mirovne novosti · 2018-02-02 · regionalnim ratovima - među njima jedan u bivšim jugoslavenskim zemljama u 1990-im kada je Sarajevo patilo pod opsadom u “posljednjem ratu u

mirovne novosti

broj 5 juni/srpanj 2011.

mirovne novosti

U ovom broju:

broj 22 novembar/studeni 2012.

� Mirovni događaj: Sarajevo 2014 � Realizovan program „Dijalog u akciji“ � Korak po korak do vijeća mladih FBiH � Međunarodni dan nenasilja po prvi put

obilježen u BiH u organizaciji „Glas žene“ iz Bihaća

� Pilot projekat ‘Stručno osposobljavanje marginalizirane djece i mladih u Bosni i Hercegovini’

� PROLOG Čovječanstvu!!! � Zdravlje nije samo odsustvo bolesti...

impressum

2 Mirovne novosti

Glavni i odgovorni urednik:Goran BubaloRedakcija:Edita ČoloSuzana BožićŠejla Dizdarević

design/DTP obradaŠejla Dizdarevićwww.oneworldsee.org

[email protected]: +387 33 812 401

Mirovni događaj: Sarajevo 20142014. godine obilježavamo 100-tu godišnjicu početka Prvog svjetskog rata koji je izazvan

ubistvom austrijskog prijestolonasljednika u Sarajevu 28. juna 1914. godine. Na ovo se može gledati kao na simboličan datum za stoljeće “kulture rata i nasilja” s dva svjetska rata i brojnim regionalnim ratovima - među njima jedan u bivšim jugoslavenskim zemljama u 1990-im kada je Sarajevo patilo pod opsadom u “posljednjem ratu u Evropi” - kao i za globalnu dominaciju strukturalnog i kulturalnog nasilja.

Ali dvadeseto i početak dvadeset i prvog stoljeća su na svjetskom nivou svjedočile porastu nasilnih aktivnosti i postignuća kao alternativa ratu i nasilju i globalnoj i društvenoj pravdi, ljudskim pravima, miru i pomirenju koji se reflektiraju u deklaraciji Međunarodne dekade kulture mira i nenasilja (2001 – 2010) proglašenoj od strane Ujedinjenih nacija. Tako, gradeći na iskustvima tri “Salons de Paix” u Parizu tokom Dekade, došli smo na ideju: zašto ne načiniti Sarajevo mjestom koje će potaknuti Kulturu mira i nenasilja u 2014. godini?

U septembru/rujnu 2012. godine na prvom sastanku organizacija zainteresiranih i koje razmišljaju o organizaciji Mirovnog događaja Sarajevo 2014, učestvovalo je nekoliko BiH i evropskih pokreta i NVO-a.1 Na ovom sastanku su prisutne organizacije potvrdile svoju zainteresiranost da organiziraju Mirovni događaj u Sarajevo 2014. godine, kao i da otvore mogućnost učešća u planiranju i realizaciji svim zainteresiranim i voljnim da doprinesu Kulturi mira i nenasilja.

Predloženi radni naziv Mirovnog događaja je “Od stoljeća rata i nasilja ka kulturi mira i nenasilja”. Svjesni smo da se promjena paradigme neće desitit unutar nekoliko dana, za jednog događaja, već da je to stalni proces, serija inicijativa širom svijeta tokom više godina, a koje pokazuju da je promjena moguća. Mirovni događaj treba nadopuniti ovaj proces, kojim želimo pokazati da je:

� moguće rat ukinuti i eliminirati iz istorije;

� aktivno nenasilje, pozitivna snaga istine, pravde i ljubavi već u stvari djeluje, i može biti pokretačka snaga ove promjene paradigme u budućnosti.

Oblik ili format Mirovnog događaja Sarajevo 2014 se može opisati u nekoliko krugova:

� glavni događaj od 3-4 dana, moguće sredinom juna/lipnja 2014. godine, koji bi bio mjesto susreta aktivista/kinja, praktikanata/ica i istraživača/ica aktivnog nenasilja, mjesto razmjene i obostranog osnaživanja, prilika za pregled dosadašnjih postignuća i izazova, kao i javno svjedočenje o tome da “nenasilje funkcionira”;

� prilika za prezentiranje Kulture mira i nenasilja u njegovim raznolikim dimenzijama (istorija, obrazovanje, nauka, spol, ekonomija, umjetnost, međukulturni i međureligijski dijalog, umrežavanje, politika mira, mediji, suočavanje s prošlošću i pomirenje, ...) u javnom prostoru;

� mirovni događaj bi mogao biti ugrađen u niz proširenih događaja, “Sezona kulture mira i nenasilja”, npr. od juna/lipnja do 21. septembra/rujna, Međunarodnog dana mira, te u suradnji s drugim komemoracijama 1914. i susrete poput Svjetskog socijalnog foruma sa tematskim forumom “Mir i ljudska sigurnost”;

� geografski u krugovima aktivnosti će biti održavane u Sarajevu, Bosni i Hercegovini, regionu post-jugoslovenskih zemalja, čitavoj Evropi, a čak i širom svijeta sa decentraliziranim događajima u drugim različitim mjestima. �

1 Među njima su Mreža za izgradnju mira, Centar za nenasilnu akciju, hCa Banja Luka, ORC Tuzla, Cari-tas Bk BiH, Nansen dijalog centar Sarajevo, REMI, CRS; IFOR Austrija, MIR Italija i Francuska, German Coalition for 2014, međunarodna i francuska Coordination for the Decade, Italian Network for Civil Peace Corps, Comitato Italiano per una Cultura di Pace e Nonviolenza, Nyitókör Egyesület iz Mađarske.

Mirovne novosti 3

Realizovan program „Dijalog u akciji“ReMI mreža, uz podršku zajedničkih partnera u projektu Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) Njemačka i Konrad Adenauer Stiftung KAS Sarajevo, provela niz obrazovnih aktivnosti sa mladima iz BiH, koje se odnose na proces međureligijskog dijaloga i njegovom doprinosu miru i pomirenju.Sa stanovišta organizacija civilne mirovne službe u Bosni i Hercegovini, kao što su ReMI mreža (Regionalna mirovna inicijativa u BiH) i međunarodnih organizacija Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) i Konrad Adenauer Stiftung (KAS), dijalog u društvu sa različitim etničkim i vjerskim grupama kao što je Bosna i Hercegovina, treba shvatiti kao društvenu komunikaciju i razmjenu, kao instrument civilnog i mirovnog rješavanja sukoba u cilju poboljšanja zajedničkog života. Sa tim u vezi, mladi su posebno pozvani da pronađu nove puteve za prevazilaženje etničkih granica i da razviju - s obzirom

na kulturne i vjerske različitosti - nove zajedničke vizije pluralističkih gledišta, kao oblika demokratskog zajedničkog života u budućnosti. Cilj projekta je, sa tačke gledišta mladih, da poboljša međureligijski dijalog između mladih iz različitih kulturnih i religijskih sredina, kako bi otvorili prostor za međusobne susrete i razmjene. Zbog toga su mladi svojim učešćem i angažmanom razjasnili izazove vjerskih zajednica i civilnog društva, i pronašli zajedničke perspektive, te razvili zajedničke vizije i predložili praktična rešenja za unapređenje pomirenja i procesa demokratizacije u BiH.Projekat se realizuje u dvije faze. Prva faza je obuhvatila posjetu 30 mladih iz srednjih ekonomskih škola iz Sarajeva, Banjaluke, Gimnazije iz Dervente, te organizacije “Altruist” Mostar, koji su ujedno i uključeni u rad savjeta učenika u Mostaru. Oni su 19. oktobra u Sarajevu posjetili Aškenašku sinagogu, Rimokatoličku katedralu “Srca Isusova”, Gazi Husrev-begovu džamiju,

Crkvu sv. Arhanđela Mihaila i Gavrila, te Međureligijsko vijeće. Uz adektvatna predavanja, saznali su istorijate nevedenih vjerskih objekata kao i osnovne elemente svake od navedenih religija.20. oktobra je održana zajednička radionica, gdje su mladi pozvani da kroz navedene 3 dimenzije međureligijskog dijaloga, koje su međusobno povezane i koje međusobno korespondiraju, istraže pitanje “Da li religija zaista pomaže?”: Tri dimenzije dijaloga su bile:1. Dijalog i svakodnevni život, koji se odnosi na interkulturalnu razmjenu i koji živi zajedno u svakodnevnom životu, u školi, u porodici ili velikom društvu u BiH, a u

clju razvoja pozitivnog stava, poštovanja i otvorenog uma prema drugima. Ovdje je cilj postizanje dekonstrukcije predrasuda i preovladavanja straha, ali u isto vrijeme izgradnja povjerenja i prijateljstva.2. Dijalog i saradnja, okuplja mlade različitog religijskog porijekla, koji su spremni raditi zajedno za promicanje i dijeliti zajedničke vrijednosti slobode, samostalnosti i kritičkog mišljenja, i tako dati svoj doprinos otvorenom i pluralističkom društvu u BiH.3. Dijalog i vjera, koji otvara društvene prostore za upoznavanje drugih religija u teoriji i praksi, koji ukazuje na razlike koje treba poštovati, a koji ujedno naglašava zajedništvo koje treba graditi za dublje razumijevanje drugih ali i vlastite vjere.Na ovoj radionici, mladi su izradili 4 kreativne inicijative kao materijalizaciju posjeta, a koje se tiču međureligijskog dijaloga, koje će pripremati do aprila mjeseca 2013. godine kada se realizuje II faza projekta koja obuhvata posjetu istih grupa Banjaluci, te prezentaciju kreativnih inicijativa i prijedloge za nastavak zajedničkih aktivnosti. �

Mirovne novosti 5

Vlast vrlo često kuka i kritizira omladinski nevladin sektor i tvrde da ne postoji predstavničko tijelo mladih s kojim bi vlasti mogle sarađivati. Institut za razvoj mladih KULT, u saradnji sa velikim brojem omladinskih udruženja iz FBiH, upravo i radi na uspostavljanju takvog jednog tijela – vijeća mladih. Institut za razvoj mlade podržao je preko 30 neformalnih grupa koje su se odmah aktivno uključile u formiranje vijeća mladih.

KULT već 11 godina radi na poboljšanju položaja mladih u Bosni i Hercegovini i regiji, a da njihov rad donosi rezultate, pokazuju nam mnogi primjeri gdje su se društveno isključene mlade osobe uključile u političke stranke i izborile za mjesto na izbornim listama, a neki su izabrani za vijećnike/ce u svojim općinama.

