-
Milovan Glii
PODVALA
KOMEDIJA U PET INOVA A DEVET SLIKA
OSOBE
VULE, advokatSRETEN, trgovacVULE PUPAVACNEA, privatni
advokat"IVAN, seljakUITELJ RANKO, njegov bratPETKO, pomonikVIDAK,
pisarDRAGI, mehanski momakPUJA, pandurSMILJA, ena SRETENovaMILKA,
njena pastorkaSTANA, tetka NeinaDRAGA, njena kiNERA, udovica
Pandur. Bonjak noar. Varoani i varoanke.Seljaci i seljanke.
Svirai.
Dogaa se u Srbiji
Prvi in kod Stane u varoi i kod Pupavca uselu. Drugi in, posle
dve godine, kod Stane i kodIVANa. Trei in, posle etiri meseca, u
mehaniKod konkurencije" i kod Stane. etvrti in kodSRETENa i pred
mehanom na ulici. Peti in kodSRETENa.
Ovo mi je prvi rad ovake sorte.
Trudio sam se da iznesem to vernije nacrtanetipove kakvih i
danas ima po naim palankama...
Jesam li ih dobro nacrtao -- to mogu presuditisamo oni ljudi, to
su poznati s naim palanakimivotom. Sud onih ljudi to jedva po
uvenju znajuda u nas ima nekakvih privatnih" advokata,
seoskihduandija i prostodunih seljaka, moe biti samosmean, a nikad
merodavan.
to se pak tie dramskih pravila, po kojima seobino mere i
ocenjivaju odaki radovi, -- nisam tolikodrzak da reem: da je ova
moja komedija ba savrenai bez ikakve zamerke.
Mogu se pohvaliti, bez zazora, da je Podvalaprikazikana do sad
devet puta na naoj pozornicii da je kua svakad bila puna
publike.
-
Bila bi grehota kad ne bih ovde zahvalio svimalanovima naeg i
mukog i enskog glumakog osobljana njihovoj usrdnoj volji i ljubavi
s kojom su svakadprikazivali svoje uloge u mojoj komediji. Njihova
imenaispisana su napred pored dotinih osoba.
Red je da zahvalim i Matici srpskoj to mi jePodvalu nagradila iz
fonda Jovana Nake sa stotinuforinata.
Radovau se ako ova moja komedija bude i ovakou knjizi primljena
onako kako je ve primljena nanaoj pozornici.
20. septembra 1885.
M.. Glii
PRVI IN
PRVA SLIKA: PRIVATNI ADVOKAT
U Varoi kod Stane. Skromna palanaka soba. Vratau zaelju i levo.
Desno prozor. Blie prozoru prostetvrtast sto, zastrt belim aravom.
Napredlevo mali minderluk. Slamne stolice. U zaelju o ziduogledalo,
iza nje vire dve-tri dosta prljave knjige.
I
DRAGA i MILKA (dolaze na vrata u zaelju) .
DRAGA (poverljivo, smejui se): Noas su nalidve!
MILKA (radoznalo, smejui se): Oiju ti!... A gde?
DRAGA: Jednu pod njegovim, a jednu pod njenimprozorom.
MILKA: Zato li je gospodin PETKO onako ljutiti naburen!
DRAGA: E?... A gde si ga videla?
MILKA: Pa maloas -- bio je ovamo kod naekue. Pita ga tata ta mu
je; on se samo mrtii veli: Nita, Sreto, nita!... Neto ti
odjutrosnisam dobre volje -- nisam, jakako!"
DRAGA (smejui se): Da mi je znati kako li jesad Neri!... Ona e
se iva izesti od muke.
MILKA (radoznalo): A veli -- dobro su nagreni?
-
DRAGA: Bruka i pokor! Nana kae -- dosad seu ovoj varoi nisu
nikad nale takve paskvile.Ne zna se ko je gore nakaraen: da li
gospodinPETKO, da li NERA!
MILKA: Ba volim to su tu torokuu malooinuli! (Radoznalo.) A,
bogati, ko ih poturi?
DRAGA: Nita ne znam! Nana sumnja malo naNeu.
MILKA: Na Neu! A to bi on?
DRAGA: ini mi se, neto je kivan na Neru, odneko doba... Barem
tako veli nna. Nego hajde daje upitamo; moe biti -- ula je jo
togod!
(Odu brzo na leva vrata, smejui se. Dolazi NEA.Nosi pod pazuhom
neka akta, dve sveice zbornika",kalendar; u rukama divit,
peskonicu, dve-tri razliite dralje. Namrgoen je i ljutit.)
II
NEA, poznije NERA
NEA: Tako! Od danas NEA advokatie na svojuruku! (Tresne stvari
na sto.) Misli VULE -- nahudiomi je! Oho, ne boji se NEA! Ume i on
terati parnice!(Kucka prstom u sto.) Tu u namestiti
svojukancelariju -- za neko vreme, dok ne otvorim bolju. (Nameta po
stolu akta, divit, knjige i ostalo,govorei uza svaku stvar.) Ovo
ovde! Ovo tu! A ovoovamo! Tako! (Hoda.) Mene isterati! (Smei se
usiljeno.) Misli, marim ja! Navikao se NEA na to odmalena!
(Publici.) Eto, kad sam bio jo ai utreoj gimnaziji, prozove me
katiketa da govorimlekciju. Kako glasi deseta zapoved?" Meni avo
neda mira nego odgovorim: Ne poelaj eni iskrenjagotvojego, ni raba
jego, ni vola jego, ni rabadiju jego".Katiketa skoi kao smuen pa me
tui upravitelju.Mene na ispit, pa isteraj na svagda iz sviju
zavoda"-- to sam hulio veru". Ja onda ne imadnem kudnego odem na
Ub, te se nekako proturim u optinu.Postanem praktikant i dobijem
pedeset talira plate.Posle moli se, moli -- te jedva dobijem
praktikantsko mesto u abakom okrunom sudu. Odredeme u arkivu da
sklapam fascikule. Arkivar beeneki Joca pisar, na moju pakost --
grbav; imaae,siromah, konjtak! Jedanput, kad se pustismo iz
kan-celarije, meni avo ne dade s mirom nego pokaemprstom Jocinu
grbu i anem drugovima: Eno gaodnese na leima fascikulu!" On to dou
pa metui. Mene na odgovor to sam oporoavao pretpostavljenog", pa --
napolje! Ja onda -- kud u i tau -- doem ovamo i stanem za pisara
kod toga
-
advokata Vula. Sve godine prepisivao sam mu tubei apelate... bez
pogreke, bez jedne krmae! (Jetko.) Pa ipak me otera -- sad, maloas!
(Prie stolu irazgleda stvari.) O, ba mi siromano izgleda
kancelarija! Da mi je barem jo kakva knjiga. (Razgledapo sobi i
smotri knjige za ogledalom.) Gle, evo ovde! (Uzima i zagleda.)
Sanovnik s rodanikom i trepetnikom". Daj amo i Sanovnik" -- nek je
vie. (Mee na sto i zagleda redom ostale knjige.) Proroica"...
Maioniar"... Labirint enskog lukavstva"... Dete rastavljenih, roman
po engleskom"...Vrlo dobro! Vidi se da ima u kui pismenog enskinja!
Daj i to Dete" ovamo... ne ite hleba --nek je vie! Ali opet je
malo! (Razgleda po sobi,seti se.) Ha, sad znam! Video sam gore na
tavanudva tevtera moga pokojnog tee; zapisivao je u njihveresiju --
dok je bio iv i drao bakalnicu. Onie, taman kako valja, popuniti
ovaj sto... Daj amo itevtere!
(Ode brzo na leva brata. Mala pauza. Dolazi NERAna vrata u
zaelju; izgleda ljutita; osvre seuznemireno po sobi.)
NERA: Gle, pa nema ga! VULE mi ree da ga jejutros oterao i da u
ga jamano nai ovde... Eudna nesretnika, boe moj! On mene da
obruka!Mene da metne u paskvilu!
(Vraa se NEA s ova delika tevtera.)
NEA (ne videi Neru, mee tevtere na sto):Tako! Sad je ve nalik na
kancelariju.
NERA (uzdravajui se): A je li ti, more Neo!
NEA (trgne se, malo zauen): ta? Gde! A otkudti tu?
NERA: Zar ti nikog ne nae da obruka negomene, a?
NEA (bajagi ne razume): Ja? Bog s tobom, Nero!
NERA: Nemoj se tu iuavati, nemoj! Bajagi nezna. (Trgne ljutito
iz tapa hartiju i prui mupod nos.) A ova paskvila to se noas nala
podmojim prozorom? Zar sam to zasluila od tebe?
NEA (tobo zaudi se): Paskvila? (Uzme hartiju.) Pod tvojim
prozorom... noas se nala! Nita ne znam! (Gleda hartiju, za se.)
Morau odsadbolje izvrtati rukopis! (Glasno, smeei se.) taje tebi,
Nero! Ovo ja nisam pisao!
NERA: Bajagi to nije tvoj rukopis!
-
NEA: Kakav rukopis! (Uzme jednu hartiju sastola.) Ovo je moj
rukopis! (Podnosi joj obe hartijeda vidi.) Vidi li da nije nimalo
nalik.
NERA (u sumnji): Ta vidim... Zaista -- sasvimdruga ruka ovde, a
druga ovde...
NEA (ostavlja hartiju na sto): Eto! Samo mebedi za praboga!
(Smeei se.) A otkud tebi ovapaskvila? Jesi li je ti nala?
NERA: Dao mi je maloas gospodin PETKO. (NEAse malo namrti.) Nala
se jedna i pod njegovimprozorom; eno je u njegovom depu. I onu mi
je pokazivao. On veli -- niko ih drugi nije poturio nego ti!
NEA (ljutito): Gospodin PETKO lae! (S prekorom.) I ti, Nero,
tako! Veruje njemu vie negomeni? Valjda ti je PETKO prei nego ja?
(Zajedljivo.) Dabome! On je gospodin pomonik... a NEA golaver,
advokatski pisari, a od jutros nije ni to!
NERA (brzo): Neo, nemoj me vreati! Zaboga,ta je tebi krivo ako s
ovekom progovorim katokoju re?!...
NEA (zajedljivo): Progovori kato koju re..."A ovamo trkara svaki
as njegovoj kui... O, vesva varo zna...
NERA (brzo): Neo, nemoj me vreati! Neka varo zna ta hoe, a ja
znam -- to znam! Ti greiduu, Neo, ako misli togod! Ja znam da
siiziao od advokata Vula; znam da e odsad advokatisati na svoju
ruku... On mi je kazao. Da ti, nedaj boe, nestane ove Stane, tvoje
tetke, ja bih tidrage volje odvojila jednu sobu u mojoj kui
danamesti kancelariju... Ja sam tebe svakad pazilai pazim kao
svojtu, a ti me kori -- da mi je nekodrugi prei nego ti! To mi je
ba krivo, Neo!
NEA: Ako emo pravo, Nero, zasluila si date korim! Od neko doba
okupila si uza svaku re:PETKO, PETKO, gospodin PETKO..." ve ne
izbija izusta toga gospodina Petka!
NERA: E, avo ga odneo i kad je doao ovamo!Eto dajem ti tvrdu re
da mu vie neu ni boganazvati! (Namerno okree razgovor.) A, bogati,
zatonisi vie pisar kod advokata Vula?
NEA (namrgodi se malo): Zato to ne mogu vieda se slaem s tim
ovekom.
NERA (smeei se): Ama da ne budu tu krive
-
noanje paskvile?
NEA: Opet ti? ta je tebi? Kakve paskvile?
NERA: iv ti ko ti najmiliji, pravo mi kai,jesi li ih ti
pisao?
NEA: Nisam, Nero, tako mi svega na svetu.
NERA: Ama i ja ne verujem... Ali gospodin PETKOkae...
NEA (namrgodi se): Lae! Lae gospodin PETKO!
NERA: Ama kae i advokat VULE...
NEA: I on lae!
NERA (slegne ramenima): Onda mora da su obojicaneto kivni na
te... Meni je milo kad ti nisi. (Polazei.) A valjda e se uhvatiti
ko je... Zbogomostaj, Neo! Valja mi pohitati kui. Imam ti
tristaposlova. (Na vratima.) Kad dospe, svrati na kavu!
(Ode za njom i NEA da je isprati. Dolaze VULEi STANA.)
III
STANA i VULE
STANA (jo s vrata): Jest, prijatelju! Pravoveli -- tu se
razvaario! (Pokae na sto.) Enomu knjiga i hartija!
VULE (smejui se): Pa otvorio ovek svoju kancelariju!
STANA: Krasno e tu izgledati kad stane dola-ziti svaki avo.
Vidim ja da u morati beati odsvoje roene kue.
VULE (smejui se): A vide li, prijo, kako proepored mene? Ne
htede ovek ni boga da mi nazove!I ona namigua NERA ve ga nala...
Jamano zbogonih paskvila.
STANA: Da li je, prijatelju, odista on napisao?
VULE: Jest, prijo... Uhvatio sam i njegov koncept. (Prie stolu.)
Molim te, ne zameri -- hou darazgledam ove hartije. Bojim se da ne
bude opetzgrabio kakav akt. (Razgleda redom svaki akt.)
STANA (brzo): Naopako! Zar je i to poeo?!
VULE (razgledajui): Bogami, prijo, poeo... Dosad
-
mi je upropastio dve-tri priznanice. Sreombile su male sume, pa
mu nisam hteo ni terati trag.
STANA: E udna nesretnika, boe moj!
VULE (razgledajui): On se nee nikad opametiti!Koliko sam mu
govorio, savetovao ga -- pa nita!On je ve odavno poeo praviti tube,
primatikojekake naplate i triarije pod mojim imenom.Sama zna,
prijo, da sam ga hteo i pre zbog togaoterati! Samo za tvoju ljubav
trpeo sam ga... Sadje opet udario u paskvile! E, bogami, to ve
prelazigranicu... Sve bih mu drugo oprostio; ali ne damda se iz
moje kancelarije rasturaju tako prljavestvari... (Ostavi hartije
gde su i bile, pa poeStani.) Meni je ao to e ti pasti na dosadu,ali
ne biva drukije.
STANA (slegne ramenima): ta u, prijatelju --svojta mi je; druge
rodbine nema. Ne mogu mu vratazatvoriti... Ono, ja bih najvolela da
je ostao kodtebe, ili -- kad bi hteo sluati -- pa da ga
opetprimi...
VULE: Tebi u, prijo, uiniti to mi god reknei zamoli me... Ali
njega vie ne mogu primitipod svoj krov. (Polazei.) Nemoj da ti bude
krivo...NEA nee vie nikad prekoraiti moj prag... Akose sluajno
opameti i vremenom bude bolji -- biumu, koliko mogu, na ruci; rei u
i dobru re zanjega. Samo dalje od mojih vrata! To mu kai,
prijo...Nemoj se na me ljutiti. (Rukuje se s njom.) Zbogom,prijo!
