Pregledni članak UDK 1:387.1Kant, I. Primljeno 15. 3. 2013. Igor Eterović Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini, Braće Branchetta 20, HR–51000 Rijeka [email protected]Mjesto Immanuela Kanta u mišljenju ideje univerziteta Sažetak Ideja univerziteta uzima se kao temeljna u artikulaciji pojma univerziteta i njegove institu- cionalne ostvarivosti, a u tom se kontekstu u prvi plan stavlja Immanuel Kant kao nezaobi- lazan mislitelj te ideje. Radi lakšeg razumijevanja njegove artikulacije ideje univerziteta, na početku se ukratko predstavljaju osnovne značajke Humboldtove vizije univerziteta kroz koje se može pratiti Kantov doprinos i utjecaj na njihovo artikuliranje. Centralni je Kantov spis pri tome Spor fakulteta, u kojemu ne samo da je ponudio koncept sveučilišta kao insti- tucije temeljne za razvoj učenosti nego je po nekima možda i posljednji mislio samu ideju univerziteta. Kako analiza pokazuje, ta ideja u historijskome smislu predstavlja artikulaciju klasične ideje modernog, humboldtovskog tipa sveučilišta, no u nju su također utkani broj- ni elementi koji posjeduju trajnu aktualnost (npr. jurisdikcija pojedinih područja znanja, pretenzije pojedinih znanosti, autonomija znanostî i fakultetâ, odnosi pojedinih fakulteta itd.). Uzimanjem u obzir čitava Kantova opusa, pokazuje se da je u Sporu fakulteta Kant ponudio proširenje svoga prosvjetiteljskoga projekta, dao dopunu svojoj filozofiji politike i prava (javna i privatna upotreba uma), odnosno filozofiji povijesti (univerziteti kao karika u progresu čovječanstva uopće), te dodao i značajne dopune svojoj filozofskoj antropologiji (univerzitet kao medij razvoja čovjekovih moći) i filozofiji odgoja (univerzitet kao neophod- na dimenzija u odgajanju čovjeka kao osobe, kao građanina i kao čovjeka uopće). S druge se strane demonstrira nužnost svih tih ostalih dijelova njegova filozofskog opusa za potpuno razumijevanje njegove misli, a napose čitanje ideje univerziteta u antropološkom ključu. Umjesto zaključka, evaluiraju se rezultati prethodne analize u kontekstu pokušaja odgovora na pitanje o Kantovoj trajnoj aktualnosti i njegovu posebnu mjestu u povijesti ideja, a s obzirom na mišljenje ideje univerziteta. Ključne riječi Immanuel Kant, ideja sveučilišta, Spor fakulteta, moderno sveučilište Uvod Kada govorimo o univerzitetu, tada trebamo govoriti o ideji univerziteta koja konstituira sam pojam univerziteta. 1 Nezaobilazna je ličnost u mišljenju te 1 Branko Despot tezu postavlja još radikalnije govoreći o misliteljima univerziteta: »Lako je uvidjeti, da je kriterij njihova ‘izbora’ ideja univerziteta, a ne nešto izvanjsko, puko histo- rijsko ili empirijsko, što uvijek već, znajući to ili ne, ideju pretpostavlja. Postavi li se pi- tanje univerziteta ‘danas’, onda nam nikako- vo stanje stvari, cirkulirajuće teorije ili puke potrebe ma koje sfere, ne mogu pružiti pravi odgovor. Govor o univerzitetu i borba za nje- ga, bez uvida u ideju univerziteta, isto je što i duhovno sljepilo.« Despot, Branko, »Predgo- vor – Univerzitet kao znanstvena ustanova ili čovjek kao znanstveno robovanje«, u: Kant, I.; Schelling, F. W. J.; Nietzsche, F., Ideja uni- verziteta, izabrao, preveo i predgovor napisao B. Despot, Globus, Zagreb 1991., str. 13, bilj. 1. Diskurs o ideji univerziteta najrašireniji je u razmatranju univerziteta i njega za potrebe ovoga rada ne treba posebno obrazlagati. Me- đutim treba barem kratko upozoriti da posto- je i neki njegovi kritičari koji, nastupajući s
20
Embed
Mjesto Immanuela Kanta u mišljenju ideje univerziteta · Branko Despot tezu postavlja još radikalnije ... očekivao, ta knjiga ne odaje dojam konzistencije i cjelovitosti na kakvu
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Mjesto Immanuela Kanta u mišljenju ideje univerziteta
SažetakIdeja univerziteta uzima se kao temeljna u artikulaciji pojma univerziteta i njegove institucionalne ostvarivosti, a u tom se kontekstu u prvi plan stavlja Immanuel Kant kao nezaobilazan mislitelj te ideje. Radi lakšeg razumijevanja njegove artikulacije ideje univerziteta, na početku se ukratko predstavljaju osnovne značajke Humboldtove vizije univerziteta kroz koje se može pratiti Kantov doprinos i utjecaj na njihovo artikuliranje. Centralni je Kantov spis pri tome Sporfakulteta, u kojemu ne samo da je ponudio koncept sveučilišta kao institucije temeljne za razvoj učenosti nego je po nekima možda i posljednji mislio samu ideju univerziteta. Kako analiza pokazuje, ta ideja u historijskome smislu predstavlja artikulaciju klasične ideje modernog, humboldtovskog tipa sveučilišta, no u nju su također utkani brojni elementi koji posjeduju trajnu aktualnost (npr. jurisdikcija pojedinih područja znanja, pretenzije pojedinih znanosti, autonomija znanostî i fakultetâ, odnosi pojedinih fakulteta itd.). Uzimanjem u obzir čitava Kantova opusa, pokazuje se da je u Sporufakulteta Kant ponudio proširenje svoga prosvjetiteljskoga projekta, dao dopunu svojoj filozofiji politike i prava (javna i privatna upotreba uma), odnosno filozofiji povijesti (univerziteti kao karika u progresu čovječanstva uopće), te dodao i značajne dopune svojoj filozofskoj antropologiji (univerzitet kao medij razvoja čovjekovih moći) i filozofiji odgoja (univerzitet kao neophodna dimenzija u odgajanju čovjeka kao osobe, kao građanina i kao čovjeka uopće). S druge se strane demonstrira nužnost svih tih ostalih dijelova njegova filozofskog opusa za potpuno razumijevanje njegove misli, a napose čitanje ideje univerziteta u antropološkom ključu. Umjesto zaključka, evaluiraju se rezultati prethodne analize u kontekstu pokušaja odgovora na pitanje o Kantovoj trajnoj aktualnosti i njegovu posebnu mjestu u povijesti ideja, a s obzirom na mišljenje ideje univerziteta.