23 općinska vijeća mladih, koliko ih je formirano u proteklih godinu dana, zabilježila su sjajne rezultate: Vijeće mladih općine Cazin i općine Tomislavgrada rade na izradi općinskih strategija prema mladima, Vijeća mladih općine Goražde, Novo Sarajevo i još neka izborila su se za prostor za rad, a rad članica Vijeća mladih općine Novi Grad Sarajevo finansijski je podržala Općina Novi Grad. U Tomislavgradu Vijeća mladih ima svoje dvoje predstavnika u Komisiji za pitanja mladih.

Trenutno u dva kantona su stvoreni uvjeti za formiranje kantonalnih vijeća mladih (Unsko-sanski i Kanton Sarajevo), a Institut za razvoj mladih KULT radi na tome da do kraja marta 2013. godine mladi FBiH formira i vijeće mladih FBiH.

Podsjećamo, prema Zakonu o mladima FBiH, vijeća mladih općina iz više od 50% općina tog kantona osnivaju vijeće mladih kantona, a vijeća kantona iz više od 50% kantona Federacije, osnovat će krovnu organizaciju mladih u Federaciji, Vijeće mladih FBiH.

Za one koji žele saznati nešto više, Institut predlaže da posjetite njihovu stranicu na internetu: www.mladi.org. �

Korak po korak do vijeća mladih FBiH

6 Mirovne novosti

Međunarodni dan nenasilja po prvi put obilježen u BiH u organizaciji „Glas žene“ iz Bihaća

Međunarodni dan nenasilja obilježava se 02. oktobra 2012. godine, i ove godine po prvi put je obilježen u Bosni i Hercegovini u Bihaću u organizaciji „Glas žene“ iz Bihaća. Obilježavanje Dana nenasilja pod motom „Nenasiljem drugačije“ korodinirala je Udruga RAND, koja je ujedno bila regionalna adresa za nenasilno djelovanje u suradnji s udrugama Mladi za Krista (Rijeka), Idem i ja (Mali Lošinj) iz Hrvatske i Glas žene (Bihać).Nenasilje je aktivan pristup, tako i obilježavanje Međunarodnog dana nenasilja bio je poziv na aktivno sudjelovanje. Organizacija „Glas žene“ je na Gradskom trgu u Bihaću imala uličnu akciju na kojoj su djelili promotivni materijal kako bi građane informisali o nenasilju i nenasilnom djelovanju u društvu. Cjelodnevni program u povodu obilježavanja ovog dana vrvio je različitim interaktivnim događanjima uz obraćanje građanima i građankama, ali ne tako da budu pasivni promatrači.

Organizatori akcije i njihovi volonteri i volonterke su kroz razgovor s građanima i građankama predstavili što znači drugačiji pristup problemima i sukobima u nenasilnom djelovanju i zbog čega je važno „biti promjena koju želiš vidjeti oko sebe u svijetu“. Ovo je ujedno bila prilika razgovarati na ove i druge teme vezano uz nenasilno djelovanje, razmijeniti mišljenja izraziti slaganja i neslaganja u ozračju tolerancije i poštivanja različitosti.Cilj obilježavanja Međunarodnog dana nenasilja bio je senzibilizirati građane i građanke za nenasilje kao način razmišljanja i način djelovanja, informirati ih o mogućnostima aktivnog nenasilja u osobnom životu kao i u društvenom angažmanu i motivirati da sami traže mjesta i prilike kako bi se osposobili za nenasilno djelovanje. Organizacija „Glas žene“ se ovom prilikom zahvaljuje građanima i građankama na odazivu i uspješno realiziranoj uličnoj akciji. �

Mirovne novosti 7

PiLOt PROjeKat ‘StRuČnO OSPOSOBLjavanje MaRGinaLiZiRane Djece i MLaDiH u BOSni i HeRceGOvini’

U Zenici je 2. novembra obilježen uspješan završetak pilot projekta ‘Stručno osposobljavanje marginalizirane djece i mladih u Bosni i Hercegovini’ koji se u proteklih 11 mjeseci realizirao na području Zeničko-dobojskog kantona. Projekat je realizirala organizacija Save the Children u partnerstvu sa Udruženjem „Medica“ Zenica.Pilot projekat ‘Stručno osposobljavanje marginalizirane djece i mladih u Bosni i Hercegovini’ je imao za cilj poboljšanje ekonomskog statusa socijalno ugroženih mladih osoba, kao i njihovih porodica, kroz pružanje mogućnosti za sticanje stručnih znanja i vještina, kroz psihosocijalno osnaživanje i upoznavanje sa osnovama poduzetništva. 39 mladih osoba je prošlo i uspješno završilo jedan ili više višemjesečnih kurseva za stručno osposobljavanje u krojenju/šivanju/tapaciranju/štampanju na tekstilu, frizerstvu/manikuri ili obuku za zavarivače. Uz to im je omogućeno i pohađanje obuka za sticanje životnih i osnovnih kompjuterske vještine te kurs poduzetništva, s ciljem dodatnog osnaživanja za zapošljavanje ili samozapošljavanja. Polaznici kurseva pokazuju izrazito zadovoljstvo sa onim što su kroz projekat naučili. “Nas dvojica smo odlučili da pokrenemo vlastiti biznis. Imamo prostor, garažu u mojoj kući i željeli bismo pokušati da dobijemo subvenciju za kupovinu mašina za šivanje i tapetarstvo. Sa onim što smo ovdje naučili sto posto smo sigurni da možemo započeti posao“ izjavio je Edin Sejdić, polaznik kursa za šivanje i tapetarstvo.Za najuspješnije polaznike, one koji su pokazali posebnu motiviranost, posvećenost i upornost procesu obuke, te ostvarili najbolje rezultate, njih ukupno devetnaest (19), Save the Children je obezbijedio i pakete za poticanje samozapošljavanja u vidu osnovne opreme neophodne za primjenu stečenih vještina. Ovom prilikom, simbolično su uručeni poklon paketi određenom broju polaznika. Projekat ‘Stručno osposobljavanje marginalizirane djece i mladih u Bosni i Hercegovini’ je realizirala organizacija Save the Children u partnerstvu sa Udruženjem „Medica“ Zenica, a uz podršku Metalurškog instituta Kemal Kapetanović; Regionalne razvojne agencije REZ, Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona/Pedagoški zavod Zenica, JU Centar za socijalni rad Zenica, JU Služba za zapošljavanje Ze-do kantona, te udruženja Roma iz Zenice, Zavidovića i Kaknja. Ovaj projekat je nadogradnja na projekte koje je organizacija Save the Children implementirala u ovom kantonu u proteklih nekoliko godina, posebno u oblasti osnovnog obrazovanja, nastojeći da omogući mladima koji nisu završili osnovno obrazovanje da ga kompletiraju i tako steknu mogućnost daljeg obrazovanja. Pilot projekat ‘Stručno osposobljavanje marginalizirane djece i mladih u Bosni i Hercegovini’ imao je za cilj poboljšanje ekonomskog statusa socijalno ugroženih mladih osoba, kao i njihovih porodica, kroz pružanje mogućnosti za sticanje novih znanja i vještina, psihosocijalno osnaživanje i sticanje poduzetničkih vještina s ciljem podsticanja njihovog zapošljavanje ili samozapošljavanje.„Sa ovim projektom želimo pružiti priliku za integraciju mladih iz socijalno ugroženih grupa na tržište rada, kako bi postali samostalni i kako bi se poboljšao kvalitet njihovih života. Grupa od 50 mladih osoba iz Zenice, Kaknja, Visokog, Zavidovića,Begovog Hana i Orahovice je u proteklih devet mjeseci prošla kroz kurseve za stručno osposobljavanje, kao i kurseve drugih vještina koje će im biti od koristi u procesu pronalaska zaposlenja ili samozapošljavanja. 39 njih je uspješno završilo jedan ili više kurseva, a 19 onih koji su pokazali najviši stepen motivacije i upornosti nagrađeni su startnim paketima koji će im olakšati samozapošljavanje“ istakla je Andrea Žeravčić, direktorica Save the Children. �

Piše:

almija Kapidžić

Svečano obilježavanje uspješnog završetka projekta i dodjela paketa za podsticanje samozapošljavanja

Save the Children je vodeća neovisna organizacija za djecu u svijetu. Radimo u 120 zemalja. Mi spašavamo živote djece; borimo se za njihova prava; pomažemo im da ostvare svoje potencijale.

Naša vizija je svijet u kojem svako dijete ostvaruje pravo na život, zaštitu, razvoj i učešće.

Radimo zajedno, sa našim partnerima, kako bismo podstakli pomake u načinu na koji se svijet odnosi prema djeci i postigli neposredne i trajne promjene u njihovim životima.

Imamo preko dva miliona pristalica širom svijeta, a prikupili smo 1,6 milijardi dolara u protekloj godini čime smo dosegli više djece nego ikada prije kroz programe u oblasti zdravstva, prehrane, obrazovanja, zaštite i dječijih prava, kao i u vrijeme humanitarnih kriza.

U Bosni i Hercegovini, Save the Children djeluje u oblasti obrazovanja, zaštite djece od svih oblika nasilja, vladavine dječijih prava i pripravnosti u slučaju prirodnih ili drugih katastrofa.

8 Mirovne novosti

Ova ugodna, melodično kratka i britko jasna imenica u sebi sadrži, introvertno nosi a ekstrovertno emituje svoje misli nekome tamo daleko unutar crnih rupa geografskih širina i dubina svemirskih obzorja. Šalje ih nekome blizu, nekome šapatom, nekome dodirom, a svakome dobrotom svoje poruke. To je priča o ljudskoj vrsti kao jedinoj, unikatnoj, prekrasnoj, satiričnoj, sanjivoj, melanholičnoj, sjetnoj i odvažnoj vrsti Malih Prinčeva.

To je priča o čovječuljcima koji živjahu i žive obitavajući i dijeleći jednu božanstveno prekrasnu planetu nazivajući ju domom svojim. Dali su si i nadjenuli ime LJUDI. To ime je nastalo iz jedne neuništive energije, jedne izgarajuće zvijezde usred vrtloga bespuća, jednog mračnog i crnilom ispunjenog bestežinskog prostora. Ta neuništiva energija i snaga se zvala LJUBAV, i upravo ta ljubav udahnjuje ŽIVOT pa čak i onome što i koji je na izmaku tako što se ona neprestano širi, koagulira i putuje jer se nevidljivim kanalima, crvotočinama i linijama kreće dajući fragmente sebe onome čemu se približi. A to je velika čast i ogromna sreća onome i onima koje i koga ona dotakne. Tako se ona ponaša, tako ona postoji kao jedina iskrena i dobronamjerna osobina, emocija i struja unutar tih čovječuljaka, i njihove božanstvene planete.