(Ode.)
STANA (za njim): Zbogom, prijatelju! (Okrene se,pogleda sto,
klimnuvi glavom.) E, nesretni Neo,ti se ba nigde ne moe skrasiti!
(Ode na leva vrata. Dolazi NEA, na vrata u zaelju.)
IV
NEA, posle IVAN
NEA: ta li je taj VULE traio ovde? Pohitaovaljda da se pohvali
tetki Stani kako me je oterao... (Hoda i smei se.) I ova NERA
dotrala odmah daprotestuje. Tako njoj treba! Misli jamano -- gdeje
pomonik PETKO udovac, a ona udovica, jomlada i lepukasta, pa
nema... taman za nju prilika:da avanzuje za gospou pomonikovicu!
Ali neka sene nada; nee od tog biti nita, pa makar NEAneprestano
pisao paskvile... (Smeje se.) Ba sam ihoboje dobro oinuo! Alal mi
vera! (Hoda i misli.) Ala bih sad voleo da teram kakvu parnicu! Da
mije barem da naplaujem kome staru veresiju kod optinskoga suda...
(Kao seti se.) Ha, znam ta u!
-
Naruiu onom DRAGIu Kod konkurencije" da miza prvi mah, dok se i
ja ne proujem, hvata muterije.Pa onda, sutra rano, mogu otii u
Kamenicu doonoga duandije Pupavca. Odavno smo znanci i
dobriprijatelji. Otkako je preklane otvorio tamo duans nekim
ortakom, -- svega sam mu dvaput iao ugoste. Moe biti i PUPAVAC e mi
nai kakva poslatamo po selima... (Pogleda na prozor.) A gle,
kakoonaj seljak zvera! Kao da trai nekoga... ekaj daga upitam. (Vie
kroz prozor.) Hej, burazere, prijatelju!
IVAN (spolja): Zove mene, more?
NEA: Tebe, brate, tebe! Akobogda tako rano?
IVAN (spolja): Vala, hou malo do 'dvokata.
NEA: E? A da nee poem da se sudi?
IVAN (spolja): A jes' -- ja!
NEA: Pa svrati amo, prijatelju! I ja sam advokat.
IVAN (spolja): Ama zakona ti? E, vala, eto meba tebi!
NEA (odstupi od prozora): Aha, prva muterija!Neo, sad pokai ta
zna! (Otvore se vrata iIVAN promoli glavu.) Ui, brate, ui!
IVAN (ulazei): Pomozi bog! Kako si -- taradi?
NEA: Hvala bogu! (Sedne za sto, pa IVANu.) Sedi, burazere! Pa
koje dobro?
IVAN: Ta ono, zna -- muku ti 'vamo muimo...
NEA: E? A kakvu muku, brate?
NEA (sednuvi): Ama onaj pusnik, onaj Arnautin; tokorse mi prvi
komija, a bogami -- ja munisam natrunio ni 'voliko na! Svakad smo,
vere mi,tako da se ve kazati ne more -- k braa...
NEA: Pa ta ti uini, bolan?
IVAN: Kaem ja njemu: Tvoje kere nagrizlomoje dve ovce..." Eto
ti! Lepo nagrizlo! Jednu udavilo sasvim; drugoj, da prosti,
odgrizlo rep pa --majka, eto ti!
NEA: Uh, teta!
IVAN: Zovem ga: 'Ajde, more, da se nasulimok ljudi; daj mi to je
pravo!..." A, bogami, svakad
-
smo tako, kazati se ve ne more -- ko braa...
NEA (vano): Znam, znam... Pa ti bi ga sadtuio, a?
IVAN: A ja!
NEA (vano): A odakle si ti, brate?
IVAN: Pa ozgo iz Kamenice.
NEA: A jesi li iao kapetanu?
IVAN: Eja! I sam, pa kapetan veli: Nisamja nalean; idi, veli,
sudu! Pa eto, vala, dooh;ti mu, k velim, zna i zakonik i paragrav.
A, bogami-- nee ti biti krivo, eto ti!
NEA (za se): Kapetan ga slao optinskom, a onmisli -- ovamo
okrunom sudu! Vrlo dobro! (Glasno.) Kako je ime tom tvom
komiji?
IVAN: Aj? Veli meni?
NEA: Tebi, brate, ja! -- Kako je ime tvomkomiji?
IVAN: Pro.
NEA: A kako se preziva?
IVAN: Pa Krikapa... tako se 'vamo preziva.
NEA: A kako je tebi ime?
IVAN: Aj! Je li meni?
NEA: Tebi -- tebi.
IVAN: Zar mu i to treba?
NEA: Treba, dabome.
IVAN: Pa ime mi je IVAN.
NEA: A kako se preziva?
IVAN: Je li ja?
NEA: Jest -- ti!
IVAN: Vala, prezivam se 'vamo -- Keseri.
NEA: Pa koliko trai za ovce?
IVAN: Vala, ja k velim -- sto groa... To
-
samo njemu, prvi mi je konija, a da je ko drugi...e, onda...
bogami...
NEA (brzo): Pravo veli! (Sprema se bajagi dapie, pa vano i
ozbiljno.) Hoe li, brate, da tinapiem tubu ovim (Pokae mu kaljavo
pero.) ilihoe ovim (Pokae mu drugo od uta metala udralji, takoj
istoj.) zlatnim perom?
IVAN (dvoumei): Pa koje je onako bolje? Kojee mu pre dobiti?
NEA: Nema razgovora -- zlatno!
IVAN: E dela, ba mu naini tim zlatnim...
NEA (bajagi pie): A hoe li, brate, da titeram parnicu po ovom
zakoniku (Pokae mu maluknjigu.) ili e po ovom (Pokae mu deblji
tevterod ona dva.) velikom?
IVAN (eka se iza vrata, dvoumei): Vala,ja ti ne znam. Nisam ti
se jo nikad sudio... A kojimu je zakonik onako bolji?
NEA (pokazuje malu knjigu): Ovaj mali nee timoi za pet-est
nedelja dobiti parnicu. Vidi kolini je; jedva potricu dosudi! A
ovaj veliki (Pokae tevter.) spetljae tog tvog Peru odmah. Moega
dobiti za tri-etiri dana.
IVAN: Eh, eh! Dela, bogati! Ba neka mu suditaj veliki
zakonik.
NEA (bajagi pie): A ima li svedoka?
IVAN: Pa ono... ima i svedoka... Eto, videlaje moja IVANka...
(NEA broji na prste, govoreiuza svako ime: Jedan, dva, tri" itd.)
Video je i nekiRako, odande iz sela, pa Veso, moj kum, pa
StojanRakin, pa Tiosava Vesina, pa video je i neki
GolubNogonja...
NEA (bajagi zapisuje): est svedoka... dostabrate... Po talir
dangube... A hoe i ti dangubu?
IVAN: 'Ou, vala... Metni mu i dangubu, i interez, i recepis, i
sve! Nek pamti poganac kad se sudio sa IVANom Keseriem!
NEA (bajagi napisao, prua mu pero): Dela, brat-IVANe, zakrsti
ovde.
IVAN: Zar ja?
NEA: Ti, dabome! Dri za pero! (IVAN prihvati
-
za pero.) Tako!
IVAN: Ama, zakona ti, sve mu lepo ujdurii!Bog ti a dua ti! Od
mene ti nee valiti jabuka... (Poe.) E, u zdravlju!
NEA (zadrava ga): Stani, brate, stani!
IVAN (zastane): 'Ou li i ja u sud?
NEA: Nee ti u sud, nego treba da poloiovde za tubu, za svedoke,
meni za trud...
IVAN: Odista veli? (eka se.) Pa kolikomu to treba?
NEA (rauna): Za tubu dukat... est svedokapo talir kaucije...
taksa sudu... svega, brate, petdukata.
IVAN: Aj? Pet dukata! (Namrgodi se malo.)
NEA: E, bogami, brat-iko, ti hoe da tinapiem tubu zlatnim perom;
hoe da ti teramparnicu po ovom velikom zakoniku... Valja to
platiti! Pa onda ima tolike svedoke -- svakom trebapo talir
dangube... Pa sud hoe kauciju, hoe taksu... (IVAN dvoumi i eka se.)
ta se, brate, premilja? Sve e to platiti taj tvoj Pero. Sud e
ganagnati da plati, samo dok mu ja podviknem izovog velikog
zakonika! (Kucka rukom po tevteru.)
IVAN (brzo): E, dela, bogati! Ama ba ga nateraj, nek ti on to
sve poloi!
NEA: Aja! Sad mora ti poloiti. Evo! (Otvori tevter i bajagi
ita.) Svaki tuitelj mora poloiti sudu kauciju za svedoke, dangubu"
i takodalje... uje, ta kae ovaj veliki zakonik?
IVAN (eka se): ujem... Nego, ta u mu,nemam ti sad toliko.
(Slegne ramenima.) A bi li valjalo da ti dam malo kapare?
NEA (za se): to mu drago. Bolje ita negonita. (Glasno.) Pa moe,
brat-iko... Daj sadmakar jedan dukat. Kusur moe doneti sutra
--preksutra. Nije velika stvar.
IVAN: Ta ono, zna, nije da rekne... Ali eto-- nema se... (NERAdo
vadi pare.) E na ti, vala, ovajdukat kapare -- nek nosi belaj! Samo
gledaj, zakonati, da mi se to ljudski presudi.
NEA: O, ne beri ti brigu, ovee!
-
IVAN (polazei): E u zdravlju i zbogom miostaj!
NEA: Dabogda u zdravlju! A kad e mi donetito malo kusura?
IVAN: Gledau, vala, koliko sutra. (Za se.) Ba mnogo pet dukata!
(Mahne glavom.) E, tako ti jeto kad se tera po sudu! (Ode.)
NEA (zadovoljno): Sevte od boga beriet!. (Pljucka po obiaju u
dukat i mee ga u dep, smeei se.) Ovaj mi IVAN izgleda kao imuan
ovek. Suvieje prost i neka dobriina. Ba kao naruen! (Hodai misli
se.) Dobro bi bilo da naem povie ovakihmuterija... A kako bi bilo
da jo danas odem uKamenicu do moga Pupavca? Do mraka mogu stii.Ovde
i onako nemam nikakva posla. Tamo baremmogu doznati kakva je ova
moja prva muterija... (Polazei.) Da se ide! Najpre u svratiti
Kodkonkurencije" da naruim DRAGIu to treba, paonda... u Kamenicu, u
goste mome Vulu Pupavcu! (Ode.)
DRUGA SLIKA: SEOSKI DUANDIJA
U Kamenici kod Pupavca. Seoski sitniarski duani.U zaelju i levo
vrata. Duanske police punemeovite robe: pamuka, marama, vunice,
okruglihkuica s ogledalom. kupovnog cvea, miriljavihsapuna,
svakojakih inua na nizodima, lonaca,tanjira, aa, drvenih obojenih
kaika i tako dalje.Desno nekoliko dakova s kafom, sitnnim
eerom,alevom paprikom, burence s zejtinom itd. Levoispred vrata
duga tezga; veresijski tevteri, hartije,divit na njoj. Do tezge dve
proste slamne stolice.
V
PUPAVAC posle IVAN
PUPAVAC (za tezgom, pred njim lojana svea uprostom limenom
svenjaku, tevter, divit; prebrajagomilu obligacija i slae ih na
stranu; zadovoljno):Ravno pet stotina dukata u obligacijama. I sve
ljudisigurni... (Smei se.) Najprobitanije je davati podinterez male
sume na krae rokove. Po pet, po est,po deset dukata najvie...
Cvancik na dukat intereza meseno... Rok dva meseca... tri, najdue
estmeseci... Pa da vidite -- kako para fino raste... (Zagleda
obligacije.) Imam na dva-tri mesta i po veesume... po sto dukata i
malo jae; ali ljudi su gose-- ne bojim se! (Smeei se.) Ne mogu se
potuiti-- radnja mi ba dobro ide. Kad sam preklane doaoovamo --
doneo sam svega pedeset dukata gotovihi otprilike jo toliko u
espapu to sam uzeo,dole u ariji, na veresiju... Bilo bi jo bolje
da
-
mi ne smeta ovaj moj ortak. Moram se razortaitis njim, im izie
rok... (Otvara tevter.) Daj davidimo ta kae veresija. I ovde lei
blizu petstotina dukata. (ita.) IVAN Keseri, ovdanji,uze p oke eera
tza fina -- 4 groa..." Kad lije to uzeo? Aha, ima dva meseca!
ekaj-de da doturimomalo -- moe se! (Uzima pero i popravlja.) Oku i
peera tza fina -- 12 groa..." (ita.) Okuzejtina takoe fina -- 16
groa..." Aha, daj-de iovde malo (Popravlja.) Oku i po zejtina fina
--24 groa..." (Smeei se.) Tako! Ve smo uarili16 groa!...
(Dolazi IVAN.)
IVAN: Dobar vee, gazda VULE!
PUPAVAC (ljubazno): Bog ti dobro dao, ikobrate! Sedi -- eto
stolice, sedi! A kako IVANka,kako deca -- kako svi na domu?
IVAN (sedajui): 'Vla bogu...
PUPAVAC: E neka bogu fala! (Smeei se ljubazno.) Ama kao da si
znao te se svrati! Barem da svedemouzgred i onaj raun...
IVAN: Pa moemo, vala, i svesti... A ima likoliko?
PUPAVAC (ljubazno): Sitnica, ovee! Ali tekbolje da vidimo, neka
nikom ne bude krivo... (LJubaznije.) A bi li ti, iko, jednu
ljutu?
IVAN: Ama nisam ti neto ran za rakiju...
PUPAVAC (toi usluno okanj iza tezge): Dela,bogati! Da vidi
samo... prepeenica fina, a jakakao grom! (Daje mu.) Dela,
nazdravi!
IVAN (pije i mrti se): Oho! Ala pali! Pakoliko mu, veli, ima
tamo rauna?
PUPAVAC (usluno): Evo, brate, evo! (Zagleda utevter i rauna
brzo.) Oku i po eera -- 12;oku i po zejtina fina -- 24; kafe -- 16;
opet eera...tri litre pirina... p oke suve ribe... pet oka soliu
krucu... marama za IVANku fina... aleva paprika... pedeset drama
duvana prosee... biber... poke svea... sapun miriljavi fini..."
Ele, ikobrate, 12 i 24 -- 36, i 16 -- 52, i 7 -- 61... 103,109, 137
i p... i tamo-amo 42 i p... Svega, brate,180 groa; to jest -- tri
dukata cesarska.
IVAN: Ala, bolan! Tri dukata?! Vidi-de ti dobro. ini mi se, ti
mu narauna tamo mnogo zejtina
-
i eera... (eka se.) A ta tije ono: Tamo-amo?"
