Milan Rojc, Velika očekivanja i ugasle nade 1920.-1929., (pisac predgovora i ur. Željko Karaula), III., Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Bjelovar, 2013.

Milan Rojc a OKO MENE bVelika oËekivanja i ugasle nade (1920.-1929.)

rrrrrrrrrrsrrrrrrrrrr

rrsrrNakladnik

Tiskara Horvat d.o.o., Bjelovar

Za nakladnikaDarko Horvat

UrednikÆeljko Karaula, prof.

Recenzentidr. sc. Mira Kolar-DimitrijeviÊ

dr. sc. Vjenceslav Herout

Lektura i korekturaTanja Karaula (tekst memoara)

Knjiga je izdana uz financijsku potporuMedicinskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu.

Koriπtene fotografije i slike u knjizi:

Privatna ostavπtina obitelji DrobniÊ-Rojc, Kosta DomazetoviÊ, 30 dana 1918 gledanih iz Zagreba, Zagreb,1938., Josip Horvat, PolitiËka povijest Hrvatske, II. dio, Zagreb, 1990., –ore StankoviÊ, Nikola PaπiÊ i

Hrvati, Beograd, 1995., Jovan M. PopoviÊ, Neimari Jugoslavije, Beograd, 1934.,Zbirka Kreπimira IvanËeka, Zbirka Æeljka Karaule

ISBN 978-953-97958-6-1

CIP zapis dostupan u raËunalnome katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem 850230

rrsrr

Milan Rojcrrsrr

a OKO MENE b

VELIKA O»EKIVANJA IUGASLE NADE

(1920.-1929.)

III. DIO

Priredio i napisao predgovor

Æeljko Karaula

Bjelovar, 2013.

Milan Rojc


Kazaloxyx

Predgovor 7

U Narodnom predstavniπtvu u Beogradu 33

Srbijanska posla 348

Nacrt programaDemokratske stranke 615

Prilozi 625

Kazalo imena 671

Predgovorxyx

„Historiografija opisuje dogaaje viene izvana, memoari ihvide iznutra“ ∑ saæeto je definirala maarska filozofkinja Agnes Heller. TreÊaknjiga sjeÊanja Milana Rojca „Oko mene. Velika oËekivanja i ugasle nade(1920.-1929.)“ nesumnjivo æanrovski pripada u podruËje memoaristike, ali jeza hrvatsku historiografiju iznimno znaËajna jer pokazuje sjeÊanja jednog Ëo-vjeka koji je u prvim godinama nove jugoslavenske dræave bio nazoËan uonim dogaajima koji su kreirali njezinu buduÊnost. Uspomene Milana Rojcalako su Ëitljiv tekst, pisan u kontinuitetu bez poglavlja i bez naroËitog krono-loπkog reda u pripovjedanju, posebno u opisu poslijeratnog razdoblja, ukojem se prepliÊu faktografske informacije s osobnim dojmovima. Nemasumnje da na osnovu proËitanog moæemo zakljuËiti da je teæina postupakakoje je Rojc provodio u svojoj „integralistiËkoj fazi“ u prvim godinama novedræave pala kasnije upravo na njegova lea kao ‘breme proπlosti’. Kao jedanod malobrojnih Hrvata u PribiÊeviÊevoj Demokratskoj stranci Rojc je ubrzoshvatio da je politiËki naivno „izigran“, te da se nova dræava brzo pretvarala,po rijeËima joπ jednog Hrvata-demokrata poznatog hrvatskog knjiæevnikaLjube BabiÊa-–alskog u „noÊnu moru iz ©umadije“, po hrvatski narod i nje-gov identitet.1 Zbog toga nakon πto je istupio iz demokratskih redova Rojc jeostatak svoga æivota posvetio obraËunu (uglavnom u novinskim polemikama)s PribiÊeviÊem centralizmom i unitarizmom i svojim nekadaπnjim kolegama


1 Ksaver, ©. –ALSKI, Rukovet autobiografskih zapisaka, u: Ljubav lajtnanta MiliÊa, Zagreb,1923., 217. –alski je 1919. izabran za velikog æupana zagrebaËke æupanije i kasnije zazastupnika u Privremenom narodnom predstavniπtvu (PNP) u Beogradu. –alski u svo-joj kratkoj autobiografiji piπe: „Svoju nadu i æelju, da Êu u narodnom predstavniπtvu doÊiu prigodu, da zanosnim, sretnim, plamenim rijeËima pozdravim nove prilike, nisamdoËekao. ©to viπe, brzo sam se naπao takav, da se savladavam i ne zapadnem u kakavJeremijin plaË.“

7rsr

iz Demokratske stranke (DS). Nizom novinskih Ëlanaka i pismima tadaπnjimministrima Rojc je ukazivao na neravnopravnost i nejednakost hrvatskog na-roda u jugoslavenskoj dræavi (Kraljevini Hrvata, Srba i Slovenaca) i Zagrebaprema Beogradu. Svi ti Ëlanci i pisma Ëine tkivo ovoga treÊeg dijela njegovihmemoara uz naknadna autorova promiπljanja svojih postupaka.

*

UoËi formiranja nove dræave 1918. godine u Hrvatskoj se osjeÊa-lo æivo politiËko prestrojavanje i oblikovanje novih stranaËkih formacija.Polarizacija politiËkih stranaka svjedoËila je o brzom nastupu snaga koje suuporiπtem na pobjedniËke grupacije æeljele osigurati Ëelne pozicije u novojdræavi. Milan Rojc se joπ tijekom „Velikoga rata“ aktivno ukljuËio u nacional-ni pokret za stvaranje dræave Juænih Slavena ∑ Jugoslavije ∑ u krugu svojih pri-jatelja i stranaËkih kolega iz redova Hrvatsko-srpske koalicije. Vjerojatno naj-znaËajniji njegov uËinak za „jugoslavensku stvar“ tijekom rata je bio kada je sdr. Rokom JokoviÊem ravnateljem zagrebaËkog sanatorija bio inicijator i voaprikupljanja novËanih sredstava za „Narodni fond za nacionalni rad u Za-grebu“. Veliki dio tih sredstava prikupljenih u Zagrebu i Hrvatskoj iπao jeËlanovima Jugoslavenskog odbora u emigraciji. Tako je npr. poznati publicisti knjiæevnik projugoslavenske orijentacije Milan MarijanoviÊ preπao austrij-sko-talijansku granicu 19. travnja 1915. upravo zahvaljujuÊi tom fondu iodnio prikupljena sredstva u krugove oko TrumbiÊevog Jugoslavenskog od-bora.2

Njegov marljivi rad do 1918. u vladinim odjelima, politiËkom æi-votu i kulturi Hrvatske i Zagreba bio je prepoznat u javnosti i visoko vredno-van. Pravi panegirik povodom njegova odlaska iz Odjela za bogoπtovlje i na-stavu sredinom prosinca 1919. godine uputila mu je ‘RijeË Srba, Hrvata iSlovenaca’ u Ëlanku pod naslovom ‘Milan Rojc’ u kojem je ukratko opisannjegov rad i djelovanje na polju kulture i osposobljavanje visoke znanosti u


2 Milada, PAULOVA, Jugoslavenski odbor, Zagreb, 1922., 65.

9rsr

Man

ifest

acije

za

Jugo

slav

iju u

Zag

rebu

23.

list

opad

a 19

18.

Hrvata. Na kraju Ëlanka se istiËe vaæna reËenica: ‘Razvoj naπeg visokog πkol-stva bit Êe za vjeËna vremena vezan s imenom Milana Rojca’.3

Pokazavπi se kao pouzdan Ëovjek i politiËka liËnost koja vjeruje unovu dræavu i ideju jugoslavenstva, a pri Ëemu je visoko cijenjen od kulturnei intelektualne zagrebaËke javnosti, novi reæim je naumio da ga privuËe usvoje redove. Zbog toga je netom nakon rata, 28. oæujka 1919. odlikovanordenom Sv. Save II. reda za svoje zasluge na mjestu povjerenika za prosvje-tu Dræave Slovenaca, Hrvata i Srba, odnosno za svoju projugoslavensku lini-ju tijekom dana ‘prevrata’.4 Krajem 1919. mnogi bivπi Ëlanovi Hrvatsko-srpskekoalicije Ëudili su se odlasku Rojca u redove Demokratske stranke. U kuloari-ma se govorilo da je Rojc za vrijeme Austro-Ugarske bio u nemilosti nefor-malnog voe Koalicije Svetozara PribiÊeviÊa ‘koji za njegove struËno obra-zloæene prijedloge ne haje’, te se stoga Ëude kako to da je Rojc ‘joπte uvijek utom druπtvu’.5

Kada je Hrvatsko-srpska koalicija prihvatila zakljuËke OsnivaËkekonferencije Demokratske stranke odræane 15.-16. veljaËe u Sarajevu podvodstvom Svetozara PribiÊeviÊa i prihvatila da bude dio nove stranaËke for-macije i Milan Rojc se sloæio s programom i njezinim stajaliπtima. Jugosla-venski orijentirani pojedinci skloni PribiÊeviÊevoj ideji o stvaranju jedne opÊe-jugoslavenske stranke prikljuËili su se novoformiranoj Demokratskoj strancikoja je postala stoæer okupljanja raznorodnih elemenata na planu postizanjajugoslavenskog jedinstva s ciljem preuzimanja vodstva dræavne politike. Uprogramu nove stranke je stajalo: stvaranje jedinstvenog naroda Srba, Hrvatai Slovenaca, iskljuËivanje plemenskih, vjerskih i pokrajinskih razlika, monarhi-jski oblik vladavine, centralistiËko dræavno ureenje, administrativna podjelazemlje neÊe se vrπiti na osnovu povijesnih granica nego po ekonomskim,

rrrrrrrrrrsrrrrrrrrrr rrrrrrrrrrsrrrrrrrrrr

3 Milan Rojc, RijeË Srba, Hrvata i Slovenaca, br. 355., 13. XII. 1919., 1.

4 Hrvatski dræavni arhiv (HDA), Banovina Hrvatska, Personalni dosje Milana Rojca, br.8427., spis 3144/1919. Pismo Ministarstva prosvete banu dr. Ivanu PaleËeku o odliko-vanju M. Rojca. Rojc je imenovan na mjesto povjerenika za bogoπtovlje i nastavu odred-bom Narodnog vijeÊa Slovenaca, Hrvata i Srba 31. listopada 1918. godine.

5 Farizejπtina ‘RijeËi SHS’, Slobodni gradjanin, br. 41., 17. XII. 1919., 3.

10rsr

prometnim i drugim uvjetima pojedinih pokrajina, sprovoenje agrarnereforme, jednakost graanskih prava i dr.6 Nema sumnje da Rojc u razdobljupredratnih (kao i poslijeratnih) integralistiËkih oduπevljanja i pomalo „lako-umnog“ unitarizma nije ostao u prvim godinama nove dræave imun ni po-πteen „politiËkog morfija meπtroviÊevih vidovdanskih vizija i SkerliÊevogjugoslavizma“, kada je i u Hrvatskoj dobar dio suvremenih intelektualnih ipolitiËkih generacija, a ne samo potplaÊenih pojedinaca, bezrezervno prih-vaÊao idealistiËki jugoslavensko jedinstvo.7

Milan Rojc, tada u svojevrsnom druπtvenom „politiËkom deliriju“,postaje jedan od vodeÊih demokrata u Zagrebu s visokim utjecajem u najveÊojmjesnoj zagrebaËkoj organizaciji Demokratske stranke. PrihvaÊajuÊi programPribiÊeviÊeve i DavidoviÊeve Demokratske stranke Rojc se strasno zalagao zaispunjenje njezina programa i cilja. U svojoj integralististiËkoj fazi Rojc seæestoko zalaæe da ime nove dræave bude Jugoslavija, pri Ëemu u redovimademokrata nije bio usamljen. Prvi takav svoj prijedlog za jugoslavenskimimenom nove dræave u Zagrebu, odnosno podræavanje istog takvog prijedlo-ga koji je uputio u ustavnu proceduru demokrat dr. Tomislav TomljenoviÊ,Rojc je naglasio na skupπtini mjesne organizacije zagrebaËkih demokrata kadaje u svom „zapaljivom“ govoru zatraæio od svih nazoËnih da podræe prijedlogdr. TomljenoviÊa i da se poπalje brzojav predsjedniku demokratskog parla-mentarnog kluba Ljubomiru DavidoviÊu u Beograd da se hitno usvoji uustavnom nacrtu Demokratske stranke formulacija: ‘Ime nove dræave jeJugoslavija. Jugoslavija je ustavna, parlamentarna i nasljedna kraljevina.’8

U svom govoru u Narodnoj skupπtini sredinom 1921. Rojc jenaglasio: ‘To ime treba da obuhvati sav naπ narod triju imena tako da bi mogliu jednom imenu izraziti celokupnost jedinstva naπeg naroda i naπe dræave,

6 Branislav, GLIGORIJEVI∆, Demokratska stranka i politiËki odnosi u Kraljevini Srba, Hrvata iSlovenaca, Beograd, 1970., 46.-68.

7 Milan, SELAKOVI∆, Ulderiko Donadini, u: Pet stoljeÊa hrvatske knjiæevnosti, Zagreb, 1970.,346. Vidi i: SreÊko, LIPOV»AN, Mladi UjeviÊ: politiËki angaæman i rana proza (1909.-1919.),Split, 2002.

8 Za ime Jugoslavija, RijeË, br. 39., 18. II. 1921., 1.

11rsr

rrrrrrrrrrsrrrrrrrrrrgdje Êe u jednom imenu naÊi izraæaj patriotizma i svijesti jednog naroda ijedne dræave. (…) Mi imamo historijom izgradjena tri imena za jedan narod.Ta su se imena u tri plemena u historiji razvijala tako da nitko ne moæe darazume pod jednim od tih imena cijeli narod svih triju imena. Bez jednogimena ja ne mogu pomisliti, gospodo, kako Êemo mi uzgojiti ono, πto od srcaæelimo, jednu jedinstvenu dræavnu svijest, jedan jedinstveni dræavni patrioti-zam. Ako ne damo dræavi jedno ime ovjekovjeËit Êemo razlikovanje naroda uta tri plemena, svakom zgodom i u svakom trenutku, a pred svijetom izgledatÊemo tako, kao da sami ne æelimo da budemo jedno.’9 Njegovo istupanje kaozastupnika u Ustavotvornoj skupπtini da se ne dopusti podjela dræave koja bipratila povijesne granice „pokrajina“ bila je na istoj centralistiËkoj razini.10 Ioporbene novine su zabiljeæile æestoku borbu iz redova demokrata da se novadræava nazove Jugoslavija, a ne Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, pri Ëemusu upravo Rojc i ban TomljanoviÊ na Ëelu pokreta grupe demokrata za jugo-slavensko ime dræave.11

RojËevo zalaganje za ime Jugoslavija za novu dræavu nije bilouspjeπno πto ga je silno razoËaralo kao i mnoge druge demokrate; sve raspraveje presjekao S. PribiÊeviÊ kada je na sjednicu Kluba zastupnika DS donioizvjeπÊe od predsjednika vlade Nikole PaπiÊa da je u pitanju opstanak vlade,ukoliko novo ime dræave ne bude Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).12

Istovremeno u Hrvatskoj dolazi do politiËkog raslojavanja i dopolarizacije na centraliste i unitariste, odnosno federaliste i zagovornikenacionalnih posebnosti. Neosporno je da Êe politiËke implikacije centralizmabrzo poËeti otkrivati tragiËne sadræaje „vidovdanskog jugoslavenstva“ koji ÊepomoÊi uËvrπÊivanju RadiÊeve seljaËke stranke koja Êe drugaËijim odnosom

9 Ime dræave. Govor zastupnika M. Rojca na sjednici Ustavotvorne skupπtine 18. svibnja,RijeË, br. 117., 25. V. 1921., 2.-3.

10 GLIGORIJEVI∆, n. dj., 213.

11 Novi ustav i kukaviËluk demokrata, Slobodni gradjanin, br. 20., 21. V. 1921., 1.

12 GLIGORIJEVI∆, n. dj., 214. Nikola PaπiÊ je bio predsjednik vlade od 1. 1. 1921. ∑ 27.VII. 1924. te od 6. XI. 1924. ∑ 8. IV. 1926. godine.

13rsrNaslovnica RojËeve knjiæice „Za bolju buduÊnost Kraljevine“

prema nacionalnim vrijednostima i republikanskom retorikom, razbiti mnogeiluzije graanskih intelektualaca i razgoriti plamiÊak nade u ovim tragiËnimpolitiËkim okolnostima.

Meutim, tada Ëvrsto ustrajuÊi na centralistiËkom kursu, najveÊaËast ∑ odnosno politiËki poloæaj, ponuen je Rojcu od strane vladajuÊih demo-kratsko-radikalskih krugova. Radilo se o mjestu podbana u Hrvatskoj i Sla-voniji (u πetnji beogradskim parkom Koπutnjakom nakon sjednice parlamentaprijedlog mu je prenio VeÊeslav Wilder), pod banom iz redova Hrvatske zajed-nice dr. Matkom Laginjom. Njegovim imenovanjem u kolovozu 1920. godinebio je zadovoljan i regent Aleksandar I. KaraoreviÊ jer je vjerovao da Êe RojcËvrsto provoditi daljnju centralizaciju dræave. U svojim memoarima Rojc piπeda je prihvatio mjesto podbana uglavnom zbog spaπavanja zaklade koju jeZemaljska vlada za Hrvatsku i Slavoniju joπ za vrijeme Austro-Ugarske pri-skrbila, a koja je: „nastala od proraËunskih priπtednja na plaÊama, selitbenimtroπkovima ËinovniËkim, na neizvedenim, a u proraËunu novËano snabdje-venim cestom i vodogradnjama.“ Prema nekim izvorima, kako to tumaËi Rojc,ta zaklada u vrijednosti nekoliko milijuna kruna nije smijela biti prebaËena uBeograd veÊ se trebala saËuvati za razvoj hrvatskog visokog πkolstva. Iako je tu„operaciju“ kasnije Rojc spretno izveo i saËuvao novac za Hrvatsku, treba imatina umu da mu je prijedlog mjesta podbanstva svakako imponirao, πto je hrani-lo njegovu sujetu i teænju „da on koji je sklon praviËnosti“ kao podban osigu-ra potpuno slobodne izbore u Hrvatskoj i Slavoniji za Ustavotvornu skupπtinuzakazane za 28. studenog 1920. godine. Nema sumnje da je ovim Ëinom Rojcdoπao na vrhunac svoje politiËke karijere. Rojc je zamjenio dotadaπnjeg pod-bana dr. Franka PotoËnjaka, tvrdog unitaristu, a po svemu se oËekivalo da ÊeRojc kao „PribiÊeviÊev Ëovjek na mjestu podbana“ nastaviti politiku dr.PotoËnjaka i slijediti PribiÊeviÊeve naputke.13


13 Hrvoje, MATKOVI∆, Uloga bana Matka Laginje u politiËkom æivotu Kraljevine Srba,Hrvata i Slovenaca, Historijski zbornik, XLI., 1., 1988., 12. Sredinom svibnja 1920. stvore-na je nova koalicijska vlada na Ëelu s radikalom Miljenkom VesniÊem u kojoj su bili idemokrati i zajedniËari. Dok je dr. Franko PotoËnjak kao podban bio izbor regentaAleksandra i Hrvatske zajednice za mjesto podbana, Rojc je izabran za podbananeposredno po zahtjevu S. PribiÊeviÊa.

14rsr

Meutim, kao novi podban Rojc poËinje Ëiniti potpuno opreËnepoteze koji su vrlo brzo poËeli smetati vlastodræcima iz Beograda. Zapanjensrbijanskim poimanjem prava i demokracije, primatom nasilnih metoda i vla-dinih dekreta, novi podban se polako poËeo politiËki mijenjati. Vjerandemokratskim naËelima, redu i zakonu na praviËnim osnovama Rojc traæi da sepovuËe optuænica protiv komunista ∑ izabranih gradskih zastupnika u Zagrebu,koji su kao legalno izabrani gradski zastupnici odbili da poloæe prisegu kraljuPetru I. KaraoreviÊu.14 Isto tako poduzeo je niz istraænih radnji o nasilju æan-dara, npr. u selu Luæinama blizu Sv. Ivana Zeline, kada su traæeÊi odbjeglognovaka æandari pretukli njegova oca. Meutim ni u tom sluËaju kao i u mnogimdrugima nije bilo kaænjenih. Njegova izvjeπÊa predsjedniku vlade i ministrimaunutraπnjih poslova o batinjanima seljaka od strane vojske i æandarmerije, brzosu dospijela i do zastupnika u Privremenom narodnom predstavniπtvu, πto jejoπ viπe produbljivalo jaz izmeu demokrata i radikala s jedne stane i hrvatskihstranaka s druge strane.15 Treba spomenuti, unatoË napetim odnosima u zemlji,da su izbori od 28. studenog 1920. u Hrvatskoj i Slavoniji pod banom M.Laginjom i podbanom M. Rojcom bili najslobodniji izbori u Kraljevini SHS,vladala je puna sloboda izborne agitacije i glasovanja.16 Na izborima u cijelojKraljevini je pobijedila Demokratska stranka, dok su netom iza nje bili PaπiÊeviradikali. Meutim, na podruËju Hrvatske i Slavonije, trijumfirala je listaRadiÊeve Hrvatske puËke seljaËke stranke (HPSS) koja je po snazi u dræavi,nakon „likvidacije“ KPJ, bila ukupno treÊa po broju osvojenih mandata.

14 Franko, POTO»NJAK, Malo istine iz naπe nedavne proπlosti, Zagreb, 1921., 63. Trebaspomenuti da su tada Ëlanovi KPJ nastupali vrlo radikalno u javnosti pozivajuÊi na rev-oluciju i smjenu vlasti revolucionarnim metodama. Tako je npr. komunistiËki zastupnikFilip FilipoviÊ u Ustavnom odboru Ustavotvorne skupπtine izjavio: „Mi nemamonikakvih iluzija da Êe danaπnja veÊina da primi nacrt sovjetskog ustava, jer mi znademogospodo, da sila stoji iznad prava. Niπta se ne daje gotovo i zato se proletarijat i radninarod svuda mobiliπe i priprema za tu silu koja Êe izvojevati sovjetski ustav, pravu sov-jetsku vlast.“ Stenografske beleπke Ustavotvorne skupπtine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,I., Beograd, 1921., 37.

15 HDA, fond 78., Predstojniπtvo Zemaljske vlade za Hrvatsku i Slavoniju, br. 16201.,IzvjeπÊe podbana Rojca od 19. listopada 1920. predsjedniku vlade Kraljevine SHS.

16 Bosiljka, JANJATOVI∆, PolitiËki teror u Hrvatskoj 1918.-1935., Zagreb, 2002., 26.

15rsr

Kao podban Rojc ima pristup najpovjerljivijim dokumentima koji sujasno pokazivali srbijanski karakter nove dræave. Meu prvima Rojc je u svomdjelu „Za bolju buduÊnost naπe Kraljevine“ zabiljeæio vojna i æandarmerijskanasilja nad hrvatskim seljaπtvom koja je joπ tijekom studenog 1918. napravilasrbijanska vojska koja je doπla u Hrvatsku na poziv Predsjedniπtva NarodnogvijeÊa Dræave SHS. Detaljno opisivanje batinjanja selaka i naËin uguπivanja se-ljaËkih prosvjeda nasiljem veÊ je u Austro-Ugarskoj bio napuπten i odlukomSabora Ëak i zabranjen. Tako je takoer u svojoj navedenoj knjizi naveo da se udiplomatskoj praksi Kraljevine SHS konstantno naglaπavalo da se i dalje radi osrpskoj diplomaciji, bilo da se ona sama tako predstavljala, bilo da su joj sedruga diplomatska predstavniπtva tako obraÊala. On je takoer iznio niz nega-tivnih pojava iz kojih je proizlazio loπ poloæaj Zagreba i Hrvatske prema Srbiji.Kao struËnjak za prosvjetu Rojc je pisao da su studenti i nastavnici iz Srbije biliu prednosti pri dobivanju novËanih potpora za svoje studije ili usavrπavanja, atakoer i niz sluËajeva prijevremenih umirovljenja ili otpuπtanja onih pojedi-naca koji su ocijenjeni nepoÊudnim za novi poredak. Sve je to dokazivalo da susrpske elite bile posve nespremne na svaku vrstu podjele vlasti. U takvoj dræavi,koja je bila po svemu pluralna, vladalo se kruto i apsolutistiËki, nameÊuÊiiskljuËivo srbijanska iskustva, ustanove i povijesne obrazce. Nema sumnje dase u razmjerno kratkom roku potroπila dobra volja projugoslavenskih elita ubivπim austrougarskim pokrajinama.

Zbog svega navedenog njegovo kratkotrajno sluæbovanje kao pod-bana za vrijeme bana dr. Matka Laginje od 29. kolovoza do 14. prosinca 1920.zavrπilo je neuspjehom, kada ih je prijestolonasljednik Aleksandar I.KaraoreviÊ obojicu otpustio nezadovoljan πto nisu uspjeli sprijeËiti odræa-vanje skupπtine Stjepana RadiÊa na kojoj je dotadaπnje ime svoje strankeHrvatske puËke seljaËke stranke (HPSS) izmjenio u Hrvatsku republikanskuseljaËku stranku (HRSS), jasno naznaËujuÊi svoj politiËki cilj.17 Rojc se æelio


17 HDA, Banovina Hrvatska, Personalni dosje Milana Rojca, br. 8427., spisi 14869. i20946. Ukazi o imenovanju i uvaæavanju ostavke Milana Rojca od regenta Aleksandra.Hrvatska seljaËka republika, Politika, br. 4538., 9. XII. 1920., 1.-2., Zagreb o RadiÊu,Politika, br. 4539., 10. XII. 1920., 2.

16rsr

maknuti s poloæaja podbanstva joπ 13. rujna 1920. iskazujuÊi da se æeli kan-didirati za narodnog zastupnika, a da to kao povjerenik za unutarnje poslove,odnosno podban Hrvatske i Slavonije nije u stanju, ali regent njegovu ostavkunije prihvatio. Naime, ukazom regenta Aleksandra I. 3. rujna 1920. donesenje novi izborni zakon prema kojemu ‘pasivno pravo glasa’ viπe nemaju po-vjerenici unutraπnjih vlada, kako su to imali po prijaπnjem zakonu. Stoga Rojcnetom πto je preuzeo duænost piπe banu dr. Laginji: ‘No kako su se baπ 3. sep-tembra bili pojavili vrlo ozbiljni nemiri u velikom dijelu podruËja mojoj upravipovjerenoga, interes je dræave traæio da ustrajem na mjestu jer je trebalo danjui noÊu odredjivati shodne mjere, da se uzbuna smiri. To je sada postignuto pada si oËuvam pasivno izborno pravo prisiljen sam da podnesem ostavku na-mjesto povjerenika za unutraπnje poslove Hrvatske i Slavonije, pa Vas molimgospodine bane da izvolite moju ostavku Njegovom visoËanstvu podastrijeti’.

Meutim, pravi razlozi davanja ostavke bilo je premlaÊivanje selja-ka i brutalni postupci jugoslavenskih (srbijanskih) postrojbi tijekom stoËnebune u rujnu i listopadu 1920. u sjeverozapadnoj Hrvatskoj koji su otvorili oËiRojcu i on poslije toga najprije prikriveno, a zatim i javno postaje kritiËar vod-stva nove dræave. Bio je silno razoËaran ‘mlakim i nesigurnim’ postupcimabana Laginje, te posebno vojnim vlastima u Zagrebu, posebno generalomMiloπem VasiÊem koji nije æelio dati svoje postrojbe za intervenciju ËekajuÊida se buna proπiri ‘da bi se moglo strijeljati seljake’. Da bi mu se osvetili vladaje dugo odbijala da mu nakon umirovljenja da pristojnu mirovinu, jer je pos-jedovao kuÊe u Bjelovaru i Zagrebu (Duga ulica br. 64.). KonaËno mu jepomogao po pitanju mirovine dr. Teodor PeiËiÊ koji mu je bio sklon. Usprkostome Rojc je i prvu polovicu 1921. godine dalje podræavao napore demokra-ta za centralizacijom dræave, ali sada sa sve veÊom rezervom.

Prijelom u njegovim razmiπljanima dogodio se upravo pred glaso-vanje za novi Ustav Kraljevine SHS (Vidovdanski ustav 28. VI. 1921.). Rojc jeuvidio da mnoga zakonska rjeπenja u nacrtu Ustava DS nisu pravilno postav-ljena i da idu na πtetu Hrvatske i cijele dræave. Iako je ‘ucijenio’ PribiÊeviÊauskraÊivanjem svoga glasa za novi Ustav u Klubu demokrata te PribiÊeviÊnaknadno pristao na njegove zahtjeve, kasnijim promjenama drugih Ëlanova

17rsr

rrrrrrrrrrsrrrrrrrrrrUstava zapravo je taj Ëlanak, na kojem je Rojc inzistirao da se promijeni, u bitipostao nebitan. Nakon πto je to shvatio Rojc je u Narodnoj skupπtini æelio rea-girati, ali upravo su mu njegove kolege iz Demokratskog kluba onemoguÊileda govori, s Ëime se Rojc nije æelio pomiriti i napustio je Klub Demokratskestranke. Povodom toga je isti dan 27. lipnja 1921. napisao pismo LjubomiruDavidoviÊu, predsjedniku Demokratske stranke:

„Gospodine predsjedniËe! U klubu sam izloæio svoje stanoviπteprema redakciji Ëlana 95. i 125. ustava nacrta i dobio sam dozvolu, da tostanoviπte u svoje ime zastupam u skupπtini. Prigodom razprave o odjelkuVIII., imao sam prilike, da to uËinim obzirom na Ëlan 95. u govoru, koji nijepotrajao ni 30 minuta. Uvjeren sam, da mi se ne moæe prigovoriti, da sam tomprilikom zloupotrebio pravo govora. Govorio sam tada svega drugi put u vri-jeme od 2 i pol godine. VeËeras se je raspravljalo u skupπtini XII. odjeljak, ukojem se nalazi Ël. 135. Prema dozvoli prijavio sam se za rijeË. Izvan grupebila su svega tri govornika prijavljena: dr. TrumbiÊ, MomËilo IvaniÊ i ja. Usvome govoru htio sam da zauzmem stanoviπte prema novoj redakciji Ëlano-va 137., 135. 134. i 130. ∑ ©to se zadnjeg Ëlana tiËe, htio sam da upozorim naneËuvenu redakciju toga Ëlana, kojom se daje zakonsku snagu i takovim ured-bama, koje Êe vlada donijeti do dana proglaπenja ustava, dakle uredbama,koje skupπtini nijesu poznate, niti po sadræaju, niti po smjeru.

Krsti se dijete prije nego je roeno.

Skupπtina je ovim na slijepo predala zakonodavnu vlast vladi krozkratko vrijeme. Poslije kako je govorio dr. TrumbiÊ, objavio je g. predsjednikskupπtine, da g. IvaniÊu i meni ne moæe dati govoriti, jer mu je podneπen poposlovniku predlog, da se razprave svrπe bez obzira na prijavljene poslanike.

Tako je meni bila oduzeta moguÊnost, da o odjelku XIII. govorim.Ovaj prijedlog, kojim mi je onemoguÊeno govoriti, potpisalo je i viπe Ëlanovaovog demokratskog kluba. To nije demokratski, niti kolegijalno, ne znam, jeli se je htjelo zaprijeËiti moj govor zbog stvari, koju sam zastupao, ili zbogmene liËno.

18rsrSvetozar PribiÊeviÊ (1875.-1936.)

Protiv svega toga ja ne mogu da se oËitujem drugim naËinom, negoda Vas zamolim, da priopÊite demokratskom klubu, da ih njega izstupam. Dane ostanete u dvoumici, izjavljujem, da Êu glasati za ustav, unatoË svih nje-govih mana, jer dræim, da je nuæno, da se odlgasa. Trebamo ga, ma kakav bio.Poslije Êemo ga izpravljati.

Ja svoga politiËkoga osvjedoËenja ne stvaram i ne mijenjam poliËnoj dispoziciji. ∑ Primite izraz mog odliËnog poπtovanja, te izruËite drugo-vima, koji nijesu potpisali predlog za zavrπenje debate, moj srdaËni pozdrav,Milan Rojc.

Njegovo istupanje iz zastupniËkog kluba Demokratske stranke, teodbijanje da potpiπe pouzdanicu za Svetozara PribiÊeviÊa, prisilila je vodstvozagrebaËke organizacije demokrata da ga politiËki napadnu i traæe objaπnjenjeza njegove postupke.18 U nizu svojih novinskih odgovora zagrebaËkimdemokratima Rojc je detaljno objasnio koji postupci su ga prisili na davanjeostavke. Radilo se o nizu zakonskih rjeπenja koji su iπli protiv Hrvatske injenih interesa, a doneseni su i usvojeni upravo u zastupniËkom Klubudemokrata. Njegovo protivljenje ukidanju Pokrajinske uprave za Hrvatsku iSlavoniju odmah i na brzinu, nije prihvaÊao, jer bi tada po Rojcu, ‘nastaokaos’. Zakonski prijedlog (Jurja DemetroviÊa, Ëlan 135.) je govorio da Êe senakon usvajanja Ustava sve ingerencije Pokrajinske vlade u Hrvatskoj iSlavoniji prenijeti na osam oblasti ili æupanija bez dovoljne pripreme potreb-nih zakonskih rjeπenja, financija, Ëinovniπtva itd, Ëime bi Zagreb postao samocentar jedne od osam æupanija (oblasti). Rojc je tada reagirao, te traæio da seumjesto predvienih 700.000 stanovnika u jednoj æupaniji brojka povisi na900.000 stanovnika ili viπe (Ëime bi Hrvatska bila podjeljenja na Ëetiri æupani-je umjesto na osam), a uostalom mislio je da je to sasvim bespotrebno rjeπenje‘jer da se podjela na oblasti mora napraviti prema prirodnim, socijalnim i


18 Dr. Lazar MarkoviÊ iz Radikalne stranke optuæio je PribiÊeviÊa da nema potporuhrvatskih Ëlanova u redovima Demokratske stranke. Stoga je organizirano potpisivanjepouzdanice za PribiÊeviÊa od strane Hrvata demokrata. Rojc je odbio da potpiπe takvupouzdanicu. Slom intriga. Izjava Hrvata-demokrata o politici g. Svetozara PribiÊeviÊa,RijeË, br. 265., 23. XI. 1921., 1.

20rsr

ekonomskim prilikama’.19 »ini se da je po tom pitanju na Rojca utjecao dr.Ante TrumbiÊ, kojega je Rojc jako cijenio, na njihovim druæenjima na putova-nju vlakom u Beograd i mnogim veËerama u beogradskom hotelu ‘Moskva’.20

RojËev Ëin odstupa iz redova demokrata popratili su i oporbenihrvatski listovi. Prema njima: ‘Dr. Rojc odstupio je iz kluba demokratskestranke jer mu se nije dalo govoriti prije odglasanja ustava. OÊutio se po-vreenim i istupio. Mi dr. Rojca dobro poznajemo po onom Ëlanku u ‘NovojEuropi’ u kojoj je najmarkantnijim crtama osvjetlao demokratski πtetonosnireæim u Hrvatskoj; poznamo ga nadalje po tome πto je najodluËnije ustaoprotu naπem imenu S.H.S traæeÊi da se naπa dræava nazove Jugoslavijom; po-znat nam je po tome po njegovom govoru u konstituanti toli u generalnoj toliu specijalnoj debati, gdje je uvijek bio vladina opozicija. Ali nam je gospodinRojc joπ bolje poznat po svojoj nekonzekventnosti, jer koliko god je govorioproti, toliko je glasovao za. Istupivπi danas iz demokratske stranke, a glasavπiza ustav nije razgalio hrvatsku duπu. Milane! To je post festum! Ostani brekod bratije, mi Te ne Êemo, a ni one trebamo’.21

Meutim, RojËev otklon od centralistiËke politike demokrata nijebio jedini. Tijekom 1920.-1922. zbog krutog centralistiËkog pravca koji je DSzastupala, ona gubi pristaπe posebno iz Hrvatske. Dolazi do znaËajnog osi-panja hrvatske inteligencije iz redova demokrata poput dr. Æivka BertiÊa,Ljube BabiÊa-–alskog, dr. Milutina JakπiÊa, dr. Matije LisiËara kojima sepridruæuje i sarajevska grupa s dr. N. StojanoviÊem i D. VasiljeviÊem te grupademokrata iz Slovenije na Ëelu s dr. Vladimirom Ravniharom i dr. IvanomTavËarom i dr.22 SliËan put Rojcu napravio je odvjetnik Æivan BertiÊ koji se kao

19 Dr. M. Rojc, Odgovor glavnom odboru mjesne organizacije demokratske stranke uZagrebu, Slobodna tribuna, br. 68., 24. XII. 1921., 3.-4.

20 Prijateljstvo TrumbiÊa i Rojca, Novo Doba, br. 453., 23. V. 1940., 9.

21 Dr. Rojc, Slobodni gradjanin, br. 27., 9. VII. 1921., 4. Za Vidovdanski ustav glasovalo je 10Hrvata iz redova Demokratske stranke: Dr. Grgur AngjelinoviÊ, Nikola Bradica, JurajDemetroviÊ, dr. Henrik Krizman, dr. Ivo Krstelj, Juraj KuËiÊ, dr. Edo LukiniÊ, dr. IvanRibar, Milan Rojc i VeÊeslav Wilder.

22 GLIGORIJEVI∆, n. dj., 258.

21rsr

rrrrrrrrrrsrrrrrrrrrrËlan Privremenog narodnog predstavniπtva meu prvima „otrijeznio“ od „uni-taristiËkog ideala“ shvativπi kuda dræavu vodi vojno-monarhistiËka klika podskutima regenta Aleksandra te da se ispod etikete Kraljevine SHS krije veliko-srpska PaπiÊeva supremacija. Krajem 1920. istupa iz stranke i piπe, sliËnoRojcu, zapaæenu knjigu „Federalizam i centralizam“ u kojoj æestoko napadaaktualni reæim.23 Razlog davanja ostavke dr. Matije LisiËara na duænost bjelo-varsko-kriæevaËkog æupana i napuπtanja DS krajem 1920. bila su nasilja æan-dara i vojske na podruËju sjeverozapadne Hrvatske nad hrvatskim seljacima.LisiËar je pozivao da se donese Ustav „kao jedini izlaz iz ovoga bespravlja“.No, i tu se prevario ∑ Vidovdanskim ustavom je zapravo ozakonjen pravaccentralizacije dræave.24

U hrvatskoj i jugoslavenskoj javnosti RojËeve kritike postupka reæi-ma prema hrvatskom seljaπtvu u Ëlanku „Prilike u Hrvatskoj“ koji je izaπao utravnju 1921. u Ëasopisu „Nova Europa“25 silno su odjeknule zemljom iuzburkale politiËke duhove. »lanak je nepovoljno primljen u PribiÊeviÊevomkrugu i vojno-monarhistiËkoj kliki oko regenta Aleksandra, dok je u nekimsrbijanskim intelektualnim sredinama djelovao otreænjavajuÊe, iako su i onitraæili uzroke nezadovoljstva u Hrvatskoj u prikrivenom ‘separatizmu’, alikrivnju su bacali na Srbe preËane. Tako u uglednom ‘Srpskom knjiæevnomglasniku’ piπe jugoslavenski diplomata Milan GavriloviÊ, buduÊi direktorbeogradske „Politike“ i jedan od osnivaËa ZemljoradniËke stranke: „Dr. MilanRojc je napisao jedan neobiËno dug i usprkos tomu jedan neobiËno zanimljivËlanak. On je upuÊen Srbima, i sadræi jednu teπku optuæbu, i, na æalost, dobrodokumentovanu. On dolazi od jednog Hrvata i sadræi dovoljno iskrenosti i,na æalost, nesumnjive iskrenosti. UpuÊen Srbima on nije uperen na Srbe; i akodovoljno iskren, on ni malo ne vrea. NemajuÊi izvore u mrænji on mirno

23 Miroslav, VAUPOTI∆, Æivko BertiÊ, u: Pet stoljeÊa hrvatske knjiæevnosti, Zagreb, 1980.,419.-420.

24 Æeljko, KARAULA, Veliki æupani bjelovarski 1872.-1924./1941.-1945., Zagreb-Bjelovar,2011., 36.

25 Milan, ROJC, Prilike u Hrvatskoj, Nova Europa, br. 2., 1. IV. 1921., 47.-71. Rojc, joπ uvi-jek zastupnik DS, navodi brojne primjere nekaænjenog batinjanja, zlostavljanja, pa Ëak iubijanja hrvatskih seljaka.

Naslovnica Nova Evropa iz 1921. 23rsr

izlaæe Ëinjenice, one, koje su po njemu, odvele danaπnjem nezadovoljstvu uHrvatskoj.’ No, usprkos takvom poËetku pisac Ëlanka na kraju konstatira daza takvo stanje najmanje krivi Srbi iz Srbije, te se Ëudi zaπto je Hrvatima zbogtakvog stanja kriva dræava, a ne vlada: ‘Za sve ukoliko nisu krivi dogaaji, krivisu ljudi, krive su vlade. A ne ustaje se na njih, nego na dræavu.’26 U svomËlanku Rojc istiËe da se mora promijeniti beogradska centralistiËka politika „zadobro sviju“ i za promjenu stanja u Hrvatskoj, te posebno da ne postoji pro-blem izmeu hrvatskog i srpskog seljaπtva „nisu Srbi hrvatskom seljaπtvuniπta krivi, i hrvatsko seljaπtvo ne mrzi srpsko seljaπtvo niti Srbe uopÊe“.

Zanimljivo da iste godine u „Novoj Europi“ izlazi ËlanakAleksandra Gavele „Socijalno-politiËki poloæaj seljaka u Hrvatskoj“ u komeautor takoer istiËe da „je dræavna politika propustila da interese seljaka veæeza interese opstanka ove dræave. Otuda potiËe sve zlo“, no, meutim Gavelane spominje nacionalnu, veÊ samo socijalnu komponentu spora.

Nakon toga Ëlanka koji je pozitivno primljen u Hrvatskoj, pa Ëak imeu ‘integralnim Jugoslavenima’ oko ∆urÊinove ‘Nove Europe’, RojËev glasza nacrt ustava PaπiÊeve vlade bilo je veliko iznenaenje i „negativno jeodjeknuo u Hrvatskoj“.27 U svojim memoarima Rojc je kasnije osjeÊao krivnjuzato πto je glasovao za Vidovdanski ustav, pri Ëemu se pokuπao opravdati. Onse u memoarima poziva na niz naprednih i liberalnih Ëlanova ustava poput:„»lanak. 4. Svi su graani za pravo dræavljani pred zakonom jednaki. Svi uæi-vaju jednaku zaπtitu vlasti, »lanak 6. „nikome ne moæe suditi nenadleæansud“, »lanak 12. „ujemËava se sloboda vjere i savjesti“. »lanak 13. „πtampa je


26 Milan, GavriloviÊ, Optuæba g. Rojca, Srpski knjiæevni glasnik, knjiga II., br. 8., 1921., 636.-638. SlijedeÊe godine Srpski-knjiæevni glasnik proveo je „Anketu o srpsko-hrvatskim od-nosima“ u kojoj su autori (njih 44) iznijeli svoja razmiπljanja o uzrocima hrvatsko-srpskogspora i naËinima njegova rjeπavanja. Viπe u: Ivica, MI©KULIN, „Anketa o srpsko-hrvatskimodnosima“ iz 1922. godine, Zbornik u Ëast Hrvoja MatkoviÊa, Zagreb 2005., 255.-276.

27 Novi ustav i kukaviËluk demokrata, Slobodni gradjanin, br. 20., 21. V. 1921., 1. Vidi reak-cije na njegov Ëlanak u: M. G., Optuæba g. Rojca, Srpski knjiæevni glasnik, knjiga II., br. 8.,1921., 636.-638., Autonomizam g. Milana Rojca, Jedinstvo, br. 862., 1922., 1., Osvrt naËlanak M. R. u Novoj Evropi o financijskoj politici jugoslavenske vlade u Hrvatskoj,Trgovinski list, br. 3., 1921., 3.-4.

24rsr

rrrrrrrrrrsrrrrrrrrrrslobodna.“ Kako stoji u RojËevim sjeÊanjima: „Ove i sliËne druge lijepe usta-nove ponukale su Rojca da i on glasa za ustav, iako nije odobravao mimonekih manje vaænih ustanova naroËito ustanovu Ël. 1. po kome dræava ostajebezimena, pa Ëlana 95. koji ograniËuje opseg oblasti brojem (800.000 stanov-nika) kao i prelaznim nareenjima (odjeljak XIII.) kojima se mijenja gdjekojadobra ustanova samoga ustava. Joπ prije glasanja priopÊio je vodstvu demo-kratskog kluba iz kojega je tom prilikom istupio, da je potreba revizije ustavaveÊ sada prije glasanja jasna. Ali on je glasao za ustav u nadi, da Êe se temel-jem njegovih ustanova popraviti prilike koje Ëine nas izvan Srbije nejednaki-ma i neravnopravnima to jest podreenima i iscrpljivaËima i ugnjetaËima.“

Nakon relativnog zatiπja kada je odbio da potpiπe pouzdanicu zaPribiÊeviÊa demokratska ‘RijeË’ je odbila da prima njegove Ëlanke. UtoËiπtemu tada pruæa nezavisni list ‘Slobodna tribuna’. Od tada Rojc postaje æesto-ki oponent demokratima i PribiÊeviÊu te se Ëesto javlja u novinama posebnopo pitanju prosvjete gdje kritizira PribiÊeviÊeve poteze kao ministra prosvjete,odnosno na temelju podastrijetih Ëinjenica, da PribiÊeviÊ radi na πtetuhrvatske visoke znanosti.28 Pri tomu Rojc nije isticao da ‘Beograd dobivapreviπe’ iz dræavnog proraËuna, veÊ da Univerzitet u Zagrebu dobiva prema-lo sredstava. Tako piπe PribiÊeviÊu: ‘A ja opetujem, πto sam veÊ viπe putaistaknuo: ∑ nije ta svota prevelika za Beograd, jedva Êe i dostajati. Ali traæim,da se i zagrebaËkom lijeËniËkom fakultetu predvidi u proraËunu ono, πto ontreba, bezuslovno treba, ako neÊemo da u njemu nastane joπ veÊi zastoj.’Takoer se Ëesto javljao po pitanju ureenja sudstva u Hrvatskoj pri Ëemu jekritizirao namjere aktualnog ministra pravde, njegovo nepoznavanje situacijeu hrvatskom sudstvu i neaæurnost ministarstva u popunjavanju mjesta suda-ca, ureenje njihovih plaÊa i dr. Isto tako Rojc traæi i reviziju Vidovdanskog

28 Dræavni proraËun i nastava u Hrvatskoj, Slobodna Tribuna, br. 82., 13. I. 1922., 2.-4., Visokeπkole u Zagrebu i Beogradu. Odgovor ministru prosvjete Svetozaru PribiÊeviÊu, SlobodnaTribuna, br. 91., 24. I. 1922., 1.-2., Ukidanje fakulteta i gimnazija u naπoj dræavi, RijeË, br.234., 17. X. 1921. 1. Juraj, ANDRASSY, Marijan DerenËin, Ivan RuæiÊ, Milan Rojc, Odvjet-nik, Sto godina advokature u Hrvatskoj 1868.-1968., br. 9., 1968., 174.-180. Posebno vidi Ëlanak:Dræavni proraËun i nastava u Hrvatskoj, Slobodna Tribuna, br. 62., 13. I. 1922., 1.-3. Po tompitanju vidi æestoku istu polemiku izmeu Rojca i PribiÊeviÊa prenesenu u memoarima.

25rsr

ustava u pravcu prostrane samouprave pojedinih pokrajina namjesto ustavompredvienih ‘oblasti’ koje su imale vrlo skuËen djelokrug. On traæi ‘jednakosti ravnopravnost svih plemena i napuπtanje prevlasti jednoga plemana naddrugim i iscrpljivanje podreenih plemena po premoÊnom.’

Milan Rojc je bio Ëovjek naprednih nazora i poklonik demokracije.On je protiv svake sile i uvjeren je da moæe protivnika pridobiti snagom svojihargumenata. On poπtuje tue miπljenje, ali mu se i odupire i pobija ga razlozi-ma i dokazima. Zato je ton njegove polemike umjeren, iako u stvari odluËan.29

*

Donoπenjem Vidovdanskog ustava 28. lipnja 1921. konaËno jesankcionirano centralistiËko ureenje i unitarno organizirana dræava, a time isrpska hegemonija koja je iskljuËivala plemenske, vjerske i pokrajinske razlike.Sve buËnije rasprave izmeu radikala i demokrata na jednoj strani i “federal-ista” na drugoj, poprimile su srpsko-hrvatski karakter, upozoravajuÊi narazliËite nacionalne pristupe unutraπnjem ureenju dræave. U svibnju istegodine Stjepan RadiÊ je pristupio formiranju Hrvatskog bloka (Hrvatskarepublikanska seljaËka stranka, Hrvatska stranka prava i Hrvatska zajednica)koji se oglasio “Porukom hrvatskome narodu” u kojoj se odriËe pravoUstavotvornoj skupπtini da bez prisustva hrvatskih zastupnika donese ustavkoji bi vrijedio za Hrvatsku. Porukom je takoer izraæen osnovni ciljHrvatskog bloka: okupljanje svih hrvatskih snaga u borbi protiv centraliz-ma. Iscrpni program hrvatske dræave izloæen je u Ustavu seljaËke neutralnerepublikanske Hrvatske od 26. lipnja 1921. PolitiËke prilike nakon donoπenjaVidovdanskog ustava nisu iπle u prilog pribliæavanju zaraÊenih strana, a nakonkritika koje su hrvatski federalisti upuÊivali odreenim potezima beogradskevlade, sukobi su intenzivirani.


Ljubomir DavidoviÊ (1863.-1940.)

29 Vidi kao primjer Ëlanak: Prilike sudaca i sudovanja u Hrvatskoj i Slavoniji, Slobodna tribuna,br. 130., 10. III. 1922., 1.-2.

26rsr

pitanja revizijom ustava i traganjem za promjenama unutraπnjeg politiËkogpoloæaja izmeu rigidnog centralizma i tvrde opozicije.31

Pristaπe DavidoviÊeve frakcije naglaπavale su da upravo Demo-kratska stranka treba preuzeti inicijativu u okupljanju naprednih snaga uzemlji, prvenstveno ubrzavanjem diferencijacije u samoj stranci i otklanja-njem nepoæeljnog PribiÊeviÊevog utjecaja. Ono πto je izazivalo nedoumice isumnje u redovima demokratskih ljeviËara, bilo je dræanje samog DavidoviÊakoji se pribojavao rascjepa stranke i odluËnijeg sukoba s PribiÊeviÊem dok nebude pripremljena suradnja s predstavnicima Hrvatskog bloka. DavidoviÊ injegovi ljudi pokuπavaju proπiriti platformu za svoje prijedloge, te organizira-ju u Zagrebu Kongres javnih radnika u 10. rujna 1922. na kojem se nalazi iMilan Rojc, sada izvan stranaka.

Podjele u dva krila DS se nastavljaju. Lijevo krilo DavidoviÊa poku-πava progurati politiku sporazuma s HRSS-om Stjepana RadiÊa, a u tome gapodræavaju dijelovi demokratskih ljeviËara i hrvatskih zajedniËara izvanstranaka na izbornoj listi u Varaædinskoj æupaniji (1923.), Ëiji nosilac je trebaobiti M. Rojc, no, akcija je proπla neuspjeπno. Rojc se ponovno kandidira istegodine u Zagrebu na Nezavisnoj graanskoj listi podræavajuÊi struju LjubeDavidoviÊa protiv PribiÊeviÊa u sukobima unutar Demokratske stranke, priËemu biva izabran za gradskog vijeÊnika. Nakon svoje kandidature i neuspje-ha na izborima za parlament 1923. na izvanstranaËkoj, otklonio je svako svojesudjelovanje u politici. Godine 1925. upuÊuje i poziv svojim izbornicima dase neÊe viπe kandidirati jer je to uglavnom Ëinio da pomogne DavidoviÊevojliniji u borbi protiv PribiÊeviÊa, te da sada s obzirom da je PribiÊeviÊ izaπao izDemokratske stranke, nema viπe razloga za njegovu kandidaturu. Od tada seRojc uglavnom javlja u novinskim Ëlancima prateÊi i kritizirajuÊi poteze vlastii paæljivo biljeæeÊi u svoj notes tekuÊe dogaaje.

Donoπenje uredbe o administrativnoj podjeli zemlje na 33 oblasti26. travnja 1922., kojom se predvia dokidanje hrvatskih povijesnih jedinica iparcelizacija hrvatskih zemalja, dolazi do daljnjeg zaoπtravanju odnosa,zakljuËuje memorandum Hrvatskog bloka te za Hrvate ostaje samo: „prizna-nje hrvatske dræave u zajedniËkim granicama meunarodne zajednice Srba,Hrvata i Slovenaca”.

©to se tiËe DS, svi izvori upuÊuju na to da su razmimoilaæenja unjoj zapoËela veÊ nakon donoπenja Vidovdanskog ustava. Grupa okoSvetozara PribiÊeviÊa inzistirala je na Ëvrstom provoenju centralizma ipolitici „Ëvrste ruke“ pravdajuÊi to, navodno, protudræavnom i separatis-tiËkom politikom Hrvatskog bloka. Izrazito protuhrvatsko dræanjePribiÊeviÊeve grupe do kraja je suæavalo manevarski prostor koalicijske vladei vodilo osipanju stranke koju napuπtaju i brojne pristaπe u Hrvatskoj.Predsjednik stranke Ljubomir DavidoviÊ je postojeÊu situaciju pokuπavaookrenuti u korist suradnje s hrvatskom opozicijom uz moguÊe ublaæavanjecentralizma, πto bi vodilo poæeljnom potiskivanju moÊne Radikalnestranke.30

Razumije se, PribiÊeviÊu svako popuπtanje Hrvatima i njihovim,navodno, separatistiËkim teænjama, poglavito promjenama ustava, nije odgo-varalo pa je ustrajao na suradnji s radikalima i obrani Vidovdanskog ustava.DavidoviÊ je, pored oslonca u vlastitoj stranci, podrπku dobio i od neutralnihintelektualaca jugoslavenske orijentacije, poglavito oko Ëasopisa „NovaEvropa“ na Ëelu s Milanom ∆urËinom, Josipom Smodlakom i dr., zatim zagre-baËke grupe intelektualaca oko lista „Slobodna Tribuna“ s Milanom Marja-noviÊem, dr. Ivom Politeom, Jovanom Banjaninom i dr., kao i grupe intelek-tualaca oko sarajevskog lista „Narod“ i splitskog „Novog doba“ s VinkomKisiÊem, Ivom Tartagliom i dr. Sve te grupe stajale su na tzv. ”srednjoj liniji”koja je zagovarala politiËku poziciju centra, odnosno rjeπavanje hrvatskog


30 Detaljnije u: GLIGORIJEVI∆, n. dj., 319.-355. O situaciji u Hrvatskoj 20-ih godina 20.stoljeÊa vidi u: Franjo, TU–MAN, Hrvatska u monarhistiËkoj Jugoslaviji 1918.-1928.,Zagreb, 1993., Josip, HORVAT, PolitiËka povijest Hrvatske II. dio., Zagreb, 1990.

28rsr

31 Vidi: Nova Evropa 1920.-1941., Zbornik radova, Beograd, 2010. (Posebno Ëlanke: Jovo,BAKI∆, Nova Evropa: izmeu preËanskog i hrvatskog minimalnog jugoslavenstva 107.-122., Sran, MILO©EVI∆, „Ja tebi pevam, seljaËe, i kliËem“ ∑ saradnici Nove Evrope oselu i seljaπtvu u meuratnoj Jugoslaviji 171.-208., Sofija, BOÆI∆, Milan ∆urÊin izmeusrpstva, hrvatstva i jugoslavenstva 123.-138.)

29rsr

*Upravo ovaj treÊi dio RojËevih memoara pokazuje povijesni proces

kako je u redovima hrvatske liberalne inteligencije, koja je prihvatila dræavuSHS, nastupilo jako razoËaranje s Vidovdanskim ustavom god. 1921., pojaËa-lo se Obznanom protiv RadiÊeva HSS-a god. 1925. i doπlo do kulminacijeumorstvom Stjepana RadiÊa i ostalih zastupnika HSS-a u beogradskoj Narod-noj skupπtini. S tim se navedena inteligencija opÊenito vraÊa na Ëisto hrvatskostanoviπte i svrstava se veÊinom uz zastavu HSS-a.

Na kraju dodajem odlomak iz memoara koji pokazuje kako je Rojcprimio vijest o konaËnom ukidanju Pokrajinske uprave za Hrvatsku iSlavoniju 1924. godine.

„Novine su izvjeπÊivale, da je 15. veljaËe 1924. ukinuta u Zagrebu„hrvatska zemaljska vlada“, koja je postojala od g. 1869., te da su poËele djelo-vati „oblasti“, na koje je Hrvatska i Slavonija razdijeljena i to: zagrebaËka,osjeËka, srijemska i primorsko-krajiπka.

PoËetkom oæujka jednoga lijepoga jutra uputi se Rojc od kuÊepreko Kamenitih vrata na trg Sv. Marka, odanle skrene BrezovaËkom ulicomprema muzeju u Demetrovoj ulici pa da s tamo postojeÊim prolazom spustizmijskim putem u Tuπkanac na kratku πetnju, ukoliko Êe mu dopustiti noga ukojoj je bol od ishiasa poËela popuπtati. Kad se je popeo kratkom i strmomKamenitom ulicom na Markov Trg vidje, kako iz banskih dvora izlaze tovar-na kola puna posoblja iz banskog dvora i njezinih uredovnih pisarna…

Zabolilo ga je oko srca!

Evo! Ono je na jedna kola baËen i pisaÊi stol hrvatskih banova, kojije i ban JelaËiÊ rabio!…

Upita ovoga vozara kamo on to vozi?

„Ja vozim u Novu Ves u vojni sud… A kuda oni drugi voze, neznam“…

Duboko potresen skrene Rojc kuÊi ∑ ne htjede mu se πetnje!…“

Æeljko Karaula


31rsrKralj Aleksandar I. KaraoreviÊ (1888.-1934.)

III. TOMxyx

VELIKA O»EKIVANJA I UGASLE NADE Milan Rojc u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca

(1920.-1929.)

U Narodnom predstavniπtvu u Beograduxyx

(…)32 Jednoga dana pred veËer javi se u predstavniËtvu33 za rijeË dr.Mato Laginja34 vrijedni hrvatski borac za Istru iz Istre ∑ odvjetnik i bivπi mno-gogodiπnji Ëlan austrijske zastupniËke kuÊe u BeËu. Rojc ga je napeto sluπao,ali nije mogao shvatiti smisla toga njegovoga govora. Razabrao je mjestimice,da govori o hrvatskom domobranstvu, ali nije nipoπto razabrao u komepravcu i u kojoj vezi on o tome govori. ∑ Neπto potihi glas govornikov, neπtojenjanje oπtrine sluha u Rojca uËine, te on nikako nije mogao dokuËiti πto go-


* Napomena: tekst memoara donosimo bez ikakvih intervencija.

32 PoËetak ovog dijela memoara nije pronaen u RojËevoj ostavπtini.

33 Poslije imenovanja nove vlade (17. prosinca 1918.) na Ëelu s Stojanom ProtiÊem, daljnjikorak za izgradnju novoga dræavnog politiËkog poretka bilo je sazivanje Privremenognarodnog predstavniπtva Kraljevstva SHS, koje je na osnovu Ukaza regenta Aleksandrasastalo u Beogradu 1. oæujka 1919. Privremeno narodno predstavniπtvo (PNP) Ëinilo je296 zastupnika po izboru Narodne skupπtine Kraljevine Srbije, Narodnog vijeÊa SHS izZagreba i pokrajinskih predstavniπtava, a glavna zadaÊa bila mu je pripremiti izbore zaUstavotvornu skupπtinu. U PNP bile su zastupljene sve politiËke stranke i grupe raz-mjerno svojoj brojnoj snazi, ali u njegovom radu nisu sudjelovali lijevi socijaldemokrati(osnivaËi KPJ) i RadiÊeva Hrvatska puËka seljaËka stranka (HPSS). Vidi u: Neda,ENGELSFELD, Prvi parlament Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca ∑ Privremeno narodno pred-stavniπtvo, Zagreb, 1989.

34 Laginja, Matko (Klana kraj Kastva, 10.VIII.1852. ∑ Zagreb, 18. III.1930.), odvjetnik i poli-tiËar. Osnovnu πkolu polazio je u Klani i Kastvu, a 1863-71. kraljevsku rijeËku

33rsr

„kancelariju“ pa si dao prepisati one dvije stavke iz stenografskoga zapisnikau kojima je Laginja govorio o vojsci i o domobranstvu.

Prva stavka glasi:

„Kako da vjerujemo, te Êe se urediti pitanje vojske i stvoriti jedin-stveni organizam narodne odbrane, kad nam to kaæu lica, koja su dosada jed-nim potezom pera mogli obnoviti hrvatsko domobranstvo i drugde obnovitinarodnu obranu te organizovati jednu narodnu vojsku, koja bi sa viteækomsrpskom vojskom bila sjajno popunjena narodna obrana? (Graja i prigovori.).Vi imate danas u vojsci naπoj dvojake plate, dvojake πaræe itd. I to bi bilo,gospodo, dostatno i lijepo i dobro do onoga velikoga dana, kada narod natemelju najπireg izbornog prava bude imao moguÊnosti, da njegovi pred-stavnici urede jedinstvenu miliciju, jedinstvenu zemaljsku obranu iz cijeledomovine za cijelu domovinu.“

A drugi odsjeËak glasi:

„Ali mi imamo neke predpostavke, koje moraju da se izvrπe prijenego li naπe neznatne osobe zasjednu ova znatna mjesta. Npr. jedna takvapredpostavka je i ova: prije no πto smjemo ustanoviti neki zakon, moramoporabiti onaj zakon, koji postoji; moramo npr. oæivotvoriti hrvatsko domo-branstvo kao jedan dio naπe zajedniËke vojske.35

Gospodo, pogledajte i vi ove naπe nevolje, pa otvoreno kaæite, dali bi bilo bolje, da mi imamo danas 20.000 hrvatskih domobranaca, koje

vornik hoÊe da reËe. NaroËito su mu bila tamna dva stavka, u kojima jeLaginja govorio: o pitanju vojske, o pitanju vojske u jednom i o hrvatskomdomobranstvu u drugom, te je s tim u vezu dovodio svoju osobu.

Æelio je to razbistriti, pa je pitao drugove Hrvate, ali mu nijenijedan znao toËno odgovoriti. Zato je drugi dan poπao u predstavniËku


gimnaziju. Pravo je studirao u Zagrebu i Grazu, gdje je 1876-77. polazio i trgovaËko-obrtniËku akademiju, a 1877-79. u Trstu i viπu trgovaËku πkolu. Potom je kratko bio pe-rovoa zagrebaËkoga poglavarstva, 1880. opÊinski tajnik u Kastvu, a od 1881. odvjetniË-ki pripravnik u Voloskom. U Grazu je 1885. doktorirao pravo te se 1890. osamostaliokao odvjetnik. Od lipnja 1890. do 1915. æivio je u Puli, gdje je otvorio odvjetniËkiured. U Istri djelovao je politiËki, ali i gospodarski, s ciljem postizanja neovisnosti hrv.seljaka o tal. veleposjednicima i trgovcima. U njegovoj je odvjetniËkoj pisarnici svojedjelovanje 1891. zapoËela Istarska posujilnica u Puli, najveÊi hrv. novËani zavod u Istri,kojemu je bio dugogodiπnji voditelj. Sa suradnicima je 1903. u Puli utemeljio Go-spodarsku svezu za Istru, savez istar. zadruga. Bio je tajnikom Druæbe sv. ∆irila i Metodaza Istru i vodio je tiskaru ‘Laginja i drugovi’ u Puli, u kojoj je tiskana Naπa sloga. Pripadaoje mlaemu naraπtaju pravaπki orijentiranih istarskih preporoditelja. PolitiËki je djelovaokao zastupnik u Istarskom saboru (izabran 1883., 1889., 1895., 1901., 1908. i 1914) i uCarevinskom vijeÊu u BeËu (izabran 1891., 1897., 1907. i 1911). Na izborima 1907.,odræanima na osnovi opÊega i tajnoga prava glasa, Laginja je s V. SpinËiÊem i M.MandiÊem u trima izbornim kotarima postigao gotovo plebiscitarnu pobjedu. Bio jezagovornik politike mira koju je inaugurirala vlada u BeËu radi postizanja suradnje tali-janske i hrvatsko-slov. strane. Tijekom I. svj. rata boravio je u Opatiji, BeËu i Zagrebu,gdje je nastavio æivjeti do kraja æivota. God. 1917. bio je pobornikom Svibanjskedeklaracije, kojom se traæilo ujedinjenje Slovenaca, Hrvata i Srba na podruËjima Austro-Ugarske. Narodno vijeÊe Dræave Slovenaca, Hrvata i Srba imenovalo ga je 31.X.1918.povjerenikom za Istru. Povjereniπtvo je 10.IV.1919. ukinula vlada Kraljevine Srba, Hrvatai Slovenaca, ali je Laginja ostao stalno angaæiran na rjeπavanju istarskog pitanja. Uz joπtrojicu predstavnika, zastupao je Istru u Privremenom narodnom predstavniπtvuKraljevine SHS (1919-20). U skupπtini se opredijelio za Narodni klub, odnosno Hrvat-sku zajednicu. Vlada Stojana ProtiÊa imenovala ga je 1920. hrvatskim banom. Povodomnametanja Vidovdanskog ustava 1921. istupio je iz Ustavotvornog odbora, dao protu-centralistiËku izjavu i sa zastupnicima iz redova Narodnoga kluba napustio skupπtinu.Naviknut na austroug. pravni sustav, u svojoj se borbi pozivao na legitimnost, no parla-mentarizam Kraljevine SHS funkcionirao je drugaËije. Iz stranaËkoga se æivota povukao1925.-26., ali to nije bio i prestanak njegova druπtvenog djelovanja. Od 1926. u Zagrebuje bio aktivan u Zadruzi za izgradnju malih obiteljskih kuÊa i stanova. Suraivao jeu Naπoj slozi, pisao za list Pravo iz Zadra, uredio je zbirku Hrvatske narodne pjesme, πtose pjevaju po Istri i Kvarnerskih otoci (izdanje Naπe sloge, 1880), a i sam se bavioknjiæevnim stvaralaπtvom. Vidi detaljnije: http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1516,preuzeto 10. VI. 2013., Ante, RUBE©A, Æivot i rad Matka Laginje, Rijeka, 1952., Æeljko,KLAI∆, Æivot i rad Matka Laginje i politiËko-gospodarski problemi Istre (1918. ∑ 1930.), Rijeka,2003.

34rsr

35 Stvaranjem Dræave Slovenaca, Hrvata i Srba 29. listopada 1918. pokrenut je u Hrvatskojproces demobilizacije u kojem je raspuπteno hrvatsko domobranstvo. Postupak je upoËetku bio usmjeren na najviπe Ëasnike gdje su neki stavljeni u nedjelatni odnos paumirovljeni ili su premjeπteni. Kasnije su raspuπtene i cijele postrojbe do razine pukovni-ja. Stvaranjem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 1. prosinca 1918., a posebice nakonguπenja pobune 25. i 53. pjeπaËke pukovnije, proces demobilizacije doæivio je svojvrhunac. Hrvatsko domobranstvo, kao jamac za oËuvanje i ostvarivanje hrvatskihnacionalnih interesa, bilo je planski nakon zavrπetka Prvog svjetskog rata raspuπtenokako bi bila moguÊa provedba politiËkih interesa vladajuÊe srpskoradikalsko/demokratske elite. Vidi: Vladimir, HUZJAN, Raspuπtanje Hrvatskog domo-branstva nakon zavrπetka Prvog svjetskog rata, »asopis za suvremenu povijest, br. 2., 2005.,445.-465.

35rsr

Wilder,37 koga su koalicionaπki voe znali rabiti vijestnikom ili dojavnikomsvojih odluka u dobru i u zlu poslu. Tako je Wilder Rojcu navijestio poËetkomgodine 1919. da se od njega traæi da zamoli umirovljenje, jer se bude mijen-jao smjer politike, pa se moraju mijenjati i njezini nosioci. Tako je Wilder isada zapoËeo razgovor s Rojcem o politiËkom razporedu, po kome Êe senaskoro morati razpisati izbori za ustavotvornu skupπtinu (konstituantu),kako Êe poslije tih izbora vlada cijele dræave i vlade pojedinih pokrajina moratiodstupiti, da se uzmognu po oËekivanom novom ustavu novi ljudi postaviti.

Tako okoliπajuÊi Wilder napokon izjavi, da Êe te izbore u Hrvatskojvoditi Laginja kao ban. Sada je Rojc istom shvatio Laginjin govor. To je bioodgovor na ponudu izbornoga banstva, koje Laginja prihvaÊa uz uvjet, da seuzpostavi hrvatsko domobranstvo. Uvjet nije izpunjen, ali Laginja je preuzeobanstvo. Wilder nastavi govoriti Rojcu: „Ali Laginji treba pridjeliti energiËno-ga podbana, jer je Laginja veÊ u visokoj dobi i plah, a obsjedan zajedniËarima.Podban mora zato biti iz „naπih“ krugova. Zato Êe Laginji uz bok biti stavljens naπe demokratske strane podban. Koalicija se je jednoglasno izjavila, da tobudete Vi…

Dr. Laginja bio je odmah sporazuman da mu budete Vi na pomoÊkao podban…

Rojcu ta ponuda nije baπ iπla u raËun. Ta jedva se je pred pol godineËastno rijeπio predstojniËtva odjela za bogoπtovlje i nastavu te politiËkih intriga,pa da ide opet u ËinovniËki jaram? ∑ i u politiËko vitlanje. No Wilder nije popus-tio. Bilo je oËito, da je dobio zadatak da Rojca na svaki naËin privoli, da ova Ëetirimjeseca πto Êe od prilike proÊi do provedenja izbora preuzme tu odgovornost, jerga i sam Laginja æeli. ∑ Ovo nije zadatak za obiËnu zemaljsku upravu. Ova vladadra Laginje ima da provede u Hrvatskoj slobodne, u istinu slobodne izbore zaustavotvornu skupπtinu i ∑ da se po tom opet ukloni: ∑ prvoj ustavnoj vladi…

bismo uËili πta im je duænost, ali oni su je i sami znali do sada. Hrvatski vojniknije Hrvatsku uniπtio, niti ju je pregazio. Bilo bi bolje, gospodo, to, nego daih ne imamo nikakvih ili da ih imamo onakve, kakvi nisu s voljom.

ProËitao je ta dva stavka i opetovano ipak im nije mogao shvatitismisla.

Rojc se je od mladih dana joπ vrlo zanimao za Istru i njezinu sud-binu, te je u svoje doba istarske novine „Naπa Sloga“36 veÊ mnogo godinadræao i velikim zanimanjem pratio tamoπnji razvoj. Otuda stekao si je pozna-vanje imena i πtovanje rodoljublja istarskih Hrvata biskupa Dobrile, odvjetni-ka dra Laginje, dra ViteziÊa, dra TrinajstiÊa i sveÊenika Vjekoslava SpinËiÊa. Tosu bila imena, koja su nosioce svoje Ëastila i od svakog Hrvata zasluæila bez-graniËno πtovanje.

Poslije velikoga rata, postavljen je dr. Laginja povjerenikom za Istruu Zagrebu da vodi brigu za Istrane, koji su izbjegli ovamo u Hrvatsku. U tomesvojstvu bilo je i dopisa Laginjinih upravljenih hrvatskom odjelu zabogoπtovlje i nastavu (odnosno povjereniËtvu za nastavu i vjere) pa se je izovoga dopisivanja Rojcu nametnuo dojam, da je Laginja neodluËne i plahenaravi. Kad je omjerio ona dva stavka o vojsci i domobranstvu prema tim doj-movima o Laginji, joπ ih je manje mogao shvatiti. Ni propitkivanjem kod dru-gova nije stekao razjaπnjenja. »inilo mu se je, da taj Laginjin govor nisu ni onishvatili… ili nisu govora pomno ni sluπali.

*

Bilo je nekako mjeseca kolovoza, vruÊega popodneva kad je Rojcbivπi opet u Beogradu izaπao po obiËaju u okolinu Beograda u prirodu, πeta-juÊi prema Koπutnjaku. Pridruæio mu se je hrvatski zastupnik Vjenceslav


37 VeÊeslav Wilder (Litomysl 1878. ∑ London 1961.), hrvatski politiËar projugoslavenskeorijentacije. Istaknuti Ëlan Hrvatsko-srpske koalicije, kasnije jedan od prvakaPribiÊeviÊeve Samostalno demokratske stranke (SDS), poslije PribiÊeviÊevog odlaska uemigraciju postaje i njezin predsjednik.

36 List ‘Naπa sloga’ su prve hrvatske novine u Istri, izlazile su u Trstu (1870.-1899.) i Puli(1899.-1915.). Najzasluæniji za njegovo pokretanje bio je biskup Juraj Dobrila.

36rsr 37rsr

u njega sve ine oprijeËne misli, pa on ∑ kao da se trgnuo iz razmiπljanja, reËeWilderu, da se je odluËio za volju svojih hrvatskih drugova, te za volju Laginjei Wildera prihvatiti ovaj na trajanje od Ëetiri mjeseca ponueni mu poloæaj.

*

One dvije zagonetne izjave Laginje u skupπtinskom govoru uËi-njene o vojsci i domobranstvu bile su oËito Laginjin odgovor upuÊen onimpolitiËarima, koji su njemu ponudili „izborno banstvo“ (t. banstvo za prove-denje Ëistih i slobodnih izbora) neka znadu da se on toga ne moæe primiti,dok oni ne provedu „obnovu hrvatskog domobranstva itd.“ i dok se „neizvrπene neke predpostavke prije, nego li naπe neznatne osobe zasjednu ovaznatna mjesta“. Jedna takva pretpostavka je i ova: prije ∑ „moramo oæivo-tvoriti hrvatsko domobranstvo kao jedan dio naπe zajedniËke vojske.“

Kako Rojc ovih stavaka Laginjevoga govora u skupπtini nije razu-mio, tako je sigurno da su ga razumjela samo dvojica: ministar predsjednik iministar unutarnjih djela, te oni, koji su sa Laginjom razpravljali o postavlja-nju „izbornoga bana“.

*

Rojc je smatrao ovaj Laginjin izstup sa zahtjevom uspostavehrvatskoga domobranstva neumjestnim, jer je izvjesno znao ∑ poznavajuÊi srb-ske politiËare ∑ da Laginjinom uvjetu ne budu udovoljili, i jer je bio uvjeren daÊe Laginja izborno banstvo prihvatiti ma ni jedan od tih uvjeta ne bio izpunjen.

Rojc je sada u ovim Laginjinim nesumnjivo hrvatsko patriotskimizjavama vidio i onu plahost i neodluËnost kakova je izbijala iz Laginjinogadopisivanja sa odjelom za prosvjetu dok mu je joπ on bio na Ëelu. Zaπto se jeRojc bojao za tu zakladu? Ona je nastala priπtednjama hrvatske vlade uËinje-nim na πtetu Ëinovnika i investicija u zemlji… Zato se je mogla troπiti bez upli-tanja madæarske kontrole. Dakle i u stranaËke svrhe. ∑ Evo kako je nastala:

Wilder je izticao kako u Rojca imade povjerenja Laginja i njegovi(RojËevi) zastupniËki drugovi. A kako je Laginja od starine StarËeviËanac, sadazajedniËar treba i uz njega nepristrana Ëovjeka kako ne bi stranËarstvo pre-vladalo. Rojc je sada razumio ona dva odlomka iz Laginjinoga govora. Vidi se,govorio ih je hrvatski patriota, govorio ih je hrvatski politiËar, koji je ipakmorao pristati da zauzme „ono visoko mjesto“ (banstvo), a da hrvatskodomobranstvo nije i ne bude uzpostavljeno…

Rojc ne odgovori Wilderu odmah, veÊ se zamiπljen πetaπe uzWildera poljskom stazom. Razmiπljao je o pravoj zadaÊi toga poziva, pa jedoπao do uvjerenja, kako u istinu on u sebi osjeÊa podpunu nepristranost ipodpunu pravednost jednako prema svim strankama, pa da mu zato takovazadaÊa provesti „uistinu Ëiste izbore“ ne bude ni teæka ni odvratna. A on Êe naonome mjestu „podbana“ imati uvida u poslove unutarnjega odjela i u nje-gove zaklade, naroËito u onu, koja je nastala od proraËunskih priπtednja naplaÊama, selitbenim troπkovima ËinovniËkim, na neizvedenim, a u proraËununovËano snabdjevenim cestom i vodogradnjama itd. »uo je nekad πapat uvladinim krugovima da ta zaklada iznosi mnogo milijuna kruna; ∑ poslije iz-bora mora odstupiti i hrvatska pokrajinska vlada, pa Êe zajedniËko ministar-stvo u Beogradu imenovati novu „ustavnu“ vladu. Onda pako Rojc znade, dabi ova velika zaklada izmakla upotrebi za Hrvatsku… On je veÊ viπe putapomiπljao da bivπe banove (dra PaleËeka i dra TomljenoviÊa)38 na tu zakladuupozori, ali se je bojao da je u njih toliko prevladala ideja „jedinstvenosti“ na-roda i jedinstvene dræave, te nije izkljuËeno da bi oni podlegli napasti i ovuzakladu ∑ u dokaz svoga unitarizma ustupili novoj srediπnjoj vladi Ëitavedræave, kao sada ∑ „tamo spadajuÊi predmet“.

Pomisao, da bi on s ovoga mjesta na koje ga sada zovu, mogao tuveliku zakladu spasiti za hrvatske visoke πkole, koje je sretno stvorio, potisne


38 Dr. Ivan PaleËek (1868.-1945.) odvjetnik i politiËar, Ëlan Radikalne stranke iz Vukovarate dr. Tomislav TomljenoviÊ (1877.-1945.), odvjetnik i jedno vrijeme poslije 1918. velikiæupan LiËko-krbavske æupanije iz PribiÊeviÊeve i DavidoviÊeve Demokratske stranke,bili su kratkotrajni banovi Hrvatske i Slavonije (1919.-1920.) do izbora zajedniËaraMatka Laginje u veljaËi 1920. za bana. Bili su oπtri provodnici centralistiËke i unitaris-tiËke politike. Mirko, KOVA»I∆, U potrazi za istinom, Vukovar, 2004., 103.

38rsr 39rsr

kolovoza 1920. neka se svi napisi i naslovi u svim javnim graevinama inadleπtvima, na æeljeznicama, parobrodima, putovima i cestama napiπu Êiri-licom i latinicom, a da „rijeËi budu iste u oba pisma.“ Isto se nareuje i za „sveulice i odjelke“ po gradovima.

O! nesretni πovinizme! udruæen sa slijepim birokratizmom“ ∑ »udabi izmiπljao“ ∑ kolike nevolje stvaraπ! Odjelni predstojnik za unutarnjeposlove Rojc, vidio je u tom nareenju neobuzdani i nestrpljivi πovinizam,koji ne preda ni pred ∑ glupoπÊu ni pred nemoguÊnosti! Jer glupo je bilonarediti ovako mijenjanje uobÊe, pa i nazive ulica i trgova! To je baπ drzki iza-zov proti Hrvatima! a provedenje smjesta jest i bez obzira na politiËku stranunemoguÊe. Da se takovo πto provede treba najprije popisati sve nazive iimena ulica i trgova, pa naruËiti nove tablice, koje Êe dvostruko viπe novacastajati, nego stare, jer se traæe napisi u dva razliËita pisma!

Sada, neposredno poslije rata, kad ne ima viπe kositra, biti Êe joπ ideset puta skuplje, nego u mirno i zgodnije doba. Rojc se odluËi, da toga neÊe niti pokuπati provesti!

Ali poznavajuÊi srbski πovinizam, ne Êe odkloniti provedenje zbogÊirilice nego s uzroka financijalne nemoguÊnosti. Sjedne i napiπe pismo mi-nistru DraπkoviÊu, kako se to sada ne moæe s mjesta provesti, kako trebanajprije dobaviti podatke od oblasti koliko i kakovih tablica trebaju, oblastimoraju troπkove za tablice osigurati u proraËunima dotiËnih tijela, a biti Êepotrebne velike svote, ∑ vrlo velike ∑ pa, i kad se to sve obavi ipak se sadaizmjena ne moæe provesti, jer je ratom potroπen sav kositar, pa treba Ëekatidok se trajnim mirom opet pojavi kositar u trgovini.

Ni rijeËi mu nije pisao o politiËkoj strani ove naredbe i uvredi zahrvatski jezik i narod ∑ jer ih je dobro upoznao… Oni bi mu na to odgovorilii odredili: ∑ tako zar? neÊete pristati na Êirilicu? ∑ ne marimo, uvesti Êemo jusilom!“ Nebo je plavo. U njem stoluje srbin Bog ∑ Njemu srpski aneli poje.I slave srbina Boga svog. OpÊepoznati stihovi. V. Rojc.

Ekonomsko-materijalne nemoguÊnosti uvidio je ministar, i ovonareenje opozvao…

Podban dr. ©umanoviÊ, Srbin i Maaron, ali vrlo Ëestit i uman Ëov-jek, (Bio je poslije Hedervarovoga reæima u vladi gr. dr. T. PejaËeviÊa pod-banom) odredio je u sporazumu sa banom grofom Teodorom PejaËeviÊem,neka svi nepotroπeni, a proraËunom ustanovljeni iznosi, budu sakupljeni ujednu posebnu zakladu, iz koje Êe se moÊi dijeliti potpore i pomoÊi„zemaljskim potrebama“. ©ta viπe. ©aputalo se je, da ta zaklada bude imalaposluæiti da Hrvatska uzmogne i viπe godina financijalno samostalno obstatii ako se kada sa Ugarskom, braneÊi i zahtijevajuÊi svoja prava, razkrsti! Ovazaklada je od nekih bila zvana zakladom autonomnoga proraËuna, a od nuædeimade sluæbeni naziv. „zaklada imovinskih potreba“.

Pripreme za izbore i izbori imadu se obaviti za Ëetiri mjeseca inakon toga roka ima vlada odstupiti i dati mjesta novoj iz izbora proizaπlojvladi. Evo prilike srbskim ministrima, da tu zakladu prenesu iz autonomnehrvatske vlade u upravu nove vlade, to jest dræavnog ministarstva! Toga se jeRojc bojao, i to je æelio sprijeËiti.