Na tom putovanju ona mijenja i svoj oblik, svoj izgled i lik; ona se prilagođava i udomljava tamo gdje boravi dobrota kao njena sestra. Osjetila je da bi jednoj takvoj planeti ona bila najpotrebnija, jer je htjela da se proširi i nastavi širiti unutar jednog velikog svijeta. Tako je i nastao mali princ, udahnuo ju je i kombinovao njeno ime LJUBAV i njeno prezime DISATI, uzevši par slova i imena i prezimena dajući joj univerzalno ime LJUDI.

Taj malen dar im je dat, i oni odlučiše da taj Mliječni Put jednog univerzuma, jedne galaksije nastane svojim i njenim uzdasima, svojim koracima, svojim umovima. Njihovi uzdasi se pretvoriše u opojni zrak, njihovi koraci ostaviše trag po pješčano baršunastom tlu njihovog novog i jedinog doma, a njihovi umovi stvoriše čaroliju kreativnih ideja i djela unutar bajke jednog života. Ozarenih pogleda i usplahirenih misli ta ljepota, ta veličina jednog grada, jedne države, jedne planine i rijeke njihovog doma ih ostavi bez daha, ustuknule i zatečene. Osjećali su se kao odabrani, kao važni i posebni, kao najjači i najslabiji pred gorostasnom punoćom i širinom njihove zemlje, njihove vode i njihovog čistog i svježe omamljenog zraka. Došli su ni otkud. Bez riječi, bez jezika, bez patvornih i lucidno opsesivnih misli, bez gladnih uzdaha, bez iskvarenih vizija. Došli su noseći pregršt netaknuto čistih i kristalno jasnih snoviđenja. Poželjeli su da svojim prisustvom ostave značajan trag, kako sebe tako i njihovih saputnika, braće, sestara i dragih prijatelja.

Po čemu su posebni, pitaš se?Ta mala bića se nazvaše Ljudi. Bilo ih je raznih visina, oblika i izgleda. Neki su imali velike,

radoznalo iskrene oči kojima su upijali svu ljepotu koja ih je okruživala, gledali su i posmatrali svaku prašku, svaku zraku sunca, svako spuštanje jesenjeg lista, svaku pahulju na tlu s toliko pažnje, predanosti i ushićenja da im je svaka nadolazeća vizija i saznanje izazivala osjećaj nevine i naivne radosti koja se jasno ocrtavala i isijavala iz bistrih zjenica njihovih pogleda.

Neki su imali duge ruke s elegantno nježnim prstima, koje su slobodnim pokretima i prefinjenim gestama plesale i milovale neke zapregnute i stegnute strune akustične gitare, valovito ugodne harfe, vapajno sjetne violine u neko indijsko ljeto, uz ugodni povjetarac svirajući i stvarajući najnježniju, najljepšu i najglasniju melodiju popraćenu pjesmom slavuja i ćuka.

Neki su imali velike glave u kojima su nosili sazvježđa raznolikih i pametnih dosjetki, misli, ideja, nekih frekvencija koje su ih vodile ka jasnim i praktičnim primjenama istih. Njihov mozak je bio jedan konglomeratno obilan spektar raznih strujanja duž galaksija njihovih misli. Oni su bili vješti u otkrivanju i razumijevanju boja, temperatura, oblaka i oluja, vremenskih prilika i nedaća i godišnjih doba. Vremena obaviše i obukoše planetu u vrtloge nebeskog plavetnila, u mrenu gustih i mračnih oblaka kreirajući tople suze koje su se obrušavale na tlo iz tužnih i usamljenih pjenastih jastučića u vidu vodene reakcije zvane kiša. A tlo je te suze nebeskog svoda toplo primalo upijajući svaku kap ne dozvoljavajući im da okončaju, da svojim padom

PROLOG Čovječanstvu!!!

Piše:

Džejlana Sutković

Mirovne novosti 9

izdahnu i krikom da odjeknu do u vasionu nekog drugog svijeta. Tlo kišu pretvori u grudvasto čvrstu masu jednog sjemena koje izraste u najkrasniji cvijet. I taj cvijet postade dio te planete, postade sastavni član te porodice jednog doma. Postao je ukras pustoši i usamljenosti tla, i ubrzo svojim opojnim i osvježavajućim mirisom oslika po ulicama, po gradovima, po zraku svoj autentično posebni razbuđujući šareni osmijeh na licima onih kojima je nosiće dotakao i udisaje upotpunio.

Neki su imali duge i snažne noge kojima su čvrsto koračali po bijelim prekrivačima tokom tupo hladnog godišnjeg doba koje bi svojim jutarnjim mrazevima stvaralo ledene oklope štiteći onaj unikatni cvijet i njegove saputnike od zimskog sna. Njihove noge su mogle da izdrže i podnesu svu snagu prvih vjetrova promjene, jačinu i oštrinu pješčanih oluja, mogle su da svojim Ahilovim petama ostavljaju čvrste i jasne tragove i otiske svog bivstvovanja.

Kao takvi su tog jednog dana Velikog Praska u sazvježđu galaksija stigli ti mali, veliki putujući džindasi. Svojim prisustvom su kreirali okolnosti u kojima su živjeli, i samim time otkrivajući sebe, svoje mogućnosti i svoju suštinu. Svojim dahom, svojim pogledima, nevinim i naivnim gestama su naseljavali brdovite poljane, učeći i podučavajući jedni druge, otkrivajući raznovrsne igrarije njihovih talenata. Učili su da uspravno koračaju zemljom koju su zavoljeli, štitili i branili od vremenskih nepogoda i zlih nedaća. Štitili su ju grleći ju osmijesima, cvjetnim ogrlicama i zajedničkim molitvama. Bilo ih je mnogo, bilo ih je više no i u jednoj galaksiji, bilo ih je mnoštvo u jedinstvu njihovih različitosti. Bili su jednaki u tome što su svoju ljudskost čuvali i njegovali, nesebično ju međusobno dijeleći. Željeli su da svoj dom poboljšaju i unaprijede.

Stoga odlučiše da svojim rukama zaplešu po modro-crvenoj i svježoj zemlji izvodeći najunikatnije i najendemičnije plesne korake praveći krugove i spuštajući sjeme onog istog cvijeta koji je opstao usljed jake i snažne oluje uzrokovane Zeusovim munjama i gromovima. Ubrzo naučiše da svoje tlo, svoja vrijedna zrnca zemlje unaprijede istražujući i iznjedravajući nove i svakojake vrste zelenog bilja. Shvatili su da jedino mogu opstati i sačuvati svoj dom surađujući hrabro, vješto i iskreno, ne uzurpirajući previše svoj dom.

Zajedno su rasli, stasali u pametne, virtuozno kreativne umjetnike, naučnike, skulptore i sportiste. Herkulova snaga im bijaše nus pokretač i oni odlučiše da svojim rijekama očvrsnu korita, da svojim planinama prošire pluća i da svojim umovima i mislima daruju riječi, rečenice artikulisane u najljepše izričaje njihove kulture i civilizacije. Svom imenu dodaše nadimak homo sapiens.

Prometej im nesebično darova vatru da im služi kao vječno svjetlo i ugodni ogrjev usljed okrutne i sniježne zimske idile. Naučiše da ta ista vatra u sebi sadrži više no plamen znanja. Pretvoriše ju i u struju koja im omogući da osvijetle puteve svojih svjetonazora usred obzorja i pejzaža životnog unaprjeđenja, kako sebe tako i svog neposrednog okruženja.

Svoja jutra su provodili marljivo radeći poput pčela koje su im bile inspiracija da svojim odlučnim, predanim i zajedničkim angažmanom naprave najukusnije obroke, začinjene najslađim medom koji je svojim ljekovitim učinkom održavao, hranio i njegovao njihove plemenite umove. U njihovom okruženju su boravili i radišni mravi koji su svojim kolonijama pospješavali gradnju i izgradnju jednog ugodnog, odvažnog i iskreno požrtvovanog društva. Njihovi stanovnici unutar Mliječnog Puta malih čovječuljaka su mogli obaviti neograničenu količinu posla jer su bili organizirani i pritom su pošteno i ravnopravno dijelili obim dnevnih obaveza jedni s drugima. Zato su, iako veoma sitni po svojoj građi, bili izuzetno uspješni u ostvarenju njihovog zajedničkog cilja tj. unaprijeđenja svog doma, svojih građana i svog postojanja.

Naime, Mali prinčevi su svoju planetu, svoj skromni dom ugodno dijelili i sa jednim drugim svjetom, svijetom životinjskog carstva u kojemu je, kao i u njihovom, carovalo drugarstvo. Unutar svijeta naših čovječuljaka nije postojao niko ko se mogao ili trebao zvati Vođa grupe. Postojali su oni kao predstavnici jednog vođe, kao predstavnici svoje vrste. Tu ulogu su uspješno jedni drugima prepuštali jer nisu htjeli da se iko odvaži ili izolira iz grupe obzirom da su imali jednak i jedinstven cilj, zajedničku misao vodilju, da ponosno i punog srca opravdaju ime ČOVJEK. Vjerovali su jedni i u druge vođeni bezuslovnom ljubavlju, poštovanjem i odanošću. Dijelili su jedno srce uobličeno u jednu okruglu veselu loptu po kojoj su gazili. Ta lopta se nazvaše planeta Zemlja. Disali su istim plućima, uobličena u nepregledne aleje zelenih stabala omirisane i uljepšane najljepšim granama i plodovima onog prvog im cvijeta koje se rodilo i odraslo iz onog prvog im sjemena, iz onog komadića zemlje natopljenog im onom kapljicom suze nebeskog svoda.

A pitaš se od kuda su onda stigle te pčele i mravi?Vidiš dragi čitaoče, dragi dječače, draga majko i oče, dragi druže moj, obzirom da je njihova planeta, onim velikim praskom

nastala iz jedne blještavo sjajne zvijezde koja je sebe na svom izmaku nesebično podijelila želeći svoj čisti, nevini sastojak ostaviti, u nadi da će nešto mnogo i ljepše i jače nastati, ona se odluči formirati u onu veliku plavu loptu. A budući da je ta prelijepa i savršena lopta na svom tlu napravila nešto tako zanosno, te male prinčeve i putujuće džindase koji su bili tako pitomi, prirodni, iskreni i požrtvovani, oni su u svoj svijet pustili i jednu novu vrstu, životinje.