PUPAVAC: Pa sitnice, brate! Lula, slatko, ular...Evo ovde je sve
zapisano. Ovaj je protokol vlastpotvrdila... (Prevrne brzo tevter i
pokae mu naposlednjem listu veliki crveni peat.) Eto! Ovdese ne sme
zapisati ni jedna para vie nego kolikoje uzeto... Kako bih ja tebi?
E ba mi je to krivo!
IVAN: Ama ne velim ja, gazda VULE... Samo mise uini, onako...
'Vala bogu, mi se odavno znamo...Jo, k velim, nismo jedan drugom
uinili krivo.Svakad smo, vala, lepo jedan s drugim... (eka se.) Pa
eto i sad htedoh da te neto zamolim...
PUPAVAC (brzo): A ta to, iko?
IVAN (dvoumei): Ta ono... Ama ne znam -- dali e mi uiniti...
PUPAVAC: Uh, uh, opet me ljuti! Toliko samsoli i hleba pojeo u
tvojoj kui, pa da ti ne uinim! (LJubazno i usluno.) Hoe li espapa?
Hoe li naveresiju? Evo, brate slatki, uzmi p duana pa nosi,neu ti
ni rei rei, tako mi ove svee! Zapisaemou raun, pa kad moe -- koliko
moe... namiriemo se.
IVAN (eka se): Ama, zna, ne treba meniespap... Nego ba bih te
zamolio da mi kakogod uzajmi etiri dukata... Imam ti, more, 'vamo
belajas' onim Arnautinom... (Namrgodi se malo.) onim Perom, mojim
konijom, oko onih ovaca... I sam jutros i 'dvokatu dole u ariju, pa
mi valja odneti dapoloim tamo u sudu...
PUPAVAC (lukavo): Aha, tuio si ga, a? E, alalti vera! I jest taj
Pero nekakav denabet. Ba volim to e ga pritegnuti malo! (Usluno.)
Bi lijo jednu rakiju, iko?
IVAN (toi iza tezge): Kako dosta, ovee!A kad ja doem tvojoj kui,
IVANka iznese pun bardak iz tvoga podruma... (Daje mu okanj.) Dela
za dobrozdravlje! (IVAN pije.) Ono, iko brate, ja bih tidrage volje
to uinio -- pre tebi nego svom roenombratu... Ali, vidi, i mi ti
ovde muimo svojumuku. Pazar slab, espap lei, ja moram dole
odgovarati trgovcima; pa kirija velika, pa poreza, paprirez, pa
optinski trokovi... Para se izmiesvaki as. to sam rasturio neku
krajcaru ovud ponarodu -- to se teko dobija. (Polako i bajagi
poverljivo.) Pa onda, meu nama reeno, i ovaj ti jemoj ortak -- neka
prznica -- vazdan mi tu prigovara... Muka ti je to kad ovek u
svojoj radnjinije sam gosa.
-
IVAN: A jes' -- j! Pravo veli. (eka se.) Nego ba molim te, gazda
VULE, uzajmi mi ta etiridukata... Vratiu ti, vere mi, im prodam
seno...
PUPAVAC: Ama ne bojim se ja, iko brate, tose tebe, na primer,
tie... (Dotura okanj pored njega.) Dela, istresi to, pa da natoim
taze. I ja u popitijedan; ovako u drutvu -- slae je! (Toei iza
tezge.) E, ne zna kako mi je ao to se tako trefilo,te sam ostao bez
novaca! Prvi put moli me, pa etone mogu da ti uinim. (Daje okanj
IVANu; drugi pijeon i bajagi misli.) Ve ako da zaitem od ovog
mogugursuza, ortaka, da meni uzajmi...
IVAN: E dela, ljubavi ti! Ba gledaj kakogod zna -- samo uini mi
to.
PUPAVAC (tiho): ekni ti malo. Sad u ja... Onje ovamo u ardiji...
(Ode na leva vrata.)
IVAN (za njim): Pohitaj, vere ti!
(Dolazi NEA.)
VI
NEA i IVAN
NEA: Gle brat IVAN! Dobar vee!
IVAN: Ene-de! 'Dvokat! Odkud ti vde?
NEA (sedajui): Pa dooh malo amo u goste gazdiVulu. Mi smo, zna,
davnanji prijatelji i poznanici...
IVAN: E ako -- ako!
NEA: Nismo se viali od jesenas. Ne mogu, brate, da dospem...
Zna, advokatska posla: i dan i notube, parnice, apelati, roita...
A, zbilja -- jasam ve spremio onu tvoju tubu...
IVAN: Jesi li, zakona ti?
NEA: Jesam, ovee! Ja nikad ne razvlaim parnice -- kao neki
advokati. Kod mene ti, brate, idesve brzo -- samo brzo. Gvoe treba
kovati dok jevrue, je li, bogati?
IVAN: Vala, pravo veli...
NEA: Jo samo da poloim sudu kauciju, paje tvoj Pero obrao
bostan!
IVAN: E da hoe bog d! (Poverljivo i ozbiljno.)
-
More, ti ne zna kaki je to rin! Kad dooh danasozdo iz arije vamo
kui, sretnem ti njega dolekod prelaza...
NEA (bajagi radoznalo): Pa?
IVAN: Pa rekoh mu ja: Vala e mi platitione ovce, beli!" -- Jok,
vala!" uini on. Sud etebi suditi, more, i sam ja i 'dvokatu!"
rekohmu ja.
NEA (kao gore): A on?
IVAN: A on ti, more, spodbi protac i htedemene lepo procem!
NEA (zaudi se): Ao, lola jedan! E -- i toemo turiti u tubu!
IVAN: Molim te, ba mu i to doturi; kaida me je hteo prebiti!
Jes, -- i tebe je psovao...Opsova mi lepo i 'dvokata -- eto ti!
NEA (bajagi plane): Aha, neemo tako, Pero! ekaj ti samo dok se
kaucija poloi! Nauiu ja tebepameti!
(Vraa se PUPAVAC.)
VII
PUPAVAC: i preanji
PUPAVAC (Nei): A gle! ato brate, dobro midoao! Otkad se nismo
videli! Jesi umoran, a?
NEA: Prilino, gazda VULE! (Rukuju se.)
PUPAVAC (polako IVANu): Bie ono! ekni malo.
IVAN (polako njemu): Ba ti hvala! Eto domi je i 'dvokat!
(Pokae oima na Neu; PUPAVAC pogleda i nasmei se.)
PUPAVAC (glasno): E ba si naao valjana, finaadvokata! (Smei se.)
Ala e Pero kijati i pamtitikad se s tobom sudio! (Nei.) Molim te,
ato, pritegni ga i za moju ljubav! (IVANu.) Zna, ja ovogadvokata
zovem ato, a on mene gazda -- tako smonavikli od malena. (Polako i
poverljivo IVANu.) More, jedva iupah od ovog mog ugursuza
etiridukata... Nego kad e mi moi to vratiti?
IVAN (polako): Bogami, neu moi pre Meudnevnice,
-
a najdalje do Mitrova dne...
PUPAVAC (polako): Hm, hm! Za est meseci...Ali to mu drago -- moj
si ovek... Nego zna ta!Da uraunamo tu i ova tri dukata veresije, pa
danainimo malo pismena -- tek koliko ruke radi.
NEA (radoznalo): ta to -- ta?
IVAN (zabauruje): Nita... Imamo 'vamo nekirazgovor k
ljudi...
PUPAVAC (IVANu): A to krije, iko brate?I ato je na ovek! (Nei.)
Eto, ato, rad samda mu uinim neku malu ljubav... Treba oveku
etiridukata -- pa da mu dam... (IVANu.) Ele, do Mitrova dne ima est
meseci... Po cvancik interezaod dukata na mesec...
IVAN: Kaki cvancik, bolan?!
PUPAVAC: Dabogda goreo kao ova svea, ako nisampogodio s ovim
mojim nesretnikom da mu platimpo cvancik!
NEA: Pa to nije mnogo! Daju neki po pet ipo est groa na
dukat.
PUPAVAC (IVANu): Vidi?! Danas ti je, brate,novac skup! Nego, kao
to rekoh, da nainimo malopismena.
IVAN: (slegne ramenima): Kad ve nije druga...a ono da
nainimo...
PUPAVAC (brzo): Dela, ato, uini ljubav naembrat-IVANu: napii mu
malo obligacije.
NEA (seda za tezgu i uzima pisai pribor):Drage volje! Kolika je
suma? (Pie govorei.) Obligacija na..." koliko?
PUPAVAC (rauna brzo): etiri u gotovu i triod veresije -- sedam;
po cvancik od dukata interezaza est meseci -- 42 cvancika; rublja
za obligacijui cvancik za potvrenje -- tri dukata i sedam. Pii:na
deset dukata cesarskih..."
IVAN (odmahne rukom): Uh, pobogu, ba mnogo!
NEA (pie govorei): Na deset dukata cesarskih i tri cvancika
zdrava, koje ja dole potpisaniuzeh u zajam od g. Vula Pupavca,
trgovca ovd., s timda mu reenu sumu novaca isplatim u roku od
estmeseci, to jest: od danas pa do Mitrova dne ove 1871.godine..."
(IVANu.) Je li tako, brat-IVANe?
-
IVAN (eka se): Ta, ono... tako je... najdaljedo Mitrova
dne...
PUPAVAC: Molim te, ato, doturi jo i ovo:U protivnom sluaju, ako
ne bih mogao mome poveritelju reenu sumu do ugovorenog roka
isplatiti,obvezujem se da u mu platiti interez po dvanaestna sto,
od isteka roka pa sve do naplate".
IVAN: Ba, gazda VULE, to nije trebalo!
PUPAVAC: Ama, brat-iko, to se mee radi redau svaku obligaciju.
Bez toga ne bi vaila. Ne bije ni vlast potvrdila.
NEA (dovruje govorei): Od isteka roka pasve do naplate. Gornje
sume platac, IVAN Keseri,ovdanji. 23. aprila 1871. godine, u
Kamenici". (Prua IVANu pero.) Dela, brat-iko, zakrsti!
(IVANzakrsti.) Tako! (Potpisuje se govorei.) Potpisaoga NEA
Zelenba, privatni advokat iz..." (Daje Pupavcu.) Evo, gazda VULE,
sve je u svom redu. Samo jonek se potvrdi, pa podaj oveku pare.
PUPAVAC (daje obligaciju IVANu): Na, ikobrate, pa trkni asom tu
do sreske kue te potvrdi.Evo ti i cvancik pa plati taksu. (Daje
mu.) Akone bude nikog u kancelariji, a ti otidi onde kodsreskoga
ate... nai e ga jamano kod kue. Recisamo da sam ga ja zamolio, on e
ti uiniti za mojuljubav. (Kucka ga ljubazno po ramenu.) Dela, vere
ti,asom.
IVAN: 'Ajde, vala, i da potvrdimo, kad mu jetaka uredba.
(Ode.)
VIII
PUPAVAC i NEA
NEA (smeei se): More, gazda VULE, ti badobro ari ovde, a?
PUPAVAC (zadovoljno): Pa prilino, ato! Falabogu, ima svakad
pomalo pazara. Istina, vie naveresiju nego za gotovo; ali opet je
dobro...
NEA: ini mi se, ljudi su ovde imuni?
PUPAVAC: Ono, zna, to se tie novaca -- narod ba i nema tako
mnogo. Mahom doe eljad tepazari: malo vunice, koju amiju, kuma,
cvet.
NEA (smeei se): Jest, jest... Malo pamuka,miriljavog sapuna, niz
inuva.
-
PUPAVAC: Jest... Pa obino dadu onako u smoku:torbica ita,
pasulja, bardak rakije, zastrug kajmaka,koju oku vune... ta znam,
dajem i tako -- nek' setek pazaruje!
NEA (smeei se): Samo to ti se tako u smokuplati tri-etiri puta
vie nego to vredi...
PUPAVAC (slee ramenima): Tek, ato brate, janikog ne gonim silom
da uzima! Drugo je za gotovnovac -- drugo za smok. Pa, bogami, hou
i ja da vidimmalo hasnice... ( Okree razgovor.) Nego ti mi, ovee,ne
kazuje ta ima novo u ariji. Ja, dao bog, neodmiem od duana; moj
ortak ide po espap. Od jesenas nisam nikako silazio dole...
NEA: Najnovije je, gazda VULE, to -- to samjutros iziao od moga
advokata...
PUPAVAC: Iziao si? A zato?
NEA (namrgodi se malo): Pa sporekali smo semalo. Hou da radim na
svoju ruku. Namestio samkancelariju kod neke moje tetke, i ve sam
imaosevte. Ovaj IVAN bio mi je prva muterija...
PUPAVAC (smeei se): Aha, naao si dobrumuteriju!
NEA (radoznalo): Bogati, je li imuan taj ovek?
PUPAVAC: Da vidi -- jest. Valja mu imanje, unajmanju ruku, dve
oke dukata. Dobriina je, da ganema u daleku, a veoma prost. Nikom
nije ni pareduan. Ovo mu je sad prvi dug to uzima od mene...
NEA (smeei se): Nego ti mu ba lepo naplete!Valjda si jedva
doekao da ga zadui, a?
PUPAVAC: Boe sauvaj! Ako mu ne podnosi, nemora uzeti. Danas,
brate, niko ne d da mu novaclei badava... Je li tako, bogati?
NEA: Tako je, gazda VULE! Nego, vere ti, tase tebi ini -- hoe li
biti za mene posla ovud poselima, barem za prvi mah?
PUPAVAC: Pa bie, ato! Imau eto i ja nekihsvojih poduica da se
naplate kod optine i kodkapetana... Ne beri ti brigu, nai e se!
(Dolazi IVAN s obligacijom u ruci.)
IX
-
IVAN i preanji
PUPAVAC: Potvrdie li, iko brate?
IVAN: A potvrdie -- ja! Vidi-de valja li muto! (Daje mu
hartiju.)
PUPAVAC (zagleda): Sve je u redu! (Ostavlja hartiju, pa daje
pare IVANu.) Evo sad tebi, rode slatki,etiri dukata! N, i dabogda
da vidi vajdu!
IVAN: E ba ti vla, gazda VULE! (Daje pareNei.) Na, bogati, pa
poloi tamo sudu i gledaj dami se ono ljudski presudi.
NEA: Ama nemaj brige, ovee! Sutra zorom idempravo odavde u
sud.
PUPAVAC: Ba, ato, i ja te molim -- zauzmise za naega iku!
NEA: O, zauzeu se ja ve, kao za sebe!
IVAN: Eh, dela, zakona ti! Od mene ti, vala,nee biti krivo... A
sad 'ajdemo 'vamo do moje kueda popijemo koju. A moremo i veerati
-- to jebog dao...