Kadagovorimoouniverzitetu,tadatrebamogovoritioidejiuniverzitetakojakonstituira sampojamuniverziteta.1Nezaobilazna je ličnostumišljenju te
1
BrankoDespottezupostavljajošradikalnijegovoreći o misliteljima univerziteta: »Lakojeuvidjeti,dajekriterijnjihova‘izbora’idejauniverziteta,aneneštoizvanjsko,pukohistorijsko ili empirijsko, što uvijek već, znajućitoiline,idejupretpostavlja.Postavilisepitanjeuniverziteta‘danas’,ondanamnikakovostanjestvari,cirkulirajućeteorijeilipukepotrebemakojesfere,nemogupružitipraviodgovor.Govorouniverzitetuiborbazanjega,bezuvidauidejuuniverziteta,istoještoi
duhovnosljepilo.«Despot,Branko,»Predgovor–Univerzitetkaoznanstvenaustanovailičovjekkaoznanstveno robovanje«,u:Kant,I.;Schelling,F.W.J.;Nietzsche,F.,Ideja univerziteta,izabrao,preveoipredgovornapisaoB.Despot,Globus,Zagreb1991.,str.13,bilj.1.Diskursoidejiuniverzitetanajraširenijijeurazmatranjuuniverzitetainjegazapotrebeovogaradanetrebaposebnoobrazlagati.Međutimtrebabaremkratkoupozoritidapostoje inekinjegovikritičarikoji,nastupajući s
Humboldt i praktično ozbiljenje ideje univerziteta
Kojajeveličinaimjestoteznačajneličnosti,kojunitkokasnijenijenadmašiopoonomeštojeostvarenonapoljuvisokogobrazovanjaiznanstvenogusavršavanja,najboljejesažeoBrankoDespot:»KarlWilhelmFreiherrvonHumboldt tu je idejuuniverzitetapraktičkiformulirao iozbiljiosvjesnokaopraviutemeljiteljUniverzitetauBerlinu.Kasniji suuniverziteti slika,odraz,nakoncujošjedvavidljivtragtogautemeljenja.«3
Štobičinilookosnicuuniverzitetahumboldtovskogtipa,kojajezapravosuštinamodernoguniverziteta,pokušaojepokazatiMarekKwiek,locirajućiiartikulirajući tri temeljnaprincipakojaležeutemeljuhumboldtovskeidejeuniverziteta:»Prvi jeprincipjedinstvoistraživanjaipodučavanja(die Einheit von Forschung und Lehre);drugijezaštitaakademskeslobode:slobodepodučavanja(Lehrfreiheit)islobodeučenja(Lernfreiheit);trećijesredišnjavažnostfilozofskogfakulteta.«4
PrekotajetriprincipamogućeiščitavatiKantovoznačenjenanjihovoformiranje,alitakođer,štojezasigurnoivažnije,aktualiziratiznačenjeKantaitihnačelazanašesuvremenodoba.Naimeprvijeprincip(jedinstvoistraživanjaipodučavanja)idaljevodiljaufunkcioniranjuuniverziteta(iakoneiopćenitousektoruvisokogobrazovanja),nodrugijeprincip(akademskasloboda)podozbiljnimnapadimakakourazvijenimtakoiuzemljamaurazvoju, i to izrazličitihsmjerova(oddržavnogupletanjadoupletanjakapitala).Trećijepakprincip(središnjemjestofilozofijeufunkcioniranjuuniverziteta)najugroženiji,akonevećipotpunonapušten,iuteorijiiupraksi.5Akoostanemopriidejiuniverziteta,atimeiprisvaovatritemeljnaprincipakojiuneraskidivojveziartikulirajutuideju,ondajedefinitivnodošlovrijemeukojemuje ta idejaozbiljnougrožena.Zanjenoponovno(stalno!)promišljanjenajvećuobvezuimajuupravofilozofi,aunajmanjujerukučudnodafilozofiodtogapromišljanjaodustaju.PosvejestogarazumljivaprimjedbaM.Kwiekadaje
»…moždainteresantnoprimijetitidasenitrenutnafilozofijanifilozofinečinesklonipovratkupitanju budućnosti univerziteta (a kamoli budućnosti ideje univerziteta).Uistinu vrlo rijetkosuvremenifilozofidiskutirajuoovompitanju,uusporedbikakojetobilouprošlosti.«6
Toponovnopromišljanjeidejesveučilišta,istraživanjemogućnostipovratkaizvornoj ideji,mišljenjebudućnosti univerziteta, odnosno, da seKantovimrječnikomizrazimo,mišljenjeuvjetamogućnostiuniverzitetakao institucijekojajepraktičkoozbiljenjeidejeuniverzitetaidanasjejednaodobvezaprvenstvenofilozofa.7Nozatopromišljanjesvakakose trebavratiti izvornimmisliteljimaoveteme,aKantje,iakouHumboldtovojsjeni,definitivnokamentemeljacpromišljanjimaoidejiuniverziteta,kojasenakonnjegarazbuktala u njemačkojmisaonoj tradiciji iznjedrivši vrhunce promišljanjao toj temi.8Nakrajukrajeva, jedino idejauniverzitetamožebiti regulativnavodiljaostvarenjuuniverzitetakaoinstitucije,jertrebamobitineprestanosvjesnidaje»zbiljnostuvijekograničenijaodidejekojanjezinojizvedbislužikaouzor«9tedasuideje»pojmoviuma(…)kojiimajusavršenstvokojemsedoduševazdamožepribližavati,aligasenikadnemožepotpunopostići«.10Upravounjenojregulativnostiležisnagaidejeuniverziteta.
pozicijeutilitarnogčitanjafunkcijeiznačenjauniverziteta,kritizirajuovajdiskursucijelos-ti. O »diskursu ideje univerziteta« i nekimkritikamav.Williams,JeffreyJ.,»Historyasa Challenge to the Idea of the University«,JAC: A Journal of Rhetoric, Culture and Politics,sv.25,br.1(2005),str.55–74.Tekritiketrebabaremimatinaumukaopodsjetnikdaidejauniverziteta jestnužna, ali kao regulativna za ostvarenje konkretnih univerzitetakaoinstitucija.
2
Despot,B.,»Predgovor«,str.13.
3
Isto,str.14.
4
Kwiek,Marek,»TheClassicalGerman IdeaoftheUniversityRevisited,orontheNatio-nalization of the Modern Institution«, The Center for Public Policy Studies Research Papers Series, sv. 1, Poznan, 2006., str. 5(dostupnona:http://www.cpp.amu.edu.pl/publications.htm,pristup:14.6.2012.).Dioovestudije tiskan je pod naslovom »RevisitingtheClassicalGermanIdeaoftheUniversity:OntheNationalizationoftheModernInstitution«,Polish Journal of Philosophy,sv.2,br.1(2008),str.55–78.
Isto,str.6,bilj.6.Utomesmislu trebaistaknutikakojeskup»Idejasveučilišta«,održanuorganizacijiHrvatskogfilozofskogdruštvau sklopu21.Dana Frane Petrićaod23.do26. rujna 2012., svijetao primjer da se i hrvatskaakademska(uprvomredufilozofska)zajednicauključujeutarijetkanastojanja.Naskupujepromišljanoiraspravljanoouzrocima,naraviimogućimposljedicamakrizesveučilišta.V.Zagorac,Ivana;Martinović,Ivica,21. Dani Frane Petrića,Hrvatskofilozofskodruštvo, Zagreb 2012., i Babel, Krešimir,
»The Idea of UniversitySymposium«,Synthe-sis Philosophica,53,god.27,br.1(2012),str.187–189.
7
Kantovskom,odnosnoterminologijomtrans-cendentalnog idealizma, to može biti izraženo na sljedeći način: ideja univerzitetapredstavlja svojevrsnu regulativnu ideju,kojajekaotakvauvjetmogućnostiozbiljenjauniverziteta kao institucije. U ovome kontekstupostajesasvimjasnaranijespomenutaprimjedbaBrankaDespota da se univerzitetmora temeljiti na ideji univerziteta, a ne nanekimkontingentnim,historijskimokolnostimaiuvjetima.Upravojeidejaglavnipromotorpromjenetihokolnostiinapredovanjakasavršenijem svijetu, u ovome slučaju ka savršenijempristupanjusvijetuučenostiinjenucjelovitijemrazvoju.