Zvali su se životinje, jedna jako lijepa imenica inspirisana i vođena onom ljubavlju koja je udahnula i ljudima život svojim sadržajem. Njihovo ime je bilo ŽIVOT a prezime INJE. Imenicu ŽIVOT si već upoznao dragi prijatelju. Život je ono srce koje boravi na onoj lađi koja plovi oceanima radosnih suza koje žive u očima bezuslovne gospođice LJUBAVI. Njihovo prezime INJE je nastalo kada je ledeni prekrivač zimskog bjelila prekrivao prostranstvo njihovog nenamještenog doma. I vremenom kako su mali prinčevi svom domu dodavali cvjetne krevete, mirisno zelene travnate ćilime, baršunasto plišane bumbarske lampice, taj ledeni prekrivač su ravnomjerno raspodijelili unutar svojih gradića, državica i susjedstva. Ublaživali su svoju zimogrizu vanjštinu

10 Mirovne novosti

dodajući si nijanse ledenica boje dana, sitnih ukrasnih kamenčića boje suza i u konačnici su dobili sitne molekule prohladno ugodnih kapljica koje su se zvale INJE. Ono je bilo shodno svojoj svrsi jer je štitilo one cvjetove od konačnog smaknuća.

Životinje, kao i ljudi odlučiše da im ne trebaju podijele jer su oni također stvoreni i nastali iz one unikatne i jedinstvene energije LJUBAVI, pa i odlučiše da je najbolje da imaju jedan univerzalni naziv ŽIVOTINJE, opet kombinujući ljubav kroz jedan dio nje koji se zvao ŽIVOT i onog drugog, neophodnog za regeneraciju INJE.

One osjetiše toplotu iznad planete čovječuljaka, ugledaše svjetlo njihovih bumbarskih lampica, osjetiše miris njihovih porodičnih doručaka, osjetiše kihot i neiskvareni smijeh patuljaka, koji su udisali prve talase ljubavnog napitka i naprosto poželješe da im se pridruže. Obzirom da su mali ljudi vrata svog doma ostavljali otvorena, otključana pa čak i ukrašena toplim riječima dobrodošlice uobličene u izraz LJUDSKOST, oni su bez oklijevanja ušli. Zakoračivši svojim malim nožicama na onaj mekani čilim, dotaknuvši tvrdokorno smeđe izbrazdane patose, sjednuvši na udobno krošnjaste fotelje osjetiše neopisivu sreću i zahvalnost. Neki su ostali da borave zauvijek u malim kućama i kolibama porodične idile unutar zidova porodica koje su tu živjele.

Vidiš, dragi čitaoče, naši mali prinčevi su postali i talentirani arhitekti koji su naučili kako da od one zemlje koja je cvijet iznjedrila naprave i čvrstu stambenu utvrdu da ih štiti od snježnih pahulja Zeusovog neba. Ono im je dalo i tople i prohladne periode da uživaju i u njegovim mislima-SUNCU, a i u njegovim osmijesima SNIJEGU. Neki su nastavili da se upoznaju, da istražuju, sada već i njihov dom one velike loptaste planete.

Postojalo je također i VRIJEME, vrijeme koje se mjerilo u satima i minutama, a služilo im je da mjere svoje dnevne zadatke jer se nisu smjeli mnogo umarati da ne bi pogrešno zasadili onaj cvijet ili da ne bi zaboravili nahraniti jedni druge. Vrijeme su dragocjeno koristili i raspoređivali. Svako jutro su uredno objedovali, hraneći i njegujući svoje pametne, dječje umove i misli jer su htjeli da porastu i da se razviju u što bolje ljude jer su trebali da opravdaju ono zajedničko ime koje im je ljubav dala i udahnula svojim prisustvom. Trebali su da DIŠU LJUBAV. I disali su i udisali iz dana u dan, iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće. Svaku ideju, svaku misao, svaku opasku i šalu su nesebično dijelili jedni s drugima jer su shvatali i uviđali da je bezuslovna ljubav onaj glavni sastojak da bi oni svi imali sve što požele i sve sto dosanjaju. Držali su se za ruke dok su koračali hrabro u jednu kućicu u kojoj su boravili njihovi stariji drugari i učitelji. Oni su ih podučavali, vjezbali s njima crtajući, recitujući, dijeleći i razmjenjujući razne priče iz svojih misli koje su živjele u njihovim umovima.

Držali su se za ruke uvijek, ne ispuštajući svoje prstiće ni u jednom trenu. Zajedno su planirali idući korak, osmišljali su svojim mislima ideje koje su dijelili jer je ta ista ideja pripadala svakome, istom tijelu, uzdahu i istom imenu : LJUDI. Spoj njihovih osobnosti ih je činio kompletnim prinčevima.

Ali jednog jutra se, nakon dubokog zimskog sna u njima pobudi neka veoma strašna, jeziva i sablasno tmurna emocija. Više nisu u carstvo svojih snova ulazili otvorenih i otključanih brava na vratima svojih kučica.

Njihovi prsti više nisu bili isprepleteni nježnim nitima ljubavnih vibracija. Njihove okice nisu održavale vedrinu i osmijeh njihovih ozarenih lica.Njihove glavice višee nisu imale anđeosko plavu kosu, njihove kovrdže, nevine i čistog sjaja,

su osjedile. Aura, nastanjena u oazi nekadašnjeg mira i smiraja njihovih umova je vidno blijedila i

nestajala .Njihovom planetom protutnjaše i zaplamtješe lavine užarene vatre vulkanskih promjera jer

su nemarno počeli da ju kaljaju i narušavaju pretjeranim kretnjama, žurbom i zanemarivanjem. Njihove rijeke koje su pili nabujaše od oguljenih i vještačkih materijala i svoju bujicu

vapajnih suza počeše da prosipaju po kućama, tušeći i gušeći sve na svom putu. Pokidaše i cvijet i maramicu njihovih disajnih puteva, potopiše kolonije marljivih mrava, raskidaše domove radišnih pčela. Zgasnuše njihove baršunasto bumbarske svjetiljke, navukoše mrenu na svoje poglede zatočivši onaj bljesak prvog praska zvijezde na izmaku.

Zeus, Hera, Posejdon i ostala djeca titana se obrušiše na planetu zemlju. Prouzrokovaše

Mirovne novosti 11

i kažnjivo kreiraše zlotvorsku kugu, gnusno pohlepne reakcije u ljudima koji su svojim nemarom razočarali, iznevjerili i pregazili ljubav, nijihov iskon, njihovu suštinu i njihovo porijeklo.

Sada mali prinčevi, ljudi, mi robujemo i obitavamo na pocijepanim ćilimima ništavila, sjedimo i obitavamo pod skeletnim krošnjama pluća kojima smo disali. Sada grcamo u sopstvenom dahu, lupom tražimo pokojeg mrava da nam udijeli komadić svojih marljivih radnji, tražeći prekidače onih oku ugodnih svetionika baršunastog odsjaja.

Sada usamljeno i poput stepskih vukova sjedimo u svojim ustajalim odajama abisa i ponora pogubljenih, pogaženih i izgubljenih zakletvi živeći na otocima Ničije zemlje. Životinjski svijet nas je pretekao svojim organiziranim i disclipiniranim suživotom i sada smo poput tirana ukliješteni u nervoznu potragu za zlatnim runom.

Naša beživotna tijela su nagrižena zubom vremena, odjela ne mirišu na poljsko cvijeće, lica su poprimila boje sivila vantjelesne projekcije koje se očituje i odražava u i pri našem hodu, pognute i neuredne posture i neartikulisanih pokreta i manira.

Zašto nam se to desilo?Desilo se jer smo zaboravili onu najvažniju i jedinu istinu koja nas je ponosno i hrabro

na svijet dovela, odgojila, čuvala i oplemenjivala; zaboravili smo da volimo LJUBAV. Suštinu života smo tražili, nesvjesno živeći u zabludi prestiža i globalnog ludila. Nismo shvatili da je ljubav najjača i najbogatija sila neophodna za ispunjen i kompletan duh naših osobnosti. Ljubav smo samo romantizirali i positovjećivali sa muško ženskim začinom i napitkom, a zapravo smo tu emociju prestali širiti i dijeliti zrakom, vodom, krošnjama i osmijehom.

Vjeruješ li u njihovo ozdravljenje dragi čovječe?Ja vjerujem. Vjerujem da ni u trenutku našeg konačnog udisaja, ni u trenutku kada nam

se rasprsne u njedrima, u srcima ona posljednja iskra ugasle zvijezde, da ni u trenutcima sablasno grozničavih i bolesnih misli nam ta smrt neče uništiti najzlačanije snove, jer ‘’čista se ljubav ugasiti neće ni pod koprenom vječitih snjegova’’.

Možda smo sebe, ljubav izgubili, ali ona nije nas. Ona je neuništiva!!!Ozdravit ćemo Mali Prinče, to ti obećavam, jer će nesebična marljiva matica onog nam

pčelinjaka podijeliti posljednju kašičicu meda sa zemljom koja ju je iznjedrila. Ljubav je i početak, a i početak novog početka, uz ljubav se ne dešava konačna smrt.

Pretvorivši se u animalizirane mazohiste ljudi su se spasili, jer su pokrenuli životinjski instikt u sebi besciljno napadajući i onu posljednju kost drugarstva. A životinje, sestre, očevi i majke će balansom animalizma i ljudskosti u sebi opravdati jedinstvenu misiju i cilj LJUBAVI. Bez te ravnoteže jin-a i jang-a, ljudi bi prestali misliti, osjećati i živjeti.

A živjet ćemo, tako mi meda, tako mi mrava i tako mi LJUBAVI.

12 Mirovne novosti

Piše:

Zoran Petrovskihttp://zgrade.wordpress.com

GRaD - ZDRava SReDinaSarajevo glavni grad Bosne i HercegovineZdravlje nije samo odsustvo bolesti...

Drugi dio

Psihijatrija je nauka o mentalnim bolestima, njihovim uzrocima, razvoju i liječenju.

Psihijatrija se bavi pojedincima zato što je duševni poremećaj vezan prvenstveno za individuu. Poznato je da pojedinac može da bude duševno poremećen nekim krajnje nepovoljnim okolnostima i događajima. Međutim, ponekad taj broj pojedinaca može da bude toliki da možemo govoriti i o grupi ili grupama ljudi, pa čak i o cijelim društvima.