NEA (bajagi ustee se): Neka, brat-IVANe,hvala ti! Ja u veeras
biti gost ovde kod mogagazde Vula.
IVAN (saleui): Ama nemoj, bogati! Ba 'ajdemo! Bie milo i mojoj
IVANki. Kaem ja njoj danas,im dooh: More, nema ti 'nakog 'dvokata u
krstuzemlje!"... 'Ajde, zakona ti! 'Ajde i ti, gazda VULE!
PUPAVAC (Nei): Pa hajdemo, ato, da ne kvarimovolju naem bratu
iki!
(Odlaze, umiljavajui se isto oko IVANa.)
ZAVESA
DRUGI IN
TREA SLIKA: ISPLAEN DUG
U varoi kod Stane. Posle dve godine. Nametajkao u prvoj
slici.
I
SMILJA i STANA
SMILJA (polako i poverljivo): MILKA je, kumo,
-
ve i onako tu s Dragom, pa gledaj, molim te, da jeiskua onako
izdaleka.
STANA (polako njoj): Ne treba tu mnogo kuati,kumo. Lasno je to
poznati iz dve rei, samo akojoj je momak u volji.
SMILJA: Ja bih rekla da jest. (Poverljivo.) Vidi, kumo, meni je
najtee izii na kraj s mojimSRETENom. NJu su ve iskali toliki
prosioci odavdeiz varoi; ali on ne da ni pomenuti... svakom
naenekaku manu. Zna ti njega -- kakav je...
STANA (radoznalo): A RANKO mu se, veli, dopao?
SMILJA: Ne zna -- kako ga je zavoleo! Uiniobi za njega to god
hoe. (Vrlo poverljivo.) Etomaloas, ba kad pooh ovamo, uzajmio mu je
petnaestdukata, na prvu re; a ti zna da SRETEN ne da nikome ni pare
u zajam!
STANA (isto zaueno): E, bogami, to je mnogood kuma SRETENa!
SMILJA: RANKO mu samo nagovesti kako se zabrinuo gde e nai
petnaest dukata da dade svome bratuIVANu iz Kamenice da izmiri neki
dug, -- a SRETEN odmah kesu iz depa, pa njemu: Evo, uo brate,dau ti
ja!" Zaudih se ta mu bi. Posle velim usebi: O, kad on njemu ak i
novac uzajmljuje, ondamu nee nita odrei!"
STANA: Pravo veli -- i nee!
SMILJA: Zato ba i dooh, kumo, da te zamolimda Milku malo iskua.
Devojka je na udaju, pa nekase udomi -- kad ve jednom i to mora
biti. RANKOje dobra prilika. On ima i neto batine tamo uKamenici.
Istina, jo se nije odelio od brata, alitek nije bez iega...
(Polazei vrlo poverljivo.) Meunama budi reeno -- i ja bih volela da
mi ta devojka ode iz kue. Zna i sama kako je -- kad ti nijedete
roeno, svoje... Pa onda, kumo, ona ti je malosamovoljna, jezina,
hoe da odgovara... ja opet nemogu to da trpim... Bilo ti je od ovo
etiri godine,otkako sam dola u SRETENovu kuu, dosta jeda i
svaeizme' nas... Sad sam ve digla ruke -- nek' inita hoe... Valjda
e mi se i ona skoro skinuti svrata... Zbogom, kumo, pa doi koji
put. (Ode.)
STANA (za njom): Zbogom pola, kumo!
II
STANA pa MILKA i DRAGA
-
STANA (smejui se): Kako se ova moja kuma starao svojoj pastorci!
MILKA samovoljna i jezina! Taja ne verujem da bi se u celoj ovoj
varoi nalajo koja devojka onako pitome i dobre naravi...Bajagi niko
se nee setiti zato hoe da je ispratias pre iz kue! Kum SRETEN --
ovek ve u godinama;kuma SMILJA mlada, lepa, pa... dabome, MILKA joj
jena smetnji! (Smeje se i mae glavom. Dolaze spoljaMILKA i DRAGA.)
Aha, kumice, gde si mi ti?
MILKA (Veselo): Evo me, kumo! Molim te, brani me! Ova DRAGA dira
me jednako! (DRAGA se smeje.)
STANA: A to, kumice?
MILKA: Pa kae da je gospodin RANKO kao idrugi momci... nije nita
osobito... A to, kumo,nije istina!
DRAGA: E dabome! Nema valjda zvezdu na elu!
STANA (Dragi): De ti, vrae, de! (Milki.) Nesluaj ti nju, kumice!
Ona govori tako od avolstva... (Namerno.) Bogami, RANKO je ba
valjan, lep momak...
MILKA (brzo Dragi): Eto! uje?
(DRAGA se smeje vragolasto.)
STANA (za se): Voli ga, obeenica!
MILKA (Stani): Pa i SMILJA ga mnogo hvali,kumo... a otac -- proi
se!
STANA: Ko ne bi hvalio estita oveka!
MILKA (brzo Dragi): Eto, eto! uje?
(DRAGA se smei.)
STANA (navla): Ama ta je to tamo kod vas,kumice? Meni se ini,
tebe kuma SMILJA od nekodoba dobro pazi, je li?
MILKA (veselo): O, kumo, ona ti je sasvim promenila ud! Kad se
setim kako me je pre kinjila --uh, da bog sauva i moga dumana! A
sad... ni onaena, ni daj boe!
STANA (za se): Znam, znam!... (Glasno, smeeise.) A otkad to?
MILKA: Pa ima tako dva meseca... Otprilike --otkako se gospodin
RANKO upoznao s nama i poeodolaziti naoj kui...
-
DRAGA (Vragolasto): A dolazi ee, a?
MILKA (naivno): Dolazi gotovo svaki dan... Bioje i otoi... A to
pita?
DRAGA: Nita -- nita! Slobodno je pitati. (Smeei se vragolasto.)
Kuma SMILJA promenilaud. Hm! Ko zna ta jo moe biti.
STANA (Dragi): Ama ti, avole!
MILKA (Dragi): ta e biti? Nee se valjda svetprevrnuti!
DRAGA: To nee... ali moe biti svatova.
STANA: DRAGA!
MILKA: Svatova? A ijih?
DRAGA: Pa tvojih...
MILKA: Nemoj, DRAGA, da me ljuti!
(DRAGA se smeje.)
STANA: Pa ako i bude -- zar je to neto runo?Lepo emo se
proveseliti... poigrati... (PogledaMilku.)
MILKA (naivno): Ama, bogami, kumo, nije ovekjo ni rei
spomenuo!
STANA (smeei se): Pa ako nije... on moe spomenuti...
(Dolazi NERA urno.)
III
NERA i preanje
NERA (jo s vrata.) Dobro jutro, Stano! (Milki.) ta radi, MILKA?
Ti jednako s tvojom kumicomDragom, a? (Stani.) Prooh ovuda, pa eto
svratihuzgred da vidim kako si.
STANA (nemarno): Hvala bogu! Sedi, Nero!
NERA (sedajui): Nemam ti, sestro, kad; ali tekmogu jedan asak --
koliko da se odmorim... (Kao setivi se.) Ama znate li vi da je
Rajnina svekrva na samrti?
DRAGA: Ne moe biti!
STANA: Ta ja sam je jue videla na sokaku!
NERA: Ja ti kaem, na samrti je! Boe moj, sama
-
koa i kosti! Sad ba idem otuda... Pop Via itaojoj veliku
molitvu. O, sestro, ta ti nam taj popnakaziva! Vrljava ivka
ostavila opet njenoga Velju!Pomisli -- vrljava ivka!
DRAGA (polako Milki): Sad samo sluaj uda!
(Smee se i kriju smeh.)
STANA (Neri): Kako to! Ta sino pred mrak proli su tuda
zajedno!
NERA: Ja ti kaem! (Kao seti se.) A, gle, ja tii ne kaem da su
prekjue sa'ranili Miana! Bio jena pratnji i gospodin PETKO...
(Povue Stanu zarukav pa polako.) Da zna kako se ljuti na Neu!
STANA (polako): A to?
NERA (polako): Opet se nala paskvila pod njegovim prozorom.
STANA: Odista?
NERA: Ja ti kaem! Gospodin PETKO sumnja opetna Neu. Kivan je na
njega i zbog onih preklanskihpaskvila. Kae -- zabranie mu da
advokatie,proterae ga... Molim te, Stano, kai mu nek' semalo
priuva. (Glasno.) A, bogati, gde je taj momak?Neto se retko
via!
STANA (nemarno): Ne znam... Sino je doao izKamenice; ini mi se,
danas e opet otii. Jednakotumara po tim selima. Da je barem kakve
vajde, pato mu drago; ali nita -- samo besposlii.NERA (polako): A
on mi se hvali onomad da dobro zarauje! Zastupa, veli, nekakog
bogatog seljakaiz Kamenice, to se parnii sa svojim komijomoko nekih
ovaca. Napriao mi je mnogo kojeega... (Glasno.) Gle! Ja ti i ne
kazah sve! Bio je na pratnjii na novi uitelj, gospodin RANKO!
Gledim ga neto-- lep momak, sestro, lep, lep kao upisan! (Polakoi
poverljivo.) Odmah sam pomislila u sebi: kako bito bila krasna
prilika za tvoju Dragu! (Glasno.) Vida Pajetova isplaka se kao
luda!
MILKA (Dragi): Boe, ala ta brblja!
(Smee se i kriju smeh.)
NERA (kao setivi se): A znate li vi da jeopavi Mirko isprebijao
sino enu na mrtvo ime,i polupao sve po kui, kao besan! (Smejui se.)
Zgrabiolonac, pun vrele vode, jurio je ak do uprije; tuje stigao i
nabio joj lonac na glavu!
-
STANA: Naopako!
(DRAGA i MILKA smeju se.)
NERA: Jest, jest... Ba kod uprije!
(Dolaze NEA i PUPAVAC.)
IV
NEA, PUPAVAC i preanji
PUPAVAC (zbunjeno): Dobar dan i na zdravlje elimo!
(Svi ga poglede zaueno.)
NEA (prikazuje): Tetka Stano, ovo je onaj mojpoznanik i dobar
prijatelj, trgovac iz Kamenice,to sam ti esto priao o njemu...
STANA: E? Pa dobro nam doli! ..
PUPAVAC (zbunjeno): Bolje i mi vas nali!
(Hoe da se rukuje sa Stanom; STANA prui ruku,a on se u zabuni
rukuje s Nerom; DRAGA i MILKA jedvauzdravaju smeh.)
NEA (Pupavcu): A ovo mi je sestra od tetke. (Pokae Dragu.) Ovo
je naa kumica (Pokae Milku.) ;a ovo je naa poznanica NERA.
PUPAVAC (rukuje se zbunjeno sa svima, pa i s Neom): Milo nam je,
molimo, koje i mi ravnim nainom elimo... osobito fino...
(NEA se nasmeje i daje mu znak oima da ne govorikojeta.)
NERA (polako i brzo Nei): Imam neto vanoda ti kaem!
NEA (polako i brzo Neri): Svratiu tebi posle, kad poem u
selo.
STANA (Pupavcu, uzdravajui smeh): I nama jeveoma milo... Sedite,
gazda! A kako je vae esnoime?
PUPAVAC (seda nespretno, smeei se): Znate,meni je ime VULE, a
prezivam se... (S kominim ustezanjem.) prezivam se, vi'te, PUPAVAC!
(DRAGA i MILKAnasmeju se poluglasno; on se jo vie zbuni.) Taj namje
nadimak, molimo, ostao od starina... Moj ded,znate, izeo jedanput
pupavca, pa ga tako prozvali...
-
(NEA pomrkne oima na njega da uti.)
STANA (kao gore): Pa, gazda VULE, esto ovekdobije ma po emu
kakav nadimak.
PUPAVAC (smeei se zbunjeno): Jeste, znate... imi tako, ravnim
nainom, sumiramo... Ono, to setie, PUPAVAC nije ba tako fina
tica... (DRAGA iMILKA prsnu u smeh i pobegnu na vrata u zaelju;
onse okrene Stani.) Ne jede se, znate... Ali moj ded,kao prost
ovek, pojeo... (STANA se nasmeje poluglasnoi pobegne na vrata levo;
on se okrene Neri.) Prostota,znate, mislio valjda jede se... (NERA,
jedva uzdravajui smeh, pobegne na vrata u zaelju; on se okreneNei.)
Posle ga, vi'te tako prozvali, te i nama ostaoovaki nadimak...
V
PUPAVAC i NEA
NEA: Ta prestani jednom, gazda VULE! ta tije te lupa
kojeta?!
PUPAVAC (osvrne se i zabezekne): A gle, odoe! (Zbunjeno.) Da se
nisam, ato, to zamerio? Zna,ja nekako ne umem da se vladam
najfinije -- kaddoem u ovako nepoznato, a fino drutvo...
NEA (smejui se): Znam, stara tvoja mana! Jasam, vere mi, mislio
da si se ve i ti malo istesaoi oslobodio... (Kao udei se.) Koji ti
je vrag? UKamenici si, ovee, sasvim drukiji!
PUPAVAC (pribira se malo od zabune): Drugo jeu Kamenici, ato
brate, a drugo ovde... Slabo ti,vidi, silazim ovamo u varo, pa sam
gotovo ipodivljao s onom prostotom! Pa onda druga je stvarkad sam
tamo sa svojim poznatim ljudima, a drugoje ovde gde nikog ne
poznajem... pa jo nepoznatoenskinje... (Smeei se.) Nego, ato, ba
ima finukumicu! A, bogati, ija je?
NEA: Pa to je ki SRETENa Rajkovia, trgovcaodavde... Poznaje li
ga?
PUPAVAC: Ne poznajem, ato! Ja ti ovde znamsamo dva-tri oveka,
vie nikoga... A je li joj otacu stanju?
NEA: Prilino.
PUPAVAC: E, jo nisam video devojke finije!
NEA (smeei se): More, gazda VULE, kad ti setako dopada, hajde da
ti je nasoimo...
-
PUPAVAC (opet zbunjeno): Ne znam, ato... eljade tako fino...
Muno bi pristala da se uda u selo.
NEA: A to? Samo ako se tebi devojka dopada,moemo lako raspitati.
Ti si mi ve i onako govorioda bi se oenio -- kad bi naao dobru
priliku.
PUPAVAC (pribravi se malo od zabune): Onojest... ali ba neka
stoji zasad. (Poverljivo.) Radsam, brate, da se najpre razortaim s
onim mojimnesretnikom; jo mesec-dva dana, pa nam istie ugovor.
NJemu u predati radnju, a ja u primiti svojdeo u gotovu.
NEA: Posle e valjda otvoriti duan za sebe?
PUPAVAC (jo pribranije): Moe biti. Samo uotii iz Kamenice.
