelja dovoljno jaka.
Benjamin Disraeli, britanski drţavnik, je rekao: "Najveće
dobro koje moţete da uĉinite drugima je ne da sa njima delite svoje
bogatstvo, već da im otkrijete njihovo sopstveno."
Jedan šef je imao neuobiĉajeno interesovanje za svakog koga
je zaposlio. Kompanija je imala hiljade zaposlenih, ali ovaj šef je
prihvatio novog saradnika, video u njemu veliki potencijal, proveo
vreme sa njim, pitao ga o porodici, upoznao njegovu decu i
suprugu, uvek imao vremena za njega, davao mu savet kada mu je
bio potreban, savetovao ga, hvalio ga javno, ĉesto, stao na njegovu
stranu, i uvek delovao u njegovom najboljem interesu. On je ojaĉao
svog saradnika, uĉinivši da se dobro oseća i stvarajući sigurnost u
njemu za njegove sposobnosti. Da li to odgovara opisu vašeg šefa?
Da lije to tip šefa ili supruge ili prijatelja koga biste ţeleli da imate?
Da lije to tip šefa, supruga ili druga koji vi pokušavate da budete?
Ovaj zaposleni je docnije rekao da je još u kontaktu sa svojim
šefom, i to godinama nakon što je šef penzionisan.
Druga osoba mi je iznela uticaj nastavnice u šestom razredu
koja ga je upoznala, ne samo kao nesigurnog jedanaesto-
godišnjaka, već i kao potencijalno nesigurnog odraslog. Po nje-
govim recima,
"Bio sam neverovatno stidljiv u šestom razredu, a poticao
sam iz veoma siromašne porodice. Ova nastavnica mi je dala
samopouzdanje. Rekla mi je da sam najpametniji uĉenik koga je
ikada imala - to je rekla i meni i razredu. Rekla mi je da imam
veliki potencijal. Odvela me je svojoj kući. Odvela me je ĉak i do
gimnazije u koju je trebalo da preĊem naredne godine da bi me
upoznala sa mojim nastavnicima i da im kaţe koliko sam dobar
uĉenik. Rekla je daje samo jedan student koji je iskazivao poten-
cijal sliĉan mom postao potpredsednik poznatog univerziteta.
192 MOĆ PRINCIPA Još uvek mislim na nju i poslao sam joj pismo pre godinu dana.
Ja sam prvi ĉlan svoje porodice koji ide na studije. Zahvalan sam joj
na paţnji i brizi. Ona je uĉinila veliku promenu u mom ţivotu. Mada
nikada nisam svesno razmišljao o njenom poreĊenju sa studentom
koji je postao potpredsednik univerziteta, ironija je da sam ja danas
na toj duţnosti najednom od najvećih univerziteta."
Ljudi na koje utiĉemo su ljudi kojima sluţimo. To su ljudi
koje pamtimo i koji su u našim planovima. Oni mogu da budu naše
mušterije. Mogu da budu naša porodica. Mogu da budu prijatelji.
Mogu da budu ljudi sa kojima svakodnevno saradujemo na poslu.
Koliko dobro ih poznajemo? Što bolje znamo ko su oni, bolje
moţemo da ih usluţimo i pomognemo da postanu ono što mogu
da postignu. Moramo platiti cenu da ih upoznamo, ali su potenci-
jalne nagrade ogromne. A kada ih volimo, moţemo na njih da
utiĉemo na naĉin koji moţe da traje ceo njihov ţivot.
Samoprovera
1. Reci koje treba uputiti sebi radi provere znanja:
Da li razumem šta oni hoće?
Da li ih poznajem? Koliko dobro?
Da li mogu da vidim ćelu osobu?
Da li znam osobu van ove situacije ili zadatka?
Da li sam "uradio domaći zadatak" o njima kao i o tome šta
hoću da oni urade?
Koliko dobro ih stvarno vidim?
Da li sam spreman da platim cenu da ih upoznam?
2. Reci koje treba uputiti njima da se iskaţe moja ţelja da ih
upoznam:
Da li uspevate?
Da li se sa vama dobro postupa?
Da li ste srećni?
Da li uĉite, rastete, ostvarujete se?
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 193 Staje vaše mišljenje? .■■ , Staje vama vaţno? : Koliko vas dobro poznajem? - "
! ■
Voleo bih da vas bolje upoznam?
Verujem u vas. Kako mogu da pomognem? Da li ima nešto što bi trebalo da znam o vama a moţe da nam
pomogne da bolje radimo zajedno?
DISCIPLINA
Ovo poglavlje moţe da zvuĉi blago, sa opisom ljubavi,
ljubaznosti, uljudnosti, neţnosti i prihvatanja. Da pogledamo sada
drugu stranu medalje. Postoji kontekst za moć naĉela koje se
zasniva na ljubavi, ljubaznosti, uljudnosti, neţnosti i prihvatanju.
Reĉ koju volim da koristim da opišem taj kontekst je "disciplina."
Disciplina je isto tako vaţna kao i svaki drugi princip moći.
Uĉenik je sledbenik koji se poboljšava, uĉi, raste i ostvaruje
se. Disciplina znaĉi da priznajemo greške koje su drugi uĉinili,
prihvatamo nesporazume, ali ne na stari naĉin da uništimo nekoga,
sa uverenjem da će se uzdići kao feniks iz pepela, snaţniji i bolji
nego ranije. Disciplina o kojoj ja govorim nije o kaţnjavanju.
Efektivna disciplina se ostvaruje u kontekstu briţnosti. Disciplina
moţe da bude negativna i kaznena, ili moţe da bude osnova za
razumevanje, rast, razvoj, i pozitivnu promenu. Ispitajmo kakva je
disciplina principa moći.
Zašto su se neki ţivoti promenili Jedan ĉovek je rekao kako se njegov ujak prema njemu uvek
odnosio kao prema pojedincu. Kada je imao teškoća na studijama,
ujak mu je pomogao na naĉin na koji roditelji nisu mogli. Njegov
ujak gaje postavio u poloţaj koji gaje šokirao i uĉinio da da sve
■od sebe. Rekao je: "To me je stvarno prvo naljutilo, ali godinama 13 Moć principa .
194 MOC PRINCIPA docnije video sam mudrost njegovih reci. Uĉinio je da shvatim šta
me je obeleţilo."
Drugi ĉovek je opisao prijatelja, "koji me je nauĉio da
odluĉim da ne pušim. Ništa drugo nije pomagalo. Nije mi bilo lako,
ali on me je video kakav sam stvarno, mnogo moćniji od svog
stanja. Obavezao sam se da ću odrţati njegov 'lanac jaĉanja'
pomaţući druge koji takode ţele da ostave pušenje."
Treći ĉovek je rekao kako mu je profesorka pomogla. "Bio
sam na kritiĉnoj taĉki svog ţivota - taĉki preokreta. Veoma sam
se plašio i nisam se osećao mnogo sposoban. Otišao sam od svog
roditeljskog doma na studije pa u brak i imao sam roditelje koji su
me podrţavali, ali sam ipak bio daleko od zone prijatnosti. Bio sam
u panici. Bili su to prvi koraci u svetu velikog pritiska postdiplom-
skih studija. Svi su uvek bili paţljivi prema meni, ali me je moja
profesorka ohrabrila da se otvorim ka novim izazovima, da se
isprsim. Istinski je poštujem, cenim i imam u nju poverenja."