Istorija nas tome uči (da li!?) i za ovu tvrdnju su najbolji primjeri ratovi (kao krajnje nepovoljne okolnosti ili događaji).

A, mir...!?Ovdje će biti riječi o okolnostima ili događajima koji nisu tako lako uočljivi kao rat i njegove

posljedice i bit će riječi o miru koji nas okružuje svojim okolnostima ili događajima.Ljudski mozak je - čudo - prilagodljivosti!! (ali samo zato što ga nismo dovoljno istražili i

upoznali kako funkcioniše). Ljudsko tijelo je toliko skladno građeno da ga nazivaju i savršenim strojem. Naravno, ljudsko

biće je i puno više od toga i sve je to pod kontrolom mozga. On je kreativan, radoznao, maštovit i domišljat. Zahvaljujući tome ljudsko biće je u mogućnosti da pretoči u djelo gotovo sve što zamisli.

Izumio je mašine kojima može da leti nekoliko puta brže od zvuka. Prošetao je Mjesecom. Plovi okeanima i istražuje njihove dubine. Upoznaje svemirska prostranstva i otkriva u dubinama kosmosa tijela udaljena čak preko deset milijardi svjetlosnih godina. Može zaviriti i u ćeliju i otkriti nove lijekove, terapije, medicinske instrumente kojim dijagnosticira i liječi razne bolesti, deformitete i poremećaje. Ljudi mogu da žive i rade u ekstremnim okruženjima, uče strane jezike, govore ih, čitaju i pišu, postavljaju i rješavaju zagonetke, bave se umjetnošću... Kada se ljudski organizam smrzava prvo se smrznu ekstremiteti, tek na kraju mozak, a smrt se ustanovljava prestankom „rada“ mozga. Za mozak se kaže da je najprilagodljiviji organ ljudskog organizma – ma šta to značilo! Procjenjuje se da u ljudskom mozgu postoji sto milijardi nervnih ćelija koje međusobno stvaraju veze (sinapse) i tih veza jednog neurona sa drugima može da bude preko deset hiljada!! Informacije koje kolaju među neuronima kreću se brzinom od 320 kilometara na sat! Istraživači mozga su u protekloj deceniji saznali više o tome kako mozak radi nego u posljednjih stotinu godina. Posljednja decenija prošlog vijeka proglašena je „Decenijom mozga“. Razumijevanje načina na koji ljudski mozak funkcioniše jedan je od najvećih izazova 21. vijeka.

Duboko, u skrovištima ljudskog mozga leže odgovori na mnoge medicinske i sociološke misterije današnjice. Mnogi ljudi nisu svjesni koje su to misterije. Oštećenja i poremećaji vezani uz mozak kao što su moždani udar, stres, neracionalnost, psihička nehigijena, laž, Alzheimerova bolest, korupcija, Parkinsonova bolest, pohlepa, demencija, gluhoća, neodgovornost, šizofrenija, bezobzirnost, transpersonalizacija, poremećaji hranjenja, bezobrazluk, depresija, lijenost, prevara, neispunjenje obaveza, patološko razmišljanje, smetnje učenja, huliganstvo, negativna selekcija kadrova, zloba, ekscentrizam, zavist, epilepsija, netaktičnost, autizam, sociopatija, prezir, smetnje u govoru, smetnje u kognitivnim sposobnostima, antisocijalni poremećaj ličnosti, oholost, mentalna retardacija, nedostatak empatije...primjeri su bolesti i poremećaja koji pogađaju mnoge ljude svih starosnih skupina u BiH, na Balkanu, u Evropi i u svijetu. I pored velikog napretka u istraživanju mozga, bolesti i poremećaji centralnog nervnog sistema i dalje su jedni od glavnih uzroka onesposobljenosti ljudi. Bilo bi interesantno utvrditi

Mirovne novosti 13

glavni uzrok smrtnosti stanovništva BiH, a zatim oboljelih od bolesti mozga, te onih koji pate od raznih poremećaja rada mozga i broj onih koji se ponašaju asocijalno ili društveno neprihvatljivo. Samo od šizofrenije boluje (pati) oko 4% stanovnika planete, a šteta po fizičko i emocionalno zdravlje oboljelih, njihovih porodica i okruženja je nemjerljiva, dok su te štete daleko veće uzimajući u obzir i ostala oboljenja, oštećenja, poremećaje i prateće pojave. Ove bolesti, oštećenja i pojave u našoj javnosti nisu do sada bile dovoljno poznate i, opet po logici, nisu prepoznate i nisu dovoljno shvaćene.

A, i kako bi kad razmišljajući globalno i posmatrajući cijelu planetu, shvatanje je slično i u cijelom svijetu (što nam ne smije biti izgovor).

Kako objasniti ovakvo ponašanje prema planeti i svjetskom društvu kao što su zagađivanje atmosfere, staklenički efekti, ozonska rupa, ogromna izlovljenost svjetskih okeana, klimatski poremećaji? Kako objasniti činjenicu da se ratovi ne zaustavljaju već se otvaraju nova žarišta i ratišta, ekonomske krize, moralne krize, međudržavni antagonizmi, krediti i dugovi kako država tako i pojedinaca? Zašto niko ne govori o zabrani nošenja i upotrebe barem vatrenog oružja (sem policije)? Kako to da se voda za piće, iako svjetska baština i dalje prodaje? Ovo su samo neki primjeri prilagodljivosti ljudskog mozga.

Ovom prilikom želim da govorim o uzročno-posljedičnim vezama ovog kauzalnog svijeta u kojem svi živimo i gdje često ne prepoznajemo razliku između uzroka i posljedice ili im često mijenjamo međusobna značenja, a da toga nismo ni svjesni, dovodeći sebe, a i druge u zabludu.

Rat je samo najlakše uočavana negativna pojava u društvu sa najrazornijim posljedicama po svako društvo, ali ne i po državu, što dovodi do zaključka da je rat najveća zabluda.

Zdravlje nije samo odsustvo bolesti ...A, mir nije ...Na ovoj planeti ima mnogo pojedinaca kojima je život stalna borba. Nedavno sam doživio

ulazak u tramvaj u kojem je bila gužva (a kad nije?!) i nakon vizuelnog kontakta sa jednim putnikom, bez i jedne riječi, pružio mi je ruku prema mojoj, u kojoj sam držao kartu, i ja sam bez problema za nekoliko sekundi ponovo u svojoj ruci imao, ali ovaj put, uredno poništenu voznu kartu; dovoljan je bio kontakt očima, osmijeh na licu i gotovo neprimjetno kimanje glavom u znak zahvalnosti. U tom momentu, energičnije odgurnut ne shvatajući šta se dešava, uhvatio sam izbezumljen pogled jedne žene koja je imala pokrete rukama kao da pliva, a rukavi njenog mantila su bili zgužvani preko lakata njenih ruku, od kojih je jedan pokrio moj osmjeh kada sam pokušao da napravim barem malo mjesta za tu ženu, ona mi reče: „Prava je borba ući u trajvan!“ A,ako „je borba ući u trajvan“ šta je onda završiti školu, zaposliti se i zadržati radno mjesto ili imati vlastitu firmu, a da ne spominjem biti lider neke političke stranke, direktor javnog preduzeća, ministar ili voditi politiku na državnom nivou???!!!

Etika je dio filozofije koji proučava i procjenjuje moralne vrijednosti; šta je dobro ili šta je rđavo i još se naziva moralna filozofija, praktična filozofija i nauka o moralu. Etika je skup navika, vladanje nekog čovjeka, naroda, klase itd. ocijenjeno sa moralnog (ćudorednog) stajališta, tj. prema kategorijama vrijednosti dobro-zlo (valjano-nevaljano, dopušteno-nedopušteno). S obzirom na to da takvo ocjenjivanje pretpostavlja neka mjerila i kriterije, izraz etika često označava skup načela – pravila, maksima, normi itd. – koje postavlja neka zajednica ili pojedinac i prema kojima se ljudsko djelovanje ocjenjuje kao „dobro“, „zlo“ ili „neutralno“.

Moral je skup običaja, naročito dobrih običaja, onih koji omogučavaju povoljan i skladan opstanak i razvitak pojedinca i društva, vrlina, krepost, najviši zakon održanja ljudskog društva. Uopšteno moral u pravu predstavlja skup društvenih normi koje su u skladu sa opštim shvatanjem o dobru u društvu na određenom stepenu razvoja i stoji u određenom odnosu sa pravnim poretkom. U skladu sa ovim javni moral je objekt krivičnopravne zaštite i njegova povreda u određenim slučajevima predstavlja krivično djelo.

Iz svih ovih činjenica se može govoriti o smislu koji obuhvata i konkretne oblike vladanja, ali i konkretne norme u nekom društvu (moralna načela), pa imamo čitave studije koje obuhvataju etiku starih Grka, ili koje obuhvataju etiku buržoaske klase, kapitalističkog društva ili etiku socijalističkog društva itd. Dakle, može se razmišljati i o etici nekog cjelokupnog društva.

14 Mirovne novosti

Nakon ovog uvoda jednostavno se nameće logično pitanje: gdje se nalazi bh-društvo u kontekstu etičkih načela i dobrih običaja? Na ovo pitanje, ako ga sebi uopšte i postavlja bilo koji pojedinac, je veoma lako dati odgovor. Međutim, radi tromosti uma, izostanka solidarnosti, obzira prema drugom i velikog prisustva tradicionalizama i kolektivizama, a u novije doba sporo se otkrivaju (i uz pomoć nauke) poremećemosti u ponašanju, sociopatija, antisocijalni poremećaj ličnosti, transpersonalizacija i sl. su pojave koje sprečavaju bh-društvo da se konstituiše kao društvo, a posebno kao političko društvo.

Društvo (lat. societas, engl. society) je zajednica ljudi, koja se, jače ili slabije organizovana, zasniva na određenim poljima, ali prije svega na određenom stepenu razvoja proizvodnih snaga i odgovarajućih međuljudskih odnosa i proizvodi materijalna i duhovna dobra koja im služe za podmirenje potreba. Fenomen „društvo“, sa svojim popratnim pojavama, bilo je već od davnih vremena predmet mnogobrojnih političkih, socioloških i filozofskih rasprava. Njime su se posebno bavili grčki filozofi, ali su oni u pravilu imali pred očima društvo u posebnom obliku, tj. društvo kako je bilo organizovano u gradskim republikama grčkog tipa, tako da im je društvo značilo i država. Ne ulazeći dublje i detaljnije u teorije o društvu želim naglasiti da treba razlikovati društvo od države i da to nije sinonim, te uslovno rečeno „primitivni narodi ili primitivna društva“ imaju potrebu da se „torišu“ u države.