NEA: E? A zato, gazda VULE? Tamo ti je dobroila radnja.
PUPAVAC: Jest -- vrlo dobro! Ali, ato brateon nee da ide odande,
pa se moram ukloniti ja. Nasdvojica ne moemo vie biti zajedno.
Pokupiu onoveresije i malo para to sam rasturio po narodu, pa
NEA (prekide ga): Zbilja, gazda VULE, ja sve zaboravim da te
upitam: namiri li se ti sa IVANom?
PUPAVAC (sasvim pribrano od zabune): Ima joda mi poloi petnaest
dukata... Preksutra mu je termin po obligaciji. ezdeset pet ve je
isplatio...Jo samo to malo resta.
NEA: Osamdeset dukata... Bogati, zar se tolikonaplelo od onih
deset to ti se zaduio preklane?
PUPAVAC (slegne ramenima): Teh! Kad ovek nijeodgovarao na
vreme... Proe prvi termin, ne primihpare; mi promenismo obligaciju
i uraunismo interez jo za est meseci. Doe rok -- on opet ne moeda
mi poloi...
NEA (smeei se): I vi opet promeniste obligaciju, uraunaste
interes, i sve tako dok se nijenaplelo osamdeset dukata...
PUPAVAC (slete ramenima): Teh! Ja mu nisamkriv! Nisam ga silom
gonio da se zaduuje... (Smeei se.) Ba, ato, ova tvoja kumica...
fino eljade!
(Dolazi IVAN.)
VI
-
IVAN i preanji
IVAN: Pomozi bog! Ene-de i gazde Vula! Kakosi, ta radi?
PUPAVAC (ljubazno): Fala bogu, iko brate! Jesili davno od
kue?
IVAN: Vala, jutros zorom... Bio sam 'vamo kodmog brata Ranka
nekim poslom... Poli smo eto zajedno mojoj kui, gore u Kamenicu.
Velim ja njemu:'Ajde ti napred, dok ja svratim malo vde... (Nei.)
Pa eto, vala, dooh da te opet pripitam... (Vadi iznedara jabuku.)
Na ti to! Poslae ti moji odvudod kue... (Daje mu.)
NEA (ljubazno): Hvala, brat-IVANe! Nije totrebalo... Dosta si me
poastio dosad i kod tvojekue...
IVAN: Ama uzmi, molim te! (NEA prima.) A ideli mu ti opet u sud,
vere ti? ta bi? Presudieli ve jednom?
NEA: Nisu jo, brate! Ali ne beri ti brigu.Poslao sam ja sudu
opet apelatu... Rekao sam -- nek'se glavom ne ali, nek' pohita.
IVAN: E 'vala ti k bratu! More, ne znakako bih voleo da mi se to
jedanput presudi. Nijeto ala -- dve godine bolan!
NEA: ta e, ovee?! Navalili parniari,pa sud nema kad. Kud e pre
dospeti. Nego sad muse ne moe obii -- mora presuditi!
IVAN: Vala, brate, dosta se i potezalo, nijevajde! (Vadi deset
para.) N ti ba i ovaj marjate popij kavu! (Prua Nei.)
NEA: Nemoj, IVANe, hvala ti!
PUPAVAC (smeei se, za se): Geak! Prostota!
IVAN: Ama uzmi, bogati! (NEA uzme. IVANse okrene Pupavcu, tiho.)
I tebi sam, gazda VULE,spremio ono malo para -- da otarasim i taj
belaj...
PUPAVAC (trlja ruke): Lepo, iko, brate slatki!Znam ja da si ti
ovek od rei...
IVAN (eka se): Vala, gazda VULE, aratos tibilo i tog zajma i
svega! Ni srknuo ni kusnuo, adadoh tolike pare!
-
PUPAVAC (bajagi ubreen): Ama nemoj, ovee,tako govoriti! Nisi
kriv ni ti, ni ja. ta emo-- kad se tako trefilo! Ti nisi odgovarao
na vreme...nisi, na primer, ni mogao: letina omahne, para se,ravnim
nainom, izmakne. Znam ja kako je to... (Slegne ramenima.) Teh!
Ovamo, bogami, interez raste. Pomisli kad je sebe to bilo! Jo
preklane! (Trlja ruke,gotov da primi pare.) A jesi li spremio
sve?
IVAN: Pa jesam, gazda VULE... Nego RANKO mi'vamo ree -- da mi da
onu obligaciju...
PUPAVAC: Bogami, iko, ostala mi je gore uduanu. Nego, ako si rad
da mi sad ovde poloipare, dau ti ja kvitu... Eto nek ato asom
napie. (Nei.) Dela, ato, uini ljubav naem bratu iki!
NEA: Hou, kako ne bih! (Sedne za sto i spremise da pie.)
IVAN (dvoumei): Ama ne znam -- hoe li muto valjati... Ba da si
ti meni dao onu hartiju...
NEA (IVANu): Svejedno je to, ovee! (Pupavcu.) Kvita..." na
koliko?
PUPAVAC: Na petnaest dukata.
NEA (pie govorei): Na petnaest dukata cesarskih, koje danas
potpuno primih od IVANa Keseria iz Kamenice, kao resto duga po
obligaciji..." (Pupavcu.) Kad ti je dao obligaciju?
PUPAVAC: Dvadeset estog oktobra 1872. godine...
NEA (pie govorei): Godine, koja glasi naosamdeset dukata
cesarskih, koje mi je dugovao reeniIVAN; zato mu dajem ovu kvitu
svojeruno potpisanu, s tim da od gore pomenutog IVANa nita
vietraiti nemam, poto smo se ovim potpuno namirili odnosno gornjeg
obligacionog duga. U...21. aprila 1873. godine..." Tako! (Daje pero
Pupavcu.) Dela, potpii, gazda VULE! (PUPAVAC, potpie. NEA IVANu.) A
za bolju sigurnost, brat--IVANe, evo potpisau se i ja kao svedok.
(Potpiese.) Sad slobodno moe poloiti pare...
IVAN (vadi NERAdo pare; Pupavcu): Ama ja bihba voleo da si ti
meni dao ono pismeno...
PUPAVAC (ljubazno): Pa dau ti, brate slatki,im odem u Kamenicu.
Svrati kod mene gore u duan...
IVAN (mahne glavom): E 'ajde-de, nek' mu budei tako... (Daje
pare, PUPAVAC, grabeljevo prebraja.) Ono, zna, gazda VULE, ja ti ne
znam... Ali RANKO
-
mi 'vamo ree: U redu je, veli, da ti vrati tvojuobligaciju..."
Je li dobro?
PUPAVAC (prebrojavi) . Dobro je! Potpuno petnaest cesarskih...
Fala ti, iko brate! Kao da simi poklonio... (Vrlo ljubazno.) Pa i
drugi put, kadti god zatreba, ja u te posluiti koliko mogu... (Daje
mu kvitu; IVAN je mete u jandik.) Eto, bogi dua, da imam -- sad bih
ti dao, ako hoe, isto dukata...
IVAN: 'Vala ti, gazda VULE, ko bratu! Ali nedao bog da ja vie
uzajimam! (Polazei, Nei.) Molim te, gledaj da mi se ono ve jednom
presudi! (Obojici.) A sad u zdravlje i zbogom ostajte! (Ode.)
PUPAVAC i NEA: Zbogom poao, iko rode!
(Smeju se.)
VII
NEA i PUPAVAC
NEA: E, VULE brate, ja ti zavidim -- nije vajde!Kud se god
okrene, pada ti para! (PUPAVAC se smei.) A ja? Trim, obijam svoje
noge, muim se, petljam,pa nikad groa u cepu! Eto i sad ti nemam
nitavie, osim ovo deset para to mi dade ovaj naIVAN.
PUPAVAC: 'Ajdemo mi, ato brate, u Kamenicu daja tebi opet dam
punomoije da potvrdimo tamo kodkapetana, te mi naplauj veresiju i
podunice onudpo selima, pa e biti dosta i meni i tebi...
NEA (gotov): Pa hajdemo! Valja pohitati. Ovoe skoro podne, a do
Kamenice je podaleko.
PUPAVAC (polazei): Stii emo rahat na ruak... (Osvrne se.) A
tvoja kumica, ato, valjda otilakui? Ba veoma fina devojka!
(Odu.)
ZAVESA
ETVRTA SLIKA: PUPAVEVA KVITA
U Kamenici kod IVANa. Seoska soba; nametajkao kod imunijih
seljaka. U zaelju vrata. Desno do vrata o zidu visi jandik.
VIII
VULE i RANKO
RANKO: More VULE, hoemo li mi kui? (Pogleda
-
u sahat.) Oho! Prolo pet! Kad emo stii u varo?
VULE: Ta moemo malo putovati i po mraku --lepo je vreme... A gde
je brat IVAN? Kamo ga, dase alalimo pa da idemo...
RANKO: Otiao je, ini mi se, opet u podrums uturom...
VULE: Dokle e ve! Pili smo i odvie. Odavnose nisam ovako
poastio. Tvoj brat IVAN hoe bada nas opije!
RANKO: Pa radostan to smo mu doli u goste...Otkako sam premeten
za uitelja u varo, ovo jetek drugi put kako mu dolazim. Zove me
svakad: Kamose? Doi! to ne doe?" A ja ti, opet, ne mogu dadospem.
Imam i svog posla i brige... a i daleko je.
VULE (smeei se): A MILKA blizu! Naravno-- poe ovamo u Kamenicu
bratu, pa te noge najedanmah odnesu u Milkinu kuu...
RANKO (smejui se): Nije zar ba tako!
VULE: E nije! Bajagi ja ne vidim... (Ozbiljno.) Nego pravo ima.
Ti si momak za enidbu, a devojkaje zbilja dobra, vredna i iz estite
kue... (Smeeise.) A hoe li skoro biti kakve proevine, a?
RANKO: Ta... Ni sm ti jo ne znam.
VULE (ozbiljno): Nemoj se mnogo premiljati! Jati u celoj varoi
ne bih mogao nai bolje prilike.
RANKO: Pa ima jo vremena, VULE... Nije hitnje...
(Dolazi IVAN, veseo, s uturom i aom.)
IX
IVAN i preanji
IVAN: Evo, vala, ba taze! Da popijemo jopo jednu... (Toi
au.)
VULE: Hvala, brat-IVANe! Dosta je! Valja iikui. Vidi koje je ve
doba.
IVAN: Ama, nemoj, molim te! Stii ete i kui. (Daje mu au.) Dela,
bogati!
VULE (uzme): Dobro zdravlje i sretno vienje!Spasaj se!
(Pije.)
IVAN: Na spasenije Ristovo! (Nasluuje bratu.)
-
Dela i ti, RANKO, jednu!
RANKO (uzme): Dobro zdravlje, brate! Bog ti nasporio i u domu i
u toru; uvao te od svakoga zlai bede nevidovne, a ponajpre od
ivitara i kaiara... (Smeei se.) i dao ti malo vie pameti da
seodjako ne zaplee ludo u dugove. (IVAN slegne ramenima.) Spasaj mi
se! (Pije.)
IVAN: Na spasenije, brate! (Prima au i hoejo da naslui.)
RANKO: Ostavi, dosta je! (Vulu.) Ovo ga prekorehmalo zbog onog
njegovog duga to se zaduio ovomzelenau odavde, ovom ifti, Pupavcu,
kako li sezove! Zna ve i sam, sve sam ti priao... (IVANu.) Odmah
sutra da mu da onih petnaest dukata!
IVAN: Eja! Dao sam mu ja!
RANKO (malo zaueno): E? A kad pre?
IVAN: Pa zna, jutros dole u ariji -- kadsam svratio onamo nekim
poslom... Naoh tamo injega kod 'dvokata.
VULE: Kod kakvog advokata?
IVAN: Pa kod onog -- NEA 'dvokata. Zar gati ne zna? On mi tera
parnicu oko onih ovaca.
VULE: NEA! (Za se.) Ao, lupe jedan -- naaoi ovog oveka da vara!
(Glasno) . A otkud nae njega,bolan brajko?
IVAN (zaueno): A to, zar on ne zna zakonik?
VULE: Ama on je varalica! (Ranku.) E treba gaproterati! On je
bio pre dve godine pisar kod mene,pa sam ga oterao zbog njegovih
ugursuzluka.
RANKO: Sluao sam ve o njemu... kakav je. Samoza ovu parnicu
IVANovu nisam znao nita do onomad, a ni sad ne znam sve... IVAN mi
je tako zapleteno priao da mu nisam mogao ljudski uhvatitikraj...
(IVANu.) I ti si opet iao njemu! Ne rekohli ti da se okane te tvoje
parnice?
IVAN: Ono, jesi... ali ja sam dao tolike pare!Nikad mu nisam
otiao prazne ruke... Pa onda, kadgod doe vmo -- svakad svrati mojoj
kui.
RANKO (mae glavom): Moj IVANe, ala si tidetinjast!
VULE: Jesi uo, brat-IVANe! im ti doe taj
-
NEA, a ti motku pa izjuri lolu!
IVAN (isto ne verujui): Ama odista veli?!
VULE: Odista! Motku ti, pa goni njega napoljeiz kue! Ako ti
kogod re rekne -- ja u odgovarati.
IVAN: E kad je tako, -- 'ou, bogami! (Mahneglavom.) udim se ja
to on sve veli: nema sud kadda presudi, navalili parniari, sud 'oe
jo svedoka,'oe jo takse, kaucije... A ono gledaj ti njegovaposla!
On mene vara!...
RANKO: A ovom si ivitaru, veli, dao pare, a?
IVAN: A jesam -- j.
RANKO: Jesi li uzeo od njega onu tvoju obligaciju?
IVAN: Ne bee dole kod njega... Nego dao je onmeni pismeno da smo
se namirili.
RANKO: Ama, bog te video, ovee! Ne rekoh lija tebi da mu ne daje
pare u ruke dok ti ne vratitvoju obligaciju?
IVAN: More, iskao sam ja; ali oni rekoe --svejedno je, pa mi
dadoe pismeno... Onaj mu je NEAnapisao...
RANKO: Pa gde ti je ta hartija? Daj da vidimo!
IVAN: Evo je, vala, vode u jandiku. (Spusti nazemlju uturu i au
pa ode te izvadi kvitu izjandika.)
RANKO (mae glavom): I ti meni nita ne kazuje!
IVAN: Ama zagovorismo se, brate, pa smetnuhs uma... (Daje mu.)
Evo!
RANKO (razgleda zajedno s Vulom): Vredi li ovo,VULE, kao
dokaz?
VULE: Pa vredi... (Zagleda opet i nasmehne se.) Dobro je to su
se obojica potpisali. Ne mogu odreipotpise. (Daje IVANu.) uvaj tu
hartiju dobro! Neputaj je nikako iz aka dok ti god ne vrati
tvojuobligaciju!