Ţestoka ljubav je ljubav
Jedna od stalnih tema koja se provlaĉi u ovim inspirativnim
primerima je spremnost da se voli na ţestok naĉin. To moţe da
izgleda paradoksalno, ali je stvarno.
Moţda vam je poznata roditeljska grupa pod nazivom
Žestoka ljubav. To je grupa za podršku roditeljima ĉija deca su van
kontrole. Oni se povremeno susreću da bi se ohrabrili da povrate
svoj dom i svoj ţivot, utvrde nove puteve i drţe se njih, i pronaĊu
opcije za obrazovanje i pomoć svojoj deci. Bio sam vlasnik škole
koja je pokušavala da izaĊe na kraj sa deĉacima uzrasta od dvanaest
do osamnaest godina iz tih porodica. Bila je to privatna škola za
adolescente koji su vodili ţivote razorne za njih, njihove porodice,
i njihovu zajednicu. U prethodnoj dekadi, većinu njih bi nazivali
maloletnim delinkventima, premladim da budu u zatvoru, ali do-
voljno starim da stvaraju velike probleme za društvene i pravo-
sudne institucije koje su pokušavale da ih kontrolišu. Imali smo
skoro 250 uĉenika i preko^sto zaposlenih. Od ovih deĉaka u školi
skoro svi su digli ruke. Ţestoka ljubav za ove mlade ljude je
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 195 znaĉila, "Mi ćemo da vas zakljuĉamo prvih šest sedmica nakon
dolaska jer bi u suprotnom bili na ulici, krali kola, i bili van zakona.
Verovatno razmišljate "Zar to nije prinuda, Blen?" Da, ljudi
koji prvenstveno ţive u svetu straha i sile mogu obiĉno da vide da
ima boljih naĉina (na primer, pravljenje nagodbi), ali oni ne bi
izabrali taj bolji put. A oni ĉak i ne veruju da postoji svet ljubavi i
poverenja. Ljudi koji manipulišu drugima, prisiljavaju druge, brzi
su da tumaĉe vaše ponašanje kao nasilno ili manipulativno. Dokle
god se ta paradigma ne promeni, ne mogu ni poĉeti da shvataju šta
pokušavate da postignete. Sa ljudima moţete da ostvarite odnose
samo tamo gde su. Nismo hteli da kaţnjavamo u našem tretmanu.
Mogli smo da im pokaţemo druge uĉenike koji više nisu bili u delu
škole pod kljuĉem i da kaţemo, "Vidite one uĉenike? Oni imaju
posebne privilegije. Da li hoćete da budete kao oni? Evo pravila.
Ovako ćete steći pravo da napustite zonu sigurnosti."
Prve godine u školi nauĉio sam vaţan princip od savetnika
koji je pomogao da škola poĉne sa radom. Jednog dana me pozvao
i rekao; "Blen, imamo probleme ovde dole. Da li bi mogao da mi
pomogneš da izaĊem na kraj s tim?"
Mladić koji je zasluţio privilegiju da napusti zonu pod
kljuĉem, dok je radio u kuj ni istrpeo je pritisak kolege i uzeo ĉašu
do pola punu vode i dodao pola konzerve orašĉića. Ne znam odakle
mu ta ideja, ali je to uĉinio. Bio je to pokušaj da se osveti. Otkriven
je i vraćen u zonu pod kljuĉem.
Ono što sam ustanovio odrastajući jeste da kada nekoga
uhvatite daje radio nešto loše, treba da uĉinite da se loše oseća da
ne bi to ponovio. To je pristup autoriteta. Mislio sam da će napasti
tog deĉaka, ali nije. U trenutku kada je tinejdţer ušao, savetnik je
poĉeo da govori o "sledećem putu". "Kada budeš sledeći put radio
u kuhinji, kako zamišljaš da se to ne ponovi?" Tinejdţer je rekao:
"Ja sam zakljuĉan, vi to znate." "Dobro," nastavio je savetnik,
"sledeći put kada budeš imao privilegiju, šta moţeš da uĉiniš da
ne budeš pod pritiskom kolege?" Na ovaj naĉin se odvijao dijalog
dvadeset minuta. Nijedanput nije govorio o kazni. Deĉak je već
znao šta su posledice. Nijedanput nije zapretio deĉaku recima,
psihološki ili fiziĉki. Ćela rasprava je bila o "sledećem putu".
Tog dana sam nauĉio moćnu, mada neoĉekivanu lekciju.
Pitao sam savetnika o njegovom pristupu kad je deĉak otišao. 13* ■■'.■■■■■■■
196 MOC PRINCIPA Rekao je: "Zašto uĉiniti da se još lošije oseća? Već se oseća loše.
Ne moţe se izmeniti ono stoje već uĉinjeno. Daj mu nadu. Moraš
da razmatraš sledeći put ili u razgovoru nećeš nigde dospeti."
Princip "sledeći put" je jedan od najpraktiĉnijih, os-
lobadajućih pristupa koji moţe da izmeni vašu orijentaciju da
utiĉete na druge ljude. Ako se usredsredite na prošlost, sve što
moţete je da se osećate loše. Ono što se dogodilo ne moţe se više
promeniti. Ali razliĉita budućnost moţe da se kreira. Sledeći put
ću biti mudriji. Sledeći put mogu više da se potrudim. Sledeći put,
ako vidim stvari na drugaĉiji naĉin, mogu drugaĉije i da odgo-
vorim. Postoji nada u "sledeći put". Pozitivan pristup disciplini
fokusira se 20 procenata na to stoje bilo loše a 80 procenata na to
što moţe da bude razliĉito sledeći put.
Ljudi koji se oslanjaju na moć principa koriste disciplinu kao
sredstvo za izvlaĉenje najboljeg u onima na koje utiĉu. Pohvataju
greške, nesporazume i potrebu za "promenom kursa" kod drugih
u ranoj fazi, dok nešto moţe da se uĉini. Ali oni to ĉine u kontekstu
prirodnog prihvatanja, topline, paţnje i brige, tako da nema nespo-
razuma o namerama i njihovom stvarnom posvećenju.
Srţ discipline je uĉenik. To znaĉi da se sledi, da se uĉi,
oblikuje i raste. Disciplina je ţestoka strana moći naĉela koja ĉini
da ta moć bude potpuna.
Izvorište discipline i uĉenika izgleda da proizvodi tri veoma
razliĉite konotacije.