8
Dovoljno je tu spomenuti, kronološkim redom,J.G.Fichtea,F.Schleiermachera,F.W.J.vonSchellinga,spomenutogWilhelmavonHumboldta,zatimneštokasnijeKarlaJaspersa itd.O svimspomenutimmisliteljimakaomisliteljima ideje univerziteta detaljnije ras-pravljaMarekKwiekucitiranojstudiji.
9
Kant,Immanuel,Antropologija u pragmatičnom pogledu,NakladaBreza,Zagreb2003.,str.60[7:173].Kantovasedjelaovdjecitirajupremakorištenimprijevodima,auuglatojzagradidonosiseistandardnapaginacijapremabrojusveskaistraniceuKantovimsabranimdjelima,Kants gesammelte Schriften, uređenim od strane Königliche Preußische (sadaDeutsche) Akademie der Wissenschaften,GeorgReimer(sadaWalterDeGruyter),Berlin1902–.,kakojeiuobičajenopripozivanjunanjegovadjela.
10
Kant, I.,Antropologija u pragmatičnom pogledu,str.85[7:199–200].
Kantova ideja univerziteta: Spor fakulteta – centralni spis za temu
Spor fakulteta nesumnjivo je polazno mjesto u razmatranju Kantove idejeuniverziteta.Kant je tuknjiguobjavio1798. ikoncipirao je trodijelnouoblikurazmatranjatrispora:nižeg–filozofskog–fakulteta,sostalatriviša–teološkim,pravnimimedicinskim–fakulteta,kakojeinasloviopojedinapoglavlja.Ipak,suprotnoonomeštobinajvjerojatniječitateljKantovihdjelaočekivao, taknjiganeodajedojamkonzistencije i cjelovitostinakakvu ječitateljKantovihdjelanaviknut.Notomepostojeijasnirazlozikojisushvatljiviizpovijesnogkontekstaukojemujeknjiganastala.NaimeKantjevećinuknjigenapisaoranijeuoblikučlanakazaobjavljivanjenadrugimmjestimatejemoždatadaiimaonamjeruobjaviticjelovituknjiguotemi.Međutim,moraoječekatismrtpruskogkraljakakobijeobjavio,sobziromdajesadržavalamislioreligiji,azakojejeodistogakraljadobiozabranuobjavljivanjatijekomnjegovevladavine.11
Okolnostinastankaknjige–objavljivanjeudijelovimasrazličitimsvrhama,avjerojatnoistarostautora,kojagajetjeraladaizdatekstneovisnoomogućimmanjkavostima−utjecale sunakrajnji rezultat, što sumiraStephenPalmquist:
UovomopširnompasusuKantelaboriraonoštojeprijeteknaznačio.Naimeumovanje,propitivanjenajdubljihpitanja ioštrakritikasvojstvenisusamofakultetima–ondje se, radi istine, testira ipotvrđujeodređenidiokorpusaznanjaiondjesedolazidospoznaja.Učenjacinafakultetuonisukojiunapređujuučenost,alisujediniiosposobljenizato.Njimasezatoitrebadopustitiakademskaslobodakakobipridonosilisvevećemrazvitkuučenosti.Sdrugepakstraneonikojisutekodređenistupanjpostiglinafakultetu,alinisukrenulidaljeusvijetznanosti(učenosti),prijespomenutitzv.»literati«,18osposobljenisutekzapojedinedržavneslužbeinanjimanijedapropitujuznanjadobivenaodstraneučenihljudisfakulteta.Njimajejasnoodvladepropisanodapoučavajuono što jevladauzelaod fakultetakaoposljednjuriječznanostiiučenosti.Uprotivnomnesamodabibespotrebnoopterećivalipukumovanjemkojegaionakonezanimanegogaidodatnozbunjivalipačaki,kaokrajnjuposljedicu,nagoniliprotivvlade.KolikogodseovakvomnijenječiniloprotivnoidejiprosvjetiteljstvakakvuzagovarasamKant,onojenaprotivjediniputdaseprosvjetiteljstvonarodaostvari postupno jednim evolutivnimputemkroz slobodan razvoj učenostikojaćesepostupnopretakatiuširemase.OvakavsudzapravojepokazateljKantovetrezvenostiipragmatičneracionalnosti(razboritosti),jerrevolucijakaodavanjevlastiurukemasamanajčešćeseizjalovi,»progutasvojudjecu«iodvedeusmjeruprotivnomtemeljnimnamjerama.Vrločestoonauništi ionovrijednoštojepostojalouprethodnomsustavuanatemizirajućisveštojeplod»prošlihvremena«.19Naprotiv,naobrazba(usmisluBildung20)pojedinca,aliicijelenacije,postupanjeproceskojiseodvijakroznekolikostupnjeva(discipliniranje,kultiviranje,civiliziranje,moraliziranje).21
Usp. bilj. 15 i pripadajući tekst (v. isto, str.34[7:18]).
19
Kantovstavorevolucijikaonegativnojpojavi,odnosnouvjerenjedasuprogresivnereformemnogoefikasnijekadasupostavljeneodvrhavlasti,itoupostepenimkoracima,izražen je na nekolikomjesta u njegovuopusu.Usp.Kant, Immanuel,Metafizika ćudoređa,Maticahrvatska,Zagreb1999., str.113–114[6:321–322],Kant, I.,Spor fakulteta, str.94[7:85]i101–102[7:92–93].
20
Vrlo je važno barem ukratko (koliko je zapotrebe ovoga rada i dovoljno) uputiti naznačenje pojma Bildung kod prosvjetiteljskih mislitelja, a napose kod Kanta. Ovajpojam podrazumijeva s jedne strane kultivaciju samoga sebe temeljem vlastitihmoći(samorazvoj,samoostvarenje),asdrugepakoblikovanje pojedinca kao ličnosti, građanina, čovjeka uopće (kao moralnog, umskogbića) pod utjecajem vanjskih faktora: odgoja,politike,kultureopćenito.Stogatajpojamčesto i srećemo kao istoznačan pojmovimakultura (shvaćenakaoproces,kaokultivacija),oblikovanje,formacija,izgradnja,razvoj.Bildung upućuje na formaciju čovječnosti upojedinoj osobi, odnosno odgoj u najširemsmislu riječi.Tajpojamtakođerobjedinjuje,uzodgoj(obrazovanje,naobrazbu,izobrazbuitd.),idrugeelementekojičinekulturuuopće, kao proces potpunog razvijanja ljudskihsposobnosti. (Usp.Kwiek,M., »TheClassicalGermanIdeaoftheUniversityRevisited«,str.8,9,14 i26).Svaovaznačenjakoja tajpojamsasobomnositrebaimatinaumuiprirazumijevanjuovogateksta,odnosnorazumijevanjuidejeuniverzitetainjegovamjestaučovjekovuBildungukaobiću,kaograđaninu
Kantseelaboraciji tihstupnjevanajvišepo-svetio u svojim predavanjima o pedagogiji,odnosnofilozofijiodgoja.Usp.Kant,Immanuel,Lectures on Pedagogy,u:Zöller,Günther;Louden,PeterB.(ur.),Immanuel Kant: Anthropology, History and Education,Cam-bridge University Press, Cambridge 2007.,str.437–485[9:437–499].