IVAN: Ta ve uvau ja nju, samo kad valja! (Ostavi opet u jandik.)
Ne znam ti ja, brate! Nitisam se kad zaduivao ni terao po sudu...
Mislim --k ljudi su poteni... (Uzima uturu i nasluuje.) Dela jo po
jednu!
-
VULE: Dosta je, brat-IVANe... (Ranku.) Hajdemo! (Polazei.) U
zdravlju, brat-IVANe, i hvala ti naasti i lepom doeku!
IVAN: Na em 'vla, bogati! Niste se ljudskini odmorili, a eto
idete!
RANKO: Doi emo mi, iko, i drugi put... Akamo snaha IVANka?
IVAN: Tamo je ona pred kuom. Ama da ste popili jo po jednu tako
s nogu!
(Ode, govorei to, za njima s uturom i aom. Malapauza. Dolazi
NEA, namrgoen i zlovoljan.)
X
NEA, posle IVAN
NEA (jetko odahne): Ao, Pupave, ovo ti neuzaboraviti! (Hoda
ljutito.) Kad poosmo jutros izarije ovamo, on mi se jednako uz put
prenemae:ato, brate, prijatelju! Danas si moj gost. Naruiuu mehani
fini ruak!" im doosmo, otidosmo odmah u sresku kuu te potvrdismo
punomoije. Poslesvratismo i u mehanu. Ja, gladan kao kurjak,
ekamhoe li to biti od tog njegovog finog" ruka. Spomenuh mu dva-tri
puta... On nita -- ini se i nevet! Jedva, u zlo doba, porui mi
okanj rakije,pa se tek izvue i ode nekud... Meni se ve smuiod
gladi! Daj, rekoh, da odem do IVANa, e da sekod njega malo
prihvatim... Sad eto i on izie nekuds onim advokatom i njegovim
bratom. (Namrgodi se.) Ne volim to se taj advokat poeo dovlaiti
ovamo. (Hoda i osmehne se usiljeno.) Od jutros mi neto svepolo
natrake! Svratih kod Nere -- svadih se snjom; htedosmo oi iskopati
jedno drugome. Doohovamo -- PUPAVAC me ostavi bez ruka. Ali, ako
NEAbude iv -- iskijae oni to! (Osvre se i hvata seza trbuh.) Uh,
uh, ala upa! Ne pamtim da sam ikadbio ovako gladan... Ao, Pupave,
Pupave! Vratiuja tebi kad-tad jedno fino" ao za sramotu! (Razgleda
po sobi.) Da mi je barem nai malo hleba doktaj IVAN ne doe... Nema
nita! (Mrti se.) Bog snama, kako me upa! Kao da me neko para noem
potrbuhu! Uh, ini mi se, sad bih izeo... (Spazi jandiko zidu.) i
ovaj jandik! ekaj da vidim, nee li bitito u njemu: Kakvo parence
pogae ili makar proje... (Zaviri u jandik.) Aja -- nita! Samo
kresivo i nekaka hartija. (Izvadi kvitu i zagleda.) Gle!
Onajutronja kvita to mu je dao PUPAVAC! (Smeje se.) ta sam traio,
pa ta naoh! (Zagleda.) Kad bihneto hteo, mogao bih s ovom hartijom
nainitimalo posla Pupavcu... Ko zna, moda bih se naplatio
-
i za ovaj dananji ruak. (Poe da ostavi kvitu ujandik, ali se
priseti i vrati se.) Hm! O tom bi semoglo jo promisliti! (Izvadi
belenicu, metne unju knjigu i ostavi u svoj dep.) Neka je zasad
ovde... (Osvre se.) Uh! Ama ta radi vazdan taj IVAN! (Dolazi IVAN;
on ga presreta ljubazno.) O, iko,brate slatki, gde si ti! Eto ja
uao ovde kao u svojukuu... Kako IVANka! Kako ti? ta rade deca,
a?
IVAN (hladno): Pa dobro, 'vala bogu! A otkudti vode?
NEA (ljubazno): Dooh, iko rode, kastile dati kaem... ( Bajagi
poverljivo.) Sud e ovo dana zvatisve tvoje svedoke na suoenje...
Trao sam ti kaoTatarin -- samo da ti to kaem... Nisam, ovee,dospeo
ni da ruam...
IVAN (ini se nevet): Pa ta e... Dalekoje... Dobro si, vala, i
stigao...
NEA (zabezeknut, za se): ta je sad? (Glasno.) Ama, iko-brate, ba
sam ti ogladneo kao vuk!
IVAN (nemarno): E da si poem doao ranije...Ba otoi tu uinae moj
brat RANKO i onaj VULE, (S naglaskom.) pravi 'dvokat!...
NEA (za se): Aha! Sad razumem!
IVAN: Mog si, vala, i ti lepo s njima. A sad,bogami, IVANka mi
ode ovcama... vatra zapretana...A, ini mi se -- nema ni 'leba
umeena...
NEA (za se): Ao, eretu seljaki!
IVAN: Aj, veli meni?
NEA (zabauruje): Nita, brate, nita! Htedoh ti rei da e sud ovo
dana dozvati na suoenjei tvog parniara Peru.
IVAN (nemarno): Vala, svejedno... kako mu drago.
NEA (zaueno): ta?! Nee zar odustati odparnice?
IVAN: Vala, sudio sam se dosta, ako je za vajdu, a i dao sam
dosta...
NEA (brzo): Nemoj budaliti, ovee! Sve e totebi platiti tvoj
parniar!
IVAN (nemarno): Daba mu, vala... neka ga nosibelaj.
-
NEA: E, to mi je krivo, brat-IVANe! Ja potegao ak ovamo... a ti
hoe da odustane! Nisamni ruao...
IVAN (bajagi zaueno): Ama odista veli? Bami je ao to nisi stigao
malo ranije! Sad mi etoeljade nije kod kue... A i meni valja sii
doledo njive... (Polazei.) 'Ajde, moemo zajedno donekle,ako
'oe?
NEA (za se): I ovde nita! Moram gladan peaiti ak u varo!
IVAN: Da zna, more, ta sam posejao kukuruza! Zaudie se dok vidi!
(Izlazi.)
NEA: Odista veli?! (Za se.) Lukavi geae, ovoti neu
zaboraviti!
(Odlazi namrgoen i okunjen za IVANom.)
ZAVESA
TREI IN
PETA SLIKA: PODVALA
U varoi. Posle etiri meseca. Mehana Kodkonkurencije". U zaelju
vrata; do njih levo kelNERAjs mehanskim posuem. Za kelNERAjem u
zidu odak; nanjemu vatra, dezve i ostali kafeni pribor. Levovrata
to izlaze u avliju. Desno prozor; ispod njega uza zid, mehanska
klupa, a pred njom okrugao stozastrt izbledelim aravom. Levo napred
drugi stonezastrven. Na sredini vei okrugao sto i na njemurazne
srpske novine. Za stolovima po nekoliko slamnihzelenih stolica.
I
PETKO, VIDAK pa DRAGI
PETKO (ulazi s VIDAKom na vrata u zaelju): Jakako! Praktikant
treba da doe u sedam -- u sedampraktikant. Najmlai je, pa treba da
se preporui,-- treba, jakako! Pisar u osam -- ukazni je... moeu
osam, moe, jakako!
VIDAK (utivo): A gospodin sekretar?
PETKO: Sekretar, brate, u devet! On je ef kancelarije -- moe u
devet, jakako! (Vadi sahat.) Pomonik u deset -- u deset pomonik...
(Pogleda pamu pokae.) A sad je pola deset -- eto pola...
nemavie.
-
VIDAK: A gospodin naelnik?
PETKO: Naelnik je, brate, naelnik! On moe ujedanaest, u
dvanaest... moe kad hoe... A moe ida ne doe nikako -- kao to i ini
poesto ovajna... Stariji je, brate, stariji -- jakako! (Sedneza
desni sto.) Dede, domai mi te novine, pa sedii ti... sedi, brate!
Moe sa svojim starijim --jakako!
VIDAK (prie stolu gde su novine): Koje ete,gospodine?
PETKO: Zvanine -- zvanine mi daj! Druge neitam. Lau, brate,
mnogo lau -- jakako!
VIDAK (doda mu novine): Evo izvol'te! (Sedne ion za sto.)
PETKO (kuca u sto): Dete! Mome!
DRAGI (iznutra): Sad! Sad!
PETKO (razvija novine ozbiljno): Daj, brate, davidimo novije
vesti -- novije najpre... (ita.) Kaoto pie 'Pol Kor' iz Berlina,
Bizmark se prekjue vratio s puta; on se ovom prilikom sastajao
sknezom Gorakovom..." (Mrmlja dalje poluglasno, paVIDAKu.) Tu ima
neto! Neto se kuva -- kuva, brate,jakako!
VIDAK (pravi se ozbiljan): Na svaki nain tu sekuva neto...
(Radoznalo.) A, molim vas, ko je tajPol Kor to pie iz Berlina?
PETKO (pogleda ga preko novina): Pa ministarnemaki, brate --
ministar! Pie, eto, o Bizmarkuu novine -- o svom starijem pie,
jakako!
(Dolazi DRAGI sleva, pa brzo ode za kelNERAj dasprema
posluenje.)
VIDAK: Vidite, i ja sam to odmah pomislio!
PETKO (ita dalje): Istom listu javljaju iz Petrograda da su opet
pre nekoliko dana pozatvaranineki smutljivci i paskvilanti..."
(Svetei se.) Aha!Tako, tako! Hoe Rus -- hoe, jakako!
VIDAK (udei se): I tih nesretnika ima basvud!
PETKO: Ima, brate, ima -- jakako! I ovuda ihima... Svi treba
dobro da motrimo na njih -- i ti,i ja, i svi... svi, jakako!
-
( DRAGI donosi na posluavniku slatko, vodu, dvekafe i dve rakije
i mee pred njih.)
DRAGI: Izvol'te!
PETKO (nastavlja malo u vatri): Ovo, brate, nevalja -- nita ne
valja!
DRAGI (zabezekne se): Pa kad ne valja, gospodine, ja u doneti
taze... (Hoe da uzme posluavnik.)
PETKO (DRAGIu): Neka, brate, neka! Ne velimtebi! (DRAGI ode za
kelNERAj; on nastavi.) Svaki tiavo tumara ovuda -- ovuda, jakako!
Pa barem da sedes mirom, hajde-de! Ali, brate, (Malo tie.) svakias
piskaraju i podmeu paskvile te grde za prabogamirne ljude -- grde
ni krive ni dune, brate! Ovajna naelnik nita! ini se svemu nevet...
Alisad ga ja zastupam -- naelnika zastupam, jakako! Komi god tumara
ovuda -- ja u njega u haps! Ko nemapasoa -- u haps! Ko je bez
zanimanja, u haps -- uhaps, brate, jakako! Dok naelnik ne doe s
odsustvai dok ga ja zastupam, tako u ja njih, jakako! (Polako.)
Danas e otii do kmeta, pa ga opet opomeni --opomeni ga, brate, da
strogo naredi: nek' patrolakupi nou svaku hartiju, svaku gde se god
nae, panek' donese pravo meni... meni, jakako.
VIDAK: Hou, gospodine... (Radoznalo.) Ama koli podmee svaki as
te paskvile?
PETKO (namrgodi se): Pa onaj NEA, ona lola,brate -- lola,
jakako!
VIDAK: Znate li zacelo?
PETKO: Niko drugi, nego on -- niko, brate! (Pretei.) Ako li ga,
bog d sad uhvatim, odmah uga proterati -- proterati, brate,
jakako!
VIDAK (radoznalo): Ama to li je jednako zaokupio i onu udovicu
Neru?
PETKO (iskaljuje se da zabauri): A lola, bra-te, lola...
Zaokupio je eto i mene -- zaokupio, jakako! (Za se.) O, dok li ga
samo uhvatim!
(Dolaze VULE, RANKO i IVAN.)
II
Preanji, VULE, RANKO, i IVAN
PETKO (videvi ih zlovoljne): ta je, VULE? taje, uo? to ste tako
kiseli, brate?
-
VULE (sedajui za levi sto): Nita, gospodine! (Ranku i IVANu.)
Sedite da popijemo barem togod.(Oni sedaju; on Petku.) Sad stigosmo
iz Kamenice...
PETKO: Bili ste valjda kod brat-IVANa, je li?
VULE: Jest... (DRAGIu.) Daj nam po jedno posluenje... (Petku.)
Opet smo traili onu prokletukvitu.
PETKO: Pa e da, brate -- naoste li?
RANKO: Nigde, gospodine! Celu smo kuu pretresli, pa nema!
PETKO (IVANu): IVANe, jadan brate, to jenisi bolje uvao -- to?
to se zakla, bolan brajko?
IVAN (snudeno): Ama uvao sam, gospodine, bogje ubio! Bila mi je
nde u janciku! Video je i RANKO i 'dvokat... (Pokae na njih.) Ali
eto nema jenigde! (Odmahne rukama. DRAGI im donese posluenje.)
PETKO: Ukrali su ti je, brate, lopovi -- ukrali,jakako!
(DRAGI ode na leva vrata.)
III
Preanji bez DRAGIa
VULE (Petku): I ja mislim, gospodine... Moraoje neko ukrasti, pa
dati onom kaiaru; jer otkudbi onda smeo traiti da mu ovaj ovek
plati dugi po drugi put, pa jo parnicu povesti! (IVANu.) A kad si
mu pre otplaivao, zar ti nije davao nikakve kvite?
IVAN (snudeno): Nije, brate... Nosio sam mukad deset -- kad
dvadeset dukata te davao nde uduanu... u etiri oka... K velim --
ovek je poten,nee uaiti...
PETKO: Ih, bolan brajko, ta si uradio! Kakobi ti njemu davao
pare bez svedoka i pismena? Sluao sam ja o tom loli, tom Pupavcu --
kakav je! (Maui glavom.) Prodaje li on ivit, kloni se tinjega --
kloni, brate, jakako! On e prodati i svogroenog oca na dram -- na
dram prodati. Lopovisu to -- lopovi, jakako!
RANKO (IVANu): Sea li se, ovee, je li tikoji put dolazio kui taj
kaiar -- posle, poto sise namirio s njim?
-
IVAN: Nije nijednom... Zna, 'vala bogu, nijeprolo ni tri-etiri
nedelje, a on me tuio sudu!
VULE (IVANu): A ko li je terao tu parnicu? Jeli sm PUPAVAC ili
ga je ko zastupao? Kad si odlaziou sud na roite -- jesi li video da
je dolazio komesto njega?
IVAN: Ne znam ti, brate... Mahom je on sambio u sudu...
Jednom-dva dolazio je tamo i onaj prokletnik, onaj NEA...
VULE: NEA!
PETKO. Zar ona lola? (Mae glavom.) On ti je,moj brajko, i
potkovao opanke -- potkovao, jakako!