Negativno korišćenje ukljuĉuje sledeće:
- kontrolisano ponašanje koje je rezultat treninga
- kontrolu ostvarenu iznuĊenim pristankom ili naredbom
- sistematski metod da bi se obezbedila poslušnost
- red zasnovan na podvrgavanju autoritetu ili pravilima
- kaţnjavanje sa ciljem da se izvrši korekcija
Neutralno korišćenje ukazuje na:
- skup pravila i metoda
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 197 - aktivnog pristalicu, pokreta ili filozofije
- iz starog francuskog disciple, iz latinskog discipulus, uĉenik,
i iz discrete, uĉiti
Pozitivno korišćenje ima potpuno drugaĉiji osećaj koji joj se
pridruţuje:
- trening koji se oĉekuje da proizvede poseban karakter
- trening koji proizvodi moralno ili mentalno poboljšanje
- samokontrolu
- jedan od stvarnih sledbenika ' _ i: r
'■,.; - oblast znanja ili uĉenja
- prihvatanje i pomoć u širenju uĉenja drugih
Koji oblik discipline vam odgovara ako treba da je
upraţnjavate? Koji vam se dopada ako treba daje sprovodite? Bez
obzira šta osećali, disciplina uvek ima elemente konfrontacije i
pobijanja. Pobijanje moţe da bude i negativno i pozitivno na-
glašeno. Na primer, negativno se ĉesto izraţava kao osuda:
■e : - izraţavanje ili prenošenje nesaglasnosti
■ > - spreĉavanje
- nalaţenje greške / :
- prekorevanje , .. v ,
- prebacivanje
- neprijateljska kritika sa ciljem da se izvrši korekcija ili
upozorenje
- oštra, ljutita kritika
- formalna ili zvaniĉna osuda
- kritika uz ţaljenje zbog razoĉarenja
- nadziranje ili suzbijanje
.- osuĊivanje
- izazivanje stida ili sramote ,, ;
- neodobravanje -
198 MOC PRINCIPA Da li vam je jasna ova slika? Ova vrsta pobijanja je okrutna
i ubitaĉna. Da li ste je iskusili? Kako je doţivljavate? Na šta vas
navodi?
Ali postoji i druga mogućnost. I ponekad se razlika ispoljava
u naĉinu prenošenja. Pozitivni pristup se doţivljava kao upo-
zorenje nekoga ko u krajnjem brine o vašim osećanjima i vašim
rezultatima:
- nesaglasnost izreĉena ljubazno ali iskreno
- opominjanje
- savetovanje da bi se nešto izbeglo
- upozorenje ili skretanje paţnje
- podsećanje na nešto zaboravljeno ili zanemareno, kao
obavezu ili odgovornost
- savetovanje tako da se greška moţe ispraviti ili opasnost
izbeći
- ljubazno kritikovanje sa konstruktivnom namerom
Ovde je pristup posledica celokupne namere sa kojom se
pobijanje izraţava. Staje vaša stvarna namera kada disciplinujete?
Da ih rasturite? Da se istaknete? Da im pomognete da se pripreme
za sledeći put? Vaša dugoroĉna namera će odrediti koja sredstva
koristite i mogući ishod koji vam je na raspolaganju.
Ĉesto uticaj pozitivne discipline bitno zavisi od izabranog
trenutka i primenjene metode. Što ste više udaljeni od dogaĊaja ili
ponašanja koje je neodgovarajuće ili neprihvatljivo, manji je uticaj
discipline. U idealnom sluĉaju disciplina nije dnevni obrok, već se
primenjuje kada je potrebna. Neki deĉiji psiholozi sugeriraju daje
jedna korektivna akcija na svakih deset ohrabrenja odnos koji daje
rezultate. Po tom standardu, kako izgleda vaše roditeljstvo? Kako
se meri vaš stil menadţmenta? Ne samo da disciplinovanje treba
da bude pravovremeno, već treba da se obavi rano, pre nego što se
steknu odreĊene navike, pre nego što je dockan, pre nego što
mnogo vremena i dogaĊaja ne proĊe i mnogo osećanja se ne razvije
da postane skoro nemoguće da se problem resi.
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 199 Dalje, disciplinovanje mora da bude specifiĉno, jasno i pro-
dorno.
Da sumiramo: disciplina, pozitivno shvaćena, mogla bi da
sugerira sledeće kada imate odnose sa decom, zaposlenima, ĉak i
suprugom ili drugima do kojih vam je stalo i na koje ţelite da
utiĉete:
Savetujte i opomenite ljubazno ali iskreno sa namerom kon-
struktivnog upozorenja, podsećanja ili saveta...
Brzo, po potrebi, ali ne ĉesto...
Posebno, precizno, jasno i sa razumevanjem.
Dozvolite da ovo ilustrujem posebnim primerom. Razmotrite
šta se dešava kada kritikujete nekoga - kada ih kritikujete, zapaţate
kako ih njihova savest teši? "Vi mene kritikujete? Da li ste videli
sa ĉime ja radim? Da sam imao više vremena.." Da li vidite šta se
dešava u racionalizaciji, "racionalne laţi" koje sebi govorimo kada
nas neko kritikuje? Ali kada volite nekoga, njihova savest će ih
optuţiti. "Odliĉan posao!" "Oh, nisam se mnogo trudio", oni
protestuju. "Ne, stvarno, bilo je fantastiĉno", vi insistirate. Oni
odgovaraju; "Sledeći put biću bolji za vas." Pogledajte fenomen:
Kada nekoga kritikujete, njegova savest ga teši. Kada nekoga
volite, njegova savest ga optuţuje.
Moć briţnog voĊe
Ova osećanja se ogledaju u priĉi koju mije ispriĉao jedan od
uĉesnika na seminaru. Kada je razmišljao o osobama koje su imale
uticaj u njegovom ţivotu, setio se svog razrednog starešine u
gimnaziji. Rekao mi je, "Ţivo se sećam dana kada smo imali
školsku skupštinu. Tri drugara i ja izašli smo iza školske sale. Svi
smo zapalili. Znali smo da smo sigurni: svi ostali su bili u sali. A
onda, ko bi se drugi pojavio iza ćoška do razredni starešina.
Uhvaćeni smo na delu. Moji drugari su se razbeţali u tri pravca i
ostavili me da tamo stojim. Razredni starešina me je zgrabio i
odvukao baš ispred sale gde su svi izlazili sa skupštine. Mislio sam
da ću umreti. Stotine deĉaka me je videlo u toj poniţavajućoj
situaciji.
200 MOC PRINCIPA "Odveo me je u svoju kancelariju, i odrţao mi lekciju.
Izgledalo je da veĉno traje. Moţda je bilo samo deset ili petnaest
minuta. Nisam mogao da saĉekam da izaĊem. Od tog trenutka,
mrzeo sam ga. Oĉekivao sam da će da uhvati moje drugare, ali nije.
Znao je ko su oni, ali nije ništa preduzimao. Jednog dana kada sam
ga video u hodniku pitao sam ga zašto ih nije pohvatao. Nije bilo
fer da samo ja budem kaţnjen."
"Umesto da mi odgovori, zgrabio me je za okovratnik i
odvukao u svoju kancelariju. Poseo me je, ali pridika nije trajala
ni minut ovaj put. Nikad neću zaboraviti staje rekao. "Ţelim tvojim
drugarima najbolje. Ne znam šta će se sa njima dogoditi, ali ti bi
mogao nešto da postaneš. Očekujem od tebe više nego ovo sada. Ti
se provlaĉiš kroz ţivot. Kada ćeš da uĉiniš nešto od sebe?" Okre-
nuo se i otišao. Osećao sam se kao da sam dobio šamar po licu.
Bio je u pravu; provlaĉio sam se.