Dana 28. kolovoza 1920. dostavljena bi Rojcu odluka bana Laginjeod 28. kolovoza 1920. br. 14748/Pr. kojom se obavjeπÊuje, da je imenovanpovjerenikom za unutarnje poslove kod kr. zemaljske vlade za Hrvatsku iSlavoniju u III. Ëinovnom razredu, te ga Laginja moli, da odmah nastupisluæbu i ne ËekajuÊi dostavu ukaza. Uslijed ove odluke bana Laginje Rojc jenjegovoj æeli udovoljio i odmah nastupio sluæbu…39 Tu je obavijeπten, da jeministarstvo vojske i mornarice odredilo i zapoËelo provaati æigosanje konja,oduzimanje stoke i konja bez procjene i potvrde o preuzeÊu itd. kako je tobilo propisano u Austriji (Hrvatskoj). Jedva πto je Rojc zasjeo na stolicu hrv.podbana stigne nareenje ministra unutraπnjih djela DraπkoviÊa40 od 24.


39 HDA, fond 511, Banovina Hrvatska, Personalni dosje Milan Rojc, 8427., spis 2140.Milan Rojc je sluæbu povjerenika za unutraπnje poslove odnosno funkciju podbanaHrvatske obnaπao do 14. prosinca 1920.

40 Milorad DraπkoviÊ (1873.-1921.), ministar unutraπnjih poslova. Kao jedan od tvoracaObznane zakonskog akta kojim se zabranjuje rad i djelovanje KomunistiËke partijeJugoslavije (KPJ) ubijen u Ogulinu od strane mladog pripadnika komunistiËke organi-zacije ‘Crvena Pravda’ Alije AlijagiÊa 21. srpnja 1921. godine.

40rsr 41rsr

General Miloπ VasiÊ41 Ëudom je gledao u Rojca i odgovorio mu je:

∑ ne treba sada vojska, evo Vam dobra prilika, neka se seljaci pobune i navale,

pak Êemo ih bar moÊi postrijeljati..!..

Rojc se zapanjio!.. A kada je VasiÊ ponovno odluËno odbio dati

traæenu pomoÊ i Rojc mu badava tumaËio, da on kao upravni Ëinovnik, pod-

ban, ima duænost zaprijeËiti svaki izgred, a da se ne bude trebalo pucati… da

je vojska po zakonu duæna priteÊi u pomoÊ upravnoj vlasti… ali general Miloπ

VasiÊ ostao je kod svoje uzkrate! Od generala uputio se je k Svetozaru

PribiËeviÊu,42 te se njemu potuæio na ovu neËovjeËnu uzkratu vojne pomoÊi,

koju je general bio po zakonu i duæan dati. PribiËeviÊ je u istinu intervenirao

kod generala Miloπa VasiÊa, ali i on je uspio te na veËer!..

Podjedno si je Rojc pribavio kratkim putem sljedeÊe obavijesti ostanju u zemlji, a naroËito o uzrocima nemira, koji su se poËeli javljati desetdana prije njegovoga nastupa tj. 8. kolovoza, pa se sve dalje πirili.

Srbijanska vojska odredila je po svojim vojniËkim zakonimaæigosanje konja za vojsku i uzimanje (rekviriranje) stoke za hranu vojske. ∑Nastalo je mrmljanje i nezadovoljstvo seljaka, jer je doduπe i po austrijskimvojnim vlastima vrπen popis stoke i konja, ali nije se niπta æigosalo a πto se jeuzelo imali su je platiti. Hrvatski seljaËki gospodari nisu toga dopuπtali, jernalaze da tim æigosanjem blago i konji prelaze u vlasniπtvo dræave, trajno ihnakazuje. Za malo poslije odredbe æigosanja odreeno je po srbijanskomvojnom zakonu, da svaki kotar ima dati stanoviti broj konjskih zaprega zadvomjeseËnu vjeæbu. Kako i toga u Austriji nije bilo, smatrali su naπi seljaci,da je to prosta otimaËina, pa su glasno prosvjedovali i klicali, da su prodaniVlasima.

Na takvo jedno vojno izaslanstvo u V. Grevcu uzrujani su seljacinavalili, dvojici oruænika oduzeli oruæje, a srbijanski kapetan pobjeæepresvuËen u seljaËko odijelo. Iz V. Grevca pobuna se πirila po Gareπnici,Grubiπnom polju, ©tefaniju i »azmi, kuda su god doπli srbijanski vojnici, daæigosaju konje i blago. PoËetkom rujna 1920. (6. IX.) sakupila se gomila selja-ka, neki su imali i oruæje, pa poπla prema Dugom Selu zovuÊi uz put seljaËt-vo da im se pridruæi. Kotarski predstojnik u Dugom Selu javljao je vlasti uZagreb o tim kretnjama seljaka prema Dugom Selu, pa traæio jaku pomoÊ, dazaprijeËi navalu na kolodvor u Dugom Selu.

Rojc, podban, telefonski je toËno izpitao predstojnika o tim kretn-jama pobunjenih seljaka, te se je osvjedoËio da predstojnik ne pretjerava, a neimajuÊi u Zagrebu dovoljne oruæniËke pomoÊi, zamolio je zagrebaËkogazapovjednika vojske generala Miloπa VasiÊa, posjetiv ga osobno u njegovomuredu u zgradi glavnoga zapovjedniËtva na Jezuitskom trgu, da mu dadejedan vod (Zug) vojske, koji Êe æeljeznicom odpremiti odmah u Dugo Selo, ∑a on je veÊ naredio glavaru æeljezniËke postaje u Zagrebu da dade zakuritilokomotivu i neka ju dræi pod parom, da bude svaki Ëas spremna odveztivojsku u dva vagona u Dugo Selo.


42rsr

41 Miloπ VasiÊ (1859.-1935.) divizijski general. Iskusan vojnik i ekspert vojske KraljevineSrbije kasnije Vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Poslije 1918. delegat kraljevskevlade vlade u Splitu, od 5. IV. 1920. do do 10. III. 1921. komandant IV. armijske oblasti.Postao ministar vojske i mornarice u vladi Nikole PaπiÊa (5. I.- 4. XI. 1922.). Umirovljen1923. godine. Mile. S. BJELAJAC, Generali i admirali Kraljevine Jugoslavije 1918.-1941.,Beograd, 2004., 298.

42 Svetozar PribiÊeviÊ (Hrvatska Kostajnica, 26. X. 1875 ∑ Prag, 15. IX. 1936), politiËar.Prvak srpskih predstavnika u politiËkom pokretu hrvatsko-srpske omladine uoËi raspa-da Austro-Ugarske. Godine 1902. postaje glavni ured. glasila Srpske samostalne strankeNovog Srbobrana. »lanom Hrvatsko-srpske koalicije postaje 1906., a 1917. potpredsjed-nik Narodnog vijeÊa SHS. Nakon odstupa Frane Supila PribiÊeviÊ postaje neformalnivoa Koalicije. Gorljiv pobornik πto tjeπnjeg dræavno-politiËkog povezivanja Hrvatske saSrbijom. God. 1918. (1. XII.) potpisao s izaslanstvom Narodnog vijeÊa i regentomAleksandrom Ëin o ujedinjenju. Poslije 1918. u novouspostavljenoj jugoslavenskojdræavi obnaπao duænost ministra unutarnjih poslova i ministra prosvjete. God. 1919.osnovao Demokratsku stranku na unitaristiËkim naËelima. Nakon unutarstranaËkih pri-jepora utemeljio Samostalnu demokratsku stranku koja je isprva gorljiv protivnik poli-tike Stjepana RadiÊa. God. 1925. prelazi u oporbu, a 1927. spaja svoju stranku s HSS-om u SeljaËko-demokratsku koaliciju radi politiËke borbe protiv otvorenog srpskoghegemonizma. Poslije uvoenja πestosijeËanjske diktature (1929) uhiÊen, 1931.dopuπten mu je odlazak u Prag, gdje i umire. Autor politiËke studije Diktatura kraljaAleksandra (1933). Od brojne literature o politiËkom djelovanju S. PribiÊeviÊa izdvajam:Hrvoje, MATKOVI∆, Svetozar PribiÊeviÊ ∑ ideolog, stranaËki voa, emigrant, Zagreb, 1995.,Hrvoje, MATKOVI∆, Svetozar PribiÊeviÊ i Samostalna demokratska stranka do πestojanuarskediktature, Zagreb, 1972.

43rsr

Meutim je kotarski predstojnik svaki Ëas telefonom poæurivaopomoÊ, jer da Êe se inaËe nesreÊa dogoditi…

Rojc je ponovno poπao generalu Miloπu VasiÊu… Ali i ovaj putuzaludno! ∑ „Neka se pobune, bar Êete ih moÊi postrijeljati!“ Rojc je u podnetraæio vojnu pomoÊ, a dobio ju je tek intervencijom u 8 sati u veËer!.. A kadje vojna pomoÊ stigla u Dugo Selo veÊ je bila navala seljaka proπla i bio je umeteæu ubijen jedan srbijanski podporuËnik (VujiÊ) koji se je sluËajno tamodesio bio… Tako je vojniËka pomoÊ mogla samo ponijeti u Zagreb mrtvo tije-lo poginuloga mladoga Ëastnika.43

*

U svom novom poloæaju odjelnoga predstojnika odnosno po-vjerenika za nutarnje poslove naiπao je Rojc opet na vrle i sposobne surad-nike, Ëinovnike toga odjela. To su bili dr. Milovan ZoriËiÊ (njegov neÊak), g.MarkoviÊ, dr. Teodor Boπnjak, mladi sin sveuËiliπtnoga profesora, dr. Andraπii drugi. Vojno kazneni postupak uveden po srbskoj vojsci priliËio je prijesvemu nego pravici… Da tomu doskoËi dao si je Rojc sastaviti po svojimizkustvima i po svojim naputcima informativnu razpravu, koju Êe u Beogradukao zastupnik (poslanik) upotrebiti ne bi li izhodio da se i to uredi na civi-liziranom temelju te za buduÊnost sprijeËe ovakvi Ëudni izpadi…

Ovu informativnu razpravu sastavio je mladi Ëinovnik Andraπi, a glasi:

„Vojno kazneno sudovanje.

I.

Prije svjetskog rata bio je interes za vojno kazneno sudovanje uπiroj javnosti minimalan. Tek kada je u bivπoj austro-ugarskoj monarhiji uve-


43 Viπe o pobuni seljaka u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i razlozima pobune vidi u: Bosiljka,JANJATOVI∆, Izvjeπtaj bana Matka Laginje o pobuni seljaka u sjeverozapadnojHravtskoj u rujnu 1920. godine, »asopis za suvremenu povijest, 24., 1992., br. 1., 257.-293.

44rsr

den neposredno prije rata novi vojni kazneni postupak, osnovan na moder-nim naËelima neposrednosti, ustmenosti, javnosti i slobodnog ocjenjivanjadokaza, a naroËito, kad su bili pripuπteni kao vojni branitelji i odvjetnici ne-vojnici, te kad je uslijed toga i πira javnost mogla putem novinstva bitiinformirana o djelovanju vojnih sudova porasao je taj interes i javnost jebudno pratila rad vojnih sudova.

I sva je sreÊa bila, da je svjetski rat zatekao ovakovo pravno stanjekod vojnih kaznenih sudova, jer su odmah prigodom mobilizacije zastanovite delikte, koji su u vezi sa vojskom, graanska lica potpala podnadleænost vojnih kaznenih sudova.

Naravno, da je sada interes za djelovanje vojnih kaznenih sudovajoπ viπe porasao i da je javnost budno pazila na rad istih, jer je sudbina na hi-ljade graana bila radi najteæe kaænjivih djela, kao πto su veleizdaja, zloËinproti vojnoj sili dræave, pripomoÊ dana bjeguncu itd. ∑ izruËena pravorijekuvojnih sudova.

OgorËenje u graanskim krugovima bilo je opÊenito, kada je nared-ba o protegnuÊu nadleænosti vojnih sudova na graanska lica proglaπena, astrah onih nesretnih graanskih lica, koji su potpali pod udar vojnih sudova,moæe si zamisliti samo onaj, koji je s tim nesretnicima imao posla, i koji jejedini od graanskih lica mogao s njima dolaziti u doticaj, te ih tjeπiti i bodri-ti, a to je bio branitelj.

Nu i ako su vojni sudovi na ratiπtu uslijed pritiska „soldateske“poËinili nebrojenih „pravosudnih umorstva“ moramo priznati, da su sudovi uzaleu, a naroËito kod nas u Hrvatskoj ∑ hvala modernim naËelima vojno kaz-nenog postupka te samosvijesti „naπih“ vojnih sudaca i prisjednika ratnihsudova, u kojima su preteæno imali veÊinu naπi rezervni Ëasnici, bili uz maleizuzetke objektivni i liberalni, tako, da je doskora taj opÊeniti strah pred voj-nim sudovima nestao, jer naroËito u politiËkim deliktima bio je preteæit brojodreujuÊih osuda.

Ove je reminiscencije valjalo iznijeti, jer je i nedavno uslijedilanaredba vrhovnog komandanta vojske od 28/IV.1919. S. D. Br. 12.708. kojom


45rsr

Nikola PaπiÊ (1845.-1926.)

se graanska lica na Ëitavoj oblasti IV. armijske komande stavljaju podnadleænost vojnih sudova i to ne samo radi zloËina uperenih proti vojsci,vojnoj sili dræave i pripadnicima vojske oznaËenih u §. 34., 52., 69., 70. i 71.srpskog vojnog kaznenog zakona od 31/I.1901., veÊ i radi zloËina oznaËenihu glavi IX., X., XV., XXIII., XXIV., i XXXI. kriviËnog srpskog zakonika od29.III.1860.

Poπto su bivπi austro-ugarski vojni sudovi odnosno danom odcje-pljenja nastali vojni sudovi Narodnog VijeÊa SHS uslijed nareenja gospodi-na ministra vojnog Br. 17241/919. formiranjem komande IV. armijske oblastiprestali funkcionirati za kaænjive Ëine poËinjene nakon toga dana, to potpada-ju sva vojna i graanska lica radi gore navedenih zloËina pod nadleænost kr.srpskog vojnog suda savske divizije.

U koliko bi se moæda ova odredba i mogla sa glediπta vojniËkogopravdati, sa stanoviπta pravnog se ista nikako opravdati ne moæe.

Ova se odredba vrhovnog komandanta vojske osniva na §. 298 toË.2. zakonika o postupku vojnih sudova o kriviËnim delima za kr. srpsku vojskuod 15. II. 1901. ∑ koja glasi: „Stanovnici neprijateljskih oblasti, koje je vojskazauzela podleæe suenju vojnih sudova za krivce, koje odredi vrhovni koman-dant vojske svojom naredbom.“

Iz svega ovoga dakle slijedi, da je tom naredbom Vrhovnogkomandanta Vojske protegnuta nadleænost srpskih vojnih sudova, kao i krije-post srpskog vojnog kaznenog postupka na graanska lica Hrvatske i Slavo-nije kao podruËja, koje je srpska vojska toboæe zauzela.

Dræim, da ovo ne odgovara pravom stanju stvari, jer je kraljevinaHrvatska, Slavonija i Dalmacija razrijeπivπi 29/X. 1918. svoje dræavo-pravneveze sa bivπom Austro-Ugarskom monarhijom slobodnom odlukom svogNarodnog VijeÊa osnovalo zajedno sa kraljevinom Srbijom i Slovenijom novukraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, pak da se prema tomu ne moæenadleænost vojnih sudova protegnuti na graanska lica u Hrvatskoj i Slavonijina temelju § 298. toË. 2. koja zakonska ustanova ima pred oËima stanovnikeneprijateljskih oblasti, koje je vojska zauzela.


46rsr

skroz korektno, te se nisu dali terorizirati sa strane vlasti, a sada nakon πto sustanoviti elementi iz sudaËkog stajaliπta eliminirani moæemo imati potpunopovjerenje u objektivnost naπih sudova.

Gornja odredba, koja naπim civilnim sudovima za stanovita kriviË-na djela, koja u nikakovom savezu sa vojskom ne stoje, kao πto su veleizdaje,zloËini proti vladatelja i ustava, zloËini i prestupci proti zakonu, vlasti ijavnom proteku, zloËini umorstva, zloËini krae i utaje, zloËini razbojstva,hajdukovanja i nasilnog iznuivanja, te opÊe opasni zloËini i prestupci, odu-zimaju sudovanje i graanske osobe podvrgava nadleænosti srpskih vojnihsudova, Ëini se da ne goji tog povjerenja u naπe graanske sudove, akopremsu i ovi sazdani na modernoj teoriji slobodnog sudaËkog uvjerenja te principuravnopravnosti optuæbe i obrane, πto srpski vojni sudovi nisu.

Prema tomu imali bi svi ovi zloËini biti izuzeti od sudbenosti kr.sudbenih stolova u Hrvatskoj, te predani sudu Savske divizijske oblasti.

Sud Savske divizijske oblasti u Zagrebu broji danas jednog suca ijednog vojnog izsljednika, i ova dva urednika imali bi uz svoj dosadaπnjiredoviti posao odnoseÊi se na iztrage proti vojnim licima voditi iztrage i raz-prave za sve vrsti gore navedenih zloËinastva, koja budu poËinjena odgraanskih lica na podruËju sudbenih stolova zagrebaËkog, petrinjskog,varaædinskog, bjelovarskog, ogulinskog i gospiÊkog!

Ako se uvaæi, da svaki od ovih sudbenih stolova imade barem 4-10sudaca istraæitelja, onda je jasno, da sud Savske divizijske oblasti niti sa 10 re-ferenata ne bi taj posao mogo svladati, a kamo li sa svoja dva referenta.

Tko Êe odatle trpjeti πtetu?

Oni nesretnici, koji budu radi kojeg od gornjih zloËina osumnji-Ëeni, jer Êe bezuvjetno povodom povedenja postupka biti stavljeni u pritvor,poπto se radi o teæe kaænjivim djelima, a istraga se ne Êe moÊi brzo i temelji-to provesti, jer Savski divizijski sud ne ima dovoljno urednika.

Vojne sudove Narodnog VijeÊa prisililo se je na likvidaciju, ako-prem su isti bivπi administrativno potpunoma ureeni i provieni nuænim

Kad pak stoji da mi nismo okupirano neprijateljsko podruËje, ondaje ta odredba neosnovana i njom su povrijeena ustavna prava naπih graana,da „nitko ne moæe biti stavljen pred nenadleæan sud.“

Ovom pak odredbom ne samo, da se graanska lica stavljaju prednenadleæan sud, nego ih se stavlja i pod udar srpskog vojnog kaznenogzakona i postupnika koji nijesu nikad protegnuti ustavnim putem na cijeli te-ritorij kraljevstva SHS.

Dok je bivπi austrijski vojni kazneni postupnik, a i naπ kazneni po-stupnik graanskih kaznenih sudova osnovan na naËelu ocjenjivanja dokaza islobodnom sudaËkom uvjerenju (§.305 vkp.) postojeÊi srpski kazneni postup-nik osnovan je na naËelu formalne dokazne teorije, jer u glavi treÊoj „o doka-zima“ propisuje sudu, kada ima stanovito kriviËno djelo smatrati dokaznim.

Ta formalna dokazna teorija napuπtena je veÊ davno od svih mo-dernijih kaznenih postupnika, pak protegnuÊem ovog kaznenog postupnikana naπa graanska lica, dolaze ova u puno loπiji poloæaj nego li su ga imala zakrijeposti bivπeg austro-ugarskog vojnog sudovanja, bez obzira na to, da toznaËi za naπe pravno stanje jedan kulturni nazadak.

Bivπi Austro-ug. vojni kazneni postupnik poznavao je uz braniteljeËasnike i branitelje odvjetnike, koji su bili uvrπteni u listinu vojnih branitelja,dok postojeÊi srbski zakonik o postupku vojnih sudova poznaje u §.174 samoaktivno oficire kao branitelje, pak su prema tome civilni branitelji-odvjetniciiskljuËeni.

©to to znaËi ne treba razlagati, ako se uvaæi, da aktivni oficir nijepravnik i da prema tome optuæeni ostaje bez zaπtite prava vjeπtog lica, dokobtuæbu zastupa vojni iskljednik, dakle pravosudni Ëasnik. I u tom je daklepravcu obtuæeni u loπijem poloæaju, nego li je bio pred austro-ugarskim vojn-im sudovima, ili naπim graanskim kaznenim sudovima.

Prema svemu ovome ne moæe se sa glediπta pravnog opravdatiproπirenje nadleænosti srbskih vojnih sudova na graanska lica. Nu i saglediπta praktiËnog, dræim da nije bilo razloga ovoj odredbi. Hrvatski su sesudovi koli vojni, toli i civilni za vrijeme trajanja rata uz male izuzetke dræali


48rsr 49rsr

Sa stanoviπta pravnog vrijedi za tu naredbu kojom su æeljezniËaripodvrgnuti nadleænosti srbskih vojnih sudova, te krijeposti srbskog vojnogkriviËnog zakona i vojnog kaznenog postupka sve ono πto je navedeno podtoËkom I.

Nu bez obzira na tu okolnost biti Êe praktiËno nepovredivo, da jedi-no sud vrhovne vojne komande postupa proti svim æeljezniËarima, jer Êe veÊprvi praktiËni sluËajevi dokazati svu neopravdanost i neshodnost tog postupka.

PoËetkom ovog mjeseca uhapπena je na postaji Dugo Selo tatskadruæba od preko 20 Ëlanova, æeljezniËkih podËinovnika i radnika veÊimdijelom samih domaÊih ljudi. Bez ikakove sudbene iztrage stavljeni su isti upritvor vojnog suda, te su presluπani, ne po vojnom sudu, veÊ po Ëinovnici-ma æeljezniËke uprave, koji navodno prema viπem nalogu, nisu dozvolili nitiroditeljima i suprugama osumnjiËenih, a niti zastupniku istih razgovore saosumnjiËenima, kao niti uvida u spise, veÊ su ih nakon presluπanja, izjavivπi,da je istraga dovrπena imali odpremiti sudu Vrhovne komande u Zemun, ameutim im je izdana veÊ odluka ravnateljstva æeljeznica u Zagrebu, kojomse kazne radi iz sluæbe odpuπtaju jer je dokazima utvreno da su poËinjalikrae. (?)

Sud vrhovne vojne komande imao bi sada proti ovima provestiiztragu. Ako se ova bude vodila, kako to zakon propisuje, imati Êe se preslu-πati bezbroj svjedoka iz Dugog Sela, a uz danaπnje saobraÊajne prilike moæesi svatko predstaviti, kako Êe dugo ta iztraga potrajati, a dotle Êe osumnjiËenimeu kojima moæe biti i nevinih, sjediti u iztraænom zatvoru.

Obzirom na veliki broj kraa na æeljeznicama i na razgranjenostæeljezniËkih pruga nije moguÊe zamisliti, da bi taj sud mogao postupati usvim sluËajevima, jer Êe bez dvojbe takovih sluËajeva biti i u Sloveniji i u naj-juænijoj Dalmaciji i u Staroj Srbiji, a i u naπem Primorju, te bi svi ti osumnji-Ëenici imali biti tako rekuÊ deportirani u Zemun, da njihova svojta s njima uopÊe neÊe moÊi doÊi u doticaj, niti Êe znati, πto se s njima dogaa, jer srbskivojni postupnik ne poznaje institucije graanskih branitelja, koji bi moglipratiti tok istraænog postupka.

brojem urednika, mogli dalje vrπiti sudovanje na teritoriju Hrvatske i Slavonijena temelju postojeÊih zakona, koji svakako naπim prilikama bolje odgovarajunego li srpski zastarjeli zakoni, dok se konaËno ne provede unifikacija izakona i sudova.

Nu kad je veÊ bila odreena likvidacija tih vojnih sudova, nikako senije smjelo dozvoliti, da naπa graanska lica budu podvrgnuta srpskim vojnimsudovima i srpskim kaznenim zakonima, kojih valjanost nikada ustavnimputem nije protegnuta na cijelo podruËje kraljevstva SHS. Takovim odredba-ma postaju iluzornima temeljna ustavna prava graana o pravu na nadleænostsuda, i nastaje pravna nesigurnost za pojedince, a nesreenost meu pojedi-nim pravosudskim oblastima, pak bi bilo interesantno znati da li je ta odred-ba Vrhovnog komandanta Vojske izdana u sporazumu sa ministrom pravde,a napose kakovo je stanoviπte obzirom na tu naredbu zauzeo hrvatski ban ipovjerenik za pravosue u Hrvatskoj.

II.

Poznato je, da su svi æeljezniËki Ëinovnici, namjeπtenici, dapaËe iradnici na dræavnim æeljeznicama SHS militarizirani, pak su slijedom togapotpali radi kaænjivih djela pod nadleænost srpskih vojnih sudova, kao i krije-post srpskog vojnog kaznenog zakona i vojno kaznenog postupka.

Poπto nadleænost vojnih sudova nije teritorijalna, veÊ se ravna popodreenosti poËinitelja stanovitom zapovjedniπtvu, a poπto æeljeznice pot-padaju pod vrhovnu vojnu komandu, to dosljedno tome i svi æeljezniËari pot-padaju pod nadleænost vojnog suda, vrhovne vojne komande, koji ima svojesjediπte u Zemunu.

Prema tome imao bi taj sud biti nadleæan za provoenje iztraga iizricanje osuda nad svim æeljezniËarima cijelog teritorija SHS. Notorno je, dasu krae na æeljeznicama preotele u toliko maha, da stavljaju u pogibelj savtrgovaËki promet i da se bezuvjetno tim kraama mora stati na put.


50rsr 51rsr

Ne razabire se iz te vijesti, da li su pri tim izmjenama i dopunamasudjelovali i struËnjaci iz osloboenih krajeva bivπe Austro-Ugarske monarhi-je i ministarstvo za izjednaËenje zakona u Ëiju bi zapravo kompetenciju tajposao spadao, nu moæe se o tom podvojiti, jer bi se teæko naπao i jedan samostruËnjak, koji bi mogao makar i uz promjene i izmjene pristati na protegnuÊesrbskog vojnog kaznenog zakona na cijelo podruËje dræave, jer je taj zakon,prema bivπem Austro-Ugarskom vojnom kaznenom zakonu tako zastario, daga u obÊe neÊe biti moguÊe dovesti u sklad sa postojeÊim modernim pravnimnaËelima u kaznenom sudovanju.

Predpostavlja se naravno, da Êe se raditi i o protegnuÊu srbskogvojnog kaznenog postupka na cijeli teritorij dræave, akoprem gornja vijest otom ne govori, jer se bez toga ne moæe zamisliti protegnuÊe vlasti srbskihvojnih sudova na cijelu dræavu, a prema tome niti protegnuÊe vojno kaznenogzakona.

Kako je srbski vojni kazneni postupnik osnovan na naËelima jurdavno zabaËene formalne dokazne teorije, kako je to u toËki I. razloæeno, toje opravdana sumnja, da je doπlo do izmjene toga temeljnog naËela, jer bi setim u svezi morala provesti cjelokupna reorganizacija vojnih sudova i stogizgleda, obzirom na dosadanje izkustvo u tim stvarima, da i te promjene inadopune neÊe odgovarati niti dosadanjem pravnom stanju u osloboenimkrajevima, a niti modernim pravnim naËelima u kaznenom sudovanju.

Ne zna se za πto se odredila likvidacija bivπih vojnih sudovaNarodnog VijeÊa SHS, kad su ti sudovi bili potpunoma ureeni, razpolagali sadovoljnim brojem sudaËkih osoba, kao i pomoÊnog osoblja, pak se je prematome moglo lahko uzdræati dosadaπnje pravno stanje u osloboenim krajevi-ma.

Nu kad se je veÊ odredila likvidacija tih sudova i kad se je sudova-nje povjerilo srpskim vojnim sudovima trebalo je odmah pristupiti preuzeÊupravosudnih Ëasnika bivπe austro-ug. vojske u vojsku SHS i obrazovati sudo-ve vojske SHS, koji bi u osloboenim krajevima vrπili sudovanje prema po-stojeÊim zakonima, dok se ne pristupi u narodnom predstavniπtvu unifikaciji

Svatko si moæe lahko predstaviti shvaÊanje neuke svojte osumnji-Ëenih, kad je doznala, da bi im muæevi, roditelji ili djeca imali biti odpraÊeniu Zemun i da Êe biti stavljeni pred srpski vojni sud i sueni, nepoznatim impostupkom i nepoznatim im zakonima.

Temeljitost i brzina postupka zahtjeva baπ u pravosudnoj upravi,πto πiru decentralizaciju, a baπ u tom sluËaju je provedena centralizacija doskrajnih granica, koja Êe ali u najkraÊem roku pokazati, da je s tehniËkim razlo-ga neodræiva.

Nu i obzirom na samu svrhu kazne vidi se, da je taj naËin postup-ka skroz neizpravan. Ovo Êe deportiranje u prvi mah proizvesti razumljivistrah, nu samo u uæem krugu interesiranih, dok Êe naprotiv same osudeizreËene daleko od mjesta poËinjenog Ëina ostati manje viπe neopaæene i dabi svrha zastraπenja koju ima da sama kazna postigne, a prema tome i svrhaprevencije bila bolje postignuta, kad bi se postupak i sama osuda izrekla posudu u okoliπu, kojega je sam Ëin poËinjen.

Ako je recimo bilo potrebno, da se Ëini æeljezniËara podvrgnunadleænosti srpskih vojnih sudova i krijeposti srpskog vojnog kaznenogzakona i vojnog kaznenog postupka sama centralizacija tih sudova, a naroËi-to deportiranje osumnjiËenih bez temeljite iztrage daleko od mjesta poËinje-na Ëina, ne moæe se ni s glediπta pravednosti, a niti s glediπta praktiËnogopravdati, pak bi pozvani faktori morali tome πto prije naÊi lijeka.

III.

„RijeË Srba Hrvata i Slovenaca“ od 20/6.1919. donijela je vijest, daje komisija u ministarstvu vojnom zavrπila rad na izmjenama i dopunama uvojno-kaznenom zakoniku, koji Êe „vaæiti za cijelu teritoriju SHS“.

Poπto se u toj vijesti govori samo o izmjenama i dopunama, jasnoslijedi da se srbski vojni kazneni zakon, koji je de facto veÊ protegnut na cijeliteritorij SHS hoÊe i formalno naredbenim putem s nekim preinakama, da pro-tegne na cijeli teritorij dræave.


52rsr 53rsr

jedile naredbe u pogledu vojno kaznenog sudovanja, koje proteæu valjanostvojno kaznenih zakona kraljevine Srbije na cijelo podruËje SHS, koji su zakoniprema obstojalim zakonima u osloboenim krajevima zastarjeli i nemoderni,znaËe bezuvjetno nazadak za veÊi dio dræave SHS u kaznenom sudovanju,pak bi bilo potrebno, da se ministarstvo za izjednaËenje zakona malo ozbiljni-je sa tim naredbama pozabavi i da nae πto prije toj rani lijeka.

*

Veliko je bilo Ëuenje, veliko razoËaranje, koje su kod nas proizvelitakoer i zakoni i uporaba zakona po srbijanskim graanskim i vojniËkimobiËajima.

Ne, mi ne! Hrvati se nisu od svoje dobre volje vezali uz Srbe… veÊod nevolje jer su samo tako identificiravπi se kao jedinstveni narod sa Srbimakao ratnim saveznicima velesila, mogli traæiti od ovih ratnih pobjeditelja, dasvomu drugu ∑ Italiji ∑ ne izruËe cijelo hrvatsko more i Primorje! ∑ Samo takomoglo se je uspjeti da se pobjednice velesile odreknu s Italijom sklopljenogaLondonskoga ugovora kojim je Italija imala biti nagraena za svoju suradnjunaπim hrvatskim zemljama i naπim morem!

Ovo je utvreno po svim velesilama pobjediteljima, i to se viπe neda promijeniti. Hrvatima i Slovencima sueno je ostati u jednoj dræavi saSrbijancima. Sve njihovo nastojanje da se taj odnos popravi, moæe se uperitina to, da pomognu Srbijancima kulturom i civilizacijom diÊi se do stepena nakojem se nalaze Hrvati i Slovenci…

Ili Êe u tome plemenitom nastojanju uspjeti, te stvoriti sretan ujedi-njeni narod Hrvata, Srba i Slovenaca ili Êe se ova dva naroda πto bræe ili pola-ganije spustiti na niæu razinu kulture i civilizacije Srbije! Izbor je lahak: ∑ trebaporaditi i pomagati Srbijancima, da se pridignu… Izbor je lahak, ali podizanjebiti Êe tegobno, puno samozataje, mnogo truda i muËnoga nastojanja…

Srbijanci su i u tom boljem poloæaju, da su silom prilika po samomnarodnom vijeÊu Hrvata, Srba i Slovenaca pozvani, svojom vojskom zaposjeli

zakona za cijelo podruËje SHS, a ne, da se ministarskim naredbama proteæevaljanost srpskih zakona na cijelo podruËje SHS i da se sudovanje povjeravasrpskim vojnim sudovima, koji nisu niti organizirani za tako velika podruËja,a niti razpolaæu sa dovoljnim brojem vojnih sudaca, da bi mogli taj posaosvladati.

I unatoË tom pomanjkanju struËno naobraæenih vojnih sudaca upravosudnom zboru srbske vojske sastavljeni su vojnim sudcima bivπe austr.ug. vojske tako nepovoljni uvjeti za pristup u pravosudni zbor vojnih sudacavojske SHS, da se je moglo na taj pristup odluËiti tek jedna Ëetvrtina, dok Êeostali potraæiti kakovo drugo zanimanje.

Uz poznato pomanjkanje struËnih lica u svim granama, pak i usudaËkom staliπtu, Ëini se da ovakov postupak ne moæe voditi dobru, pak igubitak ovih vojnih sudaca znaËi za pravosudnu vojnu upravu jedan nazadak.Bezuvjetno se mora u prvom redu nastojati, da πto prije dodje do potpunecentralizacije i jedinstva u vojsci nove dræave, a poπto je pobjedonosna srpskavojska jezgra i temelj vojske nove dræave SHS, to bez dvojbe njena dosadaπnjaorganizacija ima da bude osnova prema kojoj se ima izgraditi nova jedinstve-na vojska za cijelu dræavu.

Nu obzirom na kaznene sudove, koji su jedan poseban organizamu samoj vojsci i obzirom na to, da se nadleænost tih vojnih sudova ima da pro-teæe i na stanovita graanska lica, a naroËito obzirom na raznolike sistemekaznenih zakona i postupnika u osloboenim krajevima imalo se je prethod-no bez uπtrba za samu vojsku i vojne interese odustati od te nagle centra-lizacije i unifikacije, jer je ista sa pravnog glediπta neopravdana, a moæe da do-vede do nesreenosti i nepotrebnih trzavica u pravosuu, Ëemu se je svemumoglo izbjeÊi, da se je ostavilo dosadaπnje pravno stanje u osloboenim kra-jevima.

Pri izgradnji naπe mlade dræave moralo bi se udariti putem mo-dernizacije svih grana uprave, pak bi trebalo iz svih sistema recipirati najmo-dernije, bez obzira, da li su ti sistemi dosada vaæili na teritoriju kraljevineSrbije ili osloboenih krajeva bivπe austro-ug. monarhije, a sve do sada usli-


54rsr 55rsr

Dao ga je tiskati u zemaljskoj tiskari na velikom bijelom papiruoblika 56 cm prema 82 cm. Razaslao ga je po gradovima i selima, da se javnoizvjesi, te ne bude nitko ostao neobavijeπten o svojim biraËkim pravima iduænostima.

Taj oglas je slijedeÊega sadræaja:

Broj 41.508/1920.

„K IZBORIMA ZA USTAVOTVORNU SKUP©TINU.

U nedjelju dne 28. studenoga o.g. provesti Êe se u cijeloj dræaviizbori za ustavotvornu skupπtinu (konstituantu), koji imaju iznijeti pravu iposve slobodnu volju naroda. Ovo je prvi put u naπoj povijesti, da i najπiri slo-jevi puËanstva sudjeluju u izborima; prvi put, da se ne glasuje za pojedinogakandidata, nego za listinu, koja sadræaje viπe kandidata, i prvi put da se glasu-je tajno; pa da ne bude nikakove neupuÊenosti o pravu i naËinu glasovanja,stavljaju se ovime do opÊeg znanja glavni propisi zakona o izboru narodnihposlanika.

1. IZBORI VR©IT ∆E SE PO LISTINAMA I TO PO ÆUPANIJA.

Za svaku æupaniju odreen je prema broju stanovnika æupanijebroj narodnih zastupnika tako, da na svaki 30.000 æitelja otpada po jedan za-stupnik. Odreeno je prema tomu da biraju: æupanija zagrebaËka 17, æupani-ja varaædinska 13, æupanija modruπko-rijeËka 8, æupanija liËko-krbavska 7,æupanija bjelovarsko-kriæevaËka 11, æupanija poæeπka 9, æupanija virovitiËka9 i æupanija srijemska 14 poslanika, a grad Zagreb 5 poslanika.

Kod izbora ne glasuje se napose za svakog zastupnika, nego seglasuje za cijelu listinu kandidata one æupanije. Da listina kandidata bude va-

Hrvatsku, zavladali centralistiËki iz Beograda, te im se je bi reÊi sama od sebeu rukama naπla sila i moÊ hegemonije nad dva slavenska druga ∑ nad Hrvati-ma i Slovencima!

A πto moæe on, jedinac, da u tom pravcu pomogne?!

I pojedinac treba da poËme, pa Êe mu se vremenom sve viπe i viπesuradnika i sutrudbenika prikljuËiti i ovakov pokret morati Êe uspjeti, Ëimdotle uspije, da budu i sami Srbijanci s njima nastojali oko te narodne svrhe…

U prvom redu treba Srbijancima pokazati gdje i u Ëemu su zaostaliza ostalom braÊom, gdje i u Ëemu se nalaze njihovi nedostaci. Kada im se naprimjer predoËi kakva je to strahota, πto oni razbojnike postavljaju uprav-niËkim predstojnicima, πto oni Ëak ubojice Ëinovnike ne kazne, veÊ i namje-πtaju a tako i varalice i pronevjeritelje, oni Êe bez sumnje i sami dospjeti dotoga, da Êe se s takvoga upravljanja zgraæati i ∑ okaniti! A tako Êe biti i sa osta-lim porocima njihove uprave.

Rojc odluËi, da Êe on svaku prigodu upotrijebiti, da u skupπtinipitanjem upuÊenim dotiËnom ministru, upozori na svaku omaπku uprave ilipojedinca sluæbenika Srbijanskih, na koja mu dotiËni ministar po naredbizakona mora dati odgovor ustmeni, ili ∑ ako to on, pitalac, zatraæi ∑ pismeno.Rojc je to neumornom dosljednoπÊu provaao i opazio je, da je postao min-istrima ∑ neugodan… A i to je uspjeh, i to moæe doprinijeti do toga, da i min-istri progledaju i unaprijed sprjeËavaju takve dogaaje.

U tu svrhu odluËio je, da Êe proti svakomu barbarskomu Ëinuprosvjedovati u javnosti u skupπtini (privremenom predstavniπtvu) ne bi litime primorao ministarstva da poduzmu sve πto treba, da se takov ciljpostigne…

*

Meutim je nadoπlo vrijeme, da se priprave izbori za ustavotvornuskupπtinu. Rojc je kao podban izdao i u cijeloj Hrvatskoj (i Slavoniji) obnaro-dovati dao o tome oglas.


56rsr 57rsr

skopËane posljedice; b) koji su osueni zbog prestupka ili prekrπaja, uËinjenogiz koristoljublja (kraa, prevara itd.) ili inih neËastnih djela (svodstvo, skitanjeitd.) dok ne prodaju tri godine nakon izdræane ili zastarjele kazne. Daklje nemogu glasati oni: a) koji se nalaze na izvrπivanju sudbene kazne; b) pod steËa-jem, c) koji su pod skrbniËtvom (oËinskom vlasti, tutorstvom); d) koji su bezdopuπtenja vlade stupili u sluæbu strane dræave i e) koji su sudbenom presu-dom osueni, πto kano pristaπe nepriznatih vjera nisu izvrπili svoje graanskei vojne duænosti.

4. GLASOVANJE VR©I SE TAJNO

tj. tako, da nitko ne moæe saznati, za koga je koji izbornik dao svojglas. Da se tajnost glasanja potpuno dræi, propisao je zakon ove mjere:

Kod svakog mjesta, gdje se glasuje, biti Êe smjeπteno toliko glasaË-kih kutija (drvenih posuda), koliko ima listina kandidata za koje se glasuje.Kutije, koje su jednake za cijelu dræavu, jesu tako velike, da se u njih moæepruæiti ruka sa stisnutom πakom. Za svaku kandidatsku listinu biti Êe opredijel-jena posebna kutija, pa Êe listina biti na njoj prilijepljena na vidljivom mjestu.

Svaki biraË, kad ue u sobu gdje se glasuje, mora prije glasovanjakazati glasno svoje ime, prezime i zanimanje. Nakon πto povjerenstvo posvesigurno ustanovi, da je on baπ ona osoba, pod Ëijim se je imenom prijavio daglasa, kazati Êe predsjednik ili jedan od Ëlanova biraËkoga odbora glasnosvakom biraËu, koju ili Ëiju listinu prikazuje koja glasaËka kutija. Ako je biraËnepismen, mora mu na njegov zahtjev predsjednik ili jedan Ëlan odbora proËi-tati sva imena na kandidatskim listinama. Jednako i svaki predstavnik liste ilinjegov zamjenik ima pravo pokazati biraËu kojoj stranci ili politiËkoj grupikoja kandidatska lista ili kutija pripada.

Prije nego πto biraË pristupi glasanju, daje mu predsjednik jednukugljicu, i kad biraË primi kugljicu, metnut Êe ju u desnu ruku i zatvoriti ruku.Sa tako zatvorenom ruku imade priÊi redom svakoj kutiji i mora u svaku

ljana tj. da za predloæene u njoj osoba bude mogla glasovati potrebno je dalistina bude propisno sastavljena, potpisana najmanje po 100 biraËa i predanakod predsjednika sudbenog stola u sjediπtu dotiËne æupanije najkasnije do 21.studenoga o.g. Potanje upute o tome, kako se sastavljaju kandidatske listine,imade na zahtjev svakome biraËu priopÊiti nadleæno opÊinsko poglavarstvo ilikr. kotarska oblast.

2. IZBORI VR©IT ∆E SE PO PROPORCIONALNOM (SRAZMJERNOM) SISTEMU

tj. tako, da ne Êe samo kandidati one listine, za koju je pala nad-poloviËna veÊina glasova biti izabrani, nego se i od onih kandidatskih listina,koje su dobile manji broj glasova, uzima izabranima onoliki broj kandidata,koji odgovara razmjeru predanih glasova. tako npr. ako u jednoj æupaniji, kojabira 10 poslanika od 10.000 izbornika, za listinu jedne stranke glasuje 6000glasaËa, za listinu druge stranke 3000, te za listinu treÊe stranke 1000 glasaËa,onda Êe biti proglaπeni izabranim zastupnicima od prve listine 6, od druge 3i od treÊe 1 zastupnik. Ovako dakle ne Êe oni, koji su ostali u manjini, ostatibez zastupnika ∑ kako je to prije bivalo ∑ nego Êe i oni imati razmjerni brojzastupnika prema svojim glasovima, i tako Êe i slabijim strankama bitiomoguÊeno, da budu zastupane po svojim zastupnicima u ustavotvornojskupπtini.

3. PRAVO IZBORA JE OP∆E I JEDNAKO

tj. pravo biranja poslanika imade svaki muπkarac, koji je navrπio 21godinu ako je u vrijeme sastava izbornih listina bio dræavljanin kraljevineSrba, Hrvata i Slovenaca, te ako je najmanje 6 mjeseci nastanjen u opÊini gdjeÊe birati. Ne mogu glasovati oficiri aktivni i u nedjelatnom odnoπaju, te vojni-ci pod zastavom t.j. koji su u aktivnoj vojnoj sluæbi. Ne mogu dalje glasovatini oni: a) koji su osueni zbog nepolitiËkog zloËinstva dok traju osudom


58rsr 59rsr

godine i novËano od 400 do 4000 dinara (1600 do 16.000 kruna), pa ako je touËinjeno zloupotrebom vlasti, onda Êe se kazniti najveÊom mjerom ove kazne.Aktivni upravni Ëinovnici i oficiri, ako bi izticali kandidate za poslanike ili inaËeutjecali na sastavljanje kandidatske listine, kaznit Êe se gubitkom sluæbe.

Oni, koji nasiljem ili prijetnjama sprijeËe jednog ili viπe biraËa, daupotrebe svoje biraËko pravo, kaznit Êe se zatvorom od jednog mjeseca dodvije godine.

Tko uvrijedi biraËki odbor ili koga Ëlana njegovog, kaznit Êe sezatvorom od 30 dana do πest mjeseci, a ako na njih tvorno napadne,zatvorom od tri mjeseca do dvije godine. Tko na biraliπte doe s oruæjem,kaznit Êe se zatvorom od 1 mjeseca do 1 godine. Ovo vaæi i za javnesluæbenike, ako na biraliπte dou s oruæjem, izuzev one, koji budu pozvani zaodræavanje reda. (»lan 105. zakona).

Tko na biraliπtu radi agitacije prenosi laæne vijesti ili πiri slike,plakate i druga sredstva za agitaciju, kaznit Êe se zatvorom od 2-6 mjeseci, istotako kaznit Êe se i oni, koji bi vikom i prijetnjama smetali biraËkom odboru ilipojedinim biraËima u njihovom radu (»lan 106. zakona). Ako ove spomenutekrivce Ëlana 105. i 106. zakona uËine viπe njih zajedno, onda Êe za svakogabiti kazna od 3 mjeseca do 2 godine.

Tko namjerno oπteti, uniπti ili odnese ma kakovu ispravu o izbori-ma ili ma kakav predmet, koji za izbor sluæi, ili pokvari broj glasova davanjem,oduzimanjem ili mijeπanjem kugljica ili i drugËije, kaznit Êe se zatvorom odjedne do pet godina. I pokuπaj se ovdje kazni. Osim ovih glavnih propisa zazaπtitu slobode izbora zakon sadræaje joπ kaznene odredbe za one, koji bihtjeli po viπe puta glasovati, ili glasovati pod tuim imenom, dalje za ËlanovebiraËkog odbora, ako bi neizpravno vrπili svoje duænosti itd. Sve ove propisemoæe svatko upoznati kod nadleænog opÊinskog poglavarstva.

Sva ova kaænjiva djela po ovome zakonu sude kr. sudbeni stolovi.

Navedenim pod 1. do 5. zakonskim propisima potpuno je osigura-no, da u ovim izborima mogu svi biraËi potpuno slobodno i bez ikakova uti-

pojedinu kutiju staviti zatvorenu ruku, a kugljicu Êe pri tom spustiti u onukutiju, na kojoj je prilijepljena ona kandidatska listina, za koju hoÊe da glasu-je. Tek kad iz posljednje kutije izvuËe ruku, otvorit Êe ruku pred svima tako,da svaki moæe viditi, da kugljice viπe u njoj nema i da je glasovao.

Svaki biraË je dakle duæan pruæiti ruke u sve kutije redom i ne smijeruku iz ni jedne kutije izvaditi otvorenu sve dok nije obaπao i posljednju kuti-ju. Kod toga izbornog Ëina duæan je svaki glasaË da Ëuva tajnost. zakonpropisuje, da Êe se biraË, koji ne Êe da turi ruku u svaku kutiju ili koji glasajavno ili ma na koji naËin namjerno povredi tajnost gasanja, kazniti novËanood 10 do 100 dinara (40 do 400 kruna).

Kutije i kugljice udeπene su tako, da se nikako ne moæe ni viditi niËuti u kojoj je kutiji biraË ispustio kugljicu, jer su kugljice od gume, pa pada-ju u kutiju neËujno. Zakon pak izriËito propisuje, da nikakova vlast ne moæeod biraËa traæiti da kaæe za koga je glasovao.

Glasovanje traje neprekidno cijeli dan od 6 sati do podne do 6 satipo podne. U 6 sati zatvorit Êe se dvoriπte ili zgrada, ako dvoriπta nema, i nitkose viπe neÊe unutra pustiti, ali Êe se i dalje primati glasovi od onih biraËa, kojisu u Ëasu zatvorenja bili u dvoriπtu ili zgradi, pa ma dokle to trajalo. Ako jeglasanje zbog takvog nereda moralo biti prekinuto dulje od jednog sata, zatoliko Êe se kasnije nakon 6 sati prestati sa puπtanjem glasaËa na biraliπte.

5. IZBORI IMADU BITI POTPUNO SLOBODNI

Zakon najstroæe zabranjuje svaku prisilu i svako nasilno djelovanjena glasaËa, kojim bi ga se htjelo prinuditi da glasuje za ma koju stranku. I akoje veÊ po samoj tajnosti glasanja nemoguÊe ustanoviti, za koju je listinu kojiizbornik glasova, pa u tome i leæi najbolje jamstvo, da svaki moæe glasovati posvome uvjerenju, ipak zakon propisuje da se onaj, koji bi glasaËa silom ili pri-jetnjom prinuivao da potpiπe ili ne potpiπe kandidatsku listinu ili da za kojulistinu glasuje ili ne glasuje, imade kazniti zatvorom od dva mjeseca do dvije


60rsr 61rsr

svrhu i zadaÊu svoga mandata ako mu bude povjeren. Bio je siguran, da Êebiti izabran. Ali to nije godilo „zajednici“ (pravaπima) te su oni u svom organu„Hrvatu“ upravo gnjusno napadali, i tako zadirali u njegovu Ëast i poπtenje, daim je morao javno odgovoriti pa i traæiti sudbenu zadovoljπtinu, i ako je odtoga naËelno zazirao.

Iz njegovoga odgovora vidi se infamno klevetanje „Hrvata“. Evoodgovora RojËevoga od 2. studena 1920.

UredniËtvu „Hrvata“

ZagrebMarkovska ulica 24.

U juËeraπnjem broju (210) ima u Ëlanku naslovljenom „»inovniËkopitanje“ meu inim i ova stavka: „Koliko smo upuÊeni dr. Rojc je, za vrijemeodsustva bana Laginje u Beogradu, premjeπtao i promicao viπe Ëinovnika ∑ none u omjeru 9:7 nego izkljuËivo u korist demokrata. Ako bi se tkogod imaoæaliti, bila bi to Hrvatska Zajednica i ban, kojeg je dr. Rojc naprosto mimoiπao,upotrijebivπi njegovo odsustvo“.

Molim Vas, da na istom mjestu i naËinom propisanim po zakonupriopÊite ovaj ispravak:

„Osim πto sam potpisao Ëetiri imenovanja struËnjaka za VIII. Ëin,predloæenih mi po povjereniπtvu ministarstva za πume i rude, nisam za vri-jeme odusustva g. bana Laginje ni premjestio ni promaknuo nijednoga viπegaËinovnika, a nisam toga uËinio ni za njegovoga prisustva. Stoga nisam to nitimogao uËiniti u omjeru 9:7 niti izkljuËivo u korist demokrata. Nije dakle isti-na da sam ja naprosto mimoiπao g. bana upotrijebivπi njegovo odsustvo.

U polemiku glede ostaloga sadræaja toga Ëlanka prirodno je da sene upuπtam, ali mu zato ipak ne mogu priznati, da u svemu odgovara istini.

Sa πtovanjem

Zagreb, 2. studenoga 1920. Povjerenik za unutarnje poslove:M. Rojc“

caja vrπiti izborno pravo, te Êe svaki pojedinac moÊi nesmetano dati svoj glasonima, u koje imade povjerenje.

Nema ni ne moæe dakle biti povoda nasilnom iztupu bilo s kojestrane, no ako bi ipak do takvog doπlo, dræavna Êe vlast najodluËnije znatizaπtititi slobodu izraza narodne volje. Na puËanstvu je sada da pokaæe, da Êeznati mirno i dostojanstveno vrπiti svoje izborno pravo, te da Êe svaki pojedi-ni glasajuÊi po svom uvjerenju, znati πtovati i tue.

U Zagrebu, dne 21. listopada 1920.

Povjerenik za unutarnje poslove:Rojc v.r.

*

Dakle 28. studena 1920. imadu se obaviti „slobodni izbori zaustavotvornu skupπtinu“. Po æelji svojih politiËkih drugova i Rojc je kandidi-rao. Kandidirao je za grad Zagreb.

Bio je u istinu pogibeljan kandidat za sve ostale stranke, a tako i zapravaπe ili „Hrvatsku Zajednicu“44 pod kojim su se imenom skupili pravaπisvih frakcija. ∑ Kao kandidat odræao je jedan sastanak sa izbornicima i razloæio


44 Hrvatska zajednica bila je politiËka stranka liberalnoga graanskog usmjerenja, osno-vana u Zagrebu 17. srpnja 1919. godine sjedinjenjem StarËeviÊeve strankeprava i Napredne demokratske stranke U Privremenome narodnom predstavniπtvu(PNP) u Beogradu predstavnici Napredne demokratske stranke i StarËeviÊeve strankeprava zajedno su osnovali Narodni klub. Zalagali su se za parlamentarnu monarhiju tenarodno i dræavno jedinstvo, ali s pokrajinskom autonomijom. Kasnije kod Hrvatskezajednice poËinje da prevladava federalistiËka opcija. Voe stranke su bili: Ivan LorkoviÊ,Ante PaveliÊ st., Matko Laginja, –uro ©urmin, Mate DrinkoviÊ, Ivan PerπiÊ i LadislavPoliÊ. Hrvatska zajednica je kao kljuËni politiËki predstavnik Hrvata u Privremenomenarodnom predstavniπtvu (1919.-1920.) predstavlja uglavnom hrvatske intelektualce ibogatije graanstvo. Na izborima za Ustavotvornu skupπtinu (1920.) osvaja tek ËetirizastupniËka mandata i pada u sjenu RadiÊeve Hrvatske republikanske seljaËke stranke(HRSS). Vidi studiju o Hrvatskoj zajednici: Hrvoje, MATKOVI∆, Hrvatskazajednica, Istorija XX veka, V, Beograd, 1963., 315.-394.

62rsr 63rsr

fakulteta na zagovor tadanjega naËelnika g. Srkulja,45 komu kao i zastupstvuzato i sada joπ ide zahvalnost, jer bi inaËe zapeo razvitak medicinskoga fakul-teta. A g. Srkulj spada u stranku onih oko „Hrvata“. Zgradu zemaljske viπedjevojaËke πkole u DraπkoviÊevoj ulici takoer sam tek od vojske, koja seunutra uselila bila dobio. Ona je upotrijebljena za privremeno smjeπtenjekirurπke klinike i klinike za unutarnje bolesti. „Hrvat“ na dalje konstatira, da je„RojËeva Visoka TehniËka ©kola“ maknula iz svojih prostorija:

1. æensku struËnu πkolu

2. pol obrtne πkole

3. i morao joj se dati kemijski laboratorij.

Glede æenske struËne πkole napomenuti mi je da tu πkolu nijemaknula tehnika, nego austro-ugarska vojska i njen crveni kriæ, od kojih samja te zgrade nakon mnogo poteækoÊa izhodio. Glede „pol obrtne πkole“izpraviti mi je, da se radi samo o prostorijama jednoga dijela internata, a neobrtne πkole, i ovaj sam preuzeo od austrougarskoga crvenoga kriæa.

Glede kemijskoga laboratorija znadem, da nije ∑ kako „Hrvat“tvrdi, morao se dati visokoj tehniËkoj πkoli, nego su joj u toj zgradi ∑ poslijemene ∑ ustupljene neke prostorije.

„Hrvat“ dalje konstatuje, da je i „RojËeva Veterinarska Visoka©kola“ naprosto okupirala prostorije potkivaËke πkole, na πto moram promi-jetiti, da se tu radi samo o jednom dijelu prostorija i da su te prostorije bileokupirane za vrijeme rata najprije po gimnaziji, a onda po sveuËiliπnimacima, od kojih sam ih preuzeo za Visoku Veterinarsku πkolu.

Nije istina, da sam ∑ kako Hrvat veli ∑ „osnovao tri viπe πkole, auniπtilo se desetak niæih“. Nijedna πkola nije uniπtena. Ali je istina, da su vrlo

VeÊ u broju od 13. studena ima opet æestoki napadaj „Hrvata“ naRojca, koji se vidi iz odgovora πto ga je Rojc poslao „Hrvatu“, a koji glasi:

„Uredniπtvu ‘Hrvata´“ u Zagrebu.

U danaπnjem broju (220) Hrvata imadete pod natpisom „GospodinRojc, demokratski kandidat za grad Zagreb“ napadaj na moj rad kao po-vjerenika za prosvjetu. Poπto taj ne odgovara istini, a stvar je opÊega zanima-nja, molim Vas, da po ustanovama zakona na istom mjestu, pod istimnaslovom i sa jednakim slovima izvolite donijeti ovo razjaπnjenje (izpravak).Prirodno je, da se ja ne mogu upustiti u nabrajanje mojih „zasluga“, ali moramistaÊi, da sam osnovao viπe πkola, nego li je to u tom Ëlanku nabrojeno (fakul-tet gospodarsko-πumarski itd.)

Ali tu moram odluËno reÊi da nije istina, da sam ja za volju medi-cinskoga fakulteta uniπtio:

1. PlemiÊki konvikt

2. Jednu gimnaziju

3. Jednu realnu gimnaziju

4. PuËku πkolu muæku i æensku

5. Dvije viπe djevojaËke πkole.

Sve ove zgrade koje su tu miπljenje bile su zaposjednute austro-ugarskom vojskom i crvenim kriæem, od vojnih oblasti, ja sam te zgradevelikim trudom i nastojanjem od njih izhodio. Nijednu od nabrojenih πkolanisam ja maknuo iz njezine zgrade, nego austrougarska vojska.

Zgradu plemiÊkoga konvikta kao i zgradu realne gimnazije na©irokom Brijegu odredio je za medicinski fakultet hrvatski sabor svojimjednoglasnim oduπevljenim zakljuËkom za koji su glasovali i svi zastupnici,koji se sada kupe oko Hrvata.

Zgradu puËke πkole u DraπkoviÊevoj ulici otpustilo je, kad ju jevojska izpraznila, gradsko zastupstvo privremeno za svrhe medicinskoga


64rsr

45 Stjepan Srkulj (1869.-1951.) gradonaËelnik Zagreba u prijelomnim trenucima hrvatskepovijesti (1917.-1919. i 1928.-1932.). Kao gradonaËelnik odræao se i nakon uvoenjaπestosijeËanjske diktature kralja Aleksandra. Bio je jedan od Ëelnih ljudi Hrvatske zajed-nice te ministar u tri vlade Kraljevine Jugoslavije. Viπe o dr. Stjepanu Srkulju u: Denis,DETLING, Prilog prouËavanju biografije i bibliografije Stjepana Srkulja, OsjeËki zbornik,29., 2009., 235.-244.

65rsr

Istina je, da su aci pohrlili na naπe visoke πkole (kako i ne bi!) a istina je i toda su u Zagrebu uopÊe uæasne stanbene, a naroËito da su uæasne stanbeneprilike aËke. Ali treba uËiti ovo: Kada ne bismo imali svih visokih πkola, kojesam ja osnovao, Ëini se: na uæas pisca Hrvata, na πto bi bila upuÊena naπavisokoπkolska omladina (i muæka i æenska)? Velika veÊina bi za to ipak doπlau Zagreb i sva bi se upisala u pravoslovni ili mudroslovni fakultet prepunili ipreplavili bi ove, jer medicine, veterine, tehnike, gospodarsko-πumarskogfakulteta i dr. ne bi bilo. Ovo bi troje bilo prenapunjeno. U tuinu veliki dione bi mogao poÊi, jer ne bi imao dovoljnih sredstava. Nekolicina od njihsvakako bi iπla u tuinu; ali se s tim ne bi propravile stambene prilike ovdje,a tamo im ne bi bilo teæke samo stambene prilike, nego i prehrambene. Imalibi dvojako zlo. Dakle i bez ovih novih visokih πkola bile bi u Zagrebu uæasnestambene prilike aËke. Treba im pomoÊi koliko se moæe, a ne zbog toga lju-titi se πto imademo sve ove visoke πkole.

Pisac zavrπuje ovim rijeËima: „Kako se iz gornjega vidi minus njego-va djelovanja jest deseterostruki od pripisanoga mu plusa“. Ako je tako, ondane znam zaπto Hrvatov pisac i njegovi ljudi nisu veÊ davno kod svoje vlade (g.bana i g. povjerenika za prosvjetu) zahtjevali, da se dokine medicinski fakultet,dokine visoka tehniËka πkola, dokine gospodarsko πumarski fakultet dokinevisoka veterinarska πkola i dr. pa da se niæe πkole vrate u te zgrade, koje suprivremeno date (uz privolu svih na to pozvanih faktora) na uporabu ovimvisokim πkolama. Istom onda, kada oni zatraæe dokinuÊe svih ovih visokihπkola vjerovati Êu da pisac doista misli onako, kako je napisao. Dotle mi jezadovoljeno tvrditi, da je to sve protiv svojega boljega znanja napisao samozato da napadne kandidata koji ne kandidira na programu ∑ njegove stranke.

Boæe mili na svemu Ti hvala!

ZahvaljujuÊi Vam gospodine uredniËe, biljeæim se

sa πtovanjemZagreb 13/11.1920. Povjerenik

za unutarnje posloveM. Rojc.“

teæke prilike nastanbe veÊine tih πkola koje su nastale za doba rata, kad ih jeaustrougarska vojska maknula iz njihovih zgrada, a do danas se joπ nisu mogleizprazniti.

Znadem da je mnogim roditeljima i djeci teæko danaπnje razdije-ljenje sati, ali pitajte ih, i roditelje i djecu traæe li za to, da se ukinu po meniosnovane viπe πkole za to da se djeca uzmognu vratiti u one prostorije iz kojihih je svojedbno izbacila austro-ugarska vojska? I roditelji i djeca odgovorit ÊeVam: ∑ nipoπto! Treba, da na neke osude opÊenite naravi odgovorim za oba-vjeπtenje javnosti spominjanjem Ëinjenica, koje su onima oko „Hrvata“ daklei piscu sigurno poznate, a to je ovo:

Kada sam osnivao medicinski fakultet svi smo mislili, da Êe seposlije rata povratiti tolike tisuÊe radnika i obrtnika, da Êe biti lasno dizanjenovih zgrada, da Êe biti πto viπe i potrebno vraÊajuÊem se ljudstvu naÊi odmahposla i zarade. Doπlo je drugaËije. Kako je doπlo, to svatko znade i ne trebamda razloæim. Meutim ono πto se gradi na ©irokom Brijegu, ja sam osnovao iodredio, pa kad Hrvatov pisac prigovara, πto se ne gradi viπe, ne znam, zaπtoudara na mene, koji veÊ godinu dana nisam na Ëelu prosvjetnoga odjela? Urukama je njihovih ljudi vrhovna vlast u Hrvatskoj i vrhovna uprava prosvjete.Zaπto oni ne grade zgrade za te πkole? ∑ Ja im to ne spoËitavam, jer znadem,da oni toga ne mogu uËiniti veÊ sada, kao πto znadem i to, da su potpunoodobrili moj πkolski graevni program te odluËili graditi potrebne πkolskezgrade Ëim to bude moguÊe.

Kada sam osnovao visoku tehniËku πkolu i visoku πkolu za vete-rinu svi smo se nadali, da Êemo moÊi dobiti vojarne kod »ernomerca za na-stavne svrhe. I tu se dogodilo drugaËije.

Sve su pako nastambe visokih πkola u navedenim πkolskimzgradama, osim onih na ©irokom Brijegu, samo privremene dok se ne sagradeza klinike odgovarajuÊe zgrade na ©irokom Brijegu, a uz to treba da se i prekodanaπnjih sagrade ∑ kako sam ja bio veÊ osnovao ∑ joπ dvije nove srednje πkole,jedna u gornjoj Ilici, a druga negdje u Vlaπkoj ulici ili izmeu nje i Petrove ulice.

Joπ se moram da osvrnem na reËenicu „Hrvata“ koja glasi…„dovesti ake ne naÊi im stana ∑ to je in ultima alinea zasluga gosp. Rojca“. ∑


66rsr 67rsr

da sam se kroz vrijeme moga dvadesetsedmogodiπnjega odvjetovanja uBjelovaru bavio opseænom graanskom i kriminalnom praksom, da sam biosuradnik u viπe listova da sam napisao viπe znanstvenih razprava, da samdræao viπe predavanja u pravniËkom druπtvu, bio urednikom tamoπnjegalokalnoga lista, i sam da sam izdavao list, da sam se bavio i beletristikom itd.Ne fali dakle tamo jedan Ëitav odlomak iz moga æivotopisa. Za ovu klevetu uponedjeljak Êe biti predana tuæba zbog uvrede poπtenja proti Hrvatu i piscu,a gospoda biraËi sigurno Êe prozrijeti zaπto je Hrvat sada uoËi izbora donioovu laæ.

ZahvaljujuÊi Vam biljeæim se sa πtovanjem

Zagreb 27. XI. 1920. Povjerenik

za unutarnje poslove

M. Rojc v.r.“

U savezu s ovim napadajima treba odmah primjetiti, da je Rojcdobio sudbenu zadovoljπtinu tek nakon pet godina ∑ i da je Hrvat osuenplatiti troπkove postupka sa 1.600 dinara RojËevom pravnom zastupniku, nje-govom zetu dru Dragutinu KatuπiÊu odvjetniku u Zagrebu. Sada pet godinaposlije imao je „Hrvat“ obraza da po svom predstavniku g. dru. StjepanuSrkulju zamoli Rojca neka mu sve troπkove ove kaznene parnice pokloni! Toevo Ëini pismom od 4. veljaËe 1926. jer se je ta stvar pred sudom tako dugozavlaËila. To pismo glasi:

Uredniπtvo dnevnika „Hrvat“, Zagreb

Presvjetli gospodine,

U æestini politiËke borbe, naπ Vam je list prije viπe godina daopovoda, da ste dali podnijeti tuæbu radi uvrijede poπtenja i ako naπim pisa-njem niti smo dirali niti htjeli dirati u Vaπu Ëast. Poslije toga smo se i meu-sobno pribliæili pa ste Vi i u nekoliko puta poËastili nas za nj i svojim perom.

Proces radi te tuæbe svrπio je pomirbeno, ali je ostao za platititroπak odvjetniku g. dru KatuπiÊu od Di 1.600 ∑ Obzirom na to, da je odvjet-

Doista je opravdan RojËev uzdah na kraju izpravka: „Boæe mili nasvemu ti hvala“. VeÊ dana 27. studena 1920. dakle neposredno pred sam danizbora donesao je „Hrvat“ novi napadaj pod naslovom „Ne reci prerano hop!“meu inim biljeækama i jednu, kojom se pita „je li istinito, da je Rojc bio svo-jedobno suspendiran od odvjetniπtva u Bjelovaru? Ako je to istina bilo biveoma uputno, da se kaæe razlog, zaπto je g. Rojc bio suspendiran od pravaodvjetovanja i zaπto je nastala dvadesetogodiπnja praznina u njegovom æivo-tu? Odgovor na taj zaπto „Ëekaju biraËi grada Zagreba!“

Ovaj napadaj sa takovim æuÊnim okrivljenjem doneπen jeneposredno pred izborni dan tako, da Rojc ne bi mogao izpravkom u Hrvatuza vremena reagirati. Za to je Rojc izpravak posla ne samo „Hrvatu“, nego i„Jutarnjem Listu“ i „Novostima“, koji izlaze rano u jutro te su izbornici mogliveÊ prije poËetka izbora imati u rukama njegov odgovor.

Ovaj odgovor u Jutarnjem Listu i u Novostima glasi:

„Uredniπtvu

1. Jutarnjeg Lista

2. Novosti

1 i 2 u Zagrebu

U danaπnjem Hrvatu imade biljeπka u kojoj se pita „je li istinito daje g. Rojc bio svojedobno suspendiran od odvjetniπtva u Bjelovaru? ∑ ako jeto istina bilo bi veoma uputno, da se kaæe razlog zaπto je g. Rojc bio suspendi-ran od prava odvjetovanja i zaπto je nastala dvadesetogodiπnja praznina u nje-govom æivotopisu? Odgovor na taj zaπto oËekuju biraËi grada Zagreba!“

Kako je ovo izneπeno u predveËer izbora i nedelje, ne mogu da naovu vijest reflektiram za doba u Hrvatu, koji sutra u nedelju ne izlazi (a kojiju sigurno ne bi htio u prvom iduÊem broju iznijeti, kao πto ni do sada nijehtio) pa da biraËi zbilja ne ostanu neinformirani, molim Vas, da u svom cije-njenom listu u sutraπnjem jutarnjem broju iznesete ovaj moj odgovor na re-Ëeno pitanje: Nije istina, da sam bio suspendiran od odvjetniπtva u Bjelovaru(ili ma gdje), a u mom i Vaπem c. listu uneπenom æivotopisu ustanovljeno je,


68rsr 69rsr

Sa odliËnim πtovanjem

U Zagrebu 12/2.1926. M. Rojc

Ovakovim postupkom nije se proslavilo glasilo „Hrvat“ ni njegovurednik i suradnici mu, a svojoj politiËkoj borbi nisu time ni najmanje pod-pore pruæili. Samo su ju ozloglasili.

A i politiËki nisu si niπta pomogli, jer je Rojc izabran velikom veÊi-nom. Samo su pravaπi posvjedoËili da su joπ uvijek zarobljeni u vraæjem krugumrænje, da nisu prestali biti apostoli mrænje!..

*

VeÊ su u ono vrijeme Srbijanci imali veliki strah, da Êe im RadiÊonemoguÊiti zasnovano i toliko æeljkovano gospodarstvo nad Hrvatima,hegemoniju nad svih narodima Jugoslavije. A RadiÊ se nije obazirao na ovepodmukle protivnike, te je svojim mnogim i neobuzdanim govorima davaonjima æeljkovane prilike, da ga progone.

RadiÊ je zato bio i zatvaran i obtuæen. I to baπ malo predustavotvornu skupπtinu dana 8. srpnja zapoËela je proti njemu glavna razpra-va kod sudb. stola u Zagrebu, koja je trajala do ukljuËivo 20. srpnja i zavrπenaizreËenom osudom, da se „Stjepan RadiÊ, 49 godina star, otac 4 djece,knjiæevnik u Zagrebu nalazi krivim, da je kao predsjednik Hrvatske PuËkeStranke stao na stanoviπte, da ne priznaje jedinstvene kraljevine Srba, Hrvatai Slovenaca pobijajuÊ zakonitost naËina kako je do toga ujedinjenja doπlo, testao raditi oko ostvarenja „samostalne hrvatske puËke republike“ itd. Bio jeosuen te Ëamio u uzama zagrebaËkoga sudb. stola, ËekajuÊi dan izbora.Nadao se je, da Êe biti izabran. Tako je i bilo, te je morao biti puπten na slo-bodu.46

nik Vaπ g. zet i da on u toj stvari nije imao gotovo nikakovih izdataka i troπaka,veÊ da bi se tu imalo raditi o Ëistoj zasluæbi, a s druge strane, obzirom na to,da smo mi skroz patriotsko glasilo, koje se uz najveÊe ærtve bori za opstanak,tako da tiskari dugujemo preko 400.000 dinara, a izlazimo samo tako πto mje-seËni deficit pokrivamo dobrovoljnim prinosima od prijatelja, koji ih radi sveteæih ekonomskih prilika ne mogu viπe niti nasmagati, molim Vas, da imatedobrotu radi toga troπka s Vaπim g. zetom stvar urediti, da mi ne trebamoniπta platiti.

U nadi da naπa molba neÊe biti odbijena, biljeæimo odliËnimπtovanjem.

U Zagrebu, dne 4. veljaËe 1926.

Dr. Stjepan Srkulj.“

i odgovor RojËev:

„Uredniπtvu Hrvata

u

ZAGREBU

Na Vaπe cijenjeno pismo od 4/2 1926. Ëast mi je odgovoriti sli-jedeÊe: U cijelom nizu Ëlanaka napadao je Hrvat na moju Ëast i moje poπtenje.Da baπ na moje poπtenje kao Ëovjeka, kao zvaniËnika, te me je u jednomu izniza ovih napadaja laæno oklevetao, da sam bio kao odvjetnik u Bjelovaru sus-pendiran. Zar to nije pakostan napadaj na poπtenje kao Ëovjeka? Ovaj napadajkoji je sada rijeπen pred sudom samo je jedan suvisli Ëlan iz toga niza napada-ja. a baπ ovaj zadnji napadaj gaao je i na moga zastupnika i zeta g. dra.KatuπiÊa. S ovih razloga ne mogu niti pomisliti na to, da njemu (koji je i akonije tuæio, bio suuvrijeen) predloæim da pokloni Hrvatu svoju dosuenu mutraæbinu od 1600 Din, a ja ne mogu na se preuzeti, da za dobivene uvredejoπte platim 1600 Din.

Klevetanje nije orue Ëastno, a ja mislim da nije ni uspjeπno. Onomoæe duboko povrijediti i naπkoditi laæno oklevetanomu, ali jednoj Ëistoj izdravoj politici nikada ne moæe koristiti.


70rsr

46 Stjepan RadiÊ je prvi put uhiÊen 25. oæujka 1919. u Zagrebu i sproveden u zagrebaËkoredarstvo. Razlozi uhiÊenja su bili potencijalno slanje Memoranduma s 200.000 seljaË-

71rsr

*

Pribliæavao se je dan izbora, 28. studena 1920. Red i mir nije nigdjebio naruπen, nigdje nije trebala oblast (kamo li vojniËtvo) intervenirati. Uunutarnjem odjelu hrvatske vlade radili su telefoni. Sa svih strana javljalo seda vlada potpuni mir, jer nitko ne dira u slobodu kretanja i izbora.

Dana 28. studena poslije 12 sati o podne na dan izbora dostavlje-na je Rojcu odredba ministra unutarnjih djela DraπkoviÊa, kojom mu javlja, daje: „Njegovo Kraljevsko VisoËanstvo, Nasljednik prijestolja Aleksander, napredlog kraljevske vlade, blagoizvoleo potpisati ukaz kojim se niπte svepravne posljedice izvesnih dela (abolicija) i ukaz o tom sproveπÊe Vam se naizvrπenje prvom poπtom. Kako se ovim ukazom obuhvaÊaju i dela za koja jeliπen slobode i pod sud stavljen g. Stjepan RadiÊ, tamoπnji publicist, i toodmah kako Vam bude uruËen ovaj akt ∑ izvolite narediti najhitnije, πto trebada i RadiÊ bude puπten na slobodu.

G. RadiÊ je kao predsjednik jedne politiËke stranke kandidovan zanarodnog poslanika, pa zato hitam sam, a molim da izvolite pohitati i Vi sanjegovim puπtanjem u slobodu tako, da bude stavljen i u moguÊnost daupotrebi svoje pravo glasana sutraπnjim izvorima.

(ostalo ispustivπi)Ministar unutarnjih dela

DraπkoviÊ“

Povjereniku za unutarnje poslove vrlo se je sviala Odredba minis-tra DraπkoviÊa, kojom je izhodio aboliciju kazne (i zatvora) Stjepana RadiÊa.Ministar je oËito raËunao, da Êe tim lijepim Ëinom steÊi neku naklonostRadiÊevu i seljaËke stranke.

Ovi su to doduπe s velikim priznanjem primili, ali politiËkoga pro-bitka nisu mu od tuda pruæili. ∑ Toga ovdje u Hrvatskoj i nitko nije oËekivao,jer je ovdje poznat bio odluËni i poærtvovni znaËaj RadiÊa, koji ne bi zaradsvoje koristi ili udobnosti popustio od prosljeivanja svoga programa ni jedneslovke.

Zahtjevi seljaËke stranke bijahu veliki: Traæila je razoruæanje i ukinuÊesveobÊe vojne duænosti; ∑ podpuno pravo narodnoga samoodreenja, ∑ vladuradnoga naroda, i razdiobu svih dræavnih, crkvenih i vlastelinskih imanja.

SeljaËka stranka uputila je u tu svrhu na mirovini kongres u Parizu,na ruke ameriËkoga predsjednika Wilsona izjavu glaseÊu: „mi svi podpisani ipodkriæani izjavljujemo, da smo po svojoj duπi i pameti za neutralnu hrvatskuseljaËku republiku“. A RadiÊ je osuen i zato πto da je sam i po svojimpristaπama skupljao na tu izjavu potpise. Osuen joπ i za to, πto je ovu izjavupreveo na francuski jezik, i prevod predao francuskoj vojnoj misiji u Zagrebu,okrivljen je i osuen dalje zato, πto je predloæio stranci svojoj, da Êe naustavotvornoj skupπtini pitati Srbe i Slovence: „da li su za republiku?“ A akojesu, moæe ona biti i federativna. Neka im bude njihov kralj blagoslovljen,neka si ga imaju itd.


kih potpisa Mirovnoj konferenciju u Parizu u kojem se opisuju srbijanska nasilja uHrvatskoj, ali i kontakti koje je RadiÊ imao s talijanskim Ëasnicima i politiËarima u Rijeci,Trstu i Bakru. RadiÊ je tada æestoki protivnik nove dræave, te su vlasti preventivno rea-girale bojeÊi Êe da RadiÊ organizira ‘nemire’ koje bi Talijani koji su tada dræali veliki diodalmatinske obale vojno iskoristili. »ini se da je RadiÊ tada s Talijanima stvarao dogo-vor/sporazum o prepuπtanju nekih hrvatskih teritorija na moru i otoka u zamjenu za nji-hovu materijalnu, vojnu i financijsku pomoÊ. Dolaskom bana Matka Laginje na vlastRadiÊ je puπten iz zatvora 27. veljaËe 1920. godine. Meutim, demokrati i regent Alek-sandar su bili nezadovoljni tim Ëinom novog bana M. Laginje. Prema zabiljeπki koju jenapravio Laginja s audijencije regent Aleksandr je rekao: ‘Ili moja ili njegova glava doksam ja na odgovornom mjestu’, dok se Laginja opravdavao opasnoπÊu od komunista paje trebalo ‘otvoriti u Hrvatskoj ventil’. No reæim se nije mirio s takvim postupkom. Stogaje podban Franko PotoËnjak iskoristio prvi skup HPSS-a na kojem je RadiÊ govorio(Galdovo kod Siska) te je RadiÊ 21. oæujka 1920. opet uhiÊen ‘zbog zloËina protiv oteËest-va’. Za razliku od prvog uhiÊenje sada je protiv njega pokrenut sudski postupak te je 4.kolovoza 1920. RadiÊ osuen na dvije i pol godine zatvora. OËito je taj Ëin odnosno pre-suda bila dio politiËke volje reæima, kao i uskoro njegovo puπtanje na slobodu. Reæim jebio svjestan da dræeÊi RadiÊa u zatvoru samo pomaæe njegovoj popularnosti te je RadiÊpuπten iz zatvora abolicijom regenta Aleksandra upravo na dan izbora za Ustavotvornuskupπtinu 28. studenog 1920. na kojim su RadiÊ i HPSS trijumfirali, te je HPSS postaonajjaËa stranka u Hrvatskoj i Slavoniji. Vidi: Bogdan, KRIZMAN, Korespondencija StjepanaRadiÊa, II., Zagreb, 1973., 35.-37., Pino, ADRIANO, Giorgio, CINGOLANI, La via deiConventi, Milano, 2011., 30.-32., 39.- 43., 48.-53.

72rsr 73rsr

Za to se je u Hrvatskoj punim mirom primila vijest, da je RadiÊ zadan ZaËeÊa Majke Boæje (to jest 8. prosinca) sazvao veliku skupπtinu svojihpristaπa u Zagreb.

Rojc je ovu odredbu primio ne samo s razumijevanjem, nego upra-vo s potpunim odobravanjem, pa je osobno pohitao do dra Badaja koji je tadabio predsjednikom stola sedmorice, te mu priobÊio ovo pismo i zamolio gada naredi predsjedniku sudbenog stola VaiÊu, neka odmah pusti RadiÊa naslobodu, kako bi mogao joπ dospjeti ka glasovanju.

Ovaj je to uËinio i RadiÊ je glasovao…

Kad je RadiÊ puπten iz zatvora zagrebaËkoga sudbenoga stola naslobodu i odglasovao odmah je sazvao na 7/12. pouzdaniËki sastanakizabranih zastupnika seljaËke stranke da se dogovore o radu na velikojskupπtini sazvanoj za 8. prosinca u veliku dvoranu pivovare ili prednjom, akobude lijepo vrijeme. Na pouzdaniËkom sastanku povela se je rijeË o tom,imaju li seljaËki zastupnici poÊi u beogradsku skupπtinu? i o tom πto misleuËiniti? ∑ Skupπtina ima izabrati izaslanike, koji Êe imati pregovarati sa kral-jevinom Srbijom.

Suprot zagovoru dra ©uperine47 i seljaka StanËiÊa, da se ne ima iÊiu Beograd traæio je RadiÊ odluËno da se ide i tamo bori: 1. za osiguranje dana konstituanti ne bude majoriziranja; 2. da se o banovinskim prilikama moæeodluËivati samo po sasluπanju banovinskih zastupnika; 3. da se novake(regrute) ne smjeπta daleko od njihovih domova i 4. da nijedan ministar nebude ovlaπten sa bilo kojeg razloga razpustiti konstituantu.48

RadiÊ je u zakljuËnoj rijeËi spomenuo ærtve, koje je danaπnja dræav-na vlast meu hrv. seljaËtvom prouzroËila, napose u Bosni, gdje su se najs-traπnije okrutnosti dogaale, te iztiËe „da se s ovim kraljevstvom ne Êemonikada pomiriti, jer krv nekrive braÊe stoji posredi.“


47 Benjamin ©uperina, odvjetnik, jedan od osnivaËa HPSS-a.

48 RadiÊ je zapravo nagovaran s viπe strana da poe u Beograd u Ustavotvornu skupπtinu,no on je ustrajao u svom stavu apstiniranja (‘uπanËen u Zagrebu kao æivi protest protivonoga πto je u Beogradu’).

74rsr

Stje

pan

Rad

iÊi S

veto

zar

Pri

biËe

viÊ

u Sp

litu

Na veËer dana izbora sjedio je Rojc kod svoga pisaÊeg stola zabav-ljen pregledavanjem i ureivanjem vijesti o uspjehu izbora, πto su stizavale itelefonom i brzojavom iz cijele zemlje, kad se zaËu sa sjeveroiztoËne straneMarkovoga trga (iz Pivarske ulice) æamor i pjesma. Za Ëas dobrza u sobu po-vjerenikov tajnik, te ga upozori, da to dolaze sa biraliπta u gornjogradskojpuËkoj πkoli njegovi izbornici, da ga pozdrave kao svoga netom izabranogazastupnika za ustavotvornu skupπtinu.

Trebalo je otvoriti prozor, sluπati pjevanje, pozdravni govor,odgovoriti i joπ sluπati zakljuËnu pjesmu, ∑ a brijao je oπtri zimski vjetar…

Od vremena do vremena dolazio bi iz svojih soba ban Laginja dase propita o izbornim uspjesima. OdsjeËni savjetnik dr. Milovan ZoriËiÊ bio jepovjereniku uvijek na pomoÊi, pa je i on izvjeπÊivao bana. Iz pokrajine, oso-bito odanle gdje u izbornim mjestima ne bijaπe brzojavnoga ureda dolazile suvijesti okasno, Ëak do 2 sata u noÊi, a i tek sutra dan. Vijesti su bile povoljneza upravljaËe, jer nigdje nije poremeÊen red i mir, i nije bilo prituæbe sanijednoga biraliπta od nijedne stranke…

U kasnoj noÊi dade ban Laginja podvoriti Rojca, Boπnjaka, ZoriËiÊai sebe vruÊim Ëajem, koji su æudno izpijali dok su Ëitali i biljeæili izborne vijesti.