VULE (IVANu): A sea li se da li je taj NEAdolazio posle tvojoj
kui?
IVAN: Nije... Onda samo kad ste vas dvojicabili tamo, pa kad vas
ono ja ispratih i vratih se,zatekao sam ga nde u kui sama... Otiao
je odmahposle sa mnom...
VULE: Hm, to li je! Sad sve razumem!
PETKO: to nisi, bolan, oplavkom lolu -- oplavkom, brate,
jakako!
RANKO (IVANu): I ti nita ne kazuje! uti, a pustio da te kaiari
globe ni kriva ni duna! Kad si hteo da se parnii zbog one
sitnice,oko onih tvojih ovaca preklane, umeo si traiti advokata;a
sad, kad zelenai hoe da te upropaste --nisi umeo zapitati ovog
oveka (Pokae Vula.) ilibarem meni kazati, pa da ti naem koga ko bi
teodbranio od napasti!
IVAN (odmahne rukom): E, vidim jako da samvlio! Ali ko se nadao
da e na to izii!
RANKO: Pa ta e sad, bolan brajko? Dokazati ne moe da si mu
platio. Moja se svedodbanije primila -- brat sam ti. A bilo je i
dockan.U zlo doba setio si se da se pozove na mene i naVula...
VULE, kako jedan svedok, ne vredi. Parnicusi izgubio. Presueno je
da plati...
IVAN: Presueno, na moje veliko zlo! Vala,ni taj sud ne radi
pravo...
VULE: Nije tebi, moj IVANe, sud kriv! Sud sudipo zakonu. Zakon
kae: mora se platiti svaki dugkad se dokae; a kud e jaeg dokaza od
pisane
-
obligacije, koju je jo i vlast potvrdila, je li?
IVAN: Eto vidi! Pa zar je kriv sud to siti bio lud, te si sam
zapao u ake zelenaima ilopovima!
PETKO: Lopovi, moj uo, pravo veli -- zelenaii lopovi, brate,
jakako... (IVANu.) Pa, IVANe, ojaenie, ta emo sad, a? Presuda je
izvrna --izvrna, bolan, jakako! Sud je poslao meni da izvrim... Ima
li, jadnie, da poloi osamdesetdukata? Ja moram pisati tamo tvome
kapetanu da naplati -- moram, brate, jakako!
RANKO (Petku): Molim vas, gospodine, ako jeikako mogue --
odgodite za nekoliko dana izvrenje!E da kakogod skrpimo novaca, da
skinemo tu bedu...
VULE: Ba te i ja molim, gospodine, ako moebiti -- nek se prieka
jo malo s izvrenjem...Grehota je da doe oveku dobo pred kuu --
zbogtakog kaiarluka.
PETKO: I jest grehota -- grehota, brate, jakako!ao mi je, ali ta
u! Dokaza ne moete nai dase presuda obori... Izvriti se mora --
mora,jakako... (Ustaje; ustanu i ostali.) Ali opet uiniukoliko mogu
-- hou, brate; hou, jakako! (IVANu.)
IV
RANKO, VULE, i IVAN
RANKO: Zna ta, IVANe! Idi ti, brate, sad pravo kui. ta je bilo
-- bilo, popraviti se ne moe... Eto i Miholjdan je ve blizu. Gledaj
tedoteraj na vaar koje govee i nekoliko svinja, prodae valjda...
Uzee zar koju paru... A i ja u se ovde postarati da naem barem u
zajam gdegod, pa emo to platiti... (Hrabrei ga.) Nemoj da se kida!
Preturiemo i to zlo preko glave...
IVAN: Kako da se ne kidam, moj brate! Nije to ala platiti toliko
nasuvo!
VULE (hrabrei ga): Idi ti, brate, kui pa gledaj da sastavi koju
paru! Nisi ti sam nabelajisao, moj IVANe! Mnogi i mnogi, osim tebe,
padaju svaki as i padae u ake kaiarske. Teko onom ko ne ume da se
uva! (Vadi pare i ostavlja za posluenje na sto.) Hajdemo!
(Odlaze svi. Mala pauza. Dolazi NEA sleva, vrlo ljutit.)
V
-
NEA, pa PUPAVAC
NEA: Aha, neemo vie tako, Pupave! Ne da se NEA lagati ni vui za
nos! Naplatio sam mu toliku grdnu veresiju. Ugovorili smo da
petnaest od sto bude meni za trud. (isto kroza zube.) Nije mi dao
gotovo nita! Svega tri-etiri dukata, kao slepcu, a trebalo bi da mi
da i trideset! (Hoda.)Kad mu god zaitem, prenemae se: Nemam, ato
brate, pri sebi! Dau ti, ne boj se! Dao bih ti i sad, ali eto nije
se trefilo kod mene novaca!" Tako mi ree i jutros -- kad stigosmo
ovamo iz Kamenice i kad mu zaiskah. (Hoda ljutito.) Vie mu
neuzaiskati! Ali u i ja okrenuti drugi list kao to je on okrenuo jo
onda kad me je ostavio bez ruka. (Pouti malo.) Ja sam njemu i suvie
uinio. Da mene nije bilo -- ne bi mogao ni od IVANa uzeti
tolikepare. (Smei se pakosno.) Lopov jedan! Ne sea sesad kako je
usvetlio oima kad sam ga uverio daIVAN nema njegove kvite, i da moe
po drugi putnaplatiti od njega osamdeset dukata! Jedva je doekaoda
povede parnicu, u kojoj sam mu ja najvie pomagao!Meni je bajagi
obeao dati polovinu, pa mi ni odtoga nije jo dao ni pare! (Pretei.)
O, ekaj, Pupave! Odsad e i NEA gledati sebe i svoju korist.Nema vie
tera ni prijateljstva! Hou ja da naplatim sve, pa i onaj ruak! Ti
nisi meni vie niprijatelj ni poznanik, nego najobiniji
ivitar,najprostiji PUPAVAC! Pokazau ja tebi ta znam! (Misli.) Nego
kako bih ja to njemu najzgodnije i, toon rekne, najfinije"
podvalio? (Seti se.) Ha, znamkako! (Smeei se.) On se pre dva meseca
razortaiosa svojim ortakom. Ostavio je radnju, pa se etapomalo iz
Kamenice u varo i natrag; jo prikuplja veresiju i poduice. Mene je
od nekoliko danaivo saleteo da mu budem provodadija za moju
kumicuMilku. Hoe ovek da se eni. Nada se jamano velikom mirazu!
(Smeje se.) Ja da mu budem provodadija!No lepo bi me doekao kum
SRETEN! PUPAVAC i nezna da ja odavno ne smem SRETENu ni na oi
izii... (Hoda i razmilja.) Hm, hm! Gotovo e biti i najzgodnije i
najfinije" da otponem podvalu tomproevinom... (Smeje se.)
Naposletku, to ne bihprobao? Ako time ne mognem nita uiniti --
ostajemi u rezervi ona kvita... Mogu posle i njom pokuatitogod...
(Zamisli se malo.)
(Dolazi PUPAVAC na vrata u zaelju.)
PUPAVAC: Dobro jutro, ato brate!
NEA (osdrne se): Gle, gazda VULE! (ini seljubazan.) Ja ba mislim
o tebi, a ti na vrata... (Seda za desni sto.) Dela sedi! (Za se.)
Doao jekao naruen!
-
PUPAVAC (sedajui): A jesi li, ato, odavno ovde?
NEA: Malo pre... (Poverljivo i lukavo.) Basam mislio gde u te
nai... Imam da ti kaemneku novost...
PUPAVAC (radoznalo): Novost! A je li to dobro,ato brate?
NEA (kao gore): Vrlo dobro! Ja sam, zna, pitao ono -- za moju
kumicu.
PUPAVAC (vrlo radoznalo): Bogati! Zar si vepoeo?
NEA: Dabome! More, kad se ja ega prihvatim-- to ide!
PUPAVAC (nestrpljivo): Pa?
NEA (polako i poverljivo): Devojka pristaje!
PUPAVAC (odskoi od stolice kao da ga je netobocnulo):
Zbilja?!
NEA: Ja ti kaem.
PUPAVAC (radoznalo): ta veli, vere ti?
NEA (za se): Aha, bie dobra udica! (Glasno.) More, proi se!
Istina, otac i mati kao htedoeda se usteu... Zna, hvala bogu, stari
ljudi, pa sedre starih deta. (Poverljivo.) Ali ona njima:E, zna li,
gazda VULE, da je sva blaena -- tonosi akire i fes!
PUPAVAC (smei se, isto zastien): A zar takovoli ovo odelo?
NEA: Gine, more; hej, gine! Kaputliju ni dapogleda... Veli,
izgledaju joj nekako -- kao kusipetlovi!
PUPAVAC (kao gore): Vrag devojka! (Kuca u sto.) Mehandija!
(Dolazi u isti mah DRAGI sleva.)
VI
DRAGI i preanji
PUPAVAC (ljubazno DRAGIu): Molimo po jednoposluenje; ali samo
togod fino!
DRAGI (osmehne se): Sad, gazda, sad! (Ode za kelNERAj.)
-
PUPAVAC (Nei, nestrpljivo): A, bogati, jeste lijo to
razgovarali?
NEA (brzo): O mirazu? Dabome! Pa to je, brate,najglavnije!
PUPAVAC (kao gore): Pa?
NEA (osdrne se bajagi da ne uje ko, pa vrlotiho): Dve hiljade
pet stotina!
PUPAVAC (ipi i usvetli oima): Dukata?!
NEA (kao gore): Jest... Ravno dve hiljade petstotina, osim
spreme i nakita. (Kucka ga po ramenu.) To e dobiti odmah, im bude
prsten -- sve gotovepare!
PUPAVAC (ve ne zna ta da kae od radosti):Eh, ato, brate slatki,
ti vredi novaca!
(DRAGI donosi posluenje, ostavi pred njih pa odeza kelNERAj i
nameta tamo neta.)
NEA (za se): A od tolike moje zarade ne dami ni pare, lopove
jedan! (Glasno i bajagi poverljivo.) Nego zna, gazda VULE, ta bi
sad bilo u redu?
PUPAVAC (radoznalo): ta, ato rode? (Posluuje se.)
NEA: Ovde je obiaj da se najpre polje devojcikakav dar...
(Posluuje se.)
PUPAVAC: A kakav -- na primer?
NEA: Pa to se gleda prema prilici... Gazdinska kua, daje dobar
miraz; tu je ve red da se iuvegija pokae... Otprilike trebalo bi da
joj poalje kakvu iglu dijamantsku za u kosu, minueili tako to.
PUPAVAC (eka se iza vrata): Hm, hm! A kolikoe to kotati?
NEA: E, bogami, tu se ne pita ta kota! Obiajje -- obiaj. U
takvim stvarima ne treba tvrdiiti.
PUPAVAC: Pravo veli, ato... Pa ba da jojpoljemo. Nego zna li ti
gde bi se to moglo nai?
NEA. Znam, gazda VULE! Moemo otii, ako hoe, sad odmah da
kupimo... (Za se.) Video sam utrgovini Kalabinovoj dijamantske
minue i bro,isto kao one to ih esto nosi MILKA. I to je
kaonarueno!
-
PUPAVAC (koji se dotle malo zamislio): Samo,ato, da izberemo to
fino. Kad je dar -- nek jeto finije!
NEA: More, zaudie se kako je fino! (Ustaje.) Hajdemo!
PUPAVAC (ustaje): Hajdemo, ato! A kako bi seto njoj poslalo? Bi
li valjalo da joj odnesemo ja iti zajedno?
NEA: Aja! To nee valjati... Osloni se ti samona mene. Za takav
posao treba pouzdan prijatelj.Moramo raditi kriom -- onako ispod
ruke. Moramo se dobro uvati da ko ne dozna, dok stvar nebude
svrena. (Poverljivo.) Zna, meu nama reeno,navalili su mnogi
prosioci, pa... u takim prilikamahoe ljudi da prave spletke, hoe
jedan drugom dapodmetnu nogu... Nego mi emo to sad lepo uzeti,pa u
joj ja sam odmah odneti da se ko ne seti...Ti moe svratiti
poslepodne tamo kod mene, pau ti kazati ta je rekla i kako je dar
primljen.A moe lako biti da e i ona doi onde kod svojekumice, pa
ete se opet videti i bolje upoznati... (Polazi.)
PUPAVAC (ostavlja pare za posluenje na sto,polazi): E hajdmo,
ato! Ali samo da izberemo to fino!
NEA (za se): Videe, Pupave, ta NEA zna! (Glasno.) Nemaj brige,
gazda VULE! Hajdmo samo!
(Odu.)
ZAVESA
ESTA SLIKA: PUPAVEV SAN
U varoi kod Stane. Isti nametaj kao u prvojslici.
VII
SMILJA i NERA
NERA (izie sleva sa Smiljom, osvrne se da neuje ko, pa polako i
poverljivo): Ja ti kaem! Ta bistvar bila ve davno svrena da tu nije
neto drugo!
SMILJA (polako i radoznalo): ta bi drugo bilo?!SRETEN se poeo
ustezati zbog one parnice, jer jeRANKO jo u zadruzi s bratom... To
je sve!NERA (mae glavom tako da se gotovo sva ljulja):E, moja
Smiljo! Meer ti nita ne zna! (Vrlo poverljivo.) Ja ti kaem -- svemu
je kriva ova STANA...
-
Istina, kuma ti je, ali to jest -- jest. Evo mojeglave ako tu ne
bude njenih vradbina i n!
SMILJA (zaueno): Kakvih n, bog s tobom!
NERA: Zar ti to ne zna? Pa STANA dri sigurno, kao u vosku, da e
udati njenu Dragu za gospodina Ranka.
SMILJA: Odista veli?
NERA: Ja ti kaem... Ona se samo pred tobomini neveta, da se ti
ne bi setila. Nemoj da tibude krivo, kuma ti je; ali to jest --
jest... Onaje odavno udarila u ini. Ja sam svojim oima videlakako
je na Ivanjdan, pre sunca, obesila venac Rankuna prozor. A zna li
ti ta je bilo u tom vencu?Misli -- ivanjsko cvee? Boe sauvaj!
(Poverljivo.) Sve sm srcepuc i okolop!
SMILJA (udei se): Ne moe biti!
NERA: Ja ti kaem! (Smeei se.) Ta zaboga,njezina DRAGA nosi
jednako uza se krilo slepogamia, probueno vretenom!
SMILJA (kao gore): eno, pomakni se s tog mesta!
NERA: Ja ti kaem! Nemoj da ti bude krivo,kuma ti je; ali to jest
-- jest! Ta sorta ivi osamim vradbinama i inima. Eno ona njena
sestra,ona rasputenica, zaludi onako krasna oveka! tati nije inila!