Bio sam u trećem razredu u to vreme. Poĉeo sam da radim
malo u razredu i okupio novu grupu prijatelja. U ĉetvrtom razredu
imao sam najviše ocene. Pre sam dobijao i trojke i dvojke. Odluĉio
sam da se upišem na studije, ali kad sam se prijavio, nisam mogao
da se upišem. Moje ocene su bile slabe u prethodnim razredima.
Moj razredni je napisao pismenu preporuku za mene, i univerzitet
me je primio na probu. Izabrao sam oblast zbog tog ĉoveka. Postao
mi je mentor, kao drugi otac.
"Pre dve godine govorio sam na njegovoj sahrani. Nikada ga
neću zaboraviti. Uvek ću biti drugaĉiji zbog njega. On mi je
podario nešto zbog ĉega je vredno ţiveti".
Da li vodimo dovoljno raĉuna da hrabro komuniciramo kada
to situacija zahteva? Ako nekoga vidite u fiziĉkoj krizi, kako se
davi u vodi, ili je priklješten pod vozilom, ili moţe da se oklizne
sa litice, verovatno ćete brzo reagovati da uĉinite sve što moţete;
moţda ćete pozvati pomoć, ili sami priskoĉiti, ali ćete uĉiniti šta
moţete. Disciplina znaĉi da radite sve što je potrebno, dok još
imate vremena da upozorite, opomenete, posavetujete, da ukaţete
i uĉestvujete u promeni. Da li bi to znaĉilo da kada nekome ne
pomaţemo da se poboljša, da kada ne radimo sa njim da izmeni
svoje ponašanje, da nas nije briga? Vaša komunikacija moţe se
ovako odvijati: "Oĉekujem od tebe više od onoga što sada pruţaš.
Verujem da moţeš da se promeniš i poboljšaš, da radiš bolje i
V
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 201 budeš bolji sledeći put. Kako mogu ja da pomognem?" Ako ih
cenite, investiraćete sve što je potrebno da im pomognete. Zbog
tog iskrenog ulaganja mogu vas ceniti.
Samoprovera
1. Reci koje treba uputiti sebi radi provere sopstvene sposob-
nosti i spremnosti za disciplinu:
Da li izraţavam ţestoku ljubav?
Da li oni imaju sredstva da urade to što traţim?
Da li sam ih pripremio?
Da li imam visoka oĉekivanja, u srazmeri sa njihovom
sposobnošću i potencijalom?
Da li su obuĉeni?
Da li će naše druţenje da ih unapredi i profini?
Da li sam spreman da ih treniram?
Da li sam traţio odgovarajuću odgovornost?
Da li sam raspoloţiv za njih?
, Da li ih inspirišem?
Da li su spremni da urade posao?
Da li razumeju šta se od njih oĉekuje?
Da li mi njihovo ponašanje ili rezultati daju priliku da budem
u povoljnom poloţaju?
Da li će im to pomoći da rastu, razvijaju se i ostvare se?
2. Reci koje treba uputiti njima da se iskaţe disciplina:
Verujem da ste bolji.
Da li mislite da je to najviše što moţete?
To što radite nije prihvatljivo. Verujem da moţete bolje.
Moţda sad nemam poverenja u vas, ali bih voleo da imam.
Da li je to zaista najbolje što moţete?
Mislim da to moţete. >,
202 MOĆ PRINCIPA Da li ste spremni da to uĉinite? ' : , /, .•■■-. Verujem da ste spremni za to. Ako stvarno ţelite ovo, mislim da bi mogli to da uradite.
DOSLEDNOST Ako ţelimo da imamo moć koja je posledica toga što nas
drugi cene, onda moramo da se trudimo da budemo dosledni u
svom ţivotu. Doslednost o kojoj govorim nije doslednost koja je
"strašilo malih duša", kao stoje pisao Emerson, stalno poreĊenje
i presuĊivanje, sitniĉarsko traţenje nedoslednosti i razlika. To je
doslednost u mišljenju i akciji koja potiĉe od skupa uverenja i
vrednosti koja su nam bitna. Drugi će poĉeti da nas cene samo ako
sa njima postupamo dosledno, što znaĉi da radimo na osnovu
svojih bitnih karakternih crta. Mi nismo kapriciozni ili nepostojani.
Nismo zavisni od situacije ili promenljivi u svom prihvatanju,
svom strpljenju, svojoj ljubavi, i svojoj disciplini. Kada smo
dosledni, drugi ne vide naše akcije kao manipulaciju koju primen-
jujemo kad se stvari ne odvijaju po našem, ili kada smo izloţeni
izazovu ili sukobu, ili kada imamo probleme, Umesto toga, naš
pristup postaje skup vrednosti koje su naše verovanje, naš liĉni
kod, ispoljavanje našeg karaktera, u zavisnosti je od toga ko smo,
i odraţava ko postajemo. Moć doslednosti je da se naš uticaj ne smanjuje od situacije do
situacije. To što smo u jednom okruţenju, sa jednom grupom, to smo
i u drugo vreme i na drugim mestima. Nekoje sugerisao da je jedno
ispoljavanje karaktera naĉin kako tretiramo one koji ne mogu ništa
da nam uĉine zauzvrat. Ponekad je naš uticaj najveći kada ne
pokušavamo da utiĉemo, kada smo jednostavno prirodni. Nešto dmgi
zapaze i osete, kao što je iskazano u mnogim izjavama onih koji su
razmišljali o ljudima koji su duboko uticali na njihove ţivote. Ovo su teme koje se stalno ponavljaju u tim izjavama:
"On se prema mnogima odnosio isto kao i prema meni". "Mislim da je ona osoba koja stvarno veruje u druge i u stanju
je da ih zamisli ili vidi u najboljem svetlu."
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 203 "On je bio dobar ĉovek koji je ceo ţivot proţiveo drţeći se
Zlatnog pravila."
"Ne znam zašto je sa mnom tako postupao. Izgleda da je sa
svima tako postupao."
Ono što smo prenosi poruku mnogo jasnije, i mnogo ĉešće,
nego bilo šta što moţemo da kaţemo. Da bi uticali na druge, ono
što ne kaţemo moţe imati veći znaĉaj od bilo kojih reći, ako smo
u svom ţivotu dosledni. Poznati predavaĉ je o tome govorio grupi
studenata ovim recima:
Postoji jedna odgovornost koju nijedan ĉpvek ne moţe da
izbegne; ta odgovornost je njegov liĉni uticaj. Ĉovekov nesvesni
uticaj je posledica njegovih reci i njegovih postupaka sa drugima.
U svakom trenutku ţivota ĉovek menja, u odreĊenoj meri, ţivot
celog sveta.
Ĉovek moţe da gaji prijatnost, mirnoću, poverenje, velik-
odušnost, istinitost, pravdu, lojalnost, plemenitost, i uĉini ih bitno
aktivnim u svom karaktera.
Ovo potiĉe iz onoga što je ĉovek stvarno, a ne iz onoga što
se pretvara da jeste. '
Ako ţivimo dosledno, ono što znaĉimo ima sposobnost da
uveliko utiĉe na druge. Naša moć se ne menja. Nije oslabljena.