Prvi zbrojevi glasili su ovako: Izabrano je u cijeloj kraljevini Srba,Hrvata i Slovenaca radikala 97, Demokrata 94, RadiÊevaca 49, Komunista 52,Hrvatske zajednice 42, PuËke stranke (Klerikalci) 24, Zemljoradnika (u Srbiji)14, u Bosni 12, u Vojvodini 2, Samostalne kmetijske stranke (U Sloveniji) 8,Narodnih Socijal-demokrata (Slovenija) 10, Narodnih socijala (Slovenija) 2,Republikanske stranke 4, Hrvatske stranke prava 2, izvanstranaËki (dr. TrumbiÊ,RadoviÊ i PiletiÊ) 3, te sam o sebi nepripadajuÊi nikojoj stranci Ribarac 1.50

Radi mira i izbjegavanja sukoba sa redarstvom, odluËiπe da nebude nikakvoga politiËkoga obhoda ni manifestacija. U Beogradu su ministriu veliko strepili pred tom RadiÊevom skupπtinom gdje se je raËunalo, da Êe sesastati 10 do 20 tisuÊa seljaka. Zato su traæili od hrvatske vlade, da zabrani isjednicu sedmoga i skupπtinu osmoga prosinca i manifestacioni ophod.

Rojc iako joπ bolestan od vrbanca, nije se bojao, i s toga nije zabra-nio ni pouzdani sastanak ni veliku narodnu skupπtinu, pa je umirio ministrapismom, kako je odluËno toga mnijenja, da se ovaj zbor niti ne pokuπa spri-jeËiti, jer bi takav pokuπaj neminovno doveo do krvoproliÊa i do teæke uzbuneu Zagrebu i po Ëitavoj zemlji. Mir i red po ulicama i za vrijeme obhoda akoga bude, Ëuvati Êe gradsko redarstvo.

Vojnici (Srbijanci) su miπljenja, da treba zbor zaprijeËiti i pokazati„jaku πaku“. Ali Rojc misli, da moæemo imati pripravnu vojsku da interveniratek onoga Ëasa, kada bi bilo u istinu potrebno, ali dotle da se ona ne paËa niu πto. Ona treba dobiti zapovijed da se mora strogo ravnati po uputamagraanske oblasti da na svoju ruku nigdje ne iztupa. Po ovim uputama spre-man doËekao je Zagreb veliku seljaËku skupπtinu na koju se je sakupilo preko8.000 malo ne samih seljaka, a proπla je u ozbiljnom miru, te nije red ni uËemu bio poremeÊen.49

*


49 Reæim se plaπio velike skupπtine HRSS-a najavljene za 8. prosinca 1920. u Zagrebu zbogglasina koje su govorile da Êe doÊi do proglaπenja ‘Hrvatske neutralne republike’, priËemu je odræana hitna sjednica vlade na kojoj sudjeluje i ban Laginja. Iako su ministri S.PribiÊeviÊ i M. DraπkoviÊ zahtijevali zabranu skupπtine prevladalo je umjereno stajaliπtehrvatskih predstavnika u vladi (zajedniËara) da se skupπtina odræi, uz uvjet da se onaodmah zabrani ako se donesu neprihvatljivi zakljuËci koji bi bili protiv interesa dræave.Velika skupπtina HRSS-a donijela je radikalne zakljuËke da su protekli izbori bili ‘plebisc-it za neutralnu republiku Hrvatsku u meunarodnim granicama Juænih Slavena’ i da ÊeHRSS preuzeti u Hrvatskoj svu vlast, ali se takoer odustalo od revolucionarne retorikei postupaka. Zbog toga πto nije intervenirao na osnovu dogovora u vladi, ali i kao naËinsuzbijanja akcije HRSS-a, ban Laginja je uskoro poslije skupπtine HRSS-a smijenjen.Hrvoje, MATKOVI∆, Pad bana Matka Laginje, Historijski pregled, br. 1., 1962., 39.- 50.

76rsr

50 Ovdje Rojc donosi potpuno krive izborne podatke, nejasno zaπto. Sigurno je to da suzajedniËari bili potpuno razoËarani rezultatima izbora. Izbori od 28. studenog 1920. zaUstavotvornu skupπtinu su znaËili kolaps hrvatskih graanskih stranaka, posebnoHrvatske zajednice koja je dobila samo 4 mandata. Demokratska stranka je osvojila 92mandata, radikali 91, KPJ 58, HPSS 50, zemljoradnici 39, JMO 24, Slovenska ljudskastranka 14, Hrvatska puËka stranka 13, socijaldemokrati 13, Dæemijet 8, Hrvatska teæaË-ka stranka 8, Hrvatska zajednica 4 itd.

77rsr

svim uvjetima za promaknuÊe. Nu g. ban Laginja uzkratio je svoju privoluglede neke πestorice od njih 116, ne navaajuÊi za to nikakvoga razloga, vansamo svoju izjavu: „za ove ne pristajem. Izpustite ove, a pridræite im makar„rang“ za ostale Êu potpisati. Radi toga rodila se oprijeka izmeu bana i pod-bana Rojca, pak je Rojc odluËio ∑ kako je to bilo ugovoreno za sluËaj nesu-glasja izmeu ove dvojice, da o stvari izvijesti ministra unutraπnjih djela, pa daon odluËi.

Prije nego li Êe se toga puta latiti pokuπao je Rojc, da od Laginjedobije jasni odgovor, koji su uzroci, da se ovoj πestorici uzkrati zakonito pro-maknuÊe? Nije ga mogao dobiti: ∑ „ne mogu, ne Êu, ali ja im ne kanim po-kvariti moguÊnost napredovanja, pa zato metni u odluku, da im se pridræaje„rang“„. Nu ovakvoga pridræanja „ranga“ zakon ne pozna i bilo bi uobÊe po-svema iluzorno i nepovredivo.

Rojc je iz toga uzkraÊivanja privole za redovito promaknuÊe, izæelje da im se pridræi „rang“ sudio, da ova πestorica valjda nisu „zajedniËari“,pa su zato zajedniËari od svoga zajedniËarskoga bana traæili da ovu πestoricune promakne…

Ne moguÊi od bana Laginje dobiti niti potpis za promaknuÊe, a nitirazloge za njihovo nepromaknuÊe, obratio se je izcrpnim izvjeπÊem ministruunutarnjih poslova, da on u tom sporu odluËi. ∑ Ministar mu je odvratio nekaimenuje svih 116 koji su na redu.

Meutim proπli su veÊ i izbori, te se je odstup kabineta i pokrajin-skih vlada svaki Ëas oËekivao a tada bi onih 116 Ëinovnika pretrpili bez svojekrivnje znatnu πtetu u svom napredovanju. Rojc je trebao uËiniti odluËnikorak. A kako uslijed vrbanca nije mogao u ured, napiπe banu Laginji dugaËkoinformativno pismo:

„Zagreb 5/12.1920.

Gospodine bane!

Æelio sam Ti dostaviti ∑ nemoguÊi zbog bolesti joπ nekoliko danaiz kuÊe ∑ danas ovo pismo:

Moæe se reÊi, da su se glasovi izborniËki previπe razπtrkali… biti Êemuke u konstituanti…

*

Poslije izbora 28. studena 1920. skupila se je svjetina, meu njimamnogo izbornika u Meaπnjoj ulici u Zagrebu pred kuÊom i stanom StjepanaRadiÊa. U 9 sati izaπao je RadiÊ iz kuÊe i odræao politiËki govor, u kome jenaglasio, da nijedan poπteni Hrvat nije proti ujedinjenju sa Srbima, ali samo utoliko, da bi bila vojska zajedniËka, pa da se braÊa bore bok uz bok proti van-jskom neprijatelju, ali unutar naπih granica, da si Hrvati sami urede dræavu.Nakon poklika „æivila jugoslavenska republika“ vratio se u svoju kuÊu. Pod vod-stvom omladine krenula je svjetina Vlaπkom, JuriπiÊevom ulicom, JelaËiÊevimtrgom, Ilicom, GunduliÊevom, Marovskom ulicom na Wilsonov trg pred stang. dr. ©urmina. ©urmin se nije pokazao, te je meu prisutnima na ulici doπlo dosvae jer su jedni klicali proti RadiÊu, ali se je ljudstvo ipak naskoro raziπlo.

*

Onaj oπtri vjetar koji je duvao na prozor dok je Rojc gologlavsluπao pjesme i govore svojih oduπevljenih biraËa, ili zaraza s nepoznatestrane, ili oboje zajedno, uzroËiπe povjereniku Rojcu na lijevoj uπki bolnuupalu vrbanac (erysipel). ∑ Morao je slijedeÊih dana ostati kod kuÊe.

Rojc je u predmetu promaknuÊa πestorice Ëinovnika doπao u opri-jeku s banom Laginjom. Za takov sluËaj ugovoreno je bilo, da s predmet pred-loæi ministru na odluku. S Ëijim Êe se miπljenjem ovaj sloæiti, ono se tada imaprovesti. Bio je red, da se koncem godine provedu automatska promaknuÊaËinovnika, koji nisu moæda izgubili pravo na to kakvom pravomoÊnomkarnostnom presudom. Ako to sada ne uËini joπ postojeÊa hrvatska vlada, tiÊe Ëinovnici morati dugo Ëekati na to promaknuÊe dok se ustroji novi kabineti nova pokrajinska vlada.

Za promaknuÊe bilo je na redu 116 Ëinovnika, koji su odgovarali


78rsr 79rsr

na protuzakonitost, jer su takovim priuzdræajem ranga preskoËeni Ëinovniciostali zapostavljeni i nije im se toboæe pridræani rang u istinu mogao oËuvati,te je zato ova naredba kao protivna zakonu naredbom predsjedniπtva od14/2.1919. br. 738/919/Pr. ukinuta, odnosno svi pridræani rangovi proglaπeniniπtavima, i naglaπeno je, da se zakonska ustanova, koja se protivi priuzdræa-nju ranga, nije mogla niti se moæe dokinuti bilo kakvom naredbom upravnevlasti nego jedino zakonom.

Prema tome duænost mi je upozoriti, da ne ima mjesta pridræanjuranga. Ali upravo otuda, πto si i ti gdne bane htio, da onoj πestorici pridræiπrang, sudim, da ni Ti nisi voljan kod ovoga imenovanja njih prikratiti kao πto iza to ne predloæi razloga, ni po mome ni po ministrovu osvjedoËenju, a evo nipo Tvome osjeÊaju, jer inaËe ne bi htio da im pridræiπ rang. Jesu li se oni ∑ πtonam joπ nije poznato ∑ ogrijeπili o sluæbene propise, povesti Êe se proti njimaistraga i krivac Êe biti propisno kaænjen, a moæe biti i degradiran. Za sluËajdakle, da bi poslije izaπlo na vidjelo kakova njihova dokazana krivica, oni timpromaknuÊem ne Êe biti zaπtiÊeni od kazne, dok nasuprot preskoËenjem ne bimogli nikada viπe doÊi u onaj red, koji ih ide, pa ma bili Ëisti kao sunce.

Mi imademo ∑ kao izabrani narodni poslanici ∑ kao i uslijed presto-jeÊe promjene sveukupne vlade radi provedenih izbora naskoro odstupiti, akako Ëitam u svim novinama jednake vijesti ima ministarstvo, a s tim e ipokrajinske vlade veÊ sutra demisionirati. U demisiji vlada ne moæe ovakovaimenovanja Ëiniti, pa zato ako se to ne uËiniti danas u zadnji Ëas ∑ trpjeti Êenepravedno ovih 116 Ëinovnika.

Zato sam tako slobodan zamoliti Te, da izvoliπ usvojiti predlogpripravljen od πefa predsjedniËkoga ureda, kako bi se prije naπega polazka iova stvar pravedno rijeπila.

Molim Te, g. bane, nemoj mi reÊi, da to stoji do mene, tj. do toga,da ja iz predloga izbriπem onu πestoricu, jer ja toga ne mogu uËiniti, a da si neopteretim savjest, da sam πestorici uËinio za Ëitav æivot krivicu i πtetu. Janijednoga od ove πestorice ne poznam i ne imam drugoga interesa na stvarido li praviËnost i mir moje savjesti. Dræim da je to isto sluËaj i kod tebe gdne

U pitanju imenovanja upravnih Ëinovnika svojedobno sam pred-loæio ministru unutarnjih djela na rjeπenje oba naπa opreËna stanoviπta, kakosam Ti to i istodobno pismeno izvijestio. U subotu pred izbor, dana 27/11.t.g. dobio sam telefonsku obavijest, da je ministar odluËio da ne nalazi razlo-ga, da se kod upitnoga imenovanja preskoËe po tebi oznaËena πestoricaËinovnika. Istoga dana (u subotu) bila je to po sadræini i u novinama brzo-javkama iz Beograda saopÊeno. U nedjelju na sam dan izbora dobio sam pokuriru ministrovu pismenu odredbu da to provedem.

Kada sam s ministrovim kurirom (sekretarom g. BoæoviÊem) u ne-djelju doπao k tebi, pa Ti je on predao ministrovu obavijest glede abolicijeRadiÊa, Ti si me gdne bane, pitao nije li doπla pismena odredba glede onihimenovanja. Odgovorih Ti, da je prispjela, ali da se ja nekanim posluæiti ovomministrovom odredbom glede imenovanja upravnih Ëinovnika, i to zato ne,jer nisam izgubio nadu, da Êu pred tobom uspjeti, da dokaæem opravdanostmoga predloga, koji je i ministar odobrio i meni provedbu naredio, da Êu usp-jeti da dokaæem kako se ne moæe preuzeti odgovornost pod pravednoπÊu, dase πestorica Ëinovnika za Ëitav æivot oπtete ni krivi ni duæni.

Izbori minuπe u cijeloj zemlji u potpunom redu, nijednom od teπestorice Ëinovnika ne moæe se pri tome niπta prigovoriti, pa sam zato htio,da Ti liËno ponovo predloæim na potpis imenovanja o kojima je govor. Naæalost sam veÊ u ponedjeljak popodne obolio, pa toga nisam mogao provesti.

VideÊi da je bolest ozbiljne naravi, pa da dulje vremena ne budemmogao doÊi u ured, zamolio sam g. odsj. savjetnika dra ZoriËiÊa, da u mojeime moj prijedlog pred Tebe iznese. On mi je javio, negativni rezultat, a Ti sibio toli ljubezan pa si mi na karti od 30/11 i sam odgovorio, da si voljan pot-pisati imenovanja osim poznate πestorice, a ovoj πestorici pridræati rang, kakostoji po redu.

Nu takovoga pridræavanja ranga ne pozna zakon, i ne samo πto taj nebi imao nikakve krijeposti, nego ga je i u praksi nemoguÊe djelotvorno provesti.

PredsjedniËtvo vlade izdalo je 12/11 1917. broj 5241/Pr. naredbu,kojom se ureuje priuzdræaj ranga Ëinovnicima, koji su prilikom kakvog ime-novanja preskoËeni, ali brzo se je pokazala neispravnost ove naredbe i njezi-


80rsr 81rsr

U onoj tjeskobi u kojoj su srbijanski ministri izËekivali RadiÊevuskupπtinu za osmi prosinca, pisao je Rojcu ministar unutarnjih djelaDraπkoviÊ, da je ministarski savjet (vijeÊe) odluËio, da se imade traæiti tekstizjave, koju RadiÊev glavni odbor pripravlja za sutraπnju skupπtinu, pa ako unjoj bude protudæravnih stavova, da se ne dozvoli Ëitanje i da se ne dozvoliobdræavanje skupπtine ni obhoda.

Rojc od vrbanca joπ nije smio izlaziti, pa je zato pismeno priobÊiobanu Laginji sadræaj DraπkoviÊevoga pisma i zamolio ga, da mu putem koje-ga od svojih povjerljivih Ëinovnika priobÊi, da li se suglasuje s tim mjerama, ida li ih hoÊe provesti dati. K tomu pismu dodao je Rojc Laginji doslovno joπi ovo:

„Ja sam u svom pismu ministru naime zastupao protivno miπljenje,∑ da skupπtinu i obhod ne smijemo zabraniti, ali se moramo potpuno osi-gurati za uzdræanje reda i mira. Ne mislim da bi RadiÊevci red i mir htjelinaruπiti, ali gdje su sakupljene tolike mase lasno se to moæe dogoditi, i protivolje i nastojanju vodstva, jer imade moguÊnosti, da se u mase uπuljaju ele-menti, koji bi htjeli da iskoriste takovu zgodu.

Sada ne znam kako Ti o tome misliπ i ne mogu bez poznavanjaTvoga stanoviπta i Tvojih moæda veÊ poduzetih odredba niπta poduzeti smoje strane. Ja mislim da bi mi valjalo telefonskim ili πifrom obavijestitigospodina ministra unutraπnjih djela, da bi se provedbom mjera po ministar-skom savjetu (vijeÊu) predloæenih postiglo drugo, nego li πto se njima postiÊimislilo. Malo imademo vremena pred sobom, pak stoga molim πto prijeTvoje miπljenje.

Sa odliËnim πtovanjem biljeæim se odani

M. Rojc

Zagreb 7/12.1920.“

Ovo je pismo odneπeno banu u banske dvore u pet sati po podne.Pol ure kasnije (u pol πest) obavijestio ga je dr. ZoriËiÊ, da je ban izjavio da

bane, pa stoji samo do toga, da li mi je poπlo za rukom, da dokaæem, kakopridræanja ranga ne ima, i da se tim naËinom savjest umiriti ne moæe, nitimoæe praviËnosti udovoljiti.

Prije nego dovrπim, dozvoli mi napomenuti da se nisam interesir-ao sastavljajuÊi onaj predlog za politiËko vjerovanje nijednog, a ni oneπestorice, pa sam duboko uvjeren, da ni Ti gdne bane ne Êeπ da o tome zavisinjihovo unapreenje.

Molim te dakle, gospodine bane, da primiπ ovo moje obrazloæenjedobrohotno na znanje, i da joπ danas kao presumtivni zadnji dan pred demi-siom kabineta i pokrajinskih vlada odrediπ, da Ti se predloæi spis o imenova-nju tih upravnih Ëinovnika bez izuzeÊa one πestorice.

Evo, gospodine bane, ovo sam pismo pripravio, da Ti danas do-stavim u punoj i sigurnoj nadi, da Êeπ Ti uvaæiti sve napomenuto i to odobri-ti izvoliti. Ali kada sam se telefonski upitao u predsjedniπtvu, da Ti uzmog-nem pismo otpraviti, dobio sam odgovor, da si noÊas otputovao u Beograd.Tako mi je ovaj korak onemoguÊen, pa kako bi sutra moglo biti prekasno, jasam ta imenovanja kao Tvoj zamjenik potpisao, i to zato, πto za 110 njih ima-dem Tvoju privolu od prije, a glede one πestorice sam uvjeren, da bi Ti na ovopismo takoer pristao bio, glede koje πestorice uostalom imadem pristanak iodrebu ministra unutaraπnjih djela.

Ovime razteretih svoju savjest u uvjerenju, da sam u tim prilikamauËinio ono πto sam morao uËiniti i πto Êeπ i Ti gdne bane naÊi, da sam trebaouËiniti, a da ne stradaju toliki Ëinovnici predstojeÊom promjenom vlade.

Molim te, gdne bane, da izvoliπ primiti izraz moga odliËnoga πtovanja

M. Rojc“

Kako se vidi iz toga pisma povjerenik Rojc rijeπio je spor u korist116 Ëinovnika. Zbog toga nije bilo ni s koje strane prigovora. Javnost je tajkorak odobrila.

*


82rsr 83rsr

1920., a koju je na zadovoljstvo i izveo. Osobno sam ne samo uvjeren, veÊ ipozitivno znam, da je dr. Plasaj vrlo karakteran, Ëist znaËaj, nesebiËan inekompromisan muæ,kojemu je nauka i znanstveni rad idealom. Toga radisiguran sam, da Êe ubrzo biti ugledan Ëlan πkole i izvan granica domovine.

Dr. Fran Zavrnik nije mi osobno poznat, jer sam rijetko s njime udoticaj dolazio. No prema jednoglasnoj izjavi kolega iz Slovenije ne zaostajeni on za predjaπnjima u znaËaju i idealizmu.

Uz to su to nacionalno Ëisti ljudi, zadojeni jedinstvenoπÊu i brat-stvom, a prema tome i sposobnosti da budu odgojitelji buduÊeg veterinarskogpomaltka, koji ima biti u prvom redu narodan, struËno spreman i znaËajan. Aznam, gospodine podbane, da su to Vaπi zahtjevi, koje Vi kao tvorac ove πkoleod buduÊih nastavnika i radnika traæite, a to su i meni takoer sveta naËela.

Toga radi molim, da u tome predmetu Vaπ moÊni upliv uloæite ukorist pravedne stvari na nadleænome mjestu, te mi priopÊite, koje bi korakeimalo profesorsko vijeÊe u tu svrhu uËiniti. Ako se budu najme ponajbolji ljudiu stranu stavljali, onda se moæe zbiti, da Êe se uzdrmani temelji toga uËevnogazavoda sruπiti, a zavod Êe doÊi u ruke ili sebiËnjaka i korupcionista ili zapeti udaljnjem razvoju na zdravoj i Ëistoj narodnoj bazi naπega jedinstvenoga naro-da. Tu odgovornost neÊe moÊi danaπnje profesorsko vijeÊe podnaπati i predjavnoπÊu sakrivati, kraj ovako neshodnih zapreka, koja mora prebroditi uztisuÊu inih vaænih Ëinjenica i zapreka, koje mora svladati i u obzir uzeti, da tuvisoku πkolu na doliËnoj visini ne samo uzdræi, veÊ i πto viπe podigne.

Tim dræim, da sam taj predmet dostatno obradio pa zakljuËujem saosobitim poπtovanjem i iskrenom sinovskom zahvalnoπÊu odani

Podaubsky.“52

„Ovo je oËita zloba dotiËnoga ministra“. Tako si je tu rijeπitbutumaËio Rojc. Ta ovdje se ne radi o promaknuÊu na vis. πkoli poslujuÊih pro-

bude uËinio πto bude mogao. Nije dao ∑ po obiËaju ∑ odluËnoga odgovora naRojËevo miπljenje. Ali barem misli da bi bilo dobro kad bi Rojc telefoniraoministru svoje stanoviπte.“

Rojc je to stanoviπte svoje ministru obπirnim pismom saobÊio, pazato odluËi niπta mu viπe ne telefonirati, jer bi moglo opet uznemiriti ministrakoji bi to mogao krivo tumaËiti kao da prijeti velika pogibelj…

Pri tomu je ostalo. Rojc nije dirao u slobodu raspravljanjaRadiÊevaca…

Za 8. prosinca govorilo se je, da Êe vojska na sve Ëetiri straneZagreba izaÊi na vjeæbaliπte tako, da Êe ostati u telefonskoj vezi sa gradom, tebude mogla u potrebi pridoÊi. Kad je za ovo doËuo povjerenik Rojc, stavio seje u vezu sa zapovjedajuÊim generalom, te mu objasnio, da Êe toga dana odranog jutra sa sve Ëetiri strane grada pridolaziti seljaci na RadiÊevu skupπtinu,pa Êe donijeti vijest u grad i u svoje mase, da je vojska izaπla iz grada. To bimoglo dati povoda uzrujavanju, te bi moglo na mase zlo djelovati. To i tim viπe,πto je 8. prosinca zapovjedani katoliËki svetak, kad i ne moæe biti vjeæbevojniËke.

Bude li ∑ tumaËio je Rojc ∑ oruæane pomoÊi u veÊoj mjeri trebalonego li ga moæe dati prisutno gradsko redarstvo, bilo bi potrebno da budevojska, πto bliæe. Zato je zamolio generala, da vojska ne izlazi iz grada, negoda ostane spremna u vojarnama, a da joj se strogo naloæi, da se toga danavojnici niti pojedince niti u Ëetama ne pokaæu na ulicama.

Tako je i uËinjeno ∑ i mir nije nigdje ni najmanje naruπen.

*…dana51 proboravio na institutima profesora dr. Paltaufa i dr.

Pribrama beËkoga medicinskoga fakulteta, gdje sam ga u nekoliko navrata iposjetio. A da je on to vrijeme sigurno izvrsno izrabio, oËito je stoga, πto gaje prof. Dr. Pribram uz toliku mnoæinu lijeËnika predloæio za predavaËa jednebakterioloπke teme na kongresu u Jeni, koji je zasjedao od 5.-10. kolovoza


51 PoËetak odlomka nedostaje.

84rsr

52 Eugen Podaubsky (Pleternica, 1869. ∑ Zagreb, 1935.) veterinar i prvi dekan Veterinar-skog fakulteta u Zagrebu. Nakon zavrπene puËke πkole polazi u gimnaziju u Poæegi i

85rsr

„Uslijed posljednje rezolucije RadiÊeve stranke opaæaju se uæupaniji poæeπkoj slijedeÊe pojave: Seljaci pristaπe RadiÊeve stranke otvorenona javnim mjestima, nedjeljnim sajmovima itd. psuju kralja Petra, smatrajuodcjepljenje Hrvatske i Slavonije gotovom Ëinjenicom i prijete, da Êe svakogtko je protiv hrvatske seljaËke republike uniπtiti i popaliti. RadiÊevi agentiputuju po selima, sabiru od seljaka novac i upuÊuju seljaka na otpor, jer da je60.000 austrijske vojske na putu da im pomognu i oslobode ih od Srba, itd.Upravne i sudske vlasti veÊim su dijelom pasivne, jer su gotovo svi upravnicii sudski Ëinovnici Ëlanovi hrvatske zajednice i jer su uslijed neizvjesnosti ilabava reæima bez orijentacije. Ovdaπnji zajedniËarski organ „GraniËar“otvoreno zahtjeva od RadiÊa, da ne popusti i da ne bude jeftin, te obeÊajeRadiÊevim pristaπama pomoÊ.

Traæimo od vodstva stranke, da odmah poduzmu slijedeÊe korake:

1.) da pozove sve naπe organizacije i pristaπe, da zahtijevaju od mi-nistarstva najenergiËnije mjere protiv RadiÊa i svih protudræavnih elemenata

2.) da se u sve opasnije krajine odmah poπalju jaËi odredi vojske sanajstroæim nalogom, da svaki pokuπaj ruπenja jedinstva dræave u sluËajupotrebe i krvavo uguπe;

3.) da se na Ëelo æupanija i kotareva postave energiËni i potpunopouzdani ljudi te da se odmah izmijene svi nepouzdani organi politiËkeuprave i javne sigurnosti;

4.) da se dræavna odvjetniËtva i sudovi prisile, da protiv svakoga kouzradi protiv narodnog i dræavnog jedinstva i dinastije najenergiËnije i najbræepostupaju;

5.) da se odmah obustave svi Ëasopisi, koji piπu i razapaljuju narodprotiv narodnog i dræavnog jedinstva te protiv dinastije i naπe dræave u opÊe;

6.) da se poduzmu i sve ostale potrebne mjere u istom pravcu;

Ako se u naπu æupaniju ne poπalje vojska, prijeti opasnost pljaËke ipaleæa kao u oktobru 1918. ∑ samo joπ u veÊoj mjeri, jer je sve izuzevπi ma-njinu demokrata i radikala fanatizovano i oduπevljeno za novi prevrat, samoovaj put u smislu RadiÊeve nauke i zajedniËarskog huπkanja.

fesora, nego o prvoimenovanju profesora, koje se mora omoguÊiti i mlaimstruËnjacima! Ta ako je tko veÊ profesorom na drugoj πkoli, uztrajati Êe da nanjoj doe na red na promaknuÊe, a ne Êe je napustiti, da u mladom zavodutek iznova poËme!“ Ovakvih neopravdanih neprilika nisu mu ni Madæari niAustrijaci pravili, kad im je predlagao imenovanje mladih ljudi (PeroviÊa,MikuliÊiÊa, Zarnika i dr.) za redovite profesore! Znak je to da ima kod mi-nistarstva u Beogradu nama neprijateljska osoba.

To bi po svojoj prilici mogao biti Svetozar PribiËeviÊ! ∑ Treba daklebiti oprezan!

Kao odgovor zamolio je telefonski rektora Podaubskoga neka pred-loæi profesorskom zboru da sastavi obseænu predstavku na prosvjetni odjel ineka ju njemu prije pokaæe. Onda Êe on stvar preporuËiti kod prosvjete inapokon kod ministra. Zato neka ga uvijek obavjeπtava, gdje bude stvarleæala…

Tako je to provedeno te su u istinu izhoena imenovanja ovih vri-jednih ljudi profesorima. To je u ostalom bio prvi javni znak neprijateljskogastava Beograda proti hrvatskim naukovnim zavodima kakvi je Rojcpredviavao da Êe se osjeÊati Ëim se on makne sa povjereniπtva nastave, teprestanu osobni obziri, πto ih prema njemu moradoπe imati kao narodnomposlaniku u vladajuÊoj stranci.

*

U to doba, 11. prosinca 1920. izdala je kotarska organizacija demo-kratske stranke u Novoj Gradiπki sljedeÊi poziv, dokaz straha od neËiste sa-vjesti i okrutnosti:


Zagrebu. Studirao je na Vojnom veterinarskom institutu u BeËu, gdje je diplomirao1894. godine. Isprva je radio kao vojni veterinar. Kasnije je bio ravnatelj Zemaljske potki-vaËke πkole u Zagrebu (1899.-1919.), matiËar i prvi dekan Veterinarskoga fakulteta uZagrebu (1919.-1935.), osnivaË i glavni urednik struËnoga glasila Veterinarski vjesnik(1901.-1911.). Na Poljoprivredno-πumarskom fakultetu u Zagrebu predavao je kao ho-norarni nastavnik (1919.-1934.), a osnivaË je i Veterinarske visoke πkole u Zagrebu(1919.). http://www.vef.unizg.hr/opce/povijest/index.php, preuzeto 10. III. 2013.

86rsr 87rsr

stva u Zagrebu, da prema nekakvom nareenju ministra vojnog i mornaricemoraju potpisi svih lica, bilo to privatnih, bilo vojnih ili civilnih predstavnikavlasti skroz Ëitljivi (jasni) biti te moraju uvijek imati najmanje tri slova odimena „poËetno slovo oËevo i cijelo prezime“. ∑ Akta, koja ne nose ovakovepodpise komanda Êe vraÊati bez rjeπenja. Ovakovu je odredbu komada posla-la gradskom poglavarstvu i kotarskoj oblasti u Zagrebu. Ove su se oblastiprituæile. Moralo se je intervenirati. Napokon je doπlo rjeπenje od ministravojnog i mornarice, da ovi propisi vrijede samo za „vojna lica“.

*

Poslije izbora demisionirati Êe vlada dræavna u Beogradu a tadaimadu demisionirati i pokrajinske vlade. Izbori su bili pred vratima, skrajnji jedakle bio Ëas, da Rojc provede svoju nakanu glede one velike zaklade, radikoje se je i odluËio da prihvati ovo podbansko mjesto na Ëetiri mjeseca…

Dosele nije nikome niπta o tome spominjao. Ali sada je zvao iz-vjestitelja, banskoga savjetnika dra Teodora Boπnjaka, te mu razloæio svojuæelju: ∑ „naπa vlada mora za koji dan odstupiti, zaklada autonomnoga pro-raËuna, ili kako se sluæbeno zove „zaklada imovinskih potreba“ postati Êebezpredmetna, jer Êe se za one potrebe morati brinuti dræavni proraËun, papostoji moguÊnost i vjerojatnost, da Êe se ona privuÊi u financijalnu upravudræave, te Êe biti za naπe krajeve izgubljena. Zato neka, gdin Boπnjak, sastavibansku odluku, kojom se ova zaklada privaa obÊoj korisnoj svrsi i to: odpri-like 20 milijuna za unutarnje ureenje medicinskog fakulteta, zatim desetmilijuna za unutarnje ureenje instituta na visokoj tehniËkoj πkoli, i konaËnogotovina od tri milijuna kruna kr. viπoj πkoli za umjetnost i umjetni obrt.

Drugi dan u jutro donio mu je dr. Boπnjak sljedeÊu odluku:

„Imovina „Zaklade imovinskih potreba“ sastoji se djelomiËno iz

1. blagajniËkih bonova kraljevine Srba, Hrvata i Slovenacau iznosu od 16.500.000 K.

Sva eventualna izvjeπÊa ma Ëija, koja bi situaciju drugaËije prikazi-vala, ne stoje, te ih πalju ili naivnici ili nepouzdanici. Nadamo se sigurno, daÊe voe demokratske stranke biti barem sada poslije svega ovoga πto sedogodilo i dogaa, toliko jaki i nepopustljivi, da Êe moÊi to sa ostalim dræavo-tvornim strankama i elementima isposlovati, jer Êe se u protivnom sluËajudogoditi, da Êe i najvjerniji pristaπe demokratske stranke izgubiti povjerenja uvodstvo njegovo.

Mi Êemo sa naπe strane sazivati u naπoj æupaniji zborove te pred-lagati, da se i narod izjavi za naπe zahtjeve, jer je to zakljuËak naπe kotarskeorganizacije. Molimo, da nam se najkraÊim putem s mjesta odgovori, da seznamo ravnati.

Kotarska organizacija demokratske stranke.

U Novoj Gradiπki, 11. decembra 1920.

Tajnik: Predsjednik:

Dr. Zec v.r. Dr. MarinkoviÊ v.r.

Nevjerojatno je, da su mogli graani Hrvatske traæiti, da se krvavouguπe pokuπaji „ruπenja jedinstva“ i da se dræavna odvjetniËtva prisile! danajenergiËnije i najbræe postupaju!

Podpisali su ovu odluku kotarske organizacije: predsjednik dr.MarinkoviÊ i tajnik dr. Zec…. (Srbijanci?)

*

VojniËke oblasti sve su viπe kuπale da se umijeπaju u poslovegraanske unutarnje uprave, pa su tako sijale po cijeloj Hrvatskoj nezado-voljstvo i æelju, da „s onima (Srbijancima) ne bi imali nikakvoga posla!“

Tako je na primjer „komandant“ (zapovjednik) pukovske okruænekomande 3.XI.1920. zahtjevao pismenom odlukom od gradskoga poglavar-


88rsr 89rsr

II. „Zaklada za unutarnje ureenje instituta na kr. tehniËkoj visokojπkoli u Zagrebu.“ Za ovu zakladu predlaæem, da se upotrebi dio gorespomenute imovine sastojeÊe se od

1. privatnih obveznica 9,262.011 K 59 f

2. iz efekata i gotovine u iznosu od 737.988 K 41 f

Ukupno 10,000.000 K ∑ f.

III. „Zaklada za unutarnje ureenje instituta na kr. viπoj πkoli zaumjetnost i umjetni obrt u Zagrebu.

Za ovu zakladu predlaæem da se upotrebi odpreostalog dijela gore spomenute imovinesvota od 3,000.000 K.

Ovim novim zakladama imala bi upravljati kr. hrv. slav. zem. vlada,povjereniËtvo za prosvjetu i vjere, putem kuratorija iz profesorskih krugova.U zakladne svrhe imao bi se troπiti samo kamatni prihod zakladne imovine, asamo iznimno, predujmice i glavnica, nu ova tako, da se predujmovi izglavnice povrate ukamaÊeni u anuitetnim obrocima, koji se anuiteti imaduosigurati u dræavnom proraËunu.

U Zagrebu, dne 30. oktobra 1920.

»im je Rojc primio, prouËio odluku i vidio, da je po njegovoj uputisastavljena poπao je iz svoje uredovnice k banu Laginji, razloæio mu stvar ipredloæio odluku na potpis.

„Je ∑ znaπ ∑ to je velika stvar ∑ ja to moram joπ promisliti ∑ to semora prespavati“… ∑ tako odgovaraπe ban Laginja na sve RojËevo razlaganje.Napokon Rojc reËe: ∑ pa dobro, izvoli promisliti i prespavati, ∑ doÊi Êu sutrau jutro…

Sutra u jutro, ban je isto tako neodluËan. Bi i ∑ ne bi. Kao patriotarado bi podpisao, a kao ban je plah i straπljiv. I opet kaæe Rojcu: ∑ Znaπ, to je

2. priznanica vrhu 20% uztege prigodom markiranjanovËanica 1.173.394 K.

3. privatnih obveznica 9.262.011 K 59 f

4. obveznica ratnog zajma u iznosu od 9.130.150 Kod kojih su obveznice ratnog zajma na 8.300.000 Kzaloæene kod austro-ugarske banke za svotu od6.000.000 9.130.150 K 59 fukupno 36.065.555 K 59 fodnosno nakon podmirbe duga od 6.000.000 Kukupno 30.065.555 K 59

5. imovine prenesene iz dnevnika „Dohodarinaza ratnu pripomoÊ“ 901.584 K. 76 f

6. imovine prenesene iz dnevnika „Suviπakzemljo-rasteretnog nameta“ 3.750.698 K. 15 f

Sveukupno 34.717.838 K 50 f

Predlaæem, da se ovaj dio imovine „Zaklade imovinskih potreba“privede trajnoj opÊoj korisnoj svrsi osnutkom slijedeÊih triju zaklada:

1. Zaklada za unutarnje ureenje instituta na medicinskom fakulte-tu kr. sveuËiliπta u Zagrebu.

Za ovu zakladu predlaæem, da se upotrebi dio gore spomenuteimovine sastojeÊi od

1. dræavnih bonova u iznosu od 16,500.000 K

2. priznanice od 20% uztegi 1,173.394 K.

3. ratni zajmovi u iznosu od 9,120.150 K.od kojih Êe eventualno podmirbe duænog lombarda preostati 3,130.150 K.

Ukupno 20,803.544 K.


90rsr 91rsr

„DEKANAT MEDICINSKOG FAKULTETA SVEU»ILI©TA KRALJEVINE SHS U ZAGREBU

Broj: 2762

U Zagrebu, dne 30. prosinca 1920.

Gospodine povjereniËe!

Naπ medicinski fakultet je za ovogodiπnji BoæiÊ ugodno iznenaen„Zakladom za pripomoÊ k unutarnjem ureenju instituta“ kojom je zavodimanaπeg fakulteta namijenjena lijepa imovina od 20.803.544 K. Tom zakladomomoguÊeno je ovom mladom fakultetu, kojemu je sav intenzitet razvoja paou ovo doba sveopÊih gospodarskih i drugih kriza, da Êe moÊi pokadπto izmaÊiiz tjeskobnih poloæaja, koji mu tako Ëesto prijete.

Svojim sudjelovanjem je Vaπe Gospodstvo kod osnivanja oveZaklade bez sumnje steklo neprolaznih zasluga za naπ fakultet i ne znamokako da Vam se dostojno oduæimo.

Dopustite barem, da Vam potpisani u ime profesorskoga zbora kaoi cijeloga fakulteta izreËe najiskreniju zahvalu sa toplom molbom, neka nebude naπ fakultet ni u buduÊe meu posljednjima, koji Êe moÊi vas ubrajati usvoje trajne i moÊne nastojatelje.

Hitim da Vas zamolim, da primite izraz mog

osobitog poπtovanja

Smetanka o.g. dekan“

*

Poslije BoæiÊa za koji dan Rojcu se je poËeo vrbanac gubiti koji gaje poslije izbora zadesio, kad li dobi brzojavku od ministra DraπkoviÊa, kojomga moli, da svakako sutra doe k njemu u Beograd za vaæni dogovor. Rojc

velika svota ∑ to se mora dobro promisliti. Na sva nagovaranja Rojca Laginjase nije mogao odluËiti da podpiπe: ∑ „pusti da ja to joπ jedanput prespavam“..

Drugi dan Rojc opet doe i dobi opet isti odgovor…

TreÊi dan ∑ bio je Rojc u strahu, da ban Laginja ne bude imaodovoljno odluËnosti, da ovu dobru stvar podpiπe, pa se dosjeti: ∑ Pozove ksebi dra Teodora Boπnjaka, izpriËa mu bojazan i plahost bana, te ga zamoli daon kao referent s njime, podbanom, ide k banu, a on, dr. Boπnjak neka razloæibanu, da smo na taj korak ovlaπteni i da od tuda banu ne moæe nastati nikako-va ni neugodnost ni odgovornost…

Tako odoπe obojica do bana Laginje. Rojc ga pozdravi i aneoskommirnoÊom reËe:

∑ Doπao sam radi one zaklade gospodine bane sa izvjestiteljem g.drom Boπnjakom. On je prouËio spis i on je sastavio tu odluku, neka Ti onstvar razloæi, da ju budeπ mogao mirno podpisati. Dr. Boπnjak preuze rijeË ilijepo iznese sve razloge, koji govore za to, da se ova zaklada stvorena odpriπtednja na plaÊama ËinovniËkim i investicijama, dakle potiËuÊa odpriπteenih autonomnih sredstava, privrede svrhama autonomnih zavoda itd.Govorio je vrlo jasno i uvjerljivo, te kad je svrπio ban je segnuo za perom ipodpisao.

Bio je umiren, ne od razloga, jer su bili isti, koje mu je Rojc spo-minjao, nego je bio umiren, πto mu ih je razlagao Srbin ∑ Dr. Boπnjak!Zadovoljan i ponosan, da mu je to napokon uspjelo predao je Rojc spis uodpraviËtvo tim upozorenjem, da se odmah prepiπe, provede i odpravi…

*

Dana 30. prosinca dostavljeno bude Rojcu ovo pismo dekanatamedicinskoga fakulteta sveuËiliπta kraljevine SHS. u Zagrebu:


92rsr 93rsr

Za mali Ëas ukaæe se na vratima kupe-a dr. TrumbiÊ penjuÊi se ukola…

TrumbiÊ nije osobno poznavao Rojca ni Rojc TrumbiÊa. Nakonpozdrava i upoznavanja zavedoπe razgovor. TrumbiÊ bijaπe joπ pun dojmova,πto ih je primao u obÊenju i ozbiljnom dræavnom razpravljanju sa talijanskimdræavnicima o Rijeci, o Primorju i Dalmaciji. Pripovijedao je o svojim nasto-janjima i svojim uspjesima u tom pogledu. Ispitivao je Rojca o njegovimradovima…

Proπlo im je vrijeme do blizu pol noÊi u ovakovim Ëas, za jednogaËas za drugoga, vrlo zanimivim razgovorima. Upoznaπe se meusobno, neonako, kako se upoznavaju sluËaju suputnici, veÊ se upoznaπe i u duπu i usrce…

U jutro stigoπe u Beograd te se razstadoπe. TrumbiÊ ode u hotelMoskvu, a Rojc u svoj najmljenoprivatni stan u Balkanskoj ulici ispodMoskve. Ne treba ni posebice iztaknuti, da ovo poznanstvo nije bilo samoprolazno. Sastajahu se malo ne dnevice, te je bilo oËito, da su si meusobnobili stekli duboke simpatije, koje se ne zaboravljaju i koje vode do trajnoga iiskrenoga prijateljstva.

*

Drugi dan javi mu se bivπi njegov glavni suradnik u odjelu zabogoπtovlje i nastavu banski savjetnik dr. Milan Novak, pa mu se potuæi dapoduzetnik gradnje rodiliπta u Petrovoj ulici ne imade viπe cementa da dovrπiodreeno zidanje ograde oko cijeloga prostora na kome je dovrπeno rodiliπteu Petrovoj ulici, a da u Zagrebu uslijed netom dokonËavanja svjetskoga ratane ima ni zere toga materijala. Ali on je doznao, da ga u skladiπtu pristaniπtana Savi u Beogradu ima velika mnoæina, koju su Nijemci pripravili da to pri-staniπte u betonu izgrade. Srbi ne misle o tom da to izgrade, pa taj cementstoji sada pod srbskom upravom ratnoga plijena, kojim rukuje srbsko mi-nistarstvo financija. Novak moli Rojca, koji je u svoje vrijeme odredio, da se

pozove svoga lijeËnika (g. dra ∆ulumoviÊa), te ga zamoli neka mu pregledalice i uho, pa da mu reËe moæe li on bez pogibelji istoga dana u veËer odputo-vati u Beograd. LijeËnik ga pregleda i reËe mu, da se vrbanac lijepo gubi, i damoæe riskirati put u Beograd, ali mora imati uho i lice dobro pokrito od zrakai paziti, da se ne prehladi, da ne dospije na propuh.

Kako se u æeljezniËkim kolima ne vozi sam, teæko mu je klonuti sepropuha. Nu na to mu tajnik reËe, da bi se on mogao i trebao voziti sam usalonskim podbanskim kolima, te on odmah na telefon naruËi za nj ta salon-ska kola na glavnom kolodvoru.

Rojc je prosvjedovao, ali mu tajnik odvrati, da mu ta kola pristoje,pa da je za njih u proraËunu i odreen potrebiti iznos, koji nije potroπen.Izdatak ovaj dakle veÊ je predvien i ima svoje pokriÊe. Samo u salonskimkolima moæe se ukloniti svakoga propuha.

U veËer zamotan preko uπiju crnim svilenim rubcem, svezanimispod brade, duboko namjeπtenim mekanim pustenim πeπirom i ogrnut zim-skom kabanicom doveze se Rojc u veËer na glavni kolodvor, gdje ga odmahsprovedu do salonskih kola veÊ uvrπtenih u brzovlak, koji je Ëekao na polazak.Rojc se smjesti u kut salona na protivnoj strani od vrata, te uz zatvorene pro-zore ustanovi, da tu doista ne ima propuha. Naslonivπi se na mekane naslonesalonskih sjedala zaveze se u misli, oËekivajuÊi znak na odlazak…

U ono vrijeme nije se mogao odræavati odreeni razpored dolazkai polazka vlakova, jer je joπ sve bilo poremeÊeno od probijesnjeloga dugo-trajnoga rata. Tako je Rojc veÊ sjedio oko pola sata oËekujuÊi polazak vlaka,kad zaruæe susjedne traËnice od brzoga vlaka, koji je njima dolazio iz Rijeke iproπavπi mimo stojeÊega i ËekajuÊega vlaka sustavio se pri kraju perona.Nekoliko minuta proe opet u oËekivanju, da Êe ËekajuÊi vlak moÊi sadanapred krenuti, kad li ue u salon brzoga vlaka kondukter i uz smijerni naklonupita Rojca: „Preuzviπeni gospodine! Ovim vlakom stigao je iz Rijeke g. mi-nistar dr. TrumbiÊ, a putuje u Beograd. On moli dozvolu Vaπu, da se ukrca kVama u salonska kola“….

∑ Dakako, dakako! odvrati Rojc, neka samo izvoli doÊi. Biti Êe mivrlo drago!“…


94rsr 95rsr

malo se vrati ∑ bez spisa, te reËe: Pantelija se sjeÊa te molbe za prodaju cemen-ta, ali ne zna gdje je sada. Potraæiti Êe ju. Doite sutra! Sutra! sutra! sutra!Straπno!…

Sutra poπao je Rojc najprije k ministru MarinkoviÊu ispovjedio muje to „sutrovanje“ i zamolio pomoÊ. Ministar se nije nimalo ni zaËudio niuzrujao, veÊ mu odgovori: Do sutra Êe Vam ju Panteliju naÊi, ima on dobrupamet. Znate mi ne imamo joπ registra. U naπoj maloj Srbiji toga nije trebalopa ga nije ni bilo, a sada ih joπ nismo stvorili ∑ nismo dospjeli…

„Sutra“ doe Rojc opet k onomu Panteliji, oπtro upita: „Dajte miona spis, da ga odnesem ministru na rjeπenje!“ ∑ Panteliji je spis bio na do-hvatu ruke i on ga nevoljko preda Rojcu. Taj mu spis nije dobavio ni dinarabakπiπa, pa od Ëesa Êe æiviti?! Ministar je Rojcu odmah napisati dao rjeπenje,te su graditelji rodiliπta za nekoliko dana dobavili iz Beograda potrebnumnoæinu cementa uz primjerenu cijenu.

Srbe ispriËava okolnost, da je bakπiπ ne samo turska rijeË veÊ i tur-ski obiËaj, da Srbi u obÊe u svom jeziku ne imaju izraza za nj: ∑ Hrvati kaæu„napojnica“ po njemaËkom „Trinkgeld“, ali se dotle u Hrvatskoj nije rabila uËinovniËkim veÊ samo u teæaËkim krugovima…

*

U veËer toga dana doπao je Rojc u hotel Moskva te sjeo uz omanjistol, naruËio veËeru i Ëekao…

Restauracija je bila puna svijeta, te pridoπlice lutahu od stola dostola, da nau mjestance i prazni stolac… Jedan vrlo izgledni postarijigospodin, tako po restauraciji traæeÊi mjesta, doe do Rojca i kad opazi da jeovaj sam kod stola razvedri mu se lice: nakloniv se upita hrvatski prijaznimvanredno mekanim rijeËima, da li mu je dozvoljeno pridruæiti se…

Ovaj gospodin sjedne uz taj stol i za malo razvede se æivahan raz-govor izmeu njega i Rojca. Predstavio se je kao ruski izbjeglica pred

rodiliπte ogradi zidom, da bi bio tako dobar, kad opet poe u Beograd tamozamoliti, da se naπoj vladi proda potrbna koliËina cementa, kako bi se uzmo-gao dovrπiti ogradni zid oko rodiliπta. On, dr. Novak dao je veÊ i pripravitimolbu na trgovaËko srbsko ministarstvo, pa moli, da bi Rojc tu molbu predaoi rjeπenje ustmeno podupro kod ministarstva. Rojc to dakako prihvati, i kad jepar dana poslije morao na skupπtinu u Beograd ponese i tu molbu, prikaæe jui preporuËi ministru g. Pavlu MarinkoviÊu.

Kad se je za osam dana povratio u Zagreb dozna, da tamo joπnikakovo rjeπenje o cementu stiglo nije, a da zato i posao oko rodiliπta miru-je. Kad je za dva dana opet doπao u Beograd ode u ministarstvo da potraæigdje mu je zapela molba.

Sada je vidio Rojc Ëudesa!

Ministarstvo nije imalo uruËbenoga zapisnika, a nigdje se nije bi-ljeæio nijedan podnesak koji bi stigao u ministarstvo. U tim prilikama bilo jeteπko naÊi taj podnesak hrvatske vlade. Rojc nije prestao zahtijevati, da mu sebarem spis nae. DotiËni Ëinovnik poËeo se je ispriËavati pokazujuÊi naomaπnu hrpu spisa, da on bude morao ovu hrpu od spisa do spisa pregleda-vati, pa da Êe ju moæda naÊi, ako nije veÊ i rijeπena. On toga danas ne moæesve pregledati, te moli Rojca da sutradan doe.

Sutradan bila je ista izprika a i uputa neka sutra doe. Rojc se sjeti,da su mu se mnogi potuæili, da se kod srbijanskih oblasti uvijek tek sutrarjeπavaju spisi, i stranke upuÊuju da „sutra“ dou, pa kad traæe spis ili rjeπenjabivaju upuÊeni da se to upuÊivanje na sutra dan dotle opetuje dok moliteljdotiËnom Ëinovniku neutisne surazmjerno neπto u πaku, ili da kaæemo blaæe,a po turski ∑ bakπiæ.

Zato se on oπtro izjavi tomu Ëinovniku, da od njega (Rojca) nemoæe oËekivati nikakvu nagradu, jer ta molba nije njegova, nego molbahrvatske vlade, a on njoj bakπiπa ne moæe zaraËunati.

Onaj se Ëinovnik pokunji i najedared kao munjom oπinut skoËi:„sjetio sam se! Taj spis mora biti kod Pantelije ∑ preko!. I poleti na vrata. Za


96rsr 97rsr

*Jednoga dana sjedio je Rojc u Beogradu u klubu demokratskih za-

stupnika uz πiroki na Ëetiri stranice zidani stup koji je sa joπ nekoliko jednakihnosio pod skupπtinske dvorane, kad tamo sjedeÊi Ëuje iza stupa razgovorneopazice nadoπlih zastupnika te ministra Ljube DavidoviÊa i DraπkoviÊa,koji Rojca od onoga stupa ne mogoπe vidjeti. DraπkoviÊ pripovjedaπeDavidoviÊu, kako je neki njegov prijatelj bio u Zagrebu i vidio tamo obiljemuzeja i πkolskih zbirki, a u novom medicinskom fakultetu vidio je stotrideset novih krasnih mikroskopa i dodao: „dok mi u Beogradu ne imamo nitiza svaku πkolu po jedan!“

Rojc je smatrao, da ne bi bilo lijepo, da bi on nevien i dalje pris-luπkivao, pa izstupi i prie k njima izpriËavπi se, πto je nehotice Ëuo njihov raz-govor. Zato ih æeli uputiti, da su ti mikroskopi potrebni ∑ kao ploËica i kredau puËkoj πkoli ∑ za pouku aka o histologiji (nauci o tkivu ËovjeËjega tijela), obacilima itd. Ujedno ih poziva neka dou u Zagreb, da im pokaæe u istinulijepih πkolskih i muzejskih zbirki…

DraπkoviÊu i DavidoviÊu bilo je oËito neugodno, da je Rojc Ëuo taknjihov razgovor, pa se izpriËavahu, da su oni samo ustanovili Ëinjenicu, kakoju je njihov prijatelj iz Zagreba dobio…

Kad se je Rojc vratio u Zagreb napiπe o tome pismo ministruDraπkoviÊu koje glasi:

„Zagreb 3/2.1921.

Gospodine ministre!

Prije odlazka iz Beograda nisam naπao zgode, da Vam razloæimstvar, koja ne smije, da ostane nerazloæena. Vama je neki znanac govorio, daimademo mi u Zagrebu vrlo lijepih kabineta prirodopisnih i drugih, πto viπevidio je u samo jednome 130 mikroskopa, Ëega nije ni u NjemaËkoj naπao, au Beogradu instituti imadu po jedan dva.

boljπeviËkom strahovladom, graevinski inæenjer po svom zvanju. Dobio jeveÊ posla u Beogradu na podizanju razruπenih i popravku u netom minulomratu oπteÊenih kuÊa.

Govorili su njemaËki, jer Rus joπ nije nauËio dosta srbski, a Rojcnije dosta razumio ruski. SimpatiËnom Rusu mora da je na uzvrat takav bio iRojc, te su u srdaËnom razgovoru opisivali prilike u Rusiji, Rojc prilike uJugoslaviji, naroËito u Hrvatskoj.

Rus se je ∑ govoreÊi o svojim koracima u Beogradu ∑ tuæio kako tuna rijeËima ne mogu da smaæu dovoljno izraæaja odanosti, prijateljstva i rod-binske ljubavi prema Rusima, ali da kod njihovih oblasti ne nalaze nikakovasusretanja nikakvoga razumijevanja za posao…

∑ „Können Sie die Morgenstadt? ∑ upita Rus Rojca…

∑ Nein! Wo liegt sie den? odvrati ovaj.

∑ An der Donau und Save, ∑ sie ist sonst Beograd benannt… Aberdenken Sie sich was mir da täglich passiert! ∑ Ich habe etliche Bauunter-nehmungen im Betriebe, und das führte mich unumgänglich in verschiedenebelgrader behördliche Büros. Ich konnte nichts erreichen, nicht die kleinste,nicht die geringste Erledigung mmeiner Eingaben und Gesuche ohne unzäh-lige male auf „Morgen“ abgewiesen zu werden… bis mich ein Bekannter, demes auch so erging, belehrte auf welche Weise ich aus dem „morgen“ ein„heute“ errichen k‘nne. Ich müsse nur in die Tasche greifen!

Pri tome se gorko nasmjeπi: ∑ Wir Russen unter uns, nennen des-halb diese Stadt: ∑ Die Morgen ∑ Stadt, serbisch „Sutragrad“, weil das unsallen jederzeit passiert. ∑ Sie sind auch noch fremd hier? Glauben Sie mir, dasses auch ihnen so ergehen wird, sobald sie mit den hiesigen Behörden werdenzu thun haben…

Rojc se je jedva suspregnuo da mu ne reËe, πto ga je ovih dana taj„doite sutra“ stao muka i neprilika, ali se je sjetio, da je to sada jednaJugoslavija sa Hrvatskom, pa se je samo-saæalno nasmjehnuo!..


98rsr 99rsr

U ostalim kabinetima i zavodima, koji su iste struke, u Zagrebutakoer ne ima viπe mikroskopa, nego u beogradskim zavodima. Dodajem, dau ovom bioloækom zavodu uz medicinare i veterinare uËe joπ i aci filozofije,koji se bave prirodoslovnim znanostima. Stoji mnogo do toga, da budete g.ministre toËno obavijeπteni o svemu a tako i o kulturnim prilikama ovdje.Otmite se poslu na 3 do 4 dana, pa doite k nama u Zagreb i dozvolite meni,da Vas po ovdaπnjim kulturnim zavodima povedem.

Sa odliËnim πtovanjem i kolegijalnim pozdravom

Vaπ

M. Rojc.“

Na ovo pismo primio je Rojc veÊ 10/2. ovaj odgovor Êirilskim pis-menima pisan:

„6.II.1921.

Dragi gospodine Rojc,

Æurim da Vam odgovorim, jer mnogo polaæem na to da me bar Vikrivo ne razumete.

Ja sam bogatstvo kabineta nauËnih u Zagrebu pomenuo, πto mi jeto milo. Za to bogatstvo Ëuo sam od Ëoveka, koji to moæe, ili bar treba damoæe pravilno oceniti. Posle Vaπeg pisma neÊu o tome govoriti, a znajtegospodine Rojc, da mi je iskreno æao, πto je tako kako Vi tvrdite, a πto nijeonako, kako mi je tvrdio taj poznanik koga Vam ne imenujem prosto zato πtoæelim, da ta stvar nema daljnjih posledica.

Zagreb je i ranije poËeo i intenzivnije mogao osnovati svoje nauËnezavode i sve svoje tekovine on Êe prenositi na ceo naπ narod i svu naπuzemlju. Njegovo bogatstvo nauËno, bogatstvo je i Beograda i Ljubljane i svi-juh mesta naπih i mi svi moramo æeleti i moramo doprinositi da ono bude πtoveÊe i veÊe. Ne da spadne, no da u ime Boga, pretekne nemaËko.

Ako ste imali danas utisak da se Zagrebu zavidi πto ima to πto ima,molim Vas izbriπite ga. Izbriπite ga bez i jednog truna. Ja se moram u buduÊe

Istina je, da imademo vrlo lijepih kabineta i prirodopisnih zbirka.Zavode medicinskih fakulteta ureivali smo po beËkom i gradaËkom uzoru, asvagda po naËelu, da medicinski fakultet mora da imade sva pomagala zanauku, ili ∑ je bolje da ga i ne ima. Bolje bi bilo, da naπi aci idu u tuinu pada se vrate kao izvrsni lijeËnici i higijeniËari, nego li da ostanu kod kuÊe nanauci, ako im ova ne moæe dati potpuno modernu lijeËniËku naobrazbu. Bezluksusa, ali πto je za nauku potrebno treba da se namakne.

Po ovome naËelu obrazovan je g. 1917. i obrazuje se dalje poste-peno u Zagrebu lijeËniËki fakultet sveuËiliπta kraljevine Srba, Hrvata iSlovenaca.

U treÊem smestru medicine uËe aci embriologiju, biologiju i his-tologiju (nauku o tkivu ËovjeËjega tijela). Ovaj semestar joπ nije obrazovan nabeogradskom fakultetu, joπ mu nije red. Vrlo je vaæan za lijeËnika, jer se onmora sa svim raznolikim tkivima od kojih je sastavljeno tijelo Ëovjeka, (koæe,miπiÊja itd) toËno upoznati. Ovo moæe da postigne samo vrlo marljivimmikroskopiranjem i crtanjem onoga πto i kako vidi u mikroskopu. Zato bizapravo svakom aku morao biti na raspoloæbu jedan mikroskop.

Ovo isto vrijedi i za ake vis. veterinarske πkole, koji uËe sastavtkiva æivotinjskoga tijela.

Mi smo imali za taj treÊi semestar preko 300 aka. Zato je profesortraæio, da mu se nabavi 300 mikroskopa, koji sam broj ja snizio na 150 inaruËio u NjemaËkoj u proljeÊu 1918. ovaj broj. Od prispjelih mikroskopaoduzeto je dvadeset za razne druge nove zavode, a profesor histologije morada radi sa samo 130, te mora u viπe slojeva (Schichten) sa acima raditi, πto jeza njega i ake dosta tegobno. Zapravo ima mikroskopa joπte premaleni broj.

Kako je ista naruËba joπ prije prevrata obavljena, kada je kruna vri-jedila joπte samo neπto malo manje od marke, te smo mikroskope nabavili zavrlo jeftine novce. Vaπ je znanac pogreπno uzporedio ovaj bioloæko-embri-oloæko-histoloæki zavod sa zavodima na beogradskoj univerzi, koja togazavoda joπ ne ima, a trebati Êe ga tekar za treÊi semestar lijeËniËkoga fakulte-ta.


100rsr 101rsr

Na ovo pismo odgovori DraπkoviÊu Rojc ovim pismom:

„Zagreb 10.2.1921.

Gospodine ministre!

Primivπi Vaπe prijateljsko pismo hitim da Vam odgovorim kako jani jednoga trenutka nisam pomiπljao niti imao utisak kao da se Zagrebu zavi-di. Dozvolite mi, da Vam reËem kako osjeÊam, da sam u Vas naπao jednakoiskreno miπljenje, koje i ja donesoh u naπu dræavu, da je svaka kulturna teko-vina, tekovina svih nas, da napredak svakoga mjesta i grada ma gdje on bio ukraljevini unapreuje cijelost, diæe opÊi naπ ponos, naπu samosvijest i snagudræave. Znadem da se Vi radujete svakom napretku u Zagrebu, kao πto se jaradujem svakom napretku u Beogradu, pa zato sve kad bi Vi meni htjeli dareËete, da se Zagrebu ovo ili ono zavia, ja bih takovu Vaπu izjavu mogao darazumijem, samo kao izraæaj priznanja i radosti, da to ili ono Zagreb ima.

Ne, gospodine ministre, nisam ja dobio dojam kan da tko zavidiZagrebu, nego iz rijeËi Vaπega poznanika, koje ste mi saopÊili razabrao sam,da on pravedno prosuuje ljepotu i bogatstvo naπih kabineta i muzeja, ali daprikorava, πto se je za sam jedan zavod nabavilo 130 mikroskopa, to jest, dase je u tome postupalo razkoπno, razsipno. Bilo mi je do toga, da ovo izpra-vim, da ne bi u Vas ostala ta… sumnja, da mi ovdje tjeramo razsipni luksuskad stvaramo nove zavode na naπim visokim πkolama. Bilo mi je to do togatim viπe, πto sam baπ ja te mikroskope dao naruËiti snizivπi broj po profesori-ma zahtijevanih 300 mikroskopa na 150.

Danas bi 150 takovih mikroskopa stajalo do dva milijuna kruna, pabi to bila tako velika svota, da bi prikaz razsipnosti bio prividno opravdan,kad se ne bi znalo, da je nabava bezuvjetno po nauku aka potrebna. Ja samdakle taj prikaz ∑ koji sam ja mislio, da iz prikaza Vaπega poznanika razabirem∑ odbiti æelio, i s toga sam u jednu ruku pokazao potrebu, koja je traæila, dase za preko 300 aka naruËi barem 150 mikroskopa u zavodu u kojemu senaroËito sa mikroskopom radi, a u drugu ruku napomenuo sam, kako samsretno te mikroskope naruËio joπ u vremenu, kada su bili jeftiniji i kruna joπimala dobru vrijednost prema njemaËkoj marki.

jako Ëuvati izjava u tom pogledu, kad one postignu dejstvo taman suprotnoonome koje ja æelim.

Vi ste mi omoguÊili da, tako reÊi u ljetu vidim Zagreb i njegovuËarobnu i kulturnu okolicu. Meni su toga joπ uvek pune i oËi i srce i usta, jasvima ovde govorim o tome i govorim Ëesto, ali zato πto mi je milo o tomgovoriti. Neka ima Zagreb i neka je lep. Njegovo imanje i naπe je i njegova le-pota ulepπava celu zemlju. neka se bogati i ulepπava svakim danom.

Meni nijedna javna diskusija nije toliko ogavna koliko ona omeusobnom eksploatisanju koju ovda onda pokreÊu u privatnim i javnimrazgovorima ljudi kratka vida, oskudna duha i pakosna srca, kad govore oodnosima naπih oblasti i centara. Verujte da mi je teπko bilo Ëitati Vaπeobjaπnjenje da je to bogatstvo u mirkoskopima, zemlji, poruËeno ranije, preprevrata, i plaÊeno krunama. Ja bih voleo da je poruËeno posle naπeg ujedi-njenja i plaÊeno dinarima. Morao sam bio nesmotreno govoriti i reprodukto-vati govor svog znanca, kad sam izazvao i kod Vas potrebu takvog objaπnje-nja. Ja Êu se radovati prilici da ponovo doem u Zagreb i produljim svoje po-znanstvo sa njim. Samo Êu se truditi koliko mogu, da ne ostavim utisak dasam u njemu zato da bih kontrolisao ne uzima li on veÊom kaπikom odBeograda, iz naπeg zajedniËkog dræavnog budæeta.

Kad sam bio u Rimu i Parizu i sluπao kolike terete snose i obÊinskeuprave njihove i dræavne, na oËuvanje spomenika antiËke i srednovekovnekulture, ja sam i pomenuo i rekao da bi valjalo na celo ËovjeËanstvo razreza-ti porez kojim bi bili smanjeni kulturni tereti tih navoda. Moæete verovati dami nije teπka ona istina Pariza koju bih dao ja u moju, da zauzmu braÊa naπa,bila ona u Hrvatskoj ili Macedoniji ili Dubrovniku.

Oprostite molim Vas i ispravite o meni miπljenje kakvo je moglastvoriti moja najlepπe inspirisana, ali valjda nespretno uËinjena izjava.

S prijateljskim pozdravom i poπtovanjem Vaπ iskreni

DraπkoviÊ“


102rsr 103rsr

Time je ovo razpravljanje dovrπeno, jer ni DavidoviÊ ni DraπkoviÊnisu imali vremena da dou na dva do tri dana u Zagreb. Samo je DraπkoviÊdoπao jednoË i posjetio Rojca æeleÊi da mu malo pokaæe Zagreb i okolicu.Rojc dozove auto i poveze se s DraπkoviÊem na Markov trg i doStrosmajerovog πetaliπta, odakle mu je pokazao pogled na dolnji grad, naSavu i Turopolje. ∑ Odavle odvezao se je s njime preko Bukovca u ©estine. UBukovcu doËekao ih kod svoje velelijepe vile ljekarnik Zimmermann i ponu-di Ëaπom vina usred ceste, jer se je ministru æurilo. U muzejima nisu bili; nijedostajalo vremena…

*

U beogradskoj skupπtini predloæen je nacrt ustava. U tom nacrtuglasi prvi Ëlan ovako: „Kraljevina SHS jest ustavna, parlamentarna i nasljednamonarhija“. Ne daje joj se dakle nikakvo novo ime. Ne daje joj se imeJugoslavija, kako ga je predlagao i za nj se zalagao g. Ljuba DavidoviÊ, pred-sjednik kluba demokratskih skupπtinskih poslanika u Beogradu i kako su totraæile toli sve demokratske organizacije po Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji,koli sve veÊi gradovi, na Ëelu im glavni grad Zagreb…

Na redovitom sastanku mjestne organizacije demokratske strankeu Zagrebu 17. veljaËe javio se je Rojc za rijeË i stavio predlog i obrazloæenjekako slijedi:

„Za ime Jugoslavija.

»lan 1. nacrta ustava glasi: „Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je

ustavna, parlamentarna i nasljedna monarhija. U ovom ima jedna rijeË pre-

viπe, a to je rijeË monarhija, jer kraljevina ne moæe biti drugo nego monarhi-

ja. Dovoljno bi dakle bilo za oznaku oblika i sadræaja naπe dræave, da se kaæe:

„Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je ustavna, parlamentarna i nasljedna“.

Kada Ëitate ili Ëujete ovaj Ëlan prvi opaæate, da Vam u toj izreci

neπto manjka, neπto vaæno manjka. Ovaj Ëlan prvi ne kaæe kako se ta dræava

Beograd, koji je ratom sprijeËen, da veÊ za g. 1914. pripravljenilijeËniËki fakultet otvori, biti Êe primoran, da te mikroskope naruËi pod teæimuslovima tada, kada mu doe na red da otvori treÊi semestar. No, tu se nebude smjelo pitati koliko to stoji, jer su bezuvjetno potrebni, i vjerujte nitkokod nas neÊe prigovarati, ako bude za te mikroskope sada izplaÊeno i desetdo dvadeset puta viπe, nego li smo mi ranije za njih platili.

Da se potpuno objasnim. Vaπ je poznanik rekao, da toga nije naπaoni u NjemaËkoj. a zna se da je NjemaËka svoje nauËne zavode najbolje snab-djela svim πto je potrebno. Ja sam iz ovih rijeËi Vaπega poznanika sudio, da onnije lijeËnik, pa da nije bio u identiËnom njemaËkom zavodu (za histologiju)jer tamo imadu na takovom zavodu πto viπe, za svakoga aka po jedanmikroskop. Zato sam dræao da mi je duænost toËno Vas obavijestiti o kakvomse zavodu radi i da u takvom zavodu prema broju od preko 300 aka nijesuviπe (ni dosta) 130 mikroskopa.

Gospodine ministre! Zamolio sam Vas u mom pismu, da se na 2-4dana otmete svome poslu, da doete u Zagreb i da meni dozvolite, da Vasprovedem po svim naπim kulturnim zavodima. Ova mi je æelja dokazom, danisam ni trenutka pomiπljao, da se Zagrebu zavidi πto ima, πto viπe da samosvjedoËen, da bi Vas radosno zatekla ljepota i bogatstvo naπih kabineta,muzeja, zbirki i knjiænice. Ako Zagreb u naπu dræavu donosi ovaj kulturni pri-nos osjeÊam bar kao neku odmjenu za veliku ærtvu Beograda, koji nam jedonesao osloboenje. Zato sam Vas molio, da doete i da meni priuπtiteradost, da Vas ja povedem i naπe Vam kulturne steËevine pokaæem, koje susada steËevine cijele naπe kraljevine. Znadem da bi i Vas veselilo, da viditeËesa svega ima u naπoj kraljevini. Viditi Êete, da mi, koji nismo mogli da ube-remo neuvelih lovorika na polju svjetske politike, ipak „robstvo“ naπe upotre-bismo na marljivo sabiranje kulturnih steËevina, koje radosna srca donosimonaπoj kraljevini. Pa, da mi toga nismo uËinili, ne bismo bili ni vrijedniosloboenja, koje ste nam donijeli.

Primite g. ministre izraz moga odliËnog πtovanja i kolegijalni pozdrav

M. Rojc.“


104rsr 105rsr

lijeËnika (lekara), jugoslavenskih arhitekta i iniænira, jugoslavenskih srednjo-πkolskih profesora, jugoslavenskih puËkih uËitelja, jugoslavenskih umjetnika,jugoslavensko druπtvo graditelja. Udruæenje jugoslavenskih æeljezniËara,Jugoslavenski sokolski savez itd.

Ukratko, naπa je kulturna javnost evo veÊ via facti okrstila naπedræavno jedinstvo imenom jugoslavenskim, naπu dræavu Jugoslavijom. To jeuËinio i sav vanjski svijet, te nas kod sebe i u meunarodnom opÊenju nazivaJugoslavenima i naπu kraljevinu Jugoslavija. VideÊi to i videÊi da nam trebaime za naπu dræavu svom se silom realnosti namiËe potreba, da naπu dræavunazovemo Jugoslavijom. Uz to πto Êemo time dræavi naπoj, koja joπ ne imanaziva, dati ime, joπ Êemo postiÊi i to, da bude veÊ u imenu izraæeno jedin-stvo naroda i jedinstvo dræave. Jer dok govorimo o dræavi Srba, Hrvata iSlovenaca ne davπi joj zajedniËkoga imena, mi u sam pojam o naπoj dræaviunaπamo staru pojavu rastrojstva, umjesto da mu u naπem novom æivotu unaπoj jedinstvenoj dræavi izbriπemo svaki trag.

Kako veÊ napomenuh u diplomatskom svijetu ovaj naziv naπedræave ne Êe Ëiniti nikakovih smutnja, πto viπe on je veÊ opÊe poznat i upotre-bljava se, pa Êe meunarodno veÊ uobiËajeno ime zadobiti samo ustavnuzakonsku sankciju. U nas kod kuÊe je ovo ime posvuda poznato, i kakoznamo njime su se do sada posluæila gotovo sva kulturna druπtva za svojeujedinjenje po cijeloj dræavi, a u koliko joπ nisu, uËinit Êe to kasnije, kako todokazuju baπ ona odliËna visoko kulturna udruæenja, koja su to evo i prijeuzakonjenja toga imena uËinila.

Zato predlaæem da se Ëlan prvi nacrta preinaËi onamo, da Êe glasitiili:

1. Dræava Srba, Hrvata i Slovenaca jest ustavna, parlamentarna inasljedna kraljevina Jugoslavija; ∑ ili

2. Jugoslavija jest ustavna, parlamentarna i nasljedna kraljevina na-roda Srba, Hrvata i Slovenaca; ∑ ili kratko

3. Jugoslavija jest ustavna, parlamentarna i nasljedna kraljevina.

zove. U tom Ëlanku nema naπoj dræavi naziva. ©to se kaæe, da je ona kralje-

vina Srba, Hrvata i Slovenaca, to je time reËena samo oznaka Ëija je to dræava

(kraljevina), a nije dræavi dano ime.

Prvi je rijeË Jugoslavija upotrebljavao Josip Juraj Strossmayer, kada

je za pojam u kulturi ujedinjenih juænih Slavena traæio i trebao zgodni izraæaj,

pak je g. 1861. utemeljio „jugoslavensku“ akademiju znanosti i umjetnosti u

Zagrebu, a godine 1866. za onda velikim novËanim darom udario temelj

„jugoslavenskom“ sveuËiliπtu u Zagrebu.

Akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu potvrena je sa ime-

nom „jugoslavenska“ veÊ g. 1863. kada je Hrvatska bila joπte sa Austrijom i sa

Ugarskom samo u osobi kralja i njegove kancelarije vezana, te se istom imala

da odluËi, kojoj Êe se poli pridruæiti. Ovaj naziv „jugoslavenski“ nosi do danas.

SveuËiliπte, komu je prvi temelj postavljen tek 1866. bilo je loπije

sreÊe. Poslije 1867. pribliæiπe se Austrija i Ugarska, te ojaËaπe toliko, da su veÊ

1868. Hrvatskoj nametnule poznatu nagodu. Osnovanje sveuËiliπta bude

dozvoljeno, ali ne sa imenom „Jugoslavensko“ nego sa imenom tadanjega

vladara austrougarskoga.

Naskoro zamijeni jugoslavenstvo u sadræini jednaku ideju ilirizma,

te je i hrvatski sabor donio zakljuËak, da se naπ jezik nazove „jugoslavenskim“.

Misao kulturnoga jedinstva, koju je Strossmayer izrekao imenom jugoslaven-

stva razumijevala se i kao oznaka ideala politiËkoga jedinstva juænih Slavena.

Zato su ju austrijske i maarske vlasti progonile, ali je istrijebiti nisu mogle, te

ona ostade do u naπe dane izrazom najveÊe naπe politiËke Ëeænje.

Sasvim je dakle razumljivo, da naπi emigranti Srbi, Hrvati i SlovencioznaËiπe svoje politiËko udruæenje „jugoslavenskim“ odborom.

Od naπega osloboenja amo, sada kada je postignut ideal naπihpolitiËkih æelja, i kada nije bilo ni s koje strane sprjeËavanja, taj se naziv posvim naπim kulturnim radnicima prihvatio diljem cijele naπe kraljevine.

Stvorili su se za cijelu dræavu jedinstveni savezi jugoslavenskih


106rsr 107rsr

Mjesna organizacija demokratske stranke u Zagrebu.“

Iz svih hrvatskih zemalja stigla su mjesnoj organizaciji u Zagrebvijesti, kojima se javlja potpuni sporazum sa zakljuËkom stvorenim 17/2 da senaπoj dræavi dade ime „Jugoslavija“. ∑ U Zagrebu u gradskom zastupstvubude jednoglasno primljen predlog gradskoga zastupnika dra Ante PaveliÊa,da se poπalje konstituanti izjava u smislu, da naπa dræava mora dobiti imeJugoslavija. Da bude zakljuËak jednoglasno primljen, izaπli su prije glasanja izdvorane frankovci, klerikalci i jedan dio zajedniËara.

Isto je tako jednoglasni zakljuËak donijelo i zastupstvo gradaKarlovca i mnogih drugih mjesta.

Jedno neshvatljivo iznenaenje javljeno je iz Beograda, da je naimedemokratski klub u Beogradu, na poruku PaπiÊevu, da se dræavi ne mijenjanaziv ∑ po æelji DavidoviÊa koji se je tom zahtjevu priklonio, premda je Ëasprije zagovarao imenovati ju „Jugoslavija“ ∑ odredio da imadu svi Ëlanovidemokratskoga kluba glasovati i po predlogu ustavnoga odbora za nazivdræave „Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca“.

Rojc se je bunio proti takvom postupku, pak je napisao u „RijeËi“Ëlanak „Jugoslavija“, koji taj novi pokret pobija. Evo tog Ëlanka:

„G. PaπiÊ poruËio je ustavnom odboru, da je pitanje naziva naπedræave SHS svrπeno sporazumom svih nadleænih faktora prilikom stvaranjaove dræave, da je ona pod tim imenom veÊ i meunarodno poznata, da jeopravdan ovaj naziv time, πto se je htjelo dokumentovati, da su sva imena,koja predstavljaju dijelove naπega naroda jednako voljena i meusobnoravnopravna, o Ëemu je vodilo raËuna i Narodno VijeÊe, kad je organizaciju,kojom je provizorno upravljalo zvalo istim imenom; poruËio je da vlada pravipitanje od toga, da taj naziv ostane kao sluæbeni naziv dræave. S tih razlogaon otklanja predlog, da se naπoj dræavi dade ime Jugoslavija, a i ∑ razumije se∑ da to ne obuhvaÊa privatne i politiËke upotrebe.“

ProuËimo poruku.

U poruci se rabi kadπto rijeË „naziv“ kadπto rijeË „ime“ za isti

KonaËno Êu da napomenem joπ neπto. Kada naπa dræava ovom pri-likom stvaranja ustava ne bi dobila svoje meunarodno ime, okolnosti ipotreba jednoga imena jesu tako jake, da bi se i dalje, i to sve viπe u praksirabilo ime Jugoslavija, te bi za koju godinu dana nastala neminovna nuæda, dase nadopuni zakon o ustavu i dræavi dade ime nametnuto joj razvojem i viafacti; kroz to bi vrijeme πtetovao ugled dræave, πtetovali bismo mi njezinidræavljani, a pogotovo kada ipak do imena doe, koπto doÊi mora. Pored re-putacije trpila bi dræava, i nastala bi joj i materijalan velika πteta, jer bi se svipeËati, table i tiskanice kod kuÊe i po poslanstvima i konzulatima moralemijenjati. ©to mora da bude i πto treba da bude neka se dakle uËini sada, kadaje tomu dobri Ëas, prigodom donoπaja ustava i prvoga ustavnoga ureenjanaπe mlade dræave.

Ja mislim, da mi u kratko brzojavno priopÊimo naπu æelju ∑ ako tozakljuËite ∑ ustavotvornom odboru i predsjedniπtvu demokratskoga parla-mentarnoga kluba, ali da ne priopÊimo sve tri alternative koje sam ja ovdjenaveo nego da æelju svoju izrazimo opÊenito.

Nakon toga nastala je æiva diskusija o tom pitanju, koja je potrajalado 8 sati na veËer. OËitovala se je kod toga savrπena jednoduπnost,jednoduπnost u shvaÊanju naπeg ujedinjenja, kome treba dati izraæaja i u jed-nom imenu.

Na kraju je prihvaÊen ovaj zakljuËak, koji je u formi brzojavkeodaslan u Beograd:

„Gospodinu Ljubi DavidoviÊu, predsjedniku

demokratskoga parlamentarnoga kluba

Beograd.

U Ëlanu prvom nacrta ustava propuπteno je naπoj dræavi dati ime.Predlog zagrebaËkoga narodnoga poslanika Rojca jednoduπno je prihvaÊen,da se izrazi æelja neka Ëlan prvi glasi: Jugoslavija jest ustavna, parlamentarna inasljedna kraljevina. Molimo Vas, da ovo predloæite ustavotvornom odboru iæelju naπu snaæno poduprete.


108rsr 109rsr

sko pitanje, ako bude jedinstvo i ravnopravnost naroda u jednom imenu kra-ljevine oliËena, konstatujem da on zahtjeva, da u oznaci naπe dræave ostanenaglaπeno poimeniËno plemensko razlikovanje u jednoj dræavi ujedinjenoganaroda!

Uvaæeni beogradski list „Trgovinski glasnik“ slaæe se u zahtjevu sag. PaπiÊem, pa navaa i novih razloga. On veli, da ime „Jugoslavija“ glasineprirodno, jer je izvedeno od njemaËke rijeËi „Südslaven“ (!), pa se zato i nemoæe smatrati i naπom rijeËi (!). Kan da nismo baπ mi Hrvati i Srbi u Hrvatskojsebi prvi dali to ime, a Nijemac ga je na svoj jezik preveo. No taj uvaæeni listima joπ jedan razlog. Amerikanci, veli on, ne plaπe se nazivati svoju velikuDræavu „Sjedinjenim Dræavama Sjeverne Amerike“, pa se ne trebamo ni mistiditi, da zovemo naπu kraljevinu dræavom Srba, Hrvata i Slovenaca. Kamo jezabrazadio! Analogija bi bila, kada bi Amerikanci svoju dræavu nazivaliSjedinjenim Dræavama Engleza, Francuza i Nijemaca itd., ∑ Ali oni ju nazvaπegeografskim imenom i to samo jednim i ne nacionalnim. Dakle ako bismo mipo njihovom uzoru dali naziv naπoj dræavi, ona bi se morala zvati takoergeografskim imenom, a ne trim imenima naroda. I ovaj uvaæeni list imati Êedrugih razloga s kojih brani bezimenost naπe dræave, nego li ih je priopÊio, jersvatko vidi da ovi razlozi ne mogu vrijediti kod pametna Ëovjeka.

Mora li naπa dræava ostati bezimena?