I kupala se usred ponoi, u gluvodoba, na omaji pod Golubovom
vodenicom, i davalamu da jede sve neke uplje kolaie... Posle se
rastavis njom; ali mu uini te se ovek propi, kao nikonjegov!
SMILJA: Znam! Sad siromah ne valja ni bogu niljudima!
NERA (mae glavom): E, teko njemu! (Vrlo poverljivo.) Pa tako i
STANA misli da usrei kerinima... (Smeje se.) Volela bih nego bogzna
ta,kad bi joj se to kakogod izmaklo! uti -- evo je!
(Dolazi STANA sleva i donosi tri kafe na posluavniku.)
VIII
STANA i preanji
STANA (jo s vrata): Jao meni, kumo, to stojite? Sedite da
popijemo barem po kafu!
(Podnosi joj posluavnik. NERA sedne odmah do stola.)
-
SMILJA: Hvala, kumo! Nemam kad, a i ne pijemi se...
STANA: Zar da ode tako bez iega? Nisi se niodmorila estito...
Dela, bogati! (Podnosi joj opetposluavnik.)
SMILJA: Oiju mi, kumo, nemam kad. Neka stoji-- drugi put...
(STANA poslui Neru; ona uzme jednuolju pa metne na sto preda se.
SMILJA polazei pokae oima Neru, pa za se.) Ova alapaa hoe valjda
inju da lae!... (Glasno.) Ti e ostati, Nero, je li?
NERA: Sad u ija, Smiljo... I ja ti imam tristaposlova.
SMILJA (smejui se): Popij barem i moju kafu!
(Ode. STANA ostavi posluavnik s ostalim dvemakafama na sto, pa
izie za Smiljom.)
IX
NERA, posle NEA
NERA (srkne malo kafe, smei se podrugljivo):I ova mi se SMILJA
od neko doba ponevidila! Kadsmo u etiri oka -- bogzna kako je
ljubazna, a ovamo,na sokaku ili gde u drutvu, nee ni da me
pogledaestito. Bajagi, ona mi je neto bolja! Ba volimto joj pustih
buvu u ui, nek'se malo jedi... (Srknekafe pa se osbrne.) udo --
nema onog obeenjakaNee! Otkako se ono pred urevdan svadismo, nikako
da ga uhvatim barem na dve-tri rei... Bojimse, nanee ga avo da opet
arabata kojeta, pa ezlo proi. Dodue, nije zasluio da se toliko
brinem za nj'. Vreao me je mnogo puta. (Srkne kafe.) Ali opet, vrag
Bi ga znao -- ne mogu da se naljutimna nj'! Za ovo etiri meseca od
nae svae -- netomi je neobino... Ni sama ne umem da kaem... Onse
naburio, pa nee ni pomozibog da mi nazove...(Srkne kafe.) Moram se
pomiriti s njim... Kad onnee, ja u poeti! (Dolazi NEA.) No, hvala
bogu,kad se i ti dade jednom videti! (Ustane pa ga povueza rukav
napred.) Imam da ti kaem neto veomavano!
NEA (nemarno): Vano! A ta?
NERA (polako): Kmet je danas naredio da patrolakupi nou svaku
hartiju to se nae na sokaku i daodmah nosi gospodinu Petku...
NEA: A ta se to mene tie? (Prilazi stolu,
-
spazi olje i uzme jednu, pa srkne.)
NERA: Ta ja ti samo kaem da zna... (Pomirljivo.) uje, Neo! Mi
smo se pre kao malo sporekali; ali ja u sve zaboraviti -- samo da
se ouvanae staro prijateljstvo... Moe biti da sam ti uljutini rekla
i koju okornu re... ali to je bilopa prolo... (Prua mu ruku, smeei
se.) Ti se neljuti vie na me, je li?
NEA (smeei se, primi ruku:) Pa dobro, dobro!Ne ljutim se! Mir i
prijateljstvo! (Ispije kafu iostavi olju na sto.)
NERA (vadi iz bunde arape): A za sretno naepomirenje, evo ti ove
arape! Otkad sam ih spremilada ti dam, pa kako se svadismo, tako i
ostade.
NEA (uzme i zagleda): Aha, lepe arape! Hvala,Nero, hvala!
NERA (smeei se): A ti me vie nee metnutiu paskvilu, je li?
NEA (smejui se): Ta nisam ni dosad, vere mi!
NERA: E nisi! Bajagi ja ne znam! (Polako.) Nemoj, bolan, mene
vie dirati! Ako hoe gospodinaPetka -- moe slobodno... Ja neu nikom
kazati. (Polazei.) Je li da nee?
NEA: Neu, Nero! Kako bih ja...?
(NERA ode.)
X
NEA, pa PUPAVAC
NEA (smejui se): To li nju ii! Boji se dane doe opet u kakvu
paskvilu... Zato li je ona dolada se bajagi pomiri sa mnom! ak mi i
arape poklo-nila! Misli tim e me podmititi! (Pretei i smeei se.) A
nije ti vajde, Nero! Moram ja tebe itog tvog gospodina Petka oinuti
koliko do sutra.Nee ti pomoi ni PETKO ni ove arape. (Zagleda.) Hm,
prilino plete. Nego kao da e biti male zamene. ta u da radim s
njima? (Kao seti se.) Znamta! Vrlo dobro! (Smeje se grohotom i
ostavljaarape u dep. Kucanje na vratima.) Ko li je to? (Osvrne se i
vikne.) Slobodno! (Ulazi PUPAVAC.) Agle! Ti si to, gazda VULE!
(LJubazno.) 'Odi, ovee, 'odi!
PUPAVAC (nestrpljivo): ta bi, ato? Dade lijoj ti ono?
-
NEA (uzme ga za ruku, povede napred malo, papolako i
poverljivo): Dao sam! im smo se rastalionde pred duanom gde
kupismo, odmah sam otiaopravo njenoj kui.
PUPAVAC (radoznalo): Pa ta ree, bogati?
NEA (kao gore): More, sve igra od radosti!Pozdravlja te,
pozdravlja -- ve ne umem kazati kakote pozdravlja!
PUPAVAC (smeei se): Eh, eh! Fala, fala! (Radoznalo.) A vere ti,
ato, ini li se i njoj -- dasu ono fine stvari?
NEA: Dabome! Kae da nije jo videla finijih dijamantskih minua ni
finijeg broa.
PUPAVAC (smei se): E ba mi je milo! A jasam se sve bojao da joj
se nee dopasti, pa netomislim: dadoh trideset dukata uzalud...
NEA (brzo): Kako uzalud, ovee! Onaka izrada, zlato, ist
dijamant. Vredi, more, i vie! (Za se.) Taman da se naplatim za ono
petnaest od sto!
PUPAVAC (koji se dotle malo zamislio): taveli, ato?
NEA (zabauruje): Nita, gazda VULE, nita! (Kao seti se.) Ha,
zbilja! Da asti! Ja ti i ne kazujem -- to je najvanije!
PUPAVAC (radoznalo): A ta, ato?
NEA (vrlo poverljivo i polako): Poslala tiarape!
PUPAVAC (uzvrpolji se komino): arape?! Kamo?Daj! Kamo? (Jedva
eka da vidi.)
NEA: Da vidi samo! (Izvadi iz depa Nerinearape i razvija.) Kako
ti se dopadaju, a? (Daje mu.)
PUPAVAC (zagleda isto zastien) : O, divno!fino! Gle, ato, gle!
Pa ove are!
NEA: Kao molovane! Svojom je rukom plela!
PUPAVAC (sav blaen) : ato, rode slatki! Tivredi zlata! (Ostavlja
arape u dep od ureta,ali tako da skoro polovinu vire iz depa.
Radoznalo.) A, bogati, da li e doi ovamo kao to si mi jutrosrekao?
Ne zna -- kako bih voleo da je vidim... (Smei se, isto
zastien.)
-
NEA (smeje se) : Znam, znam, gazda VULE... Onadolazi gotovo
svaki dan ovde kod njene kumice idrugarice Drage. Jamano e doi i
sad... (Polako.) Nego uje, gazda VULE! Gledaj da mi se
ljudskipokae! Dobro pazi ta govori... A najbolje ebiti da se ti
zasad ini i nevet -- bajagi doaosi kod mene, a ne nje radi... Zna
ve! (Pogleda naprozor.) Gle! Evo ih, bogami!
(PUPAVAC se uzvrpolji. Dolaze STANA, MILKA iDRAGA; zabezeknu se
malo kad vide Pupavca.)
XI
STANA, DRAGA, MILKA i preanji
MILKA i DRAGA (jo s vrata, poluglasno) : PUPAVAC! Opet! (Kriju
smeh.)
STANA: A gle, gazda VULE!
PUPAVAC (uzvrpolji se, zbunjeno) : Dobar dan ina zdravlje elimo!
(Stani.) Kako ste, ta radite? (Rukuje se sa svima, pa proe nadesno
do stola.)
STANA (smeei se) : Hvala bogu!
PUPAVAC (sedajui vrlo nespretno) : Milo nam je,ravnim nainom...
(Stani.) Molimo -- sedite kao usvojoj kui!
(STANA sedne smeei se; on se komino vrpoljii pogleda Milku.)
MILKA (tiho Dragi) : Gle, arape! arape! Viremu iz depa!
(Pokazuje prstom i krije smeh.)
PUPAVAC (zbunjeno Stani, ne znajui ta govoori):A ja... (Pouti.)
Pa kako ste mi jo?
(NEA se smei lukavo.)
STANA: Pa dobro, gazda VULE, a vi?
PUPAVAC (kao gore): Mi eto svratili -- nije dareknete (Pogleda
komino Milku.) zbog kakvog nameravanja, nego tek... koliko da se
vidimo ovde, tose tie, s Neom... (Zapne, ne znajui ta bi
daljerekao.) A j!
DRAGA (tiho Milki): Gle kako te smeno pogleda!Bogami, doneo je
tebi one arape! (Kriju smeh.)
NEA (navla Milki) : Pa, kumice, ta misliti? Hoe li skoro biti
proevine, a?
-
(MILKA ga pogleda malo popreko. PUPAVAC istoodskoi od
stolice.)
STANA: Neo! Kakav je to sad razgovor?
PUPAVAC (Stani): I mi, takoe, ravnim nainom, sumiramo... Takom
razgovoru, nije znate, ovdenajfinije mesto... (Pogleda Milku, pa
zbunjeno i kaozastieno.) Kad stvar bude svrena, onda je,
molimo,sasvim druga stvar... (Uzima zbunjeno onu treu oljus
posluavnika pa srkne kafe.)
NEA (navla): A to? Ja mislim -- slobodnoje zapitati! Ovde smo,
hvala bogu, svi svoji... Kumicaje devojka na udaju... Momak je vrlo
estit, mlad,lep, a i u stanju je...
(MILKA opet pogleda Neu popreko. PUPAVAC,mislei da je o njemu
re, vrpolji se komino na sve oneepitete, pridie, gladi i pogleda
Milku, pa srknei kafe malo.)
STANA: Ali, Neo! (Pupavcu, zabaurujui Nein razgovor.) Ta govori
tek kojeta, gazda VULE!To jo nije sigurna stvar...
PUPAVAC (poplaeno): A to, molimo?
STANA (pogleda ga malo zaueno): Znate i sami,desi se te iskrsne
kakva smetnja otkud se ovek i nenada.
PUPAVAC (kao gore): A kakva, molimo?
STANA: Pomislite samo! Ko bi se nadao da etoj devojci (Pokae
oima Milku.) smetati ak i parnica nekoga IVANa iz Kamenice... Da ga
poem nepoznajete, gazda VULE?
PUPAVAC (isto odahne): Naravno, ravnim nainom... (Stani
uveravajui.) O, molimo, to se, naprimer, parnice tie -- to nita ne
smeta! Presudaje, vi'te, ve izvrna... (STANA ga pogleda malo
zaueno.) Ima se otkud naplatiti, ovek je u stanju.Ne treba se, na
primer, nimalo bojati... (Uzme opetolju i srkne dobro kafe.)
STANA: Znam, znam, gazda VULE... Ali njezin otacsumnja da se tu
i momak malo ne oteti...
NEA (upada navla u re): Pa ba i da seoteti... udna mi uda!
(Lukavo smei se.) Kumicae imati i lepa miraza...
PUPAVAC (usvetli oima): I mi tako, ravnimnainom, nalazimo...
(Stani.) Ono to se tie miraza,
-
na primer... ne bi trebalo ni pare... Alividite -- ova dananja
vremena, pa...
(Uzme olju i ispije. DRAGA i MILKA nasmeju sepoluglasno.)
STANA (jedva uzdrava smeh): Zla vremena, bogami! Danas se ne
pita: kakva je devojka, nego kolikoe doneti miraza...
PUPAVAC (pogleda komino Milku, pa tiho Nei): Ba zdravo fino
eljade, ato!
(NEA se lukavo osmehne.)
MILKA (tiho Dragi): Lud, bogami, lud! (Obe prsnu u poluglasan
smeh i pobegnu na leva vrata.)
STANA (zabaurujui): to ne poneste ove oljevi, devojke? (Prie
stolu i pokupi sve tri oljeispred Pupavca.)
PUPAVAC (mislei hoe da ga poslui, zbunjeno):Zafaljujemo! Popio
sam tri! Fina kafa! Nemojte se,to se tie, zbog mene
uznemiravati!
(STANA ode na leva vrata, jedva uzdravajui smeh.)
XII
PUPAVAC i NEA
NEA (kucka ga lako po ramenu): Pa, gazda VULE,ta veli, a?
PUPAVAC (radostan): Divna, fina devojka! Negoto li ode, ato?
NEA (polako): Devojka se, zna, jo i stidi,dok se bolje ne
upoznate...
PUPAVAC (smeei se): I ja, ato brate, ravnimnainom... dok se samo
jo bolje upoznam... (Mahneglavom.) Boe moj, to ti je sudbina!
NEA (lukavo): Kako, gazda VULE?
PUPAVAC (smei se, jo malo zbunjen): Moebiti, ato, smejae mi se;
ali ba hou da tikaem...
NEA (bajagi radoznalo): Da ujem, gazda VULE!
PUPAVAC (kao gore): Vidi, ato brate, kad samse razortaio s mojim
ortakom, ba onu no... snim
-
ti ja, a na tavanu iznad mene -- kao spavam ti uduanu na tezgi,
pa kao potrbuke, bog s nama! Elena tavanu iznad mene pie veliko
25..."
NEA (kao zaudi se): Dvadesetpet!
PUPAVAC (malo pribraniji od zabune): Jest, atobrate, kao da sad
gledam! Krupne nekakve cifre,preko celog tavana, a crvene kao krv
-- pa istodole modre koliko su crvene... Kaem sutradanonde
optinskom ati; a on ti, brate, ima neki finisanovni