Vlastjenaprostouvjetfunkcioniranjauniverzitetauzmemolisamouobzirčinjenicudaodnjeproistječu financijska ipolitičkapotporazafunkcioniranjeuniverziteta(potrebnanovčana sredstva, prikladni zakoni, opća nacionalna strategija po pogledu visokoškolskogobrazovanja, promocija učenosti u javnostiitd.).
28
Može se reći da sumislitelji ideje univerziteta, odKanta pado suvremenogdoba, kaotemeljnuzadaćuuzimaliartikulacijuovepomirbe.Otimpokušajimapomirbeautoritativ
Kantovodgovornatopitanjepomirbenalazimomoždanajjasnijeartikuliranunjegovojdistinkcijiprivatneijavneupotrebeuma.Stogajebaremukratkovažnouputitinaspisoprosvjetiteljstvu,ukojemuobrazlažetudistinkciju.Pitajućise»kojeograničenjesmetaprosvjetiteljstvu,akojemunesmeta,negomujeustvaričakipotrebno?«,30Kantodgovara:»[J]avnaupotrebačovjekovaumamorausvakodobabitislobodna,ijedinoonamožeostvaritiprosvjetiteljstvomeđuljudima;noprivatnaupotrebaumasmiječešćebitijakouskoograničenaada se zato ipakneodmognenapredakprosvjetiteljstva.Pod javnomupotrebomčovjekovavlastitaumapodrazumijevamonukojunetko,kaoznanstvenik,činiodnjegapredsvekolikomčitalačkom publikom.Privatnomupotrebomnazivamonukojuonodsvogaumasmiječinitiuizvjesnimgrađanskim službama,ilionimakojesumupovjerene.Ponekimposlovimakojizadiruuintereszajednicepotrebanjesiguranmehanizamčijimseposredovanjemnekolikonjegovihčlanovamoraponašatiisključivopasivnokakobiihvladaumjetnomjednodušnošćuupravljalanajavnesvrhe,iliihbaremzadržalaodrazaranjatihsvrha.«31
Kant, suprotnoočekivanjunakojeupućujekolokvijalnaupotrebapojmovajavno i privatno, dopuštena ograničenja stavlja na privatnu upotrebu uma,asloboduproklamirazanjegovujavnuupotrebu.Podprivatnimonmislinaupotrebukojaseodnosinapojedinčevobavljenjeodređenimzanimanjemiliposlom,32dokpodjavnomgovorioznanstvenomobrazlaganjusvojihstavovainjihovuiznošenjupredočijavnosti,gdjejeprijesvegariječoipakužojpubli-ci,kojamožebitiprijemčivazatakveinformacije.Kantnaglašavakakobi,štoviše,biloopasnoupojedinimdržavnimslužbamaiskazivatislobodukojukarakterizirajavnaupotreba,jerbitomoglonaštetitifunkcioniranjučitavogasustava.Sdrugepakstrane,aukonteksturaspraveouniverzitetu,javnajeupotrebaizuzetnobitnakaouvjetmogućnostirazvitkaučenosti,a timeiobrazovnog/kulturnog/civilizacijskograzvitka(Bildung)samenacije,odnos-nopoticanjaprosvjetiteljstva.UnastavkuSpora fakultetaKantnagovješćujeposebnomjesto filozofskogfakulteta,kojijedinouapsolutnojslobodimožeegzistiratiipridonositicjelokupnojučenosti:»Poredučenogzajedništvabezuvjetnomoranauniverzitetupostojati još jedanfakultet,koji,upogledusvojihučenjaozapovijestimavladeneovisno,imaslobodu,neizdavatizapovijesti,ali ipak samprosuđivati,koji imaposlazaznanstvenim interesom, tj. interesom istine,gdjeummoraimatipravojavnogovoriti;jerbeztakovogfakultetaistina(naštetusamevlade)nebiizašlanavidjelo,aumjeposvojojprirodislobodan,ineprimanikakavcredo,osimcredaslobode).–Dasepaktakavfakultet,bezobziranatovelikopreimućstvo(slobode)ipaknazivanižim,tomesemoženaćiuzrokuprirodičovjeka:danaimeonaj,kojimožezapovijedati,makarje samoponizni sluganekogdrugog, sebi izgleda ipakotmjeniji,negodrugi,koji jedodušeslobodan,alinemanikogakomubizapovijedao.«33
Dakle,iakojeonposamomnazivunižifakultet,posvojojjezadaćiipaknajvažnijinauniverzitetuzbogsamesvojenaravi,atoječisti interes za istinu.Međutimtakavjenazivipaktemeljennaautoritetudrugihfakulteta,anenanjihovojrealnojsupremacijinadfilozofskimfakultetompopogledudoprinosaučenosti,štoćeKantunastavkudetaljnijeipokazati.Kantobrazlažezaštovladaprijesvegakoristzasvojesvrhevidiutrimavišimfakultetima.Njenesupobudepremareduvrijednostisljedeće:osigurativječnu dobrobit svakogapojedinca,njegovugrađansku dobrobit kao članadruštva i naposljetku tjelesnu dobrobit (dugo živjeti i biti zdrav).Teološkifakultetupravoslužidapopitanjuprvogavladaostvari»utjecajčakinaonounutrašnje,misliinajskrivenijavoljnamnijenjapodanika«,pravnipakslužidavladapomoćunjegovihučenjamožeponašanjepodanika»držatinauzdi
javnih zakona«, amedicinski joj pak treba »osigurati egzistenciju jakog ibrojnog naroda, naroda kakovog smatra upotrebljivim za svoje nakane«.34Kantnapominjedabiserangiranjepobudakojevladakoristizasvojesvrhepremaumutakođerkretaloovimredomnavođenjafakulteta,međutimpremaprirodnom je instinktu ipak red obrnut i liječnik postaje svakome čovjekunajvažniji,jermuonipakprodužuježivot.35
Središnja važnost filozofskog fakulteta i njegova autonomija
Humboldtu je ta pomirba najbolje pošla zarukom iz nekoliko razloga, od kojih se kaoglavni ističu jasnoća njegova razmišljanja,političkamoćkojujeimaokaopruskiministardajeprovedeudjeloipovijesneokolnos-tikojesuozrelilezajednutemeljituobrazovnureformu.TrebameđutimutomekontekstutakođeristaknutidaunatočtomeštosezbogspomenutihreformiupravoHumboldtstavljauprviplan,najvećimujedioposlabiopriređenupravoartikulacijomidejeuniverziteta,za kojumožemo tvrditi da je, umodernomsmislu,otpočelasKantom.Usp.Kwiek,M.,»TheClassicalGermanIdeaoftheUniversityRevisited«,str.29.
Ovdjejeriječ,prijesvega,oposlovimaudržavnim(»građanskim«)službama,kaoštojeKant jasno dao naslutiti iz gore spomenutihmjestauSporu fakulteta:svećenički,pravni,liječničkiiučiteljskipozivuprvomsuplanu.
33
Kant,I.,Spor fakulteta,str.35[7:19–20].
34
Isto,str.36[7:21–22].
35
Usp.isto,str.36–37[7:22].