M. Rojc.“

*

„Beogradski Studentski Demokratski Klub na svojoj sjednici od 13.marta 1921. doneo je jednoglasno protest, protiv danaπnje odluke uUstavnom Odboru o nazivu naπe dræave Kraljevine SHS i traæi, da naπa dræa-va nosi naziv „Jugoslavija“ i to iz sledeÊih razloga:

1. ©to Srbi, Hrvati i Slovenci predstavljaju jedinstvenu naciju pojeziku, krvi i po svojim politiËkim i ekonomskim interesima; jedan narod trebada ima i jedno ime.

pojam, πto nije ispravno. Naπa dræava ne ima imena. Ona se samo oznaËuje,nazivlje (opisuje) dræavom Srba, Hrvata i Slovenaca. Kako imena joπ danas neima, tako stoji jasno, da ona nije dobila imena ni od Narodnog VijeÊa. Ono jesamo oznaËilo imena naroda, koji dræavu saËinjavaju. Imena joj nije moglodati veÊ i zato jer o tome ima da suodluËuje joπ i kraljevina Srbija. Nije dakleutemeljena tvrdnja, da je pitanje imena naπe dræave svrπeno sporazumom svihnadleænih faktora. ∑ Da se je tim nazivom htjelo dokumentirati, da su sva triimena naπega naroda jednako voljena i meusobno ravnopravna jestesvakako lijepa fraza, ali tko je ono nad narodom stojeÊe stvorenje, koje je htje-lo dokumentirati, da su mu jednako voljena sva tri imena? A jednakopravnostbila bi mnogo jasnije izreËena u jednom jedinstvenom dræavnom imenu zasva tri narodna imena. Meunarodno je prijavljeno i priznato „kraljevstvoSrba, Hrvata i Slovenaca“. No pred nekoliko mjeseci poËelo se je dræavu naπuumjesto dosadanjim apstraktnim pojmom „kraljevstvo“ sluæbeno nazivatikonkretno „kraljevinom“, πto nije niti propisanim putem zakljuËeno, niti je udiplomaciji provedeno. Pod tim novim naslovom „kraljevina“ nije naπa dræa-va niti danas joπ meunarodno ni prijavljena ni priznata. Treba dakle pro-mjenu naziva diplomatskim putem ishoditi ako ostane dosadanji naziv „kra-ljevina Srba, Hrvata i Slovenaca“, kao i onda, ako joj se dade ime. Meunar-odno priznanje ne moæe izostati ni za ovo kao πto ne bi izostalo ni za ime„Jugoslavija“ (koje je u meunarodnom saobraÊaju i onako bolje poznato irabljeno, nego sluæbeni naziv). G. PaπiÊ joπ poruËuje da po njemu zahtijevaninaziv dræave ne obuhvaÊa privatne i politiËke upotrebe. To znaËi, da se u pri-vatnom saobraÊaju moæe naπa dræava nazivati kako tko hoÊe, a tako i u poli-tiËke svrhe. Dakle, slobodno ju je zvati i Jugoslavijom ili Srbijom, ili Hrvat-skom ili Slovenijom, ili ∑ kako to cinici vele ∑ Eshaezijom!

Razlozi ovi nemogu nas dakle osvjedoËiti, da ne bi valjalo naπojdræavi dati jedno ime, dati ime Jugoslavija. Poπto nas ovi priopÊeni nam razlo-zi ne mogu da preuvjere, a g. PaπiÊ pravi od toga kabinetsko pitanje, onda neima sumnje, da gosp. PaπiÊ ima i nepriopÊenih nam razloga. Koji su to nepri-opÊeni razlozi moæemo priliËno jasno nasluÊivati. No, kad nisu priopÊeni nemoæemo ih ni ispitivati, jesu li doista jaËi od priopÊenih, jesu li takovi, da bi inas predobili, ali ja mogu da konstatujem, da g. PaπiÊ pravi od toga kabinet-


110rsr 111rsr

da ju svatko moæe u privatnoj i politiËkoj potrebi zvati kako hoÊe.

Napuπtanje ovog naËela imade dalekoseænih posljedica. Demo-kratski klub prihvatio je time plemensko stajaliπte radikalne stranke, napustioje ono πto ga je razlikovalo i odlikovalo, izgubio je prema ovoj i razlog posto-janju, te je zato morao i u drugim pitanjima odstupiti od svoga programa.

Napuπtanje ovog naËela potreslo je povjerenjem u iskrenost æeljeprovesti u æivotu dræave misao o jednakosti i jedinstvu naroda, usporiti Êe nanedogledno vrijeme konsolidaciju prilika u dræavi, na dugo onemoguÊiti, dase ustali jedinstveni otaËbeniËki osjeÊaj, podobno je da postane pogibeljnozdravomu razvoju kulturne, gospodarstvene i vojniËke snage dræave i nova jepobuda separatistiËkim æeljama.

Ja se s toga ovomu zakljuËku ne mogu pokoriti, te istupam iz kluba.

Primite gospodine predsjedniËe i ovom zgodom izraz moga odliË-noga i iskrenoga poπtovanja te srdaËni kolegijalni pozdrav!

U Zagrebu 27. marta 1921.

M. Rojc v.r.

Gospodinu Ljubi DavidoviÊu predsjedniku parl. demokratskogkluba, ministru na raspoloæenju

U/

Beogradu.“

Obavijestio je o tome svom koraku i mjestnu organizacijudemokratske stranke u Zagrebu pismom na ruke njezinoga predsjednikaMilana KreπiÊa:

„Gospodine predsjedniËe!

Dana 17/2.1921. u sjednici odbora zagrebaËke mjesne organizacijedemokratske stranke nakon svestrane rasprave zakljuËeno je jednoduπno, dase Parlamentarnom demokratskom klubu izrazi æelja neka bi prvi Ëlan ustavaglasio: „Jugoslavija jest ustavna, parlamentarna i nasljedna kraljevina“

2. ©to bi nazivom Jugoslavije, nestalo plemenskog separatizma iverskog fanatizma, koji se najviπe odraæavaju plemenskim nazivima.

3. ©to je naziv Jugoslavija, prodro u masu naπeg naroda i πto jeJugoslavija bila san i ideal svih ranijih generacija.

Iz ovih razloga Studentski Demokratski Klub u Beogradu apelujena poslaniËki demokratski klub, da promeni dosadaπnje svoje dræanje poovome pitanju u Ustavnom Odboru i da svom snagom brani naziv„Jugoslavija“ u ustavotvornoj skupπtini.“ ∑ I ovaj poziv ostade bez uspjeha.

*

Rojc je iz te nedosljednosti DavidoviÊevoga Demokratskoga Klubapovukao jedino moguÊu odluku, da ih njega izstupa, pa je i to i priobÊioDavidoviÊu pismom od 27. oæujka 1921. koje glasi:

Milan Rojc

narodni poslanik

Zagreb.

„Gospodine predsjedniËe!

»ast mi je i najaviti Vam i klubskim drugovima, da istupam iz par-lamentarnoga demokratskoga kluba.

Prvi puta u mome æivotu doπao sam u takav neugodni poloæaj, aline mijenjam ja svojega politiËkoga opredijeljivanja, nego je to uËinio demo-kratski klub, kada je svoje naËelo i svoje meuplemensko stanoviπte „o jedin-stvu i jednakosti naroda bez razlikovanja ili hegemonisanja bilo plemenskogaili vjerskoga“, vlastitim glasanjem odbacio i pristao na to, da:

naπa dræava ne dobije imena,

da ostane samo oznaËena imenima trijuh plemena naroda, koji jusaËinjava,


112rsr 113rsr

Posljedice javiπe se odmah: demokr. klub morao je popustiti radi-kalima i u pitanju agrarne reforme; nije mogao nijednu vaæniju naprednuustanovu unijeti u osnovu ustava, prihvatio je i vladinu osnovu o razdiobizemlje, koja je podobna unijeti u upravu zemlje kaos, zastoj i bespravlje, akose prije ne postigne troje: ∑ izjednaËe zakoni, ∑ uvede struËno savjesno i mar-ljivo poslovanje kod ministarstva, ∑ te barem kod najviπih upravnih vlasti ∑ sakorijenom iπËupa korupcija.

Ja sam se rijeπio, da na ovom putu ne mogu slijediti parl. demokr.kluba, da treba da ostanem vjeran ovoj misli za koju sam æivio i koja jeusaena u duπu naπim zagrebaËkim demokratima.

Zato sam upravio predsjedniku parl. demokr. kluba u Beogradu g.Ljubi DavidoviÊu pismo, kojim mu javljam moj istup iz kluba. To pismo ovdjeprilaæem. Molim Vas gospodine predsjedniËe, da isporuËite gospodi mojimdrugovima u organizaciji moj kolegijalni pozdrav i primite izraz moga odliË-noga poπtovanja!

Zagreb 27. marta 1921.

M. Rojc.“

A kada je opet doπao u skupπtinu javio se je za rijeË, da opravdaopÊi zahtjev, da se novoj dræavi dade jedno ime, koje Êe obuhvaÊati sva trinaroda a da nikomu ne dade prvenstvo.

Poπto nije viπe bio Ëlanom demokratskoga kluba, mogao je poposlovniku govoriti najdulje pola sata. Po stenografskim biljeækama glasi nje-govo govor samo neznatno skraÊen ovako: (stenografirali su srpski stenografi,zato je pisan u…….)

Gospodo poslanici! Proπloga Ëetvrtka u veËer mi smo sa ËeænjomoËekivali Ëas glasanja ∑ prvoga glasanja naπega Ustava, a sa zadovoljstvom, saponosom, sa oduπevljenjem smo doËekali uspeh toga glasanja, jer taj uspeh jebio prihvaÊanje Ustava u naËelu, uzakonjenje osloboenja i ujedinjenja naπedræave i naπega naroda, πto ga je slavna srpska vojska svojim nedostiæivim

ZakljuËeno je joπte, da se brzojavno zamoli predsjednik kluba g. LjubaDavidoviÊ da ovu æelju kod ustavotvornoga odbora snaæno podupre.

Takova brzojavka je smjesta otpravljena i kako smo obavijeπteni navrijeme naslovniku stigla.

Kod te rasprave istakla se je jednoduπna æelja i namjera, da timkorakom dademo parlamentarnomu demokratskomu klubu jaËu podlogu,jaËe stanoviπte, da takov svoj predlog uspjeπno zagovara. Nitko od nas nijetada ni pomiπljao na moguÊnost, da Êe sam taj parl. demokr. klub naloæiti svo-jim Ëlanovima u ustavotvornom odboru, da glasaju protiv toga! A nije semoglo ni pomiπljati, jer je takov naziv odgovarao i programu i zakljuËku parl.demokr. kluba.

Iznenadio nas je okret πto ga je proizveo demokr. klub protiv svojevlastite misli, protiv svoga vlastitoga srca! A uËinio je to zato, jer je g. PaπiÊ,radikal, izjavio da vlada odstupa ako dræava ne ostane onako oznaËena, kakoje dosada bila, πto znaËi za pravo, da ostane bezimena, i da u njenoj oznacibude uzakonjeno historijsko naπe cijepanje na tri plemena, na hrvatsko, nasrpsko i slovenaËko pleme.

G. PaπiÊ je naveo i neke razloge za ovaj svoj nastup. Ali ti razlozinisu mogli nikoga osvjedoËiti, a niti dem. klub nije naπao te razloga punovaæn-ima, nego je popustio prosto pred pretnjom g. PaπiÊa, da Êe inaËe doÊi doostavke vlade.

No g. PaπiÊ joπ je poruËio, da njegov zahtjev, da dosadanji nazivostane kao sluæbeni naziv dræave ne obuhvaÊa privatne i politiËke upotrebe.On dakle stavlja na volju svakome, da dræavu u privatnoj i u politiËkoj potre-bi zove kako hoÊe! Ja sam u „RijeËi“ od 11/3.1921. upozorio da je prema tomeslobodno zvati naπu dræavu i Jugoslavijom, ali i Srbijom, a i kako to naπi cini-ci vele ∑ Eshaezijom! ∑ Sada tome dodajem, da je time ostala slobodna agitaci-ja separatistima da naπu bezimenu dræavu u svoju svrhu provide ipak jednimimenom (dakako ne Jugoslavijom). I doista. doneπena je u naπe krajeve jednaorganizovana agitacija, koja radi i zborom i πirenjem knjiæica i plakata za novu„srpsku stranku“ koja zahtjeva, da se naπa dræava nazove Velikom Srbijom jersu i onako Srbi u veÊini, i jer je srpska vojska ove krajeve vojniËki zauzela itd.


114rsr 115rsr

junaπtvom, πto ga je srpski narod svojim nebrojenim ærtvama iskupio za sebei za nas, koji smo mogli da doprinesemo samo naπe jugoslavenske legije i naπmukotrpni i potajni rad kod kuÊe.

Srbija je izvrπila svoj veliku historijsku zadaÊu i svoj veliki istorijskipoziv, ona je izvrπila taj poziv, da bude Pijemont naπega naroda! VjeËna i ne-prolazna biÊa slava srpskom junaπtvu i imenu srpskom!

U glavnoj debati nisam se prijavio za rijeË, jer je veÊ prvi govorniknaπega kluba g. Ljuba DavidoviÊ svojim govorom tako lijepim naËinom go-vorio i razumu i srcu i duπi o potrebi da primimo Ustav, da ja sa svoje stranene bih imao niπta viπe kazati. Ali i on i mnogi ostali govornici opazili su daima u pojedinostima Ustava mnogo toga πto bi trebalo da se ispravi, naroËitoje to velikom oπtrinom logike istakao narodni zastupnik g. dr. Ante TrumbiÊ.I ja se sad javljam da kod te prve pojedinosti govorim, a mislim da Êu biti upoloæaju da teËajem debate to i kod drugih nekih Ëlanova uËinim, jer odistasmatram da ima mnogo πto πta, Ëega ima da se ispravi.

Ja govorim u svoje ime sa dopuπtenjem kluba kome pripadam. Jasam sebi postavio tezu da pokaæem da dræavi treba jedno ime, da pokaæemda u tekstu Ustava πto je primljen u Ustavnom Odboru nema imena dræave,i stoga treba da ide ovaj odeljak natrag u Odbor da taj manjak nadopuni. Ja sene zalaæem ni za koju rijeË ni za koje ime dræave, zalaæem se zato da je potreb-no da ima ime, a koje Êe to biti, neka Ustavni Odbor nae. To ime treba daobuhvati sav naπ narod triju imena tako da bi mogli u jednom imenu izraziticjelokupnost jedinstva naπega naroda i naπe dræave, gdje Êe u jednom imenunaÊi moguÊnosti izraæaja patriotizma i svijesti jednoga naroda i jedne dræave.

Tekst vladin bio je mnogo zgodniji od teksta Ustavnog Odbora. Vladakaæe u Ël. 1. ovo: „Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je ustavna, parlamentarnai nasljedna monarhija“. To je jasno i Ëisto. Tu je sadræina dræave oznaËena da jeod tri imena: Srba, Hrvata i Slovenaca. To je promijenjeno u Ustavnom Odborukoji je reËenicu razdijelio u dva stava. U prvom stavu je reËeno: „Dræava Srba,Hrvata i Slovenaca je ustavna, parlamentarna i nasljedna monarhija“, a u drugom:„Sluæbeni je naziv dræave kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.“


116rsr Hrvatski seljaËki dom u Zagrebu 1925.

plja, oko koga se dræi snaga te dræave jedinstveno, ∑ u naπem nacrtu Ustavaovaj sræ, ovaj stoæer ne postoji, nema ga. Tuinstvo kad bude Ëulo u diplo-matskom opÊenju naπem, da je to dræava Srba, Hrvata i Slovenaca, morat Êedræati da su to tri naroda, koji saËinjavaju jednu dræavu i koji se ne mogu,gospodo poslanici da sloæe, kako bi se sa jednim imenom obuhvatili. A nisuna sreÊu troje, nego samo jedno. I zato, gospodo, treba da imamo jedan izraz,i treba zato da imamo jedno ime, jer svaki pojam treba da u naπem jezikudoe do izraæaja i da dobije svoju rijeË.

Svaka dræava, pa i one, koje obsiæu viπe naroda, imaju svoje ime.Uzmimo na primjer dræavu Francuza, Talijana i Nijemaca koja se naziva ©vi-carskom. Kad bi oni pravili Ustav po naπemu uzoru, onda bi kazali: dræavaFrancuza, Talijana i Nijemaca, jeste republika. (Glas iz klupa: »eπkoslovaËka!)Pokuπajte gospodo, da nazovemo dræavu Srbo-hrvatsko-slovenaËka! To nijemoguÊe po mome shvaÊanju. Ali ja opet ponavljam, da ja ne zagovaram nijedno ime, nego samo kaæem, da je nuæno da se jedno ime da naπoj dræavi,koje Êe obuhvatiti cijeli naπ narod.

Mi imamo historijom izgraena tri imena za jedan narod. Ta su seimena u tri plemena u posebnim historijskim prilikama razvijala tako, da nitkone moæe da razumije pod jednim od tih imena cijeli narod svih triju imena, jernijedno ime od njih troje ne moæe da obuhvati cijelosti, ne moæe da obuhvatisve troje. To je najvaæniji razlog, zaπto treba da potraæimo jedno jednostavnoime za naπu dræavu. Bez jednog imena ja ne mogu pomisliti, gospodo, kakoÊemo mi uzgojiti ono, πto svi od srca æelimo, jednu jedinstvenu dræavnu svijest,jedan jedinstveni dræavni patriotizam. Dok vi tamo ostanete Srbi, dok ja osta-jem Hrvat, dok treÊi ostaje Slovenac, dok mi nemamo jednoga spojnoga izrazadotle ne moæemo ni uzgojiti naπu djecu u jednoj dræavnoj misli i u jednom nar-odnom patriotizmu. ∑ HoÊete li, gospodo, velim, da uzgojite naπu djecu u πkolinacionalno uz ovaj Ustav i ∑ ako se ne pomaæe privatno πto je pogibeljno, jertu nema kontrole dræavne ∑ morat Êemo uzgojiti djecu srpsku, hrvatsku i slove-naËku, i svaki Êe ostati samo Srbin, samo Hrvat i samo Slovenac.

Ne Êu da napominjem kako je nespretna ona kratica, koja se praviod naπe dræave „SHS“, a isto tako, ili niπta bolje nije sa kraticom na Êirilskim

Moæda ne Êu pogreπiti ako ovu tekstaciju dovedem u vezu sa onimpredlogom koji je pao u Ustavnom Odboru: da se naπoj dræavi da jedno ime,pa je Ustavni Odbor mislio da je ovako dao jedno ime dræavi. ja dræim da ganije dao, a evo zaπto to dræim:

„Dræava Srba, Hrvata i Slovenaca“ ∑ tu je oznaËena sadræina tedræave. ta dræava sastoji se od naroda Srba, Hrvata i Slovenaca. I u drugomdijelu kaæe se u tekstu Ustavnog Odbora: „Sluæbeni je naziv dræave KraljevinaSrba, Hrvata i Slovenaca“. Opet je dakle toj Kraljevini oznaËena sadræina, tek-stom koji je i u prvom stavu, ali ime joj nije ni ovdje dato. Ja Êu to poslijeizloæiti kratko. ∑ Sudbina je govornika, koji sa svojim govorom dolaze nakraju debate, kad su sve ove stvari veÊ napomenute od ranijih govornika daneke stvari i moraju opetovati, πto su ih pred njime drugi veÊ spominjali. Zatovas unaprijed molim, da me ispriËate πto Êu vam dosaivati opetovanjem, alibit Êu πto je moguÊe kraÊi. Opetovati Êu samo onoliko, koliko mi bude odpotrebe da sastavim svoj silogizam i iz njega izvuËem svoj zakljuËak.

Prije no πto na to preem mislim upozoriti na joπ jednu stvar radikoje dræim, ako Skupπtina i prihvati odjeljak I., da ipak treba da vrati stvarUstavnom odboru da on ispravi bar ovu jednu stvar: neka ne kaæe: „Sluæbeni“je naziv dræave Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca! Ovo je za jedan ustavnizakon rijeË trivijalna, birokratska. Te rijeËi „Sluæbeni je naziv“ s jedne strane sutrivijalne a s druge strane upozoruju na to da ova dræava ima i nesluæbeninaziv. Kad je tako zaπto se onda ne kaæe u Ustavu kakav je taj naziv. Jer kadse to ne kaæe onda je svakome dopuπteno da ovu naπu krasnu dræavu nazivaonako kako je to njemu najzgodnije za njegovu politiËku i privatnu upotrebu.Ja dakle upozorujem da u svakom sluËaju ova rijeË „sluæbeni naziv“ treba daotpadne, pa da se kaæe: „naziv je dræavi“.

Nakon ovo malo ekskurzije treba da napomenem zaπto dræim da jepotrebno dræavi da ima jedno ime, koje ona evo sada nema, a po ustavnomnacrtu ne ima ni da dobije.

Ne samo πto vidimo, da svaka dræava, koja je nama poznata, imadesvoje ime, imade jedno ime, oko koga se sva dræavna svijest jedinstveno oku-


118rsr 119rsr

jednim opÊim imenom. Potrebno je jedno ime gospodo, i u onim krajevima,gde æive pomjeπano naπa braÊa pravoslavne, katoliËke i muslimanske vere. Ovupotrebu vidi oseÊa i razume joπ osobito i onaj dio naπega naroda, koji obitavana pragu u πiroki svet. Pomislite samo kad naπ Ëovjek dolazi u tuinu pa trebada kaæe svoj nacionale, kako to nastaje zbrka, ako dolazi jedan Hrvat, jedanSrbin, jedan iz Srbije a drugi iz Hrvatske. Ili moæda upravo Srbin iz Hrvatske, aHrvat iz Srbije.

Gospodo, ovu potrebu za jednim imenom osjetila je prva idjelotvorno osjetila, naπa najveÊa inteligencija. Kad velim naπa, onda se razu-mije da dræim srpska, hrvatska i slovenaËka.

Pred viπe od godinu dana ovdje u Beogradu sastali su se lijeËnici ujedno jugoslavensko udruæenje lijeËnika. Malo poslije udruæili su se u cijelojnaπoj kraljevini Sokoli u jedno jugoslavensko Sokolsko Udruæenje. Imamosavez jugoslavenskih arhitekta; savez jugoslavenskih πumara, savez jugo-slavenskih srednjoπkolskih profesora; savez jugoslavenskih uËitelja osnovnihπkola; jugoslavenski πportski savez, udruæenje jugoslavenskih æena itd. itd.Ukratko sva naπa inteligencija naπla je tu potrebu i nemajuÊi zakonskogaimena poprimila je ovo ime, koje ja spominjem zato, da pokaæem kako je tonuæda u æivot provela.

Vidite gospodo, takoer radi opÊenja u πirokom svijetu, listom sedigla Dalmacija moleÊi skupπtinu, da se dræavi da ime Jugoslavija.

Pod imenom Jugoslavija, ja nipoπto ne mogu da obuhvatimBugare, jer oni po mome znanju nisu Sloveni. Kratak dokaz, da oni nisuSloveni, dat Êu Vam gospodo tako, da iz jedne njihove knjige koju je izdaojedan bugarski uËenjak uz potporu bugarske vlade proËitam kratki stav. U tojse knjizi opisuje seoba naroda, pa taj stav zavrπava sa ovim: „(NemaËka je, aja Êu u prevodu da proËitam samo ovaj zakljuËak). „Zato jeste proseËni tipdanaπnjega Bugara, a i njegov znaËaj tako potpuno razliËan od tipa ostalihSlavena, bilo to Srba, »eha, Malo ili Veliko Rusa, da se ne moæe nikako go-voriti o tome, da bi se Bugari raËunali Slovenima kao rasa. Bugarin tvori zase-ban rasni tip, koji je nastao meπavinom TraËana kao podloge, sa romanskogovoreÊim delovima rasnoga porekla, od Slovena i tatarskih Bugara.“

pismenima (CXC). Tu kraticu naπi saveznici izgovaraju kao: „Ce, iks, ce“, tene mogu da razumiju niti inicijala naπih imena.

Ja Êu se sada povratiti na ono, da se u ovom nacrtu Ustava kaæe: daje „sluæbeni“ naziv dræave taj i taj, πto znaËi da ima, po dopuπtenju toga usta-va i neki nesluæbeni naziv. To je jasno reËeno i u ustavnom Odboru, da ovaodredba Ustava ne obuhvata privatnu i politiËku potrebu drugog imena. Jadræim da je to vrlo pogibeljno, jer to drugo ime nije niËim oznaËeno, i mimoæemo doæivjeti, da Êe naπi separatisti i πoveni poËeti nazivati naπu dræavuVelikom Hrvatskom, drugi Jugoslavijom, treÊi Velikom Srbijom, Ëetvrti Bogzna kakvim imenom, koje mi upravo jezik ne da da izreËem, ali koje jakoupotrebljavaju naπi ciniËari a to je: „Eshaezijom“. Dræim da nije najbolje, danije dobro, da je zlo, kad se dozvoli πiroko polje nazivati svakomu naπudræavu imenom, koje njemu za njegov politiËki i privatni æivot pogoduje.

Kod nas je politiËka potreba velika, za konsolidaciju dræave, zasuzbijanje separatizma da dræava dobije jedno ime. Ovu je potrebu prekrasnoizrekao g. Ljuba DavidoviÊ. Ja ne mogu ljepπe i jaËe da izreËem. Zato sam slo-bodan proËitati odnosnu stavku njegovoga govora. On je rekao (Ëita). „I uovakvim prilikama, gospodo, Ëuju se danas pokliËi u naπem narodu, pokliË:„Na okup Hrvati!“ ili joπ drugi onaj pokliË: „Na okup Srbi!“ Protiv koga neraz-miπljena braÊo naπa? Jednih protiv drugoga. To su pokliËi malih, sitnih obi-mom i snagom, pokliËi nedostojnih vremena, u kome æivimo. Ja prema njimagospodo, imam da istaknem drugi jedan pokliË, jaËi lepπi, πiri snaæniji, veÊegdometa, pokliË: „Na okup Jugoslaveni!“

Ovde je sva teæina pitanja politiËkoga u naπim krajevima izraæena.

Tu potrebu za jednim imenom naπe dræave osobito oseÊaju u naπimkrajevima prvo onde, gdje imade poomeπanoga æivlja plemena jednoga ili dru-goga ili treÊega; onde treba jedno ime, a da ne nastane jedno neumesno tak-miËenje, jedno nadmetanje, jedno hegemoniziranje jednoga nad drugim.Drugo, treba onde, gde imade naπega naroda, koji se joπ nije opredelio do ovetanËine, da li je Srbin, Hrvat ili Slovenac, tek oseÊa da je Sloven, u takovim kra-jevima je vrlo potrebno jedno ime, da se i onaj moæe naÊi u sklopu dræave pod


120rsr 121rsr

∑ ©to Êe biti iz dræave u kojoj bude veÊina srbijanska? ∑ u kojoj Êe vladatiSrbijanci?

Hrvati su od g. 1867. imali samo neku autonomiju, pa su si podiglisveuËiliπte novo kazaliπte, lijepih muzeja, glazbeni zavod, obrtnu πkolu,veliku zgradu za srednje πkole. Vrlo pristojne zgrade za vladine urede itd., doksu imali Srbi ne samo autonomiju veÊ i svoju suverenu i slobodnu dræavu, ane imaju ni nuædnih ni pristojnih zgrada za dræavne urede, niti za visokeπkole, niti za kazaliπte, muzeje itd.

Pedeset i dva hrvatska zastupnika (RadiËevci) ne dooπe u skup-πtinu, niti su prijavili svoja punomoÊja, pa ne Êe ni u buduÊe dolaziti! Hrvatisu u istinu u srbskim πakama!

No, na Ëelu demokratske stranke nalazi se ministar LjubaDavidoviÊ,53 ljubezni stariji gospodin, koji se je prije nego s politikom osobitozanimao s prirodopisom, pogotovo sa æivotom i duπom mravaca, za to jedobio nadimak „mrav“: ∑ DavidoviÊ-mrav, da se uzmogne razlikovati odmnoæine inih DavidoviÊa, Ljuba DavidoviÊa. (Tako je npr. ministar JovanoviÊ,da se pozna izmeu tisuÊu JovanoviÊa, dobio pridjevak Dupe, dakleJovanoviÊ-Dupe!!) DavidoviÊ je bio ministar nastave, i ono kratko vrijeme πtoje Rojc za njegovoga ministrovanja bio povjerenik nastave u Hrvatskoj, bio jevazda susretljiv prema predlozima njegovim. ∑ On Êe DavidoviÊu razloæitisvoje bojazni, on Êe u DavidoviÊa potraæiti uztuka proti izgredima, grijeπkamasrbijanske vlasti.

Kad ne moæe, da iz vana potisne u granice pravilnoga miπljenja irada srbijanske vlastodræce, pokuπati Êe da neposredno nutarnjost njihovu,njihovu savjest i duπu probudi na pravilno promatranje okoliπa i prema tomeodgovarajuÊi rad.

U tu svrhu zamoli DavidoviÊa, da mu posveti koji sat posluha kako

Zato mene ova okolnost, koju su g.g. od desnice napomenula, daBugari spadaju pod to ime, nipoπto ne bi mogla odvratiti od toga imena, jer onievo po vlastitoj tvrdnji ne spadaju pod to ime. Gospodo, ovo ime nije uvelikom svetu nepoznato, πto viπe ono je u inostranstvu i bolje poznato, negonaziv „dræava Srba, Hrvata i Slovenaca“. Ono je veÊ i u diplomaciji kao jedinopoznato.

Ja se ne zalaæem za to ime, ja ne zagovaram da se baπ to ime naπojdræavi dade, veÊ stavljam svu teæinu moga govora u to, da se naπoj dræavidade jedno jedinstveno ime, koje Êe obuhvatiti jednako cijeli narod, sva triimena, pod kojim Êe se moÊi da razvije jedinstvena dræavna svijest i jedin-stveni dræavni patriotizam. I ja s toga predlaæem, da se Ëlan prvi vratiUstavnom Odboru sa zadaÊom da ga popuni te nae i predloæi jedno jedin-stveno ime za naπu dræavu; t.j. ja predlaæem, da mu se taj Ëlan vrati naponovnu redakciju prema §.58. poslovnika. (Pljesak)“. Kad je zavrπio bilo jepljeskanja i odobravanja osim od radikala i demokrata. Demokrata, koji su muiste misli i rijeËi nedavno oduπevljeno primili.

Meutim kad se je u beogradskoj skupπtini razpravljalo o pojedi-nostima ustava, Rojc je opetovano uzimao rijeË, da preprijeËi prihvat nekihosobito nezgodnih odredbi. Tako se je i u odboru ustavnom i u meustra-naËkom odboru æivo oborio na ustanovu da oblasti na koje ima biti zemljapodijeljena ne smiju biti veÊe od 700.000 stanovnika, Ëime bi ustav unapredonemoguÊio buduÊem zakonodavcu zaokruæiti oblasti po njihovomzemljopisnom, privrednom i kulturnom obsegu. Ali i tu nije mogao uspjeti,jer je Srbijancima trebalo oslabiti Zagreb, ne dati mu neku veliku oblast itd. Atako i proti odjelku kojim se odreuje da skupπtina daje snagu zakona svimministarskim naredbama, koje su izdane i koje budu istane!!!

S nikojim prijedlogom nije mogao uspjeti proti PribiËeviÊevojsamovolji, s kojim se je æivo sukobio, a uz kojega su pristajali ne samo sviSrbi, nego i Hrvati poput DemetroviÊa, Wildera, Krizmana i sliËnih. Osjetio jekako su slabi Hrvati u ustavotvornoj skupπtini, proti srbskim strankama, kojeimadu u ruci svu dræavnu vlast. A stezala mu se duπa, kad je vidio i kad je Ëuo,i kad se je nesumnjivo osvjedoËavao, da u Srba ima malo znanja, a obÊeuljudbe nikako, πto viπe ne imaju ni zreloga shvaÊanja logike, i ljudske duπe.


122rsr

53 Ljubomir DavidoviÊ (Beograd, 1863. ∑ Beograd, 1940.), srpski politiËar, osni-vaË Demokratske stranke u Srbiji. Predsjednik Vlade Kraljevine SHS od 16.kolovoza 1919. do 19. veljaËe 1920. pa u drugom navratu od 27. svibnja do 6. stu-denog 1924. godine.

123rsr

haraË joπ danas ubire u Zagrebu na πtetu morala i ugleda dræave, na teretnaπega kupujuÊega svijeta, i ne manje i na materijalnu πtetu dræave. Akodospijete molim Vas, da uloæite svoju rijeË kod g. Kumanudija. Ako ja u ovojmaloj, a tako jasno pravednoj stvari ne bih mogao uspjeti kod demokratskihministara, onda Êu i ja osjetiti ono Ëuvstvo beznadnosti o poboljπanju naπihprilika, koje je obladalo u najπirim krugovima naπim.

Rekli ste mi u naπem razgovoru, da bi to dobro bilo, da se sve ovonapiπe, πto sam Vam ja govorio.

Ja sam to eto uËinio, te Vam πaljem jedan primjerak moje studije!Nije sve. NaroËito nisam se dosta bavio sa neopisivom korupcijom, koja trujejavni æivot. O tome Êu drugom zgodom. Ja Vam to πaljem povjerljivo, a πaljemzato, jer sam u Vas naπao takova Srbina, kakov sam ja Hrvat, koji traæi ujedi-njenje naroda i jedinstvo dræave na temelju iskreno prihvaÊenoga naËela jedin-stva naroda, ∑ zato jer znadem, da Êete Vi to razumjeti kao Ëin, upuÊen æeljomda lijeËi naπe prilike, a ne da vrijea rane.

Kad Vi proËitate dajte g. DraπkoviÊu ako mislite, da bi ga zanima-lo, ali molim da mi osigurate povrat spisa. Kada doem u Beograd zamoliti ÊuVas da mi ærtvujete koji sat za razgovor o naπim prilikama.

Molim Vas, da primite izraz moga odliËnoga poπtovanja i srdaËnipozdrav.

Vaπ odani

M. Rojc.“

Studiju o kojoj je govor Rojc je pisao na svom pisaÊem strojuodmah u Ëetiri primjerka. Prvi najbolji otisak priloæio je ovom spomenutompismu. Odpremio je pismo preporuËeno i ∑ Ëekao…

»ekao je… Ëekao i Ëekao. Ali nije doËekao odgovora, πto viπe nitinikakve, ni kratke obavijesti, da li je pismo adresatu stiglo…

Kad je opet doπao u Beograd u skupπtinu doznao je da je pismo istudija stigla ∑ i niπta viπe. Nije doËekan niti barem jedan: „Doite sutra“!

bi mu razloæio uzroke ogorËenja hrvatskoga naroda i kako je potrebno, daDavidoviÊ i drugovi njegovi ministri skrenu sa zauzetoga pravca kako su uzeliupravljati dræavom. Srbijanci su zabrinuti, πto 52 Hrvata zastupnika ne Êe dadou meu skupπtinske zastupnike, uzkraÊuju sporazumni rad s njima. On ÊeDavidoviÊu razloæiti uzroke toga. DavidoviÊ je uviavan, on Êe to shvatiti i sadrugovima poraditi da se skrene rad dræavnih ustanova, dræavnih vlastodræa-ca i izvrπavatelja dræavne vlasti na pravi put!

U istinu, mjeseca veljaËe doπlo je do toga sastanka Rojca sa Davi-doviÊem i DraπkoviÊem kao posljedica toga razgovora Rojc je upravo u tojstvari DavidoviÊu kao ministru i predsjedniku demokratskoga parlamen-tarnoga kluba pismo koje glasi:

„Zagreb 7/3.1921.

Gospodine ministre i predsjedniËe!

Kad sam bio proπloga mjeseca u Beogradu, govorio sam Vama i g.DraπkoviÊu o prilikama, koje kod nas natjeraπe u neraspoloæenje znatan dionaπe viπje inteligencije, i malo ne sve slojeve naπe niæe inteligencije. Govoriosam Vam kako je upravo zadaÊa inteligencije ∑ naroËito one niæe, koja jeproπirena meu narodom poput sitnih æivËanih niti u tijelu, da ga politiËki ori-jentira i da mu bude πtitom protiv razvratnih ili protujedinstvenih nastojanjanaπih protivnika. Upozorio sam Vas, kako je upravo stvorenim neraspoloæen-jem ova inteligencija postala apatiËnom i nesposobnom, da suzbija repub-likanstvo seljaËke stranke i komunizam. Govorio sam Vam, kako treba da seuklone sve one prilike, koje stvoriπe ovo nerazpoloæenje i ojaenje inteligen-cije i naroda te ga podræavaju i poveÊavaju.

Ja sam htio da kod kuÊe pokaæem dobru volju naπe vlade, daizpravi πto izpraviti treba, da te neprilike nisu sistem. Zato sam se zauzeo kodg. DraπkoviÊa, a zatim i kod Kumanudija, da se makne jedno veliko zlo, koje-ga je maknuti lahko, i na oËitu korist same dræave. Traæio sam da se maknucarinarski posrednici. To je bila prva etapa. Ali sam veÊ kod prve zapeo. Taj se


124rsr 125rsr

prijateljskoj vezi. Rezultat izbora pokazuje odluku hrvatskoga seljaπtva, da neulazi i ne pristaje u jedinstvenu dræavu Srba, Hrvata i Slovenaca, veÊ da se odnje odvoji u posebnu plemensku hrvatsku dræavu. Ovaj tako odluËno i jednoduπno oËitovani otklon jedinstvene dræave sa srbima ne samo da je iznenadio,nego je u Srbiji i duboko zabrinuo politiËare i ostale otaËbenike: ∑ „ta nije, dase ne bi proti ovih 49 mandata ili i bez njih mogla jedinstvena dræava daustavno uredi, nije to, nego πto smo mi Srbi Hrvatima skrivili, da se odvraÊa-ju od nas? I za nje smo vodili rat, i za nje smo prolijevali krv i ærtvovali æivotenaπe i pretrpili sva zla straπnoga rata, pa sad se oni, koje smo kao braÊu voliliodvrnuπe od nas i ne Êe, da idu s nama! Pa, bilo im! ∑ neka! No boli nas, jerne znamo πto smo im krivi!“

I nisu Srbi hrvatskom seljaπtvu niπta krivi, i hrvatsko seljaπtvo nemrzi srpskoga druga. Ine su prilike dovele hrv. seljaπtvo do takove politiËkeodluke, kakovu je iznijelo glasovanje za ustavotvornu skupπtinu. Nije senarod srpskoga imena zamjerio svojoj braÊi hrvatskim seljacima, veÊ su sesnaπle takove opreËne prilike, koje su kod nagloga dodira morale uroditineskladom i nesporazumom. Treba da prouËimo te prilike pa Êemo tada naÊida ne ima ni krivnje ni mrænje ni na jednoj ni na drugoj strani i viditi Êemo,da Êe doÊi do bratskoga sporazuma i privoljenoga dræavnoga ujedinjenja unaπoj jedinstvenoj dræavi.

ÆeleÊi da pridonesem πtogod mogu uskorenju toga razumijevanja isporazuma, ja Êu da tu pojavu i sve okolnosti u kojima se je rodila iztraæim iprikaæem.

Pri tom poslu moram da iskreno otkrivam i protumaËim, a moædai prikorim πto πta. Neka Ëitaoc ne pita drugo, nego to, da li je istina πtonapisah. Neka ga ne smuti, ako istina Ëesto ne pogoduje naπim æeljama ioËekivanjima, ali neka bude siguran, da Êemo samo pomoÊu istine moÊirijeπiti zadaÊu, koju smo si postavili.

Dakle ovim naËinom nije mu moguÊe bilo, da potakne zanimanje o tome nikod najboljih Srbijanaca ∑ Ljube DavidoviÊa Mrava i DraπkoviÊa. Kad se jevratio u Zagreb odluËi da Êe svoju studiju tiskom izdati. namjeri se naizdavaËa i urednika „Nove Europe“ Srbina iz Vojvodine Gj. »urËina,54 pa muse izjada. Ovaj ga zamoli, da mu tu studiju poπalje, jer i on smatra da trebaove ljude u Srbiji æivo potresti, da se privedu k svijesti. Rojc mu poπalje jedanprimjerak svoje studije i dozvoli »urËinu, da stvar po svom uvienju redigira∑ ali da u smislu niπta ne izmijeni.

*

Prilike u Hrvatskoj poslije ujedinjenja i republikanstvo hrvatske seljaËke stranke.

Studija.55

UVOD.

Izbori za ustavotvornu skupπtinu u Hrvatskoj donesoπe zaneupuÊene jedno iznenaenje. »etrdeset i devet mandata kao posljedakglasovanja od 240. hiljada izbornika malo ne samih hrvatskih seljaka, pripaloje hrvatskoj republikanskoj seljaËkoj stranci, koja ne traæi republikanski oblikza naπu ujedinjenu dræavu, nego traæi, da se stvori plemenska hrvatska seljaË-ka neutralna republika, koja bi sa ostalim narodom naπe kraljevine bila u uskoj


54 Milan ∆urÊin (PanËevo, 1880.- Zagreb, 1960.) pjesnik, knjiæevni kritiËar, publicista i pre-vodilac. PotjeËe iz bogate trgovaËke obitelji iz Vojvodine. Osnovnu πkolu uËio je uPanËevu, a gimnaziju u Novom Sadu. Jedno vrijeme radi kao docent Beogradskog uni-verziteta na Katedri za nemaËki jezik i knjiæevnost, obraujuÊi juænoslovensko-nemaËkeliterarne veze. Tada izdaje i ureuje dve knjige: Srpskohrvatskog almanaha (Beograd ∑Zagreb, 1910. i 1911). ∆urËin je 1904. doktorirao germanistiku i slavistiku u BeËu satezom Srpska narodna poezija u nemaËkoj literaturi. U razdoblju od 1920. do 1941. uZagrebu izlazi Ëasopis ‘za kulturna, politiËka i druπtvena pitanja’ pod nazivom ‘NovaEvropa’, koji ureuje i izdaje ∆urËin. »asopis je projugoslavenske orijentacije, ali kritiË-ki propituje tekuÊe druπtvene i politiËke dogaaje u Jugoslaviji. Viπe o ∆urÊinu i ‘NovojEuropi’ vidi u: Nova Evropa 1920.-1941., Zbornik radova, Institut za knjiæevnost i umjet-nost, Beograd, 2010.

126rsr

55 RojËeva studija objavljena je u zagrebaËkom Ëasopisu ‘Nova Europa’: Milan, ROJC,Prilike u Hrvatskoj, Nova Europa, knjiga 2., br. 2., 1. travanj 1920, 46.-71. SlijedeÊe godinestudija je tiskana i kao knjiæica s RojËevim osvrtom na napade na njega i nekim drugimdodanim Ëlancima: Milan, ROJC, Za bolju buduÊnost naπe Kraljevine, Zagreb, 1922.

127rsr

stranci, ostavivπi mandate demokratske stranke u koju se je hrv. spr. koalicijapretopila u neznatnom broju.

Da uzmognemo pravilno prosuditi djelovanje politiËkih i druπtve-nih dogaaja na πiroke slojeve puËanstva, potrebno nam je da izvidimo kako-va su bila sredstva za promulgiranje, za πirenje vijesti, za agitaciju i za prosu-ivanje dogaaja.

Od stranaka meu seljaπtvom razgranjenih bila je doduπe najjaËahrv. srp. koalicija, ali najbolje organizovana bila je i jeste hrv. puËka (sadarepublikanska) seljaËka stranka. Njezin predsjednik Ëamio je „kao muËenik zaseljaËko oslobaanje“ u zatvoru u Zagrebu, dok njezine novine najneskrupu-loznijim naËinom udarahu pa sve obarahu sve πto nije bilo seljaËko i repub-likansko. Njezin predsjednik ∑ RadiÊ ∑ veÊ u narodnom vijeÊu posijao je prvosjeme protivπtine protiv prihvaÊenoga programa ujedinjenja, a ovaj pravac onsve viπe, sve æeπÊe i sve veÊim fantizmom u stranaËkom organu propovijeda,hvatajuÊi svaku zgodu svaku omaπku u æivotu dræave, da ju uveliËa i protiv pri-hvaÊenoga dræavnoga reda podstrekava, stvara i jari nezadovoljstvo ineraspoloæenje. Tijekom naπega istraæivanja doÊi Êemo do takovih æalosnihdogaaja, koje nije trebalo uveliËavati, jer su sami po sebi djelovali snaæno upravcu ove politike.

Istu je metodu rabilo novinstvo StarËeviÊeve stranke (sada uNarodnom klubu), ali u smjeru plemenskoga grupisanja dræavnih federali-stiËkih sastojina. Ona je veÊ iza malo dana suradnje u naπoj novoj jedinstvenojdræavnoj vladi traæila odstup svoga ministra te stupila u redove nezadovoljni-ka. Kao stranku ima slabu organizaciju, ali joj je novinstvo dosta brojno iraπireno po Hrvatskoj. kako pokazaπe izbori u ustavotvornu skupπtinu tapropaganda nezadovoljstva to podjarivanje neraspoloæenja to sipanjeogorËenja i ojaivanje naroda nije toj stranci pomoglo, nego je ojaËalo onoraspoloæenje kakvo je njetila i trebala hrv. republikanska seljaËka stranka, te jeova veÊinu njezinih mandata osvojila. Ovo je novinstvo najviπe Ëitano po sit-noj gradskoj i seoskoj inteligenciji, te putem ove dolazi i do znaËenja u se-ljaËkim redovima.

1.

Hrvatsko seljaπtvo u Hrvatskoj kod minulih je izbora za ustavotvor-nu skupπtinu listom glasovalo za hrvatsku republikansku seljaËku stranku,odvrativπi se od svoje dotadanje politiËke orijentacije. Ono je time glasalo zaplemensko odvajanje od Srba, ono je time glasalo za izgradnju posebnerazredne seljaËke dræave, dakle protiv ujedinjenja i protiv jedinstva dræave.

Nazovimo to ma izdajniËkim korakom, svakako treba da se pita-mo, koji su uzroci djelovali na hrv. seljaπtvo, koje je u svojoj duπi konserva-tivno, kao πto je konservativan svaki poljodjelac, da je podleglo pozivu iagitaciji, i to u tolikoj mjeri i u tolikom broju.

Kako se je to seljaπtvo u vrlo kratko vrijeme odluËilo na ovakovokret moramo suditi, da toga uspjeha ne moæemo pripisati samo spretnoj iæivoj agitaciji, veÊ da su tu agitaciju morali promicati i drugi jaki porivi, koji sugonili seljaπtvo da se ovako odluËi.

Ove porive æelim da potraæim i pronaem, pa da ih objektivno raz-motrimo i prosudimo nisu li takvi, da ih moæemo oboriti ili ukloniti, te rijeπitihrv. seljaπtvo one Ëarobne snage, koja ga je privukla i dræi u hrv. republ. stran-ci kao protivnika jedinstvene jugoslavenske dræave. Æelim i da naem kolikoje krivice za taj preokret seljaπtva na njemu samomu ili u okoliπnim prilikama,koje ga okruæuju i njegov æivot saËinjaju.

Hrvatski seljak u velikoj veÊini nije republikanac. Samo oni, koji subili u Americi imadu pribliæno pravilni pojam o tome πto je republika. Moradakle da je tu po srijedi nekih jakih i neodoljivih uzroka, koji su naπe hrv.seljaπtvo fantizovali za republiku, za hrv. seljaËku republiku.

2.

Zadnji izbori u Hrvatskoj obavljeni tik pred rat, a osnovani naπirokom izbornom pravu, te je kod njih apsolutno odluËivao seljak, donijelisu pobjedu hrvatsko-srpskoj koaliciji, a prvi izbori poslije ovih, izbori u kon-stituantu donesoπe u Hrvatskoj apsolutnu veÊinu hrv. republikanskoj seljaËkoj


128rsr 129rsr

vanjskih dræava, te je pravi duπmanin naπe dræave, naπega poretka i naroda,radeÊi u konaËnoj svrsi za uspostavu tuinskoga reæima, reæima Habsbur-govaca.

Protiv ove πtampe podræavala je ideju jedinstvene kraljevineπtampa radikalska i demokratska. Govorim o naπim krajevima.

Radikalska stranka imade ovdje (u Slavoniji) svojih organa, koji suradeÊi na svoj naËin (hiperπovinistiËkim isticanjem Srpstva) razdraæivaliHrvate, da se i oni njoj na ustuku plemenski orijentiraju, podavajuÊi takohrane ultrahrvatskim veleitetima i oteπËajuÊi poloæaj.

Demokratska stranka i njezina πtampa imala je protiv tih rastvara-juÊih sila teæak poloæaj, ali vrπila je i vrπi svoju duænost predano i poærtvovno,ma da su ju u tome mnogo sprjeËavale krupne omaπke uËinjene po upravidræave, o kojima Êe poslije biti govora, a koje je i sama u interesu dræavemorala da kritikuje i pobija. Dræim da bi ona bila postigla veÊih uspjeha, kadabi bila joπ iskrenija prema dogaajima, koji su uznemirivali javnost. Ne bi jojse moglo spoËitavati, da ih hotimice ne vidi, ili da ih muËke odobrava.

U takovim se je stranaËkim prilikama u nas razvijao æivot, u koji jeπtampa raspoloæena protiv forme dræavne ili protiv jedinstva dræave dnevicesipala nezadovoljstvo i podrivala neraspoloæenje. Ne ima sumnje, da sve ovone bi moglo krenuti naπega po prirodi svakoga agrarca konservativnoga selja-ka u fanatizam i paroksizam za plemensku hrvatsku republiku, jer samimrijeËima, samim frazama bez stvarne podloge ne moæete okrenuti konserva-tivne mase, koje su nauËene raditi i trpjeti.

Ogledajmo se dakle bez predrasuda i bez strasti, ali pozorno podogaajima kroz koje je prolazio ove dvije godine naπ æivot u novoj naπojdræavi. HoÊemo li naiÊi na pojave stvarne, koje su dale ili bi mogle dati pod-loge onomu podjarivanju, mi treba da mirno ih potegnemo na svjetlo, da ih iobjektivno raπËinimo i prosudimo njihovo porijetlo i njihove uËinke.

Ovo ne samo u svrsi da rijeπimo postavljeno pitanje zaπto je hrv.seljak postao plemenski republikanac, nego i zato da uzmognemo takovestvarne pojave u koliko je moguÊe odstraniti i u buduÊe ih zaprijeËiti.

Napomenuti je joπte jugoslavensku puËku stranku, stranku papin-skoga Rima Ëija je organizacija po slojevima seljaËkim doduπe slaba, ali skup-lja oko sebe veÊi dio katoliËkoga sveÊenstva. I njezina πtampa prosljeuje istusvrhu, da omrazi postojeÊe ureenje dræave narodu. Kako uz nju prianja veÊidio katoliËkoga sveÊenstva, a ovo je u dnevnom saobraÊaju sa hrvatskimseljaπtvom i ona je doprinijela i doprinaπa mnogo k podizanju opÊega nezado-voljstva sa postojeÊim stanjem. Premda pobija politiku hrv. seljaËke strankeipak je ona svojom metodom ovu ojaËala tako, da je ova i njezine mandateprogutala.

Uz ovu πtampu imademo joπ u Hrvatskoj πtampu, koja se je gradi-la nestranaËkom, a u cinizmu napadaja na stvorenu dræavu nije zaostajala niza kojom od prije navedenih. Ona hrani svojim nazorima jedan dio naπe viπjeinteligencije.

Vaæno je napomenuti, da sva ova πtampa nije ni onda napustilasvoj razdraæujuÊi i fanatizujuÊi naËin pisanja, kada su njihovi gospodari biliËlanovi vlade. Socijaliste i komuniste imali su i imadu dobru organizaciju svo-jih stranaka i vrlo bojovnu πtampu, koja je mnogo raπirena a takoer propovi-jeda republiku i natjeËe se sa jur napomenutima u tome da ruπi ugled svakevlasti, da ju pokaæe pogibeljnom nevaljalom, koruptivnom i posvema ne-sposobnom, da tako utvrdi i dokaæe svoju tezu, kako je potrebna promjenadræavnoga oblika, jer da se samo u republici moæe naÊi suvremena dobrauprava. Ne treba smetnuti s uma, da su socijaliste ili komuniste najviπe radni-ci i mlai obrtniËki naraπtaj, koji su razredno (klasno) i druæenjem najbliæi se-ljacima.

Tako je hrvatsko seljaπtvo dobilo ovakovu politiËku uputu vrlo nal-iËnu orijentaciji njegovoga vodstva, ne samo od svoga organa i svoje organi-zacije, nego i od novinstva upravo napomenutih stranaka.

Uz ove stranke koje nisu protudræavne, a po svom ispovijedanjuniti protiv jedinstva dræave, tek ga drugojaËije tumaËe, imade joπ stranka, kojase je uslijed sve viπe probijajuÊega nezadovoljstva opet usudila da pomolisvoje tuinsko lice, tako zvana hrvatska stranka prava (Frankovci), koja uzsvoj organ, πto ga izdaje u Zagrebu radi i lecima, koji dolaze iz neprijateljskih


130rsr 131rsr

saenja duhana. Bilo je nadalje prinueno da posvema ukine proizvodniporez na vino, koji je bio uveden I. januara 1918. jednim madæarskimzakonom, a koji je posvema nezgodno zahtijevao od proizvoditelja vina daplati za svaki hektolitar 14 kruna bez obzira da li Êe ga prodati ili sam utroπiti.Ovaj po narodnom vijeÊu ∑ ukinuti porez ministarstvo financija opet je stavi-lo na snagu 1919. i to ne samo za buduÊu proizvodnju, nego sa odredbomunatrag djelujuÊom, da se popiπe i plati taj porez i za proizvodnju godine1918. u koliko joπ nije bio plaÊen prije obustave po narodnom vijeÊu. Bilo gaje vrlo malo uplaÊenog. Ta je odredba teπko pogodila naπega vinogradara, jerje on u to vrijeme kada je taj porez uspostavljen veÊ svoj prirod poprodao neraËunajuÊi kod ustanovljenja cijene na ovaj ∑ ukinuti ∑ porez. Od njega se jedakle sada traæilo da plati onih 14 kruna po hektolitru vina i od onoga vina,koje je on ∑ ne znajuÊi da Êe taj porez imati da plati jer je bio ukinut ∑ prodaobez kalkulacije toga poreza, dakle se sada traæilo, da on od svoje muke i trudanaknadno plati to podavanje dræavi.

Meutim je ministarstvo financija uvidilo nemoguÊnost togaporeza pa je veÊ g. 1920. u proljeÊe taj zakon ukinulo. Ali je podjedno odre-ena jedna druga neshodna odredba, da se naime taj porez onomu, koji ga jeveÊ uplatio ne ima vratiti. Evo πto je otuda posljedilo: Nemarnici, koji nisuhtjeli da se pokore odredbi min. financija od g. 1919. i nisu htjeli da taj zazorniporez plate, bili su u stvari za taj neposluh ili nemar nagraeni, a oni, koji sutadanjoj duænosti udovoljili bili su na πteti za plaÊene iznose. Nemarnici izru-gavali su se marljivim platiocima. Kod svakoga novoga poreza svatko sada spravom krzma da uplati, jer se nada da Êe biti porez ukinut ili promijenjen, aznade da mu uplaÊena svota ne bude povraÊena. Sve je ovo pobudilo nezado-voljstvo porezovnika i nepovjerenje u financijalne odredbe i naËelni otporprotiv plaÊanja novih poreza.

Jedna za drugom slijedile su odredbe ministra financija u pogledukrunskih novËanica. Odreeno je æigosanje novËanica uz oduzeÊe 20%. Alikako æigosanje nije bilo nikako organizovano ni ureeno dogodilo se je, te uhiljadam sluËajeva nije bilo moguÊe razabrati da li je dotiËna novËanicaæigosana po na to pozvanoj oblasti, a niti se je u cijeloj dræavi znalo za svapozvana mjesta. S toga zamalo izae naredba ministarstva financija, da se

U tom istraæivanju naiπao sam na mnoge teπke dogaaje, koje bihnajvolio, da se nisu dogodili, i da ih spomenuti ne trebam. Ali kad sam sistavio zadaÊu, da naem objaπnjenje o bolesti, koja nas trese i o lijeku kakoda ju izlijeËimo, onda ne smijem da budem mekan. Kad budem ovdje iznosiosvoje pronalaske redom jedan za drugim, molim Ëitaoca, da to Ëita dræeÊineprekidno na umu, da toga ne Ëinim da rekriminiram ili da optuæujem bilopojedine liËnosti, bilo javne funkcionare, veÊ jer je potrebna potpuna is-krenost, potpuno poznavanje bolesti, ako hoÊemo da naem uspjeπnoga lije-ka. Joπ jednom molim, da se ovo ni na trenutak ne izgubi iz vida.

3.

U svakoj dræavi πiroki slojevi puËanstva, a naroËito seljaπtva najpri-je dolaze u dodir i doticaj sa dvije grane njezine uprave, sa financijalnim i savojniËkim oblastima i naredbama, jer financija treba da iz naroda dovodidræavi materijalna sredstva, a vojska treba da joj iz naroda organizuje fiziËnusnagu. Svatko mora da plati razne vrsti poreza, pristojbi, daÊa i biljega, isvatko mora da udovolji vojnoj duænosti.

Ovo su dvije grane dræavnoga stabla, koje su najπire razgradnjenepo narodnom tlu, koje osjenjuju svaku palaËu, svaku poslovnicu, svakuradionicu i svaku seosku prizemnicu. ©iroki redovi naroda najprije osjetedræavnu vlast u ove dvije njezine funkcije, s njima dolazi neminovi doticajsvaki gospodar i svaki otac i svaki radnik. Ne ima grane dræavne uprave, kojabi mogla neposrednije i jaËe da utjeËe na πiroke mase naroda jednako kao i nanjegovu inteligenciju. Zato nam je kad razmatramo razvoj naπih prilika ∑najprije uzeti da posmotrimo djelovanje ovih dvijuh dræavnih ustanova i nji-hov dojam na naπ javni æivot, tim prije πto ostale oblasti u Hrvatskoj i poslijeujedinjenja ostadoπe istoga sustava kojega su bile i prije.

4.

VeÊ je narodno vijeÊe poslije prevrata bilo prinuædeno da odredineke olakπice u financijalnoj upravi. Tako naroËito kod palenja πljive i kod


132rsr 133rsr

koje ih je dobilo od austro-ugarske vojske za rekvirirane æiveæne namirnice i zastoku, dakle za realnu vrijednost. A oni, koji nisu sreÊom kojom doπli u posjedkrivo ili pogreπno biljegovanih novËanica imali su dosta neprilika, πto su imalida tri puta hodaju i dangube: najprije æigosanjem, onda biljegovanjem, ondaopet preæigosanjem biljegovki. I joπ Ëetvrti put morali su da nose svoj novac,kada je naime bila odreena izmjena novËanica.

U tom nije naπ svijet vidio samo premalo brige za njega nego i zadræavu, koja je tim neorganizovanim æigosanjem i biljegovanjem u velikeπtetovala. A napokon sa zebnjom oËekuje kako Êe se provesti izmjena do sadajoπ neizmjenjenih desetica, dvo i jednokrunaπa, za koje je ministarstvo finan-cija 1. januara 1920. raspisalo natjeËaj za nacrte za dræavni papirni novac od 2i pol pare ili 10 filira, ∑ 5 para ili 20 filira, ∑ i 25 para ili jedne krune. ©to je stim novËanicama do danas ne znamo ali znamo da su te stare novËanice donepoznavanja istroπene (Vidi dodatak vr. I.)

Zamislite se u poloæaj naπega maloga Ëovjeka, koji samo zbognepromiπljenosti u odredbama o æigosanju i izmjeni novËanica imade nesamo brige i dosada veÊ Ëetiri puta trkanja, nego i πtete kod svake nove finan-cijalne odredbe, a da ta njegova πteta nije na korist ni dræavi.

No proslijedimo putem naπih financijalnih odredbi.

Dræava je traæila zajam pa je prodavala bonove. Ove je ukamaÊivalasa 6% ako su bili uplaÊeni u dinarima, a sa 4% ako su bili uplaÊeni u kruna-ma. Zaπto ova razlika? Napomenuti danaπnjemu stanju neprijatno novinstvorastumaËilo je to na svoj naËin ovako: dinarima plaÊaju Srbi, njima se daje 6%,krunama plaÊaju Hrvati, nama se daje samo 4%. Istina je, da je i ova odredbaposlije preinaËena i ispravljena, ali je njezino djelovanje proπlo u svijest naro-da, da je zapostavljen Srbima i onda, kada toj istoj svojoj dræavi daje od njetraæeni zajam.

Kod izmjene novËanica proglaπen je jedan dinar jednak Ëetirikrune. Otuda je kod nas znatno poskoËila skupoÊa svih predmeta, a naroËitoæiveæa, a da dinarskom podruËju nije dalo povoda da pojeftini robu. Za sveovo glavinjanje financijalne uprave znade naπ seljak, ta on je imao u ono vri-jeme najviπe novaca i njega su te odredbe najteæe pogaale.

sumnjivo æigosane novËanice ne priznaju i imaju oduzeti vlasnicima. takovihje bilo na desetke hiljada, pa je ta naredba u stvari jednaka ponovnoj kon-fiskaciji imetka, tek πto nije postotak bio odreen po financiji, nego je odluËi-vao sluËaj, hoÊe li se kod jednoga viπe kod drugoga manje ili kod treÊega svenovËanice naÊi sumnjivima. Ta je odredba dakle opet znaËila veliko upro-paπÊivanje pojedinaca i oπteÊivanje mnogih, a ni zbog kakve omaπke ovih,nego samo zbog nepromiπljenosti odredbi ministarstva financija. Nije se niovo stanje moglo odræati, pa je ministarstvo financija opet izdalo odredbu dase priznavaju pravilno æigosanima i one novËanice, na kojima se vidi æig mabio i neËitljiv. Time doduπe nije pomoæeno onima, kojima su bile sumnjivimaproglaπene novËanice oduzete, ali je barem za buduÊe sprijeËeno oπteÊivanjeposjednika novËanica. Nu ni time nije konaËno ispravljen niz loπih posljedicapotekavπi od prvobitno neorganizavanoga i nepromiπljeno odreenogaæigosanja. Jer kad se je proËulo, da se i neËitljivo æigosane novËanice kaonesumnjive priznavaju, poËelo se iz vana unaπati u naπe krajeve svu silunovËanica, koje su tamo naroËito hotimiËno nejasno æigosali. Ovo je u velikeoπtetilo dræavu. Min. financija da tomu doskoËi izdade opet daljnju odredbu,da se imadu sve veÊ æigosane novËanice biljegovati prilijepljivanjem biljegov-ki, i to svaka vrsta novËanice posebnom vrsti u tu svrhu napravljenih biljegov-ki (markica). Ali je i tu propuπteno obavijestiti javnost, kakove su vrsti biljegov-ki odreene za svaku vrstu novËanica. To je dovelo brzo do velikih prevara.Najlaglje i najviπe provedenih prema seljaËkom puËanstvu. Skidali su bi-ljegovke sa desetica i priljepljivali na hiljadarke importirane kriomËarenjem izinozemstva. Naπemu svijetu nije bilo nigdje proglaπeno kakve vrsti biljegovskitreba da dou na desetice, a kakve na hiljadarke, pak je to varanje seljaËkogasvijeta vrlo dobro uspijevalo, te je naπe seljaπtvo izgubilo opet mnoge hiljadesvoje muke i zarade. Kada se joπ k tomu pojaviπe i Ëetiri vrsti falzifikata tih bi-ljegovki, prenulo se je financijalno ministarstvo, te je odredilo, da se joπ i te bi-ljegovke na novËanicama preæigosaju, a kod toga posla da se novËanice krivoili patvorenim biljegovkama biljegovane obustave i posljednicima oduzmu.

Moæete si pomisliti koliko je πtete ovim od poËetka pa do kraja ne-podesnim ureenjem æigosanja i biljegovanja novËanica naneπeno premnogimnaπim seljacima, a u ono vrijeme najviπe je tih novËanica bilo uprav u seljaπtva,


134rsr 135rsr

Tu se naroËito kaæe: „gruntovne vlasti o predmetima, koje njoj stiæune smiju niπta narediti prije, nego je pristojba u cijelosti naplaÊena. Nijednopismeno (podnesak) ne smije biti primljeno, ako nije po zakonu snabdjevenopropisanom taksom (biljegovano), te se ima odmah vratiti licu, a ako je stiglopoπtom biti Êe zavedeno u protokol i odmah vraÊeno nadleænoj financijalnojvlasti, da pozove podnosioca da poloæi propisnu taksu, jer se ne Êe uzeti urad, dok se po zakonu ne poloæi dovoljna taksa. Za toËno ovrπenje propisa otaksama odgovoran je sudija cijelim svojim imanjem, gdje se utvrdi, da je beznaplate takse izvrπena kakva radnja.“ Poπto je primjena toga zakona bila nemoguÊa, nije nitko znao, kada je podnesak dovoljno biljegovan, a sudac inijedan drugi Ëinovnik nije htio preuzeti riziko da plati taksu iz svog imanja.Zato su sudovi sve podneske i one na kojima je bilo biljegovki (ali tko bi znaoda li baπ u propisanoj visini) πiljali financijalnoj oblasti, da ona najprijeustanovi, da li je podnesak dovoljno biljegovan. Kod sudova nastao je zastojposla, a kod financijalnih oblasti nagomilanje spisa poslanih od sudova ioblasti za prosuivanje o potrebnoj biljegovini. ∑ Ovo je urodilo velikimpoteπkoÊama i pravnom nesigurnoπÊu, te je ozlojeivalo ne samo seljaka, kojinajviπe sa sudovima i oblastima posla ima, nego i sudce i odvjetnike i uopÊesve Ëinovnike, koji su s time zadobili duænosti, kojih tako reÊi nije bilomoguÊe izvrπavati. Ne prigovara se visini pristojbe, nego tome, da je za drugipostupovnik skrojeni pristojbeni zakon protegnut ovamo, a znade se, da sepristojbeni zakon imade uvijek prilagoivati postupovniku, pak je sa proteg-nuÊem toga pristojbenoga zakona trebalo Ëekati dok budu postupovnici ucijeloj dræavi izjednaËeni, a dotle prosto povisiti stavke pristojbene. Financijane bi time πtetovala, πto viπe bila bi imala i veÊi prihod od biljegovki nego poovom naËinu, koji je prouzrokovao zastoj u poslovanju suda i oblasti, a potome i u troπenju biljegovki. Nu najveÊa je neprilika i pogibelj za pravnu si-gurnost nastala onima, koji su trebali da se utjeËu gruntovnoj oblasti, a nisuimali biljegovki i morali trËkarati k poreznim i opÊinskim uredima da plateunapred pristojbu, pri Ëemu su doπli u pogibelj da zadocne sa svojim pravnimzahtjevom u gruntovnici, kod koje najviπe puta odluËuje prvenstvo u vre-menu. (Gruntovnica je sudski zavod, u kome je propisano sve zemljiπte ikuÊe, te se biljeæe sva prava i duænosti sa nekretninama spojene. Pravo na

Ono novinstvo o kojemu je bilo govora uËinilo je sve πto je moglo,da mu pokaæe svu nespretnost financijalne uprave, kojom je bez potrebenaneπena πteta i njemu i dræavi. Naπe patriotsko novinstvo pako nije mogloda brani sve bez kritike, pa je moralo da πuti, a amo tamo i da samo istupi naobranu naπega svijeta.

Biljegovke („taksene markice“) koje su bile preostale od Ugarskefinancijalne uprave naskoro su potroπene, a novih nije bilo. Financijalna upra-va zaboravila je zavremena da se pobrine za nove. Molbe i podnescipodnaπali su se sa poπtarskim biljegovkama provieni, a kad su i ovi potroπeni∑ podnaπani su bez biljegovki. Time je dræava mnogo milijuna prihoda izgu-bila. Tada financijalna uprava odredi naredbom od 5. februara 1919. da sepristojbe imadu plaÊati u gotovom novcu i to tako, da se spis prije predloæiporeznom ili opÊinskom uredu, koji preuzima novac, ovo na spisu potvrujei o tome posebni dnevnik vodi. Sekatura za stranke i oblasti. Naπ se seljakmnogo sluæi sudovima i oblastima, pa je i ovo nevoljko osjetio, jer mu je tanaredba prouzroËila trkanja dangube: sa podneskom najprije u porezni uredili u opÊinu, a onda istom k sudu ili oblasti. Tekar u mjesecu januaru 1921.opet se dobivaju biljegovke.

Ministar financija proteæe zakon o pristojbama („taksama“) kra-ljevine Srbije od 30/3 1911. u pogledu naplata pristojbi kako u iznosu tako iu moneti na cijeli teritoriji kraljevstva, tek se poveÊavaju iznosi za 100% i800% a imadu se uplaÊivati unaprijed bez obzira na veliËinu iznosa. Doselese je kod nas plaÊala pristojba po dovrπenom poslu. Ako dakle nije doπlo doosude ili do dozvole gruntovnoga upisa, nije se pristojba plaÊala, ili se je u bi-ljezima poloæena vraÊala. Novom odredbom traæi se naplata unapred bezobzira bude li doπlo do onoga djelovanja oblasti za koju je ona plaÊena, i onase ni u kojem sluËaju ne vraÊa. Novom odredbom protegnut je na naπe kra-jeve pristojbeni zakon kraljevine Srbije, koji je bio ∑ prirodno ∑ udeπen prematamo na snazi stojeÊim graanskim zakonima i postupovniku. Zato je tajzakon na naπe prilike, gdje je drugi postupovnik u krijeposti, neprimjenjiv,zato nitko ne zna ∑ niti financijalne oblasti ∑ kako se imadu neke stvari bilje-govati. K tomu joπ je dana 4 maja 1920. u Narodnim Novinama oglaπen poministarstvu financija izdani pravilnik za „izvrπenje odredbe o taksama“.


136rsr 137rsr

strastvenih puπaËa. Saenje za vlastitu porabu nije bilo dozvoljeno, ali se je utrafikama uvijek dobivalo i cigare i duhan za cigarete i lulu. Poslije ujedinjenjanaskoro je potroπena sva zaliha cigara i duhana. Nije bilo duhana ni za lulu.Zato si je naπ seljak poËeo da sadi duhan bez dozvole, te je bio spreman daplati za svaki struk πto bude duhanska uprava traæila, samo neka mu se duhanne posijeËe, jer on mora da puπi (πto Êe svaki iole strastveni puπaË razumjeti).Poπto dræava nije imala duhana za te potrebe, dozvoljeno bje otkupljivanjezasaenoga duhana za vlastitu porabu g. 1919. Seljaci su radi platili πto jefinancija od struka duhana od njih traæila. Zato su u proljeÊu 1920. i opetsadili duhan (za lulu) i to tim gorljivije, πto je bilo stalno, da dræava joπ i tegodine ne bude imala da stavi u promet duhan za lulu. Ali u jesen g. 1920.zaredaπe financijski straæari po selima da sijeku nepovlasno saeni duhan. Toje za naπe seoske puπaËe znaËilo, da naredne godine ne bude imao πta da puπi,jer dræava ne ima duhana za lulu. Prigodom toga uredovanja financijskihstraæara doπlo je do otpora i krvi, jer seljaci nisu htjeli dopustiti da im se sjeËeduhan, dok im dræava ne moæe da dobavi duhana, i htjedoπe da im se dotledozvoljava saenje i otkupljivanje duhana dok im dræava ne bude mogla dadobavlja potrebni duhan. Nakon krvnih ærtva i opet je bilo dozvoljeno, da sig. 1920. seljak moæe posaeni duhan otkupiti. Molim da se zapamti da se jei to deπavalo tik pred izbore za konstituantu.

U jeseni g. 1919. nije bilo soli, da se usoli meso i slanina za zimu.Novine su pako javljale, da imade soli velika zaliha u Bosni, koja se zbog nekespekulacije beogradskih privrednih krugova nije preuzimala, i nije u prometstavljala. Ova vijest nije demantovana. Ali, bilo kako, duænost je bila financi-jalne uprave, da se zavremena pobrine za potrebitu sol, o kojoj znatno zavisiprehrana za zimsku dobu.

Za vrijeme kad su veÊ bili raspisani izbori za konstituantu, u jeseng. 1920. odredilo je ministarstvo financija, da svaki poreznik mora da razred-nu kuÊarinu i zemljarinu plati u Ëetverostrukom iznosu. ©to je dosada plaÊaou krunama, da plati u dinarima (jedan dinar ∑ Ëetiri krune). To bi znaËiloposvema opravdano poviπenje ovoga poreza, jer seljaku zemlja sada nosi iviπe stotina puta viπe, nego li je prije, a porez se povisuje samo na Ëetvero-

nekretninu ne moæe se steÊi konaËno i pravovaljano bez upisa u gruntovneknjige, a tu se prosuuje prvenstvo prava po redu kojim je za upis prijavljenobilo. Evo dakle velike vaænosti gruntovnice za naπ svijet, koji ima zemlju.)Kako naπ seljak imade najveÊi promet sa zemljom, on gruntovnicu najviπe itreba. Ove dakle neshodne mjere, opet su se njega osjetljivo taknule. To jebilo proglaπeno 4. maja 1920. a veÊ 15. juna i. g. donose Narodne Novineispravke k taksenim propisima, pokazujuÊi, kako je lakomiπljeno prva odred-ba izdana. Nu 2. septembra 1920. (iste godine) opet donose Narodne Novineispravke financ. ministarstva k ovim propisima. Danom 26. augusta 1920.povisuje se netom uvedena pristojba za 100%, 13. oktobra i.g. joπ za 100%13. novembra iste godine opet za 100%. Ima li tu kakov sistem u tome? Jestesistem potpune pobrkanosti. No ova ovako izraæena povisivanja nijesu svefinancijalne oblasti shvatile jednako. Neke su 100% poviπenje poviπene pristo-jbe tumaËile tako, da se poviπena pristojba sa poviπicom ukupno povisujeponovno za 100%. Druge su to shvatile tako, da se kod svake poviπice povisu-je samo prvotna pristojba. (Po shvaÊanju prvih izlazi ovaj raËun 100 viπe 100%jednako 200.

Ovo za 100% poviπeno znaËi 200 viπe 100% jednako 400. Ovopoviπeno za 100% znaËi joπ jedanput 400 dakle 800. Po shvaÊanju drugihizlazi raËun ovako: 100 viπe 100% jednako 200. Ovo za 100% poviπeno znaËi300 a 300 poviπeno za 100% znaËi opet poviπenu pristojbu od tri stotine viπejoπ jedanput (100%) temeljnu pristojbu sa 100 dakle ukupno 400, ∑ to jestupravo za polovicu manje nego li su to po prvom shvaÊanju oblasti financi-jalne uzimale. Mnogo desetki hiljada kruna plaÊeno je po ovom drugompogreπnom shvaÊanju previπe dræavi, a da to ona ne vraÊa. NajveÊi u masamatroπaË tih pristojbi jeste naπ seljak, i opet je i ovo njega najviπe zabolilo, adoista nije pomoglo da ugled naπe financijalne uprave podigne ni kod trgo-vaca, ni kod odvjetnika i sudaca, koji su god imali posla s pristojbama.

Kod nas je prema razvitku obiËaja i duhanskoga monopola bivπeUgarske financijalne uprave puπenje cigara i neπto cigareta bilo proπirenomeu graanstvom, dok je radnik i obrtnik puπio tzv. kratke cigare i najviπelulu, a seljak malo ne samo lulu. Kako svuda tako i meu nama ima sva sila


138rsr 139rsr

U trgovinskoj politici vidimo, da je ministarstvo 25. februara 1919.

dopustilo slobodnu trgovinu æitom, stokom itd. ∑ da je 20. marta iste godine

obustavljena sva trgovina sa neprijateljskim zemljama i Italijom, da se 31.

istoga mjeseca dozvoljava bez prepreka izvrπba poslova sklopljenih prije

obustave ∑ da je I. maja iste godine dignuta zabrana uvoziti talijansku robu,

na koju se primjenjuje πto viπe minimalna carinska tarifa, ∑ da se 16. jula iste

godine dozvoljava uvoz dijelova strojeva, sirovina itd. iz neprijateljskih

zemalja, da se 27. oktobra iste godine dozvoljava izvoz koæa (uz carinu)

æiveæa bez carine itd. ∑ da se 2. januara 1920. zabranjuje izvoz sirovih koæa iz

Hrvatske i Slavonije, a 27. septembra uopÊe iz naπe kraljevine, da se itd. Jedna

zbrka, nestalnost i nepromiπljenost, koja u velike oπteÊuje i privredne krugove

i njihove konsumente i dræavu. ∑ Istina je, toga seljaπtvo nije toliko pratilo kao

graanstvo (trgovci i obrtnici) ali je seljaπtvo ovu zbrku osjeÊalo kao jedan od

velikih razloga poskupljenju obuÊe, odijela i drugih njegovih potrepπtina. Do

kraja bijehu time ozlovoljeni mali trgovci, koji sa seljaπtvom dolaze u dnevni

doticaj. A spomenute veÊ novine imaahu i u tome materijala da pokaæu

nesreenost uprave dræavne.

Do mjeseca maja 1920. obavljala je zagrebaËka carina ispravno i

uspjeπno svoje poslove. Toga mejseca osvanuπe u carinarnici carinski posred-

nici, koji znadoπe stvari tako udesiti, da nitko ne moæe dobiti ocarinjenje robe

ako se njima ne posluæi i njima ne plati ono, πto oni zahtjevaju. A to su ne-

razmjerne i ogromone svote. Tako da trgovaËko-obrtniËka komora raËuna, da

svaki mjeseËno zasluæi ili bolje zaradi 200.000 do 300.000 kruna. Ovo je na

izravnu πtetu dræavnih financija, a i na veliku πtetu dræavnoga autoriteta.

Nemanje imade to i posljedicom ojaenje svih slojeva koji od toga trpe. To su

u najmanjoj mjeri veletrgovci, jer oni prevaljuju plaÊene svote na prodavaËa

na malo. Nje ozlojeuje najviπe sekatura i da se oni moraju upustiti u miÊe-

nje, jer inaËe ne dobivaju lahko svoje robe ocarinjene. ProdavaË na malo

prevaljuje viπe plaÊenu cijenu robe na kupce i na seoske sitniËare, koji njegovu

robu za svoju sitniËariju uzimaju. Svi ovi znadu, da veliki dio poskupljenja

robe dolazi od nametnutih nam carinskih posrednika, koji po zakonu uopÊe i

struko. Ali πto nije bilo opravdano jeste odredba, da se taj Ëetverostruki porezimade platiti unatrag veÊ za na domaku se nalazeÊu godinu 1920. kad je veÊidio seljaka veÊ svoje poreze namirio. Trebalo je odrediti, da se taj poviπeniporez plaÊa od I januara 1921. ∑ Ako je trebalo moglo se je i to odrediti, da seplati i za g. 1920. ali tek u godini 1921. jer je svaki gospodar u jeseni g. 1920.veÊ proveo svoje gospodarstvo prema osnovi, koju je saËinio u oËigled posto-jeÊih poreza, i prema tome veÊ unovËio, πto je imao da unovËi. Nebrojenemolbe i predstavke pojedinaca i opÊina svjedoËe kako je veliko nezadovolj-stvo nastalo ∑ ne zbog poviπice ∑ nego zbog odredbe da se unatrag plaÊa. Akako je naπa javnost bila nauËena viditi svakodobno mijenjanje financijskihodredaba dræala je da Êe se i ta neshodna naredba potegnuti ili preinaËiti, tepouËena, da dræava uplaÊene poreze ne vraÊa, sve ako ih je i ukinula (vidiproizvodni porez na vino), tako se je puËanstvo kratilo da te poreze za una-trag uplati. Sve ovo, a tik pred izbore, dalo je spomenutom naπem novinstvumnogo povoda da razdraæuje seljaπtvo i ostalu naπu javnost.

I opet pred izbore ∑ dva mjeseca pred izbore ∑ stupio je na snaguukaz-zakon o devetnaest novih dræavnih troπarinskih poreza, a meu njima izakon o porezu na poslovni obrt, koji je potonji prije opstojao u kraljeviniSrbiji. Protiv novih troπarina digla se je bura iz krugova trgovaca i industrijala-ca, koji nisu prigovarali toliko visini poreznih stavaka, koliko skroz nepo-desnomu naËinu ubiranja tih troπarina i nepotrebnih veksacija pri tome. Protivporeza na poslovni obrt, i tu naroËito protiv naËina ubiranja, digoπe se svi, iveletrgovci i industrijalci i manji trgovci i seoski sitniËari, te obrtnici, zanatlijei krËmari Ëitave dræave. Da su imali pravo dokazano je tim πto je financijskoministarstvo zahtijevane preinake i preduzelo.

Iz ovih primjera, koji neiscprljuju ove materije vidi se kako je glav-injanje i nestalnost i nepromiπljenost oËitovana u odredbama ministarstvafinancija samo po sebi razdraæivalo naπe puËanstvo, a lahko je razumjeti, dasu takove prilike izrabljivali na upravo bjesomuËan naËin protivniËke novine iprotivniËka agitacija. Ona evo pred izbore nije trebala da traæi Ëime Êe daojada duπu naπega seljaπtva, pruæala joj je dosta materijala sama dræavna upra-va.


140rsr 141rsr

bito promet robom i πto je najvaænije promet æitaricama u oskudne krajeve.

Kad ovi gladuju Ëuju, da je loπi saobraÊaj æeljeznica tomu kriv.

5.

Bivπa Austrougarska svim je sredstvima propagande u vojsci i u

svojoj πtampi, novinama i knjiæicama, πirila mrænju na Srbe i prezir protiv nji-

hove dræave i kralja Petra. Patriotska agitacija hrvatsko-srpske koalicije suzbi-

jala je ovu propagandu propovijedajuÊi i u sebi pokazujuÊi slogu Hrvata i

Srba, istiËuÊi jedinstvo naroda. Izbori provedeni u ono doba dokazali su, da

je to uspjeπno radila. Balkanskim ratom oduπevila je junaËka Srbija sav naπ

narod u Hrvatskoj i srpskoga i hrvatskoga imena, te se je sva uporno voena

agitacija austrougarska izjalovila. To je najljepπe probilo na javu izborima koji

su obavljeni poslije balkanskoga rata u Hrvatskoj, a malo pred buknuÊe svjet-

skoga rata, u kojima je hrvatsko-srpska koalicija dobila apsolutnu veÊinu, te je

i StarËeviÊeva stranka napustila svoje iskljuËivo plemensko stajaliπte. Ali svjet-

ski rat dao je Austrougarskoj ne samo novu priliku, nego i sva srestva jedne

moÊne vojske i vlade, da ponova pokuπa uspiriti mrænju i prezir protiv Srba.

Ona je priredila pod zaπtitom vojske i bajuneta provela πto opojenim ban-

dama, πto plaÊenim agentima pljaËkanje srpskih radnja i zavoda u Zagrebu i

u ostalim gradovima. Graanstvo uplaπeno nije smjelo da glasno i javno rea-

gira. Ali je to uËinilo svojim putem i naËinom. Ova propaganda nije toliko

uspjela da obrati duπe, koliko ih je zarobila za svoje ciljeve. Da ta propagan-

da nije duboko uhvatila korijena dokazuju hiljade dezertera u zeleni kader i

hiljade dobrovoljaca, koji su se borili protiv centralnih vlasti, kao i podzemna

agitacija, koja se je vodila kod kuÊe oko sabotiranja Austrougarske.