Drugi ne moraju da nas ĉekaju i da se u naše ime izvinjavaju. U
raĉunarskom reĉniku, "ono što vidiš je ono što si dobio", bez obzira
na okolnosti, problem, izazov, ili okruţenje. To je ono što Rodţer
Dovson (Rodger Dawson) naziva "Poštovana moć", koja ima
dosledan skup standarda i od njih ne odstupa. Dovson sugerira da
taj tip moći ima najviše uticaja. "Sto duţe iskazujete da imate
dosledan skup standarda od kojih nikad nećete odstupiti, više ljudi
nauĉi da imaju u vas poverenje. Iz tog poverenja raste ogromna
sposobnost da se utiĉe na ljude." Razume se, suština je u tome
da osnovni razlog za doslednost nije ţelja da se ima veća pre-
govaraĉka snaga. Doslednost izvire iz posvećenosti principu, moć
i uticaj koji iz toga nastaju su uzgredni proizvod.
Doslednost ne znaĉi da vi isto radite svakoj osobi u svakom
okruţenju u svako vreme. Znaĉi da se oslanjate na iste osnovne
principe svaki put kada nešto ĉinite.
204 MOC PRINCIPA Gandijev biograf i urednik njegovih dela opisao je skromnog
voĊu na ovaj naĉin: Zapanjujuća pojava u vezi sa njim je da se on drţao u punoj
meri svojih ideala, svoje koncepcije istine a ipak je uspeo da
oblikuje i pokrene ogromne mase ljudi. Nije bio nefleksibilan.
Dobro je shvatao potrebe trenutka. I prilagoĊavao se promenljivim
okolnostima. Ali sva ta prilagodavanja su se odnosila na sporedne
stvari; u odnosu na osnovne stvari bio je nefleksibilan, bio je ĉvrst
kao stena. Nije bilo kompromisa u njemu sa onim što je smatrao
daje zlo. On je oblikovao ĉitavu generaciju i više i uzneo je iznad
same sebe, bar za sada. Kakvo znaĉajno postignuće. Gandi je sam opisao svoje teţnje, pisanje i ţivot sa puno
razumevanja koje objašnjava kako je dosledno ţiveo: "Kada je trebalo nešto da napišem nikada nisam razmišljao
o tome šta sam ranije rekao. Moj cilj nije da budem dosledan
svojim ranijim stavovima o datom pitanju, već da budem dosledan
sa istinom koja mi se moţe iskazati u datom trenutku. Rezultat je
da sam rastao od istine do istine; poštedeo sam svoje pamćenje
preteranog naprezanja; i stoje vaţnije, kad god sam imao obavezu
da poredim svoja pisanja ĉak i pre pedeset godina sa najnovijim,
nisam otkrio nedoslednost meĊu njima." . Postoji ovde naizgled kontradikcija ili paradoks. Doslednost se
ispoljava kada ne pokušavamo da budemo dosledni. Kao stoje Oliver
Vendel Holms (Oliver Wendell Holmes) rekao: "Oni koji pošteno
hoće da budu istiniti u protivrecnosti su sa sobom mnogo rede od onih
koji pokušavaju da budu dosledni". Ako ţivimo sa doslednim
naporima da budemo istiniti, postoji veća verovatnost da će nas drugi
poštovati. Mogu sebi to da dozvole. Mogu da se ne slaţu sa nama, ali
znaju gde mi stojimo, i moţda još vaţnije, za šta se zalaţemo. Mi
smo demonstrirali da će naša najveća privrţenost biti standardima po
kojima pokušavamo da ţivimo, bez obzira na sve. Takvo posvećenje
poziva i inspiriše sliĉno posvećenje kod njih.
Samoprovera
1.. Reci koje treba uputiti sebi radi podsećanja da budemo
dosledni:
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 205 Da li je ovo trik ili tehnika? Ili sam to stvarno ja?
Da li ovo proizilazi iz najboljeg, najvišeg i najdubljeg u meni?
Da li su moje obaveze nepromenjive?
Da li sam pouzdan?
Da li traţim nekoga koga ću da okrivim? ,'.
Da li pokušavam da budem dosledan?
Moţe li se na mene raĉunati?
Da li sam proverio svoj sopstveni motiv i savest?
2. Reci koje treba uputiti njima da se iskaţe doslednost:
Da li je to ono što ste oĉekivali?
Da li je to naĉin kako postupam sa drugima?
Da li ste iznenaĊeni?
Da li osećate da sam nedosledan?
Da li se slaţemo?
Da li je moje vodstvo predvidljivo?
Da li osećate da je nešto van vašeg vidokruga?.,
Da U moţete da raĉunate na mene?
INTEGRITET
Integritet znaĉi da smo obavezni da sloţimo reci, osećanja,
misli i akcije tako da ţivimo u saglasnosti i bez dvoliĉnosti. Mi
smo autentiĉni. Nemamo drugih ţelja osim onih koje iskazujemo.
Nemamo ţelju da varamo. Nismo zlobni. Nema prevare. Ne
izmišljamo pretvaranja ili usiljenost u nameri ili sa ţeljom da
prevarimo, iskoristimo prednost, manipulišemo ili kontrolišemo.
Sto je veći naš integritet, veća je naša moć. Ispoljavamo
pouzdanost koja potiĉe iz karaktera - šta smo - i kompetentnosti -
šta moţemo da uradimo i verovatno ćemo da uradimo. :
206 MOC PRINCIPA
Da li zakoni vaţe i za vas? : U knjizi Randi Peningtona (Randy Pennington) o ĉasti kao
osnovi za etiku u poslovnom svetu, on zapaţa: "Ĉudno je da ima
ljudi u poslovnom svetu koji ţele dobit skautske etike a da se sami
ne drţe tih standarda." '
Pre nekoliko godina bio sam pozvan da drţim predavanje
direktorima svetske kompanije sa sedištem na jugu. Nekoliko
trenutaka pre nego stoje trebalo da poĉnem izlaganje, moj domaćin
me je pozvao u hodnik sa zabrinutim izrazom lica. "Upravo su me
pozvali, objasnio je." To je znaĉilo da mu je generalni direktor
poslao poruku na pejdţer; svaki od potpredsednika je morao da
nosi dvadeset ĉetiri ĉasa dnevno pejdţer tako da moţe da se
uspostavi veza uvek kada bi bili potrebni generalnom direktoru.
"Generalni direktor ne dolazi na vaš seminar. Upravo mije rekao
da je ĉitao neke vaše materijale za vreme vikenda i da je to
gubljenje vremena. Niko ko radi za njega neće voditi uravnoteţen
ţivot! Proĉulo se i naši direktori su formirali dve grupe, jedna uz
generalnog direktora, i moja grupa, koja je htela poboljšanja i
osporavala je status kvo." Nije potrebno naglasiti da je to bio
interesantan dan. Generalni direktor nije prisustvovao našoj sesiji,
i otprilike polovina direktora koji su proveli dan sa mnom
izraţavala je telom i stavom nešto kao, "Ne ţelim da budem ovde;
šef ne veruje u te priĉe o moći naĉela; i ti me ne moţeš niĉemu
nauĉiti!"