36
Dok teološki svojevrsni stabilni oslonac nalazi u nepromjenjivosti i shvaćanju svetihspisakaoonihzaključnih,pravnipovremenomorazakonepodvrgavatiizmjeniuslijedboljih uvida koje pruži iskustvo, amedicinskifakultet pak potpuno svoje uvide crpiti neposredno izprirode same.Sdrugepak straneteološki jezatvorenudogmatizamsvetihspisa koji karakterizira njegovo naučavanje,pravni ipak dopušta tumačenje u najvišimpravnim instancama, dok medicinski fakultetpak imanajvišeslobode i»blisko jesrodan filozofskom: da, što se njegovih učenjatiče,kojimaseliječniciobrazuju,potpunomaslobodan, jer za njega nemože biti nikakovihputemnajvišegautoritetasankcioniranihknjiga,negosamoonihcrpljenih izprirode,nitiikakovihzapravozakona(akosepodtimpodrazumijevanepromjenljivavoljazakonodavca), nego samo propisa (edikta)«. Usp.isto,str.38–41[7:23–27].
Kaonajvitalnijidio fakultetau smislu reguliranjaiusmjeravanjapremaistini,filozofskijefakultetnatajnačinkamentemeljacjednekarakteristikeuniverzitetakojaseidan-danasozbiljno uzima, a to je njegova autonomija.Moždaizgledačudnovatokakoseidaljeinzistira na autonomiji, a primat filozofskogfakulteta nitko više ne uzima za ozbiljno,međutimtomerazlogevjerojatnotrebatražitiu složenimpovijesnimokolnostima razvitkauniverziteta koje su ga udaljile od njegoveizvorneideje.
42
Isto,str.43[7:29].
43
Ovopitanjemjestaiulogefilozofijenafilozofskomfakultetu,aliiucijelomsustavuznanosti,konciznopredstavljaTimothyBahti:»Pristajelifilozofijauzostale,historijske(historische)vrste znanja i istraživanja, ili ona ‘prelazi’ utedrugegranekakobiihučinilaprikladnima?Gdjefilozofijapripada(gehören)nauniverzitetu,unutarsvog‘odsjeka’ilicjelinifakulteta?Ili, ako jednomuređenakaoodsjek,može liizbjećipostajanješablonskim–danasbinetkomogaoreći‘analitičkim’–formalizmom?Može li univerzitet biti utemeljen (gestiftet)nakritičkomodsjekufilozofije,ilijetomanjedezideratumnegolikontradikcija?«Bahti,Timothy,»HistoriesoftheUniversity:KantandHumboldt«,MLN: Modern Language Notes,sv. 102, br. 3 (1987), str. 457–458. Daljnjarazradasamoovihpitanja,akamolipokušajodgovorananjih,zahtijevalibiposebnoistraživanjekojedalekopremašujeokvireovogarada.
bibilatekjednaodznanostikojatomepredmetupristupanasvojposebannačin.SamjeKantbiosvjestantedistinkcijesobziromdajeubrajaouhistorijskespoznaje(historische Erkenntnis)isamupovijest(Geschichte)skupa sa zemljopisom, učenim jezikoslovljem,humanistikom i prirodoznanstvom. Usp.Kant,I.,Spor fakulteta,str.42[7:28].Uovimmislima treba tražiti dioKantova doprinosapovijesnoj znanosti, a napose je aktualnostnjegovemislividljivauzmemoliuobzirčinjenicudadanasnesamovećinaakademskihgrađananegoisamihistoriografi ipovijesniznanstvenici često previde ovu važnu distinkciju izjednačavajući historiju s povijesti(povijesnom znanošću). Međutim treba bitioprezanudefiniranjutermina,jerjetoidaljeotvorenopitanjekojeponekadideupotpunosuprotnomsmjeruspramneposrednonavedenogterminološkogizbora.Takvodrugačiječitanjeovedistinkcijev.primjericeu:Bahti,T.,»HistoriesoftheUniversity«,str.453–455,iBenić,Kristian,»Filozofijahistorijskeznanos-ti u suvremenoj hrvatskoj historiografiji?«,Klepsidra,sv.1,br.2(2007),str.222–224.
45
Nijeničudodaseupravoizovepotrebesvakeznanostidaponikneusvojuhistoriju,aliislabostiunemogućnostidasdrugestraneprepustitajposaofilozofskomfakultetu,stvarajuraznorazne,unajmanjurukudiskutabilne,pojavepoputprimjericeproglašavanjapovijestimedicine granom u području biomedicine izdravstva, a u polju temeljnih biomedicinskihznanosti.(Usp.Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama, NN 182/2009.) Činjenica jest da bi toproizvelo u organizacijskom smislu ponekepoteškoće(dodatnomedicinskousavršavanjeprofesora povijesti ili pak povijesnoznanstvenousavršavanjezdravstvenihdjelatnika,gostovanje profesora s filozofskog fakultetanamedicinskom,dodatanposaokadrovskimslužbamauobračunavanjuplaćeitd.),međutimteempirijskepoteškoćenikakonemogubiti svrha organizaciji univerziteta, već se unjimatrebajutražitinovarješenjazaozbiljenjesameidejeuniverziteta(!).