NestrpljivoπÊu kojom se Ëeka najavljena sreÊa oËekivalo jegraanstvo grada Zagreba i Ëitavo puËanstvo dolazak srpske vojske, koja je napoziv narodnoga vijeÊa dolazila Slavonijom usput stiπajuÊi tamo buknulenemire i pljaËkanja. Izgubio se je svaki trag austrougarske propagande protivSrba, te kada je srpska vojska stigla u Zagreb doËekana je neopisivim oduπev-

nisu potrebni i ne moraju da se upotrebe. Kod nas po gotovu su nepotrebni,jer su svi naπi trgovci carinjenju potpuno vjeπti, koji uopÊe sa carinom poslaimadu. Napominje se, da su prilike kod carinarnice tako udeπene, da nitko nemoæe ni doÊi do carinskih tiskanica (blanketa), koje treba ispuniti.

Ove imadu samo carinski posrednici, a oni su i ostale prilike takoudesili, da nitko ne moæe bez njih doÊi do ocarinjenja svoje robe. Za ove ne-snosne prilike doznaje ne samo kroz novine, nego i od svojih seoskih trgova-ca i sitniËara svaki seljak, jer ovi dobar dio poviπenja cijena ispriËavaju ogrom-nim podavanjima, koja se nepotrebno moraju davati carinskim posrednicima,da se za nekoliko mjeseci obogate. Izgleda, da smo provincija, koju treba daisisavaju i privatna lica dozvolom dræave. Tako naπe protivniËko novinstvostvar izrabljuje. A moæete li πto protiv toga da navedete? ZagrebaËko po-vjerenstvo za odstranjenje stranaca izdalo je odluku, kojom se ti carinskiposrednici kao nepotrebni i πtetni izgone iz Zagreba. To povjerenstvo jesteneka porota sastavljena od najviπih sudaca, i graanstva. Ministarstvo finan-cija zauzelo se je za te carinske posrednike, te su oni nesmetano ostali uZagrebu, i njihov je broj joπ i poveÊan. Ovo je prosta pljaËka koju je dræavauvela na korist pojedinih privatnih lica (carinskih posrednika), a na πtetu samedræave. O tome pobliæe ∑ koga zanima ∑ moæe naÊi u ministarstvu financija iunutraπnjih posala, kamo su poslane od svih interesiranih slojeva puËanstvatoËne informacije.

Kako je manjkalo pristojbenih biljegovki („taksenih markica“) takosu u brzo bile potroπene i poπtarske biljegovke, koje je narodno vijeÊe dalopriugotoviti, a da se ministarstvo poπta nije shodno pobrinulo, da se nove upromet stave. To je u prvi mah vrlo neugodno djelovalo na opÊinstvo. Ali kadje veÊ bilo nemoguÊno i u najzabitnijoj sitniËariji naÊi poπtovnih biljegovki,opÊinstvo je poËelo πiljati pisma bez biljegovki. Ovaj nemar prouzroËio jedræavi mnogo πtete, a opÊinstvu je pokazao, da dræavna uprava ne mari zaposlove dræave u dovoljnoj mjeri.

Tegobe zbog saobraÊajnih neprilika tako su opÊe poznate, da onjima ne treba dugo govoriti. Sapinje se ne samo osobni promet, nego oso-


142rsr 143rsr

ji, koju je posjela naπa vojska i danas je dræi“ …pak „Na osnovi taËke 2. §. 298zakonika o postupku vojnih sudova u kriviËnim djelima i u vezi naredbe od8. januara 1919. S. D. br. 10.300 nareujem ∑ da svi stanovnici ∑ graanskalica… predleæe suenju vojnih sudova… joπ i za slijedeÊa kriviËna djela“ (sli-jedi nabrajanje paragrafa srpskoga vojno kaznenoga zakonika). Ova je nared-ba proglaπena u Narodnim Novinama i tako je sluæbeno proglaπeno, da suovo po vojsci posjednuti i po vojsci dræani krajevi, πto je u protimbi sa his-torijom naπega ujedinjenja, a naroËito sa historiËkim faktom od I. decembra1918.

Ova se naredba, kako smo vidili poziva na §. 298 srpskoga zakoni-ka o postupku vojnih sudova u kriviËnim djelima, a ovaj paragraf doslovnoglasi:

„Stanovnici neprijateljskih oblasti, koje je vojska zauzela podleæesuenju vojnih sudova“ itd.

Temeljem ove zakonske ustanove podvrgnuta su ovdje kod nasgraanska lica vojnim sudovima za nabrojena tamo kriviËna djela. Vojskadakle ove naπe krajeve posmatra neprijateljskim oblastima, koje je vojska pos-jetila i koje vojska dræi! Kako je ovo na javnost nemilo djelovalo moæemo sipomisliti, kada znamo da je ona dræala da je od I. decembra 1918. to jednavojska cijele ujedinjene kraljevine, koja se je ujedinila sporazumom a ne osvo-jenjem.

Na ovome lahko je bilo protivniËkom novinstvu osnovati i podræa-vati tvrdnju, da Srbi vrπe hegemoniju nad nama, da su nas zarobili, i da Ëin odI. decembra ne ima onog aznaËenja, koje smo mu mi pridavali.

Meu naπim svijetom to je tim viπe odjeknulo, πto su posljediceovoga proglaπenja vojnih zakona bile doista vrlo teπke. Ne samo, da su usli-jed toga varaædinski pobunjenici odvedeni u zatvor i suenje u Niπ, nego su iæeljezniËari iz Dugoga sela kod Zagreba otpremljeni u zatvor i sudovanje uBeogradu za ubojstvo okrivljeni seljak iz mjesta pokraj Bjelovara u Osijek itd.

Ne spominje se ovo ovdje zato da se rekriminira, jer i to je donekleispravljeno naredbom vojske proglaπenom u Narodnim Novinama 13. oktobra

ljenjem, neizrecivom radosti i bratskom suzom u oËima. Doe dan prvogadecembra (1918) kada proglaπenjem ujedinjenja u jedinstvenu dræavu ta voj-ska ne bijaπe viπe samo srpska, nego i naπa.

Nezaboravni Êe ostati svakome dani slavlja i bratskoga drugovanjagraanstva sa Ëasnicima i momcima junaËke oslobodilaËke vojske.

No, iza ovih lijepih dana oduπevljenja i slavljenja ne potraja dugo,pa se poËeπe pronaπati glasovi, da srpska vojska u Slavoniji redom batinjaljude seljake i inteligentne ne stavljajuÊi ih pred sud, da im on sudi, da li sukrivi pljaËkanju, da silom skida hrvatsko-srpske napise i table pisane latini-com, da spaljuje umjetniËke slike, da skida i zatvara naËelnike i da poËinjaraznih surovosti. Iz Bjelovara stiæe glas, da je u tamoπnjem puku uvedene dis-ciplinarna kazna batinjanja. Jedna mjera, koju je sav naπ svijet i seljak i gra-anin smatrao sredovjeËnim i brutalnim sredstvom za koje se kod nas veÊ 50godina nije znalo.

Batinjanje je u nas postojalo u gradskoj upravi kao ostatak kmet-skoga (feudalnoga) ropstva naπega seljaka, a u vojnoj krajini kao ovlast carskevojne uprave. Batinjanje ukinuto je po hrvatskom saboru g. 1869. i od onda ∑dakle gotovo pedeset godina ∑ hrvatski seljak nije znao πto su batine.Oruænici znali su kad i kad da zlostavljaju ili batinaju uhapπenike. Ali jer je tobilo strogo zabranjeno Ëinili su rijetko i samo potajno. Ako ih je oπteÊenik pri-javio bili su svaki put kaænjavani.

Gore napomenutim dogaajima uvlaËilo se je u duπe sve veÊeosjeÊanje neke tjeskobe i neizvjesne nevoljkosti. Pa kad su se sliËni teπki izgre-di dogaali i u Zagrebu i po svoj zemlji, poprimilo je to oblik opÊega ne-razpoloæenja i neopredjeljene zabrinutosti.

U Zagrebu se je poËelo govoriti, da vojska smatra naπe krajeve ponjoj zaposjednutim krajevima i sebe gospodarom u zemlji. Ove su glasinedobile izvjesniji oblik uslijed sve brojnijih sporova i sukoba, koji su se deπavaliizmeu graanskih i vojnih oblasti i lica. Naskoro je to govorkanje dobilotemelja sluæbenim proglasom vojske. Naredbom zapovjedniπtva od 28. apri-la 1919. br. 12708 S. D. izreËeno je to ovim rijeËima: „na cjelokupnoj teritori-


144rsr 145rsr

ljevini Srbiji, pa se ovdje nisu dale dobro primjenjivati, i djelovale su naopako.Kao primjer za ovu tvrdnju napomenuti Êu ustanovu §. 12 zakona o ustro-jstvu vojske, koji odreuje: ∑ „stareπina zadruge, koji je svoga Ëlana zadrugeprikorio i nije ga prijavio rekrutnoj komisiji… nije ga na poziv vojne vlastiuputio u kadar, kazniti Êe dotiËna divizijska komanda novËano od 100 do 300dinara… ako neÊe ili ne moæe da plati onda zatvorom od 30 dana. Ova sekazna odmah izvrπuje. Ovako Êe se kazniti i predsjednik opπtine (Kod nas jeto naËelnik grada) ili kmet (seoski opÊinski naËelnik) dotiËnoga sela.“… itd.

U ovim je krajevima bio uveden drugi naËin regrutovanja, ∑ u ovimkrajevima imade vrlo malo zadruga, dakle i vrlo malo stareπina zadruænih. Noglavno je u toj odredbi, πto se posvema kosi sa naπim ovdje od davnine prove-denim naËelom, da vojska ne moæe kaænjavati graansko lice, dakle nitistareπinu, niti naËelnike gradske ili seoske. ∑ Prema tome jasno je, da je ovaodredba prouzroËila mnogo neprilika oblastima i obvezanicima, pa je vojniministar (vidi Narodne Novine od 12. maja 1920. da se ustanove zakona oustrojstvu vojske, koje se kose s odredbama ostalih zakona u ovim krajevima,a da se naroËito i ova ustanova §. 12 (72 i 85) ne imaju primijeniti na naπempodruËju. Ali unatoË te odredbe ministra vojnog joπ je 16. septembra 1920.pod br. 1920/9133 pukovska komanda u Karlovcu zatraæila, da gradskopoglavarstvo javnim oglasom puËanstvu na znanje stavi ove kazneneustanove §. 12. pa su se ponovno i ove ∑ veÊ zaboravljene ∑ netaktiËnosti upamet dozivale.

U nas je ovdje pradavni, vjekovni, zapadnjaËki obiËaj, da sebe iostala lica nazivljemo krsnim imenom i obiteljskim imenom (prezimenom).Prema tomu uËe se veÊ i djeca u puËkoj πkoli kako se imaju potpisivati. Naπposlovni svijet (naroËito ËinovniËki) joπ si je prikratio i to tako, da se potpisu-je samo prvim slovom svoga krsnoga imena i svojim obiteljskim prezimenom.Mnogi ispuπtaju i to jedno slovo krsnoga imena, pa se potpisuju samo svojimobiteljskim imenom na onakove spise, kod kojih ne moæe doÊi do sumnje tkoih je potpisao. Kako vojska ne pozna tih naπih pradavnih obiËaja, i kako misli,da ona moæe nareivati graanskim licima i oblastima, iznenaene su naπeoblasti neposrednim dopisima komandanta Savske divizijske oblasti u

1919. kojim se ukida ova proπirena nadleænost vojnih sudova na „teritoriju,koju je posjela naπa vojska i danas je dræi“ ∑ veÊ se spominje zato da pokaæe-mo iskreno sve ono πto je teËajem dvijuh godina dovelo do neraspoloæenja iojaenja velikog dijela puËanstva u hrvatskoj protiv danaπnjega stanja.Spominje se zato, da se ovo uzmogne razumjeti, kloniti se u buduÊe stvaranjaovakovih prilika i ∑ kad znamo bolest ∑ prema njoj udeπavati lijeËenje.

Upozorujemo, da evo vojska joπ 13. oktobra 1919. smatraHrvatsku zaposjednutom teritorijem, koji ona dræi. Mnoga su se vojniËka licadoista tako ponaπala kao da se nalaze u neprijateljskoj oblasti, koju je vojskaposjela, i koju vojska dræi, te u kojoj se moæe gdje πto dopustiti da se radi, πtose u prijateljskoj zemlji ne bi smjelo uËiniti. Moæda je u ovome da se potraæipovod, da je doπlo po cijeloj zemlji do nebrojenih sukoba izmeu graanskihi vojnih lica, do nesuglasica i izgreda, koji su na veliku πtetu sporazumu i kon-solidaciji dræave.

Ukazom od 19. augusta 1919. privremeno su potegnuti za sve obla-sti kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca dosadaπnji vojni zakoni kraljevineSrbije, a da njihov sadræaj u Hrvatskoj nije nigdje i nikada oglaπen, te oni joπni danas nisu oblastima poznati. PriopÊeni im sluæbeno nisu, a privatno, uknjiæarnicama ih ne ima, ne mogu se dobiti. Od toga potiËu mnoge neprilike imnogo smuÊvanje naroda. Ovi zakoni sadræe mnoge drugaËije uredbe, nego lisu dotle kod nas bile na snazi. Kako ih oblasti nisu poznavale, nisu znale dadadu uputu svijetu, koji je dolazio i dolazi da se kod svojih oblasti uputi iobavijesti o svojim vojnim duænostima. Od toga nepoznavanja vojnih zakonasa strane oblasti graanskih doπlo je prirodno do mnogih-neskrivljenih-suko-ba i sporova izmeu vojne i graanske vlasti, te izmeu vojnih obveznika ivojnih vlasti. Graanske su vlasti u mnogo navrata traæile, da im se poπalju tina sve krajeve protegnuti zakoni, ali ih dobile nisu. Tako ovdje stoje na snazivojni zakoni, koji nisu nikada proglaπeni, i koji nisu onim kojih se tiËu poznati.

U tim zakonima imade viπe bitnih ustanova, koje se kose sa dota-daπnjim uredbama u Hrvatskoj, koje su uredbe ovdje bile na snazi krozmnoga decenija, te su narodu reÊ bi proπle u krv. A ima opet takovih ustano-va, koje su osnovane na drugaËijim prilikama upravnim, vladajuÊim u Kra-


146rsr 147rsr

Pravosudna uprava bila je u hrvatskoj autonomna. Stoga je vlada isabor vazda najveÊu paænju dao tome, da nijedna druga vlast sebi ne prisvojisudovanje, bilo u kojoj grani uprave. Odmetnicima (vojnim bjeguncima) isti-na, sudila je vojniËka vlast, ali onim graanskim licima, koja su odmetnikapomagala sudio je graanski sud redovitim opÊe propisanim dokaznim po-stupkom. Kad je dakle vojniËka vlast sumnjala, da je odmetnika tkogod pot-pomagao prijavila bi to graanskoj oblasti, koja je provaala istragu poredovitomu graanskomu kaznenomu postupniku, i kaænjavala ovoga poredovitom sudu, ako je pronaen krivcem. UopÊe vrijedilo je i vrijedi naËelo,da svatko odgovara samo za ono πto on liËno skrivi. Po protegnuÊu srpskogazakona o ustrojstvu vojska na ove krajeve deπavalo se je po cijeloj zemlji unebrojenim sluËajevima, da su oruæniËke obhodnje (patrule) izaslane da uhiteodmetnika, uhitile bud njegovoga oca, bud njegovu staricu majku, bud brata,dapaËe i sestru i zaruËnicu, te ih dræali u zatvoru dok se odmetnik ne javi. ∑Ove su osobe bez istraænoga postupka time unapred osuene, bez suda i bezdokaza o krivnji, a osuene su na zatvor neizvjesnoga trajanja! ∑ Oduzima seobitelji otac, koji se mora da brine i za ostalu obitelj, stradava sva obitelj.Uzmete li oca iz kuÊe obiËno ne ostaje viπe radne sile u kuÊi, ako je sin uodmetniπtvu ili u vojniπtvu, jer mi ovdje i ne imamo viπe zadruga, nego pos-toje sama individualna gospodarstva. A mati u zatvoru? ∑ a sestra? a zaruËni-ca? ∑ To nisu metode za ove krajeve. One su vrlo mnogo doprinijele tomu daseljaπtvo bjeæi u republiku, gdje po utuvenomu mu shvaÊanju ne Êe bitivojske. Kada je takov taoc predan u graanske zatvore, ne mogu drugo negoda ga puste kuÊi, jer ne ima u graanskim zakonima uzroka, da se dræe taoci,ako nisu niπta krivi, ili ako im se ne vodi kaznena parnica. ∑ (Meutim do-znajemo, da ta metoda nije ni po srpskom zakonu dozvoljena).

Kada je vojska trebala privatni nastan, po prijaπnjim naredbama,morala ga je plaÊati. Iza protegnuÊa srpskoga vojnoga zakona na ove krajeve,zauzimala je vojska privatne stanove i hotele bez naknade. To je puËanstvujednako kao nedozvoljeni zahvat u privatno vlasniπtvo. Od toga mnogo jepretrpljeno πtete.

U ovim krajevima pozivali su se vojni obvezanici na duænost tako,da je nadleæna pukovska komanda saËinila individualne pozivnice, poslala ih

Karlovcu njegovom naredbom od 25. oktobra 1920. kojom on nareujegraanskim licima i oblastima, da od sada i buduÊe budu „potpisi svih lica,bilo privatnih, bilo vojnih ili civilnih predstavnika vlasti skroz Ëitljivi (jasni)…moraju imati uvijek najmanje tri slova od imena, poËetno slovo oËevo i cijeloprezime“ itd. Uslijed ove naredbe doπlo je do zbrke i zastoja rada, jer su vojneoblasti vraÊale podneske, koji nisu bili ovako potpisani. Opet je trebalo daproe neko vrijeme u zbrci i neraspoloæenju, dok je ministar vojni naredbomod 19. decembra 1920. br. 22036 odredio, da to nareenje o potpisima „vrije-di samo za vojne vlasti i pojedince, koji pripadaju vojsci.“

Sve mjere za dopunu (novaËenje) i opskrbu vojske nareuju se popropisu amo protegnutoga srpskoga zakona o ustrojstvu vojske putemvojniËkih komanda neposredno kotarima i opÊinama, a da za to viπa upravnaoblast (zemaljska vlada) ne zna. Ne samo da po ovdaπnjem ustrojstvu upravekotari i opÊine nisu podËinjene vojnim vlastima, nego leæi u prirodiovdaπnjega upravnoga ustrojstva, da to ∑ na zahtjev vojne vlasti ∑ odreujevlada svim podruËnim oblastima jednakim propisanim naËinom, pak onda toprovedenje i nadzire. Poπto se ovaj put mimoilazi nastaje zbrka, a zahtijevanese mjere neizvrπuju na zadovoljstvo vojnih vlasti, koje zbog toga znadu da setuæe na graanske oblasti. A nisu im one krive, nego je to krivo πto se ne pazina ovdaπnje ustrojstvo uprave.

Dogaa se da se Ëasnici upliÊu u graansko uredovanje redarstve-nih oblasti, pa se time izazivlju sukobi i sporovi sa graanskim oblastima, πtoraa neraspoloæenjem u naroda i Ëinovniπtva.

U ovim je krajevima bio nastup vojne sluæbe tako ureen, da jepridoπli momak smjesta bio preuzet i uvrstan u vojarnu. Sada se deπava da se zapridoπloga momka po viπe dana nije nitko brinuo i nitko za njega ni pitao nije.On se je morao po viπe dana i sam prehranjivati ËekajuÊi da bude opredijeljen.

Gdjekoji od odmetnika odmetnuo se je zbog toga, πto je doπao, ane ima hrane, nitko za njega ne pita, on si misli: valjda me i ne trebaju, paπmigne kuÊi. Posljedica je potraæivanje po oruæniπtvu, hapπenje i kazna. Ontoga ne shvaÊa, jer se je on pozivu odazvao.


148rsr 149rsr

πeni. Nasuprot tome deπavalo se je sada, da su ratari pozivani na dvomjeseËnuvojnu vjeæbu u doba, kada je nuædan najintenzivniji poljski rad. Deπavalo seje i to, da su pozvani na dvomjeseËnu vjeæbu pridræani dulje i preko πestmjeseci! Deπavalo se je, da su obvezanici po jednoj komadi proglaπeni nespo-sobnima pozvani po istoj ili drugoj komandi na vjeæbu, kao πto se je deπavaloi to, da su jedne te iste obvezanike pozivale na vjeæbu razne komande. Ovoje takoer doprinaπalo k Êuvstvu neke nesigurnosti i neurednosti.

Time nisu izbrojene sve neugodnosti neprilike i nedaÊe koje susnaπle naπe puËanstvo s toga πto se je srpski zakon o ustrojstvu vojske ucijelosti protegnuo na naπe krajeve, a da se nije vodilo raËuna, da jedan vojnizakon skrojen prema prilikama u Srbiji pred 30 godina ne moæe u svim svo-jim odredbama da bude shodno primijenjen na krajeve u kojima su vladaledruge prilike drugi upravni sistem i druge javne ustanove.

VeÊ su ove nove prilike, koje je donijelo protegnuÊe srpskoga vojno-ga zakona na ove krajeve, stvarati poËele sve veÊu i veÊu zabrinutost i uËinilesu, da je jenjavalo oduπevljenje, kojim je narod primio ujedinjenje. Ovoraspoloæenje dakako da su za svoje svrhe izrabljivali naπi protivnici i govoromi svojim novinama, ta im je uspjelo stvarat sve jaËa neraspoloæenja, Ëuvstvonevoljkosti i ojaenja. Naπe su javne prilike pomagale ovo nastojanje naπihprotivnika, te su stvorene takve prilike, koje su naπe ljude tjerale do u oËaj.Narod je naskoro opazio, da je u svim krajevima Hrvatske izvræen batinjanjute je opazio, da se batinjaju bez kazne i gospoda i seljaci. U Zagrebu i po ostal-im gradovima Hrvatske zaredaπe izgredi vojniËkih lica, izbatinjani su graani igraanske, lovilo se po tuim loviπtima, napastovalo ovlaπtene vlasnikeloviπta, poËinjalo krvavih izgreda po selima i po gradovima, izazivali se suko-bi sa graanskim licima i oblastima, zlostavljalo odliËne graanske osobe, uzi-male se tue stvari i silom i potajice itd. a da na nijednu prijavu uËinjenu pooπteÊenicima i graanskim oblastima nadleænim vlastima ove nisu odgovorile,te niti oπteÊeno lice niti javnost ne znade, da li se je uopÊe postupalo, istraæi-valo i presudilo. (Vidi dodatak br. 2 u kome je primjera radi navedeno nekolikotakovih dogaaja i izgreda. »italac treba da i taj dodatak proËita, ako hoÊe dasi bude mogao predstaviti raspoloæenje, kojim takovi dogaaji neminovnouroditi moraju, a o kome treba da bude najistinitije upuÊen.

propisanim putem opÊini, a ova ih je dostavljala dotiËnim obvezanicima.Ovaj je dakle dobio u ruke pozivnicu izdanu i potpisanu po pukovskojkomandi. Po protegnutom srpskom zakonu to biva tako, da opÊina mora dasastavi i potpiπe pozivnicu vojnom obvezaniku. Ovaj dakle dobiva u rukeodredbu i potpis svoga opÊinskoga Ëinovnika (biljeænika), oblasnika najniæekategorije, koji je zbog mnogih upravnih posla koje u narodu obavljati mora,lice ∑ da reËem malo ∑ neobljubljeno, a snabdjeveno sa najmanjim oblasnimautoritetom. Obavezanik ovo smatra opÊinskom pozivnicom, na koje nijeuËan toËno se odazvati, a ne dræi to pozivom dræavne vojske. Ne daje joj svuvaænost koja ju ide. Obvezanik πto viπe dræi, da to njega samo od psine bi-ljeænik πilje u vojsku, da ga vojska i ne traæi i ne treba. Biljeænici se opÊenitotuæe, da je meu seljake uπlo vjerovanje, da oni biljeænici prodavaju vojsci(Srbima) naπe mladiÊe!… K ovomu vjerovanju doprinijelo je to πto sam bi-ljeænik potpisuje pozivnice, koje je prije pukovska komanda potpisivala, i toπto biljeænik (opÊinski Ëinovnik) mora svakoga novaka da otprati i dovede nanovaËenje i na nastup sluæbe, pa bio to i jedan sam, i bilo to koliko mu dragodaleko. ∑ Nu ovo potonje ima joπ jednu slabu stranu. Ovo otpremanje stojiopÊinu mnogo novaca, osobito onu, koja je daleko od sjediπta pukovskekomande. To su osobito baπ najsiromaπnije opÊine Primorja i Like, koje zatakovu otpremu, pa bilo i jednog samo momka moraju plaÊati podvoz bi-ljeæniku (na 80 kilometara) i do 1600 kruna. Ovo je dakle naπemu seljakutakoer vrlo zazorno, jer mora da tim veÊi opÊinski namet plaÊa za ove pod-voze, koje smatra suviπnima.

U Hrvatskoj plaÊala se je i plaÊa se vojna taksa od onih, koji nisusposobni za vojnu sluæbu. Bez obzira na ovo poËelo se je povrh ove takse ubi-rati ∑ prema odredbama protegnutoga srpskoga vojnoga zakona ∑ joπ i napla-ta vojnice te 5% i 6% prirez. Tako vojna nesposobnost postade dvostrukooporezovana. To je naravski i opet potaklo nezadovoljstvo i prigovaranja, doknije 12. maja 1920. u Narodnim Novinama proglaπeno, da vojni ministar izre-kao, da se ustanove ne imaju primjenjivati na Hrvatsku. Stvar je dakle i opetispravljena, ali nakon πto je svoj loπ uËinak veÊ proizvela.

U ovdaπnjim krajevima bilo je puËanstvo nauËeno na to, da sevojne vjeæbe obavljaju u ljetno doba, kada su glavni ratarski poslovi posavr-


150rsr 151rsr

To znaËi, da je dræava uvidila, da je takov mjeseËni dodatak od 1800 krunaovdaπnjemu Ëinovniku potreban da uzmogne donekle pristojno uzdræavatisebe i obitelj, ali da ona unatoË toga uvienja taj potrebni mjeseËni dodatakne daje upravnim Ëinovnicima nego ga daje samo sucima. Ovi drugi neka idalje gladuju. Kada se uvaæi, da su kod nas svi upravni Ëinovnici jednakoakademski kvalifikovani kao i suci, da ih ima, koji su i iz sudaËkoga zvanja uupravu preπli, koji su poloæili doktorat itd. onda biva jasno, da su im i æivotnei druπtvene potrebe jednake, kao i one sucima. Doista je dale velika omaπka,da se je samo jednom djelu naπega Ëinovniπtva dao taj mjeseËni dodatak, adrugome ne. Upravni Ëinovnici to nerazumijevanje njihovoga poloæaja povladi (ministru) tumaËe time, πto u Srbiji upravni (policijski) Ëinovnici neimaju malo ne nikakve kvalifikacije, pak su ovi naπi upravni Ëinovnici sma-trani po ministru jednaki onima u Srbiji, kojih druπtveni poloæaj ne traæipoboljπanja dodatka za skupoÊu u onoj mjeri, kako to biva kod sudaca, kojisu u Srbiji jedino potpuno kvalifikovani.

Ovo nezasluæeno zapostavljanje upravnoga Ëinovniπtva duboko seje zasjekalo u raspoloæenje njegovo, πto se moæe i razumjeti, jer se imadednevno da bori sa neimaπtvom i oskudicom, dok mu je sluæbena odgovornosti teæa i veÊa nego ona suËeva.

OpÊinski Ëinovnik imao je kod nas stalne plaÊe od 200 do 600kruna mjeseËno. Prirodno je da su i oni traæili dodatak za skupoÊu. Taj im jeu proljeÊu g. 1920. ministarskim savjetom odobren sa 1000 kruna (250 din)mjeseËno iz dræavnih sredstava u cijeloj kraljevini jednako. Ovaj je doplatak uSrbiji doista i isplaÊivan iz dræavne blagajne, ali u Hrvatskoj je odreeno, dase opÊinskim Ëinovnicima na ova osigurana im beriva isplaÊuje samo 500kruna mjeseËno i to predujmice iz opÊinske blagajne. Kada je ministarstvouvidilo potrebu povisiti dodatak na skupoÊu na 1000 kruna, tada nije smjeloodrediti, da se isplaÊuje samo 500 kruna, i to nejednako, samo u nekim kraje-vima. Ovo je doprinijelo da se je u opÊinsko Ëinovniπtvo uvuklo velikonezadovoljstvo. A ne treba zaboraviti, da ovo Ëinovniπtvo imade najteæipoloæaj prema nezadovoljnom narodu, da je ono prvo na udaru, kadanezadovoljstvo izbije, a da je ono i prvo pozvano, da seljaka upuÊuje i zaπtiÊu-

Razumljivo je, da je trajanjem ratovanja kroz teπkih sedam godina,æivotom u rovovima, pogledom u smrt i iznakaæena tjelesa, duænoπÊu ubijatii uniπtavati neprijatelja, Êut Ëovjeka vojnika okrutjela. I stoga se spomen naove izgrede ne bi bila tako duboko i trajno usjekla u osjeÊaj naπih ljudi, kadabi bila vlast pokazala, da ih ne odobrava i ne dozvoljava, kada bi bila vlast nauËinjene joj prijave doliËno ili bar kako tako, ali svakako potrebnom brzinomreagirala. Poπto toga nije ni u jednom sluËaju bilo, barem o tome ni oπteÊenini javnost nije dobila znanja, prirodno je da se stvorilo miπljenje, da vlasttakove izgrede trpi, da je to sistem, da je to posljedica izjave, da smo zapo-sjednuti neprijateljski krajevi, koje vojska i danas dræi, a u neprijateljskojzemlji ne mogu se takovi izgredi protiv graanskih osoba uzeti tako ozbiljnoda se joπ i kazne. Naπa je javnost doπla do toga iskustva, da vlast ne pruæanikakve zaπtite protiv takovih izgrednika, i da ne pruæa niti bar kakove zado-voljπtine.

6.

Graansko upravno i opÊinsko ËinovniËtvo stojalo je zbunjenopred svim ovim dogaajima, koji su se pred njime, a i protiv njega zaredali, inije moglo da se snae kako Êe na ovakim istinitim i teπkim Ëinjenicama osno-vanu protivniËku agitaciju subzijati kako ju opovrgavati kako dojam njezin nazabrinute mase oslabiti. Treba priznati, da je naπe ËinovniËtvo u tom pravcuuËinilo i Ëini πtogod je moglo i πtogod moæe. Valja priznati, da to Ëini, ma daje i ono samo duboko povrijeeno, ne samo ovim opÊenitim Ëinjenicama kaodio naroda na koji su te Ëinjenice teπko pale, nego pogoeno naroËitimnedaÊama, kojima je naposeb ono bilo izvrgnuto.

Cijene æivotnim namirnicama poskoËiπe gorostasnim koracima,dok su poboljπice plaÊa upravnim Ëinovnicima odmjerene bez svakoga raz-mjera sa porastom potreba, i dok su uz sebe vidjevali Ëinovnike ministarskihodjelaka i vojne funkcionare sa dinarskim plaÊama, koje su kod najniæih Ëino-va bile veÊe nego kod njihovoga visokoga Ëina, dotle je sudbenim Ëinovnici-ma u ovim krajevima odreen mjeseËni dodatak za skupoÊu sa 1800 kruna.


152rsr 153rsr

bez procjene, uplate ili barem potvrde. Zato je narod u toj odredbi vidio neza-koniti nasilni Ëin poduzet u neku posebnu protudræavnu svrhu, pa si je otome stvarao najrazliËitije izmiπljotine. Ali jer je tu odredbu smatrao protuza-konitim nasiljem, pokuπao je i on da silu silom suzbije. Ova odredba tumaËi-la se je time, da Srbi otimaju stoku, da s njom snabdiju svoje opustoπene kra-jeve, da su Srbi stoku prodali Francuzima, pa ju sada otimaju da ju ovimapredaju.U komisijama za æigosanje stoke i odreivanje komore bijahu samiSrbijanci Ëasnici, πto je takove glasine potpomagalo. Bilo je i tuæbi, da su baπneki od tih Ëasnika svojim grubim i naprasitim postupkom dali zadnji povodprobuktanju otpora.

Otpor je buknuo u Bjelovarskim krajevima, gdje je konjogojstvo navisokom stepenu razvitka, gdje konj vrijedi od 10.000 do 50.000 kruna i viπe.Æigosanje konju kvari vrijednost, o tome ne moæe biti sumnje. Mora li datitakovoga konja u komoru besplatno i bez procjene i bez potvrde, jasno je daje priliËno siguran, da Êe pretrpjeti πtetu, koju mu nitko ne Êe naknaditi, nitibiti duæan da naknadi. Za komoru govorilo se je, da ju treba vojska zaAlbaniju, a to je narodu znaËilo u nepovrat, jer Êe mu i kola i konji i orma poonim besputnim peÊinama stradati. Prvi i glavni uzrok otporu bio je dakleekonomske prirode, te je dizao zahtjev, da se obustavi æigosanje (protiv propi-sivanja nije bilo prigovora) i da se povrati oduzeta komora, koja nije niti pro-cijenjena, niti o njoj dana potvrda. Vlast je energiËno nastupila, da se odred-ba vojne vlasti provede, te buntovnici pohvataju i kazne. Doπlo je do sukoba,do krvi, do ubijanja.

Vojna vlast je obustavila æigosanje i podavanje komore, ali je glas obunama iπao bræe nego glas o obustavi. NaroËito se je brzo πirio onuda, gdjeje u narodu organizovana seljaËka stranka. Te su organizacije pozivale narodna opÊi otpor, a oznaËivale su glas o obustavi æigosanja i uzimanja komoreprostom smicalicom upravnih oblasti.

Vlast nije popustila u svojoj odluËnosti u suzbijanju nemira, te je idoista brzo uguπena i ta pobuna u kojoj je palo mnogo ærtvi. Narod je osjetiodræavnu vlast i poËeo da mirnije prosuuje æalosni dogaaj. Mnogi su stalikriviti naopako razjarivanje naroda po seljaËkoj stranci za prolivenu krv. Buna

je od ludoga fanatiËnoga zavaanja. Nebrojene su deputacije polazile uBeograd i Zagreb, pisane su nebrojene predstavke, i odræane protestneskupπtine itd. Nemalo pred izbore doπlo je veÊ do toga, da su ozbiljnopripravili πtrajk. KonaËno je stvar poslije izbora rijeπena onamo, da dobivajuiz opÊinske blagajne 1200 kruna mjeseËno. Iako to opÊinsko Ëinovniπtvo nijenikada to svoje nezadovoljstvo unaπalo u svoju sluæbu, ipak je narod samprozreo da su i njegova „gospoda“ ozlojeena, a ta gospoda nisu bila uduπevnom raspoloæenju, da se izlaæu preko duænosti za politiku.

Od dræavnih sluæbenika, koji neposredno i dnevno dolaze u doti-caj sa πirokim masama naroda bijahu udovoljeni samo puËki uËitelji.

Ovo certanje prilika Ëinovnika vrlo je vaæno za temeljitoprosuivanje sve one sredine u kojoj se je nalazio okruæen naπ seljak. Ma daje to upravno Ëinovniπtvo zduπno i savjesno vodilo poslove i u najteæim Ëaso-vima, u kojima se je i o glavi radilo, ipak se ni ono nije moglo oteti onoj moriπto sjeda na duπe, kad ju snalaze nedaÊe sa svih strana. Zato i nije bilo u togaËinovniπtva posvuda dosta inicijative i oduπevljenja za pobijanje protivniËkihpropaganda i agitacija.

7.

U ovakovo neraspoloæenje naroda svijuh slojeva, graanstva,Ëinovniπtva i seljaπtva, a naroËito ovoga potonjega, pade novi dosele u ovimkrajevima nepoznat zahtjev, da se ima kod popisa stoka i æigosati, i da se imakomora za vojsku dati besplatno i bez odπtete. I ovo pade u vrijeme veÊraspisanih izbora. Kao grom djelovala je ova odredba o æigosanju i podavanjukomore. Narod se je stisnuo u gomile, da silom odbije ovaj nasrtaj na njegovuteπku teËevinu. On je to smatrao protuzakonitim nasrtajem, komu se i mora ismije da opre. NauËen davnom praksom proπlosti nije mogao ni da pomisli,da bi takov postupak mogao biti zakonom propisana amo protegnuti zakonpo svome sadræaju nije nikad proglaπen niti narodu niti oblastima poznat bio!Do sada nije mu se stoka æigosala; nego samo u sluËaju koje pogibeljne zarazeæigosalo bi se bolesno æivinËe. Do sada nije mu se niπta uzimalo bez popisa,


154rsr 155rsr

Ja Êu pak pitati je li Ëudo, da je sisaËka okolina nekada nepredobi-va kula hrvatsko-srpske koalicije odbjegla sva u hrv. republikansku stranku?Silno uzbuenje naroda zbog tih dogaaja moæemo bolje pojmiti ako sespomenemo ∑ πto je veÊ prije reËeno ∑ da takovih dogaaja od pamÊenja najs-tarijih ljudi amo kod nas nije bilo. ©to viπe niti oruænik nije ostao bez kazne,ako je zlostavio ma bilo i krivca.

Ojaenje naroda zbog tih surovosti, koje su na njemu poËinjanevidi se i otuda πto je u Bjelovar k oblasti doπla deputacija æena i djece, kojaizjavi, da Êe se diÊi sve πto je æivo i starci i æene i djeca, da se pobunom rijeπeove more, ili da izginu! Spomenuo sam kako se je neposredno poslijeenergiËnoga stiπanja pobune poËela javljati u seljaπtva kritika, da je naopakaseljaËka politika kriva besmisleno i ludo prolivenoj krvi. Ali ovaj poËetak okre-ta u miπljenju seljaka, koji si je poËeo krπiti put poslije prvoga sukoba sa vlasti,dok ona joπ nije Ëinila izgreda u surovostima, prekinut je brutalnim na-stupom, o kome sam upravo govorio, koji je utvrdio sve hrvatsko seljaπtvo uosvjedoËenju, da je ovim surovim izgredima kriv sistem koji su Srbijancidoveli, i da je od toga zuluma jedini spas republika bez Srba, republika u kojojne Êe biti ni vojske ni oruænika ni financa ni Ëinovnika.

Inteligencija se je pitala ne ima li se ovo ponaπanje oruæane silerazumjeti samo sa toga pogleda, πto je njoj sluæbeno proglaπeno, da se nalaziu zemlji neprijateljskoj, koju je zaposjela i koju ona dræi? Ne nalaze li pod-strekaËi protiv jedinstva dræave u takovim izgredima, koje dræava ne kaænjavapotvrde za svoje tvrdnje o hegemoniji Srba i o novom ropstvu u koje da jezapao hrvatski seljak, hrvatski narod? (Vidi dodatak br. 4.)

8.

Pitajmo i razvidimo u Ëemu li je hrvatski seljak imao moguÊnost davidi i osjeti blagodati ujedinjenja, da osjeti da je sada u svom domu, da onjemu vode brigu njegovi ljudi. Vagnimo onda je li su te moguÊnosti takoveprirode da mogu protegnuti tezulju na tu stranu?

je bila stiπana, pak je nadoπla zadaÊa da oruæana sila pohvata glavne krivce, daih sudu preda na postupak i suenje. Pri tom se je hvatanju preËesto deπavalo,da su oruænici svakoga koga su uhvatili najprije teπko izbatinjali, a onda tekpredali graanskomu sudu. Kako su se u svakom selu krivci odmah pridolasku oruæane sile rasprπili i sakrivali, tako je najviπe pohvatano onih ljudi,koji ne imajuÊi zle savjesti ostadoπe u selu kod kuÊe pri poslu svome. Ovi nikrivi ni duæni dobivahu teπke batine, te su morali viπe vremena po bolnicamai u kuÊama svojim odleæati. To batinjanje polazilo je tragom bune, kao pravaposljedica stiπanja bune. Dogodilo se je nevjerovatnih mrcvarenja (prijelomarebara, kostiju ruke noge itd.), a to sve javno, kao da se to Ëiniti smije, kanoda to dræavni zakoni sada dopuπtaju i propisuju. ToËan opis o tim okrutno-stima moæe Ëitatelj naÊi u izvjeπtaju parlamentarne komisije, koja je bila iza-slana, da izvidi silne tuæbe, πto su zbog batinjanja stizavale u Beograd. Iz oko-line Bjelovara prijavljeno je bilo preko 50 seljaka tako teπko ozlijeenih da sumorali biti primljeni u bjelovarsku bolnicu. U Zagreb dovezen je iz okoliceznatan broj batinama i kundacima ozlijeenih seljaka. Broja nisam mogaodoznati, ali se moæe naÊi u zapisnicima bolnice i suda. Isto tako nisam mogaodoznati broja takovih ozljeenika dovezenih u bolnicu u Petrinji, ali iz iztraæ-nih spisa sudbenoga stola u Petrinji proizlazi, da su samo jednoga dana (10.septembra) zajedno u istom mjestu javno batinama izbijena trideset i dva se-ljaka (iz jednoga sela dva, a iz dva sela tridesetorica), po oruænicima i osobnopo potporuËniku LoliÊu. Oni koji su manje teπko izbatinjani ostali su kodkuÊe leæati, a ovima se broja ne zna. U Sisku dovodili su izbatinjane uhapπe-nike u kasarnu, gdje su ih dalje zlostavljali. Sudbenom je istragom dokazano,da su izbatinjani najveÊim djelom bili bez krivice, jer su ∑ neosjeÊajuÊi se kri-vima ∑ ostali kod kuÊe i pohvatani, dok su se pravi krivci krili ili kojekudarazbjegli, pa su tek mnogo kasnije pohvatani. (Vidi dodatak br. 3.)

Ovaj je nesretni izgred oruæane sile izrabila i komunistiËka strankau svojoj izbornoj agitaciji letkom iz koga vadim samo ove stavke: „Zar moæebiti i najravnoduπnijega Ëovjeka u ovoj zemlji, da se ne zgrozi i ne uzbuni natakva uæasna svirepstva, koja se vrπe nad seljacima u Hrvatskoj! Produæitevlastodrπci tako, pa se nemojte Ëuditi, ako hrvatski seljaci ponova dadu mate-rijala za vaπe parlamentarne debate. Seljak Êe vam platiti!“


156rsr 157rsr

latinicom πtampane knjige, i ubrzo je zaboravilo Êirilska pismena. Govorimovdje naroËito o hrvatskom seljaπtvu. Ali to isto valja i za srpsko seljaπtvo uhrvatskoj u koliko se nisu pojedinci bili u crkvenim autonomnim srpskimπkolama temeljitije uvjeæbali u Êirilsko Ëitanje i pisanje. Od g. 1908 (banRauch) do g. 1914. nije se Êirilica u puËkim πkolama uËila, te je ona jednomedijelu hrvatske seljaËke (i graanske) mlae generacije potpuno nepoznat ipotpuno tua, dok ju starija generacija vrlo slabo pozna. Ove prilike Ëine, daje naπemu seljaπtvu i πiroj inteligenciji Êirilskim pismenima pisani napis iliπtampana tiskanica tua, neËitljiva i nerazumljiva. Ovo pismo zauzelo jeposlije ujedinjenja na sikanicama nekih nadleπtva ono mjesto πto ga je do pre-vrata dræao madæarski jezik. ©irokim slojevima jedno je kao i drugo nedokuËi-vo. Madæarski je napis umio da proËita, ali ga nije razumio. ∆irilski napis neumije ni da proËita. U tome dakle da je Êirilski napis zauzeo mjestomadæarskoga napisa ne moæe naπ svijet za sada joπ da opaæa i osjeÊa pobjedunarodne misli. Za sada joπ. ∆irilica se opet uËi u ovdaπnjim πkolama, te Êemlaim generacijama biti poznata kao slavensko kao njihovo pismo. Latinicase uËi u svim πkolama kraljevine. Tim Êe putem pitanje raznoga pisma bitirijeπeno mirnim evolucionalnim naËinom, te Êe razvoj æivota pokazati koje liÊe mu pismo biti podnesnije, a da se porabi ovoga ili onoga pisma ne Êe vi-djeti supremacija kulture, ili hegemonija politiËka. Ali sada treba raËunati sanavedenim Ëinjenicama, da je Êirilica u ovim krajevima sadanjoj generaciji iliposvema tua ili barem neËitljiva. Da se vratim na stvar. U oruæniËkim vojar-nama i na mnogim æeljezniËkim i vojnim objektima nalaze se sada natpisinegdje u Êirilici i latinici, negdje samo u Êirilici. ©to je u Êirilici pisano donosiËesto puta potpuno nove naπem svijetu neobiËne tuinski glaseÊe rijeËi. TootegoÊuje Ëitanje Êirilice i onima, koji bi mogli da slovo po slovo odgonetnunapis, ali kako dolaze do nepoznatih rijeËi sustaju i ne mogu da se snau, ane doprinaπa k tome da se osjeÊa kao u svom domu svoj.

VojniËke knjiæice bile su samo Êirilskim pismenima πtampane iispunjavane, ∑ æeljezniËke objave, æeljezniËki dopisi (i dekreti namjeπtenicima,koji ne poznaju nijednoga Êirilskoga slova) itd., pa tiskanice i dopisi u drugimnadleπtvima, kao na poπti, u carinarnicama itd. takoer samo Êirilicom. Ononaπe puËanstvo, koje ∑ kako sam prije spomenuo, nije ili nikada vidilo Êiril-

Prva je nikada dosta neocjenjiva teËevina politiËko osloboenje iujedinjenje svega naroda u jednoj jedinstvenoj dræavi. Ali ova je teËevina viπeidealne prirode. Ona se osjeÊa tek onda, kada njezine blagotvorne uËinkemoæemo da u svagdanjem æivotu susretamo. Sam idejni pojam osloboenjao sebi ne ima za mase dovoljnog Ëara, da obori Êuvstvo nelagodnosti zbogonih realnih nepogoda i nedaÊa, koje naπega Ëovjeka svaki dan udaraju u lice.Treba da istraæimo gdje li se i na koji naËin naroËito πirokim slojevimapuËanstva oËituje (manifestira) poluËeno osloboenje, i koje prilike njega, kojine stoji na vrhuncu dræavnih posla, nego i iz niza gleda svoj okoliπ, podsjeÊa-ju i barte, da se je rijeπio tuinca, da je sada svoj u svome domu?

U to ime razgledajmo se opet po oblastima s kojima je seljaπtvo unajuæem svakodnevnom doticaju i u kojima vidi organe svoje dræave.

Graanske oblasti ostale su u Hrvatskoj iste i kod njih se nije moglaprimijetiti nikakova promjena do one, πto je sa grba iπËeznula omraæenamadæarska kruna, simbol narodnoga zarobljenja. Uredovanje, napisi tiskanicei uredovni jezik bijahu i otprije hrvatsko-srpski, a tako su i autonomne oblastiod prije bile u svem svom vanjskom nastupu narodne hrvatsko-srpske. ©to jeotpala maarska kruna sa grba i peËata napunjalo je narod velikim zadovo-ljenjem i ponosom. On je oËekivao prema tomu simboliËkomu osloboenjui stvarne rezultate. Mi smo slabe strane tih rezultata vidili.

Nu, ako je tako bilo kod autonomnih oblasti, nije tako bilo koddrugih nadleπtva.

Oruæniπtvo, koje je takoer grana autonomne uprave uredovalo jehrvatsko-srpskim jezikom, svi su napisi i dopisi bili sastavljeni u tom jeziku salatinskim pismenima. Sada nalazi svijet napise, bilo samo Êirilicom, bilo uznju latinicom, ali pomijeπane nerazumljivim novim oËito tuinskim rijeËima.

Tu treba da uËinimo mali otstup, da protumaËimo znaËenje Êiril-skoga pisma u Hrvatskoj. ∑ Do g. 1908. uËilo se je u puËkim πkolama uz latin-sko i Êirilsko pismo. To je imalo viπe politiËku svrhu pripravljati osjeÊaj kul-turnoga jugoslavenskoga jedinstva, nego li praktiËne vrijednosti. Seljaπtvonaime, koje je svrπivπi puËku πkolu nastavilo Ëitanjem dobivalo je u ruke samo


158rsr 159rsr

sa dvije strane, sa strane seljaËke stranke i sa strane komunista. Uz ove strankejoπ su i neke druge domaÊe politiËke stranke upotrijebile svaku ovu nedaÊu dapodstrekavaju protiv postojeÊega ureenja dræave. Tuinska pako agitacijapropovijedala je osloboenje od srpskoga ropstva i uspirivala sjeÊanje natoboænja bolja vremena. Da li je sada razumljivo, da je hrvatski seljak ovakosa svih strana od dræavne vlasti pritisnut ekonomski, u svome tijelu zlostav-ljen i u svom ponosu poniæen, listom prihvatio priliku, da bjeæi od te dræaveu republiku, u plemensku republiku, πto mu je znaËilo osloboditi se Srba,vojske i financa. Tako je naπ seljak, koji u duπi nije republikanac, poπao urepublikance.

Kada to znamo onda nam je i jasno pokazan put, kojim treba daide naπa dræavna uprava, da ga s toga i po njega i po dræavu neshodnoga putaskrene. Nije za konsolidaciju dræave svejedno, da li ovaj dio naroda budesilom dræan na uzdi, ili bude duπom i srcem priklon svojoj novoj velikojdræavi i svome ujedinjenome narodu. Prije nego se upotrebe kakove vanrednemjere, zvale se kako god hoÊemo, prije treba, da se ovakovi uzroci potpunouklone, da se viπe ne opetuju, da hrvatsko seljaπtvo uvidi, da se viπe ne trebabojati, da se opetuju bilo financijalna glavinjanja, bilo trgovaËke zbrke, bilozlostave i izgredi oruæane sile, da se uprava dræave udesi tako, da Êe i seljaπtvonju osjeÊati kao svoju, da Êe viditi da se za njega brine i kod kuÊe i u stranomsvijetu. Kada to sve uredimo, onda moæemo ∑ bude li uopÊe joπ i trebalo pri-stupiti uporabi oπtrijih mjera, da one, koji se ne bi podvrgli dræavnomu reduna to prisilimo.

Budimo si iskreni. Moramo priznati, da je sa strane dræavne vlastiuËinjeno od ujedinjenja ovamo, a naroËito tik pred izbore sve πto se je uËini-ti dalo, da naπemu svijetu ozlojadi tu naπu novu dræavu. A da sada zato kri-vimo one, koji su sasvim logiËno i razumljivim ∑ reko bih nuænim ∑psiholoπkim procesom morali doÊi do izraæaja æelje za bjegom iz tih teπkihprilika, ili da, kao pravi dræavnici uklonimo premise, i da dalje gradimo?

A ne radi se ovdje samo o seljaπtvu i graanstvo nije daleko od ori-jentacije koja traæi izlaza iz svih ovih nedaÊa, koje i njega okruæuju i æivot muogorËavaju.

skoga pismena, ili ga je zaboravilo, stoji pred takovim napisima, tiskanicamai dopisima, pa ih ne razumije, dobiva vojniËku knjiæicu pa je ne umije da Ëita,itd. Prema sadaπnjim faktiËnim okolnostima biva jasno, da ove promjene nisumogle naπem svijetu dati osjeÊaja, da je sada svoj u svome domu, a pro-tivniËko novinstvo uprlo je sve sile, da i ove prilike izrabi u svojoj besavjesnojagitaciji za raspirivanje neraspoloæenja i ojaivanje zbog hegemonije i toboænovo ropstvo, gdje da su Srbi izmijenili Madæare!

Mnogo je naπega svijeta u Americi i u sjevernoj a i u juænoj. Poslijeprevrata ∑ odmah ∑ poËe se je u velikom broju vraÊati u domovinu. Ali nenaπavπi ovdje πto su oËekivali, mnogi se i opet povratiπe. Uslijed pomanjkanjarada u Americi struji naπ narod opet natrag iz Amerike kuÊi, i tu se tuæi, danaπa vlada ne vodi nikakve brige o naπim iseljenicima. Ne ima poslanika, neima πto viπe ni konzula u mnogim vaænim mjestima i steciπtima naπih iseljeni-ka ∑ za njihovu dræavu u Americi i ne znadu, oni su tamo izgubljeni bezzaπtite, dok »ehoslovaci imadu svuda svojih zastupstva. Isto javljaju iizAustralije. Tuæe se, da i oni konzuli, koji su amo tamo porazmjeπteni vodeveÊu brigu za svoje poslove, nego za iseljeniËke potrebe, dræe u svomdræavnom uredu banke u kojima moraju iseljenici da na veliku korist naπegaËinovnika mijenjaju svoje novce ako hoÊe da dobiju vizum itd. Mi inteligentidoznajemo joπ i o brojnim glasovima o nesposobnosti, nesusretljivosti ineuglaenosti naπih dræavnih predstavnika u inostranstvu. ∑ Dakle ni u ovimpojavama nije naπ svijet mogao da nae takovih prednosti, koje bi mogle daparaliπu one mnoge nedaÊe, koje su ga od njegove nove dræave stizavale.

9.

Kako smo vidjeli stvaralo se je sve malo po malo sve teæe neraspo-loæenje naπega svijeta i u to neraspoloæenje i u taj ojadjeli æivotni osjeÊaj,nadoπla su baπ pred izbore za konstituantu joπ nova teπka iskuπenja: novitroπarinski porezi, porez od obrtnoga prometa, ËetverostruËenje jur plaÊenogaporeza zemljarine i razredne kuÊarine, æigosanje stoke, uzimanje komore ibatine ∑ batine ∑ batine!..

Ovo tjeskobno duπevno stanje seljaπtva izrabiπe podstrekavaËi pro-tiv naπega ujedinjenja bjesomuËnom agitacijom za republikansku stranku, i to


160rsr 161rsr

izgreda leæi u sistemu, a ne u omaπkama pojedinih lica. Ne ima πtetnije, negoto. (Vidi dodatak br. 5.)

VeÊ u predizborno doba opaæalo se je nezadovoljstvo meuposlovnim svijetom, πto dræava ne udovoljava svojim obvezama. Ovo se jestanje poslije izbora joπte i pogorπalo. Vojska i graanske oblasti Ëine pravilnenarudæbe u okviru onih svota, koje su im u dræavnom proraËunu dozvoljenei osigurane. Tako vojska naroËito za razne nabave æivotnih namirnica, stoËnehrane, potrebnoga inoga materijala. Graanske oblasti opet poduzeÊe dozvo-ljene im proraËunom gradnje i pregradnje (npr. za medicinski fakultet uZagrebu), pak popravak i poπljunËenje cesta. Kada trgovci poduzetnici, obrt-nici, radnici i seljaci dovrπivπi posao od tih oblasti dobiju doznake na dræavnublagajnu ne mogu da od nje dobiju novac, jer da tamo joπ nije doznaka izBeograda stigla. Mjesece i mjesece Ëekaju vjerovnici dræave na dospjeluisplatu svojih izdataka i svoje zarade. To znaËi mnogo milijuna, koje su ti ljudiza izvrπenje posla utroπili svoga, ili uzeli na mjenicu kod banaka na svoj liËnikredit. Gube kamate, dolaze u nemoguÊnost primiti se novoga posla, jer im jesav prometni kapital na dugu kod dræave, dolaze u poslovnu krizu, ugroæavaim se egzistencija. Kakvom vjerom u æivotnu sposobnost naπe dræave ti ljudigledaju moæe si svako predstaviti, ako se zamisli u njihov neodræiv poloæaj, ukoji su dospjeli jer su dræavi kreditirali materijal i rad za posao, koji je ona usvom proraËunu odobrila i odredila! ∑ Kako to u Hrvatskoj osobito zlo djelu-je joπ biva jasnije kad se utvrdi, da je prijaπnja financijalna uprava tako ude-πena, da je doznaka vlasti za obavljeni za dræavu posao bila jednaka gotovomnovcu, jer se je svagda odmah i bez zaprijeke isplaÊivala u dræavnoj blagajni.Koliko sam se mogao uputiti tomu je krivo zamrπeno manipuliranje novcem,dakle jedna obiËna omaπka u administraciji financija. A koliko bi se zlovoljedalo zaprijeËiti, da se ta omaπka u buduÊe obije. Danas dræava veÊ teπkonalazi trgovca za dobavu velikih koliËina robe u nas. A doe li do toga, da Êega napokon naÊi, ali da Êe on unaprijed u svoj kalkil cijene uraËunati i ono πtoÊe valjda morati Ëekati na isplatu i πto Êe mu time nastati πtete. To znaËi, daÊe dræava mnogo skuplje kupovati, nego bi to bilo, kada bi ta novËana mani-pulacija bila valjano udeπena. Ako je to prije bio obiËaj u maloj dræavi, u ovojnaπoj velikoj ne smije da se udomi.

Veliki dio naπe najbolje inteligencije nije se dao tim prilikama odvr-nuti od svoje prvotne orijentacije, kojom se je privolila ujedinjenju i jedin-stvenoj dræavi. Ne zato πto ona ne bi bila trpjela pod svim tim nedaÊama,nego zato πto dræavu tek treba urediti, dati joj ustav nove zakone i ustanove,pak πto ovo sve ovisi o samom narodu, da po svojim zastupnicima uredidræavu onako, kako mu najbolje treba. Ovaj veliki dio inteligencije nije izgu-bio vjere ni u narod, u ujedinjeni narod Srba, Hrvata i Slovenaca, ni u njegovesposobnosti, da ureenjem svoje dræave otstrani i sve ono zlo πto je u njojbivalo. veliki je grijeh prema dræavi i osobito prema narodu hrvatskoga imenauËinilo vodstvo hrv. seljaËke stranke, πto je ovu izluËilo sa 49 mandata izsuradnje oko ovoga velikoga djela. ∑ Samo ondje je ostao hrvatski seljak vje-ran svojoj prijaπnjoj politiËkoj orijentaciji, gdje je bio blizu na domaku onenaπe inteligencije, o kojoj je uprav govora bilo, i koja je π njime u dodiru svojuvjeru i svoje osvjedoËenje mogla da i u njega zasadi.

10.

Time bih mogao svoje razmatranje zavrπiti. Ali kad sam istraæivaonaπe politiËke prilike naπao sam Ëinjenicu, da se ovakove nedaÊe o kakovimaje bilo govora, da su se zbivale tik pred izbore, deπavaju i dalje poslije izbora.Iz toga se vidi, da naπi politiËari nisu dovoljno upuÊeni bili u te prilike, da nisustoga mogli uklanjati uzroke, koji su danaπnje stanje stvorile, pak da treba dase i ove joπte naglase. Ne treba produæivanjem svega onoga πto se je nez-grapnoga dogaalo dati moguÊnosti zavedenim a i onim koji zavaaju prilike,da posmatraju sve ono pravilom, koje se ne moæe promijeniti. Neka u pro-duæenju tih nezgodnih dogaaja ne nalaze potvrdu, da su njihove predrasudebile opravdane. A ipak znamo da je æelja svih naπih dræavnika tomu opreËna.

Æelim dakle da upozorim na ove Ëinjenice, koje se i poslije izboraproduæuju i Ëine sanaciju naπih prilika upravo nedostiæivom.

Izgredi oruæane sile nastavljaju se protiv puËanstva hrvatskogimena. OπteÊenici i naπe oblasti podnaπaju prijave nadleænim vlastima, ali oveprijave ostaju nezapaæene. Podræava se dakle i opet ono uvjerenje, da uzrok


162rsr 163rsr

DODATAK

Br. 1.

Kad je ovo bilo veÊ napisano izdan bude 15. februara 1921.sluæbeni oglas

I. „da ni jedna dræavna kasa ne moæe primati od jednog polagaËapri jednom plaÊanju viπe od 50 kruna u novËanicama od jedne i dvije krune,2. da prilikom primanja ovih novËanica primaju samo novËanice, koje suæigosane æigom dræavnih vlasti, koje su bile zato ovlaπtene, 3. da prilikom pri-jema sve ove novËanice, koje uopÊe nisu nikakvim, ili one koje su æigosanenesumnjivo laænim æigom oduzimaju od polagaËa, i da ih upuÊuju nadleænimpolicijskim vlastima zajedno sa polagaËima radi otvaranja kriviËne istrage, 4.da se u najkraÊem vremenu pristupi definitivnomu povlaËenju ovih novËani-ca iz opticaja Ëim to bude moguÊe.“ ∑ Joπ ne ima zamjena za ove u prometubezuvjetno nuæne novËanive, a veÊ se njihov opticaj onemoguÊuje. Tko Êe izatoga da primi novËanicu od dvije ili od jedne krune? Tko znade, gdje je i da lije ikada proglaπeno, koje su dræavne vlasti bile ovlaπtene da ih æigoπu? Nije liisto to financ. ministarstvo gore napomenutom naredbom odredilo da se ineËitljive æigosane novËanice mogu primati? Kada tako, kada se mogu ineËitljivo æigosane primati kako moæemo onda razluËiti da li je na njoj æig nato pozvane dræavne vlasti. Ta on je πto od iskona, πto uslijed prometa postaoneËitljiv. Tko pako takovu novËanicu, donese kojoj dræavnoj blagajni joπ ibude predveden policiji i stavljen pred kaznenu istragu!! ∑ Ako sve ono prvonavedeno nije dovoljno zlovolje i jada zadavalo, ovo mora da urodi buromogorËenja. A tko ima najviπe ovoga sitnoga novca? ∑ Seljaci, radnici, krËmari,i mali obrtnici. Evo opet velikoga uzroka uzbuenju u ovim kao i u krugovi-ma malih graanskih kuÊanstva. Prva Êe posljedica ove naredbe biti ponovnoposkupljenje svih sitnih æiveænih namirnica. Dvokrunaπi i jednokrunaπi ovomsu odredbom stavljeni uopÊe izvan prometa. Koji ih imaju ne mogu ih daupotrebe, jer ih viπe nitko ne Êe htjeti da primi. U dræavnoj kasi ne moæe viπenego 25 komada dvokrunaπa ili 50 komada jednokrunaπa na jedanput daizmijeni, i opet dolazi u pogibelj, da ga ni kriva ni duæna prevedu policiji istave u kaznenu istragu. To izravno znaËi naπemu malomu svijetu opet

Isto to πto se deπava radnicima i poduzetnicima deπava se iËinovnicima. Dogaa se, da dræavni Ëinovnici ne dobivaju uredno svoje plaÊe.Moraju da ostanu duæni stanodavcima, trgovcima, obrtnicima, sluπkinjamaitd. koji tu nedaÊu raznose po narodu. Kud je nestalo vjere u zaπtitu tjelesnesigurnosti, nestaje i vjere u sposobnost dræave za redovito funkcioniranjenjezinoga gospodarstva a unatoË svih onih starih i novih poreza, taksa,troπarina i usprkos konfiskaciji novËanica i zahtjevu, da se neki porezi plateunatrag i za proπaste godine!

I ovo ne bi trebalo da uËestava.

Zaglavak.

Dok sam ovo pisao dooπe k meni u Zagreb tri seljaka i dvije se-ljakinje iz jednog kotara, u kome svi pripadaju seljaËkoj stranci. Sva petoricasu Hrvati katolici. Zamoliπe me za savjet glede svojih sinova u vojniËkoj jed-noj stvari. NebuduÊi upuÊen, rekao sam im neka se o tome propitaju kod IV.vojnoga zapovjedniπtva (armijske komande). Za sat se povratiπe πiroka rados-na lica. Na moj upit kako su stvar obavili, odgovore mi, da su gospoda Ëasni-ci s kojima su govorili, izjavili da ne znadu bude li moguÊe pomoÊi, ali da ÊeuËiniti πtogod mogu. ∑ „A da znate kako su dobri! ∑ Lijepo su nas posluπali,obeÊali da Êe uËiniti πto bude moguÊe, a kad smo odlazili sa svakim su se lije-po izrukovali! Pa πto nam onda govore, da su Srbi naπi neprijatelji, dobri su toljudi!“

Evo, kako treba susretati naπega Ëovjeka. Evo kako je naπ seljakpripravan brzo zaboraviti i odbaciti ucijepljenu mu mrænju! Do nas stoji, daga povedemo na pravi put za sreÊu dræave i za sreÊu njegovu!

U Zagrebu, 1. marta 1921.


164rsr 165rsr

pitamo, jer takovoga povoda ne moæe da bude, koji bi takov surov, brutalani za osudu postupak mogao da opravda. Ipak navodimo i povod: ∑ gostioniËarje u razgovoru sa svojim gostima rekao da ovo nije Velika Srbija, nego Jugo-slavija.

DODATAK 2.

Mjeseca rujna 1919. u istom gradu Zagrebu pukovnik NNN. ikapetan NNN. zlostaviπe u oruæniËkoj vojarni oruæniËkoga narednika NN. tega teπko ozlijediπe. Povod ne odluËuje. Ali ga je vrijedno zabiljeæiti. narednikje bio poslan po svom stareπini, da sobu kapetanovoga posilnoga uredi zadrugo lice koje je po odredbi stareπine imalo tu sobu da dobije. (nama se toËini nevjerojatno, a ipak je tako.) Isti kapetan NNN. pronevjerio je 10.000 kdræavnih novaca. Sve je to prijavljeno, ali on nije maknut iz Zagreba sve doseptembra 1920. Ovaj je kapetan bio uËiteljem u πkoli za oruænike. Da li jekaænjen nije poznato.

Istoga mjeseca rujna 1919. u istom gradu Zagrebu lovio je lovkapetan NNN po tuim loviπtima. Svoga nije ni imao. Sukobio se je sa vlas-nikom loviπta, koji je takoer baπ bio u lovu, ustrijeli mu psa, otme mu i sasobom odnese puπku (vrijednu 2000 kruna), lovsku naprtnjaËu te ga udaripuπkom po ruci i dosta ga znatno ozlijedi. To je zagrebaËki ugledni graanin70 godiπnji starac. Podnio je prijavu na sve nadleæne oblasti. Do sada nijedobio ni zadovoljπtine ni svoje puπke ni naprtnjaËe, a ni on ni javnost ne zna,da li se protiv toga kapetana uopÊe i postupalo. Vjerojatno nije.

Mjeseca veljaËe 1920. u gradu Sisku potpukovnik NNN na kolo-dvoru, kad je udova N. kukala nad mrtvim tijelom svoga muæa one noÊi ubi-jenoga od vojnika uslijed nekoga nesporazuma, opsovao ju grubo, dvaputudario i nad njom galamio. Na prituæbu oblasti on je za neko vrijeme biomaknut, ali za kratko natrag povraÊen kao komandant puka!

Dana 22. veljaËe 1920. u mjestu Delnice poËinilo je 30 vojnikaNtoga. pjeπaËkoga puka pod vodstvom podoficira raznih izgreda, izudaralodevetoricu seljaka i teπko ih ozlijedilo. Pri tome je jednomu od tih seljaka nesta-

uniπtiti jedan dio njegovoga imutka i prisiliti da prometnom jedinicom uzmeËetverostruku vrijednost, tj. dinar, da za Ëetverostruko poskupi dnevni trg æi-votnih namirnica. Moglo bi se reÊi, da ne treba da se poËetverostruËi skupoÊa,jer se moæe uzeti jedinicom papirni novac od pola dinara (dvije krune). Nu tose ne moæe uËiniti prosto za to jer tih novËanica ovdje kod nas toliko koliko ine ima. Da li je trebalo opet ovaj korak uËiniti da se sprijeËi staloæenjeneraspoloæenja prema naπoj financijalnoj upravi, prema naπoj dræavi? To samnapisao odmah kako sam proËitao onu naredbu.

U istinu bilo je djelovanje te naredbe joπ mnogo teæe. Ne samoæiveæni trg, nego i tramvaji i novine itd. moradoπe obustaviti primanje ovogasitnoga novca, pa su tako bile ugroæene ove i druge ustanove. trgovaËkakomora brzojavila je u Beograd po pomoÊ. Doπao je izaslanik iz Beogradaovamo i vidio kakova je… opet uËinjena, te je ta odredba opozvana. Opo-zvana, nakon πto je mnogo zla posijala, i dræavu opet oπtetila, ako materijal-no ne za drugo, a to za troπak komisije koja mora da putuje u Zagreb, daispravi pogreπke uËinjene u Beogradu! Zaπto se kod nas ne promisle prijeodredbe nego se izdadu, veÊ se najprije izdadu, a onda promiπlja da li valjajuili ih treba opet ukinuti!!!

Br. 2.

Evo nabrajanja nekoliko dogaaja. Ispuπtam imena lica, jer ovdjenije svrha, da se rekriminira i optuæuje. Tko se viπe zanima, taj moæe da mi-nistra vojnoga i kod ministra unutraπnjih djela nae imena, jer tamo su svi ovi,i joπ viπe drugih sluËajeva poznati.

Dana 13. maja 1919. komandir u kasarni kralja Petra u Zagrebudade u veËer po vojniËkoj obhodnji (patroli) uhapsiti i iz njegove gostionedopratiti u kasarnu gostioniËara, njegovu æenu i konobaricu. Tu ih dade izba-tinjati. Konobarica je od muke povraÊala, pak su je zato poπtedili, te je dobilasamo 5 batina. Ona je prijavila dogaaj gradskomu redarstvu, koje je oslobo-dilo ostale, nakon πto su 24 sata bili u kasarni zatvoreni. Morali su leÊi ukrevet, da prebole ozlijede. Za povod takovomu postupku ne bismo trebali da


166rsr 167rsr

ustrijeli vojnika. Iz obliæe vojarne doleti oveÊi broj vojnika, uhvate redara iodvedu u vojarnu, gdje ga πakama i kundacima teπko ozlijediπe i tri mu zubaizbiπe. Nadooπe u pomoÊ drugi redari, ali neki Ëasnik dade trubiti na uzbunute sa Ëetom od 30 vojnika izie na ulicu i postavi u bojni stav. Pucalo se je saobje strane, nu sreÊom nije nitko nastradao. redarstvenomu zapovjednikuuspjelo je dovuÊi se do zapovjedajuÊega Ëasnika i objasniti mu stvar. Odredara ubijeni vojnik bio je poznat u gradu kradljivac i zloËinac, a baπ je tadaobavljao svoju dvomjeseËnu vjeæbu.

Mjeseca kolovoza 1919. vratilo se je nekoliko Prekomuraca izAmerike kuÊi. Doπli su do ©trigova, platili za robu, koju su donijeli, carinu,prijavili se propisno i kod graanskih i kod vojniËkih i kod financijalnihoblasti. Ne daleko svoga doma, ali na naπem podruËju, pali su u ruke obhod-nji naπe vojske, koja ih je potpuno opljaËkala, i svu im robu oduzela.Prekomurci uËinili su sve moguÊe prijave, i traæili da im se bar roba naknadi.Uspjeh tih prijava nije poznat ni javnosti ni njima. Ovi ljudi su iz Amerike dosvoje kuÊe donijeli svoju robu. U svom domu od svojih bili su opljaËkani!Trebalo je stvar najstroæe istraæiti i dati im otπtetu, ako hoÊemo, da budu imalipouzdanje u svoju dræavu.

Itd. Itd.

Br. 3.

Ovaj je potporuËnik LoliÊ u Sisku pravio i drugih izgreda. Tako jenpr. u pijanom stanju doπao sa obhodnjom (patrolom) u kavanu oko 10 satinoÊi i proglasio uhapπenim otmeno druπtvo graana i gospoa, te ga potjeraou dvoriπte gdje su cijelu noÊ do 5 sati ujutro morali stojeÊi na studeni probo-raviti. I to nije bilo dugo pred izbore.

Br. 4.

Kada se je seljaπtvo u okolici Zagreba veÊ smirilo 14.9.1920. proπlesu obhodnje oruænika i vojnika, da u selu Novoselci nedaleko Zagreba

lo 3000 kruna. Prijava je uËinjena. O kakvom rjeπenju stvari ne znaju nioπteÊenici ni javnost.

U gradu Ogulinu oruæniËki major NNN dolazio je neprestano usukobe sa graanskim oblastima i licima. Jednoga dana on je na πetaliπtu predsvim opÊinstvom prijazno prizvao k sebi odliËnoga graanina NN pa kad jeovaj k isto tako prijazno k njemu pristupio, major ga udari kovnom kuglomsvoga πtapa tako silno po glavi, da je ovaj pao i ostao dugo leæati u nesvjesti-ci. LeæeÊi ga je joπ gazio i udarao. I graanstvo i okoliπno puËanstvo bilo je stoga dogaaja jako uzbueno te se je pripravljalo, da navali na Ogulin.Situacija je bila tako kritiËna, da je graanska vlast dapaËe i πtampanim pro-glasima po selima i gradu proπirenim morala pozivati na mir, obeÊavajuÊi daÊe ona ishoditi zadovoljπtinu. Prijava je uËinjena. Rezultat dosada nepoznat.za povod ne bi trebalo, da se pita, jer takovomu postupku ne moæe biti oprav-danja. Ali je zanimljiv: Kaæu, da se je na nedavnom plesu onaj uglednigraanin izrazio o majoru, da pleπe kao medved!

Mjeseca srpnja 1920. u gradu Petrinji pukovnik NNN uzeo si je bezznanja vlasnikovoga Ëamac, koji se je nalazio pred ovoga kuÊom na vodi.Vlasnik je to pukovniku spoËitnuo, te je izmeu njih doπlo do oπtrih rijeËi.Nato 17. srpnja 1920. dooπe k vlasniku u noÊi Ëetiri vojnika sa nasaenimbajunetama te ga htjedoπe izmamiti iz kuÊe, da ide π njima u noÊ. Kad im tonije uspjelo pokuπali su ga silom odvesti, nu on im se izmakne i uspije mu dase zatvori u svoju kuÊu. Drugi dan na πetaliπtu u Petrinji ∑ bila je nedjelja ∑sustave ga opet tri vojnika i stadu udarati kundacima i traæiti da ide π njima,jer ih je po njega poslao pukovnik (onaj isti), da ga uhapse i dovedu nakomandu. Spasio se je bijegom u gradsku kuÊu. Gradski tajnik poe koman-di mjesta da ustanovi o Ëemu se radi. Tu mu kapetan NNN reËe, da je on daonaloga da se prevede (vlasnik Ëamca) u komandu i da bi on „tamo njemuotkrojio πto mu spada“. Prijava uËinjena ∑ bez posljetka.

Dana 30. kolovoza 1920. u gradu Zagrebu na puËkoj zabavi u pivo-vari zamoli gostioniËar intervenciju redara, jer neki gosti nisu htjeli da platepotroπeno piÊe. Na to uredujuÊega redara napadne jedan tamo se doseÊivojnik i pokuπa oduzeti mu puπku. Nastade hrvanje i natezanje u kome redar


168rsr 169rsr

Vidi se da od surovoga postupka pojedinih lica nije ostala poπte-ena ni inteligencija.

No, πto je gorje, zadovoljπtine nije nijedno povrijeeno lice dobilo,ma da ju je traæilo.

Dana 12. prosinca 1920. doπla je oruæniËka obhodnja u prije veÊspomenuto selo Novoselci kod Zagreba. da traæi vojne bjegunce. Naπli suvojnoga bjegunca Vinka ÆugËiÊa, koji je bez otpora poπao s njima. Zato ganisu ni vezali. Ali oni ga ne povedoπe k oblasti, nego pooπe s njima u vino-grade, πto no su iznad sela, do dva kilometra. Tu su iπli do klijeti do klijeti,gdje su se seljaci bavili oko svoga vina. Podvoreni od ovih vinom napili su sei oni i njihov uhapπenik, tako æestoko, da su teturajuÊi i pjevajuÊi poπli premaSesvetama, k svojoj vojarni. Kad su veÊ proπli mimo sela Novoselci dostignuih otac i mati uhapπenikovi, da svome sinu pomognu, jer je i on kao i oruæni-ci svaki Ëas posrtavao. OruæniËki narednik poËe kleti i opali proti ocuÆugËiÊevom jedan hitac, na πto se je ovaj udaljio. Materi dozvolili su d api-janoga sina vodi. Tako su polazili dalje. Jedan oruænik poËe pucati u zrak,okrene se prema uhapπeniku te opali hitac u njega, prostrijeli mu æeludac, odËesa je ÆugËiÊ klonuo u majËine ruke i sutradan umro. Oruænici ostaviπe nasmrt ranjenoga ÆugËiÊa na cesti sa materom mu i krenuπe dalje prema svojojpostaji. Nisu doπli pol kilometra dalje kad sastanu Vida ZavoliÊa (seljaka od 28godina, koji nije vojni obvezanik) gdje tjera svinje s paπe kuÊi premaNovoselcima. kad je ovaj veÊ nekoliko koraËaja poodmakao od njih, jedanoruænik ispali hitac u njega, kojim mu razmrska kost iznad lijevoga koljena.Ovo je jedinac sin jednoga od onih seljaka, kojima su oruænici pred dva mjese-ca ni krivom ni duænom upali u klijet, o Ëemu je bilo govora u dodatku br. 4.

Dana 12. prosinca 1920. odræane su u Rumi manifestacije protivRadiÊeve skupπtine od 8. decembra odræane u Zagrebu. Manifestanti proπli suRumom te su razbijali napise i table, koji su bili pisani latinicom. Kotarskipredstojnik poslao je oruæniπtvo, da uËini red, ali je komandant rumskeokruæne komande g, pukovnik NNN ometao oruænicima sluæbovanje gov-oreÊi: „πto ima æandarmerija sa narodom, neka narod izvrπi πto hoÊe, a zauzdræavanje mira odgovara komanda mjesta“. Uslijed toga poËelo se je

povataju neke vojne bjegunce. U blizini toga sela pane iz zasjede hitac i ubijejednoga oruænika. Odmah su uËinjene sve mjere da se pronae i kazni privedekrivac. Ali te su dovele opet do novih ærtvi. Dan 16. rujna pred svojom klijeti(vinogradska kuÊica) u Novoselcima ubijen je 79 godiπnji starac, seljak FilipHaliÊ. Iskazom svjedoka ustanovljeno je ovo: Kad su oruænici pod zapovjed-niπtvom jednoga Ëasnika pretraæivali selo i okoliπ za vojnim bjeguncimanadoπao je jedan oruænik na toga seljaka, koij je bio pred vratima svoje klijeti.Oruænik mu zapovijedi: „Sjedi!“ Ili πto HaliÊ te komande nije poznavao, ili πtoje bio nagluh, on pokoraËi prema oruæniku pitajuÊi: „Kaj hoÊeju gospon?“ naπto ga ovaj na mjestu ustrijeli. Iza toga je jedan oruænik i jedan narednik uprisuÊu (neki kaæu po nalogu) zapovjedajuÊega Ëasnika zapalio klijet ocajednoga vojnoga bjegunca, i joπ dvije klijeti, kojih vlasnici nisu bili ni u kakvojvezi na sa vojnim bjeguncima ni sa kakovom drugom krivicom. Klijeti izgori-jeπe sa Ëitavim naredom i vinom do temelja. ©teta je oblasno procijenjena nanajmanje 160.000 kruna. Selo Novoselci razbjeglo se je u susjedna sela viËuÊi:„Kaj smo Srbima krivi da nam pale sela i ubijaju starce!“

U gradu Petrinji pozvao je potpukovnik NN u svoju uredovnusobu veterinara N. i tamo ga je korbaËem napao. Ovaj se je branio palicom.Nastade tuËnjava i hrvanje, pri Ëemu se obojica sruπe na pod. Veterinaru uspi-je, da se izmakne. Poslije srete isti potpukovnik veterinara, prizva ga prijaznok sebi i joπ ga stade tuÊi. To je bilo potanko opisano u protivniËkim nam no-vinama, uËinjena je prijava, ali uspjeha joj ne zna ni oπteÊenik ni javnost.

DODATAK 3.

U gradu Vinkovcima, a da to ni sam naËelnik, ugledan graanin g.N ne zna povoda, napade ga dana 4. oktobra 1920. prigodom æigosanja stokeu onom gradu zapovjednik izaslanstva konjiËki major NNN, te ga pred sakup-ljenim svijetom stade grditi, a kad se ovaj nerekav ni rijeËi odalji, poËe vikati:„gdje je taj naËelnik? idi po naËelnika! neka s mjesta doe ovamo, jer Êu mudati dvadeset batina. Ja Êu naËelniku i predstojniku razbiti glavu i svezaneotpremiti u Mitrovicu!“


170rsr 171rsr

Bez broja.

Umjetnici bijahu prvi, koji su se ujedinili u druπtvo jugoslavenskihumjetnika (Srba, Hrvata i Slovenaca). Joπ prije rata. Pred nekoliko mjeseci sti-gao je iz Londona dopis ministru prosvjete, da saopÊi jugoslavenskim umjet-nicima poziv na sudjelovanje kod internacionalne izloæbe umjetnina uLondonu. Ministarstvu prosvjete (odsjek za umjetnost) priopÊilo je taj pozivsamo beogradskim umjetnicima, te su dvojica poslali neke svoje radnje naizloæbu. Ostali jugoslavenski umjetnici (naroËito zagrebaËki) ne bijahu o tomeni obavijeπteni. Tako je to s jedne strane duboko uvredilo veÊi dio naπihumjetnika (sve izvan Beograda), a s druge strane naπa je umjetnost jednostra-no i manjkavo reprezentirana bila.

K broju 1. Onom naredbom izazvana zbrka i silna uzrujanost naπlaje odjeka u novinstvu. Iz jednoga demokratskoj misli potpuno odanogaorgana prepisujem ovu reËenicu, koju je napisao uz vijest, da je ona odredbaopozvana: ∑ „Bog zna, da li ministar financija znade πtogod o toj naredbi? ∑To Êemo viditi po slijedeÊoj naredbi o novËanicama, koju obiËno oËekujemosa strahom“.

K broju 2., 3., 4. i 5. ∑ U Sloveniji nije doπlo nigdje do ovakovihizgreda, te je tamo ostao nepomuÊen sklad izmeu vojske i graanstva.Studija je πtampana u broju 2. od 1. travnja 1921. Nove Evrope i to Êirilskimslovima, πto je »urËin Rojcu protumaËio, da je zbog toga uËinio, πto njegova„Nova Evropa“ ima u Srbiji mnogo predbrojnika, a baπ Srbijanci treba da Ëita-ju ovu studiju.

Kada je Rojc opet doπao u Beograd i uπao u zastupniËki demokrat-ski klub bojao se je da Êe ga neprijateljski susretati, kao πto su to uËinili zagre-baËki demokrate. Ali baπ je bilo obratno. Ljubezno su dolazili k njemudemokratski zastupnici i srdaËno mu pruæili svoje desnice, ∑ naroËito oni izMakedonije. Prilazili su k njemu i govorili, da je to dobro uËinio, πto je sve pri-like iznio πtampom, ali da ove nisu ni sjena onoga, πto se dogaa u Make-doniji. I pripovijedali su mu grozote i strahote!…

mnoπtvo da opire oruænicima, pa je ovim samo teπkom mukom uspjelouspostaviti mir. Isti pukovnik izrazio se je tom zgodom prema kotarskomupristavu i akcesisti: „Vi Ëinovnici, vi ste svemu tomu krivi, jer svi dobroznadete, da je ovo srpsko i morali bi Êirilicom uredovati, ∑ da je ova masapametna, trebala bi udariti po vaπim glavama i leima“. ∑ Joπ je utvreno iska-zom Paje K. da je toga dana u jutro dojaπio pred njegov stan g. major NNN tega pozvao na skidanje napisa i tabla, da Êe on, major, biti kod skidanja prisu-tan i da se nema niπta bojati. Tom je prilikom skinut i napis sa hrvatskogadoma u Rumi.