Sociologija je nauka koja se dosta kasno formirala, pa su se različite sociološke teorije razvijale unutar filozofije, pravnih doktrina, političkih koncepcija i nekih posebnih nauka. Smatra se da je otac sociologije Saint-Simon, od koga se ona račva u dva smjera: građanski (A. Comte koji je dao ime ovoj nauci u Cours de philosophie positive) i marksistički (K. Marx). Sociologija se javlja u doba razvijenog kapitalizma, u situaciji duboke društvene krize koja je zahvatila Evropu poslije francuske revolucije (1789.). Sociologija je nauka koja proučava strukturu ljudskog društva i zakone njegovog razvoja sa težištem na interakciji pojedinih društvenih fenomena (pojava kao što su: rat, pismo, huliganstvo, brak, umjetnost, siromaštvo, nacionalizam, korupcija...).

Država (engl. State, franc. e'tat, njem. Staat, španj. estado) je vrsta organizacije ljudskog društva koja se u mnogim jezicima označava izvedenicama iz latinskog termina status koji u prevodu znači stanje. U nama bližem okruženju pojam „država“ u hrvatskom i u srpskom jeziku, ali i u našem jeziku nastao je na osnovu patrimonijalnog shvatanja da vladar „drži“, kao svoju „državu“, svu zemlju kojom vlada, a baštini je od svog oca ili od predaka. Još u prvobitnoj zajednici, dakle od doba divljaštva prije 500.000 godina kada još ne postoji država, pa do pojave države prije oko 5.000 godina dolazi do diferencijacije među članovima prvobitne zajednice koja je zaoštrena tom pojavom države. Kroz istorijski razvoj države javljaju se tri „razvojne“ faze eksploatacije: iskorištavanje radne snage robova, radne snage kmetova i radne snage najamnih radnika, po kojima se u istoriji razlikuj i tri osnovna tipa države: robovlasnička, feudalna i kapitalistička država.

Navedeni tipovi država nam otkrivaju kakvi su bili i proizvodni odnosi kao ekonomski pokazatelji, ali isto tako i kakve su bile društvene interakcije kao međuljudski odnosi. Veoma lako je ustanoviti da je došlo do ogromnog napretka u razvoju osnovnih sredstava za proizvodnju kao na primjer od drvenog pluga pa do traktora ili od manuelnog eksploatisanja rudnika preko čekrka do krana koji su smanjili broj radnika-izvršilaca nekog rada i mnogi pronalasci su „humanizirali“ teške poslove. Društvene interakcije su „pratile“ ovaj „napredak“ od promiskuiteta i divljaštva preko otimačina, robovlasništva do modernog, savremenog doba od prostitucije i prostitucije svih društvenih interakcija preko zakona, tužilaštva, sudova i u najnovije vrijeme od kompjuterizacije, interneta do globalizacije koji su smanjili ulogu društva, a ojačali državu. Iz ovih nekoliko primjera lako je uočiti osnovnu razliku između društva i države. Društvo se formiralo da bi proizvodilo materijalne i duhovne potrebe. Država se formirala da bi zaštitila to isto društvo. Od koga? Od životinja, insekata, hladnoće, groma... NE!!! Od pripadnika iste vrste kao što su i oni. Ali, od kuda dolazi ta potreba za zaštitom? Pa, sigurno iz prvobitne zajednice kada su, ljudska bića živjela u čoporima (ne može se govoriti o društvima) i tada još nije bilo normi ponašanja. Uprošteno, ali logično, postojale su samo porodice i kada, opet logično, zbog slabije razvijenog mozga nekog člana te iste porodice on otme hranu od manje opreznog ili slabijeg pojedinca, dešava se poremećaj u čoporu. Ali kod prve pojave otimanja hrane (instinkt) od strane jačeg, najvjerovatnije mužjaka, ženke su se morale „solidarisati“

Mirovne novosti 15

kao slabije da bi zaštitile sebe (instinkt), ali i potomke. Iz ovoga možemo zaključiti da su se oboljenja mozga (atak na pripadnika iste vrste!) poremećaji u ponašanju (otimanje hrane od slabijeg ili drugog pripadnika iste vrste!) pojavili veoma rano, još u nastanku ljudske vrste, ali i zaštita (je bila efikasna?!), jer, da nije bilo tako i nas ne bi bilo sada – ovakvih kakvi jesmo!!! Jedni (manjina) čine zlo, a drugi (većina) zato što su sami takvi (šute i trpe). Ovi prvi čine zlo. Logično. Naše je vrijeme barbarsko, jer je materijalističko, a to znači da nas vode instinkti (onog čopora za kojeg mislimo da smo ga napustili), a forma kojoj težimo je demokratija koja daje veća prava dvojici političkih idiota nego jednom političkom geniju. Da bi ovo shvatili MORAMO shvatiti šta je društvo i kako funkcioniše.MORAMO shvatiti da u društvu postoje norme (ne samo ponašanja) koje moraju poštovati svi pojedinci, da bi dosegnuli demokratiju i unaprijedili je.

Zdravlje nije samo odsustvo bolesti...A, mir nije samo...Prateći razvoj društva i države kroz istoriju, a imajući na umu činjenicu da su društva i države

određeni vidovi organizacija za zadovoljenje materijalnih i duhovnih potreba pojedinaca, grupa i cijelog društva i da su tako organizovani da budu, u prvom redu, u funkciji zaštite i sigurnosti pojedinih članova unutar tih organizacija, može se doći do više logičnih zaključaka kao na primjer gdje se „izgubio“ višak radne snage i još značajnije pitanje: gdje se izgubio višak produktivnosti. Posebno je pitanje gdje se izgubila zaštita i sigurnost pojedinaca, a i cijelih društava.

Za početak je bitno da se istakne ta razlika između društva i države koja je, za sada, samo spomenuta i koja je prepoznatljiva samo uskom krugu ljudi, dok se većina ponaša, razmišlja i shvata društvo i državu, po logici tromosti uma, kao sinonim. Ovo je samo jedna od mnogobrojnih zamki u koje upada običan, mali stanovnik bilo koje države ili u koju upada običan, mali pripadnik bilo kojeg društva u okviru države. Ako samo površno pogledate geografsku kartu svijeta lako ćete primijetiti da je ona podijeljena državnim granicama, a te granice često dijele mnoga društva na više država. Nije rijetka pojava i danas da ima još društava koja ispoljavaju „plemenite“ viševijekovne težnje da formiraju „vlastitu“ državu. Palestinci ili Baskijci na primjer. Ovo samo govori koliko je država neprirodna, a koliko su oni koji se bore za državu ili koji vode već formirane države bolesni, oštećeni ili poremećeni . Motivi, za formiranje država, su veoma slični, ali kroz istoriju su se reducirali. Međutim, ti motivi su posljedica i najvažnije je prepoznati uzrok.

Uzrok je tako daleko da ga više niko ne vidi kao takvog i najlakše se može „približiti“ kroz primjer seljaštva gdje i leži problematika: društvo – država.

Seljaštvo je dio stanovništva koje se bavi uglavnom zemljoradnjom. U užem smislu pod seljaštvom se shvaćaju samo sitni i srednji poljoprivredni proizvođači koji na vlastitom zemljištu proizvode za podmirenje vlastitih potreba.

U zori čovječanstva svi su se bavili sakupljanjem plodova u prirodi, a vrlo malo lovom, jer je bio opasan zbog povreda. Prva ljudska bića vrlo brzo su „otkrila“ i određene viškove ovih proizvoda koje su mogli koristiti kasnije, ali je isto tako vrlo brzo došlo do „otkrića“ otimanja tih viškova i do sukoba kako sa životinjama tako i sa pripadnicima iste vrste u borbi za opstanak, jer tada nije bilo nikakve proizvodnje na koju bi se ljudsko biće moglo osloniti. Neočekivanim otkrićem klijanja sjemenke i njenog rasta možemo govoriti o začecima zemljoradnje i poljoprivrede, pa tako govorimo i o pojavi seljaštva. Naravno da su se već tada pojavili viškovi proizvodnje i bili su predmet prvobitne razmjene, u početku, sa lovcima koji su imali meso i kožu, a kasnije i sa trgovcima i zanatlijama. Međutim, rasla je i otimačina, a sa njom i sukobi, jer je uvijek bilo ljudi koji su teže kontrolisali nagone i koji su se više plašili za opstanak od napada pripadnika iste vrste. U toj borbi bi ponekad pobjeđivali seljaci, a nekad napadači sa posljedicama koje će trajati hiljadama godina, pa i do danas. U onom dijelu teritorije gdje su pobijedili napadači preživjeli seljaci bi postajali robovi, a robovlasnici bi prisvajali viškove proizvoda. To je bila prva eksploatacija. Jedan dio ovih koji su bili nasilni, sada robovlasnici, nisu imali istu potrebu za nasiljem prema svojim robovima koji ih sada „slušaju“ i vjerovatno su težili manjem nasilju, jer su „podmirili svoje potrebe“ preko leđa robova, ali pojavljivali su se drugi otimači i robovlasnici su se morali organizovati kako bi „zaštitili“ robove i „svoje“

16 Mirovne novosti

viškove proizvoda i tako nastaju prve države. Slobodni seljaci već tada žive teško bilo zbog napada otimača ili zbog sve većeg tereta obaveza države koja ih je „štitila“. Ne treba imati puno mašte da bi se mogao zamisliti dalji razvoj događaja: pojavljuju se prvi zanati, trgovina. Sve ovo najviše (zlo)koriste državne vlasti, a one su direktni potomci onih otimača i, robovi i dalje ostaju robovi kojima se „pridružuju“ i slobodni seljaci koji pored nameta države trpe i izrabljivanje od strane zelenaša i trgovaca te sve više siromaše i propadaju pretvarajući se ili u robove ili u antički proleterijat. Ali, propadanjem slobodnih seljaka izostao je jedan od glavnih izvora vojne moći robovlasničkih država i zbog toga je jednim dijelom uslijedila propast robovlasničkog poretka na čijoj se lešini počela formirati feudalna proizvodnja. Zapravo proizvodnja hrane, zanati, trgovina, ali i ratovi nisu nikada ni prestajali sa svojom funkcijom u društvu i vrše uticaj. Bolje je reći da se nastavlja borba. Nestankom robovlasništva nestala je samo jedna vrsta vlasništva i vlasti u državi, a osnovala se nova – feudalna, a seljaštvo, dojučerašnji robovi, koji nisu promijenili svoju funkciju u društvu (i dalje proizvode hranu) postaju kmetovi koji su osnovna (preciznije najmnogobrojnija) eksploatisana masa stanovništva. Iz viška rada te mase kmetova koji se više nego trude da proizvedu barem za vlastite potrebe feudalci izuzimaju rentu i sve više osiromašuju kmeta i tako ga sve više eksploatišu da na kraju postaje vlasništvo feudalca koji ga može kupiti ili prodati zajedno sa zemljom koju kmet obrađuje.