Za razumijevanje idejeuniverziteta, odnosnoosobitosti pojedinih fakultetausklopunjega,važnojebaremukratkoocrtatiučemusesastojispormeđunjima.Prijesvegariječjeosporusvihtrijuvišihfakultetasnižim,štojenanekinačinirazumljivosobziromnasvrhufilozofskogfakultetadanadgledai propitujeujedno i učenja svih (drugih) fakulteta.Spor se fakulteta»vodiokoutjecajananarod,atajutjecajmoguzadobitisamo,ukolikosvakiodnjihmožeuvjeritinarod,daonumijenajboljepromicatinjegovusreću«.48Akomalopreformuliramoiu izvođenjuučinimodaljnjikorak,riječ jenaprostoosvojevrsnojborbizamoćmeđufakultetima.Tumoćnadpukomposebiceostvarujuvišifakulteti,sobziromdapuksvojusrećunevidiuslobodi(štojepromičeiozbiljujefilozofskifakultet),većuprirodnimsvrhama(vječnomživotu,materijalnomposjeduitjelesnomzdravlju).Pukuopćeneuviđanitigazanimatodasezapravofilozofskifakultetupravopomoćuuputstavauzetih izumadržionogaštočovjekna temeljuvlastitihsnagamože dokučiti, a nit je vodilja, odnosno barembi trebala biti, svimostalimtrimafakultetima:
»Štovifilozofitubrbljate,znaosamjaodavnosamodsebe;aliodvaskaoučenihhoćuznati:kakobih,akosamibezbožnoživio,ipakmogaouposljednjemčasusebipriskrbitiulaznicuunebeskocarstvo,kakobih,akoinisam u pravu,ipakmogaodobitisvojuparnicu,ikakobih,iakosamisvojetjelesnesnagedomilevoljezlorabio,ipakmogaoostatizdravidugoživjeti.«51
»Aliposlenicitrijuvišihfakultetasvagdasutakovičudotvorci,akosefilozofskomnedopusti,da javno radi protiv njih, ne da bi oborio njihova naučavanja, nego samoda bi protusloviomagičnojsnazi,kojunjimaipropisimastimepovezanimsvijetpraznovjernopripisuje,kaodaćepripasivnomprepuštanjutakovimumješnimvođamabitipošteđensvakogsamočinjenjaisvelikomlagodnošćuvećbitipomoćunjihvođenkdosizanjuonihsvrhakojesumunasrcu.«52
sampotrudi,jertakvojeponašanjepotpunoprotivnosamorazvojučovjekovu(Bildung) koje je ukontekstukulture (kultivacije) jedini put doostvarenjakrajnjesvrhečovjekakaoumskogbića.53Potporutakvučitanjunajboljedajejedanulomak izdrugogKantova spisa znakovitognaslova–»Odgovornapitanje:Štojeprosvjetiteljstvo?«:
Ako netko pak otvori pitanje o tome tko bitrebaokontroliratifilozofskifakultet,ondabiKantvjerojatnoodgovoriodasipremasvojojvlastitojsvrsifilozofskifakultetnesmijedopustitiizostanaksamokritikejerbitimeiznevjeriotemeljesvogafunkcioniranjaipotpunoseudaljioodsvojebiti.Iakobiovovjerojatnobilookarakteriziranokaoprevišeidealističkogledanje,nažalost,činisedajetojedinimogućiodgovorirješenjezarazvitakuniverziteta,jerfilozofskifakultetjediniimadovoljnosnažankritičkipotencijalkojiomogućujesamokritiku. Pitanje časnoga sudjelovanja u radufilozofskogfakultetaiiznevjeravanjenjegovebitiodstranepojedinacazaposlenihnanjemuposvejedrugopitanjeitičeseopćeintelektualnekrizekojanagrizatajfakultet,atimeicijeliuniverzitet.Određeneznakovetekrizemožemoiščitavatimoždaupravouizostankuozbiljnijihpromišljanja idejeuniverzitetaodonih koji bi to najviše trebali činiti, a to sufilozofi.Sdrugepak strane treba ipak imatinaumudaunašoj zemlji najsnažniji kritičkiimpulsipotezimavlade,odnosnovlada,upitanjimaregulacijeznanosti(Zakon o znanosti)iuređenjaznanstveneinfrastrukture(npr.situacija sa znanstvenim časopisima u kojima se upravo humanistički časopisi sustavnodegradiraju)dolazeupravosFilozofskogfakulteta. Za potvrdu kritičkog senzibilitetaigrađanskehrabrosti,kakozaposlenikatakostudenata spomenutog fakulteta, dovoljno jesamo kratko pregledati vijesti objavljene namrežnim stranicamaUdruge za razvoj visokog školstva »Universitas« s popratnim sadržajima (rezolucije, izjave, novinski članciitd.) pod označnicom ‘Filozofski fakultet uZagrebu’ (dostupnona:http://www.universitas.hr/tag/ffzg/,pristup:6.3.2013.).
48
Kant,I.,Spor fakulteta,str.44[7:29–30].
49
Isto,str.44[7:30].
50
Isto,str.45[7:31].
51
Isto,str.44–45[7:30].
52
Isto,str.45[7:31].
53
Radi pojašnjenja treba reći da se ovdje naumutrebaimati,azapotrebejeovogaradatodovoljno,baremdvijetočkeizKantovaopusa.PrvajeKantovteleološkiargumentukojemuizformalnesvrhovitostinašihspoznajnihmoćipostupnodolazimodokulturekaoposljednjesvrheprirodikojojodgovarajedinobezuvjetnavrijednostslobodekaokrajnjasvrha prirode (odnosno svih naših djelovanjau sferimoralnostikaodijela teprirode).Usp.Kant,Immanuel,Kritika moći suđenja,Naprijed,Zagreb1976.,passim, a zakratkopredstavljanje samog teleološkog argumentav. Eterović, Igor, »Kantova teleologija kaopodlogaorijentiranjuuekologiji«,Filozofska istraživanja,sv.31,br.2(2011),str.300–301.DrugajetočkaKantovoupućivanjenavlastitosavršenstvokaosvrhukojajeujednodužnost,odnosnodužnostčovjekadausavršavasvesvojemoćiuopće.Usp.Kant,I.,Metafizika ćudoređa,str.178–180.
Kantova kritika lijenosti ljudi u korištenjuvlastitogumakoji ljudekaoosobe svodinapodređene (subalterne) najbolje dolazi doizražajanajednomdrugommjestu,ukonteks-tuantropološkihrazmatranja:»Subalterninemorajuumovati(rezonirati)zatoštoimprincip po kojem se treba djelovati često morabiti promašen, baremmože ostati nepoznat.Alinepravednojezahtijevatidasetakozvanilaici (Laicus) u stvarima religije, budući daseonamoracijenitikaomoral,neslužesvojimvlastitimumom,negodatrebajuslijeditiovlaštenoga duhovnika (Clericus), a time ituđium:budućidauonommoralnomsvatkomoraodgovaratizasvojedjeloipropust,aduhovnikizvješćeotomenećepreuzetinasvojuvlastituopasnostniti to takođermože.Aliutimslučajevimaljudisusklonivišesigurnostizasvojuosobunalazitiutomedasesuzdržeodsvakevlastiteupotrebeumaidase
ČitavovajsporKantnazivaprotivzakonitimjersetemeljinasubjektivnimpokretačkimuzrocima, koji zapravo,može se reći, svoje izvorište imajuuempirijskomdijeluljudskeprirode.Kantjevrlosvjestantogantropološkogmomenta.Iakonamjespomenutispornajinteresantnijiidirektnovodiunekeantropološkepostavkekojeležeuidejifakulteta,trebabaremspomenutidapostojiizakonitisporfakultetakojiproizlazi izsamenaravifilozofskogfakulteta.Naimenjegovjeposaoispitivanjeistineistalnakritika,stogajeglavnioslonacvladiuizradiraznoraznihpropisazačitavuniverzitet(uključivoostalefakultete).Nokaotakavonimadužnoststalnopropitivatištojeistinaitakodolaziusukobsostalimfakultetima.Tajjesporvođennekolicinomformalnihnačela:1)vođenjeumomkaojedinimsucemuprocesu;2)trajanjeinikadaneprestaje;3)nikadanemožebitinauštrbugleduvlade;4)možepredstavljatijedinstvounačelimadjelovanjaiučeneigrađanskesredinetetakopro-uzročitistalannapredakpremakonačnomeukidanjusvihograničenjaslobodeodstranevlade.56
Jedinstvo istraživanja i podučavanja?