Jednako su u Srijemu na mnogim mjestima nasilno skinuti hrvat-sko-srpski napisi pisani latinicom sa opÊinskih i æeljezniËkih zgrada.

Dana 5. januara 1921. oko pol 10 sati u veËer banuo je u Vukovaruu poπtanski i brzojavni ured kapetan NN s jednim oboruæanim vojnikom,obori se na Ëinovnicu gdju Anku N. koja je imala noÊnu sluæbu, psujuÊi jojBoga i mater, oca πvapskoga i nazivajuÊi ju marvom austrijskom, te ju rijeËi-ma „marπ van u zatvor“ odgura pomoÊu vojnika u zatvor. Nije bila dugo uzatvoru, jer je za to doznao poglavar poπte, pa je na njegovu intervenciju zaËetvrt sata povraÊena na slobodu. Ovo je bilo u novinama opisano sa svim joπteæim pojedinostima.

Komanda oruæniËke brigade najenergiËnije zabranila je oruænicimasvako zlostavljanje, ali se bez obzira na to na sve strane i neprekidnodeπavaju, osobito batinjanja. Najgore je pri tome, da mu oruænici kad zlostav-ljaju naπega seljaka govore, da to rade u ime kralja Petra, da je Srbin njegovgospodar i njegov Bog, da treba pred πajkaËom da klekne na koljena itd.

Dana 29. sijeËnja 1921. jedna je oruæniËka obhodnja od 14 moma-ka doπla u noÊi u „Hrvatsko selo“ kraj Topuskoga, te je tamo svu silu seljaka(ne πtedeÊi ni æena ni starca) nemilo istukla batinama i kundacima. Mnogi imnogi leæe u postelji, jer se od muke isprebijani ne mogu maknuti. Treba li dapitamo tomu povod? Ne! ∑ jer toga u jednoj ureenoj dræavi ne moæe biti, kojibi takove surovosti, takove brutalnosti mogao uËiniti razumljivima ili ih πtoviπe opravdavao.


172rsr 173rsr

ono πto se moæe izpraviti izpravi, pa je u tom smjeru intervenirao koddotiËnih ministara. NaroËito je to uËinio glede toga, da se onim porezovnici-ma, koji su platili ukinuti porez na proizvodnju vina, uplaÊeni iznosi vrate tj.zaraËunaju na druge otplate, te da se urede nesnosni odnosi na carinarnicamasa carinskim posrednicima. U prvomu je uspio, te je odnosna odredba finan-cijskoga komiteta veÊ priopÊena u Narodnim Novinama, a glede drugoga joπnije potpuno uspio, ali se nada, da Êe i to u πto skorijem vremenu biti postig-nuto.

On kani nastaviti svoju studiju i u ostalim pravcima, pa Êe tom pri-likom priopÊiti πto bude dotle izpravljeno ili sanirano, i osvrnuti Êe se nastvarne primjetbe, koje su uËinjene ovoj njegovoj studiji. Sada pako veÊ odbi-ja tvrdnje nabaËene s nekih protivniËkih strana, kan da bi on tom studijomhtio otkloniti politiËku odgovornost za dosadanju politiku demokratskestranke, kojoj on pripada od njezinoga obrazovanja, kao πto joj pripada idanas. Njegova namjera je jasna, da u slobodnoj svojoj dræavi na demokrats-ki javni i izkreni naËin iznese pred one, koji se za javne poslove dræave zani-maju u glavnom sve ono, πto on dræi, da je sprjeËavalo srednje prilika uHrvatskoj, i πto treba da se ukloni ili viπe ne opetuje, ako hoÊemo da se pri-like konsolidiraju. To su pako ne samo zvaniËnici, nego i sva politiËka javnost.

Iza njegova referata povedena je razsprava u kojoj su govorili dr.Thaller nar. poslanik dr. AnelinoviÊ, ErbiÊ i dr. Stopar. Dr. Stopar stavio jepredlog da se izvjeπtaj dra Rojca primi na znanje, te da se o danaπnjoj sjedni-ci naroËito o uËinjenim izjavama Rojca iznese u stranaËkom listu komunike.Ovaj je prijedlog jednoduπno prihvaÊen.“

*

Jedne veËeri stigoπe zagrebaËki putnici, narodni zastupnici(poslanici), u Beograd da prisustvuju sutraπnjoj sjednici privremenoga naro-dnoga zastupstva, a kad izaoπe iz vlaka, koji je stigao sa zakaπnjenjem odnekoliko sati nisu zastupnici, a meu njima i Rojc u Beogradu u nikojem

I na tome je ostalo, vodeÊim Srbima nije se savjest dala uzbuditi iJugoslavija je hitala u svoju propast. Studija je pohranjena u demokratskomklubu u Beogradu, studija je πtampana Êirilicom… i u Beogradu se nitko odpolitiËara, na koje je spadalo, nije o njoj i njezinim navodima, njezinim opo-menama brinuo!…

Ali su se njome zato zanimali ∑ Hrvati u Zagrebu, Hrvati u zagre-baËkom demokratskom klubu Wilder, Krizman i sliËni, te su pisca pozvali naodgovornost pred svoj odbor….

Nu o tome poslije sam je Rojc proslijedio stavljati sebi i ministrimaneugodna pitanja, da ovim putem zaslijepljenim ministrima osvijetli pomanj-kanje civilizacije i kulture u naroda, a Ëinovniπtvu i ostale poroke æivota srbi-janskoga naroda.

*

Mjestna organizacija demokratske stranke u Zagrebu izdala jeobavijest o svojoj sjednici, na kojoj je sudjelovao i pozvani Rojc, da se „oprav-da“ zaradi priobÊenja: „Prilike u Hrvatskoj“ u Novoj-Evropi. Obavijest glasi:

„Sjednica mjesnoga odbora demokratske stranke u Zagrebu. Uponedjeljak dne 11/4 tg. obdræavana je u sekretarijatu demokratske strankesjednica mjesnoga odbora u Zagrebu. Narodni poslanik dr. M. Rojc referiraoje o postanku svoje studije „O prilikama u Hrvatskoj“ tiskanoj u Novoj Evropi.On iztiËe kako je sav materijal za tu studiju pokupio iz Sluæbenoga Lista izNarodnih novina i ostale dnevne i povremene πtampe, te iz privatnih infor-macija, πto je sve prije upotrebe provjerio kolikogod je to moguÊe privatnimputem postiÊi.

Njegova je studija izpala vrlo opseæno, razdijeljena u 9 Ëlanaka ijedan zaglavak. Poslao ju je Ëim je bila dovrπena, veÊ u prvih dana mjesecaoæujka predsjedniku parl. demokratskoga kluba u Beogradu. U Novoj Evropiotπtampana je skraÊena po samom uredniËtvu, te tamo sadræi samo 7 Ëlana-ka i zaglavak. Rojc, kaæe, da nije ostao samo pri tome, nego je nastojao, da se


174rsr 175rsr

No, kad se je u veËer opet vratio na konak, poπalje mu ona posvom sinu (od 12 godina) nekakvi poplun. On ga uljudnom odluËnoπÊuodkloni, jer da ga njemu ne treba. On ima spavaÊu vreÊu, u kojoj je prvu noÊizvrstno spava, pa Êe si tako i dalje pomoÊi…

TreÊi dan veÊ je dobio na svoj æeljezni krevet i strunjaËu od pleteneæice, plahtu i jedan vanjkuπ. Ogledao je kuÊu, moderno graenu, na kat, a upolovici uruπenu. Poloæaj joj je bio nesretan, jer je leæala u pravcu izmeu aus-trijskih topovskih baterija na „bojnom otoku“ i kraljevskoga novoga dvora nakoji su Austrijanci uperili svoje topove. Jedno zrno odapeto u pravcu k dvoru,bilo je prenisko upereno, te pogodilo ovu kuÊu i polovicu joj uruπilo…

Gradski predsjednik pobrinuo se je, te je mogao ponuditi narod-nim zastupnicima nekoliko graanskih soba u najam. Tako je i Rojc iznajmiosobu za 1000 kruna (dinara) mjeseËno kod jedne roakinje supruge Toni ©le-gela (zagrebaËkog novinarskoga urednika). Ovo je bila vrlo komfortna soba,jer je imala Ëak i zajedniËki kloset ∑ dakako u podrumu!

*

Dana 23. travnja 1921. uputi se Rojc u jutro, kao svakoga dana ubivπu jaπionu pretvorenu u privremeni skupπtinski dom.56 Prijaπnja skupπtinskazgrada bila je premalena za poveÊanu dræavu i razmjerno pomnoæani broj zas-tupnika i podanika, a novu poËeπÊe graditi tek pred kojih 10 godina. Nedalekonovoga dvora na maloj uzvisini veÊ su prije nastupa kralja Petra dizali i zidali igradili novu skupπtinsku zgradu. Ta je gradnja uslijed svjetskoga rata zapela imirovala. Osnovana je na vrlo zgodnom mjestu i vrlo lijepim arhitektonskimrazmjerima… Ali trebalo je Ëekati, da se povrate ne samo mirna vremena, negoda i oæivi obrt i rad, pa da se bude moglo misliti o nastavku ove gradnje.57

hotelu ili gostionici naπli konaka. Tada im Rojc predloæi, da pou natrag naæeljezniËki kolodvor, pa da prespavaju u vagonu.

Susretljivi glavar postaje dozvoli im noÊevanje u vagonu, ali ihopomene, da ujutro najkasnije do 8 sati napuste to konaËiπte, jer Êe taj vlaktada poÊi natrag u Zagreb.

Pratilac vlaka uredi im u vagonu drugoga razreda za spavanjekoliko je mogao udobnije, a oni prostoru svoje pledove poda se, a pokriju sesvojim kabanicama, pak ∑ kako bijahu umorni ∑ naskoro zaspe dubokimsnom. U jutro je vlak poπao u Zagreb i poveo nekoliko spavajuÊih zastupni-ka, ali samo do Zemuna, gdje se izkrcaπe i pjeπice u Beograd vratiπe. Ovakovihzgoda i nezgoda dogaalo se svaki Ëas, pa se je uprava grada Beograda naπlaprisiljena, da za narodne zastupnike (poslanike) nae konak u gradu.

Kad je jednoga zimskoga dana po velikoj zimi doveo vlak u veËeru Beograd za sutraπnju sjednicu narodne zastupnike iz Hrvatske i Slovenijebudu im na kolodvoru uruËene adrese konaka, koji im je gradski „predsjed-nik“ (naËelnik) „rekvirirao“ kod graana. Rojc dobi adresu bogatoga trgovca ukuÊi, kojoj je polovica austrijskim topovskim zrnom uruπena bila, ali je pre-ostali dio kuÊe veÊ bio podpuno popravljen.

Rojc ue u kuÊu, gdje susretne gazdaricu, suprugu trgovca, ljepuπ-nu omlau æenu. Ona ga neprijazno i hladno pozdravi, te se izpriËa da ne imani πto da mu na krevet prostre, a ne ima ni strunjaËe (madrace) pa mu moæeponuditi samo æeljezni stalak za krevet sa æiËnom strunjaËom. Ni drva ne ima,da mu ugrije sobu… Ona ode u svoje prostorije ostavivπi Rojca da si pomog-ne kako zna i moæe.

No ona nije raËunala s tim, da je Rojc na ljubezno „prisilnu ponu-du“ MiÊeka (ZoriÊa) ponio ovoga „lovaËku vreÊu“ izraenu od krzna, u kojuse je uvukao odloæivπi samo vanjsku opravu, te blaæeno usnuo i prespavaonoÊ. Na veliko zaËuenje trgovËeve supruge u jutro Rojc pokuca na njezinavrata i poæelivπi joj dobro jutro oËitova kako je izvrstno spavao. Ona bjeπe uËudu i neprilici, te se izpriËa, da ne ima niπta da mu dade za krevet jer su juNijemci svu oplijenili…


176rsr

56 Zgrada Narodne skupπtine SHS bila je bivπa konjiËka kasarna, u Ulici kneza Miloπa uBeogradu.

57 Nova zgrada Narodne skupπtine Kraljevine Jugoslavije poËela se graditi joπ 1907. godineda bi bila zavrπena tek 1936. godine.

177rsr

(Prije nego Êe ovdje biti priobÊen u πirokom izvadku govor draTrumbiÊa treba radi pravilnoga prosuivanja iztaknuti, da je TrumbiÊ govorio„hrvatskom jekavπtinom“, koju su srbski stenografi i prepisaÊi djelomice iz-kvarili u ekavπtinu i nakitili s mnogim srbizmima, πto je u ovom prepisupridræano zato, da mu se ne bi mogla prigovoriti netoËnost. Srbizmi dakle,kojih u tom govoru imade priliËan broj, ne smiju se pripisati g. dru TrumbiÊu,veÊ srbijanskim skupπtinskim brzopiscima i prepisaËima o.p.).

„Dr. TrumbiÊ odmah izprva istiËe, da ima veÊ dvije i pol godine, ada nije doπlo do ustava, jer oni, koji su bili zvani nisu radili niπta ili vrlo malo,da narod doe do svoga ustava. I ako se je sastajala tako nazvana ustavotvor-na skupπtina nije se radilo, naroËito nije se radilo, da se upozna narod o tomeπto se hoÊe. A sada u ustavnom odboru ne ima stenografskoga zapisnika!

U Srbiji se o pitanju ustava dugo radilo, ustavno pitanje bilo je nadnevnim redu od poËetka srbske samostalnosti. Danas se razpravlja o novomustavu, ali bez one potrebne pripreme koju traæi sam predmet. Moramo dadonoπenjem ustava skinemo veÊ jednom ovo pitanje s dnevnoga reda. Miradimo u atmosferi neprijatnoj, u nategnutosti izmeu pojedinih skupina, tese ne vide ni ozbiljna nastojanja, da se pojedina glediπta, barem ona koja sinisu aboslutno protivna, pribliæe. Uz to nas uzrujava plemenski spor. Ako gamimoiemo nismo ga rijeπili, a ipak nam je to prva duænost. Po momemiπljenju naroËito izmeu Hrvata i Srba ne ima plemenske razlike, ne ima niu jeziku ni u karakternim crtama. A ipak ima neke razlike izmeu Srba iHrvata, i to u tolikoj mjeri i u tolikom obsegu, da zbunjuju Ëitav naπ javniæivot i stvaraju duπevni nemir u naπem narodu. Bez izravnanja ovoga spora neÊe biti redovnih prilika u ovoj naπoj zemlji.

Slovenci nisu kao mi, Srbi i Hrvati, onako tipiËno jednaki, ali nisutoliko razliËni, da bi se moglo posumnjati o jedinstvu Slovenaca sa nama(Srbima i Hrvatima) u etniËkom, nacionalnom i politiËkom smislu. Ja nalazim,da je izvor toga spora u „psihologiji“ a ne u plemenskim razlikama. Kao prob-lem psihologije (duπevnog æivota) problem je naπe edukacije. Kaæem dakle daizmeu Srba i Hrvata ne postoje plemenske razlike, nego postoje razlike psi-hologijske, koje dolaze iz proπlosti. Ako je tako onda se nama imperativno

Hodnicima skupπtine ∑ sve je brujilo od πetajuÊih i razgovarajuÊihse zastupnika i poslanika. ∑ ProËulo se da Êe se danas javiti kao govornik dr.Ante TrumbiÊ u svoje ime, ne predstavljajuÊi nijedne od stranaka. Zastupnicii poslanici πetali su hodnicima πto u dvoje πto u hrpama… ali lahko je biloopaziti, da se nisu izpremijeπali. Zastupnici iπli su sa zastupnicima (Hrvati saHrvatima), a poslanici s poslanicima (Srbi sa Srbima).

Samo Slovenci iπli su i s jednima i s drugima….

ZaËuje se zvonac i poziv podvornika: (sluæitelja) „Gospodoposlanici! izvolite u salu“!… i za Ëasak nije u hodnicima viπe bilo nikoga…

U dvorani sa predsjedniËke stolice najavio je predsjednik skupπtineHrvat dr. Ivan Ribar poËetak sjednice. Nakon πto su obavljene obiËajne for-malnosti, usred æamora i æagora zastupniËkih i poslaniËkih razgovora objavipredsjednik, da se nastavlja razpravljanje o ustavu, te poziva g. dra AntuTrumbiÊa, da izvoli pristupiti k razpravi. Dr. Ante TrumbiÊ58 ustane i poËnezboriti jakim, a ipak Ëednim i ugodnim glasom; svi se zastupnici i poslanicinamjestiπe u klupama da πto bolje Ëuju i vide.


58 Ante TrumbiÊ (Split, 15. V. 1864. ∑ Zagreb, 18. XI. 1938.) odvjetnik i politiËar. Osnovnuπkolu i gimnaziju zavrπio je u Splitu, gdje je maturirao 1882., a Pravni fakultet u Zagrebu,BeËu i Grazu, gdje je promoviran u doktora prava 1890. godine. Zastupao pravaπke idejejoπ od zagrebaËkih studentskih dana, pa u tom smislu javno djelovao kao tajnik trogirskeopÊine (1886.-88.), sudski pripravnik i odvjetnik (1894) u Splitu. TrumbiÊ je uz Supilanajvaæniji predstavnik dalmatinskoga liberalnog pravaπtva. Bio je zastupnik uDalmatinskom saboru (1897.-1914.) i u Carevinskom vijeÊu u BeËu (1897.-1900.), agradonaËelnik Splita 1905.-07. Bitno je pridonosio ujedinjenju pravaπke i narodnestranke u Dalmaciji u novu Hrvatsku stranku (1905), kojoj je potpredsjednik, kao i politi-ci ‘novoga kursa’, tj. zbliæavanju Ugarskoj u korist zajedniËke protubeËke politike sboljim izgledima za samoodreenje i ujedinjenje hrvatskih zemalja. Taj program podlo-ga je RijeËke rezolucije, koju je TrumbiÊ i predloæio na sastanku glavnine hrvatskih opor-benih stranaka (2. i 3. X. 1905.). Prihvativπi ideju hrvatsko-srpskoga ‘narodnog jedin-stva’, TrumbiÊ sve viπe raËuna sa stvaranjem zajedniËke jugoslavenske dræave. Nakonsarajevskog atentata, a po prethodnom dogovoru s oporbenim prvacima, prelazi uItaliju, gdje sa Supilom i skupinom emigranata pokuπava sprijeËiti savezniËka pogaanjas Italijom na raËun hrvatskih i slovenskih teritorija. UnatoË znakovima srbijanskeekskluzivnosti, TrumbiÊ je nakon susreta s predstavnicima domovinskih stranaka iSrbije, pa i razgovora s PaπiÊem u Niπu (travanj 1915), ustrajao na formiranju Jugo-slavenskog odbora (JO), koji je pokrenut potkraj travnja 1915. s TrumbiÊem na Ëelu. UpoËetku su u tome odboru prevladavale razmirice izmeu TrumbiÊa i Supila, koji je

178rsr 179rsr

u borbi sa tuinom u obranu zemlje, nego izmeu naπih sinova! ∑ A πto je utoj stvari do sada uËinjeno? Proπle godine, uslijed inicijative skupπtinske,skupπtina je glasala za anketu (istraæivanje), koja bi vladi pripremila materijalda bi se vlada i narodno predstavniπtvo mogla upoznati sa dogaajima i oci-jeniti ih. Do danas se ne zna πto je dala ova istraga, do kakvih je rezultatadoπla. Ministar PribiËeviÊ evo mi odgovara da je zaspala, kao i sve ankete.Ovo ne moæe da umiri naπu savjest. U koliko moj slabi glas moæe, ja bih æelioda probudi anketu iz sna, jer je ovo pitanje krupno, preko koga skupπtina neÊeda proe.

Predana je stvar kaznenom sudu ∑ da rijeπava probleme kazneno-pravne prirode, da iztraæi kaznenu odgovornost pojedinaca u tim nemirima.Ali ovi nisu samostalno radili, oni su dijelovi mase, oni su radili pod dojmomobÊe psihe, koja je uhvatila masu. Kaznenim procesima ne mogu se rjeπavatisocijalni problemi kao πto je ovaj. Mislim da mogu konstatovati, da mjero-davni faktori nisu uËinili sve πto je trebalo.

Doπli su izbori. »etrdeset i devet poslanika izabrano je od SeljaËkeRepublikanske Stranke, ili biraËa od RadiÊeve stranke. Ovi nisu predali svojapunomoÊja, pak moramo konstatovati da se naπa konstituanta ne sastoji iz419 poslanika, kako bi po zakonu moralo biti. To je teæak dogaaj u parla-mentarnom æivotu, te je teæak dogaaj i u naπem narodnom æivotu. Znatandio naπe zemlje ne ima svojih predstavnika ovdje.

Cijenim da su ovi izabrani poslanici uËinili teæak grijeh protivsvoga naroda i mi moramo na njih baciti svu onu odgovornost, koja imnadleæi. Ali ja mislim, da je odgovornost i na drugim faktorima. Skupπtinatreba da pozove i one izabrane poslanike, da dou u skupπtinu pod prijet-njom da Êe im se mandati osporiti: izjaviti niπtovnim, te mandat utrnulim.

Koliko ja poznam prilike iz motrenja i razgovora s ljudima doπaosam do konstatacije, da je danas u Hrvatskoj kod hrvatskoga elementa neza-dovoljstvo sveopÊe i duboko.

Ne ima sumnje, da to moraju biti veliki i duboki uzroci. ∑ Imanezadovoljstva i kod Srba. U Vojvodini mi rekoπe: „kod nas vlada valjda i veÊenezadovoljstvo nego u Hrvatskoj, a li mi Êutimo jer smo Srbi“, ∑ eto gospodo,

nameÊe duænost udesiti naπe prilike i æivot tako, da tih razlika nestane i da izbuduÊeg vaspitanja naπega naroda proizae njegova duhovna unifikacija.

Ne varajmo se, u cijeloj Hrvatskoj postoji psiholoπki spor, koji nijelimitiran samo na pokrajinske granice Hrvatske i Slavonije, one se svojim zama-hom πiri i dalje, te je naπao izraæaja pri izborima za konstituantu. Iz Hrvatske 49poslanika, koji predstavljaju najkompaktiniju seljaËku masu, u cijeloj zemlji,koja je jaËa nego je prije bila, nisu doπli u skupπtinu paËe nisu predali nipunomoÊja, kako im je bila duænost. Osim toga znatan broj hrvatskih zastup-nika zauzeo je glediπte, koje s do sada nije moglo izmiriti sa glediπtem parla-mentarne veÊine u pitanju ustava. Prema tomu nastalo je pitanje koje se moæesmatrati pitanjem o Hrvatskoj. Moje je uvjerenje, da se u ovom pitanju nijeuËinilo sve πto se moralo uËiniti od strane mjerodavnih i odgovornih krugova.

Prigodom æigosanja konja nastali su poznati nemiri. Narod ustajeprevod odredaba svoje zakonite vlasti i dolazi do sukoba i proliva se krv, ne


nasuprot TrumbiÊu zahtijevao srbijanska jamstva kao preduvjet za zajedniËku dræavu.No, nakon revolucije u veljaËi 1917. u Rusiji, PaπiÊ je pristao na razgovore o novojdræavi, πto je utrlo put Krfskoj deklaraciji (20. VII. 1917), kompromisnu i nedoreËenudokumentu, koji je TrumbiÊ potpisao uime Jugoslavenskog odbora. Nakon krahaAustro-Ugarske potpisao je i mnogo povoljniju Æenevsku deklaraciju (9. XI. 1918),kojom je Srbija priznala novonastalu Dræavu Slovenaca, Hrvata i Srba kao ravnopravnu.U novoj dræavi TrumbiÊ je obnaπao mjesto ministra vanjskih poslova od 20. XII. 1918.do 22. XI. 1920. Bio je PaπiÊev zamjenik na mirovnoj konferenciji u Parizu, te voditeljjugoslavenske delegacije na teritorijalnim pregovorima s Italijom u Rapallu (8-12. XI.1920), nakon kojih je podnio ostavku. RazoËaran politikom Beograda, izabran je uUstavotvornu skupπtinu kao nezavisni zastupnik, osudio centralistiËki ustavni prijedlogi glasovao protiv njega. Nakon prelaska u Zagreb 1923. i ulaska u Hrvatsku zajednicu(HZ) 1924, on tu autonomistiËku graansku stranku usmjerava k re-publikanstvu.RadiÊev je odvjetnik nakon uhiÊenja vodstva HRSS-a 1925, prihvaÊa kandidaturu HRSS-a i svoje matiËne stranke, te pobjeuje na skupπtinskim izborima 1925. kao jedan odkandidata za grad Zagreb. Raskida s RadiÊem nakon njegova prihvaÊanja Vidovdanskogustava, te HZ uvodi u proturadiÊevsku Hrvatsku federalistiËku seljaËku stranku, kojupredvodi od 1926. Na skupπtinskim izborima 1927. stvorio je Hrvatski blok s frankovci-ma, te bio izabran u Zagrebu skupa s A. PaveliÊem, buduÊim poglavnikom. Nakon aten-tata na RadiÊa priπao je klubu HSS-a, te u jesen 1928. prihvatio neuspjelu vanjskopoli-tiËku misiju HSS-a u nizu zapadnih zemalja. Za πestosijeËanjskog reæima preπao je uHSS, branio MaËeka nakon uhiÊenja 1930, sastavio ZagrebaËke punktacije (1932.) ukojima zagovara samostalnost Hrvatske, te za vrijeme MaËekova tamnovanja (1932.-34.) neformalno predvodio HSS. http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=40808,preuzeto 20. III. 2013.

180rsr 181rsr

problem, eto psihiËkoga momenta o kojem sam govorio. To je fakt, pa mu trebaposvetiti paænju i nastojati, da se ne dogaaju greπke, osobito grube greπke.

Ja sam o tome mnogo sluπao. Ali ima neπto πto je na mene naroËi-to uticalo neπto πto mi je otvorilo bolje oËi. To je Ëlanak πto ga je napisaojedan od naπih drugova g. Milan Rojc, komu nitko sa mnom ne Êe uskratitipoπtovanje i poricati mu, da je iz Ëiste ljubavi prema narodu ono napisao.(Prema g. Rojcu:) izvinite poπtovani gospodine kolega πto Vaπe ime spomi-njem, ali Vi ste me sami na to ovlastili, kad ste sa Vaπim potpisom u javnoststupili. Taj Ëlanak je pojava u naπem javnom æivotu, kojom moram da sebavim. »lanak gospodina Rojca nije Ëlanak za efekat, nije Ëlanak za uzbu-ivanje, nego za to, da oni koji treba, da otvore oËi. On je u tom Ëlanku onomobjektivnoπÊu, koja je njemu svojstvena, iznio elemente, potpuno nepristra-no, koji utiËu na nezadovoljstvo iz koga je nastao seljaËki pokret u Hrvatskoj.On nije niπta zatajio ili manje ocijenio. Najvaænije jest to, πto je doπao dozakljuËka da su stvarni razlozi oni, koji su determinirali dræanje seljaËke maseu Hrvatskoj, i da bez tih stvarnih uzroka ne bi bilo onoga pokreta.

Onaj Ëlanak po mojemu mnijenju, nije samo prikaz Ëinjenica, negoje gospodo, takoer pozivanje na odgovornost. I taj Ëlanak osim svega osta-loga, dobiva joπ veÊu vaænost za to, πto je napisan od jednoga tako odliËnogtako istaknutog Ëlana parlamentarne vladine veÊine.

Ne samo, da Ëlanak nabraja i konstatuje Ëinjenice, nego Ëlanak kon-statuje neπto drugo, πto je po mom miπljenju mnogo teæe, a to je, da naπedræavne vlasti upozorene na ovakove greπke, nisu uËinile ono πto treba, da seone isprave, da se ne ponavljaju i da se da narodu neka zadovoljπtina. A znateli u Ëemu stoji zadovoljπtina, koju iizgleda da preporuËuje g. dr. Milan Rojc?∑ Da se narodu da dokaz, da greπke nisu hotimice poËinjene, da Êe se oneizpraviti i unapred sprijeËavati. Pa onda g. Rojc navaa jednu sitnu epizodu.Kad njemu dooπe tri seljaka i dvije seljakinje, te ga mole za neku intervenci-ju kod vojniËke vlasti, on ih je uputio k nadleænomu oficiru kod komande uZagrebu. Vratiπe se radostni i blaæeni, da su se prevarili kad su povjerovali, dasu im Srbi neprijatelji. Hvalili su se, da su bili lijepo primljeni i bili su sretni izadovoljni.


182rsr dr. Ante TrumbiÊ (1864.-1938.)

na cjelina i Ëlan druπtva slobodnih naroda. Ne ima viπe granica, koje su nasrazdvajale.

Posljednji akt u procesu naπega ujedinjenja bio je 1. decembar1918. u kome je po autoriziranim predstavnicima naπega naroda izvrπeno iproklamirano ujedinjenje stvaranje naπe ujedinjene dræave. ∑ Ovaj akt nijesamo manifestacija, nego je u isto vrijeme konstitutivni akt naπe dræave. To jepolazna toËka naπega novoga æivota, to je najËvrπÊi temelj na kome je sazdanoono, πto danas imamo, temelj stvoren voljom cjelokupnoga naπega naroda.Dræava koja je tada stvorena danas se ne stvara, nego se tek polaæu temeljinovog unutraπnjeg ureenja.

Gospodo poslanici! Ima stvari, na koje je trebalo odmah obratitipaænju, te uËiti ih u njihovim posljedicama. NaroËito je Ëinjenica, da je naπadanaπnja dræava sastavljena od sva tri naπa plemena, a da je od ova tri pleme-na najjaËe pleme srbsko, ∑ da je dræava veÊ stvorena pa da se radi samo otome, da se veÊ postojeÊoj dræavi dade unutraπnje ureenje ∑ ustav.

Imademo pred sobom nekoliko nacrta Ustava: jedna je osnovaUstavnog odbora na osnovu jedinstvenosti ∑ unitarna ∑ druga je narodnogakluba na osnovu federativnom, ∑ a treÊa je osnova Jugoslavenskog kluba, naideji dræavopravnog autonomizma. Dozvolite da Vam odmah kaæem, da poprilikama, kako ih ja vidim, ni federacija, ni dræavnopravna autonomija neodgovara naπim prilikama. Kostatujem, da u ovoj skupπtini ne ima stranke ∑osim one odsutne 49-torice ∑ koja se ne bi izjavila za princip jedinstvenedræave.

U Hrvatskoj vlada velika zabrinutost πto Êe biti od nje u sklopuovakove administracije, kao πto se je do danas pokazala, i onakove kakova Êebiti ako se primi odobrov centralistiËki nacrt ustava.

Za pretres (raspravu) ostaje samo nacrt ustavnog odbora koji poËi-va na ideji jedinstvene, unitarne dræave. I ja sam za unitarnu dræavu, jer nevidim kako bi se ona ∑ prema naπim prilikama ∑ mogla drugaËije urediti, a dabude sposobna za æivot u svojoj cjelini.

Naπ dræavni ustav treba da bude osnovni zakon jedne dræavneindividualnosti. On ne moæe da bude dræavo-pravna nagoda. Stvara se i

Malo dobre volje i niπta drugo, gospodo, da narod shvati da su nje-govi ljudi, koji danas njima vladaju bolji od tuinaca, koji su mu bili prijegospodari.

Æalostno je da je pokvareno ono lijepo raspoloæenje, koje je uprvom poËetku narodnog ujedinjenja bilo nastalo. Taj isti narod, koji je danastako uzbuen i protiv naπeg dræavnog ujedinjenja, saËeka je u prvom momen-tu srbske trupe i ako su onda bile samo srbske s oduπevljenjem i sa radoπÊu.

G. Rojc kaæe kako zakljuËak svoga Ëlanka: Moram priznati, da je odstrane dræavnih vlasti, koje imaju u svojim rukama sve u naπoj zemlji od uje-dinjenja pa ovamo, naroËito baπ pred izbore uËinjeno sve, πto se uËiniti dalo,da se naπ svijet ozlojedi i da gleda popreko na tu naπu dræavu. Dopustite migospodo, da se pozabavim sa nekoliko rijeËi o Krfskoj deklaraciji. ∑ »im jeobnarodavna prozvana je „Krfskim paktom“. No ona nije „pakt“, nije ugovor,ona je deklaracija, jer na prvom mjestu obavlja prava koja naπem naroduprirodno pristaju, i koja su na poËetku velikog rata bila zapisana nameusavezniËkoj sastavi, a to su principi prava, narodnosti, slobode i narod-noga samoodreenja.

Krfska deklaracija nadalje istakla je osnovne principe, po kojima bise po mnijenju ljudi, koji su na njoj radili ∑ imao izgraditi naπ prvi ustav. Tosu principi moderne demokracije. ∑ Kad je Krfska deklaracija obnarodovana,svi su faktori naπeg naroda na strani bili njome uzhiÊeni, a u narodu kod kuÊenaiπla je na sveopÊe odobravanje i izazvala je veselje u narodu da Êe naπ narodpostiÊi ono, πto je u njoj utvreno. Krfska deklaracija bila je prvi akt, bila jejedna historijska manifestacija, ona je politiËki akt, koji je sluæio kao bazanaπemu ujedinjenju.

Drugi akt bio je æenevski manifest od 9. novembra 1918. iz konfe-rencije u kojoj su bili predstavnici naπega naroda u licu predsjednika srbskevlade i ministra inostranih djela te predsjednika narodnoga vijeÊa uz pripo-moÊ dugih lica kao πto su predstavnici grupa u Srbskoj skupπtini, koji tadanisu bili u vladi, i predstavnici Jugoslavenskoga odbora.

Æenevska manifestacija oËitovala je ovaj princip: danaπnjim danomi ovim aktom nova dræava se pojavljuje i prikazuje kao jedna nedjeljiva dræav-


184rsr 185rsr

dræave. Narod ne ima nikakova uticaja na vrπenje uprave u upravnim jedini-cama, kao πto su oblasti, æupanije i srezovi. Narod je tu posve eliminiran itime je eliminiran i sam onaj princip narodnoga uËeπÊa u upravnom æivotu. ∑Veliki æupan bez ikakve odgovornosti pred narodnim predstavnicima, nijeniπta drugo, nego policijski predstavnik dræave. To nije viπe nego sjen parla-mentarnog principa. Ovaj duh nalazi izraæaja i u posljednjem odjelku nacrtaUstava o prelaznim nareenjima. To je parlamentarni princip sveden na mi-nimum, sve je predano u ruke eksekutivne vlasti. Njoj je predano i pravoraspolaganja sa graanskim sloboπtinama.

U Ël. 130 predvia se uzakonjenje „en bloc“ uredaba, koje su dosada izaπle, kao i svih privremenih zakona, donesenih putem ukaza, a da mini ne znamo koje su to uredbe i πto je u njima, koje nisu uvijek ni obnaro-dovane bile. Takovih uredaba ima na stotine, a pribrajaju im se i obiËnarjeπenja ministarstvena. »l. 133. govori o izjednaËenju zakona i uprave. To jeod najveÊe vaænosti, nu po mom miπljenju uz najbolji rad najboljih ljudi, ovose ne moæe izvrπiti nego u nizu dugih i dugih godina. Nu po Ël. 133. ima ovajposao svrπiti vlada kao eksekutivna vlast uz pomoÊ jednoga zakonodavnogaodbora od 60 osoba. Skupπtina je reducirana na to, da kad bude sve to goto-vo, odobri to glasanjem bez razprave: „za“ ili „protiv“.

I to se sve ima stvoriti u roku od pet godina! Taj rok se moæe produæi-ti.U ustavu se ne smije ograniËavati pravo parlamenta. Zabrana πtampe kako jepredviena u Ël. 138. ne moæe se primiti, a da se ne ugrozi bezbednost graana,sigurnost njegove slobode, sigurnost onoga na πto on kao lojalan i dobar graaninima pravo. Ovim naËinom moæe se i da ugroæava mir u dræavi, jer dræava nije niπtadrugo nego narod sastavljen od pojedinih ljudi, koji su njegovi sinovi.

U cijelom ovom nacrtu Ustava dominira duh dræavne eksekutive,duh nadmoÊnosti politiËke vlasti nad samoupravnim radom samoga naroda.

To je duh sistema, koji hoÊe samouprave da uguπi. U ovomeustavnom nacrtu predstavljen je birokratizam. ∑ Nama treba birokracija, namai svakoj dræavi. Pogibelj je da cio ovaj birokratizam postane sredstvo i organpartijskih interesa. Proizvodi se nepovjerenje i bojazan πto Êe biti od ove

mijenja jednim aktom suverene vlasti. ∑ Ovo je principielno glediπte. A prin-cip mora se aplicirati izpravno i logiËno. Pojam jedne jedinstvene dræave,jedne vrhovne dræavne moÊi treba da ostane netaknut.

Ja æelim da naπa dræava bude pravna dræava, a to moæe da budeako ima za temelj ustav u kome je ostvareno naËelo samoupravnosti. Osnov-na karakteristika pravne dræave jeste podreenost upravne vlasti zakono-davnoj vlasti. Potonje za nas nije pitanje dræavo-pravno, nije uopÊe pitanjeprava pojedinih dijelova, jer smo se toga prava pojedinih dijelova odrekli, kadsmo stvorili 1. decembra 1918. ovu dræavu. Nije dakle pitanje dræavno-pravnosti, nego je pitanje praktiËnoga ureenja naπega nutarnjega æivota.

Odborov ustav ima svoj cilj, ali on abstrahira od realnoga æivota odustavnoga kontinuiteta, koji danas postoji, a poËinje od prvoga Ustava u Srbiji.

Parlamentu pripada kontrola i nad eksekutivom, a njegovonajglavnije pravo jest pravo odobravati ili uzkraÊivati dræavni proraËun ∑budget. Odborov nacrt ustava ima ustanovu, da se moæe automatski produæi-ti budget za vrijeme razpusta skupπtine do njegovog ponovnog saziva i za vri-jeme od dva mjeseca, ako bi ukazom skupπtinske sjednice bile odloæene. ∑ Topravo skupπtine moæe doÊi u opasnost, pa ovu opasnost treba odkloniti, akohoÊemo da oËuvamo pojam pravne dræave ∑ parlamentarne dræave.59

Ovaj sluËaj stezanja parlamentarnoga principa nije osamljen. Ovaustanova, koja parlamentu stvara ograniËenja, primjenjuje se u ustavnomnacrtu kroz cijeli upravni æivot, a eliminira uticaj naroda na upravni æivot


59 U Ustavotvornoj skupπtini TrumbiÊ se kao nezavisni politiËar izvan stranaka suprostaviovladinu nacrtu ustava te se zalaæe za unitarizam odnosno dræavno jedinstvo ∑ no, naosnovu stvarne jednakosti i poπtovanja nacionalnih razlika. ShvaÊanje Ante TrumbiÊa (uraspravi u ustavnoj debati) polazilo je radi ublaæavanja centralizma od πirokihsamouprava na sistemu devolucije, prijenosom znatnog dijela nadleænosti sa srediπnjihorgana vlasti na lokalne organe, da se usprkos unitarizmu uspostavi odreena decentra-lizacija zakonodavstva i uprave. Ovo se stajaliπte poneπto pribliæava izvjesnom modeluregionalne autonomije. Dio ustavnih nacrta polazio je pak od stajaliπta o potrebi oËu-vanja naslijeenih povijesnih cjelina, u raznim varijacijama, s veÊom ili manjom regio-nalnom zakonodavnom i upravnom autonomijom. Viπe o tome u: Ivo, PETRINOVI∆,Ante TrumbiÊ ∑ politiËka shvaÊanja i djelovanje, Zagreb, 1986.

186rsr 187rsr

Na ovim principima dade se sve uËiniti i sporazum postiÊi, jer se tiprincipi kreÊu u okviru principa jedinstven dræave.

Dræim, da su to teritorijalna cijepanja na pedeset æupanija ili nekih25 do 30 oblasti, pokuπaj koji ne Êe dobro uspjeti. StvarajuÊi mnogo novihupravnih centara slabi se efektivna snaga dræavne uprave. mi bi se moraliograniËiti samo na dvije upravne jedinice, na srez (kotar) i oblast sa mini-starstvom na Ëelu. Treba udesiti naπ ustav na principu jedinstvene dræave, alii na principu delegacije prava i vlasti. Ako bismo na to doπli, bilo bi svrπenopitanje o jedinstvu dræave.

Podjelu delegiranih poslova uredit Êe zakon, dakle zakonodavstvoi upravu treba delegirati oblastima. Ovo bi trebalo grupirati oko naπa Ëetiriglavna centra. Ako mislimo, da u Zagrebu ne smije biti ni jedna vlast, tada nevidimo dræavnu politiku, nego sitnu politiku, koja ne moæe imati dobrihrezultata za naπu dræavu. Ja kaæem da moæe u Zagrebu postojati kao i uLjubljani, Sarajevu i Beogradu jaËa vlast, koja pripada naπoj dræavi. Ta vlast,delegirana od vrhovne dræavne vlasti, pripadala bi dræavi, a ne Zagrebu,Ljubljani, Sarajevu i Beogradu kao pravo dræave ∑ pravne autonomije.

Prije nego svrπim, dopustite gospodo, da ilustriram teπkoÊe sveop-Êe reforme, kako ju predvia nacrt Ustavnog Odbora, citiranjem jednog sit-nog sluËaja iz dosadnje prakse naπeg javnog æivota. ∑ Zakon od 30. oæujka1919. Kraljevine Srbije, u kojem su odredbe o taksama, bio je proπiren nadruge naπe zemlje, zasebno na Hrvatsku. To je zakon malenog znaËaja. Pogle-dajte sada kako izgleda u praktiËnom æivotu nagla nesavremena aplikacijatoga zakona.

Zakon je napravljen prema zemaljskim i zakonodavnim prilikamau Srbiji. Aplikacija njegova u drugim krajevima gdje su prilike drugaËije teækaje i nepriliËna. Vlasti su dovedene u nepriliku, a prava graana u opasnost.Izdat je pravilnik kako se taj zakon ima provesti. Sudcu je stavljeno u duænostda vodi kontrolu, da li je svaki akt izpravno taksiran. Sudac u tako fiskalnompredmetu ima da odgovara svojim imetkom za svaku πtetu, koja bi od neis-pravnog taksiranja akta mogla nastati dræavi. Sudac πalje akte na financijskuvlast zbog struËne kontrole. Kod financijske vlasti nagomilaju se akti, ne moæe

dræave, ako u njoj bude oduzet zakonski uticaj narodu i dræava se stavi poduticaj sistema interesa partijsko-birokratskih. Meni se s toga Ëini, da ono πtonam je u tom obziru predstavljeno u nacrtu Ustava, nije dobro.

Nacrt Ustava mimo to bez potrebe fiksira veÊ danas mnoge stvari naabsolutan naËin, koji se po mome miπljenju, ne mogu i ne smiju za Ustav vezati.

Mi smo u prvom poËetku evolucije, a ona nam je i naπa buduÊnost.To je miran organski razvitak jednoga mladoga, jakoga organizma. ∑ »ini mise da Êe u nacrtu Ustava ta mlada sila odviπe steæe i zatvara u neke kalupe.Volio bih, da mi u naπem Ustavu fiksiramo samo neke principielne, neob-hodne stvari, a najviπe osobito glede ureenja zemlje da pustimo dræavnomzakonu. Postavimo temelj naπoj dræavi tako, da se ona prirodnim naËinombude mogla evoluirati, a to znaËi putem zakona.

Ne hitajmo ondje, gdje hitnja moæe biti πtetna, ne ruπimo ono, πtopostoji prije, no πto sagradimo drugo i bolje! Stvara se sistem osnovan nabirokratizmu, a Ëinovnika ne ima. Izraeni Ëinovnici odlaze, a novi se neizrauju.

ObÊa reforma na polju uprave i zakonodavstva ne da se izvestiovakvim sredstvima kakva nam stoje na raspolaganju, a u obimu koji pred-via odborov nacrt Ustava. Ne moæe se doÊi do osnivanja oblasti, ako se osni-vaju æupanije kako je to u Ël. 135. Ustava predvieno. Stvaranje novih „obla-sti“ kao administrativnih organizacija biti Êe malo ne nemoguÊe sprovesti, akose veÊ unapred ustroje æupanije, od prilike njih pedeset.

Treba najprije da ostvarujemo ujedinjavanje na bazi provizorija,kroz koji Êe æivot moÊi prirodnije da se razvija i krene putem unifikacije.

Unifikaciju ne treba mijeπati sa pojmom uniformiranja, jer tonipoπto nije jedno te isto. Neka se u ustav ne unosi πto je tek prolazno. Uustavu ima se utvrditi princip, da parlamentu pripadaju svi zakonodavniposlovi, a trebalo bi unijeti i ustanovu po kojoj se mogu putem zakona zaseb-no zakonodavni poslovi povjeriti oblastnim jedinicama, a da se centralnomzakonodavstvu povjere poslovi obÊeg interesa. Trebalo bi u Ustavu utvrditi,da zakonodavni faktori mogu putem zakona delegirati za samostalnorjeπavanje upravnih poslova pojedine upravne jedinice.


188rsr 189rsr

Rojcu je duπi godilo to fino druπtvo iskrenih, inteligentnih, umnih ivrlih Hrvata… Od onoga dana obiËno su TrumbiÊ i Rojc kod istoga stoliÊaobjedovali i veËerali, te se sve viπe i bliæe upoznavali i spajali u duboko pri-jateljstvo…

*

U Beogradu opet radi ustavotvorna skupπtina, i Rojc revno dolazina sjednice i pripravlja se za borbu proti nekim nepojmljivo nesretnosmiπljenim ustanovama ustava. Sjedi u skupπtini i upotrijebi to vrijeme, tenapisa za „RijeË“ odulji Ëlanak pod naslovom „Pred glasanjem za ustav“.

Evo sadræaja kako je priopÊen u RijeËi od 1. srpnja 1921.

I.

„Situacija do dana glasanja o ustavu.

Beograd 26. lipnja.

Jedna je dræava jednoga naroda. Ustavna je kraljevina sa 14 miliju-na stanovnika. Razlikuje se tek dialektom jednoga istoga jezika, vjerom i æi-votom u razliËitim prilikama. Toj dræavi trebaju jednaki æivotni uslovi, jednozakonodavstvo, jednaka uprava, jednaka nastava i jednaka sloboda vjerova-nja, sastajanja, govora, πtampe i izbora.

To je ideal! I taj se ideal ukazuje nama, koji smo bili (malobrojni islabi) u vjeËitoj borbi za pusti narodni opstanak protiv moÊne tue dræave ukoju nas je ljuta sudbina uplela.

SreÊa nam dade osloboenje od tuina. Pristupismo djelu, da si uistinu stvorimo zamiπljenu dræavnu uredbu u potpunoj jednakosti i uz pot-puno izjednaËenje sve braÊe u dræavi. Mnoga nas je misao obsjenila. Ali namzato nije trpjela vjera, da Êemo u ostvarenju ideala postiÊi podpuno zadovolje-nje i ozdravljenje prilika, koje nam prijeÊe put do svrhe.

Teæko je. Mnogo zapreka treba da se makne s puta. No evo nas

da ih odprema, sud ne moæe da radi, a πto je najgore narod osjeÊa ugroæenasvoja prava, ugroæenu pravnu sigurnost uslijed zadocnjenog rjeπavanja nje-govih sudskih poslova. To se dogaa s toga πto se pri nagloj promjeni i bezprethodne pripreme imalo pred oËima samo fiskalni interes od nekolikodinara takse, πto se ima da plati za svaki akt. To spominjem, gospodo samozato, da vidite kako i jedan zakon malog i uzkog djelokruga moæe da imavelike posljedice. Uzmite sada cijelu upravu, koja se hoÊe na ovaki naËin imavelike posljedice. Uzmite sada cijelu upravu, koja se hoÊe na ovaki naËin dareformiπe. Sa ovakvim sredstvima mi to ne moæemo, nego smiπljeno, poste-peno. Moæemo dræavu dovesti na tanak led, moæemo dobiti goru upravu odove πto smo imali do sada u ovo provizorno vrijeme, dok nije bilo podpunocentralistiËke uprave.

S tih razloga moram izjaviti, ako u generalnom pretresu pre glasan-ja ne bi od merodavne strane doπla izjava, koja bi me umirila, ja ne bih mogaoda na kraju generalne debate dam svoj glas za nacrt Ustava Ustavnog odbora.

(Stenografi zabiljeæiπe: „odobravanje i pljesak na desnici i ljevici“)

*

Dr. TrumbiÊ poËeo je ovaj govor govoriti u subotu prije podne,govorio subotu cijelo prije podne i cijelo poslijepodne, a dovrπio ga je poslijenedjeljnoga praznika, u ponedjeljak o podne. Na izlasku iz skupπtine pridruæimu se Rojc te pooπe zajedno u grad do hotela Moskve na objed ugodno raz-govarajuÊi.

Putem je Rojc Ëestitao TrumbiÊu za savjestno sabrani i izgraenigovor, za koji reËe da bi bio æelio Ëuti i konstruktivni prijedlog. Njihov se je raz-govor vraÊao na tvrdnju, da srbijansku veÊinu nikakvi razlozi, nikakvi argumen-ti ne budu mogli odvratiti od njihove odluke, da proturaju odborov nacrt usta-va, taj izraz megalomanskoga neobuzdanoga πoviznima. U hotelu Moskva sas-tadoπe se sa gospoom Anom suprugom dra TrumbiÊa, koja ga je Ëekala, dazajedno objeduju. Oboje prijazno ponude Rojca, da se pridruæi njihovom stolu.


190rsr 191rsr

lo. To ne spada amo. Ustanovljujem samo da je tako. I da je posljedica ohlad-njenja, sumnjiËenja, sve viπe razaralo moguÊnost sklada i skladnoga rada. Aosjetljivost porasla je na jednoj i na drugoj strani. Na æalost bilo je dano dostavremena (dvije i pol godine) da se otuda razvije potpuno nepovjerenje, da sepojave i bljeskovi mrænje. Zato je jedna strana stala traæiti, da se napusti naËe-lo ujedinjenja u jednako i jedinstveno upravljenu zemlju, a druga je strananastupila sa zahtjevom, da se sva zemlja πto prije razdijeli na nove upravnejedinice, kako bi se realnoπÊu uzela podloga æeljama prvih.

Tako doosmo pred ustavni nacrt, koji je u razpravi i koji u Ëlanu134. predvia podjelbu zemlje odmah Ëim se donesu svi zakoni o organskomustroju novih oblasti i zakoni koji su s time u vezi, bez obzira na izjednaËenjezakona i uprave, o kojima govori Ëlan 133. Prenoπenje poslova s pokrajinskihuprava na oblasti treba da bude provedeno za tri, najdulje za Ëetiri godine (Ël.134.), a izjednaËenje zakona za pet godina, koji se rok i produæiti moæe (Ël.133).

Ovo je odgovor onima, koji su napustili naËelo ujedinjenja u jednujednako i jedinstveno upravljanu zemlju. Pa kad ovi vidjeπe, da se njihova neprima, ostaviπe polje rada zasadivπi tamo oπtro trnje i bodljike uvrede i mrænje.

Dvije su stranke, koje su napustile naËelo ujedinjenja u jednu jed-nako i jedinstveno upravljanu zemlju. Ali ni ove dvije nijesu mogle da se sloæemeu sobom πto da predloæe umjesto ovakvog ureenja dræave. Svaka jedonijela posebni svoj prijedlog. U jednoj od tih stranaka ima Slovenaca iHrvata. Dakle niti oni Hrvati, koji su napustili naËelo ujedinjenja u jednu jed-nako i jedinstveno upravljanu zemlju, nijesu mogli da se sporazume, kako sizamiπljaju ureenje dræave! I donijeli su dva razliËita nacrta ustava!

Ovo vrludanje, ova neizvjesnost πto ova dva dijela Hrvata traæe,urodilo je u vlade i veÊine uvjerenjem, da oni ne Êe ove dræave. Sumnja u njepostala je jasnom objavom, da njima treba πto prije uzeti tlo za takvu rabotu,gdje sami nijesu sloæni u tome πto hoÊe, a slaæu se samo u tome πto ne Êe. Bileim namjere u duπi ne znam kako plemenite, one se oËituju nesumnjivo udestruktivnom radu i u pomanjkanju konstruktivne svijesti.

pred temeljnim ureenjem dræave, da bude jedinstvena, da bude jednaka ijaka. Ustav je u naËelu odglasan, prihvaÊen. I preπli smo na razËinjanje poje-dinih njegovih ustanova. Zapinjemo veÊ u prvom Ëlanku. Ne moæemo dadademo mladoj svojoj dræavi ime. Ostaje bezimena. Kad govoriπ o njoj,moraπ je opisivati. Umjesto da kaæeπ „stolica“ moraπ da kaæeπ: „daska s trinoge“. Ali ipak nam nije uzkolebana vjera: vrijeme Êe odnijeti jedno zajed-niËko ime, simbol jedinstva i izraz jedinstvene dræavne svijesti.

Dolazimo evo do odjelka VIII. i XIII. nacrta ustava, u kojima seodreuje ono, πto bi imalo da donese jednakost zakona i uprave cijeloj dræavi.

OËekujte da Êe se najprije izjednaËiti u dræavi svi zakoni i uprava. Itad Êe se dræava, tako pripravljena za jednolik i jedinstven æivot, razdijeliti naupravne jedinice. No nije tako. HoÊe se prije da podijeli dræavu na upravnejedinice, a onda tek ada se izjednaËe zakoni. To je naopako. I naopako Êedjelovati. Upravo zbog toga ne moæemo sastaviti krajeve u jednu upravnujedinicu, koji po prirodnim, privrednim, kulturnim i gospodarskim prilikamaspadaju skupa. Ne moæemo jer u jednoj upravnoj jedinici ne mogu da buduna okupu (u jednoj oblasti) krajevi, u kojima vladaju razni zakoni. Kada sehoÊe da podjeli zemlja prije izjednaËenja zakona i uprave, prisiljeni smo darazdiobu zemlje i upravne jedinice Ëinimo u granicama danaπnjih upravnihpodruËja. Za pravo dakle ostaju historiËke granice.

Tek Êe ono, πto je unutar njih bilo jedno, sada biti razdijeljeno. Nemoæemo dakle ni razdiobu dræavne u upravne jedinice da provedemo u duhuzamiπljenog ideala!

Ne moæemo? Zar ne bismo mogli poËeti naravnim, logiËnim pu-tem? Najprije donijeti izravnanje, izjednaËenje zakona i uprave, pa kad je to uglavnom provedeno da pristupimo razdiobi po zakonima i uredbama ujed-naËene zemlje?

Mogli bismo, ali ∑ ne moæemo!

Bratsko povjerenje, koje je dovelo do ujedinjenja uz divotnooduπevljenje ohladilo je. Ne izpitujem Ëijom krivnjom, na kojoj je strani poËe-


192rsr 193rsr

stvoriti viπe, tj. pet, πest i viπe oblasti. Po ovom se pravilu brojke ne moæepostiÊi nikakva valjana razdioba, ne mogu se u jednu oblast spojiti oni kraje-vi koji spadaju skupa po prirodnim, socijalnim i ekonomskim prilikama.Ovakav aritmetiËki kriterij za razdiobu naliËi potpuno onom geometrijskomkriteriju: uzmi ravnalo pa prekroji zemlju na zemljovidu na jednako velikepovrπine bez obzira na gore i vode!

Rekoh da brojka 700.000 znaËi za Hrvatsku, da se ona mora dijeli-ti najmanje na Ëetiri dijela. Pokuπajte i vidjet Êe te, da morate raztrgovatai kra-jeve koji spadaju skupa i po prirodnim, i po socijalnim, i po ekonomskim, ipo saobraÊajnim prilikama; da morate sastavljati oblasti ogromnoga pros-tornog opsega kako bi postigle 700.000 stanovnika, da morate praviti opet iopsegom premalene oblasti, kako ne bi promaπili broja od 700.000 stanovni-ka. Uz takvo ograniËenje podjelbe moglo bi se homogenih oblasti u Hrvatskojstvoriti samo tako, da se stvaraju male „oblasti“, koje bi zapravo trebale dabudu u jednoj oblasti, ali to ne mogu da budu, jer bi zajedno premaπile 700tisuÊa. Ta brojka znaËi dakle naprosto nemoguÊnost stvarati u Hrvatskoj (saSlavonijom, Meimurjem i OtoËjem s Kastavπtinom) za æivot sposobneoblasti kao upravne jedinice, znaËi potpuno zanijekane naËela iznesenog uistom Ëlanu da se naime oblasti imadu sastaviti po prirodnim, socijalnim iekonomskim prilikama.

Komodno je, razumije se, napustiti borbu, zabaciti sve, „prosvje-dovati“ pa poÊi kuÊi, da od kuÊe pratite razvoj prilika. Ali ja smatram da mi jeduænost u mojoj dræavi da uËinim do kraja πto mogu, pa da sprijeËim ono, πtoje po mom miπljenju zlo. Zato sam zahtijevao, da se u Ëlanu 95. uopÊe nespominje nikakva brojka. Dosta je, πto su u ustavu izreËena naËela za podjel-bu na oblasti, a zakonodavcu, koji Êe tu podjelu da izradi, treba ostaviti slo-bodne ruke, dok na osnovu stvarne potrebe izvrπi podjelbu, dræeÊi sepropisanog naËela. Ako nikako ne bih mogao uspjeti s tim zahtjevom, misliosam, da bi se onda barem poviπenjem broja na 900.000 stanovnika moglo pri-bliæno omoguÊiti podjelba Hrvatske na oblasti, a da se ne bi mnogo krnjilonaËelo koje je za podjelbu postavljeno.

Ali ne samo, πto Ëlan 95. sam u sebi krije protuslovlje, kad odreujepravilo za podjelbu zemlje u oblastima po prirodnim, socijalnim i ekonom-

Nas je deset Hrvata ostalo na konstruktivnoj podlozi u demokrat-skom klubu.

RazoËaran vidim, kako se je proπirio jaz izmeu konstruktivnihgrupa u Ustavotvornoj Skupπtini te izmeu onih, koji su ju napustili, kao ionih, koji uopÊe i nijesu doπli. nepovjerenje poraslo je do uvjerenja, da su onipogibelj za dræavu, da treba πto prije provesti razdiobu zemlje, da im seoduzme objekt prijepora. Naπa je duænost baπ zbog toga ustrajati u konstruk-tivnom skupπtinskom radu, pa da kao jedini iz onih krajeva, koji te krajevepoznamo, svojim sudjelovanjem otklonimo barem one omaπke, koje bi semogle uvuÊi u ustav, kad bi ga stvarali samo oni, koji naπe prilike i potrebe nepoznadu dovoljno ili nikako.

Pred nama su Ëlanovi 95. i 135. ustavnog nacrta, koji se u velike tiËui naπih krajeva, Hrvatske i Slavonije. U tim su Ëlanovima uËinjene omaπkedalekoseænoga domaπaja. Kad bi ovi Ëlanovi bili prihvaÊeni, nastala bi po naπekrajeve ∑ a po tome i za cijelu dræavu ∑ nepopravljiva i u posljedicama nepro-sudiva πteta. Moja je pozornost zato bila usredotoËena na ta dva Ëlana, da osu-jetim njihovo prihvaÊanje, ili ∑ ako to ne bi bilo moguÊe ∑ da barem ublaæimnjihove ustanove.

»l. 95. glasi: „Uprava u kraljevini vrπi se po oblastima, srezovima iopÊinama. Podjela na oblasti vrπi se zakonom prema prirodnim, socijalnim iekonomskim prilikama. Jedna oblast moæe imati najviπe 700.000 stanovnika.Dvije ili viπe manjih oblasti mogu se spojiti u jednu veÊu. KonaËnu odluku otome donose oblastne skupπtine dotiËnih oblasti. No i takva oblast ne moæeimati viπe od 700.000 stanovnika.“

To znaËi da brojka odluËuje o arondaciji oblasti, a da o tome neodluËuje uvodno izraæeno naËelo, da se oblasti stvaraju prema prirodnim,socijalnim i ekonomski prilikama. Ova brojka veæe zakonodavca, koji ima dadonese zakon o podjeli tako, da on ne Êe moÊi pri tom da pazi na istaknutanaËela, te Êe prenapuËeni krajevi vrlo sprjeËavati formiranje za æivot sposob-nih oblasti. NaroËito za Hrvatsku i Slavniju moraju skrojiti najmanje Ëetirioblasti. A i tih Ëetiri oblasti moæe da bude samo u sluaËju, ako svaka budeimala jednako oko 700.000 duπa. »im bi koja imala manje, moralo bi se


194rsr 195rsr

U novinstvu prva je protiv toga digla svoj glas „RijeË“, u lijepim

Ëlancima pod naslovom: „Problem administracije“, koji se Ëlanci u naπoj jav-

nosti pripisuju g. dru Tomislavu TomljenoviÊu. U klubu zapoËeo sam ja akci-

ju, te mi se pridruæila nekolicina poslanika Hrvata, a uz to je tu akciju æivo

podupro sa svoje strane ban gosp. TomljenoviÊ. Situacija je bila vrlo teæka, jer

protiv moga zahtjeva, da se taj Ëlan nacrta briπe, govorio je Ëlan istoga kluba

g. J. DemetroviÊ, dokazujuÊi, kako je taj Ëlan nacrta dobar i nuædan. Kad je taj

Ëlan nacrta napadao poslanik iz Hrvatske, demokrata tj. ja, a branio ga opet

poslanik iz Hrvatske, demokrata tj. g. DemetroviÊ, bio je poloæaj g. ministra

vrlo povoljan. On je lako branio Ëlan, kad je taj Ëlan baπ na predlog Hrvata

demokrate prihvaÊen u ustavnom odboru. I doista u klubu nijesam uspio, ma

da su me u tom podupirala i pomagala nekolicina poslanika iz Hrvatske.

Meutim sam ja izjavio g. ministru, da Ëinim svoje glasanje za ustav ovisnim

o tome, da se taj Ëlan izbaci. Obdræavane su tad mnoge sjednice proËelnika

vladinih stranaka, u kojima su slovenaËki i muslimanski poslanici zastupali

isto miπljenje o Ëlanu 135., koje smo imali ja i moji drugovi. Tako je u posljed-

njem Ëasu izmijenjen taj Ëlan 135. ustanovama, koje jamËe da se oblasti ne Êe

stvarati bez organizatornih zakona o njima, i da se imadu stvoriti zakonom o

podjeli zemlje. Samo ako skupπtina te zakone ne bi mogla razpraviti, onda ih

ima da stvori ustavni odbor. A ako i to ne bi bilo moguÊe moæe vlada sama

donijeti te zakone i podijeliti Hrvatsku i Slavoniju na Ëetiri oblasti. Bosnu s

Hercegovinom na πest itd. Ti zakoni moraju biti doneseni u najduæem roku

od deset mjeseci.

Tako je uspjelo spasiti naπu upravu i sve πto je u vezi s njome od

potpune derute; i uspjelo je fiksirati brojku „Ëetiri“ za oblasti u mjesto brojke

„osam“ (æupanije) u Ël. 135. da nijesmo stupili u ovu borbu ili da smo izabrali

komodnu gestu istupa iz Ustavotvorne Skupπtine, jer se u nekim ili moæda i

u mnogim toËkama ne slaæemo s nacrtom ustava, imali bismo danas u ustavu

uzakonjen Ëlan 135. onakov, kako ga je predloæio ustavotvorni odbor, a koji

bi bio poruπio svu naπu upravu i uËinio nepregledni kaos i darmar u æupani-

jama-oblastima; jer ove bi bile morale primiti funkcije oblasti smjesta, bez

skim prilikama, dok u istoj stavci ograniËuje i poniπtava to pravilo odreujuÊi,

da te oblasti ne smiju imati viπe od 700.000 stanovnika ∑ ne samo to, nego

ima joπ jedna veÊa omaπka u prelaznim ustanovama ustava u Ëlanu 135. koja

potpuno obara Ëitavu ustanovu Ëlana 95. i to ne samo njegova naËela nego i

postavljeni kriterij brojke.

»lan 135. naime glasi: „Dok se zakonom ne izvrπi podjela na

oblasti, dotle Êe okruzi u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Dalmaciji i

Sloveniji, a æupanije u Hrvatskoj sa Slavonijom i u Vojvodini vaæiti kao oblasti

i vrπiti funkciju oblasti po ovome ustavu.“ To znaËi (za Hrvatsku i Slavoniju,

Dalmaciju, Bosnu i Sloveniju) da Êe se smjesta po donesenju ustava i prije

nego se donesu zakoni o organizaciji oblasti i ostali zakoni u vezi s oblasnim

ureenjem dræave (ureenje minsitarstva, dræavnog savjeta itd., Ëlanovi 95.,

96., 97., 98., 102., 103., 104., 105. i 134. (ustava) uprava pokrajinskih vlada

ukinuti i prenijeti πto na ministarstva πto (u Hrvatskoj) na osam (8) æupanija,

koje Êe imati smjesta da funkcioniπu kao oblasti. I sve to, a da ne bude zakona

ni o tome πto Êe spadati na dræavnu upravu u ministarstvu, πto na dræavnu

upravu u æupanijama kao novim oblastima, πto u samoupravu tih æupanija

kao oblasti; a da ne bude zakona, kojim Êe se naËinom ti poslovi imati da

vode, niti zakona, koji Êe urediti kompetenciju i tko da sudi u sluËaju prijepo-

ra o kompetenciji itd. Tih bi se osam oblasti imalo da baci na sadaπnje æupani-

je, bez obzira na to, da li Êe ove imati dovoljno Ëinovnika za nove duænosti,

da li Êe imati dovoljno prostorija da prime nove nadleænosti i nove urede, i da

li Êe u njihovom sjediπtu biti dovoljno stanova za potrebni broj Ëinovnika.

Nema sumnje ∑ bit Êe to i laiku jasno ∑ da bi to urodilo propaπÊu

uprave, a s njom i kulturnih i privrednih tekovina i ustanova.

Duænost je dakle bila naπa, poslaniËka, da sprijeËimo donoπenje

takvoga Ëlana. Ta je duænost bila to teæa, πto je taj i ovakov Ëlan nacrta pred-

loæio poslanik iz Hrvatske g. Juraj DemetroviÊ, kao Ëlan ustavnoga odbora, te

ga je ovaj na njegov zagovor prihvatio i uvrstio u nacrt ustava. A g. Demetro-

viÊ je podjedno i Ëlanom naπe demokratske stranke…


196rsr 197rsr

vremenskom roku likvidacija pokrajinskih uprava, koje su po tom Ëlanu imaleda budu oprezno provedene u roku od tri do Ëetiri godine. Brisanje te usta-nove znaËi, da se to sve moæe da provede odmah prema novoj stilizaciji Ëlana135., Ëim tamo navedeni zakoni budu doneπeni, a to mora da bude najduljeza deset mjeseci. Dakle bi se likvidacijom pokrajinskih uprava imalo poËetiveÊ za deset mjeseci tj. prije nego li se moæe sve pripraviti za valjano fun-kcioniranje oblasti.

Zato sam se prijavio za rijeË (u svoje ime, a pristankom kluba). Tomsam prilikom htio da prigovorim i Ëlanu 137., jer odreuje da se kroz godinudana mogu pojedini naπi suci staviti na razpoloæenje. A isto tako htio samupozoriti na neËuvenu ustanovu redakcije Ëlana 130., kojom skupπtina dajeunapred zakonsku snagu uredbama, koje Êe vlada donijeti do proglaπenjaustava, kojih dakle skupπtina ni ne pozna! Prijaπnja redakcija govorila je samoo veÊ obnarodovanim uredbama do proglaπenja ustava.

Moji drugovi nijesu bili moga miπljenja, dræeÊi da je novom redak-cijom Ëlana 135. uklonjena pogibelj koja je prijetila naπoj upravi po prvojstilizaciji toga Ëlana, kako ju je bio prihvatio ustavni odbor po prijedlogu g. J.DemetroviÊa. A Ëlanu 130. nijesu pripisivali veÊe vaænosti. Bili su uvjereni, dase postiglo πto je postiÊi trebalo.

Kod g. predsjednika skupπtine obavijestio sam se, da su od govor-nika izvan grupa prijavljena samo trojica: g. dr. TrumbiÊ, g. dr. IvaniÊ (radikal-ski disident) i ja. Poslije govora g. TrumbiÊa ustao je g. IvaniÊ da govori, ali muto sprijeËi g. predsjednik s izjavom, da mu je od dvadesetorice poslanikapredan prijedlog po poslovniku da se debata zakljuËi. To je skupπtina odmahprihvatila. G. je IvaniÊ pokuπao da prijavom za rijeË zbog povrijede poslovni-ka ishodi opoziv toga, no nije uspio. Pokuπao sam to i ja, te sam naglasio,neka mi se dozvoli da barem u kratko obrazloæim zaπto moram da glasamprotiv odjelka o kom se razpravlja. No nijesu mi toga dozvolili, pa tako nije-sam uopÊe mogao da govorim o ovom ponajvaænijem odjelku. Mogao samda pokaæem svoju protimbu samo time, πto sam glasao protiv toga odjelka. AËuvπi k tome, da je onaj prijedlog za zavrπenje debate, kojim je meni (i g.

prethodnoga zakona i ma kakve uredbe o njihovoj organizaciji i o organizaci-ji njihovog djelokruga; a uprava, u koliko bi joπ zasluæilvala to ime, bila biraztepena na osam æupanija.

Ostao sam do posljednjeg Ëasa u rovu, kamo su me poslali izbor-nici i svjestan sam, da smo uklonili veliku nedaÊu, koja je prijetila, da namuniπti upravu i s njom spojene kulturne i privredne ustanove. Zavrπavam ovajizvjeπtaj s napomenom, da sam glasao protiv odjelka I., jer je tamo propu-πteno dati naπoj dræavi jedno jedinstveno ime (Jugoslavija), i protiv odjelkaVIII. jer je u Ëlanu 95. prihvaÊena doduπe umjesto brojke 700.000 brojka800.000, ali nije prihvaÊen moj zahtjev da se stavka o brojci sva izpusti ilibarem povisi na brojku 900.000.

Sutra je razprava o odjelku XIII. i posljednje glasanje. Do ovoganam Ëasa joπ nije dostavljen konaËni predlog ustavnog odbora o tom odjelku.

*

Posljednji dan razprave i glasanje za ustav.

Beograd, 27. lipnja.

Prije podne smo Ëekali, da ustavni odbor dovrπi svoju konaËnureakciju XIII. odjelka. Nije je dovrπio. Poslije podne smo Ëekali do πest sati, dase ta nova reakcija doπtampa i porazdijeli meu poslanike.

PoËeli su je dijeliti, i odmah je otvorena sjednica skupπtine i razpra-va o XIII. odjelku. Od grupa su govorili po jedan ili dva govornika, samo oddemokrata i radikala nijesu grupe poslale svojih govornika. Ja nijesam mogaonastupiti ako govornik u ime demokratske grupe, jer se klub nije pridruæiomome miπljenju.

Dok su meutim govorili predstavnici grupa, ja sam prouËavaopredlog ustavnog odbora. Naπao sam da odgovara informacijama, koje sunam bile dane juËer u klubu s mjerodavne strane. Ali sam opazio na svojezaprepaπÊenje, da su u Ëlanu 134. izpuπtene ustanove, koje rade o naËinu i


198rsr 199rsr

„Gospodine predsjedniËe! U klubu sam izloæio svoje stanoviπteprema redakciji Ëlana 95. i 125. ustava nacrta i dobio sam dozvolu, da tostanoviπte u svoje ime zastupam u skupπtini. Prigodom razprave o odjelkuVIII., imao sam prilike, da to uËinim obzirom na Ëlan 95. u govoru, koji nijepotrajao ni 30 minuta. Uvjeren sam, da mi se ne moæe prigovoriti, da sam tomprilikom zloupotrebio pravo govora. Govorio sam tada svega drugi put u vri-jeme od 2 i pol godine. VeËeras se je raspravljalo u skupπtini XII. odjeljak, ukojem se nalazi Ël. 135. Prema dozvoli prijavio sam se za rijeË. Izvan grupebila su svega tri govornika prijavljena: dr. TrumbiÊ, MomËilo IvaniÊ i ja. Usvome govoru htio sam da zauzmem stanoviπte prema novoj redakciji Ëlano-va 137., 135. 134. i 130. ∑ ©to se zadnjeg Ëlana tiËe, htio sam da upozorim naneËuvenu redakciju toga Ëlana, kojom se daje zakonsku snagu i takovim ured-bama, koje Êe vlada donijeti do dana proglaπenja ustava, dakle uredbama,koje skupπtini nijesu poznate, niti po sadræaju, niti po smjeru.

Krsti se dijete prije nego je roeno.

Skupπtina je ovim na slijepo predala zakonodavnu vlast vladi krozkratko vrijeme. Poslije kako je govorio dr. TrumbiÊ, objavio je g. predsjednikskupπtine, da g. IvaniÊu i meni ne moæe dati govoriti, jer mu je podneπen poposlovniku predlog, da se razprave svrπe bez obzira na prijavljene poslanike.

Tako je meni bila oduzeta moguÊnost, da o odjelku XIII. govorim.Ovaj prijedlog, kojim mi je onemoguÊeno govoriti, potpisalo je i viπe Ëlanovaovog demokratskog kluba. To nije demokratski, niti kolegijalno, ne znam, je li seje htjelo zaprijeËiti moj govor zbog stvari, koju sam zastupao, ili zbog mene liËno.

Protiv svega toga ja ne mogu da se oËitujem drugim naËinom, negoda Vas zamolim, da priopÊite demokratskom klubu, da ih njega iztupam. Dane ostanete u dvoumici, izjavljujem, da Êu glasati za ustav, unatoË svih nje-govih mana, jer dræim, da je nuæno, da se odlgasa. Trebamo ga, ma kakav bio.Poslije Êemo ga izpravljati.

Ja svoga politiËkoga osvjedoËenja ne stvaram i ne mijenjam poliËnoj dispoziciji. ∑ Primite izraz mog odliËnog poπtovanja, te izruËite drugo-vima, koji nijesu potpisali predlog za zavrπenje debate, moj srdaËni pozdrav.

IvaniÊu) uskraÊena rijeË, doπao do strane demokrata, nije mi preostalo drugo,

nego odgovoriti na to istupom iz poslaniËkoga kluba.

Naπom je akcijom ∑ akcijom nekolicine poslanika ∑ postignuto u

istinu brisanje prvobitne redakcije Ëlana 135. ali je s druge strane ustavni

odbor izbacio ustanove Ëlana 134. o oprezima i naËinu likvidiranja pokrajin-

skih uprava, te o roku za provedenje te likvidacije (3-4 godine). PraktiËni je

rezultat toga malen, a ipak velikog domaπaja:

Prvo. Vlada sada ne moæe smjesta bez ikakvih upravnih zakona

ukinuti pokrajinske uprave i ne moæe onu u Hrvatskoj odmah rascijepati i

baciti na osam æupanija.

Drugo. Vlada mora saËekati donoπenje organizatornih zakona. Ako

ne budu doneseni, ona ih mora sama donijeti; tada moæe Hrvatsku (sa

Slavonijom i sa Srijemom) razdijeliti na Ëetiri, a ne na viπe oblasti i pri toj pod-

jeli nije vezana na brojku 800.000. Do toga Êe proÊi deset mjeseci. To je kratak

rok da se obavi valjan posao, ali dovoljan da uvide i vlada i veÊina, da su

novom redakcijom Ëlana 134. uËinili jedno zlo u konstruiranju nove uprave

zemlje, da su u Ëlanu 135. za donoπenje ovako vaænih stoæernih zakona, na

kojima treba da poËiva sva uprava zemlje, postavili tako kratke rokove, te je

za vrijeme njima odreeno, nemoguÊe donijeti valjano prouËene zakone. Kad

to uvide, lako se moæe predusresti tim opasnostima.

Na nama je da poradimo, kako bi se naπla vlada i veÊina sporazum-

na za takav pozitivan rad. A potreban je takav rad za red, napredak i defini-

tivnu konsolidaciju dræave.

Milan Rojc

narodni poslanik“

U tom Ëlanku spomenuo je da je bio postupkom demokrata pri-moran da im odgovori izstupom iz kluba. To je uËinjeno pismom predsjed-niku demokratskoga kluba g. Ljubi DavidoviÊu, koje ima ovaj sadræaj:


200rsr 201rsr

gao neoËekivanu novu redakciju najvaænijih Ëlanova trinajstoga odjelka. Naone prve odnose se Vaπe blage rijeËi. Onih drugih ne spominjete, jer ih nisteprimijetili. Za akciju ovih odgovoran je ipak cijeli klub, jer nije reagirao.

Poslaniku grada Zagreba nije se dozvolila kritika nove redakcijeËlanova, koji se najviπe tiËu baπ Zagreba i onih krajeva!

Primite uz izraz odliËnoga πtovanja srdaËne pozdrave od Vaπegaodanoga

M. Rojca.“

*

Sada Rojcu nije preostao drugi rad, veÊ onaj s kojim je prije veÊ bioodpoËeo. Naime, da svaki nezgodni korak svaku krupniju pogreπku upravnihvlasti srbijanskih dostavi u javnoj sjednici „skupπtini“ ∑ pitanja dotiËnom mi-nistru, kojega se resorta bude ticalo. Tako Êe pokazivati na nebrojene pogri-jeπke te njetiti æelju i potrebu, da se ove omaπke izprave, a da se onemoguÊiopetovanje takovih. Ako treba i izpravkom slabih strana samoga ustava. S timje odmah nastavio:

Opazio je nejednakost glede uporabe jezika i pisma Ëak i u samojskupπtinskoj zgradi. Zato je Rojc poslao predsjedniku narodne skupπtine ovopismo:

„Prema duhu ustava i prema naroËitoj uredbi ministarskoga savje-ta jesu ravnopravna pisma Êirilica i latinica, te se sva nadleætva u dræavi imaduu oba pisma oznaËivati. Narodno predstavniπtvo ima da prednjaËi u svemuπto vodi do sreenja i uËvrπÊenja prilika u dræavi. Poπto na zgradi narodnogapredstavniπtva i u njegovim prostorijama nije udovoljeno ovoj odredbi, apoπto je sada ∑ za parlamentarnih praznika ∑ najzgodnije vrijeme, da seprovede, pitam gospodina predsjednika, da li hoÊe provesti dati, da budu svinapisi na skupπtini i na njezinim pojedinim uredima i prostorijama u obapisma napisani?

Beograd, dne 27.VI.1921.

Narodni poslanik

Milan Rojc v.r.“

Dana 7. srpnja 1921. dobio je Rojc pismo ministra DraπkoviÊa

pisano Êirilicom, ali vrlo lijepim rukopisom, koje glasi:

„7/VII.1921. Beograd

Dragi gospodine Rojc!

Piπem Vam povodom vaπeg uzbudljivog saopπtenja g. DavidoviÊu.

To smem jer nisam potpisnik pismena koje Vas je ogorËilo. Mislim da ne treba

strogo tretirati ni njegove potpisnike, koji su najviπe u culpi.

Ako joπ dræite srce na njih, primite prijateljski moj pozdrav i sim-

patije. U mladoj stranci obrazovanoj iz elemenata raznih u nekoliko politiËkih

podneblja, joπ Êe moæda dulje vremena valjati trpeti sliËne ispade.

Oni su istina, ovaki ispadi, najmanje prema vama umesni, ali πta

moæemo protiv male politiËke kulture, no raditi za veÊu. U svakom sluËaju

primite moje poπtovanje i podzdrave Vaπ

M. DraπkoviÊ.“

Rojc mu je odgovorio iz Zagreba ovo:

„Zagreb 10/7.1921.

Gospodine ministre i dragi druæe!

Na Vaπe ljubezno pismo od 7/VII. t.g. æurim se da odgovorim.

U postupku mojih bivπih klubskih drugova razlikujem dvoje. Jednisu potpisivali πto im je predloæeno, a jedni su sakupljali te potpise, da uguπemoj glas, koji bi ∑ po mom obiËaju mirno ali vrlo nepovoljnoj kritici podvr-


202rsr 203rsr

uËitelj tada mora biti umirovljen. Naprotiv ∑ zakon izrijekom predvia sluæbo-vanje i preko spomenutoga roka uz godiπnji dodatak na plaÊu od 1600 kr. VeÊinaumirovljenih uËitelja joπ je sasvim sposobna za sluæbu. I ma da su ovi u πkolipostizavali dobre, paËe i odliËne uspjehe, a dræavu bi stajao svaki samo 1600 kr.viπe, vlada ih je umirovila. Sada Êe se za njih morati plaÊati potpuna mirovina, aoni koji na njihova mjesta dolaze, moraju dobiti potpuna beriva. RaËunaju li seova beriva samo po suplentskim dohocima iznositi Êe optereÊenje budæeta oko8 milijuna prema nekih 120.000 viπe izdataka za sadanje sluæbenike, broj seuËitelja neÊe poveÊati, a izdatak Êe se nerazmjerno poveÊati. Sposobni i valjanistariji uËitelji moraju iz sluæbe, jer su Hrvati.

Demokratski vlastodræci vide svoj ideal u centralizaciji, u meha-niËkom sabijanju pa im nije glavna stvar Ëuvanje i umnoæavanje slobode,nego neka moÊ. Oni tim izdaju duh i smisao narodnog jedinstva. Da to svojeizdajstvo pokriju, oni hrvatsko uËiteljstvo okrivljuju, da je protiv ujedinjenja ∑premda je upravo to uËiteljstvo bilo najviπe za ujedinjenje.

PaπiÊ-PribiÊeviÊevoj politiËkoj teænji, a u zatoru Hrvatske, smetajunajviπe hrvatski uËitelji, a eksponent njihov, DemetroviÊ upotrebljavajuÊidræavnu vlast u stranaËke svrhe, goni hrvatske uËitelje kao razsadnike hrvat-ske kulture i svijesti. Savezu „hrvatskih uËiteljskih druπtava“, policajno i sud-beno se otima imovina u vrijednosti od preko 50 milijuna kruna na osnovi fal-sifikata, kojim se laæno prikazuje teËaj glavne skupπtine „Saveza“.

Sadaπnje masreglovanje ide za tim, da se rasturi odbor Saveza, kaoi odbori u savezu udruæenih uËiteljskih druπtava. Penzionirani je predsjednik„Saveza“, Ivan TomaπiÊ, ujedno i predsjednik uËiteljskog druπtva za gradZagreb i okolicu, vrstan uËitelj, odliËno cijenjen, pedagoπki pisac, urednik„Hrv. uËitelja“, penzionirani su predsjednik saveza i predsjednik Hrv. uËi-teljskog druπtva u Rumi, Josip BiniËki, poznati pedagog i pisac, i predsjednikuËiteljskog druπtva u Novskoj Jakov Bobinac, odliËan nastavnik, a premjeπtenisu svi Ëlanovi uËiteljskoga druætva kotara jastrebarskoga i velikogoriËkoga,koji su glasovali za rezoluciju, da se spor u uËiteljskom druπtvu poπtenim spo-razumom rijeπi, dok je tajnik uËiteljskoga druπtva za kotar velikogoriËki,Nikola Toth suen na otpust, osim toga premjeπteni su i drugi Ëlanovi

Sa odliËnim πtovanjem biljeæim se

odani

narodni poslanik M. Rojc v.r.