Bio je to bolan dan za sve nas, dok sam pokušavao da hodam
po tananoj ţici izmeĊu ohrabrivanja onih koji su ţeleli poboljšanja
braneći potrebu za poboljšanjem od onih koji su ţeleli da su na
nekom drugom mestu. Uticaj i primer generalnog direktora bili su
nepogrešivi i moćni. Kruna se dogodila na kraju dana. Moj
domaćin, pomirljiv i još uvek u obavezi da pomogne svoju grupu
da postane više zasnovana na moći naĉela, otpratio me je iz
direktorskih odaja do prizemlja upravne zgrade, gde smo se
zadrţali i prodiskutovali dogaĊaje toga dana. Zapazio sam kroz
staklena vrata na ulazu da oko dva tuceta lepo obuĉenih direktora
stoji na sveţem povetarcu van zgrade i puše. "Da li je to klub?"
raspitivao sam se. "Ne", bio je odgovor. "Upravo smo usvojili
politiku nepušenja u glavnoj zgradi i malo je nezgodno za neke
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 207 zaposlene." Setio sam se da sam osetio miris duvana u sali za
sastanke na petnaestom spratu njihove divne zgrade - osetljiv sam
na takve stvari jer su moj glas i moje grlo, kao profesionalnog
govornika, moji instrumenti, i paţljiv sam da ih zaštitim.
Spomenuo sam pušenje koje sam uoĉio. "Ah to - to je dolazilo iz
sobe generalnog direktora. Politika nepušenja vaţi za sve osim za
njega." Da li vi pušite ili ne je vaša stvar i moţda vašeg doktora.
Ali nisam mogao a da se ne pitam koliko bi moćniji generalni
direktor mogao da bude da su oni koji rade za njega videli da on
podrţava, a ne izbegava, politiku, praksu i naĉela koja vaţe za sve
druge. Postoji neposredna povezanost izmeĊu moći voĊe i njegove
liĉne teţnje ka ispravnosti. '
Cilj ovde je da se eliminiše razlika izmeĊu naše priĉe i naših
akcija, izmeĊu naše vere i naših dela. Lovci na talente ĉesto citiraju
nedostatak integriteta kao prepreku suviše veliku da bi bila
savladana kada se traţi potencijalni direktor za nove zadatke.
"Nedostatak integriteta je ĉesto završni udarac za kandidate koji
su inaĉe veoma snaţni," izvestio je Hol Dţonson (Hal Johnson),
potpredsednik Korn-Ferrv poznate kompanije za pronalaţenje i
zapošljavanje direktora.
Usaglašavanje reci, osećanja, misli i akcija
Kada usaglasite vaše reci, osećanja, misli i akcije, bez
dvoliĉnosti, vi ispoljavate integritet. Da parafraziramo Roberta
Luisa Stivensona - ĉovek i ţena od integriteta ne mogu da budu
zbunjeni ili zaplašeni; oni idu dalje u sreći ili nesreći svojom
sopstvenom brzinom, kao sat za vreme nepogode.
Gandi je bio jedan od najvećih primera integriteta koje je ovaj
vek video. Bio sam inspirisan onim što sam nauĉio o njegovom
ţivotu, a posebno sam bio pouĉen o integritetu iz izveštaja o tome
kako je ţiveo. U pokušaju da zaustave Gandija i njegov pokret za
slobodu, Britanska vlada je zatvorila indijskog vodu. To im se,
meĊutim, osvetilo, jer je Gandi time predstavljen kao muĉenik i
njegovi stavovi su se dalje širili. Provalili su u Indiju, primenjujući
stroţe zakone protiv domorodaca, ali je podrška Gandijevoj misiji
ostala nezadrţiva. Konaĉno gaje Britanska vlada pozvala da doĊe
208 MOĆ PRINCIPA u Englesku i da prisustvuje Konferenciji za okruglim stolom, i da
moţda govori u Donjem domu parlamenta.
Kada je Gandi stigao do velikog hola gde je istorijski sastanak
trebalo da se odrţi, bezbroj znatiţeljnih reportera, ţeljnih da za-
beleţe pogled ĉuvenog vode, okupio se, da se susretne sa ĉovekom.
Ono što su videli iznenadilo ih je. Pretpostavljali su da će on biti
harizmatiĉan, upeĉatljiv, i moćan, ali umesto toga izgledao je mali
i slab. Bio je obuĉen u jednostavne haljine svog naroda. Štampa se
pitala glasno o izvoru njegove moći. Nije imao politiĉki poloţaj,
nije imao veliko bogatstvo. Moţda je bio mag reci. Ĉekali su da
ĉuju šta ima da kaţe.
Gandi je došao do prednjeg dela hola i prišao je podijumu.
Stao je iza podijuma i poĉeo svoje izlaganje ĉlanovima Parlamenta.
Govorio je o bogatstvu svog velikog srca, opisujući neprilike
indijskog naroda. Objasnio je zla britanske vladavine i potrebu za
domaćom vladom u Indiji. Tom cilju je posvetio svoj ţivot. Pozvao
je na blag ali odvaţan naĉin Englesku da napusti Indiju.
Neki u publici su bili opravdano dirnuti. Na ljudskom nivou,
poĉeli su da povezuju stvari. Kako bi to izgledalo da nema slobode?
Gandi se nije zadrţavao na bolu i rugobi ropstva svojih sunarod-
nika, jer je imao viziju koja je vodila iz toga. Poĉeo je da opisuje
sliku mogućnosti, panoramu mogućnosti za ljude Indije. Govorio
je dvadeset minuta, trideset minuta, ĉetrdeset minuta, jedan sat. U
jednom trenutku izlaganja neko je poĉeo da aplaudira, a onda
nervozno zastao. Gandi se nije dao omesti - on nije govorio za
njihov aplauz.
Gandi je nastavio da govori skoro dva sata. Do trenutka kada
je završio, došlo je do promene u sali. To su bili ljudi koji su ga
zatvorili. To su bili ljudi koji su doneli nove zakone da potĉine i
uguše njegov narod. A ipak, kao jedno telo, ćela sala se podigla na
noge i ovacijama odala poĉast ovom ĉoveku. To je trajalo više
minuta. Neki od britanskih politiĉara su ĉak tapkali nogama.
U meĊuvremenu štampa je sve gledala u neverici. Pitali su
se kako je bilo moguće da njihovi zvaniĉnici prihvate svog pret-
postavljenog protivnika. Mnogi u publici potrĉali su ka prednjem
delu hola da budu blizu ovog ĉoveka od koga su toliko ĉuli.
Reporteri su bili iznervirani jer nisu mogli da priĊu Gandiju da ga
intervjuišu.