OautonomijiisredišnjojulozifilozofskogfakultetaKantjemnogogovoriokrozsvojespise.Međutimčinisedao trećojokosnicikasnijegahumboldtovskoga univerziteta nije govorio otvoreno u svojim spisima, baremne uonimacentralnimazatemu.Ipak,postojisnažanrazlogzauočavanjenjegovadoprinosauartikulacijiupravoovedimenzije,noonasevišepokazalakroznjegovupraksu,negolikrozpisanadjela.Kantjenaimezavrijemepisanjavećinespominjanihdjelaizasebevećimaozaistaimpresivnuprofesorskukarijerukaopredavač,alijednakotakoikaopriznatiučenjak,odnosnostručnjakusvomepodručju.Kantjeistovremenopodučavao studente i pisao svoja najveća filozofska djela, stoga je svojimprimjeromutiraoputonomeštoćekasnije fakultete,odnosnouniverzitete,kvalificiratikaonastavno-znanstveneinstitucije.Upravojeonusvojempraktičnomprimjeruutjeloviomodeluniverzitetskogprofesorakojinesamodajecijenjeniuspješanpredavač,simpresivnimpoljempokrivanjatemaipripremomzanjihovopodučavanje,negoujednotežizastalnimbivanjemvrhunskimstručnjakomusvojemupodručjuiplodnimznanstvenikom.Uzimajućitouobzir,pokazujesenesamodajeKantiuovojtrećojodredniciudariopečatkasnijimnastojanjimaokoutemeljenjamodernogauniverzitetanego jebio iključnomfiguromodkojesubrojnikasnijimisliteljidirektnoučiliipreuzimalimodelzapromišljanjeifunkcioniranjeupogleduradanauniverzitetu.57
Ovaj dodatak, koliko god se možda činio nespretnim umetkom u korpusosnovnogateksta,ipaknudiključurazvijanjumislioantropološkojpodloziidejeuniverziteta.PosezanjemudrugaKantovadjela,tajseputokazvrlobrzopokazuje točnim.ToćenamposezanjeujednodatizaokruženuartikulacijuKantoveidejeuniverzitetakojaćebitipoticajHumboldtuunjegovimreformskim ostvarenjima i viziji univerziteta kao vrhovnoj instanci za postizanječovjekovasamoostvarenjausmisluBildunga.Čitanjeidejeuniverzitetauantropološkomključučinisetakoopravdanimidirektnonudiplodnotlozadaljnjepromišljanjeouniverzitetukaoinstituci
pasivno i poslušno podrede uvedenim uredbamasvetihljudi.«Kant,I.,Antropologija u pragmatičnom pogledu,str.85[7:200].
56
Usp. Kant, I., Spor fakulteta, str. 46–49[7:31–36].UpravojeoovomesporuKantnakaniopisatidalje,međutimusvojojjenakaniuspiosamozaprvispor–izmeđufilozofskogiteološkogfakulteta,doksuostalidaniudrugačijojformiisasvimodstupajuodstruktureizlaganjatogaprvogaspora.
57
ZapotrebeovogaradadovoljnojeuputitinaopsežnuKantovubiografijukoju je sastavioManfredKuehn,akojanajboljeoslikavanakojijenačinKantusvojojosobiujedinioneumornogpredavača(predavanjaizfizičkegeo-grafije, antropologije, etike itd.), istraživača(broj i kontinuitet objavljivanja seminalnih
filozofskihdjela),aktivnogdjelatnikasamogFilozofskog fakulteta i Univerziteta u Königsbergu (obnašanje dužnosti dekana, članuniverzitetskogsenataitd.)iistaknutogčlanauakademskimzbivanjima(pisanjerecenzija,bogatakorespondencijaskolegama,članstvouAkademiji znanosti itd.).V.Kuehn,Manfred,Kant: A Biography,CambridgeUniversityPress,Cambridge2001.,passim.
jikojajeuskopovezanasprosvjetiteljskimidealima.Iakosmovećdotaklidijelompitanjeljudskelijenostikorištenjavlastitog(raz)uma,sadaseovdjenameće pitanje nezrelosti kao posljedice tog nekorištenja, a upravo je onaizvorsvakeneprosvijećenosti.TajeidejamoždasvojnajjasnijioblikdobilauslavnomKantovueseju:
»Prosvjetiteljstvo je izlazak čovjekov iz stanja samoskrivljene nepunoljetnosti.Nepunoljetnostjenemoćdasevlastiti razumupotrebljavabezvodstvanekogadrugog.Tanepunoljetnost jesamoskrivljenaondakadnjezinuzrokneležiunedostatkurazuma,negoupomanjkanjuodlučnostiihrabrostidasenjimeslužibeztuđegrukovođenja.Sapere aude!Imajhrabrostislužitisevlastitimrazumom!–toje,dakle,lozinkaprosvjetiteljstva.«62
Upravofakulteti trebajusudjelovatinanajsnažnijinačinupromicanjuprosvjetiteljstva.Oni,kaodiouniverziteta,zapravosujedinagarancijanapretkaučenosti uopće.U tome smislu trebačitati spomenutaKantovaupozorenjadafilozofskifakultetstalnotrebabudnopratitisveostalefakultete,dasenebi razvilapreuzetnost fakulteta injegovihdjelatnikanaodređenopodručjeznanja,čimebipodređeneutojdomeni(laike)držaliustrogojpokornostiiposlušnosti.Dakle fakultetibi trebali razbijati teokoveneprosvijećenepokornostituđimmišljenjimaiosloboditiracionalnipotencijalsvojihpolaznika,kojisujedinieventualninositeljidaljnjegstupnjarazvojaprosvijećenostičitavogpuka,odnosnodruštvauopće.Iako je s jedne straneopasnoprepustiti svjetini svakoupravljanje, sdrugestranenetrebadespotskivladatipukompridonošenjuzakonanitiimnametatisudovepritumačenjusvetihknjiga.63Atoseodnosiinasvaostalapodručjaučenosti.Naimetaneodlučnostljudiukorištenjurazumačiniodnjihosobekojimajepotrebanskrbnikioduzimaimonodostojanstvokojezaslužujukaoslobodnaracionalnabića,štosuposvojojprirodi:
Umjesto zaključka: Kantovo mjesto u mišljenju univerziteta
Bezidejeuniverzitetakojanosiregulativnusnagunemogućejemislitiuniverzitet,atimeiorganiziratiga,odnosnoempirijskiozbiljiti,kaoinstituciju.Kantjemisliteljkojijetomoždanajboljepokazaoinatojidejiomogućiosvojimnasljednicimadaljnjepromišljanje te ideje i naposljetkukrozosobuWilhelmavonHumboldtainjegovupraktičnurealizacijukaoinstitucije(krozberlinskiuniverzitet).Bezregulativnostiideje,kojamorabitiizvedenaiz umnosti same, nemoguće je ponuditi instituciju koja bimogla zadovoljiti ono što se od univerziteta očekuje.Upravo izdaja same ideje vodi ulutanja,nespretnosti i teškepromašajekojeudanašnjevrijemedonose ad hocrješenjaprikoncipiranjufunkcioniranjauniverziteta.Povratakideji,štoujednoznačinjenoduboko i iskrenopromišljanje, jedini je izlaz iz stranputica empirijskogapristupauniverzitetu, koji ukorisnosti i operativnostikaonekakvimmjerljivimvarijablamapreuzetnouvjerava sebe i ostale dajetopraviputnapretkaučenosti.Tomožebitinapredaktehnikeilimoždaekonomije,aliseznatnoudaljujeodonogaštobiučenosttrebalabiti.Nijemogućemjeritisvepokazatelje,postavitisveushemeišabloniziratiznanjeiprocesspoznaje.AkoištatrebamonaučitiodKanta,ondajetoupozorenjedajeznanjepromjenjivo,spoznajaproces,anaobrazba(Bildung)trajna.Kaoštojepostupanipolaganprocesdolaskadoistine,takojeirazvojalatazatajdolazak–univerzitet–jednakopostupaniodražavastupanjkulturnogarazvojačovjeka.Vođenjemtrimaprincipimakojejemogućeodijelitikaovodiljehumboldtovskoguniverziteta–jedinstvoistraživanjaipodučavanja,autonomijaučenjakaicentralnostfilozofskogfakulteta–vidljivajeKantovanezaobilaznostuponudiuporištazasvakoodnjih.IakojeostaousjenisvogavelikoganasljednikaWilhelmavonHumboldta,nemogućejeshvatitipostignućapotonjeganeuzimajućiuobzirširokopoljepromišljanjakojimejeKantomogućionasta
Kant, I.,Antropologija u pragmatičnom pogledu,str.84[7:199].