Zagreb 15/7.1921.“

Ovomu je udovoljeno 1. prosinca 1921. Dakako, da je u ono dobabio predsjednikom skupπtine Hrvat dr. Ivan Ribar. Stavio je dalje 15. srpnja1921. upit ministru unutraπnjih djela o prekoraËenju nadleænosti ministravjere:

Gospodinu ministru unutraπnjih djela,

BEOGRAD

U sluæbenim narodnim novinama u broju 154. od 11/7.1921.proglaπena je RojËeva upozorenja javnosti upuÊivanjem obrazloæenih pitanjaministarstvima, a tako i ministru nastave PribiËeviÊu, imala su posljedicom, dase je sva hrvatska javnost za nje zanimala. Tako se je i dnevnik Hrvat u svombroju 754. od 6. rujna 1922. pozabavio pitanjem nenormalnoga premjeπtanjai umirovljivanja puËkih uËitelja te otimanjem imovine uËiteljskoga druπtva, paje u oduljem Ëlanku dao oduπka svome miπljenju. Evo toga Ëlanka u skraÊe-nom obliku:

„U Narodnim Novinama, u organu tzv. pokrajinske uprave objav-ljena je od svrπetka srpnja do poËetka rujna u svemu 631 promjena u statusuuËiteljskih puËkih πkola u Hrvatskoj i Slavoniji, πto Ëini po prilici jednu petinubroja svega uËiteljstva. Od toga je umirovljeno 78. premjeπteno 446. Ovakovorazmjeπtanje en mase svakako je jedan specijalitet nazovi demokratske vla-davine kakvoga povijest hrvatskoga πkolstva ne pamti ni iz najgorih danatuinske vlasti.

OsvetniËkim ukazom vlade umirovljeno je 78. uËitelja. Ustav doduπekaæe, da uËitelj ima pravo na mirovinu, kad navrπi 32 godine, ali se ne kaæe, da


204rsr 205rsr

kazao pred beËkim porotnim sudom svojim alibijem, da je bio tada u Berlinu,πto je izvjeπtajem berlinske policije i potvreno da se je u ono vrijeme, kada jetoboæe u Beogradu podpisao neki zapisnik, bavio u Berlinu znanstvenimposlom u dræavnoj knjiænici.

Na ovaj MarkoviÊev Ëlanak „RijeË“ odgovara raznim smicalicama iizvrtanjima, te svrπava ovako: „G. Rojc je napustio program demokratskestranke, te je zbog toga i zbog svog postupka prema organizaciji demokratskestranke zasluæio nepovjerenje.“

Malo ne istodobno bavi se Splitski dnevnik „Novo Doba“ ovim pri-likama, te piπe pod naslovom „SluËaj dra Rojca:“

„Dr. Rojc bio je jedan od najuglednijih Ëlanova prije u srpsko-hrvatskoj koaliciji, a poslije sloma u demokratskoj koaliciji, prijaπnjoj ze-maljskoj hrvatskoj vladi bio je povjerenikom za unutarnje poslove. Od duæevremena nije bio zadovoljan politikom danaπnjeg reæima, pa naravno ni poli-tikom demokratske stranke, u koliko je mogao nastojao je u samom klubu dastranka poe drugim pravcem, ali bez uspjeha. Nije mu preostalo drugo negoda uteËe ∑ publicistiËkom sredstvu. Lani je u „Novoj Evropi“ bio objelodanioËlanak „Prilike u Hrvatskoj“ koji je bio skrenuo na sebe opÊu paænju. Iznio jeobjektivno i stvarno mnoge Ëinjenice koje su imale da zamisle pozvane fak-tore. Na æalost Ëlanak je ostavio vrijeme koje je i naπao: proπlo se olako nadnevni red preko prigovora dr. Rojca.

Dr. Rojc nije sustao u svom plemenitom nastojanju, voen jednomidealnom pobudom. Nedavno je u zagrebaËkoj „Slobodnoj Tribuni“ napisaoniz Ëlanaka koje je odπtampao i u posebnoj knjizi. U ovoj knjiæici dr. Rojcponovo podvrgava jednoj vrlo stvarnoj objektivnoj kritici rad vladin i raznihpolitiËkih stranaka, od prevrata i od ujedinjenja pa do danas. U uvodu jenaglasio, da je njega na ovu radnju potakla odanost i ljubav prema naπemjedinstvenom narodu i naπoj jedinstvenoj dræavi, pa da su baπ i ti motivi odnjega traæili potpunu i nesmiljenu iskrenost.

Poslije trijeznih i dokumentovanih razmatranja dr. Rojc dolazi dozakljuËka, da je apsolutna potreba, u interesu jedinstvene dræave ∑ revizijaUstava. On je zavrπio:

hrvatskih uËiteljskih druπtava. Treba li viπe dokaza, da se „ureda radi“ postu-palo stranaËki protiv hrvatskih uËiteljskih organizacija?

„Da su prilike u Hrvatskoj danas takve, da ovakav Ëovjek i javniradnik (tj. g. Milan Rojc) ne sme slobodno da kaæe svoje miπljenje ni u novin-skim Ëlancima“, pa produæuje:

„Na g. Rojca se mrko pogledalo Ëim je u „Novoj Evropi“ podvrgaokritici voenje hrvatske politike. I ako je on tu iznosio primjere loπe uprave uHrvatskoj u namjeri da se sve πto je ravo popravi i da onda unitaristiËka idejauhvati πto viπe korijenja ∑ sve mu se to upisuje u grijeh i akcija protiv njegaotpoËinje. I naravno da Rojc i kao unitarac i demokrata nije mogao mirno iravnoduπno gledati kako prilike u hrvatskoj svakim danom bivaju gorim. Zatose njegova dalja kritika javila u Ëlancima „Slobodne tribune“. Na ovo je doπlaprava hajka protivu Rojca. Pismeno je pozvan da javno demokratskom zborupoloæi raËun o svom radu i da naznaËi vrijeme, kada æeli da se zbor sazove. Kadje Rojc pristao na saziv zbora i ostavio partijskoj mjesnoj organizaciji izbor vre-mena, onda ta ista organizacija, ili bolje aranæer hajke, odustaju od sazivazbora, veÊ po „skraÊenom postupku“ sam mesni odbor stranke bez Rojca,donosi odluku o nepoverenju. »ak je bilo prijedloga i za iskljuËenje iz stranke.Pa i ova odluka je sa nategom donijeta. Na dvije sjednice nije bilo kvoruma,potrebnog za rjeπenje traæenog iskljuËenja. NA PRVOJ SJEDNICI USTAJU SVIVI–ENIJI »LANOVI PROTIV OVOG POSTUPKA i odlazkom jednog delanastala je nemoguÊnost reπavanja. Na drugu sednicu i ne dolaze vieniji Ëla-novi, kao AlaupoviÊ, dr. Makale, dr. GavranËiÊ, dr. Stopar, Dr. LisiËar, Dr.TomljenoviÊ, PA I SAM PREDSJEDNIK DR. TOMA©I∆. Postupak zagrebaËkogpartijskog odbora sve je drugo samo ne demokratski. To je oligarhijski i dikta-torski poostupak, koji kao crv podgriza cijelu stranku. U kakvom li su poloæa-ju tek drugi i manje vrijedni i manje snaæni od Rojca?… SluËaj M. Rojca nijetako prost. demokratska stranka i njen Glavni Odbor ne smeju dopustiti dapojedini mesni odbori s najrazliËitijih, »ESTO I RUÆNIH MOTIVA tumaËe iprogram kako se njima svia kad je u pitanju javan rad Ëoveka kao πto je Rojc.“

To je napisao onaj isti profesor Boæo MarkoviÊ, koga je podpiskrivotovren na Friedjungovom dokumentu, i koji je to krivotovorstvo do-


206rsr 207rsr

dræave poπlo putem bespravlja i policajne samovolje, te stvaranja mnogobroj-nih oblasti umjesto „prostranih samouprava“, koje bi odgovarale „prirodnim,socijalnim i privrednim prilikama“. Treba li da se opetuje, da se to sve kosi saprogramom demokratske stranke? Ja sam na temelju utvrenih Ëinjenicapovukao logiËni izvod, da se ovim putem ne moæe doÊi ni do konsolidacijedræave ni do realizacije programa demokratske stranke, veÊ da prema prilika-ma kakove su se razvile, treba najprije poÊi putem ureenja dræava po pokra-jinama s legislativnim autonomijama, da postignemo tu svrhu. (Vidi poglav-lje 14.III. moje razprave).

Poπto ja dakle moje miπljenje nisam osnovao na proizvoljnom hiru,veÊ na logiËnom zakljuËivanju, treba mjesni odbor da najprije obori Ëinjeniceili pokaæe da sam iz njih povukao pogreπni zakljuËak.

Dok jedno ili drugo ne uËini, dotle „izraz nepovjerenja“ ne pogaamene, jer me πtiti logiËna istina“.

SluËaj je dr. Rojca vrlo znaËajan i ∑ pouËan. Kod nas se je viπe putaËuo prigovor ljudima koji, ojaeni naπim politiËko-stranaËkim prilikama, nisuhtjeli da se opredijele, ni za koju danas postojeÊu partiju: da zlo Ëine, da jepasivno kibiciranje najgore, da treba uÊi u bilo koju stranku i u njoj lijeËiti akoima zla, nastojati da se promijeni pravac itd. To je bio, ako se sjeÊate, tema ijednoga predavanja g. Luja VojnoviÊa u Splitu. No, evo, sluËaj dra Rojcapokazuje koliko je bilo naivno takovo shvaÊanje. Partizanstvo je veÊ po svo-joj naravi takovo, da ono ne trpi individualnih shvaÊanja ni oporbe pojedi-naca. Vodstvo daje pravac stranci, vodstvo saËinjavaju koterije od tri ili Ëetiriosobe koje znadu da se nametnu stranci, a tko se pri tome buni ∑ tome sedogodi kao dru Rojcu. Razumije se, izgon dra Rojca iz Demokratske strankenije mu smanjio veÊ mu je podigao ugled u oËima opÊinstva koje na unutar-nji problem naπe dræave gleda sa stajaliπta opÊih narodnih interesa, a neinteresa pojedinih partija ili joπ gore ∑ pojedinih kategorija.

Tako je Rojc za svoje nastojanje da pomaæe srediti naπe prilike, zaveliki trud, komu se je podvrgao pisanjem studije u „Novoj Evropi“ i razprave„Za bolju buduÊnost naπe kraljevine“ u „Slobodnoj tribuni“, dobio nagradu…

Ali! u narodnoj javnosti dobio je potvrdu povjerenja i priznanja….“

„U jesen godine 1918. mislili smo da smo se posvema primaklioæivotvorenju ideala, koji je nama ovdje u Hrvatskoj predan od naπih prea iod najboljih naπih ljudi usaen u duπu, i koji je u jesen g. 1918. u tolikim pro-gramskim izjavama najodluËnijih faktora i najodliËnijih politiËara utvren kao:∑ Jugoslavenska dræava Srba, Hrvata i Slovenaca sa potpunom ravnopravno-sti i jednakosti tih plemena, ureena demokratski sa jednim zakonodavstvomi prostranim samoupravama. A πto ima od svega toga! Neπto je uniπteno, aneπto izobliËeno!

Ne moæe se i zato nije uspjelo zakonom stvoriti novo raspoloæenjepuËanstva, veÊ ovo razpoloæenje i potrebe puËanstva treba da naπe odraza uzakonu. Htjelo se je uzakoniti centralizam protiv raspoloæenja puËanstva, dasprijeËimo centrifugalne struje, a baπ smo time izazvali separatizam. I to jeznak da centralizam nije danas veÊ za naπe prilike.

No, πto se nije dalo postiÊi prvim naletom, postiÊi Êe se postojanimali sigurnim napredovanjem i mirnim razvitkom, sve ∑ do bolje buduÊnostinaπe kraljevine!“

Poslije publikacije ovih Ëlanaka Dem. stranka uzela je stav protivovog svoga uglednog Ëlana, svakako jednoga od najuglednijih. Mjesni odbordem. stranke u Zagrebu, razumije se po nareenju vodstva iz Beograda, dao jeizjavu, kojom konstatuje da se je dr. Rojc „stavio na glediπte razliËno od unitari-stiËkog glediπta programa Demokratske Stranke“ pa zbog toga stranka „osuujeizjave i postupak g. Rojca i pozivlje ga da iz toga povuËe konzekvencije“.

Na ovu poruku odgovorio je dr. Rojc izjavom u kojoj kaæe:

„Ja nisam nipoπto prosto doπao i „izjavio se za ureenje dræave popokrajinama s legislativnim autonomijama“, nego sam ocrtao savjesno imirno prilike kakove su se kod nas razvile i kako se je od ∑ demokratskim pro-gramom zamiπljene i izjavama najodluËnijih faktora i najodliËnijih politiËaraprikazane ∑ Jugoslavenske dræave Srba, Hrvata i Slovenaca sa potpunomravnopravnosti tih plemena, ureenje demokratski sa jednim zakonodav-stvom i prostranim samoupravama, u istinu razvila neravnopravnost i nejed-nakost tih plemena, kako je zabaËena jugoslavenska ideologija, a ureenje


208rsr 209rsr

toga viπe ne moæemo izvuÊi! ∑ ne preostaje nam ino, nego da sa svoje stranesve poduzmemo, da Srbijance navedemo na put evropejske civilizacije…

Da se raztavimo? ∑ nije viπe moguÊe a i slabi smo brojem da bude-mo sami! Ne smijemo zaboraviti, da smo samo kao jedinstveni narod saSrbima pred antantinim vlastima uæivali simpatiju i podporu da spasimoPrimorje i Dalmaciju od Italije, i da ova bude prisiljena zaposjednute naπe kra-jeve povratiti nam! Srbi su njihovi ratni saveznici! ∑ Ne moæemo doista drugono trpiti i sve moguÊe uËiniti, da ih privedemo uviavnosti, evropejskoj civi-lizaciji! ∑ Ili nije podiÊi k sebi ili sebe spustiti do njihovoga kala! To! ili ono!

U skupπtini ne moæemo oËekivati uspjeha jer su Srbi sa od njih pot-puno zavisnim Makedoncima i drugima u veÊini, dok mi Hrvati πto nas imau skupπtini razπtrkani smo po raznim strankama joπ i uz odsutnost naπih 49hrvatskih seljaËkih zastupnika kojim su se pridruæila i tri pravaπa (frankovca).Dakle, uz odsutnost 52 hrvatska zastupnika ne moæemo niπta ∑ niπta ∑ niπta!PrisuÊe ova 52 zastupnika u skupπtini sasvim bi okrenulo poloæaj naπ. Srbi nasne bi mogli parlamentarno zarobiti…

Zato moramo nastojati, da u Srba uzpirimo svijest za bratstvo, svi-jest za marljivost, svijest o nuædi, da se dræavom vlada i s narodima postupanaËinom civilizirane Evrope.

Rojc dakle odluËi pokuπati, da podpiri tu unutarnju evoluciju kodSrbijanaca neumornim upozoravanjem na pogrijeπke njihove politike, njihoveuprave i javnoga im æivota.

*

Rojc je joπ od mladih dana mnogo bolovao od ishiasa desne noge,te se dogodi te sada opet oboli. Ta ga bolest prikova na kuÊu, jer i ako inaËezdrav ∑ nije mogao desnom nogom ni micati ni koraËati. To je takova bol, dase ne da svladati voljom, a svaki takov pokuπaj lomi se u napadaju slabine dopodpune nemoÊi. Dakako da takov nije mogao ni u Beograd u skupπtinu,nego je sjedio kod kuÊe lijeËeÊi se elektrikom, masaæom i toplim suhim oblo-

*

Sv. PribiËeviÊ pokuπao je Rojca maknuti sa mjesta odjelnoga pred-stojnika za bogoπtovlje i nastavu veÊ odmah po preokretu ponudih neka Rojcpreuzme banstvo umjesto MihaloviÊa. Rojc nije na to pristao, jer je htio daizvrπi svoj nastavni program o stvaranju hrvatskih visokih πkola. PribiÊeviÊ jeto æelio zato da bude beogradskim vlastodræcima i njemu kao ministru na-stave omoguÊeno i nasilnim naËinom svoje πepave ideje o dræavnom jedin-stvu primijeniti na hrvatski narod i njegovu kulturu. RojËev nasljednik profe-sor dr. TuÊan potpuno je odgovarao ovoj potrebi ministra PribiËeviÊa.

Tada poËne ministar prosvjete izbacivati svoj gnjev na puËke uËite-lje u Hrvatskoj, kojim je naπao stotinu prigovora, ali nije nikoji od tih prigo-vora opravdavao njegovu brutalnu politiku premjeπtavanja.

RazmiπljajuÊi o tim æalosnim prilikama sjetio se je Rojc jednezgode, kad se je hrvatski slavni pisac Ljuba BabiÊ-Gjalski bivπi u Zemunu iBeogradu vratio u Zagreb i pripovijedao ovu zgodu: ∑ Sjedio je kod veËere uZemunu u gostionici u druætvu jednoga aktivnoga srbijanskoga poruËnika.Govorili su o strahotama minuloga svjetskoga rata, pa je Ljuba BabiÊ-Gjalskiprimijetio, kako je to straπno da je Srbija u ovom minulom ratu izgubila malone svu svoju inteligenciju. Naπto mu Srbjanac poruËnik odvrati: ∑ Kamo sreÊeda su nam ju svu postrijeljali! Mogli bismo se brzo oporaviti. Ostalo ih jedosta, a da nam opet izkvare svu mladu generaciju. Da, ne Ëudite se: ∑ naπainteligencija nije zavrijedila drugo no da bude sva postreljana. Æalimo πto nije,i æalimo da je nje preostalo joπ mnogo i previπe, jer se uz nju ne bude moglapodiÊi nova valjana ËinovniËka inteligencija, veÊ Êe ju preostala stara izkvaritionakvom kakova je i sama!

Sada je Rojc ovu izjavu srbskoga vojniËkoga Ëastnika shvatio oz-biljno, pa se je pitao:

©to sada? Antanta nas je ∑ s naπom privolom, koju smo dali nepo-znavajuÊi prilike, ∑ uzko povezala sa Srbijancima u jednu dræavu. Mi se iz


210rsr 211rsr

Za bana

kr. banski savjetnik:

potpis neËitljiv/“

/M.P./

Rojc to proËita i promrmlja pred sebe: ©to se usuujeπ ovako mepozivati! ∑ Sjedne i napiπe ovaj odgovor:

„Vis. predsjedniËtvu kr. hrvatsko-slavonske-dalmatinske zemaljskevlade u

Zagrebu.

Na brzojavku gospodina ministra PribiËeviÊa priobÊenu mi pod1218/1921. broj 8787 Ëast mi je odvratiti, da je vrπenje moje poslaniËkeduænosti kao i odgovornost samo stvar moje savjesti, te da g. ministar nijepozvan rasuivati ima li koji poslanik da poloæi mandat, i da on ne ima pravapozivati narodne poslanike na poloæenje mandata.

Toliko sam bio duæan odvratiti u koliko mi je brzojavka toËnosaobÊena.

Rojc.“

Ovaj je odgovor RojËev hrvatska vlada brozjavno priobÊila mini-stru PribiËeviÊu. Kad je Rojc za kojih Ëetrnajst dana popustila najjaËa bol ishi-asa odputovao je u Beograd. U klubu mu pristupi DavidoviÊ ∑ mrav, pasmjeπkajuÊi se reËe: „Dobro ste odgovorili PribiËeviÊu. On Vam doista nijemario tako depeπirati.“

*

Dana 24. prosinca 1921. uvrπten je u „Slobodnoj Tribuni“ slijedeÊiËlanak:

zima. Razumije se, da je obavijestio predsjednika skupπtine o tome sprijeËe-nju.

No, bilo je to u mjesecu lipnju, kada se je pribliæavao dan glasova-nja o ustavu.

Veliki Dræavnik (?) u Hrvatskoj Svetozar PribiËeviÊ tada ministar uBeogradu poπalje zemaljskoj vladi u Zagreb ovu brzojavku:

„Prepis/

„KomunistiËki poslanici napustili skupπtinu. Radi potrebe kvorumai da bi se ustav mogao brzo izglasati, da odmah Milan Rojc doe u Beograd,jer Êe inaËe na njemu biti odgovornost, ako se ne bi mogao sprovesti krozskupπtinu. Koji ma iz kakvih uzroka ne bi mogao doÊi, da poloæi mandat,kako bi mogao doÊi zamjenik. Delo ustava u pitanju, neka svaki vrπi svojuduænost.

Ministar PribiËeviÊ isto saopÊiti Sranu BudisavljeviÊu i VlajkuKociÊu.

Hrvatska vlada je tu brzojavku poslala Rojcu ovim dopisom:

„Zagreb, 12. juna 1921.

Broj 8787/Pr. 1921.

Gospodinu dru Milanu Rojcu, narodnommposlaniku

u

Zagrebu.

»ast je ovom predsjedniËtvu gospodstvu Vaπemu priobÊiti gornjudepeπu na znanje.

U Zagrebu, 12. juna 1921.


212rsr 213rsr

razjaπnjeno joπ 1.7.1921. u „RijeËi“ u Ëlanku „Pred glasanjem za ustav“ i jer jemoje dræanje prema potpisivanju pouzdanice za g. Sv. PribiËeviÊa logiËnaposljedica prvih uzroka.

Gospoda su na to primijetila, da su oni sve to pratili, ali da organi-zacija ipak æeli potanje biti upuÊena. Iz ove æelje vidim, da ni onima koji senaroËito bave politikom demokratske stranke nije bilo dovoljno ono, πto je otim prilikama bilo priopÊeno u javnosti, pak za to dræim, da mi je duænost osvemu tomu potanje i suvislo obavijestiti ju.

Zato hoÊu ovdje po moguÊnosti na kratko u glavnom ponovitiono, πto sam gospodi izaslanicima zagrebaËke mjesne organizacije odgovoriona njihova pitanja, pa da bude svakom izborniku i neizborniku, koji se zani-ma za to dana moguÊnost objektivne kritike tih dogaaja. Rekao sam gospo-di izaslanicima da Êu najprije odgovoriti na njihovo drugo pitanje (zaπto samistupio iz kluba demokratskih poslanika u Beogradu), jer Êe u tom odgovorunaÊi u glavnom i jasan odgovor na prvo pitanje (zaπto nisam supotpisaoizjavu devetorice Hrvata, kojom odobravaju politiku g. Svetozara PribiËeviÊa).

Da razloæim dakle najprije zaπto sam istupio iz kluba demokratskihposlanika u Beogradu, moram da objasnim svoje stanoviπte, koje sam zauzeou debati o ustavu. O tom sam veÊ izvijestio u „RijeËi“ (1.7.1921.), ali poπto togospodi nije dosta, ponavljam da taj izvjeπtaj uz opπirniji prikaz moga djelo-vanja u slijedeÊem:

Govorio sam i glasao u ustavotvornoj skupπtini protiv Ëlanka prvo-ga, jer u njemu nije naπoj dræavi dano ime, nego je ona samo opisana kaodræava Srba, Hrvata i Slovenaca. Ja sam zagovarao, da joj se dade jedno ime,ime Jugoslavija. Taj je moj govor priopÊen u „RijeËi“ od 27.5.1921. br. 118.

Tada joπ nije bio po ustavotvornom odboru do kraja raspravljanevladin predlog ustavnoga zakona.

Ustavotvorni odbor radio je ovako: »im je razpravio koji odjel.ustav. predloga, taj je odjeljak predloæio parlamentu na parlamentarno ras-pravljanje, a primio u razpravu slijedeÊi odjeljak. U tom je poslu ustavotvorni

„Zagreb 16. prosinca 1921.

UredniËtvu

„Slobodne Tribune“

u Zagrebu.

Molim Vas, da mi za priloæeni moj Ëlanak iskaæete gostoprimstvou Vaπem c. listu.

Æelio sam ga priopÊiti u „RijeËi“, nu ona mi je uzkratila uvrπtenje.Valjda zato, jer sadræi nepovoljnu kritiku politike nekih ministara. Da ovajËlanak napiπem izazvan sam zakljuËkom mjestne organizacije demokratskestranke u Zagrebu, koja je od mene traæila neko politiËko objaπnjenje, πto jojga i dadoh. Primite unapred mogu zahvalnost.

Biljeæim se s odliËnim πtovanjem.

Narodni poslanik

Milan Rojc.“

Evo toga Ëlanka:

Dana 29. studenoga 1921. poslije podne posjetiπe me u mom stanutri odliËne liËnosti. Izjaviπe, da dolaze po zakljuËku glavnoga odbora zagre-baËke mjesne organizacije demokratske stranke kao njegovi izaslanici, te meu ime ove zamoliπe, da im najprije razloæim dvoje:

Zaπto nisam supotpisao izjavu devetorice Hrvata bivπih i sadanjihposlanika i Ëlanova demokratskoga poslaniËkoga kluba u Beogradu, kojomoni, povodom Ëlanka Dra Laze MarkoviÊa u „Samoupravi“ ∑ izjavljuju, da jepolitiËka u koliko su ju vodili g. Ljuba DavidoviÊ, Milorad DraπkoviÊ i Sveto-zar PribiËeviÊ voena u duhu ideja stranke, i kojom odbijaju neistinite izvodeo nekom partijskom sporu izmeu Hrvata demokrata i g. PribiËeviÊa“; ∑ izaπto sam istupio iz kluba demokratskih poslanika u Beogradu.

Ja sam im na to izjavio svoje Ëuenje, da mjesna organizacija zagre-baËka sada pita jer je od moga istupa iz kluba minulo veÊ pet mjeseci i ono je


214rsr 215rsr

naËela, da se podjela u oblasti vrπi prema prirodnim, socijalnim i ekonomskimprilikama, i jer je baπ po tom pravilu nuæno, da na primjer zagrebaËka oblast(zajedno sa Zagrebom) bude daleko brojnija. Potrebno je da svaka jedinicabude dovoljno velika i ekonomski jaka, da uzmogne udovoljavati velikezadaÊe samouprave, koja na nje prelazi. (Kulturne, privredne, saobraÊajneustanove itd.).

Po mom predlogu dakle imao bi glasiti Ëlan 96. glede gradovaovako: „Poloæaj gradova u oblastima, odredit Êe s zakonom. (Nema to smislanpr. Zagreb odcijepiti od zagrebaËke oblasti, pa tako oslabiti i ovu i njegasamoga.)

Po predlogu ustavotvornoga odbora imao bi glasiti Ëlan 134. ova-ko: „Po stupanju na snagu ovoga ustava ostaju privremeno sadaπnje pokra-jinske uprave dok se postupno poslovi njihove nadleænosti ne prenesu naministarstva od oblasne uprave po zakonima, koji Êe se o tome donijeti“. Umome predlogu brisao sam rijeË „postupno“, jer bi po takvom postupku imali∑ bog zna kako dugo! ∑ i pokrajinske uprave i oblasti, koje su bi postupnodobivale svoje nadleænosti. Prelazni kaos bio bi dakle joπ poveÊan“ ∑Predloæio sam, da se druga stavka ovoga Ëlanka ispuπta, jer je sadræavalaustanovu, da „ministarski savet odluËiÊe, koji Êe se poslovi pokrajinskih upra-va i pre konaËne likvidacije njihove prenesti u pojedina ministarstva“, πtoznaËi i tu stvoriti kaos kao i kod postepenoga prenaπanja poslova na oblasti.

Upozorujem, da je i po predlogu ustavotvornoga odbora i po mompredlogu zahtijevano, da se poslovi nadleænosti prenesu na ministarstva ioblasne uprave po zakonima, koji Êe se u tome donijeti. Ovo je osobitovaæno, jer to znaËi da se moæe pristupiti ukidanju i prenaπanju pokrajinskihuprava istom onda, kada budu doneseni svi zakoni, koji su se za novoureenje nuæni, naroËito zakoni, koji ureuju nove poslove kod ministarstva,koji ureuju organizaciju nadleænosti i poslovanje oblasti, zakon o dræavnomsavjetu, koji Êe imati da igra veliku ulogu kod ureenja dræave na oblasti itd.

U istom je Ëlanku 134. po ustavnom odboru odreeno „da Êeposebne komisije u ministarstvima najdulje za tri godine izvrπiti sve πto je

odbor mjeseca svibnja raspravljao odjeljak XIII. te je na predlog g. J.DemetroviÊa (vidi „RijeË“ od 21.5.1921.), prihvaÊen Ëlan 135., koji glasi: „Dokse zakonom ne navrπi podela na oblasti, dotle Êe okruzi u Srbiji, Bosni i Her-cegovini, Crnoj Gori, Dalmaciji, Sloveniji; i æupanije u hrvatskoj sa Slavo-nijom i Vojvodini vaæiti kao oblasti i vrπiti funkciju oblasti po ovome ustavu“.

Kako je ovakova odredba ugrozila raztrojstvom Ëitave uprave istvaranjem kaosa u Hrvatskoj i Slavoniji, digla je protiv toga svoj kritiËni glasnajprije demokratska zagrebaËka „RijeË“ od 20. i 21. svibnja 1921.

Ovakova ustanova znaËila bi, da Êe se odmah nakon primitka usta-va imati dokinuti pokrajinska uprava (zemaljska vlada u Zagrebu) i njezinposao podijeliti na osam æupanija u osam æupanijskih gradova. Bez pripremepotrebnih zakona, bez pripreme potrebnoga Ëinovniπtva i prostorija. Umjestojedne pokrajinske uprave (zemaljske vlade) kod nas bi imale da smjesta preuz-mu poslove i dræave i samouprave æupanije u svojim sjediπtima velikihæupana. Gotov slom uprave, a s njom i upropaπÊenje naπih kulturnih i privred-nih teËevina! Da bude kaos πto veÊi, to je prenaπanje posala s pokrajinskeuprave ne osam æupanija imalo biti provedeno odmah i prije donoπenjazakona o stvarnoj nadleænosti (kauzalnoj kompetenciji) tih novih osam uprav-nih srediπta!

No, dosta o tom. UpuÊujem na Ëlanke „Problem administracije“,kojima je „RijeË“ prikazala svu raztvorenost, sav kaose i nasreÊu, u koju bi nastakova odredba survala.

Ja sam ∑ kao poslanik ∑ prema ovoj odredbi vidio svoju duænost utome, da sprijeËim konaËni prihvat toga Ëlanka, kao i Ëlanka 95. koji odreuje,da nijedna oblast ne smije brojiti viπe od 700.000 duπa. Formulirao sam svojprotupredlog, koji sam odmah predao predsjedniku parlamenta. U tom pro-tupredlogu traæio sam, da se Ëlan 135. sav ispusti a za Ëlan 95. predloæio samovu redakciju: „Uprava u kraljevini vrπi se po oblastima, okruzima i opπtina-ma, prema prirodnim, socijalnim i ekonomskim prilikama“.

OgraniËenje brojkom 700.000 stanovnika ispustio sam, jer nemasmisla jednom proizvoljnom brojkom onemoguÊiti izvedenje izreËenoga


216rsr 217rsr

Ëlanu 95. ispusti odredba o ograniËenju oblasti brojkom, i da se Ëlan 135.posvema ispusti. Prije zadnje sjednice, u kojoj sam ja na taj naËin sudjelovao,ËekajuÊi da se Ëlanovi sakupe, poveo sam o tom rijeË sa g. SvetozaromPribiËeviÊem u prisuÊu dvojice drugova. Kako je on uporno ostao kod zahtje-va, da Ëlan 135. nepromijenjen ue u ustav, doπlo je izmeu njega i mene dokratke ali oπtre izmjene miπljenja, koju sam svrπio time, da sam ga potsjetiona moju izjavu uËinjenu u njegovu stanu u Zagrebu, da Êu ja po svojoj savjestiglasovati protiv ustava u cjelini, ako taj Ëlan 135. ue neispravljen u ustav.

I doista u ovoj sjednici meustranaËkoga odbora predloæio je onsam (g. Svetozar PribiËeviÊ) izmjenu Ëlanka 135. otprilike u onom pravcu,kako je danas sadræan u ustavu, i predloæio i odbor prihvatio poviπenje bro-jke 700.000 na 800.000, pa i 850.000 duπa.

Ovakovo miπljenje meustranaËkog o dbora upuÊeno je ustavo-tvornom odboru da ga konaËno ustanovi (redigira) i podnese predjsedniπtvuskupπtine, koje Êe to izvjeπÊe dati πtampati i pred debatu porazdijeliti po-slanicima.

U veËer toga dana doπao je u sjednicu demokratskoga kluba g. Sv.PribiËeviÊ i proËitao je konaËno po ustavotvornom odboru ustanovljeni tekstËlana 135. onako, kako je meutim i dospio u zakon. Na ovako izmijenjeniËlanak 135. pristao sam i ja i klub. U toj izmjeni naπao sam jamstvo, da mora-ju barem biti doneseni zakoni o podjeli zemlje i zakoni stojeÊi u vezi sa preno-som dosadanje pokrajinske nadleænosti na ministarstva i oblasne uprave, inaπao sam zajamËeno, da se Hrvatska i Slavonija ne Êe moÊi vladinom proiz-voljom podijeliti na viπe nego svega na Ëetiri oblasti (prema prijaπnjim osamdijelova, æupanija). Uz ovo zajamËio mi je Ëlan 134. da Êe se prije provoenjapodjela na oblasti i likvidacija pokrajinskih uprava, morati donijeti joπ izakoni, koji ureuju cielo funkcioniranje novih oblasti, novog djelokruga mi-nistarstva dræavnoga savjeta, financija itd. jer je u tom Ëlanku po prijedloguvlade ustavotvornoga odbora reËeno, da po stupanju na snagu ovoga ustavaostaju privremeno sadaπnje pokrajinske uprave, dok se potpuno poslovi nji-hove nadleænosti ne prenesu na ministarstva i oblasne uprave, po zakonima,koji Êe se o tome donesti, ∑ a za ovo donoπenje zakona po istom Ëlanu 134.daje se vrijeme od tri godine tako, da prije nego mine Ëetvrta godina, budu

potrebno da se prenaπanje izvede u roku, koji posle toga nesme preÊi jednugodinu.“ To znaËi, da priprema zakona i tehniËke radnje za prenos uprave naministarstva i oblasne uprave na pokrajinske uprave mora u Ëetvrtoj godini oddonoπenja ustava ∑ biti izvrπeno. Razumije se, da sam izriËno predloæio, daova stavka u Ël. 134. ostane kao u osnovi. Ostali izpravci, koje sam predloæiomanje su vaænosti i zato ih ne spominjem.

Desilo se, te je g. Svetozar PribiËeviÊ boravio u Zagrebu. Tu sam pri-liku upotrebio, te ga posjetih u njegovom stanu i predadem mu prepis mogapredloga upozorivπi ga naroËito na pogubnost ustanove Ëlanka 135., koja jetakove naravi, da bi ja bio svojom savjesti primoran glasati ne smao protivovoga Ëlanka, nego i protiv ustava u cjelini, ako taj Ëlanak ovakav ue u ustav.

Doπavπi u Beograd pribrao sam poslaniËke klubske drugove, kojisu bili istoga miπljenja sa mnom, naroËito glede toga Ëlanka 135. i 95. (Ëetvo-rica Hrvata), te ja zapoËeh u demokratskom klubu akciju, ne bi li ga zadobioda prihvati napomenute moje izmjene, te da klub taj moj predlog podupre.(Vidi RijeË od 1. srpnja 1921.). Kuπao sam i u privatnim razgovorima i sagospodinom Ljubom DavidoviÊem i sa sada pokojnim g. MiloradomDraπkoviÊem, da ih uvjerim o neshodnosti napomenutih odredaba Ëlana 95.i Ëlana 135. Razpravljali smo javno u klubu o tom premetu u viπe sjednica.Doπao je u Beograd i tadanji ban g. dr. TomljenoviÊ, pa je i on zagovarao tepromjene razËinivπi u svom govoru u klubu to pitanje u tanËine.

U klubu ipak nisam postigao niπta drugo nego, da je meni uz pri-stanak kluba slobodno u skupπtini zagovarati moj predlog i eventualno glasatiprotiv ovih Ëlanka.

Ali je ipak doπlo do rasprava o tim Ëlancima u meustranaËkomodboru. I to za to, jer su i Jugoslavenski muslimanski klub i Slovenski kmetij-ski klub imali sliËnih zamjerki tim Ëlancima, pa su i moje nastojanje susretlji-vo i kolegijalno podupirali.

Ja nisam bio Ëlanom meustranaËkoga odbora, ali sam pristupiokao sluπatelj, i kad je doπla na red rasprava o tim Ëlancima, zamolio sam rijeË,koju mi je predsjedatelj g. Ljuba JovanoviÊ najsusretljivije dozvolio. Tako samimao prilike u nekoliko sjednica meustranaËkoga odbora zagovarati, da se u


218rsr 219rsr

neposrednim slomom naπoj upravi, kulturnim i privrednim teËevinama. Ja iako s tim uspjehom donekle zadovoljan, plaπio sam se nagloga zakonimanepripravljenoga ukidanja pokrajinskih uprava i prenaπanja uprave na neorga-nizovane oblasti, za Ëini se je oËevidno iπlo, ispuπtanjem onih stavaka, koji suto dozvoljavali ak istom po donoπenju odnosnih zakona, ai zato odreivalirok od 3 do 4 godine.

Ma da sam znao, da ja toga viπe promijeniti ne mogu, htio samipak, da se Ëuju prigovori takovom postupku i takovoj stilizaciji Ëlana 134. dapokaæem kako ve mogu ostale ubitaËne posljedice nastati, da opravdam πtoÊu glasati proti toga Ëlanka. Zato sam se prijavio za rijeË kod gosp. predsjed-nika skupπtine, kod kojega sam se i obavijestio, da su od govornika izvangrupa prijavljena samo trojica: g. TrumbiÊ, g. dr. IvaniÊ i ja. ∑ ©to sam ja htioda iznesem u svom govoru, a naroËito protiv Ëlanka 134. sigurno je svakomujasno, koji je ove retke pomno proËitao.

Kad je g. dr. TrumbiÊ svrπio, ustao je g. dr. IvaniÊ da govori, ali muto za prijeËi g. predsjednik s izjavom, da mu je od dvadesetorice poslanikapredan predlog po poslovniku, da se debata zakljuËi bez obzira na veÊ prijav-ljene govornike. IvaniÊ pokuπao je da prijavom za rijeË zbog povrede po-slovnika ishodi opoziv, no nije uspio. Pokuπao sam to i ja, te sam naglasio,neka mi se dozvoli barem da u kratko obrazloæim zaπto moram da glasamprotiv odjelka o kome se razpravlja. Nije mi dozvoljeno obzirom na pri-hvaÊeni predlog one dvadesetorice da se zakljuËi debata. Moram napomenu-ti, da bi ja smio da govorim samo u svoje ime (a ne u ime kluba), a takovimgovornicima po poslovniku odmjereno je za njihov govor najviπe pola sata.

Doznao sam, da je onaj predlog s kojim se meni (i g. dr. IvaniÊu)uskraÊuje rijeË, doπao od strane demokrata ∑ mojih drugova u klubu, koji pri-staje, da njegov Ëlan svoje opreËno miπljenje zastupa u skupπtini i premanjemu glas, a kad doe do toga momenta, onda mu zakljuËkom debate odu-zima rijeË! Nije mi preostalo drugo, nego odgovoriti izstupom iz poslaniËko-ga demokratskoga kluba. Poπao sam u svoj stan i napisao pismo, koje sam u9 sati sutra dan (28. juna) prije glasanja za ustav u cjelini osobno izruËio g.Ljubi DavidoviÊu predsjedniku kluba.

provedeni. Dakle daje se ∑ ne odviπe ∑ ali ipak vremena za promiπljenodovrπenje tih zakona, na kojima ima u buduÊe da stoji sva organizacija svihupravnih grana u dræavi.

Bila je za 27. lipnja 1921. ureËena sjednica skupπtine (za razpravuXIII. odjelka ustavnoga zakonskoga predloga) na 10 sati prije podne. Doπlismo u parlamenat i Ëekali i Ëekali. Nekako poslije 12 sati proglasi predsjednik,da ustavotvorni odbor joπ nije dovrπio redakciju odjelka i za to uriËe novusjednicu na 4 sata poslije podne.

Doosmo u 4 sata, ali sjednica zapoËne tekar iza 6 sati, jer jeustavotvorni odbor posao dovrπio tek oko 2 sata po podne, a njegov je izvje-πtaj trebalo tek πtampati. Poslije 6 sati predsjednik otvori sjednicu i podvorni-ci poËeπe dijeliti πtampani izvjeπtaj ustavotvornoga odbora. Pohitim da gaporuËim. »lan 135. naπao sam onako predloæen, kako nam ga je proËitaosinoÊ u demokratskom klubu g. Sv. PribiËeviÊ.

Ali na moje teπko iznenaenje opazih, da je izmijenjen Ëlan 134., oËijoj izmjeni nije bilo govora. A izmijenjen je onako, da su ispuπtene rijeËi „pozakonima, koji Êe se donijeti“ (vidi malo prije Ëitav stavak), koji daje rok od 3odnosno 4 godine za donoπenje zakona.

Ja sam smatrao, da se to nije smjelo mijenjati bez pristanka kluba ibez njegovoga znanja uopÊe, i smatrao sam, da je time vrlo umanjen stvarniuËinak nove redakcije Ëlana 135. jer sada izgleda, da se nalazi u njimeoznaËenih kratkih rokova (najdulje za 10 mjeseci) moæe odmah i provestipodjela zemlje i ukidanje pokrajinskih uprava, makar i ne bili doneπeni svi zato potrebni organizatorni zakoni (kojih sam neke gore napomenuo). Smatraosam dakle svojom poslaniËkom duænoπÊu, da ustanem protiv ovoga predlogaza preinaËenje Ëlana 134. o kome nismo ni u klubu obavijeπteni bili. Jednakosam bio zateËen i novom redakcijom Ëlana 130. kojim skupπtina daje unapredsnagu zakonu uredbama, koje Êe vlada donijeti do proglaπenja ustava, kojihdakle skupπtina ne pozna ni po slovu ni po sadræaju! (Prijaπnja redakcija go-vorila je samo o veÊ obnarodovanim uredbama do proglaπenja ustava.)

Moji su drugovi pako bili zadovoljni s time da je novom redakci-jom Ëlana 135. u glavnom uklonjena neposredna pogibelj, koja je prijetila


220rsr 221rsr

Ne znam je li se htjelo zaprijeËiti moj govor zbog stvari, koju samzastupao ili zbog mene liËno. Protiv svega toga ja ne mogu, da se oËitujemdrugim naËinom, nego πto Vas molim, da priopÊite demokratskom klubu, daiz njega istupam.

Da ne ostanete u dvoumici, izjavljujem, da Êu glasati za ustav una-toË svih njegovih mana, jer dræim da je nuæno da se oglasa, trebamo ga makakav bio. Poslije Êemo ga izpravljati. Ja svog politiËkog osvjedoËenja nestvaram i ne mijenjam po liËnoj dispoziciji.

Primite izraz moga odliËnoga poπtovanja te izruËite drugovima(koji nisu potpisali prijedlog o zavrπenju debate) moj srdaËni pozdrav.

Narodni poslanikMilan Rojc.“

Na ovo moje pismo, koje je u klubu proËitano, mnogi su Ëlanovikluba kod mene izjavili svoje æaljenje i svoju æelju da se to izpravi i ja u klubpovratim. Mnogi od onih koji su podpisali predlog, da mi se rijeË uzkrati, izjav-ili su mi takoer svoje æaljenje, jer da nisu znali, da sam se ja prijavio za rijeË,pa ga nikada ne bi potpisali, da su i slutili, da je taj predlog uperen protiv mene.

ZvaniËno nije klub reagirao, πto razumijem, jer mi je poznato, da jeg. predsjednik skupπtine onoga gospodina demokratskoga druga, koji mu jepredlog donio, upozorio, da sam se i ja poslije g. IvaniÊa prijavio za govor pada bi tim predlogom i meni demokratskom kolegi onemoguÊili govoriti, ∑ naπto je onaj gospodin demokrata ipak ostao kod zahtjeva, da se predlog izneseu skupπtinu.

Sada pokojni g. Milorad DraπkoviÊ upravio mi je ovo pismo.

7.VII. Beograd.


To pismo glasi:

„Beograd 27. juna 1921.

Gospodine predsjedniËe!

U klubu sam razloæio moje stanoviπte prema redakciji Ëlana 95. i135. ustavnoga nacrta i dobio sam dozvolu, da to stanoviπte u svoje ime zas-tupam u skupπtini i da prema tomu glasam.

Prigodom rasprave o odjeljku XIII. imao sam priliku, da to uËinimobzirom na Ëlan 95. u govoru, koji nije potrajao niti 30 minuta. Uvjeren sam,da mi nitko ne moæe prigovoriti, da sam tom prilikom zloupotrijebio pravogovora. A govorio sam tada tek svega drugi put u vremenu od dvije i polgodine.

VeËeras raspravljao se je u skupπtini odjeljak XIII. u kome se nalaziËlan 135. Po dobivenoj dozvoli prijavio sam se za rijeË. Izvan grupa bila usvemu prijavljena samo tir govornika: g. dr. TrumbiÊ, dr. IvaniÊ i ja. U svomgovoru hito sam da zauzmem stajaliπte prema novoj redakciji Ël. 137., 135.,134., i 130. ©to se zadnjega Ëlana tiËe htio sam, da upozorim na neËuvenuredakciju toga Ëlanka, kojom se daje zakonska snaga i takovim uredbama,koje Êe vlada donijeti do dana proglaπenja ustava, dakle uredbama, kojeskupπtini nisu poznate niti po sadræaju, niti po domaπaju, niti po smjeru.

Krsti se dijete, prije nego je roeno! Skupπtina je ovime slijepopredala zakonodavnu vlast vladi, i ako samo na vrlo kratko vrijeme. Poslijekako je govorio g. dr. TrumbiÊ izjavi g. predsjednik skupπtine, da IvaniÊu imeni ne moæe dati govoriti jer mu je podneπen po poslovniku predlog, da serasprava dovrπi bez obzira na prijavljene govornike.

Tako je meni bila oduzeta moguÊnost, da o odjelku XIII govorim.Ovaj predlog, kojim mi je onemoguÊeno govoriti potpisalo je i viπe Ëlanovaovoga demokratskog kluba.60 To nije demokratski niti kolegijalno.


60 M.R. Poslije sam doznao, da su ga potpisali sve sami demokrati.

222rsr 223rsr

Prikazom ovih dogodovπtina odgovorio sam na drugo pitanje, kojesu mi stavili izaslanici mjesne organizacije demokratske stranke u Zagrebu,naime na pitanje zaπto sam izstupio iz poslaniËkoga demokratskoga kluba uBeogradu.

Na prvo pako pitanje (zaπto nisam podpisao izjavu priznanja g. Sv.PribiËeviÊu) leæi odgovor u ovomu, πto sam do sada napomenuo u odgovoruna drugo pitanje. Vidi se, da nisam samo s neodoboravanjem pratio ovu poli-tiku g. Sv. PribiËeviÊa, nego da sam i odluËno ustao protiv nje, sa nastojanjem,da ju izpravim.

Jesam li logiËno mogao i smio, da poslije svega toga podpiπem izja-vu, da njegovu politiku odobravam? To sam mogao tim manje uËiniti, πto jei poslije moga izstupa doneπeno takovih zakljuËaka i uËinjeno takovih kora-ka, koji niti su demokratski niti su pravedni, niti su objektivni (ukidanje man-data narodnim poslanicima; progon πtampe u Hrvatskoj; ukidanje odsjeka zaHrvatsku i Slavoniju kod ministarstva unutraπnjih djela u Beogradu prijedonoπenja novih organizatornih zakona itd.)

*

Ministar financija podnesao je obnovu dræavnoga proraËuna za g.1923Êu. Taj je proraËun proizveo naroËito u Hrvatskoj prigovor, prigovore odogorËenja. Taj proraËun naime ne ujednaËuje ËinovniËke plaÊe, veÊ πto viπeistim mjestima, istim ËinovniËkim razredima daje veÊu plaÊu u Srbiji, a manjuu Hrvatskoj. Taj proraËun ne udovoljava svrsi, da se sudaËki staleæ upodpuniprema potrebi, prema broju poslova njemu pripadajuÊim, veÊ i dalje ostavljapraznine u redovima sudaca, koje bi trebalo popuniti prema bivπem popun-jenju i prema novo im doznaËenom poslu. Taj proraËun dira πto viπe u ustav,koji je tek pred kratko vrijeme u skupπtini prihvaÊen.

Zastupnik Rojc smatrao je svojom duænosti da „slijepoga“ ministraupozori, da uoËi stavku 106 i 137 ustava. Zato on sastavi i odpravi predsjed-niku narodne skupπtine dru Edi LukiniÊu dva zakonska predloga, kojima Êe

Piπem Vam povodom Vaπeg uzbudljivog saopπtenja g. DavidoviÊu.To smem jer nisam potpisnik pismena, koje Vas je ogorËilo. Mislim da netreba strogo tretirati ni njegove potpisnike, koji su najviπe u culpi.

Ako joπ dræite srce na njih primite prijateljski moj pozdrav i sim-patije. U mladoj stranci obrazovanoj iz elemenata raznih u nekoliko politiËkihpodneblja, joπ Êe moæda dulje vremena valjati trpiti sliËne ispade. Ono su isti-na, ovaki ispadi, najmanje prema vama umesni, ali πto moæemo protiv malepolitiËke kulture no raditi za veÊu. U svakom sluËaju primite moje poπtovanjei pozdrave.

Vaπ

M. DraπkoviÊ

Odgovorio sam mu ovim pismom.

Zagreb 10.7.1921.

Gospodine ministre i dragi druæe!

Na Vaπe ljubezno pismo od 7.VII. t.g. æurim se da odgovorim.

U postupku mojih bivπih klubskih drugova razlikujem dvoje: Jednisu podpisali πto im je predloæeno, a jedni su sakupljali te podpise, da uguπemoj glas, koji bi ∑ po mom obiËaju mirnoj ali ∑ vrlo nepovoljnoj kritici pod-vrgao neoËekivanu novu redakciju najvaænijih Ëlanova trinajestoga odjelka.Na one prve odnose se Vaπe blage rijeËi, onih drugih ne spominjite, jer to nisteprimijetili. Za akciju ovih odgovoran je ipak cijeli klub, jer nije reagirao.Poslaniku grada Zagreba nije se dozvolila kritika nove redakcije Ëlanova kojise najviπe tiËu baπ Zagreba i onih krajeva.

primite uz izraz odliËnog πtovanja srdaËne pozdrave od Vaπegaodanoga

M. Rojca.“


224rsr 225rsr

137.) takoer onom ustanovom Ëlana 295. financijskoga zakona, kojom sedaje predsjedniku kasacionog suda u Beogradu viπi rang, nego li predsjednikustola sedmorice u Zagrebu i ostalim predsjednicima vrhovnih sudova u zemljiπto je podjedno i degradacija vrhovnog suda u Zagrebu i ostalih vrhovnihsudova u zemlji prema onomu u Beogradu. Zato je postavljeno pitanje hoÊeli g. ministar da donese zakoniti predlog, kojim se ukida Ëlan 295. financ.zakona i kojim se u smislu Ël. 106. ustava izjednaËuju svi predsjednicivrhovnih sudova u rangu i plaÊi?“

Na ovo je pitanje g. ministar odgovorio ovo:

„Na razlaganje gospodina narodnog poslanika dra Milana Rojca, daje propisima Ëlana 295. financijskog zakona, kojima se odreuju rang i plaÊepredsjedniku i Ëlanovima kasacionog suda, povrijeen ustav, ne Êu reflektirati.Ovdje se radi o valjano stvorenom i valjano proglaπenom zakonu, pak se nje-gove odredbe moraju vrπiti. Navedeni propisi Ëlana 295. financijskog zakonasamo su provizorne prirode, jer Êe to pitanje biti ureeno opÊim ËinovniËkimzakonom, koji Êe uskoro biti doneπen pak posebnim zakonom o sudijama.

Svakako imam da izjavim, da nije bila namjera zakonodavca, dadegradira predsjednika stola sedmorice u Zagrebu.

Ministar pravde: Dr. L. MarkoviÊ.“

Ovaj odgovor muËke priznaje, da je ustav povrijeen, ali tjeπi, da jeta povrijeda samo provizorna. Poπto ustav ne smije biti niti „provizorno“prekrπen uputio je Rojc ministru 1. studena (novembra) 1922. daljnje pitanje,koje glasi:

„U svom odgovoru na moje pitanje od 21.VIII. 1922. o izjednaËe-nju ranga i plaÊe predsjednika sviju vrhovnih sudova u zemlji, Vi ste, gospo-dine ministre, izjavili, kako ne Êete reflektirati na moje razlaganje, da jepropisima Ëlana 295. financijskoga zakona povrijeen ustav. Time je doduπeneizravno ali jasno reËeno, da i Vi sami kao korektan pravnik ∑ znate, da jetim Ëlanom doista ustav povrijeen. ∑ Stoga sam na moje pitanje oËekivao jes-

izpraviti upravo napomenuti nacrt proraËuna na Ëlan 106 i 137. Naime pred-log, da se stavi izvan snage Ël. 295. fin. zakona od 29.VII.1922. po kome imapredsjednik stola sedmorice u Zagrebu godiπnje plaÊe 9.000 dinara, a pred-sjednik beogradskoga kasacionoga suda, pa i podpredsjednik apelacionogasuda beogradskoga 9.600 dinara. Dakle viπe nego predsjednik stola sed-morice. A tako isto i nekih drugih nejednakosti o plaÊi. SliËno su zapostavljenii predsjednik velikoga suda u Podgorici.

Dr. Badaj, Ogorelica, Smekija, UndaroviÊ, Verona i ∆imiÊ bili supozvani u povjerenstvo u Beograd za pitanje o dizanju sudaËke stalnosti. Bilisu na poziv ministra u Beogradu i svrπivπi posao predloæili svoj putnitroπkovnik („partikular“) koji im je likvidiran, ali izplate joπ nisu dobili svi dosada, poslije Ëetiri mjeseca!

Poπto je ovaj zahtjev za ispravak Ël. 295. fin. zakona vrlo vaæan,bud bi se njime sprijeËilo prvo krπenje mladoga ustava, to je Rojc upraviopismo poslaniËkim drugovima, da mu u tom nastojanju pomaæu.

Pismo glasi:

Pismo narodnoga poslanika g. Milana Rojca poslaniËkim drugovima oizpravku Ëlanom 295. financijalnog zakona.

„Gospodine i druæe!

»lanom 295. financijskoga zakona povrijeen je ustav u Ëlanu 106.i 137. Zbog toga sam uputio g. ministru pravde slijedeÊe pitanje:

„Po Ël. 106. ustava utvruje se pravo i duænosti, plate i penzije dræ.Ëinovnika po svim strukama zakona o Ëinovnicima. Povredom ove odredbeustanova odreen je Ël. 295. financijskoga zakona novi poloæaj (rang) i novaplaÊa predsjednicima vrhovnih sudova u dræavi. Time nije povrijeen samo Ël.106. ustava koji ovakovo ureenje predvia jedino ËinovniËkim zakonom,nego je povrijeen i Ëlan 137. ustava, koji odreuje, da Êe do novogaodreenja jednog kasacionog suda za cijelu zemlju raditi dosadaπnji vrhovnisudovi po dosadaπnjem ureenju. A uËinjena je povreda ustava (Ëlana 106. i


226rsr 227rsr

„Povreda Ëlana 106. i 137. ustava Ëlanom 295. financijskog zakonaima joπ i tu teπku prirodu, da nepazeÊi na prirodni temelj dræavi i u stavomustanovljenu ravnopravnost zapostavlja vrhovne sudove u Zagrebu, Sarajevu,Podgorici i Novom Sadu iza vrhovnoga suda u Beogradu, kojemu daje rangviπi pred ovima.

Ja, koji sam sa osjvedoËenjem glasao za ustav u cjelini ne mogu dane uËinim sve πto mi je u moguÊnosti, da ga oËuvam od povreda i krπenja. Anapomenuti mi je, da upravo naËin, kojim je ovdje prekrπen ustav pokazujejoπ i tendenciju pregaziti princip ravnopravnosti, koji je jedini moguÊan dadovede do konsolidacije u naπoj dræavi, ako se savjesno i toËno u svimureenjima dræave izvrπi i izvrπava.

Predlozi, koje podnosim imadu da poniπte, da saniraju povreduustava, te nisu nadahnuti nikakvom stranaËkom ni æeljom ni miπlju, ne sadræeu sebi nikakve da tako reËem stranaËko-politiËke natruhe. Oni mogu dobitipolitiËko znaËenje samo onda, ako sanacija ove povrede ustava ne uspije, jeronda ne Êu samo ja, nego Êe hiljade naπih sugraana po svoj dræavi doÊi donuænoga zakljuËka, da ustav nije doneπen u nakani da se obdræava, pa da zatoi najbolje njegove ustanove ne imaju nikakvoga praktiËnoga znaËenja.

BuduÊi se ovdje ne radi o posebnom stranaËkom pitanju, veÊ oopÊem pitanju, da se uπËuva ustav i ravnopravnost, ja sam se rijeπio, da sve-dem paænju svih svojih zastupniËkih drugova na ovaj predmet, ne bi li se i oniza nj zanimali i zauzeli za hitno i pravilno rjeπenje, koje treba da pokaæe na-rodu da je ustav svetinja, koju ne smije nitko (ni vlada) da krπi, vrea imimoilazi, a da ono πto u njega ne smatramo dobrim ne moæemo promijenitiignoriranjem ustava, veÊ jedino njegovom revizijom.

Zato Vas molim, da ovo moje pismo priopÊite naπim poslaniËkimdrugovima u svome klubu uz moj drugarski pozdrav!


U Zagrebu… studenoga (novembra) 1922.

Narodni poslanik:

tan odgovor. No umjesto toga Vi g. ministre kaæete o tom financijskomzakonu: „Ovdje se radi o valjano stvorenom i valjano proglaπenom zakonu,pak se njegove odredbe moraju vrπiti“.

Nasuprot gospodine ministre! ∑ ne smiju vrπiti, jer su protivne ustavu!

Financijski zakon moæe da je s formalne strane valjano stvoren, alionaj njegov propis, koji se protivi ustavu, nije i ne moæe biti pravno snaæan. Zatoga treba i formalno izpraviti, πto Vi g. ministre, jednim zakonskim predlogom (odpet redaka) moæete i po duænosti Ëuvara pravde i ustava morate uËiniti.

Zahvaljujem Vam g. ministre, πto ste me u svom odgovoru upozo-rili, da su navedeni propisi Ëlana 295. financijskoga zakona samo „provizorneprirode“, ali od te Ëinjenice slijedi i to, da je ustav povrijeen Ëak i jednomprovizornom ustanovom! Gdje mu je snaga?!!

Poπto se vrijeanjem propisa ustava na veliku πtetu dræave ruπivjera u ustav i zakone, pitam Vas, gospodine ministre: ©to ste voljni uËiniti, dase ova povreda ustava, koja mu je naneπena Ëlanom 295. fin. zakona ispravi!

Gospodine ministre! Zavrπili ste svoj odgovor izjavom, da nije bilanamjera zakonodavca, da degradira predsjednika stola sedmorice u Zagrebu.I ovo primam sa priznanjem do znanja, pa i na toj Ëinjenici temeljim svoj za-htjev, da se nepravda i povreda ustava ∑ nenamjerno ∑ uËinjena izpravi. Kadse to i nije uËinilo namjerice, ∑ ako se neizpravi, biti Êe ostavljeno namjericena snazi!

Primite izraz moga odliËnoga poπtovanja.

U Zagrebu, 1. studenoga (novembra) 1922.“

Na ovo nije dobio odgovora iako je minuo rok propisan u Ël. 70.poslovnika. BuduÊi da se nikoja povreda ustava, pa ni sa strane vlade (koja jepredloæila Ël. 295.) dopustiti ne smije, ako ne Êemo da i zakonima ureenostanje dræave svejedno ostane ili postane anarhiËno, to se je Rojc obratio na-rodnoj skupπtini sa zakonskim predlozima, kojima bi se imala ova povredaustava hitno sanirati. Oni prileæe pod 1/1 i 1/2, a pod 1/3 pismo upuÊeno g.predsjedniku skupπtine. Ovo glasi:


228rsr 229rsr

U stvari nijedan zakon, koji nije doneπen naËinom propisanim zadoneπenje ustava ne moæe da izmijeni odredbe sadræane u ustavu. Tako to nemoæe ni Ël. 295. finansijskoga zakona, pa veÊ i samim formalnim postojanjemvrijea ustav, t ega zato treba i formalno staviti van snage.

Narodni poslanik:

Milan Rojc.“

Milan Rojc

Zagreb.

II. ZAKONSKI PREDLOG

O NADOPUNI K SVIM »INOVNI»KIM ZAKONIMA U ZEMLJI, KOJI SE TI»U SUDACA.

»lan I. Predsjednici kasacionog suda u Beogradu, stola sedmoriceu Zagrebu, vrhovnoga suda u Sarajevu, velikog suda u Podgorici i odjelenjakasacionog suda u Novom Sadu imaju plaÊu predsjednika dræavnog savjeta,a potpredsjednici istih najviπih sudova, te predsjednici apelacionih sudova ibanskoga stola imaju plaÊu potpredsjednika dræavnoga savjeta. Potpred-sjednici apelacionih sudova i banskoga stola, te Ëlanovi najviπih prije nave-denih sudova imaju plaÊu dræavnih savjetnika.

»lan II. Ova za cijelu zemlju izjednaËena plaÊa raËuna se od danastupanja na snagu zakona o glavnoj kontroli od 30. svibnja (maja) 1922.godine.

»lan III. Ministru pravde i ministru financija pada u duænost, daprovedu ovaj zakon.

OBRAZLOÆENJE.

»lan 295. finansijskoga zakona, kojim su odreene plaÊe predsjed-nicima, potpredsjednicima najviπih sudova i Ëlanova najviπih sudova u zemljimorao se je staviti van snage, jer se ovo pitanje moæe po Ël. 106. ustava ure-

M. Rojc“

Moji predlozi glase:

I. ZAKONSKI PREDLOG

kojim se stavlja van snage Ël. 295. finansijskoga zakona od29/7.1922.

„»lan 295. stavlja se izvan snage.“

„OBRAZLOÆENJE.

Ovim Ëlanom se za proraËunsku godinu 1922/23 odreuje rang iplaÊa predsjedniku kasacionog suda u Beogradu, predsjednicima i potpred-sjednicima stola sedmorice u Zagrebu, vrhovnog suda u Sarajevu, velikogsuda u Podgorici i odjeljenja kasacionog suda u Novom Sadu, zatim Ëlanovi-ma svih ovih sudova i predsjednicima apelacionih sudova u zemlji.

Po Ëlanu 106. ustava „zvanja dræavne sluæbe, pravo i duænosti,plate i penzije dræavnih Ëinovnika po svim strukama utvruju se zakonom oËinovnicima“.

OËito je dakle, da je Ëlan 295. financijskoga zakona u oprijeci saËlanom 106. ustava i stoga mora da bude i formalno stavljen izvan snage.Mimo to joπ je taj Ëlan 295. finansijskoga zakona u protuslovlju sa jasnomodredbom Ëlana 137. ustava, po kojoj Êe do novoga ureenja jednog kasa-cionog suda za cijelu zemlju raditi dosadaπnji vrhovni sudovi po dosadaπnjemureenju.

Istim Ëlanom 137. izreËeno je i to, da se predsjednici sudova i svisudije, kojim je ustavom ili zakonom ujamËena stalnost zadræavaju i dalje nasvojim poloæajima i duænostima u sudu. Ova stalnost zajamËena je napo-menutim predsjednicima i potpredsjednicima, pa se oni dakle moraju i dazadræavaju na svojim poloæajima i ne mogu da se ni sa svoga ranga maknuniti degradiraju.


230rsr 231rsr

Ova izjava glasi:

„Visoka Ustavotvorna Skupπtino!

Po novinskim izvjeπtajima zakljuËio je ustavotvorni odbor rasprav-ljajuÊi o nacrtu ustava meu prelaznim nareenjima Ëlan 7 „o sudijama“,komu je na prijedlog g. ministra pravde dodano slijedeÊe: „U ostalim krajevi-ma osim Srbije stalnost sudija moæe biti obustavljena za dvije godine dana podonoπenju ovog zakona. U tom Êe roku ministar pravde obrazovati komisijuod sudija viπih sudiπta za one krajeve, s kojom Êe dogovorno utvrditi, za kojesudije poimeniËno ne Êe vaæiti ova stalnost.“ U obrazloæenju toga dodatkaobjaπnjava ga gosp. ministar pravde time, πto na pr. u Vojvodini ima sudijatuinaca, koji ne znadu hrvatsko-srpskog jezika, pa ureuju madæarski, pa dase pomoÊu tog dodatka u ustavu, budu mogli ukloniti i zamijeniti sa sudija-ma s potpunim kvalifikacijama i kojima ne bude prigovora u nacionalnompogledu. To su donijele suglasno sve novine u svojim izvjeπtajima izustavotvornog odbora, pa nema razloga podvojiti o istinitosti njihovoj.

Pretpostavivπi dakle istinitost gornjih izvjeπtaja mora se naglasitiodmah na poËetku, da nema sumnje, da pravosudna uprava treba i mora danastoji da ima u sluæbi sudije, koji su sinovi naπega naroda. U tom pravcu nemoæe da bude tomu prigovora.

Zajednica hrv. sudija ipak dræi, da gornjem dodatku Ëlana 7 ustavamora da prigovori.

Evo i zaπto. Svi sudije kod nas meu hrvatsko srbskim jezikom i(…) su si novi. Ono se moæe odnositi samo na (…) Sloveniju.

Razlog naveden po g. ministru pravde, zaπto se taj dodatak ima pri-hvatiti, ne postoji dakle za sudije u Hrvatskoj. Pitamo se zato mi sudije uHrvatskoj, zbog Ëesa je onda taj dodatak na vaænosti za Hrvatsku i Slavoniju?Zar za to da se uklone stariji sudije, koji imadu veÊ godine za penzionisanje?

Za to ne treba takove odredbe u ustavu, jer se po naπim sadanjimzakonima mogu te sudije penzionisati. Zar za to, da nas se zapostavi sudija-ma iz Srbije? Dræimo, da to nije bila namjera g. ministra, jer mi svi suci u

diti samo ËinovniËkim zakonom, kao i zato πto u protivnosti sa Ëlanom 137.ustava odreuje razliËitosti u rangu izmeu predsjednika najviπih sudova uzemlji, koje razlike dosele nije bilo, a po Ël. 137. ustava imaju do novogaureenja jednog kasacionog suda za cijelu zemlju raditi vrhovni sudovi podosadanjem ureenju. U ovo dosadanje ureenje ranga ne moæe se dirati svedotle dok se ne uredi za cijelu zemlju jedan vrhovni, najviπi kasacioni sud, paje zato istodobno doneπen i predlog zakona, kojim se stavlja izvan snage Ëlan295. finansijskoga zakona.

No poπto taj Ëlan ureuje i plaÊe spomenutih visokih sudaca, to sedonosi ovaj predlog zakona kao dopuna ËinovniËkim zakonima o sucima uzemlji suglasno Ëlanu 106. ustava, te se njihove plaÊe ureuju i izjednaËuju.Time se i ne prejudicira u nikojem pogledu novom ËinovniËkomu zakonu,koji Êe sve dosadanje postojeÊe ËinovniËke zakone u zemlji izjednaËiti.

Narodni poslanik:

Milan Rojc

*

Na neodvisno hrvatsko sudstvo, srbijanski su vlastodræci gledalizabrinuti, pa da i sa te strane osiguraju svoju prigrabljenu nadmoÊ ∑ dakakosamo u toliko, u koliko je govor o sudstvu u Hrvatskoj! Opremali su imograniËenje nezavisnosti.

Hrvatski sudci doznavπi iz novinskih izvjeπtaja, da se spremanapadaj na slobodu sudstva i njegovu nezavisnost, sastavili su i po svojoj„zajednici hrvatskih sudaca“ u Zagrebu podpisanu predstavku odaslaliustavotvornoj skupπtini u Beograd, a Rojca zamoliπe neka se osobno zanimakod skupπtinskih odliËnika, da ju uvaæe. Zanimivi dokaz srbijanske rabote, dase ne reËe „infamne prevejanosti“ pruæa ta predstavka zajednice hrvatskihsudaca, koja glasi ovako:


232rsr 233rsr

borili da postignemo potpunu svoju nezavisnost, a kad smo se oslobodilituinske vlasti i domogli se svoje nacionalne slobodne dræave, bio nam jeideal sloboda i nezavisnost, πto ga uæivaju naπi drugovi u Srbiji. Sad kad smona domaku tog ideala, evo dolazi gornji ustav Ustava, kojim dolazimo u goripoloæaj nego li smo to do sada bili, a dræimo, da toga niËim zasluæili nismo.

Za to Zajednica hrv. sudaca smatra svojom svetom duænoπÊu, daupozori Visoku Ustavotvornu skupπtinu na opasnosti, koja Êe iz gornjeg Ëlanaustava neminovno doÊi, buduÊi da se taj Ëlan moæe tumaËiti najrazliËitije iprimjenjivati na svakovrsne naËine, pa moli, da se taj Ëlan ustava, kad veÊtreba, da se zaπtitimo protiv anacionalnih sudija kako to istiËe g. ministarpravde stilizira moæda ovako: ‘neiskljuËiv nijednog dijela naπe kraljevine´.

„Ipak moæe glede pojedinca sudije, o kojem bude u disciplinarnompostupku dokazano, da se je ogrijeπio o narodno jedinstvo ili da nije udo-voljio svim pretpostavama, po kojima moæe da bude primljen za sudiju, bitidignuta njegova stalnost. Rok u kojem to moæe da se povede jest πest mjese-ci po donoπenju ovog ustava. U tom Êe roku moÊi ministar pravde oznaËititakove sudije pojedince nadleænom karnosnom sudiπtu kod kojega Êe se imatidisciplinarni postupak da povede.

U Zagrebu, dne 8. travnja 1921.

Tajnik: Potpredsjednik:

(…) ∆epuliÊ v.r.

Sluæbenim ∑ srbskim ∑ jezikom pretvoreni su hrvatski sudci „ujugoslavenske sudije“! Zato sudci sastavljajuÊi ovu izjavu moradoπe popri-miti izraz „sudije“ i u nekle oponaπati sluæbeni jezik preobiljnim rabljenjemrijeËi „da“ zabaËenjem infinitiva i promjenom infinitivnoga dodatka kodtuih rijeËi na „isati“. Prema tomu je sastavljena i ova izjava, koja je zapravotuæaljka.

Hrvatskoj imamo potpunu univerzitetsku spremu i naobrazbu, a znatan brojtih sudija jesu i doktori prava. Pa πto je onda tomu razlog?

Mi sudije u Hrvatskoj doista ne moæemo da dokuËimo, s kojega serazloga temeljno naËelo svega pravosua na svijetu: stalnost i nezavisnostsuspendira po naπem ustavu na dvije godine baπ i za sudije u Hrvatskoj; kojese sitnici, jer doista nema nikoje znatnije stvari, mora da ærtvuje to osnovnonaËelo pravde.

©to znaËi to suspendirati stalnost i nezavisnost sudija?

To znaËi oduzeti sudijama ono, πto sudiju Ëini sudijom. Onim Ëa-som kad sudija postane nestalnim, moæe se njim titrati svatko, jer on postajeobiËnim Ëinovnikom, koji mora da sluπa svakoga predpostavljenoga. A πtoznaËi to? ZnaËi iztjerati iz sudnice sudije i postaviti tamo vrπioce tue volje ituih naloga, jer onaj sudija, kojega Êe moÊi da æigoπe pravosudna uprava, damu se ima oduzeti stalnost, a jer nema u tom pravcu nikakova zakonskogograniËenja, moæe to da stigne svakoga; onaj sudija nad kojim Êe visjetiDamoklov maË nestalnosti, bojat Êe se, da se ne zamjeri svojim pretpostav-ljenim, pa Êe suditi i raditi onako, kako to leæi u njihovoj intenciji, a ne unalogu zakona. Tim je Ëasom prokopana pravda, onim je Ëasom uzdrmano usvojim temeljima pravosue.

Pretpostavivπi ipak, da ima u Hrvatskoj i Slavoniji sudija, kojimoæda u nacionalnom pogledu (kako to veli g. ministar) nijesu na mjestu,pitamo se ipak, da li je potrebno da u ustav doe ovako za nas ponizujuÊistav?

Dræimo da ne. Jer kad bi na æalost koji nesretnik i bio takav, zanjega kod nas ima zakonskih nareenja, da ga se moæe s duænosti maknuti.Zaπto dakle u Ustavu takova povreda sudske stalnosti i nezavisnosti?

Ta mi suci u Hrvatskoj i Slavoniji zadræali smo za cijelo vrijeme ratai reakcije svoje poπtenje i Ëestitost, mi smo odræali nepokvaren glas zakona, ato smo odræali samo za to, πto imali i ako ne potpunu, a ono bar dosta znat-nu nezavisnost i stalnost. I s tom nijesmo bili zadovoljni, pa smo se vjeËno


234rsr 235rsr

jim dræanjem omoguÊiti izbor privr. predsjednika skupπtine i sastav radikalne

homogene vlade, te verifikaciju svih mandata. Ovo dræanje je sa strane

HRSS-a imali biti negativno tj. izostajanje iz skupπtine (produæenje apstinen-

cije) πto nije traæilo nikakove promjene dotadaπnje stranaËke taktike i bilo je

masama pripadnika HRSS-a a priori simpatiËno.

Na sastanku tih stranaka u Zagrebu bude 13/4.1923. postignut

sporazum, koji je imao na gore opisani naËin osigurati radikalima homogenu

vladu, a oni se zato obvezuju „promijeniti reæim i administraciju u Hrvatskoj,

Sloveniji i Bosni i dokazati Ëinom, da ne misle nijedno pitanje za ureenje

meusobnih odnoπaja rjeπavati silom“, nadalje, da Êe se obustaviti razdioba

spomenutih pokrajina u oblasti, ima se odrediti saziv opÊinskih vijeÊa, da

biraju svoje naËelnike i Ëinovnike prema zakonu, a ne prema uredbama, imaju

se ukinuti carinski austrijski patenti, uspostaviti zakoni imovnim opÊinama i

povratiti imovina ovlaπtenicima, zabraniti oruæniËtvu izvrπavanje upravnoga,

financijalnoga ili sudbenoga uredovanja samostalno, povratiti umirovljenike i

premjeπtene uËitelje i profesore, odobriti potrebne kredite za sveuËiliπte i

πkole, koji nisu predvieni budgetom, a predvieni su zakonom, postaviti na

istaknutija upravna mjesta sposobnije i objektivnije Ëinovnike s potrebnim

kvalifikacijama, vrπiti razmjeπtanje Ëinovnika po stvarnoj potrebi, a ne iz

stranaËkih razloga, razmjerno poveÊati kredite za opÊinske πkole itd. itd. same

æelje koje dobra uprava a priori traæi, te ne predstavljaju nikakova privilegija.

O tom sporazumu sastavljen je istoga dana u Zagrebu zapisnik od

13. IV. 1923. koji su potpisali vlastoruËno, prisutni: Za HRSS RadiÊ, dr. MaËek

i dr. KoπutiÊ, za SLS dr. Bejc i dr. Smodej, za JMO dr. Spaho, dr. Hrasnica i

CijanoviÊ, a za radikale predsjednik poslan. kluba radikalne stranke Marko

GjuriËiÊ i sekretar njezinoga glavnoga odbora dr. Vojislav JanjiÊ.

Temeljem toga dogovora doπli su radikali do svoje homogenevlade, ali nisu sa svoje strane ispunili nijednu preuzetu duænost.

Kako je javnost u Hrvatskoj sve æeπÊe traæila da radikali izpune oveuvjete, radikali su odgovarali sve veÊim nasiljima i progonima te pretnjama da

*

Rojc je zlovoljan dolazio iz skupπtine, pak da si olakπa duπu sjeo jei napisao ova politiËka razmatranja: Poπto se je veÊi dio hrvatskih narodnihzastupnika posluæio manifestacijom apstinencije iz sjednica konstituante zadræavu SHS da tim pokaæe svoju protivnost hegemonistiËnoj srpskoj politici,koju su Srbi imajuÊi u ruci svu vlast, poveli umjesto dogovorene i po tomoËekivane jugoslovenske i federalistiËke politike ∑ to je u toj konstituanti pri-hvaÊen centralistiËki osnovan ustav.

I poslije prihvaÊenoga ustava vlada, u kojoj su bili uvijek Srbi uveÊini zastupani, malo se je dræala njegovih ustanova, a naroËito je nastojalada πto prije razgradi autonomiju Hrvatske, Bosne i Slovenije. U tom je poslubila tako hitra, da je ukidala komad po komad tih autonomija i prije nego jedonijela sve nuæne nove zakone i prije nego je stvorila nove oblasti, na kojebi funkcije ukinutih imale prijeÊi! Tako ona nije razgradila nego razruπilaupravu, te stvorila kaos bezpravde, svojevoljnosti upravnih organa i nasilja,koja nije nitko progonio ni kaznio. ∑ Centralizacija u Beogradu ozlojedila jesve druætvene krugove i to tim viπe πto je na temelju toga probijala i nevienakorupcija od visokih do najniæih Ëinovnika.

Izbori g. 1923. donijeπe veÊinu protivnu takovom vladanju g.PaπiÊa, donijeπe veÊinu proturadikalsku, u kojoj veÊini je imala HRSS sada veÊ70 zastupnika (prema prijaπnjih 50).

Srpski radikali uvidiπe da ne mogu ostati na vladi, ako ovih 70hrvatskih zastupnika doe u skupπtinu te se sloæiπe sa ostalim, radikalimaprotivnim strankama (demokrat. strankom, jugosl. muslimanskom strankom,slov. puËkom strankom i zemljoradnicima).

Zato odaslaπe poslanike k vodstvu HRSS-a u Zagreb ne bi li se i snjima nekako nagodili.

Pri dogovaranju kojemu je pristupilo i vodstvo Slovenske ljudskestranke i Jug. muslim. organizacije zakljuËeno je, da ove stranke imadu svo-


236rsr 237rsr

prije skupπtinskoga sastanka i produljio si vlast joπ nekoliko dana time, da jeu prvoj sjednici skupπtine priopÊio demisiju kabineta, uslijed Ëesa se je skup-πtina morala odgoditi do sastava nove vlade.

To je trajalo dosta dugo, nerazmjerno dugo, jer se je poduzimalosvaπta kako bi se stvorila veÊina bez Hrvata (HRSS) i u to ime razbila slogaopozicije. To nije uspjelo niti obilatim obeÊanjima ministarskih listnica, pak jekonaËno ipak moralo doÊi do sastava nove vlade od skupπtinske veÊine podpredsjedniπtvom g. Ljube DavidoviÊa, koja je imala lozinku za ravnopravnost,za bratski sporazum s Hrvatima i Slovencima, te za uniπtenje korupcije.

Ova je vlada pozdravljena u cijeloj dræavi vrlo simpatiËno i sa punonade u bolji razvitak dræavnih prilika, naroËito za puno nade, da Êe upravljatizemljan poπteno i bez hegemonistiËkih prohtjeva, da Êe sudbeno progonitikoruptivne ministre i druge zloËince, te da Êe dovezti sporazumom izmeuSrba, te Hrvata-Slovenaca do sreenja prilika u dræavi.

Ova je vlada u koliko je to bilo moguÊe iz ruπevina uzpostavilaautonomije u Hrvatskoj, Bosni i SlovenaËkoj i time donekle povratila red uupravi, te je i pripremila optuæbe proti ministrima, ali nije mogla pristupitiizvaanju inoga svoga programa, jer ju je susretala sa strane organa drugogafaktora nesuglasnosti, ustavnoga faktora pasivna resistencija, koja je njezinodjelovanje prijeËila zaustavljala i koËila.

A ta bi bila vlada mogla sve poslove obavljati, jer je veÊina skup-πtine bila spremna podupirati ju. U toj vladi bijahu od ministara samo ËetiriNesrba (4 Slovenca), jer Hrv. rep. selj. stranka nije traæila za sebe ni jednogaministarstva, ali se je obvezala podupirati tu vladu u skupπtini, πto viπeodrekla se je svoga republikanstva s izjavom, da moæe pristati i na parlamen-tarno ustavno kraljevstvo.

DavidoviÊ pako da pokaæe slogu i sporazum sada na djelu, æelio jeda HRSS sudjeluje i u vladi sa Ëetiri ministra. I na ovo pristala je HRSS,prelomivπi time posvema sa svojom apstinencijalnom proπloπÊu. Sve za voljunapretka dræave.

Êe g. RadiÊa i vodstvo staviti pred kazneni sud zbog veleizdaje i uvredeveliËanstva, te su digli toliku buku i huπkanje proti g. RadiÊu, da se je ponekim beogradskim novinama i po ulicama veÊ traæilo da ga treba zatvoriti iubiti, pa se je govorilo i o pripremama za takovo djelo.

Zato je javnost razumjela i odobrila g. RadiÊu, πto se je sklonuo uinozemstvo (London i BeË). RadiÊ je odluËio napustiti politiku apstinencije, tepriteÊi sa 70 glasova HRSS-a u pomoÊ poπtenoj opoziciji g. DavidoviÊa, ne bili se sruπila korupciona i velikosprska vlada te pred sud doveli korupcioniste(kao πto ministri Velizar JankoviÊ, dr. Laza MarkoviÊ i drugi zloËinci), te za-poËeo reæim poπtenja, ravnopravnosti i sporazuma izmeu Srba, te Hrvata iSlovenaca.

*

Hrvatski su poslanici doπli u Beograd i predali vjerodajnice.Radikali su kroz viπe mjeseci svakojakim smicalicama znali sprijeËiti da doedo verifikacije. Napokon, poπto se je jedan njihov odliËni Ëlan (g. NastasPetroviÊ, min. na raspoloæenju) najodluËnije uzprotivio ovakovoj raboti,obavljena je verifikacija. Time je opozicija dobila jaku veÊinu u skupπtini iimao je u prvoj iduÊoj sjednici uslijediti pad vlade g. PaπiÊa. Ali PaπiÊ, da odræivlast do krajne moguÊnosti, izhodi od kralja odgodu skupπtinskih sjednica iopet pred Hrvatima zatvorio vrata skupπtine!

Na ovaj insult odgovorio je g. RadiÊ, koji je u to vrijeme bio u BeËui upravljao politikom, time, da je poπao u Moskvu. Ovim korakom bila jehrvatska javnost neugodno iznenaena, ali brzo opet umirena, jer je ustanov-ljeno da se g. RadiÊ u Moskvi nije ni pribliæio komunistiËkoj internacionali veÊda je prouËavao seljaËke uredbe i pristao da HRSS pristupi u seljaËku interna-cionalu uz naroËiti pridræaj, da u svemu ostaje kod svoga programa i svojihmetoda pacifistiËke naravi.

Kad g. PaπiÊ skupπtinu nije viπe mogao dalje odgaati, a bilo je si-gurno da bi u skupπtini njegov kabinet morao pasti, on je dao ostavku radje


238rsr 239rsr

Tako je DavidoviÊev kabinet otpravljen premda je bio sposoban zarad i voljan raditi, te premda je imao u skupπtini osiguranu jaku apsolutnuveÊinu.