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 209 Onda su zapazili Gandijevog sekretara Mahadev Desaia, i
brzo mu se pribliţili. Pitali su da li bi on mogao da odgovori na
pitanja dok Gandi bude raspoloţiv. On se sloţio, i oni su krenuli
sa pitanjima kao što su, "Kakav je Gandi kad nije na ĉelu? Da lije
uvek bio takav? Koliko ga dugo poznajete?" Onda je neko rekao:
"Nisam mogao a da ne zapazim daje stajao dva sata iza podijuma
opĉinjavajući ove politiĉare a nije imao nikakve beleške. Sve
vreme dok je govorio, ni zabeleške. Kako on to postiţe? Oĉekujući
da će sekretar otkriti tajnu govorniĉku veštinu, bili su iznenaĊeni
kad je rekao: "Vi ne razumete. Vi ne razumete Gandija. Vidite,
ono što misli je ono što oseća. Ono što oseća je ono što kaţe. A
ono što kaţe je ono što ĉini. Šta Gandi misli, šta oseća, šta kaţe, i
šta radi su jedno te isto. Njemu nisu potrebne beleške. Vi i ja
razmišljamo o stvarima koje su ponekad razliĉite od onoga što
osećamo. Šta kaţemo zavisi od toga ko sluša. Šta ĉinimo zavisi od
toga ko gosmatra. Tako nije sa njim. Njemu nisu potrebne
beleške." '
Kada sam prvi put ĉitao sekretarov izveštaj, postalo mi je
jasno: ove reci mogu da budu operativna definicija integriteta. To
što misli, šta oseća, šta kaţe i šta ĉini - to je sve istovetno. Postoji
saglasnost u njegovom ţivljenju. Postoji moć u njegovom ţivotu.
Integritet znaĉi više nego saglasnost reci i dela. Sadrţi ĉinjenje u
skladu sa recima, ali takoĊe znaĉi da su delo i govor u skladu sa
vrednostima koje predstavljaju najbolji naĉin koji znamo da
ţivimo i da budemo.
Ja nisam Gandi Koristim mnoge beleške kada drţim predavanja ili kada
govorim. U stvari, kao dete majka me je jednom uhvatila u laţi i
posavetovala: "Ako uvek budeš govorio istinu, nećeš morati da
pamtiš šta si rekao." Mudar savet za sve nas. Ja nisam Gandi. Ali
teţim istini, kao i on, sa teţnjom da joj svaki dan budem bliţi.
Gandijeva majka, kao i moja, posavetovala gaje. Na primer,
uĉila gaje daje pogrešno jesti meso, pošto to zahteva oduzimanje
tuĊeg ţivota. I tako se mladi Gandi zavetovao majci da ostane
vegetarijanac celog svog ţivota. Mnogo godina nakon što mu je 14 Moć principa .
210 MOC PRINCIPA majka umrla, i sam Gandi je bio veoma bolestan i ţivot mu je bio
u opasnosti. Njegov lekar je pokušao da ga ubedi da popije malo
goveĊe ĉorbe da bi mu spasao ţivot, ali Gandi je ostao odluĉan.
Rekao im je: "Ĉak i kad je ţivot u pitanju ne smemo da uradimo
neke stvari. Postoji samo jedan put koji je za mene moguć, da
umrem ali nikada da ne prekršim zakletvu."
Treća anegdota o Gandiju moţe da bude instruktivna. Jedna
majka mu je dovela svoje dete, traţeći od njega da kaţe deĉaku da
ne jede šećer, jer to nije bilo dobro za njegovu dijetu ili za njegove
zube. Gandi je odgovorio: "Ne mogu to da mu kaţem. Ali moţete
da ga dovedete za mesec dana." Majka je bila ljuta što ju je Gandi
tako ispratio. Doputovala je izdaleka, i oĉekivala je da joj veliki
voĊa pomogne u roditeljstvu. Nije joj bilo druge, već je otišla.
Ĉetiri nedelje docnije se vratila, nesigurna šta da oĉekuje. Veliki
Gandi je uzeo male deĉakove ruke u svoje, kleknuo ispred njega,
i neţno upozorio: "Ne jedi šećer, moje dete. To nije dobro za tebe."
Onda ga je prigrlio i vratio majci. Majka, zahvalna ali zbunjena,
pitala je: "Zašto niste to rekli pre mesec dana? "Pa", rekao je Gandi,
"pre mesec dana, ja sam još jeo šećer." Kolika je moć primera!
Ovakva vrsta integriteta je retka. Ona je moćna. Pjer Kornej
(Pierre Corneille) u svom pozorišnom komadu Horacije, ostavio
nam je izazovnu misao: "U svojim rukama imamo moć da
okonĉamo svoj jad; onaj koji je spreman da umre moţe da prkosi
bilo kojoj nevolji." Nekima je ĉudno da ima ljudi koji su spremni
da ţrtvuju ţivot za nešto u šta veruju, pre nego da se toga odreknu
ili izdaju svoja najdublja uverenja. "Veću ljubav ĉovek nema od
polaganja ţivota za prijatelje." ^
"Zamislite šta bi to znaĉilo u svetu kada bi svi današnji lideri
nacija posedovali takvu vrstu ispravnosti. Šta bi znaĉilo kada bi
mogli da se oslonimo na njihovu reĉ u bilo kojoj situaciji? Kada
bi poverenje i pouzdanje bili osnova svake veze? U ĉestitosti,
Gandi je postigao savršenstvo. Svako je znao da je on apsolutno
pošten, da mu se moţe verovati, i da su njegovi motivi ispravni.
Kada bi Gandi nešto rekao, svi su znali da upravo tako i misli.
Milioni su verovali Gandiju; milioni su uĉili od njega; mnogi su
sebe ubrajali u njegove sledbenike. Ĉudno je ipak daje malo njih
KAKO POŠTOVATI DESET PRINCIPA MOĆI 211 pokušalo da uradi to stoje on uradio. Gandijeva veliĉina se sastoji
u ĉinjenju onoga što bi svako mogao ali ne ĉini."
Samoprovera
1. Reci koje treba uputiti sebi radi provere integriteta:
Da li je ono što mislim, osećam, kaţem i ĉinim povezano?
Da li se ono što govorim slaţe sa onim što ĉinim?
Da li su moje reci i dela, osećanja i misli sada u saglasnosti?
Da li su moje namere i akcije povezane?
Da li imam osećaj potpunosti i celovitosti?
Šta motiviše moja osećanja u ovom trenutku?
Da li osećam da vladam situacijom ili sam priklješten?
2. Reci koje treba uputiti njima da se iskaţe ispravnost:
Da li mi verujete?
Da li imate poverenja u mene?
Da li verujete da moţete da se pouzdate u to što govorim?
Da li osećate da se moje reci i dela slaţu?
Da li ste mogli da raĉunate na mene?
ŠTA SMO POSTIGLI - DA LI JE VREDNO NAPORA?
U ovoj glavi sam se stalno oslanjao na Gandija. Nije da nema
i drugih primera. Niti sam ja Gandijev poklonik. Jednostavno
pokušavam da naĊem ono stoje on našao. Na istom sam putovanju.