66
O razdiobi triju moći spoznaje v. npr. isto,str. 81–83 [7:196–198], a nešto specifičnijeomoći suđenja str.84–85 [7:199].KlasičnomjestoKantovasumiranjatrijumoćispozna
vanjav.uKant,I.,Kritika moći suđenja,str.33–34[5:196–198].
67
ZaovojepitanjenaposeinstruktivanvećcitiraniKantovkratkiesej»Idejaopćepovijesti s gledišta svjetskoga građanstva«, čiji sesadržajoslanjanagorespomenuti teleološkiargumentizKritike čistog umainadogradnjaje pitanja neophodnosti kulture kao medijaostvarenjačovjeka ikaopojedinca ikaovrste.
68
KakojevećspomenutoostupnjevimaodgojakaoelementarnomoblikuBildungapojedincausklopukulture,nezaobilazanjeKantovcentralnispisoodgoju.V.Kant,I.,Lectures on Education,passim.
nak,razvoj,aponegdjeiartikulacijuidejeuniverziteta,69atimedaoiuvjetmogućnosti njegove empirijske ostvarivosti kao institucije, koju je proveoHumboldt.70
Naglašavajućiautonomijukaotemeljrazvitkaučenosti,ukazujućinacentralnomjestofilozofskogfakultetakaoepicentra(samo)kritičnostitesvojimvlastitimprimjeromradaunastaviiznanosti,Kantjedaoosnovučitavukasnijemradu(misaonomipraktičnom)nautemeljenjuuniverzitetakaocentralneinstitucije učenosti, koja je kao takva kamen temeljac razvitku čovjekovihspoznaja i njegovih čitavihmoći, odnosno najbolji alat na putu njegovomostvarenjukroznaobrazbukaočovjeka.Taantropološkapotkačitavojidejiuniverzitetatolikojerazumljivaijasnadasezaista trebaupitatiostanjunašegadanašnjegaobrazovanja icjelokupneintelektualnostiukolikosezaboravljanaovemisli i idejekojesunesamootvorile vrata prosvjetiteljstvu nego i omogućile ono što danas smještamomeđunajboljeplodovezapadnecivilizacije.UtolikosupovratakKantuiuvažavanjenjegovihidejaidaljepotrebni,trajnoaktualniiizuzetnopoticajnizadetektiranje,lociranjeiartikuliranjeproblemasuvremenogvisokogobrazovanja,kaoizausmjeravanjepremarješenjimaproblemakojimajeonoobremenjeno.
Literatura
Babel,Krešimir,»The Idea of the UniversitySymposium«,Synthesis Philosophica,sv.53,god.27,br.1(2012),str.187–189.
Bahti,Timothy,»HistoriesoftheUniversity:KantandHumboldt«,MLN: Modern Language Notes,sv.102,br.3(1987),str.437−460.
Kant,Immanuel,Kritika moći suđenja,Naprijed,Zagreb1976.
Kant,Immanuel,Lectures on Pedagogy,u:Zöller,Günther;Louden,PeterB.(ur.),Immanuel Kant: Anthropology, History and Education,CambridgeUniversityPress,Cambridge2007.,str.437−485.
Kwiek,Marek,»TheClassicalGermanIdeaoftheUniversityRevisited,orontheNationalizationoftheModernInstitution«,The Center for Public Policy Studies Research Papers Series,sv.1,Poznan2006.,str.1–60.Dostupnona:http://www.cpp.amu.edu.pl/publications.htm,pristup:14.6.2012..
Kwiek,Marek,»RevisitingtheClassicalGermanIdeaoftheUniversity:OntheNationalizationoftheModernInstitution«,Polish Journal of Philosophy,sv.2,br.1(2008),str.55−78.
The Place of Immanuel Kant in the Thinking of the Idea of the University
AbstractThe idea of the university is taken as fundamental in the articulation of the concept of the university and the possibility of its institutional realization. In such a context, Immanuel Kant is in the forefront as an unavoidable thinker of this idea. For easier understanding of Kant’s articulation of the idea of the university, at the beginning basic features of Humboldt’s vision of the university are presented, and this enables us to follow Kant’s contribution and influence upon the articulation of these features. Thereby TheConflictoftheFacultiesis the central Kant’s text in which he did not just offer the concept of the university as an institution fundamental for the development of scholarship, but he was the last thinker, according to some authors, of the very idea of the university. As the analysis shows, this idea is, in a historical sense, the articulation of classical idea of the modern, Humboldtian university, but there are also a number of interwoven elements inwrought in this idea which possess the lasting actuality (e.g. jurisdiction of the particular fields of knowledge, pretensions of the particular sciences, autonomy of the sciences and the faculties, relations between the faculties etc.). It is shown that if we take the whole Kant’s opus into consideration, TheConflictoftheFaculties can be seen as an extension of his enlightenment project, supplement of his philosophy of politics and law (private and public use of reason) and his philosophy of history (universities as an important link in the progress of the
69
Važnojeovdjeupozoritiinakontekstrazvitkamišljenja univerziteta, koji dodatnonudeuporištezaiščitavanjeKantovepresudneuloge u kreiranju ideje modernog univerziteta.Naime18. je stoljećebilo razdobljekada jeuNjemačkojuniverzitetbionaniskojcijeni,a čak se razmišljalo krajem stoljeća da se ionomalouniverzitetakojisupostojali(Königsberg i Halle) ukinu te zamijene postojećim akademijama i novim visokim školama(Hochschulen).Ipak,nedugonakonKantovesmrti(1804.)bivaosnovanBerlinskifakultet(1810.)kaoključnakarikaurazvojumodernoguniverziteta.Usp.Bahti,T.,»HistoriesoftheUniversity«,str.438.
70
Humboldtov »posthumno objavljeni memo-randum‘Überdi innereandäussereOrgani-sation der höheren wissentschaftlichen Anstalten in Berlin’ [‘O unutarnjoj i vanjskojorganizaciji viših znanstvenih ustanova uBerlinu’,op.a.](izrađen1809−1810),projicira–izbacuje–idejuuniverziteta.PrijedlogjepostaomodelomzauniverzitetuBerlinu,odnosnosammodel(modernog)univerziteta.ČinisedajeHumboldtkrenuotamogdjejeKantstao.«Bahti,T.,»Historiesof theUniversity«,str.444.
mankind in general), addition to his philosophical anthropology (universities as a medium of the progress of human capacities) and philosophy of education (universities as an indispensable dimension of education of man as a person, citizen and human being in general). On the other side, the necessity of all those other parts of his philosophical opus is demonstrated as needed for the complete understanding of his thought of the idea of the university. Instead of the conclusion, the results of the previous analysis are evaluated in the context of an attempt of answering the question of Kant’s permanent actuality and his special place in the history of ideas, consi-dering the thinking of the idea of the university.
Key wordsImmanuelKant,theideaoftheuniversity,The Conflict of the Faculties,modernuniversity