U tom odnosu snaga dolazi, prvo do diferencijacije na bogate i siromašne seljake, gdje se bogati seljaci (jako mali broj) uz većinu feudalaca pretvaraju u krupne zemljoposjednike i kapitaliste i gdje se iz redova siromašnih seljaka i protjeranih kmetova regrutuje klasa najamnih radnika.

Jasno je da profitira onaj ko se brutalnije upustio u borbu za vlast što je samo po sebi,blago rečeno amoralno.

Takav položaj seljaštva dovodi do mnogih pobuna i seljačkih ratova. Seljaštvo je svjesno svoje uloge u društvu i želi da je ispunjava (najjednostavnije rečeno; proizvodnja hrane), ali to nije u mogućnosti. Seljaštvo i proleterijat žele samo očuvati svoje dostojanstvo u radu, preciznije žele očuvati svoju društvenu ulogu. Međutim, u kapitalizmu, a posebno u razvijenom kapitalizmu nalazimo na selu poljoprivredne najamne radnike, krupne zemljoposjednike i srednje i sitne seljake koji proizvode za vlastite potrebe. Razvojem kapitalizma položaj tih seljaka sve se više pogoršava i ne mogu da izdrže konkurenciju mehaniziranih i krupnih gazdinstava; sve se više zadužuju kako bi opstali i na kraju konačno propadaju. Naročito težak položaj seljaštvo ima u kolonijalnim i zavisnim državama. Kroz ovaj kratki presjek društvenih (ne državnih) uloga kroz istoriju vidimo dva kontinuiteta: jedan koji pokušava zadržati prirodnu ulogu u društvu kroz odbranu od napada na vlastiti dignitet i dostojanstvo i drugi koji nameće svoju neprirodnu ulogu u društvu (prvenstveno i jedino preko države) kroz „zaštitu“, otimačinu, prisvajanje i ne samo viška proizvodnje – eksploataciju, nego i kroz (državnu) kontrolu broja radnih mjesta pod maskom slobodnog tržišta, kroz državne antagonizme u koje spadaju otvoreni oružani sukobi pa sve do onih perfidnih u koje spadaju dužničke krize (država se „zaduži“, uzme kredite, a ko ih vraća!), a posebno kroz otrcanu frazu „zaštite“ koja je postala njihova mantra. A, prisjetite se kako je počela ta zaštita.

Kome je potrebna ovakva (klasična) „zaštita“ i kome je potrebna (klasična) psihijatrija?

Ovdje valja posebnu pažnju obratiti na krucijalni detalj koji zorno pokazuje razliku između pojedinaca koji shvataju svoju, ali i tuđu ulogu u društvu (moral) i onih koji to nisu shvatili (amoral) i radi toga se bore za vlast pod raznim izgovorima u bilo kojoj državi.

Logično je pitanje o kakvoj to državi govorimo? Kakva je to država koja eksploatiše (svoje) državljane, to jest (svoje) društvo i kakva je to država koja napada oružjem drugu državu ili (svoje) državljane ili (svoje) društvo? Kakva je to država koja (svoju) djecu doživljava i tretira kao potrošače ili kupce? Pa, i divljak u prvobitnoj zajednici je „znao“ da djeci mora dati hranu, vodu,zaštitu... “Shvatio“ je važnost ne samo očuvanja i produženja vrste (to isto „rade“ i zvijeri) već „shvata“ i proste funkcije trenutaka, fragmenata okruženja u kojem je bitisao, živio...

Danas država ima daleko veću funkciju od jednog divljaka i daleko dužu funkciju od jednog trenutka, a ne može da „shvati“ da sva djeca pod njenom jurisdikcijom moraju da imaju besplatno obavezno osnovno školovanje, te da djeca nisu potrošači ni kupci. Valjda je jasno da

16 Mirovne novosti

Mirovne novosti 17

se ne radi o „borbi“ (niti za opstanak, a niti za „ući u trajvan“). Kakva je to država koja ne „shvata“ da njeni državljani trebaju imati barem socijalnu zaštitu?

Kakva je to država koja ne „shvata“ da treba obezbjediti svojim državljanima i stanovnicima barem hranu i krov nad glavom kada nema dovoljno radnih mjesta i posla za sve? Kakva je to država koja svoje stanovnike ne može da zaštiti od proizvoljnog hapšenja drugih država (a i kakve su i te druge države!?)? Kakva je to država koja organizuje slavlje u svom Gradu kada od EU „dobije“ liberizaciju viznog režima (a i kakva je to EU koja na takav način afirmiše slobodu kretanja kao ljudsko pravo!?)?

Kakva je to država u kojoj ima stanovnika koji nemaju primarnu zdravstvenu zaštitu? Kakva je to država u kojoj ne funkcionišu (državne) kulturne institucije ili se iste zatvaraju? Ovo su samo neki od primjera, a ima ih daleko, daleko više. Najtragičnije je kada takva stanja društvo ne prepoznaje ili, još gore, kada prepoznaje takva stanja, a – šuti!!! Tada pojedinac počinje da se – snalazi??? Tada na scenu „stupaju“ rad na crno, korupcija, lažne penzije, invalidnine ili borački status, prosjačenje, kriminal... suicid.

Stvorena je poremećena sinergija država – društvo koja ne samo da nije normalna niti produktivna, već potkopava i ruši temelje i države i društva. Stvorena je bolesna sinergija!!!

Napisano je mnogo studija i knjiga o psihopatiji, ekscentričnom ponašanju ili o poremećajima u ponašanju, o oboljenjima ili oštećenjima mozga, ali malo je i nedovoljno naučne literature o kritici „klasične“ psihijatrije, a još manje o psihopatiji, kao mentalnom poremećaju, koji igra veliku ulogu u svakom društvu.

Ljudska bića su svakodnevno izložena manipulaciji od strane onih koji pate od ovog oboljenja. Posljedice su strašne. Psihopatija ima karakteristike zaraznog oboljenja, ali ne u klasičnom značenju i prenosi se i na druge pojedince, pa će i normalni, zdravi ljudi moći prepoznati neke simptome „u sebi“. Evo nekoliko primjera: pogrešno parkiran automobil; mogu i ja, laž, obmanjivanje drugih, ravnodušnost i nedostatak obzira (kod nas poznato kao trač, što je i najbezazlenija forma naprijed navedenog, ali zašto?), rani problemi u ponašanju (do oko petnaeste godine života; laganje, varanje, huliganstvo, nasilje nad slabijim, podmetanje požara, drogiranje ljepkom, korištenje alkohola, bježanje od kuće), maloljetnička delikvencija, loša kontrola ponašanja (dosada, ljutnja, agresivnost, nestrpljenje, prenagljena ponašanja), promiskuitetno seksualno ponašanje (površne, kratke, nasumične i većem broju sklone seksualne afere bez ljubavi, površnih emocija, bez iskrenosti, bez prijateljstva, održavanje nekoliko veza u isto vrijeme), neodgovornost, impulsivnost (ispoljavanje postupaka bez predumišljaja, nedostatak planiranja, umanjena kontrola nagona i frustracija, nedostatak promišljenosti i uzimanja u obzir mogućih posljedica, nestalni), plitka osjećanja, slatkorječivost i površinski šarm, nategnuta samouvjerenost, potreba za stimulacijom ili sklonost ka dosadi, kriminalna višestranost i ponos radi izvršenog kriminala, a nisu kažnjeni itd. tako se već sada može govoriti da mi živimo u jednom „maskiranom društvu“ u kome su neke psihopatske karakterne crte poželjne, tolerišu se i čak vrednuju, a najčešća je „gledaj ti od čega živiš“ i „šta se ti brineš za druge“ - što je ispoljavanje plitkih osjećanja i površnih emocija što bi normalnog čovjeka ispunile osjećanjima srama ili griže savjesti- za takve osobe je to samo jedna „mala nezgoda“ ili „čista sitnica“. Ovdje posebno naglašavam da će većina ljudi koji shvataju svoju, ali i ulogu drugih u društvu, naći neke od ovih osobina kod sebe i što je posljedica psihopatizacije (transpersonalizacije) koja se odvija dugo, a u modernom dobu ona je jako raširena i brza zbog učešća medija (novine, radio, televizija, internet, društvene mreže) tako da je interakcija u društvu ili među društvima intenzivirana i toliko raznovrsna da „napada“ još od fetusa.