Neko je prišao Gandiju u njegovim poznim godinama i otvoreno
jadikovao da bi bilo divno kada bi mogao da bude kao Gandi i ĉini
to stoje on ĉinio, ali... nije kao Gandi, nije veliki, nije mistiĉni ili
duhovni ili religiozni voĊa. Gandijev odgovor je pouĉan. Gandi
nije hteo da ga obeleţavaju ili procenjuju. Ovo su njegove reci sa
mojim komentarom koji je dodat u kurzivu. 14* ■■■■'■■''. \ . . ■ '
212 MOC PRINCIPA "Tvrdim da nisam ništa više od proseĉnog ĉoveka. Verujem
da imam manje nego proseĉne sposobnosti. Nisam vizionar. Borim
se kao i vi. Tvrdim da sam praktiĉni idealist. Sta to znači? To znači
da mi je jedno stopalo čvrsto na tlu ali telim nečemu boljem. Kao
što je Robert Brauning (Robert Browning) rekao, čovekova težnja
treba da prevazilazi njegov domašaj, ili čemu nebesa? Niti dajem
poseban znaĉaj onome što sam postigao vrednim istraţivanjem.
Ako išta znate o njegovom životu sigurno je da nije tek tako jednom
samo rekao: "Mislim da ču preskočiti nekoliko obeda i promeniti
svet." Vežbao je, godinama se disciplinovao, i kada je zakoračio u
žestoku borbu civilne neposlušnosti zbog oslobaĎanja Indije, znao
je šta može. Znao je za staje spreman. Mudar čovekje zapazio, "Ne
mogu ti reći da ću da budem tvoj sluga dok ne budem mogao da
kažem da sam svoj sopstveni gospodar." A on, koliko to čovek može,
je bio svoj gospodar. Nezavisnost prethodi meĎuzavisnosti. Nezav-
isnost je ostvarenje, meĎuzavisnost je izbor koji mogu da izvrše
nezavisni ljudi. Onda nam je uputio izazov: Nemam ni trunke
sumnje da bilo koji ĉovek ili ţena mogu da postignu isto što i ja
ako, ako - staje ako? ako on ili ona uĉine isti napor i odgaje istu
nadu i istu vezu."" I staje onda izazov za vas i za mene? Da li smo spremni na
tu cenu? Da li smo spremni da odgojimo istu nadu? Istu veru? U
kakvim meĊusobnim odnosima je vredno platiti tu cenu? Moţete oĉekivati da ostvarite znaĉajne, uznemirujuće rezul-
tate ako poĉnete da primenjujete moć principa: - bićete paţljiviji u zahtevima od drugih, : - bićete sa više samopouzdanja kada nešto traţite od drugih, - razvij aćete se u sposobnosti da utiĉete na druge, - shvatićete odnos izmeĊu moći naĉela, uticaja i vodstva, - imaćete stalnog uticaja na druge bez prisile, - imaćete spokojniju dušu, - postaćete mudriji i efektivniji kao roditelj, prodavaĉ, pri-
jatelj, uĉitelj i voĊa. U sledećem poglavlju ispitaćemo kako moţemo da
umnoţimo moć principa u svom ţivotu i ţivotima drugih do kojih
nam je stalo - na koje ţelimo da utiĉemo.
8. GLAVA
KAKO POVEĆATI MOĆ
PRINCIPA
Razum nam omogućava da istinu
upoznamo samo delimično, ali ne može
nikad da nam pruži istinu. Ne možemo
poznavati nijedan princip kojeg se ne
držimo.
Rodni Tarner, pedagog ; Moć principa ostvarujemo kada ljudi veruju da smo ĉasni.
Kada nas drugi poštuju, imaće u nas poverenja i ceniće nas. Mi
ćemo ih inspirisati. Duboko će verovati u ciljeve koje istiĉemo i
ţeleće dobrovoljno i svesrdno da nas slede. Da li ste iskusili takvu
vrstu moći kao voĊa? Kao sledbenik? Da li ste slušali ili bili pod
uticajem nekoga prvenstveno zbog toga što ga poštujete i cenite?
Principi moći razmatrana u 7. poglavlju izvor su moći principa. U
onoj meri u kojoj su ovi principi deo našeg ţivota, imaćemo trajnu
moć i uticaj na ljude do kojih nam je najviše stalo.
ii4 MOĆ PRINCIPA
NEKO SPOSOBAN I VREDAN
Pre mnogo godina ĉuo sam priĉu o ĉoveku koji je od svog
oca nauĉio, osnovnu lekciju o moći principa. Deĉak je ţiveo na
malom porodiĉnom imanju gde su on i njegov otac, kad za to doĊe
vreme, teglili šećernu repu kolima koja su vukla ĉetiri konja.
Deĉakov posao je bio da pridrţava uzde dok se kola natovaraju.
Ali kada bi teret postao teţi, njegov otac bi preuzeo, jer bi konji
mogli više da povuku kad bi on drţao uzde. Ovi konji su nauĉili
da imaju poverenje kada neko sposoban i vredan njihovog pover-
enja drţi uzde. Izgledalo je da znaju da otac neće od njih traţiti da
uĉine nešto nemoguće ili nerazumno. Izgledalo je kao da su znali
da on hvata njihove mogućnosti. Kada bi otac drţao uzde, konji bi
se najbolje osećali. Bili su ujedinjeni. Njihovo naprezanje je bilo
koordinirano. Radili su zajedno. Njihova ţivost je bila na vrhuncu.
Nauĉili su, vremenom, da kada drţi uzde, otac radi u njihovom
najboljem interesu.
Da li se radi o ljudima ili konjima, lakoća sa kojom se teret
pokreće u velikoj meri zavisi od onog ko drţi uzde, i kako ih drţi.
Umešni voĊa zna kako da opšti sa timom svojim stilom, glasom i
manirima. Pored toga, on nemo komunicira u šta veruje i kako ţivi.
I sposobnost i karakter su oĉigledni. Kao rezultat, on omogućava
drugima da lako ispune zadatak. Pod njegovim vodstvom, ĉlanovi
tima mogu da koordiniraju i objedinjuju svoje napore.
ZAJEDNO SMO BOLJI OD SVAKOG
POJEDINAĈNO
Ova moć principa se izraţava na isti naĉin bez obzira da lije
scena radno mesto ili kuća. Ĉlanovi grupe su ispirisani
sposobnošću, pravednošću, i namerom voĊe koji se rukovodi
principima. Organizacija, tim, porodica ili susedstvo postaje
snaţnije nego stoje ranije bila; a ukupna snaga je veća od kombi-
novane snage pojedinih ĉlanova.
KAKO POVEĆATI MOC PRINCIPA 215 Znaĉajni rezultati mogu se postići kada ljudi rade zajedno
pod rukovodstvom takve vrste voda. Kao što je Rej Krok (Ray
Kroc), vizionar i legendarni osnivaĉ McDonalda, ĉesto govorio
"Zajedno smo bolji od svakog pojedinaĉno." Ali razlika je
dramatiĉna izmeĊu grupe koja radi sinergijski, kreativno i sa
povećanom sposobnošću i druge grupe pojedinaca koji samo
gledaju svoje interese. Korišćenjem moći principa, verovatnost da
će se desiti ĉudo umnoţava se mnogo puta.
U priĉi o šećernoj repi, sin je nauĉio, na vreme, da ĉini ono
stoje i njegov otac ĉinio. Kako je deĉakovo iskustvo raslo i njegovo
rasuĊivanje se poboljšavalo, konji su prihvatali i oslanjali se na
njegovo umeće. Na kraju su bili u stanju da poboljšaju svoje
rezultate tako da su radili za deĉaka kao daje otac sam drţao uzde.