Tako, često imamo i slučaj da na čelo država dođu ljudi koji u suštini pate od jednog mentalnog poremećaja kojeg nije lako dijagnosticirati (prepoznati), ali koji je, kao oboljenje, već od davnina, poznato i u nauci odnosno, u psihijatriji i u psihologiji. Već sam spominjao iskonske instinkte kod prvih ljudi koji su bili životinjski, ali to što je nekome opala dlaka i što hoda na dvije noge i ima mobilni telefon pri uhu ili ruci dok vozi automobil ne znači da je napustio ponašanje vođeno instinktima ili da nije pretrpio oštećenje mozga prilikom rođenja ili da nije mentalno bolestan ili da ne pati od poremećaja ponašanja ili je sociopat ili da se ne zna kontrolisati. Nakon što dođu na pozicije vlasti, te individue onda sprovode

Mirovne novosti 17

18 Mirovne novosti

tzv. „negativnu selekciju vlasti“ što podrazumijeva okruživanje sličnim sebi, a ova tendencija selekcije vlasti može biti pojačana nekim drugim fenomenima u društvu od kojih su najsnažniji vjera, nacionalizam i kriminal (relikti života u smradu čopora i otimanja hrane), i njihovo postavljanje na ključne funkcije u državi kao što su; uprava, tužilaštvo, sudstvo, ekonomija, školstvo, mediji, bankarstvo, policija, vojska itd. Stvar komplikuje to što usljed tendencije običnog, malog čovjeka da se identificira sa svojim vođama „spontano“ započinje proces („transpersonalizacije“) „psihopatizacije“ naroda, stanovnika, državljana, patriota, vjernika i ostalih koji je uveliko potpomognut medijima, kulturom, tradicionalizmima, ali i stubovima vlasti kroz školovanje i obrazovanje, kroz zapošljavanje i rad na crno, kroz denacionalizaciju i privatizaciju, kroz etatizaciju i samoupravu itd. itd. Klasičan primjer za proučavanje same dinamike ove pojave i razvoja ovog fenomena je nacistička Njemačka, ali sličnih primjera ima gotovo bezbroj, kako kroz cijelu istoriju, tako i danas. Za bh-društvo je ovaj fenomen takođe prilično karakterističan. Tako, običan stanovnik države Bosne i Hercegovine, izložen već jako dugo „psihopatizaciji“, poprima nove osobine, te mijenja način razmišljanja i ponašanja; identificira se sa vođama, elitom. A, zašto i ne bi!? Svaki dan, više puta dnevno, ima priliku da sluša i čita o novim aferama i podignutim optužbama i kako policiji izmiče kriminal, tužilaštvu i kriminal i korupcija, sudovima i kriminal i korupcija do pravne zastare, a zatvorima osuđeni kriminalci bježe iz ćelija. Poruka je više nego jasna i pametnom i moralnom - da je krajnje vrijeme da se nešto promijeni u bh-društvu i da se ne sarađuje sa takvom elitom i vođama, a psihopati i nemoralnom – da se ništa ne mijenja u bh-društvu i da se sarađuje sa takvom elitom i vođama.

Sada zamislite jednog takvog lidera (univerziteta, preduzeća, medija,partije, tužilaštva, suda, države) ili kako se ovdje kaže pripadnika „političke elite“ koja dođe na vlast demokratskim izborima. Za tu «elitu» je politika obični instrument zadovoljenja vrlo uskih, često ličnih potreba što je u potpunoj suprotnosti sa politikom kao sociološkom pojavom koja je tu radi interesa društva (ne vjere, nacije, stranke, preduzeća, lidera ili države). Takva elita ima ograničena saznanja o društvu, državi, sociologiji, a posebno o moralu i etičnosti. To dokazuje rezultatima svog političkog angažmana kroz mandate. Na drugoj strani imate biračko tijelo koje manipuliše istim tradicioalnim moralnim vrijednostima i demokratskim instrumentima uz psihopatizaciju (koja se najjače ispoljava kroz vjeru, nacionalizam i druge kolektivizme, ali i kroz stranke, preduzeća, idole, lidere, državu) kada se pojedinac „osami“ u biračkom boksu u kojem se najiskrenije zapita – da li ja tu mogu nešto dobiti ili (s obzirom da se državu doživljava kao kravu muzaru) da li se to može na neki način iskoristiti. Oni koji na ovo pitanje odgovore potvrdno najčešće glasaju po nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti, simpatijama ili protiv nekog i time determinišu svoje ponašanje i u društvu i u državi. Jako je slično ponašanje i u saobraćaju, na fudbalskim utakmicama, odnos prema životnoj okolini, umjetnosti i kulturi, školi, moralu. A, oni koji ne glasaju samo slegnu ramenima i kažu – nema nikakve koristi od toga!!! Oba stava su kontraproduktivna i iracionalna jer izviru iz pogrešne sinergije - bolesne, patološke sinergije koja „odgaja i školuje“ ljudska bića koja se identificiraju sa državom (ne sa društvom) i tada imamo državljane i patriote koji su spremni dati i živote za državu (opet je rat najprepoznatljiviji primjer)

Prvi svjetski rat – imperijalistički, širenje država.Drugi svjetski rat – borba za „lebensraum“ što podrazumijeva opet širenje države.Nedavni ratovi na tlu nekadašnje SFR Jugoslavije – na „lešini“ jedne države stvaranje manjih

nacija-država („torisanje“- relikt čopora, horde) i mnogi drugi primjeri: istorija ih je puna. I nakon tog predratnog i ratnog angažmana državljanina, nacionalista, patriota i kriminalaca,

(jer su oni najglasniji i najagilniji) imamo najveću štetu po društvo ili po društva koja će ponovo izgrađivati državu ili države, praveći fatalnu grešku zanemarujući izgrađivati društvo. Svako društvo je imanentno pojedincu što je u skladu i sa prirodom pojedinca (ljudsko biće je „sociološko biće“) i što je prirodno.

Prvi ljudi su živjeli u prvobitnim zajednicama, vjerovatno u porodicama što je društvo, jer ni tada ljudsko biće nije bilo samo i, što je najinteresantnije, uspjelo je preživjeti bez države najmanje 500.000 godina i sigurno nije bilo samo, ako ništa drugo, a ono zbog reprodukcije i tada je bilo, čim nije samo, u društvu , prvo partnera, a kasnije i u društvu potomaka. Država

18 Mirovne novosti18 Mirovne novosti

mu nije bila potrebna. Društvo može funcionisati bez države, ali obratno ne može! Kome treba država??? Koliko je još potrebno proliti krvi pripadnika svoje vrste da bi „savremeni čovjek“ shvatio

besmislenost izgrađivanja države, a za račun onih koji još nisu u stanju da kontrolišu najstarije instinkte, najniže porive, barbarizam i divljaštvo koji su danas, istina samo od nauke i od strane rijetkih pojedinaca, prepoznati kao bolest, oštećenje ili poremećaj od kojih pate mnogi pojedinci koji nas okružuju i koji su, možda, i naše komšije, ali najčešće su u borbi za vlast i na vlasti.

Kada se sve ovo uzme u obzir lako je odgovoriti na pitanja gdje se „izgubio“ višak radne snage uzrokovan efikasnijim sredstvima za proizvodnju? (uporedi drveno ralo sa traktorom) Gdje se „izgubio“ višak produktivnosti u odnosu na efikasnija sredstva za proizvodnju? (uporedi kamilu ili konja sa tankerom, kranom ili beskonačnom trakom). I konačno gdje se „izgubila“ zaštita i sigurnost koju pojedinac očekuje od države od kako se ona formirala sa negdje formalnim, a negdje i sa fizičkim granicama?

Odgovor se nameće: U TVOJOJ GLAVI. Sve dok budeš državljanin, patriota, nacionalista i ljudsko biće bez dostojanstva i sve dok budeš trčao za tuđom pameću bit će ti potrebna zaštita i sigurnost, jer i dalje ćeš gubiti dostojanstvo, a nalaziti strahove!!!

Zdravlje nije samo odsustvo bolesti ...A, mir nije samo odsustvo ...Pred našim očima se sve više i jasnije ocrtavaju konture cijelog čovječanstva kao jednog

društva ,kao prvobitne zajednice koja još nije u stanju da se „dogovori“ oko raspodjele proizvodnje i tržišta povezujući se sve više ekonomski, finansijski, fizički... ali i kulturno. (EU, pad berlinskog zida, pad Željezne zavjese, otvorenost Kine, globalizacija). Kulturno povezivanje je od krucijalnog značaja. Shvatanje društva, a posebno države, u svijesti cijelog čovječanstva je da strukturu društva određuje način proizvodnje materijalnih dobara, te da je društvo primitivnije što je proizvodnja tih dobara jednostavnija (primitivnija). Možda je ova teorija i tačna sa materijalističkog aspekta, ali se prirodno postavlja pitanje „kada će čovjek čovjeku biti čovjek?“ Zadovoljenje materijalnih potreba i želja još uvijek od ljudskog bića ne čine čovjeka – pojedinca sa dostojanstvom. Životinje zadovoljavaju materijalne potrebe, ali ih često viđamo i u igri. Maze se, ali su to refleksi i instinkti podređeni održanju vrste – bez dostojanstva. Za razliku od životinja ljudsko biće se rađa da bi koračalo putem ka idealu zvanom – čovjek. Ogromna većina ljudi nije na ovom putu, jer mnoge države ne poštuju ni one obaveze koje su ispunjavale i najprimitivnije države kao što je prosta zaštita državljana od napada barbara kada su gradovi-države otvarale kapije da njeni državljani nađu spas unutar zidina. Bez ove osnovne zaštite imanentne osnovnom značenju termina država ljudsko biće ne može čak ni napraviti iskorak na put prema dosezanju ideala zvanog čovjek koji podrazumijeva osnovna ljudska prava. To će biti moguće samo u okviru društva koje će poštovati i afirmisati, kao minimum, osnovna ljudska prava u dostojanstvu i barem bez straha za egzistenciju.

Ljudsko biće ne može postati čovjek u okvirima države, jer još uvijek postoje državni antagonizmi koji su sada prikriveni („maskirano društvo“) i običan, mali čovjek ih ne prepoznaje već ih vidi čak kao pozitivne tendencije države (izvoz, proizvodnja, tržišna ekonomija, krediti, pozajmice, monetarne i druge unije, nezaposlenost, produktivnost, vizni režimi, suverenitet). To je moguće samo u okvirima ljudskih prava. Ljudska prava predstavljaju zajednički pravni i normativni okvir za sva društva. Ona su savremene vrijednosti zajedništva, unutar svakog od društava koja se sada formiraju širom cijelog svijeta i u sve većoj mjeri postaju multikulturalna. Međutim, situacija je i dalje takva da su granice etničkog i moralnog ljudskog univerzuma često identične granicama etničke, religiozne ili državne pripadnosti. Ovo, ne tako rijetko, prouzrokuje sukobe i nasilje kako u pojedinim društvima i državama tako i na širem međunarodnom planu. Univerzalni potencijal i perspektiva ljudskih prava može nas osloboditi zatvorenosti u ove uske okvire i otvoriti nove široke horizonte razmišljanja. Države i zakoni, međutim, nisu od velike koristi ako ih ljudi ne prihvate i ako ih ne zahtijevaju od država.

Zdravlje nije samo odsustvo bolesti nego, mnogo, mnogo više!A, mir nije samo odsustvo oružanog sukoba nego, mnogo, mnogo više!!! Mnogo više i od

samog odsustva bolesti, čak mnogo više i od zdravog društva. Mirovne novosti 19 Mirovne novosti 19

[email protected]

www.mreza-mira.net

www.facebook.com/mzim.bh

Ovaj dokument je pripremljen uz pomoć Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država (USAID).Stavovi autora izraženi u ovoj publikaciji ne moraju odražavati stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.