Vlada je predana skupπtinskoj manjini sastojeÊoj se od radikala podg. PaπiÊem i od 14 demokratskih disidenta voenih od g. PribiËeviÊa. Zato seova vlada ukratko nazivlje „P.P.“ vlada“. Meu PribiËeviÊevim disidentima imatri tako zvana Hrvata, od kojih je jedan Wilder, bivπi novinar u Zagrebu, roenu »eskoj Boleslavi sa duænoπÊu provesti izbore za novu skupπtinu, koja jeraspuπtena izvan sjednice, ukazom, te su izbori odreeni na 8. veljaËe 1925.

Ova izborna vlada dakle, koja je uistinu vlada manjine i to najπovi-nistiËnije srpske stranke radikala, sada ne pozna druge zadaÊe, nego da kodnovih izbora, koje ona ima voditi dobije veÊinu, i tako da ostane na vlasti isvoje korupcioniste osigura pred progonom.

Premda je ona izborna vlada i vlada manjine, ona donosi zakljuËkekojim mijenja oblik vladanja, ukidajuÊi ostatke autonomije u Hrvatskoj, Bosnii Sloveniji, koje je prijaπnja vlada veÊine uzpostavila. »ovjek bi mislio, da nesmije promjenama upravne organizacije prejudicirati novoj skupπtinskojvladi; Ëovjek bi mislio da vlada manjine ne smije ukidati πto je vlada veÊine saodobrenjem te veÊine, skupπtinske uredila; »ovjek bi mislio, da joj kao vladiizbornoj manjka za to Ëak i formalno ovlaπÊenje. Ali ona je to ipak uËinila, jerje tim uzpostavila upravni kaos u kome ne ima kontrole nad radom njezinihizaslanika i jer to godi ∑ srpskom πovinizmu.

Ovako je vlada PP uspostavila prijaπnji upravni kaos i pristupilapripravljanju izbora.

Najpogibeljnije su joj tri stranke: prva DavidoviÊevi demokrate, a teku drugom redu slovenska puËka stranka i jugosl. muslimanska organizacija.

Prema tomu je vladi, koja je identiËna sa radikalnom strankom,prva briga kako da se rijeπi konkurencije HRSS-a koja je kod proπlih izboradala blizu pol milijuna glasova, a kod novih izbora obeÊaje mnogo preko polmilijuna glasova iz Hrvatske, Bosne, Slovenije, Ëak iz Vojvodine i Makedonije.

Nije dakle niπta smetalo, da vlada i skupπtina uspjeπno uzrade.

Ali jest ipak neπto smetalo, a to je okolnost, πto bi u tom sluËajudotadanji koruptivni ministri i njihovi u pljaËkanju drugovi, morali naoptuæeniËku klupu kaznenoga suda, da svoje Ëine okaju kaznama i vraÊanjemnepoπteno zaraenih milijuna dinara. Ti su ministri i njihovi sudrugovi u zlu,diljem Srbijanci, a u novom ministarstvu bili bi Srbijanci i Nesrbi po ulaskuËetirijuh Hrvata HRSS-a u jednakom broju zastupani. Ovako ministarstvoizjaviπe radikali u kome ima „premalo Srba“ i koje progoni „Srbe“ (Ëitaj korup-cioniste“) ne moæe ostati na vladi.

Radikali su za vrijeme svoje odulje vladavine uspjeli da si u vojsci igraanskom Ëinovniπtvu na mnoga mjesta postave svoje slijepe pristaπe.

Ovakovi su slali naruËene izvjeπtaje iz hrvatskih krajeva, koji sadræeod poËetka do kraja izmiπljotina o revolucionarnom naoruæavanju i protu-dræavnom gibanju u Hrvatskoj. Ovi su izvjeπtaji uzeti za povod po ministruvojnom, da dade ostavku, akoprem je on dobio od drugih visokih zapovjed-nika izvjeπtaje, da ove vijesti o revolucionarnom gibanju ne imaju nikakvogatemelja i akoprem je ministar unutarnjih djela veÊ spomenuti radikal Srbin g.Nastas PetroviÊ izjavio, da i njegovi izvjeπtaji πto ih pod sluæbenom zakletvomdobiva iz zemlje tjeraju u laæ ove vijesti.

Zato dakle, jer je sve obavijeπteno opÊinstvo znalo a tako je toznala dakako i skupπtinska veÊina i kabinet DavidoviÊev da su ta izvjeπÊa opredstojeÊoj revoluciji ili o kakvim pripremama nemira i protudræavnihagitacija u Hrvatskoj laæna, i da su takvih izvjeπtaji i naruËeni „ad hoc“ nijeministar predsjednik iz demisije vojnoga ministra trebao potegnuti niti jepotegao nikakvih posljedaka.

No za malo dana izjavi kralj ministru predsjedniku DavidoviÊusvoju æelju da njegov kabinet demisionira. To se je vrlo ne milo kosnulo svihNesrba u zemlji (2/3 stanovniπtva), koje je u tome da se daje vlada, ma i tekizborna manjini skupπtinskoj, vidila povredu ustava ∑ jedan dræavni udarodozgor! Na ovaj insult odgovorila je hrvatska inteligencija politiËki organizo-vana u Hrvatskoj zajednici time, da je, ostajuÊi inaËe kod svog programa, re-vidirala toËku o dræavnom obliku i proglasila se republikanskom.


240rsr 241rsr

Meutim je kod kuÊe provaala ovo: otpuπtala je, umirovljivala ipremjeπtala sveuËiliπtne i srednjoπkolske profesore, uËitelje i Ëinovnike Hrva-te, raspuπtala opÊinska zastupstva, skidala naËelnike i postavljala komisare,oruæniπtvom pretraæivala i premetala hrvatske kuÊe toboæ za oruæjem, a srp-skim opÊinama poslala vojniËko oruæje i municiju, hrvatskim krËmarimaoduzimala dozvolu krËmarenja, oruæanom silom sprjeËavala sva sastajanjakao i ustavom i zakonom predviene izborne skupπtine i zborove, ∑ dakakosamo Hrvatima. Pri tom je na viπe mjesta oruæniπtvo pucalo u narod, i ubilonekolicinu, dakako samo Hrvate.

Kada se je g. NinËiÊ vratio sa svoga protuboljπeviËkoga putovanja,upriliËen je joπ i sastanak sa bugarskim ministrom predsjednikom Cankovomu Beogradu, radi dogovora o postupanju proti toboænjoj boljπeviËkoj pogi-belji, da se pred svijetom joπ jaËe istakne ozbiljnost prilika.

Ovako pripravivπi si prilike i unutra i u vanjskom svijetu vlada jeudarila progonom (obznanom) proti vodstvu i cijeloj HRSS-i tvrdeÊi da jekomunistiËka, da ju zbog toga treba razpustiti, zaplijeniti i obustaviti sva nje-zina glasila, vodstvo zatvoriti i suditi po zakonu o zaπtiti dræave. Iza togaproglaπenja razpusta stranke i progona pozatvarano je po Hrvatskoj Slavonijii Dalmaciji, Bosni i Slovenskoj na stotine inteligenata i tisuÊe seljaka, te supredavani sudu. Sudovi su veÊinu odmah pustili na slobodu, jer ni u samojprijavi nije bilo naÊi kaznenih Ëina. To pokazuje kako su to bili samo nasilnipostupci redarstva za ustraπiti biraËe. A muËili su premetaËinama i zatvorimaupravo i najodliËnije biraËe.

Istodobno vlada je po svojim organima javljala o stranim veleizda-jniËkim dokumentima koji da su naeni. Tako je Ëak u novinama priopÊilaugovor izmeu RadiÊa i kominterne, za koji je ali veÊ i samo javno mnijenjeodmah jednoglasno utvrdilo, da je falsifikat. Onda je proglasila da je naπlaugovor RadiÊa sa Madæarskom vladom. Ali i ovaj morala je priznati falsi-fikatom. Napokon je javila da ima na 14 (ili 44) stranica pisani „referat RadiÊao revolucionarnoj organizaciji HRSS-a“ upravljen kominternoj…

MisleÊi da je tako uvjerila barem djelomiËno javno miπljenje uHrvatskoj o potrebi progona ovih „veleizdajnika“ zaËela je velikim aparatom

Svakomu onomu i najnasilnijemu nastupu proti HRSS-i unaprijedje osigurano po πovenskom srpskom novinstvu odobrenje. Ali premademokratskoj stranci, koja je zapravo srpska stranka, nije se smjelo poÊi ovimputem. A ona i nije tako jaka, da bi bez HRSS-e bila pogibeljna.

OËito je da jedna srpska stranka (radikalna) ne moæe obiËnom pro-pagandom preko pol milijuna hrvatskih biraËa odvrnuti od njihovoga progra-ma i stranke, koja je izvrstno organizirana. Trebalo je dakle segnuti za neo-biËnim sredstvom i tu je mislila vlada, da je naπla zgodnu izliku.

RadiÊ je naime u mjesecu lipnju 1924. pristupio sa svojom stran-kom u seljaËku internacionalu u Moskvi. za ovo se uhvatila radikalska vlada,pa je proglasila, da je seljaËka internacionala u vezi sa kominternom, dakle daje boljπeviËka i da se sluæi sa svim metodama terora i revolucije kao i ova. AbuduÊi, da ima u nas zakon za zaπtitu dræave proti komunistima, to treba tajzakon primijeniti proti HRSS-i, to jest raspustiti sve njezine organizacije,zaplijeniti sve njezine knjige, obustaviti sve njezine novine i pozatvarati svenjezino vodstvo. To se sve ima obaviti poznatim surovim metodama srbijan-skim uz psovke i batine, premetaËine i navlaËenje po opÊinskim i oblastnimzatvorima, πto bi moglo dovesti do otpora, koji bi se u krvi uguπio.

Decimirani zatvorima i oruæjem zastraπeni, liπeni svojih voa iglasila biraËi HRSS-e u velikom broju ne bi doπli k izboru, izborni koliËnik bipao i dao moguÊnost, da budu izabrani vladini radikali, i ondje gdje bi inaËeostali sasvim neprimijeÊeni.

PripravljajuÊi izvoenje ove osnove poslala je vlada P.P. u svijet gla-sine, da je naπla podatke kako Êe u drugoj polovici mjeseca sijeËnja 1925.(dakle baπ pred izbore i usred zime!!) buknuti u Hrvatskoj revolucija. Akobude uslijed gornjega postupka doπlo do krvi, te evo nije drugo nego suzbi-janje predviene revolucije!

U isto vrijeme je P.P. vlada, da pokaæe ozbiljnost svoje zabrinutostiposlala ministra vanjskih posala g. NinËiÊa da o tome raspravlja u Rimu iParizu, i da ove krugove pripravi na bezuvjetnu potrebu u Jugoslaviji najod-luËnije, pa i krvlju uguπiti ovaj (izmiπljeni) boljπeviËki revolucionarni pokret.


242rsr 243rsr

kalskih listina opet ugroæava uspjeh P.P. radikalske vlade, ona svoje redar-stvene mjere provaa i proti takovim radikalima i ako opet u manjoj mjeri,nego proti DavidoviÊevim demokratima. Ali ipak zatvaraju kandidata, kojidolazi k sudu da preda svoju kandidaturu, uzimaju mu listinu i dræe gazatvorenim ne bi li promaπio rok za prijavu listine.

P.P. vlada ne vodi borbu proti boljπevizma ∑ koga kod nas i ne ima,∑ nego je ovo borba proti opoziciji, koju saËinjava velika veÊina naroda u SHS.

Toli se ogorËeno vodi ova borba, jer ima i znaËaj osobne borbe, jerse radi ne samo o politiËkoj vlasti nego i o tome, da se uzdræe na kormilu ikoritu korupcionisti, i da se spase od prijeteÊe im kazni zbog korupcije nekibivπi radikalski ministri. Za πiroke joπ u πovinizmu topeÊe se mase u SrbijiizriËe se, da se borba vodi „za Srpstvo“ jer je toboæ ono u pogibelji i od Hrvatai od istih Srba, onih, koji su za sporazum s Hrvatima i Slovencima i za ravno-pravnost s ostalima narodnostima. Ovi su prirodno ∑ traæeÊi ravnopravnost ∑prionuli uz DavidoviÊeve demokrate, odnosno uz spomenutu veÊinu: D.demokrata, HRSS-e, SLS-e i JMO.

*

Dræava odredila raspust HRSS-e jer da je komunistiËka. Proti ovojrijeπitbi podnesla je HRSS na zakonito nadleæni sudbeni stol u Zagrebuprituæbu, koja je uvaæena i ova odredba ministarskog vijeÊa poniπtena, jer zanju prema HRSS-i ne ima zakonskih uvjeta.

Meutim uhiÊeno je Ëitavo vodstvo HRSS-e a tako i njezin pred-sjednik g. RadiÊ, te su predani kr. sudbenom stolu u Zagrebu. Ovaj je prouËioprijavu i njezine predloge, te je doπao do uvjerenja, da se njima ne moæeimputirati nijedan Ëin protiv sigurnosti dræave, te je obrazloæenom odlukomodredio da se puste na slobodu.

Izborna vlada izgubila je tako nadu, da Êe progonom Hrvata kaotoboænjih boljπevika moÊi Ëak i zabraniti postavljanje kandidacija i kutija zakandidate HRSS-e. Svuda su listine pravilno primljene.

oruænika i redarstvenika iz cijele zemlje premetanje stanova i zatvaranje biraËaHRSS-e. Istodobno je vlada aktom ministarskog vijeÊa u smislu zakona ozaπtiti potrebu, da se umjesto ovih imenuju drugi.

Neprekidno se vrπe premetaËine stanova kod seljaka i graana,oduzimaju im se i dozvoljene novine i knjige, uhiÊuju se i vode ljudi u zatvorodkuda ih sudovi puπtaju.

Sa svim πto je gore reËeno mora se priznati, da izborna vlada Ëinisve moguÊe, da uzbuni mirni i samosvjesni hrvatski narod, ne bi li doπlo dovelike (ako i nepotrebne) uporabe, oruæja, da se izvrπi ustraπenje izbornika umasama. Na sve ovo ipak su se jedva neπto pokolebali organizirani redoviHrvata, bez njihove krivnje stigmatiziranih boljeπvizmom. Nu ni to nije bilonikako dosta a da P.P. vlada osigura æeljenu izbornu pobjedu radikalima. Jerovo sve nije borba dræave proti komunistima, nego pod tim obiljeæjem zavanjski svijet stvorenim, to je borba radikala za veÊinu, za vlast, za produæe-nje poloæaja na kojima se moæe zaraditi mnogo novaca od dræave i od poje-dinaca, kada u tom poslu ne ima zaprijeke ni od savjesti ni od stida, a nibojazni od primjene zakona po drugovima u pakosti.

Jer je uvidila, da ne moæe biti sigurna za uspjeh ni svim ovimsmuÊivanjem hrvatskih biraËa, okrenula je P.P. radikalna vlada svoje udarce iproti drugim strankama, i to proti u drugom redu pogibljenoj joj stranciDavidoviÊevih demokrata. Zabranjuje i silom sprjeËava njihove sastanke izborove, silom tjera kandidate iz njihovih izbornih kotareva, te nastoji da imsprijeËi donoπenje izbornih listina itd. Dakako onako brutalno ne postupa kaoproti Hrvatima, ali opet tako, kako to civilizirani svijet ne moæe da vjeruje, ikako ni mi Hrvati, koji smo imali svoju autonomiju nismo za njezino vrijemenikada doæivili ∑ niti od Madæarona!

Sa ovakvim postupkom radikalne P.P. vlade mnogi radikali nisusporazumni, jer ne odobravaju da se zbog lova na mandate jedan Ëitavi narod(hrvatski) stavlja izvan zakona i u progonstvo. Ovakovi radikali nazivlju senezavisnim radikalima i postavljaju u mnogim srpsko-radikalskim kotarimasvoje posebne kandidate. Poπto ovakovo postavljanje konkurentskih radi-


244rsr 245rsr

Narodno predstavniπtvo ima da prednjaËi u svemu πto vodi dosreenja i uËvrπÊenja prilika u dræavi. Poπto na zgradi narodnoga pred-stavniπtva i u njegovim prostorijama nije udovoljeno ovoj odredbi, a poπto jesada ∑ za parlamentarnih praznika najzgodnije vrijeme, da se provede, pitamgospodina predsjednika, da li hoÊe provesti dati, da budu svi napisi naskupπtini i na njezinim pojedinim uredima i prostorijama u oba pismanapisani?

Sa odliËnim πtovanjem biljeæim se

odani

narodni poslanik

Zagreb 15/7.1921. M. Rojc v.r.

Ovomu je udovoljeno ali istom 1. prosinca 1921. Dakako, da je uono doba bio predsjednikom skupπtine Hrvat dr. Ivan Ribar.

A stavio je 15. srpnja 1921. upit ministru unutraπnjih djela o preko-raËenju nadleænosti ministra vjere:

„Gospodinu ministru unutraπnjih djela

Beograd

U sluæbenim narodnim novinama u broju 154. od 11/7.1921.proglaπena je naredba ministra vjera V. br. 148 kojom on ustanovljuje Ëetiridræavna praznika, na koje odreuje mirovanje rada.

SmatrajuÊi, da ministar vjera nije nadleæan da donese rjeπenje oobdræavanju dræavnih praznika, da nije nadleæan ni da odredi mirovanje rada.

SmatrajuÊi da je nuæno, da se kod odreenja dræavnih praznikauzme obzir i na crkvene praznike, kako neradnih dana ne bude previπe.

SmatrajuÊi da je potrebno uzeti u obzir i one sveËane dane, koji seposebno u nekim krajevima svetkuju (npr. dan Sv. ∆irila i Metoda, danpogubljenja Zrinjskog i Frankopana).

Sada je izborna P.P. vlada pokuπala da od sudova izhodi neka jurpotvrene kandidatske listine HRSS-a poniπti, jer d asu kandidati osobe, kojepo zakonu o zaπtiti dræave ne mogu biti zastupnici. Sudovi su ovaj zahtjevodbili veÊ samim pozivom na zakon po kojem jednoË odobrene listine nemogu viπe biti ni s koje strane taknute i po kojima sud ne ima ispitivatisposobnosti kandidata, veÊ je to pravo pridræano narodnoj skupπtini.

Ne uspjevπi ovako dala se je izborna P.P. vlada na drugi trik. Po svo-jim redarstvenim organima dala je plaπiti u onim mjestima u kojim se jenadala uspjehu potpisivaËe kandidatskih listina, da potpiπu oËitovanje kojimizjavljuju, da oni opozivlju svoje potpise na kandidatskim listinama jer su ihsamo uslijed pretnja u strahu potpisivali. Na temelju ovakovih oËitovanjazatraæila je vlada po svojim ljudima, da sudbeni stolovi poniπte dotiËne kan-didatske listine. U nekojim sluËajevima to joj je i uspjelo.

ProËulo se je iz Beograda (kako je poznato tamo se uopÊe vrloteπko dræi tajna) da vlada sprema i to, da sprijeËi postavljanje izborne kutije zakandidate HRSS-a i tako bi tisuÊe izbornika doπavπi na izborno mjesto vrati-lo se kuÊi neglasavπi pa bi koliËnik bio tako malen da bi vladin kandidatmogao poÊi tamo gdje o tom po normalnim prilikama ne bi moglo biti ni go-vora. Na ovo proËulo se, da su se mnogi predsjednici izbornih povjerenstvaizjavili da ne budu uopÊe dozvolili da se pristupi k provaanju izbora, ako nebudu za sve listine pripremljene kutije kako to zakon odreuje.

Zato sada ta izborna vlada radi o tom, da skloni glavni izborniodbor da izmijeni predsjednike biraËkih mjesta a imenuje druge, koje Êe muvlada predloæiti. Mimo to vlada pretnjama kuπa da nepovoljne joj biraËkepredsjednike sklone, da se odreknu te sluæbe, pa da tako glavnom odborupokaæe.

Poslao je predsjedniku narodne skupπtine ovo pismo:

„Prema duhu ustava i prema naroËitoj uredbi ministarskoga savje-ta jesu ravnopravna pisma Êirilica i latinica, te se sva nadleπtva u dræavi imaduu oba pisma oznaËivati.


246rsr 247rsr

SmatrajuÊi da se svetkovanje nekih praznika moæe prenijeti nanedelje ili na ine crkvene praznike,

mislim da bi trebalo da ministarstvo unutraπnjih djela u sporazumusa ministrom vjera i socijalne politike i prosvjete izrade osnovu zakona osvetkovanju praznika, i odrede toËno, na koje dane se odreuje mirovanjerada (πto treba da se na najmanji broj svede), pa ovu osnovu da podneseskupπtini na pretresenje.

Kako u tim stvarima vlada velika zbrka na πtetu rada i autoritetadræave Ëini mi se ova stvar preπnom.

Stoga pitam gospodina ministra, da li je voljan pobrinuti se, da otome πto prije predloæi narodnoj skupπtini zakonsku osnovu?

Odgovor molim pismeno.

Biljeæim se sa odliËnim πtovanjem

odani

narodni poslanik

U Zagrebu 15/7 1921. M. Rojc v.r.“

____ i ministru predsjedniku upit 15. srpnja 1921.

Odredbom minist savjeta odreeno je, da svi napisi dræavnih uredaimaju biti napisani Êirilicom i latinicom.

Konsolidacija prilika u dræavi traæi, da se i ova uredba poπtuje. Zato bi u prvom redu i napisi u ministarstvima i u njihovim pisarnama trebali daodgovaraju ovoj naredbi. Pitam gospodina ministra predsjednika hoÊe lipoduzeti πto treba, da se ovo uËini*

Sada je za to najzgodnije vrijeme.

Molim pismeni odgovor.“ ∑ (Odgovor nije dobio)

Zagreb 15/7. 1921.


248rsr Ivan Ribar (1881.-1968.)

„JuËe uveËe, dogodio se u vlaku izmeu »ulinca i Zagreba krvavdogaaj. Mnogo zagrebËana vraÊalo se (neki dobre volje) vlakom iz Sesvetasa izleta. NajednoË je doπlo do prepirke izmeu nekih izletnika i oruænikaDuπana KruπiÊa iz komesarijata æeljezniËke policije u Koprivnici. Ovaj izkazu-je da se u vagonu oπtro govorilo i pjevalo protiv naπe dræave i kralja, dapaËeda su padale surove uvrede, naπto je on smatrao svojom duænoπÊu, da izlet-nike opomene da se okane vreanja Kralja i dræave. Ali izletnici da su nakonnjegove opomene bili joπ agresivniji te navalili na njega. Kad ga je jedan Ëo-vjek udario πtapom po prsima, on je tada bacio puπku na sprem i ispalio uvagon meu izletnike, dræeÊi da su to komunisti jedan hitac. Koga je ranio onne zna. tane je pogodilo Zlatka Arnolda, od 24 godine, Ëinovnika Eskomptnebanke. On je dræao ruku na trbuhu, a tane mu je probilo ruku i trbuh i naleima izbilo napolje, te zatim pogodilo u trbuh Rudolfa HorvatiÊa, Ëinovni-ka poreznog ureda. Tane je izbilo i iz njegova tijela te joπ ozlijedilo IvanaKosandu, nauËnika u Vlaπkoj ulici 14.

U vagona je nastala uæasna strava. Mladi Arnold sruπio se mrtav, asruπio se i HorvatiÊ, nu on je joπ bio na æivotu. Vagon je bio sav okrvavljen.Pokojni Arnold bio je u druπtvu jedne gospoice, koja je oËajno plakala.HorvatiÊ je bio u druπtvu svoje sestre i dvoje djece, te svoga brata FranjeHorvatiÊa tipografa. Kad je vlak stigao u Zagreb, doπlo je na stanicu zdrav-stveno-redar. povjerenstvo, dræ, odvjetnik Urbany i æandarmerijski majorTurkalj. Po odredbi lijeËnika teπko ranjeni HorvatiÊ bio je prevezen u zaklad-nu bolnicu. Tu je pruæena pomoÊ i Kosandi. Oruænik KruæiÊ najprije je tvrdio,da mu je nehoteice opalila puπka, a kaænje je rekao, da je on jednu osobu pra-tio preko granice, pa da je Ëuo, da putnici vreaju kralja Petra i psuju nadræavu, da je on smatrao svojim propisom da ih opomene i da puca na njih,kad nisu htjeli prestati i kad su na njega navalili.

Oruænik mlad Ëovjek, Ëini se Crnogorac, odgovarao je, da je onpostupao propisno. Æandarmerijski major Turkalj dao ga je uhapsiti i odvestiu uze. ∑ Kondukter Josip AndriloviÊ iskazao je, da je on doπao u vagon, kojije bio pun ljudi, da pregleda karte. Vidio je, da se oruænik svaa s putnicima,naπto ga je on pozvao da se umiri. Ali oruænik mu je odgovorio: „Boga ti tvoga

Stavio je ministru financija upit 15. srpnja 1921.

Po jednoj odredbi ministra financija, kojoj mi dan i broj nije poznatima se svim Ëinovnicima i Ëasnicima (oficirima) oduzeti 10% od dodatka naskupoÊu u mjesecu januaru i februaru, pak im je taj iznos i sustegnut za ovadva mjeseca u godini 1921. Ovi se iznosi imadoπe dati nekakvoj nabavljaËkojzadruzi, da se time toboæe pomogne Ëinovnicima i Ëasnicima. To za ove kra-jeve ne moæe doÊi u obzir, jer ovdje ima u svakom veÊem mjestu u komeimade dovoljan broj Ëinovnika, veÊ ureena ËinovniËka potroπaËka zadruga.Ovim ustezanjem 10% od dodatka na skupoÊu takovi Ëinovnici samo trpeπtetu, a propasti Êe im i one potroπaËke zadruge, koje su si sami stvorili, ili ukojima udioniπtvuju. Osim toga imade veliki broj Ëinovnika, koji sepotroπaËkim zadrugama uopÊe ne mogu koristiti, jer ne æivu u kuÊanstvu,nego se hrane u gostionama. Bilo πto nisu oæenjeni, bilo πto ne mogu dobitistana za obitelj, pak oni æivu kao samci u gradu, a obitelj im je u provinciji.

Napokon ne znam zaπto bi se nekomu narinuti imala skrb, koju netraæi, i od koje on dræi da ima πtetu! (a ima i pravo kad to dræi.)

Stoga mislim, da bi bilo najbolje, da se ukine to sustezanje za nekujoπ ne postojeÊu potroπaÊku zadrugu, i da se sustegnuti iznos povrate onima,kojima su za mjesec januar i februar 1921. oduzeti, pa da se i nadalje prepustiËinovnicima samima, koji hoÊe da si stvore ili da se upiπu u veÊ postojeÊu kojupotroπaËku zadrugu, da to uËine prema svojoj volji, ∑ pak pitam, da li jegospodin ministar voljan u tom smislu izdati naredbu?

Molim pismeni odgovor, te se biljeæim sa odliËnim poπtovanjem

Narodni poslanik

M. Rojc“

*

Dana 24. srpnja 1921. dogodi se straπno umorstvo u æeljezniËkomvlaku. Srbin oruænik iz svoje sluæbene puπke ubi Ëinovnika Zlatka Arnolda iteπko rani dva brata HorvatiÊa. Oruænik se razljutio jer su svi rekli da suHrvati. Svjedok oËevidac izkazuje u Novostima od 25/7.1921. ovo:


250rsr 251rsr

Gospodinu ministru unutraπnjih djela

u/

BEOGRAD.

Dana 28/7.1921. upravio sam gospodinu ministru pitanje:„Oruænik Duπan KruπiÊ, dodijeljen koprivniËkom æeljezniËkom redarstvu(policiji) u nedelju dana 24. jula 1921. u æeljezniËkom vagonu punom putni-ka na pruzi izmeu Sesveta i Zagreba, namjerno je iz svoje sluæbene puπkeispalio jedan hitac meu putnike, time jednoga na mjestu ubio i trojicu teπkoranio. Pitam gospodina ministra, πto kanite preduzeti, da u buduÊe æivot i tje-lesna cjelovitost putnika ne bude ugroæena od oruænika? Tom zgodom molimobavijest i o tome, da li je oruænik Duπan KruπiÊ bio u oruæniËkoj πkoli i da liju je s uspjehom svrπio?

Dana 19/8.1921. augusta tg. dostavljen mi je na to odgovor gospo-dina ministra od 8/8 tg. br. 1511, da Êe mi odgovoriti „Ëim dobije potrebnepodatke“.

Odgovora joπ nisam dobio. Pitam g. ministra od koga oËekujepodatke o odgovoru na moj pitanje πto on kani poduzeti, da obezbijedi æivoti tjelesnu cjelovitost putnika od oruænika? i pitam nije li veÊ dobio podatke otome, da li oruænik Duπan KruπiÊ svrπio oruæniËku πkolu i s kakovim uspje-hom, pa da mi odgovori i na ovo pitanje.


Narodni poslanik

Zagreb 26. rujna 1921. M. Rojc“

Stigao mu je ovaj odgovor:

Gospodine poslaniËe,

Povodom Vaπeg pitanja o postupku Duπana KruπiÊa oruænika Ko-privniËke æeljezniËke policije Ëast mi je na osnovu izveπtaja Komande IV.æand. brigade odgovoriti Vam sledeÊe:

i tebe Êu!“ i bacio puπku na sprem na πto je kondukter pobjegao iz vagona. Popripovijedanju svjedoka, do prepirke je sa oruænikom doπlo i zato, πto on nijemogao naÊi mjesta za onu æensku, koju je pratio. Drugi vele, da je oruænikputnicima neprestano prijetio, da Êe ih kad stignu u Zagreb, sve dati zatvoritiradi govora i povika protiv kralja i dræave, ali da od putnika nitko nije vrijeaokralja niti πto govorio protiv dræave. On da je, razljuÊen, πto osoba, koju jepratio, nije mogla da sjedne, izaπao iz vagona veleÊi: „Sad Êu ja Vama pokaza-ti!“ i zatim se vratio sa dva vojnika. Postavio se na ulaz i ispalio iz puπke jedanhitac na putnike. Ubijeni Zlatko Arnold bivπi je potporuËnik, te je imaoodlikovanje bijeloga orla i jednu pohvalu. jedni vele, da je oruænik bio pripit,a drugi tvrde, da je bio trijezan.

O ovom uæasnom dogaaju uputio je Rojc ministru unutraπnjihdjela ovo pitanje:

Oruænik Duπan KruæiÊ, dodijeljen koprivniËkom æeljezniËkomredarstvu (policiji) u nedjelju, dana 24/7.1921. u æeljezniËkom vagonu punomputnika, na pruzi izmeu Sesveta i Zagreba, namjerno je iz svoje sluæbenepuπke ispalio jedan hitac meu putnike, tim ejednoga na mjestu ubio, i trojicuteπko ranio.“

Pitam gospodina ministra, πto kanite poreduzeti, da u buduÊe æivoti tjelesna cjelovitost putnika ne bude ugroæena od oruænika? Tom zgodommolim obavijest i o tome, da li je oruænik Duπan KruπiÊ bio u oruæniËkoj πkolii da li ju je s uspjehom svrπio?

Molim pismeni odgovor.

Sa odliËnim πtovanjem U Zagrebu, 28/7.1921. Milan Rojc

narodni poslanik“

Dva mjeseca su bila na izmaku, a poπto on joπ odgovora nijedobio, poæurio je ministra ovim pismom:

„Milan Rojc

Zagreb


252rsr 253rsr

redovite potrebe 43.861.519 kruna

i izvanredne potrebe 47.591.105 kruna

ukupno na 91.452.624 kruna

Ovaj predlog hrv. vlade podvrgnut je Ëetverokratnoj reviziji ili boljeËetverokratnoj redukciji, te je poslije Ëetvrte redukcije glasio:

za redovite potrebe treba 34.396.257 din

za vanredne potrebe 11.399.000 din

ukupno 45.795.257 din

dakle od prilike polovica onoga, πto je hrvatska vlada ustanovilakao potrebu!

Kad je predlog toga proraËuna za pokrajinsku vladu u Hrvatskojimao biti raspravljen u skupπtinskom financijalnom odboru ovaj ga vratipokrajinskoj upravi u Zagrebu sa uputom neka ga provede na dinarske broj-ke.

Kod ovoga prevedenja opazila je pokrajinska vlada, da je proraËunna mjestima tako sniæen i okrnjen, te je bilo jasno, da na primjer prosvjetnauprava ne bi uopÊe mogla funkcionirati kad bi ostalo kod onih redukcija.

Pokrajinska hrv. vlada dakle prevodeÊi proraËun na dinarske brojke,povisila je zadnju redukciju za

redovite izdatke na 48.952.470 din

i izvanredne na 26.017.762 din

ukupno na 74.970.233 din*

Od redovnih rashoda jesu osobni (liËni) 8.757.164 din, a materijal-ni 5.799.049 ∑ za skuplji ogrjev, osvjetljenje, opskrbe itd. Osobni su veÊi, jersu plaÊe uvedene na dinarske plaÊe i jer je preuzeto viπe srednjih πkola (Sr.

Dana 24. jula t.g. sprovodio je æandarm Duπan KruπiÊ jednog kriv-ca iz Koprivnice u Zagreb. Na stanici Sesvete uπlo je u isti voz i vagon poveÊedruπtvo, koje je dobro bilo zagrejano piÊem, a u kom se su nalazili i braÊaRudolf i Frano HorvatiÊ. »im je ovo druπtvo uπlo u vagon, poËeli su braÊaHorvatiÊi galamiti i vikati i njihovoj se galami pridruæilo Ëitavo druπtvo.Æandarm KruπiÊ je opominjao druπtvo da ne viËe i ne galami, pa je doπao usukob s braÊom HorvatiÊima. Sukob se toliko zaoπtrio, da je KruπiÊ opaliojedan metak iz sluæbene puπke i ranio Rudolfa HorvatiÊa i Ivana Kasandra, ana mestu ubio pok. Zlatka Arnolda. »itava ova afera se nalazi sada pred voj-nim sudom i æandarm KruπiÊ Êe biti prema veliËini svoje krivice suen.

Komandantu Celokupne Æandarmerije preporuËio sam, da izdaponovno precizne upute o tom, kad æandarmi imaju pravo upotrebe oruæja,kako se ovakovi sluËajevi ne bi viπe ponavljali.

Æandarm KruπiÊ nije frekventirao æandarmsku πkolu.

Molim Vas, Gospodine PoslaniËe, da i ovom prilikom primite izrazmoga osobitog poπtovanja.

Ministar unutrπanjih dela

Potpis:

Dakle neπkolovane ljude πalju kao oruænike u svijet!

*

Rojc je uzbuen Ëekao, da ga ministri DavidoviÊ i DraπkoviÊpozovu na dogovor prema njegovoj radnji o prilikama u Hrvatskoj.

»ekao je…

Meutim podnesao je ministar financija prvi proraËun za novudræavu. U tom proraËunu bio je sadræan i proraËun za autonomnu vladu uHrvatskoj. Taj je proraËun hrvatska vlada podnesla dræavnomu financ. mi-nistru glaseÊi na potrebu za godinu 1920. na 1921. sa zahtjevom


254rsr 255rsr

odobriti veÊe izdatke, preko budæetom odobrenih kredita za sluËaj da priho-di budu veÊi od budæetom providjenih, u srazmeri poveÊanih prihoda i to:

1. svima dræavnim πtamparijama za nadnice, nabavu materijala istrojeva;

2. svima narodnim pozoriπtima na sve materijalne potrebe i hono-rare pozoriπnim Ëlanovima, muzikantima, radnicima i umjetnicima.

»lan 45. ovlaπÊuje ministra financija da moæe u sporazumu sanadleænim resornim ministrima odobravati dræavnim privredno-industrijskimpreduzeÊima kao i kaznenim zavodima, bolnicama, kupaliπtima (banjama) iveÊe izdatke.

»lan 54. OvlaπÊuje se ministar financija da moæe dati na zajamakademiji nauka za dovrπenje zgrade do 2.000.000 din. Ovu Êu „sumu“akademija nauka vratiti dræavnoj „kasi“ sukcesivno od polovice bruto prihodaod zgrade. Tu ne ima spomena ni o kamatima ni o roku.

Izvjeπtaj financijskog odbora ustanovljuje, da je poslije Srbije, CrneGore i Vojvodine uπteeno najviπe u Hrvatskoj i Slavoniji; ovdje su rashodismanjeni za oko 9.000.000 din i to najveÊim dijelom ukidanjem odnosnosmanjenjem partija za investicije.

Iz svega toga razabrao je Rojc, da Êe Hrvatska, njena uprava i nasta-va dospjeti u vrlo tegobne prilike, da stoje pred eksperimentom izglaenja, kojese uvodi uzkratom ili okrnjenjem potrebnih novËanih stavaka u proraËunu…

A u Obzoru zavrπi dr. Æivko BertiÊ, odvjetnik i vrlo uvaæeni Ëlandemokratske stranke iz Zemuna svoju raspravu „Centralizam ili federalizam“ovim redcima:

„Srbi mogu danas evenutalno u ustavotvornoj skupπtini skupitijednu svoju veÊinu, te nametnuti Hrvatima i Slovencima svoju volju, poziva-juÊ se na dræavnu nuædu i postavivπi se neiskreno na stanoviπte nacionalnogajedinstva i parlamentarnoga principa veÊine ∑ ali tim Ëinom ne Êe oni ipakudovoljiti niti principu politiËkoga morala, niti principu narodnogasamoopredjeljenja, niti zahtjevima danaπnjeg vremena, koje iziskuje praviËno

Karlovci, Pakrac, Karlovac), pa drugih πkola u Kastvu i Krku (38 πkola sa 72uËiteljska lica).

Od vanrednih rashoda najviπe ide na visoke πkole, jer one se tekizgrauju. Tako treba med. fakultet 4.625.000 din za ureenje teoretskihzavoda i klinika, te 4.667.500 din za pregraivanje i dovrπivanje inih zgrada.

Ako se od toga proraËuna iπto odkine prijeti opasnost, da Êe nor-malno funkcioniranje nastave zapeti i nastati zastoj. U konaËnom predloguispuπteno je po ministarskom financijskom odboru 75.000 din potpore na-stavnicima za nauËna putovanja (part. 396. pos. 1.) Ministarstvo je koncentri-ralo sve kredite za stipendija kod sebe, nu ovo nisu stipendija, nego potrebeza putovanja, osobito kad valja zbog otvaranja novog zavoda, da nastavnik uinostranstvu prouËava tu granu i ureenje. Za istu svrhu preliminarno je zabeogradski universitet 80.000 din, a za ljubljanski 25.000 din. Samo za Zagreb75.000 din ∑ brisano je!!!

Pokr. uprava morala se je zaduæiti za preko 250.000 din za ugljen iblizu 200.000 din za plin! Za uzdræavanje aËkih domova treba 75.000 din.

–aËka menza treba 1.300.000 din. Hranila je 895 visokoπkolaca, aod ovih samo 285 iz Hrvatske i Slavonije. I ta Êe svota postati premala jercijene rastu! Za potrebe teoretske i praktiËne obuke poviπena je potrebaodredbine (dotacije) od 25.000 din na 62.500 din kao conditio sine qua non.Ljubljani je odreeno u isto ime 100.000 din a Beogradu 116.000 din.

Ako se ne da 1.217.000 din za obrazovanje potrebnih instituta, sil-iti Êe se aci na emigraciju. Skupπtinski financijalni odbor predlaæe samo250.000 din.

Mora se kao minimum odobriti 2.500.000 din ako se hoÊe da god.1922. prorade klinike za oËne i æivËane bolesti.

Za izdavanje uËbenika za srednje πkole treba 250.000 din, a tolikoi za puËke πkole. Taj predlog nije uvaæen. Kako je skupπtinski financijalniodbor radio povrπno i nepromiπljeno dokazuje meu inima i Ëlan 43. kojim seovlaπÊuje ministar financija da moæe u sporazumu sa ministrom prosvjete


256rsr 257rsr

na doskoËe! Kako da si to tumaËi? Kako da to razumije? Preko subote i nedjel-je vratio se je u Zagreb, a putujuÊi razmiπljao je imade li u obÊe naËina imoguÊnosti, da srbske odgovorne ljude makne, pa da se ovomu zlu stane nakraj?

*

U Zagrebu naπao je u novinama ove vijesti:

„SVAKIM DANOM SVE LJEP©E“:

Do sada su se upotrebljavale pismene kuverte na æeljeznicama sanatpisom: „Dræavne æeljeznice kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca“, a od sadasa natpisom: „Srbpske dræavne æeleznice“ (Êirilicom!). Da je istina prileæe dvaprimjerka, a svakim danom se moæe svatko o tom osvjedoËiti. Prije je bilo:„Magyar kir. allamvasutak“, a sada Srpske dræavne æeljeznice“ i Êirilica, pa daHrvatska nije sretna? Sve, ali u ime „narodnog jedinstva!“ a druga

„SASVIM U DUHU MADÆARSKOM“

Svatko je posle sloma Madæarske mislio, da Êe nestati poπtanskihπtampilja s dva jezika! Mjesto dva jezika imamo sada dva pisma Êirilicu ilatinicu. Nemamo niπta protiv toga, da se upotrebljava i jedno i drugo ondje,gdje je velika manjina srpska, ali tamo, gdje je neznatna manjina Srba, kao πtoje to u PopovaËi, pa da se upotrebljava i jedno i drugo, to ne moæe da bude.

No rekord Maarπtine je odnijela ipak financija sa svojim biljezima.Biljezi ne samo da nemaju latinice, πto viπe oni su izraeni sasvim u duhuvelike Srbije, koja ne pozna SHS veÊ prosto „Kraljevina Srbija“. Protiv te finan-cije moramo najodluËnije prosvjedovati.

I treÊe pismo od Srbina, koji se u Parizu potpisuje kao Petrovitch,Êirilicom pisano, a glasi:

„JO© JEDAN ©KANDAL!

rjeπenje narodnih i meunarodnih sporova, da jedanput bude mir meu ljudi-ma na zemlji, a niti zahtjevima politiËke mudrosti i opreznosti promiπljenoga,zdravoga politiËkoga egoizma.

Hrvati i Slovenci, pa i Crnogorci i Bosanci, historijske su i politiËkeindividualnosti, koje po pravilnom shvaÊanju opÊenito prihvaÊenog naËela osamoopredjeljenju imadu prava samostalno se opredijeliti, hoÊe li oni i na kojinaËin da se sjedine u jednu dræavu. U duhu tog principa oni su se ujedinili saSrbijom pa sada treba u duhu tog principa i da se uredimo u toj dræavi, anemaju ni Srbijanci ni svi Srbi zajedno prava da nameÊu svoju volju i daureuju dræavu po jedinom svom Êefu bez obzira na Hrvate i Slovence i ostalepolitiËke individualnosti. Poziv na jedinstvo naroda cinizam je i pritvorstvo,koji ne bi smjeli da Ëine u ovako vaænom pitanju prijatelji i πtiÊenici britanskihi amerikanskih Engleza te πvajcarskih i francuskih Francuza.

Srbi mogu za sada provesti centralizam proti volji Hrvata, ali tajcentralizam nipoπto ne Êe biti ni trajan ni blagoslovan, ako ga Hrvati ne buduhtjeli i ne budu mogli podnositi.

*

Prilikom ovoga svoga boravka u Beogradu ispitivao je Rojc da li jenjegova studija stigla u ruke g. DavidoviÊa i DraπkoviÊa. Razgovarao je s njimasvaπta, a da ih nije izravno htio pitati za svoju studiju, ali je oËekivao, da Êe muoni kao pristojni ljudi sami koju rijeË o njoj spomenuti, ako su ju primili, jer juje na njihovo poticanje i sastavio i poslao. ∑ Ali od njih ni rijeËi o njoj, πto viπepriËinilo mu se je, da im je upravo drago πto ju on ne spominje.

Od tajnika stranke je na izravni upit dobio odgovor, da je studijastigla i ∑ niπta viπe.

Dakle tako?

Sve ove Ëinjenice nisu mogle da uzbude u ta dva ministra niti æeljicuda o njima raspravljaju, kamo li ozbiljnu odluku, da dokazanom zlu za vreme-


258rsr 259rsr

Posle podne posetio nas je jedna izaslanik g. MihajloviÊa, da namkaæe, da Êe isti dati naredbu, da se naπ g. PetroviÊ protera kako bude ma πtaprotivu njega preduzimao. Na ovo mu je odgovoreno, da Êemo sve zadræatiza 24 Ëastova, a da u izmeuvremenu oËekujemo, da se g. MihajloviÊ liËno g.PetroviÊu izvini za uvredu.

G. MihajloviÊ se nije izvinuo za svoje neobrazovanje. Sigurno onmisli da se nalazi negdje u zabaËenoj Albaniji a ne u Parizu, te je smeoupotrebiti svoje æandarsko ponaπanje. Duænost je ËoveËanstva da POHVALIljude lepih primera, ali je isto tako duænost svakoga da ÆIGO©E Ëovjekadrskog, niskog i gadnog ponaπanja i to u interesu same dræave.

TrgovaËki svet je uveo naroËite radnje izveπtaja da bi se meusob-no Ëuvao raznih napasti. Te zato i mi ovde iznosimo javnosti, da se drugikoriste i izbegnu imati posla sa neobrazovanim ljudima.“

Evo kako su naπa poslanstva u svijetu.

Pa i vrlo nemilu vijest u „Hrvatu“ koja glasi:

„NOVE PO©TANSKE DOZNA»NICE. Dobili smo nove tiskaniceza tu svrhu. Sastavljene su u eshaeskom stilu. Najprije ne zovu se viπe „do-znaËnice“ kao od vajkada, nego „uputnice“. Srbijanski izraz mora dakako bitibolji, i ako naπ stari izraz odgovara meunarodnoj nomenklaturi. Umjestojekavπtine, dobijemo ekavπtinu. Umjesto „iznosa“ ∑ „suma“. Dosadanji izrazbrojka ne valja, mora se „smeniti“ sa narodnijim „srpskim“ izrazom „cifra“!Oznaka poπtanske „uputnice“ πtampana je Êirilicom velikim i debelim slovi-ma, a latinicom ispod nje tanjim i manjim. Takvu politiku tjerali su sa poπtan-skim tiskanicama u Hrvatskoj i Madæari.

U to vrijeme kada srbijanci guπe misao jugoslavenske ravno-pravnosti i sloge radi se u Zagrebu, da se zaËetniku ove velike misli, biskupuJ. J. Strossmayeru u Zagrebu podigne spomenik. Pa je Rojc u istom brojuHrvata naπao o tome ovu biljeæku:

„ZA STROSMAJEROV SPOMENIK. BuknuÊem rata bio je sav radodbora zagrebaËkih gospoa za Strosmajerov spomenik upravljenih na

Predstavnik naπe kuÊe g. PetroviÊ, otiπao je kod g. MihajloviÊaodpravnika poslova u poslanstvu, radi jednog vrlo vaænog pitanja.

G. MihajloviÊ se je ponaπao kao kakav koËijaπ. Evo πta se je desilo.

PetroviÊ. ∑ Imam li Ëast sa g. MihajloviÊem?

MihajloviÊ. ∑ (neuËtivo i drsko) To sam ja.

P. ∑ Ja sam PetroviÊ πef firme PetroviÊ Ekspres Komapnije u Parizu.

M. ∑ A vi ste taj. ∑ ©to ste vi grdili poslanstvo?

P. ∑ A zaπto je poslanstvo grdilo mene?

M. ∑ Jedan sekretar nije poslanstvo.

P. ∑ Francuski trgovci ne znaju da li jedan sekretar poslanstva Ëiniposlanstvo, oni znaju samo poslanstvo, a ako sekretari ne znaju πto rade ondaje to æalostno.

M. ∑ (poËne vikati) Ja Êu Vas uhapsiti.

P. ∑ ! ! ! ? mene?

M. ∑ ja Êu vas u haps.

P. ∑ Vi mene da uhapsite?

M. ∑ (zvoni po sluæitelja i viËe joπ jaËe) Napolje, napolje.

P. ∑ ! ! ! ? ? ? ! ! !

M. ∑ Napolje Vucibatino!

P. ∑ ! ! ! ! (okrene se i ode).

»im je naπ g. PetroviÊ stigao u kancelariju, odmah smo poslalisledeÊe pismo g. MihajloviÊu.

„»ast nam je izvestiti Vas, da Êemo Vas tuæiti ovdaπnjem korek-cionalnom sudu zbog uvrede i da Êemo poslati 1000 cirkulara u Jugoslavijukojim Êemo objasniti kakvog otpravnika poslova imamo.“


260rsr 261rsr

Kao poslanik grada Zagreba molim Vas, da tim korakom ne krz-mate, i u toj nadi biljeæim se sa odliËnim πtovanjem

Vaπ odani

M. Rojc.“

*

Slobodna Tribuna oborila se je na PaπiÊev zahtjev, da dræavi ostanenaziv kako je predloæen po skupπtinskom ustavotvornom odboru, koji jePaπiÊev zahtjev u Zagrebu u demokratskom klubu iznio dr. TomljenoviÊ itoplo zagovarao. Kratko vrijeme iza toga bude on imenovan banom „zaHrvatsku“…

G. PaπiÊ oËito ovako misli: „Ako dræava Srba, Hrvata i Slovenaca nebude imala ustavom odreenoga imena, moÊi Êe ju Srbijanci i Srbi, a i nekiSlovenci u privatnom i dræavnom prometu nazivati „Srbijom“.

U hrpi listova i novinama, koju je razgledavao naπao je Rojc joπjednu zanimljivu vijest u Hrvatu, koja glasi:

„VOJNE OBLASTI I NOVA DRÆAVA. Direkcija plena u Beograduoglaπuje u zagrebaËkim novinama jednu licitaciju, pa veli da kaucija za strane„podanike iznosi 20%, a za „srpske“ 10%. Poπto mi Hrvati nismo srpskidræavljani, a dræimo da nismo ni strani, pitamo meu kakve „podanike“ nasdirekcija plena ubraja? Æeli li moæda ta direkcija plena, koja i u Zagrebu imasvoju podruænicu, da i nas Hrvate i naπa prava u novoj dræavi zaplijeni?

Evo nam obeÊane jednakosti!“

*

Jutarnji list donio je 23. oæujka 1921. ovu vijest:

„Ministarski savjet donio je joπ g. 1919. rjeπenje, po kojemu se

Ëuvanje sabranog novca. Do sada skupljeno je po „Odboru zagrebaËkihgospoa“ K 202.771.25“

Meu spisima, koji su za njegovoga odsuÊa stigli bilo je povrh pri-obÊenih i drugih privatnih, joπ jedno, koje se je ticalo pravnih interesa. To bjeprituæba zagrebaËkih trgovaca proti iznebuha uvedenoj novotariji tako na-zvanih „carinskih posrednika“. ∑ »im ga proËita i shvati, sjedne te napiπe mi-nistru financija, koji je tu novotariju odredio, gdinu Kumanudiju u BeogradsljedeÊe pismo:

„Ja se ne bavim privatnim intervencijama, ali smatram svojomduænoπÊu, da u javnom interesu upozorim naπe funkcionare na prilike, kojebi u interesu dræave trebalo izmijeniti. Tako sam πtetnost carinskih posredni-ka u Zagrebu razloæio gdi DavidoviÊu i DraπkoviÊu (dok je ovaj joπ vodiofinancijalne poslove), a kada ste Vi preuzeli ministarstvo financija imao samËast i Vama isto razloæiti. Ako se maknu carinski posrednici, koji nisu drugonego dræavni privilegovani pljaËkaπi sva Êe roba kod nas pojeftiniti, jer oni zasvoj „rad“ odnose svaki mjeseËno 200 do 300 tisuÊa kruna, za „rad“ koji svakinaπ trgovac umije sam da obavi. ∑ Ako se oni maknu, carinit Êe se roba redomkako prispjeva, a ne po manjoj ili veÊoj dareæljivosti vlasnika robe. ∑ Ako seoni ukinu dræava ne Êe imati ni pare manjega dohotka, πto viπe ona Êe dobi-vati viπe, jer ocarinjenje veÊom ili manjom tarifom ne Êe ovisiti o veÊoj ilimanjoj dareæljivosti trgovca, i ne Êe se zabaciti roba, koje je uvoz zabranjen.

Molim Vas, da skinete ovu moru sa naπe trgovine i naπega pro-metnoga æivota. O potrebi te mjere imadete nebrojenih predstavki i dopisanaπe pokrajinske vlade.

Meu tim carinskim posrednicima imadu dvije ili tri zagrebaËkefirme otpremnika (speditera), ∑ ukinute i ovima koncesije, ne trebamo miovdje ovakovih koncesioniranih pljaËkaπa, gdje su svi trgovci tom carinskomposlu vjeπti!

HoÊemo li da podupremo naπ politiËki razvoj, u prvom je redupotrebno da maknemo ono, πto svaki dan, svaki Ëas ogorËava sve od veliko-ga trgovca do detaljiste, i do njegove muπterije ∑ ne samo na πtetu politiËko-ga ozdravljenja, nego i na veliku πtetu materijalnu dræave.


262rsr 263rsr

Gospodarska druπtva i zadruge uæivala su u Hrvatskoj i Slavonijioprost od poπtarine za svoje dopisivanje i za svoje gospodarske novine. Takoje taj oprost imao naroËito i „Gospodarsko druπtvo“ u Zagrebu poËamπi odpreloma sa Austro-Ugarskom i prevrata g. 1918.

Naredbom ministra poπta i brzojava od 31/3.1921. br. 18412oduzeta je ta pogodnost svim gospodarskim udruæenjima na podruËju zema-lja, koje su bile prije pod Austrougarskom, dok je ostavljena na snazi za Srbijui Crnugoru.

To daje povoda protivnicima naπega dræavnoga ureenja, da go-vore o hegemonizaciji i o iskoriπÊivanju naπih krajeva po Srbiji. Privræenicipako naπega dræavnoga ureenja takoer prigovaraju, jer se oËekuje i traæi jed-nakopravno postupanje sa svima i prema svima.

Tom nejednakom mjerom pogoena druπtva izdavaju gospodarskenovine, a naroËito to Ëini „Gospodarsko druπtvo“ u Zagrebu. Njegove novineza seljaËkoga ratara izlaze u 70.000 primjeraka po svakom broju, a stoje nagodinu samo 6 (πest)kruna ili jedan i pol dinar. Poπtarina za te novineprevrπuje za mnogo cijelu pretplatninu! Prirodno je, da Êe ta poπtarina zatuÊite novine.

Zato mislim, da bi bilo nuæno, da se odmah opozove reËena nared-ba i opet dozvoli ovakovim gospodarskim novinama sloboda od poπtarine,pak pitam nije li gospodin ministar istoga miπljenja i kani li u tom pravcuizdati novu naredbu, kojom se gospodarski listovi opraπtaju od poπtarine?


Primite izraz moga odliËnoga poπtovanja

Narodni poslanik

M. Rojc.“

Odgovor ministrov glasi:

„Poπto se ovakove povlastice dobijaju u naπoj zemlji jedino zako-nodavnim putem, to su odlukom moga prethodnika od 21. marta ove godine

stanoviti predmeti kao strojevi, strojevni dijelovi, sirovine, alat itd.,oslobaaju naplate carine. To je rjeπenje obnovljeno u septembru proπlegodine. U toËki II. toga rjeπenja nabrojeni su neki predmeti, koji se oslobaajuod naplate carine pod uvjetom, da se ti predmeti ne proizvaaju u naπojzemlji ili se ne proizvaaju u dostatnoj mjeri. Ovu Ëinjenicu treba dokazati„uvjerenjem“ Ministarstva trgovine i industrije. Do pred kratko vrijemeizdavali su takova „uvjerenja“ odjeljci ministarstva trgovine i industrije uZagrebu, Sarajevu, Splitu i Ljubljani, i taj se je posao vrπio brzo i bez oklije-vanja. Meutim je sada ministarstvo trgovine i industrije u Beogradu izdalonareenje, kojim zabranjuje izdavanje tih uvjerenja. Industrijalci i zanatlije suupuÊeni, da takova „uvjerenja“ imaju zatraæiti direktno od ministarstva trgovi-ne i industrije u Beogradu. Ta se odredba, kako smo informirani, motiviratime, da pojedini odjeljci ne mogu znati, πto se proizvaa u zemlji, jer su impoznate samo prilike dotiËne pokrajine. ©to se sada dogaa? Industrijalci izanatlije se obraÊaju Beogradu, ali rjeπenja ne mogu doËekati i tako morajuplaÊati carinu, a uplaÊena se carina po propisima ne vraÊa. Uslijed toga vladau privrednim krugovima shvatljivo ogorËenje. Motivacija ministarstva trgovinei industrije apsolutno nije opravdana, jer je stvar ministarstva znati πto seproizvaa u zemlji, a nikako ne ide, da se pod tom motivacijom industrijalci izanatlije izvrgavaju neprilikama, nepotrebnim izdacima, i da se prikrate zajednu pogodnost, koju uæiva svaki srbijanski industrijalac i zanatlija“.

*

Na prituæbu hrv. slav. gospodarskoga druπtva u Zagrebu, da mu jeukinut oprost od poπtarine za njegove novine, sastavio je Rojc smjesta naministra poπta i brzojava ovaj upit:

„Gospodinu ministru

poπta i brzojava (telegrafa)

u

BEOGRADU.


264rsr 265rsr

1. listopada svake godine uplaÊena. Ako bi „Scoeite“ zaostalo sa uplatomzakupnine pet dana iza dospjelosti, moæe knez jednostrano razrijeπiti ugovor.

SijeËnja 1914. sa 173.586 K. 71 f. platilo je „Societe“, koristeÊi seodredbama moratorija, samo 68.634 K 47 f., a knez je takoer po odredbamamoratorija uskratio na godinu dana doznaku 660 kat. jutara, koje je imao pre-dati 1. listopada 1914. Poπto „Societe“ ni kasnije u godini 1914. i 1915. dosp-jele obroke zakupnine niti djelomiËno nije platilo, to je knez iz ovlaπtenja uugovoru jednostrano ugovore razrijeπio te u godinama 1916., 1917. i 1918.prodao sve svoje πume treÊim osobama.

Na to je „Societe“ kod kot. suda u Virovitici protiv kneza Scham-burg-Lippe-a podnijelo tuæbu radi odπtete od 2,211.461 K 18 f. i 35,144.627K 62 f navodeÊi u tuæbi, da ispunjenje zakupnog ugovora ne moæe traæiti, jerje knez treÊim osobama πume prodao. Ova parnica dokonËana je sudbenomnagodom, sklopljenom kod kr. kot. suda u Virovitici 22. februara 1918. kojomsu svi odnosi izmeu kneza i „Societe“ regulirani, oba gore navedena ugovo-ra proglaπena razrijeπenima i naroËito obostrano „priznato stvarno i pravnostanje, koje je nastalo razrjeπenjem ugovora“.

Poslije sloma Austro-Ugarske monarhije ishodilo je „Societe“ kodministarstva pravde u Beogradu, da se postavi sekvestar nad imovinomsteËenom po treÊim osobama od kneza Schamburg-Lippe, ali je ministarpravde sekvestre digao i „Societe“ uputio na put parnice pred nadleænimsudom. „Societe“ je na to protiv kneza podnijelo tuæbu kod kotar, suda uVirovitici 22. sijeËnja 1921. na pobijanje nagode, koja parnica je joπ u teËaju.

Bez svake rasprave, bez sasluπanja interesenata, dapaËe i bez svakeobavijesti ovih, donio je ministarski savjet 17. aprila o.g. rjeπenje, da se potraæenju vlade francuske republike, a shodno odredbama Ëlana 232. ugovorao miru sa Ugarskom, francusko akcionarsko druπtvo „Societe Fraçaise desBois“ povrati u svoja steËena prava, koja je uæivalo sve do poËetka rata 1914.god. a izgubilo ih je u toku rata, shodno ugovoru zakljuËenom izmeu knezaSchamburg-Lippe i francuskog druπtva u obimu, u kojem su ih uæivali prije rata“.

Ministarstvo unutraπnjih djela pozvalo je kr. æupanijsku oblast uOsijeku, da gornje rjeπenje provede. Sve moguÊe predstavke, koje su intere-

br. 14812. oduzete te nezakonite povlastice, jer su njima znatno smanjenidræavni prihodi“. (ostalo ispustivπi).

Dakle: ako Hrvati πalju takove listove, tada se time smanjuje znat-no dræavni poπtanski prihod. Ako Srbijanci πalju ∑ onda ne? Sve ovo i joπdruge dogodovπtine utvrdile su njegovo osvjedoËenje, da uz ovakove prilikene bude u Hrvatskoj blagoslova, ni jednakosti, ni ravnopravnosti ni zado-voljstva. Mislio je, da srbijanski ministri, koji Êe sada postati ministri zajed-niËke dræave, doista ne mare za danu obvezu o jednakosti i ravnopravnosti.On je po savjetu DraπkoviÊa i DavidoviÊa izradio studiju o prilikama uHrvatskoj. On se je sada osvjedoËio, da su ju primili, i opet nema od njih niodgovora ni poziva na dogovor o tim prilikama…

»ekao je dane, Ëekao je tjedne, ∑ a prilike sve gorje te gorje!

Poziva od DavidoviÊa i DraπkoviÊa ∑ oËito ne Êe ni dobiti, pa zatopromisli kako bi drugim naËinom pokuπao da prodrma uspavane ili ulijenËenemozgove srbijanskih patriota i upravnika. Osobito onih koji su izravno zvani,da te prilike izprave po duænosti svoje sluæbe i svoga poloæaja.

*

Dr. Duπan Peleπ, Srbin iz Hrvatskoj, Ëovjek poπten, pametanpravnik zastupao je nekoliko hrvatskih dræavljana proti nasilnom postupkufrancuskoga dioniËarskoga druπtva „societe des bois de Slavonie“ u sljedeÊemsporu:

„Societe“ uzela je u zakup od kneza Schamburg-Lippe svrhu sjeËeugovorom sklopljenim u Bückenburgu 14. januara 1913. oko 22.000 kaatstar.jutara πume u kotarima virovitiËkom, slatinskom i naπiËkom, koji ugovor jekasnijim „naknadnim ugovorom“, sklopljen u Hannoveru 2. aprila 1914.preinaËen, a u zakup dana povrπina obaljena na oko 13.000 kat. jutara.Ostatak zakupnine od 7.000.000 K imalo je „Societe“ platiti u 64 Ëetvrt-godiπnja obroka, svaki put po 173.588 K 71 f., a knez je imao svake godinedana 1. listopada predati 660 kat. jutara uz uvjet da je zakupnina 14 dana prije


266rsr 267rsr

oblasti u Osijeku od 15.VIII. t.g. broj 9803., u kojoj odluci se veli, da se iza-slanik æup. oblasti imade dræati spomenutih ugovora.

Voditelj rasprave nije mogao interesntima predoËiti prije citiraneugovore, jer takovih u izvoru kod raspravnih spisa do sada ne imade, veÊprileæe prepisi tih ugovora, koji nisu ovjerovljeni i koje joπ u poËetku raspravejest doprinjeo pravni zastupnik i punomoÊnik francuskog druπtva dr. FeliksKohn, odvjetnik u Virovitici, koje je ugovore voditelj rasprave interesentimapredoËio i koji su ih pregledali. Ovi su interesenti izjavili, da ne priznajuprepise tih ugovora ispravnima i da nema niti odnosnog izkaza, koji je sa-stavni dio naknadnog ugovora.

Voditelj razprave izjavio je da Êe unatoË prigovora obaviti uvedenjete je otpoËeo sa predavanjem prava sjeËe francuzkom druπtvu. Æup. izaslaniknije se obazirao niti na daljnje prigovore interesenata, da bez zahtjeva od fran-cuskog druπtva, da poloæi odgovarajuÊi obrok zakupnine. U kakve tobespravne odnoπaje vode Jugoslaviju!

*

Na ovu otimaËnu po dræavnoj vlasti poduzeo je dr. Peleπ svemoguÊe pravne korake, a poduzeo je i javne, te je cijeli sluËaj i protuzakonitipostupak ministarstva prikazao u broπuri ∑ letaku „u obranu svojine“ i ubroπuri sadræavajuÊoj pravno mnijenje „univerzitetskih profesora SlobodanaJovanoviÊa, Æivojina M. PeriÊa i dra D. ArandjeloviÊa, koji svi suglasnoproglaπuju rjeπenje ministarstva unutarnjih posala na temelju kojega je ovodeposediranje provedeno „niπtavim aktom“ i ako se hoÊe da u naπoj dræavizakon ima svoj znaËaj i snagu a ne samovolja izvrπne vlasti potrebno je, da sedeposediranim strankama vrati posjed.

Nezakonito je naneπena πteta oduzeÊem πuma, a i veÊ izraenogadrva kupcima naπim hrvatskim dræavljanima do preko 10,000.000 dinara ∑ aministar unutraπnjih djela g. Sv. PribiËeviÊ dobio je tada od francuske vladered legije Ëasti (legion d´honneur“).

senti podnijeli, dokazujuÊi nenadleænosti ovog rjeπenja, nedopustivost pri-mjene Ëlana 232. trianonskog ugovora, jer „Societe“ nije svoja prava izgubilaprimjenom izvanrednih ratnih ili dispozitivnih mjera, ingerencijom bivπe aus-tro-ugarske dræave, pa ni sama æalba na dræavni savjet, nisu ministarstvoodvratile od provedbe.

Valja spomenuti, da u spisu postoji nekoliko „povjerljivih odluka“ministarstva unutraπnjih djela, do kojih stranka ne mogu legalnim putemdoÊi, pa se meu ostale pravne nemoguÊnosti u ovom predmetu raaju i ovirezervati za oduzimanje mnogo milijuna vrijedne imovine vlastitim dræavlja-nima i jednom ËehoslovaËkom. Ma da knez Schamburg-Lippe na naπem teri-toriju nema nikakove imovine, imenovan je rjeπenjem ministra pravde nadnjegovom imovnom sekvestar, a ministar unutraπnjih djela Sv. PribiËeviÊupuÊuje æupanijsku oblast u Osijeku da ovoga sekvestra obavijesti o ure-dovanju.

Æupanijska oblast u Osijeku odlukom od 15. augusta 1921. broj9883 odreuje u svrhu „provedbe“ nareenja ministarskog savjeta da se fran-cusko druπtvo ima ovrπno uvesti u sva ona prava, koje je ono druπtvo uæiva-lo prije poËetka svjetskog rata 1914.

Ova je odluka dostavljena strankama, a protiv nje je uloæen utok,jer odreuje „ovrπnu prodaju“, a ne postoji isprava (odluka, presuda), priklad-na za eksekutivnu provedbu. Ali utok ne obustavlja i povjerenstvo izlazi nalice mjesta. Pred ulazom u πume Ëekaju interesenti i traæe od æup. izaslanika,da im predloæi odluku viπe vlasti, u kojoj su naznaËene parcele πumske, kojese u svrhu sjeËe „ovrπno“ imadu predati „Societe“. On odgovara, da takoveodluke nema, nego da Êe postupati po ugovorima, koji su obiËni, neovjerov-ljeni prepisi po „ociete“ doprineπeni.

Sekvestar nije na raspravu pristupio, a „voditelj rasprave priopÊio jeprisutnima, da nema posebnog pismenog naloga, u kojem bi bile navedenekat. Ëestice, na kojima se imade obaviti uredovanje danas, kao i ne glede onihkat. Ëestica, na kojima Êe se uredovanje obavljati u buduÊe uz primjetbu, datakav nalog nije nuædan, jer da se uredovanje temelji na odluci kr. æupanijske


268rsr 269rsr

ne samo obtuæenih, nego i svjedoka, da se je postupalo proti obtuæenicimaneËovjeËno. jedna æena kaæe, da su joj psovali mater, udarali ju nogama, bacilina tla. Detektiv MomËilo ju je tukao. Jedan tuæenik prikazuje postupak sud-benih lijeËnika, jedan oruænik („æandarm“) opalio je nekoliko πamara (Êuπka)poslaniku –akoviÊu, jer je jednom obtuæenom dao cigaretu itd.

Od obtuæenika koji su pod tim prilikama svaπta priznali, nekolici-na su rijeπena, jer se je pojavila jaka sumnja, da oni ma i priznatih Ëina nisupoËinili, veÊ klonuli i pod mukama priznali ne zato jer bi to bila istina, veÊ zato, da se izbave od iztraænoga muËenja.

Rojc je i zbog ovoga barbarskoga naËina iztraæivanja upitao mi-nistarstvo pravde, πto li Êe uËiniti da to u buduÊe sprijeËi? Ministar mu jeodgovorio, da tako postupa policija i u Francuskoj, a on da dobro pozna fran-cusko redarstvo!

*

Borba za spaπavanje visokih i srednjih πkola u Hrvatskoj za koje sui Hrvati iz krugova financijalnih, veleobrtnih i veleposjedniËkih sudjelovaliproti srbskim politiËarima i s prijeka i kod nas (PribiËeviÊ) koji u mraku ne-znanja nalaze najËeπÊe prilike za lahko sticanje imetka ∑ jenjala je i stiπala se.Izstup, jednoduπni izstup hrvatskih veleindustrijalaca i veleposjednika uz boksvemu naobraæenomu srednjemu i seljaËkomu staleæu, ipak je imponiraobeogradskim ministrima, te su πutke odustali od progona visokih πkola uHrvatskoj. Zadovoljili su se zatvaranjem po koje opatiËke æenske, po kojesrednje ili koje uËiteljske πkole.

Rojc i ako stavljen izvan politiËkoga æivota, i ako teæko pogoenboleπÊu desne noge, sudjelovao je u toj borbi, koliko je mogao perom. Injemu je odlanulo, kad je zavladalo obÊe uvjerenje, da je pogibelj za veterinu,za gospodarsko πumarski fakultet, za medicinski fakultet i za tehniku minula,minula Ëasovito, jer je æelja uËiniti to i dalje bila u srbijanskih politiËara, tekadkada kratkotrajnim plamenom uzplamsala.

Svijet je sudio po onoj latinskoj reËenici: „post hoc, ergo propterhoc“ (poslije toga, dakle radi toga), a znalo se je, da je u „societe des bois deSlavonie“ bio zaniman znatnom svotom i neki aktivni francuski general.

*

Hrvatske ceste, i ako nisu bile prvorazredne, moglo se je njima ipakza loπeg vremena dobro voziti, a za blatnoga i ako polaganije, ali sigurno.Ceste u Hrvatskoj bile su prema sredstvima autonomije dobro ureene i nasvakih sedam kilometara bila su postavljena tri cestara. Ovakovu raskoπ nisubeogradski ministri mogli dopustiti, te su u mjesto tri cestara na 7 kilometaraodredili samo jednoga! ∑ Priπtedili su u proraËunu dvije radne sile, ali su pot-puno upropastili ceste u Hrvatskoj. Na cesti ZdenËina i Pisarovina su cestari4/V.1922. u obÊe obustavljeni.

*

Za vrijeme hrvatske autonomije mogao je svaki, koga to zanimaugledati gruntovne knjige, izpisati si gruntovne izvadke, upise iz trgovaËke iine javne knjige bezplatno. No srbijansko ministarstvo financija izdalo je novutarifu br. 41. kojom je odreeno, da se za „uvid u akta, odluke itd. plaÊa„taksa“ i to na pismenu molbu (!) za uvid 4 dinara biljega (odnosno 5 din).Ako pak traæi da mu se dozvoli uzeti prepis, to mora joπ dati na svaki polu-arak biljeg od 2 dinara, ako mu taj prepis vrπi sama oblast, ima od svakogapoluarka platiti 5 dinara i toliko ako æeli da mu se ovjerovi. U tome leæi uæas-na sekatura, koje prije nije bilo.

*

Pred gradskim sudom u Beogradu vodi se velika kaznena parnicaproti „komunistima“, a teËajem ove kaznene rasprave nemilo se istiËu tvrdnje


270rsr 271rsr

„Demokratska stranka smatra narod, Srba, Hrvata i Slovenaca kaonacionalnu cjelinu jednu po krvi i jeziku i po svojim osjeÊajima, po kontinu-itetu zemljiπta po kome nepodvojeno æivi i po zajedniËkim æivotnim interesi-ma svog narodnog opstanka, pa Êe dosljedna takvom shvatanju narodnogjedinstva u cilju jaËanja narodne dræave raditi za jednu jugoslavensku narod-nu i dræavnu misao.

Demokratska stranka iskljuËuje sve istorijske, plemenske, vjerske ipokrajinske razlike kao razlog i podlogu za politiËko i administrativno uree-nje i posebno pograniËno izdvajanje.“

Oko mi osjeÊa neku razliku. Prigledam bolje, i evo πto je: U Êirilicomu Beogradu tiskanom i ovdje priopÊenom tekstu ima jedna glavna misao izraæe-na u jednoj samoj stavci i jednoj samoj reËenici. U latinicom u Zagrebu tiska-nom i ovdje priopÊenom tekstu imaju dvie reËenice, dvije stavke i ∑ dvije misli.

U Êirilovskom beogradskom izvorniku ne ima rijeËi: „Êe… raditi“,koje se nalaze u tekstu latinicom tiskanom. U Êirilovskom izvorniku ne imaiza rijeËi „dræavna misao“ toËke, niti slijedi nova stavka iza toga, kako je to ulatinici tiskano, nego je spojena u jednu reËenicu sa onim πto je u latinicitiskano kao posebna (druga) stavka.

U Êirilovskom izvorniku imaju rijeËi „dræavne zajednice“, πto je ulatiniËkom tekstu izmijenjeno sa jednom rijeËi „dræave“.

Iz latiniËkoga zagrebaËkoga teksta proizlaze dvije misli: u prvojstavci kaæe se, da Êe demokratska stranka raditi za jednu jugoslovensku naro-dnu i dræavnu misao, a u drugoj stavci kaæe se, da ona iskljuËuje sve istorijskeplemenske, vjerske i pokrajinske razlike kao razlog i podlogu za politiËko iadministrativno ureenje i posebno pograniËno izdvajanje.

Po latiniËkom, zagrebaËkom tekstu demokratska stranka u ciljujaËanja narodne „dræave“ raditi Êe za jednu jugoslovensku narodnu i dræavnumisao. Po Êirilovskom, beogradskom tekstu demokratska stranka u ciljujaËanja narodne „dræavne zajednice“ za jednu jugoslovensku narodnu idræavnu misao iskljuËuje sve istorijske itd. razlike. Tako imadu sada demo-

Rojc se je sada dao na izradbu svoga izuma za strojevno pisanje. ∑PolitiËke dogaaje pratio je po novinama i gdje kada po izvjeπtajima znanaca,koji bi ga pohaali. Marljivo je pilio, rezao, zabijao i slagao… redajuÊi u sebisvakojake misli i osnove. A kad bi se utrudio poslom, uzeo bi pero i napisaoπto je uz mehaniËki rad smislio.

Tako nastadoπe njegovi „pabirci za ljetne dokolice“ πtampane uSlobodnoj tribuni od 12. kolovoza 1922. pa dalje. Prvi sastavak iznosi kuri-ozum, koji opet dokazuje srbijansku lukavost ili himbu.

Evo ga:

PABIRCI ZA LJETNE DOKOLICE

Jedna stranka ∑ dva programa.

Prebirem po „programu“ i statutu demokratske stranke od 30. i 31.listopada (oktobra) god. 1921., πtampanom Êirilicom u Beogradu u πtampari-ji „Zmaj-Jovana“ god. 1921.

»lanak I. ima u svom prvom stavku doslovce ovo:

„Demokratska stranka smatra narod, Srba, Hrvata i Slovenaca kaonacionalnu celinu jednu po krvi i jeziku i po svojim oseÊajima, po kontinuite-tu zemljiπta na kome nepodvojeno æivi i po zajedniËkim æivotnim interesimasvog narodnog opstanka, pa dosledna takovom svom shvatanju narodnogjedinstva u cilju jaËanja narodne dræavne zajednice za jednu jugoslavenskunarodnu i dræavnu misao, demokratska stranka iskljuËuje sve istorijske, ple-menske, verske i pokrajinske razlike kao razlog i podlogu za politiËko i admi-nistrativno ureenje i posebno pograniËno izdvajanje.

Godine 1922. πtampan je latinicom u Zagrebu u πtampariji Jugo-slovenske πtampe d.d. „program demokratske stranke“. U njegovom prvomËlanku ima doslovce ovo:


272rsr 273rsr

Izabrani sudija: Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca:

Dr. D. ArandjeloviÊ

Izabrani sudija NjemaËki:

Karlo Cvidinek.

Na francuskom tekstu:

„Geneve, Vienne et Beograde,

le 20. novembre 1921.

Le president:

Paul Logor.

Lárbitre

dy royaume des Serbes, Croates et Slovenes:

D. Arangelovitch:

Lárbitre autrichien:

Karl Zqiedineck“.

»ini nam se, da su na francuskom „prevodu“ (?) izvorni potpisistranaka, jer ne vjerujemo, da bi se bio g. „Paul Logor“ potpisao kao „Dr. PolLogo“, i ne vjerujemo, da bi se g. „Karl Zwiedineck“ potpisao kao „KarloCvidinek“.

Ako je istina πto uvodna obznana kaæe, da je taj francuski tekstsamo prevod iz izvornika hrvatsko-srpskoga, onda uopÊe ne bi trebalo nanjemu potpisa stranaka. No, kad su veÊ potpisi tuj, onda se pitamo zar su i taimena „prevedena“ iz hrvatsko-srpskoga na francuski jezik? Je li je „PaulLogor“ prevod iz originala, koji glasi „Pol Logo“. Je li je „Karl Zwiedineck“ pre-vod iz originala, koji glasi „Karlo Cvidinek?“

Mislim, da je vjerojatnije, da je hrvatsko-srpski tekst prevod, a da jefrancuski tekst original, pa je to i trebalo priznati. I to napokon ne bi bilo niπta

krate dva teksta programa: beogradski bez obveze raditi za jugoslovenskunarodnu i dræavnu misao, i zagrebaËki sa obvezom da Êe raditi za tu misao.

Joπ se pita zaπto je u zagrebaËkom tekstu reËeno umjesto „dræavnezajednice“ samo „dræave“?

*

I drugi primjer lahkoumnoga rada srbijanskih politiËara neka sluæiovo: U sluæbenom dijelu Narodnih Novina priobÊen je ugovor izmeu naπedræave i Austrije o postavljanju obraniËkoga suda, pa je naglaπeno, da jehrvatski (jugoslovenski) tekst izvornik po strankama potpisan. A to izgledaovako:

Koje je izvornik? Po Ël. 256. Saint Germainskoga ugovora o miruima se sastaviti obraniËki (izborni) sud. O postupku pred tim sudom sklopljenje ugovor izmeu naπe dræave i Austrije 20. studena (novembra) 1921. aj jeugovor priopÊen u sluæbenom dijelu „Narodnih Novina“ od 2.II.1922. br. 26„obznanom“ potpisanom po ministru predsjedniku kao ministru inostranihdjela g. Nikoli PaπiÊu. U toj se obznani naroËito kaæe, da se ugovor „publiku-je sa francuskim prevodom“.

Po toj obznani dakle ima se smatrati hrvatsko-srpski tekst izvor-nim, a francuski prevodom. Ne ima sumnje, da su ugovarajuÊe stranke pot-pisale onaj tekst, koji ima da bude izvornikom.

Potpisi pako glase ovako:

Na hrvatsko-srpskom tekstu:

Æeneva, BeË, Beograd,

20. novembra 1921.

Dr. Pol. Logo

(predsjednik suda).


274rsr 275rsr

Vi ste gospodo Ëitaoci sigurno razumjeli πto je to: „ministar poπta ibrzojava“, ako πto biste razumjeli i to, kad bi Vam rekao, da je na zagrebaËkojpoπtanskoj zgradi postavljen natpis: „ravnateljstvo poπta i brzojava“.

Razumjela bi to i sva naπa braËa iz ostalih krajeva naπe prostranedræave. Ali se ipak takav naziv ne svia ministrima poπta i brzojava, te suodredili, da se njihovo ministarstvo zove ministarstvo poπta i telegrafa, a rav-nateljstvo da se zove „direkcija poπta i telegrafa“. Zar je to srpskije? Za nekedokolice opet se sjetio πpanjolskoga ceremonijala, kako ga je uzorno vidionekada u BeËu, a sada nedavno u Beogradu, pa je za odmor od mehaniËkogarada, napisao ovo:


©panjolski ceremonijal.

Na naπem kraljevskom dvoru uveden je πpanjolski ceremonijal.Tako piπu novine.

Nisam osamljen. Ima nas viπe nego onih, koji se ne Ëude ovomuËudu u naπoj demokratskoj agrarnoj i seljaËkoj dræavi, ovomu zanijekanju(negaciji) demokratizma, agrarnih i seljaËkih zdravih, a jednostavnih naziran-ja i zahtjeva. U ljetnoj dokolici Ëitamo sve πto nam dopane ruku. Tako sam ija sluËajno dobio u ruke knjigu Rudolfa Lothara iz g. 1916.: „Die SelleSpaniens“.

Tamo sam naiπo na neke stranice, koje kao da bi razjaπnjivale zaπtose poseglo za πpanjolskim ceremonijelom. Prevaam iz toga djela nekolikonajznaËajnijih mjesta:

„Sve πto ©panjolac radi okruæuje se ceremonijelom. On ima svojritus, i svuda vladaju zakoni jedino spasonosne formule.

straπnoga, jer je francuski jezik poznati diplomatski jezik. Ali se moæegdjekome priËiniti straπnim to, da se u obznani ministra predsjednika ne kaæeistina.

*

OdmarajuÊi se Ëaskom od pilenja i gradnje modela za svoj izumpisaÊega stroja sa mirujuÊim valjkom sjetio se je, da je Ëitao vijest, kako jejedan ministar (jugoslovensko-srpski) na razpoloæenju poslan u BeË, gdje jenekoliko tjedana boravio, da „kontroliπe izradnju biljegovkih (taksenih mara-ka“). Naravski na teret dræave. ∑ Zamislio se je… pa je primio pero i napisaoove svoje misli:

PRABIRCI ZA LJETNE DOKOLICE.

Proizvodnja biljegovki i drugo.

Pitam se da li je taj izdatak bio potreban? i nije li se kontrola moglapovjeriti naπemu poslanstvu ili konzulatu u BeËu? Pitam se, koji su razlozibili, da se je ovo proizvaanje biljegovki povjerilo tuini (da ne kaæem viπe),kad bi se isto tako toËno i dobro bilo moglo proizvaati u zemaljskoj(dræavnoj) πtampariji u Zagrebu, u kojoj se veÊ proizvaaju biljegovke manjevrijednosti, i gdje vode toËnu kontrolu cijela Ëeta Ëinovnika i financijalnihorgana pa ta kontrola ne bi bila niπta skuplja, kad bi se tu proizvodile i onebiljegovke, koje sada radi BeË i kamo se πalje tako skupa kontrola, koja ipakne moæe zajamËiti potpunu sigurnost, jer bi se u to ime morala od poËetka dokraja neprekidno izvrπavati.

Ovo sam ∑ umjesto da pitam sebe ∑ htio da uputim ministru poπtai brzojava, ali je on prije „smenjen“ nego li sam dopisao da mu uputim pitanje.


276rsr 277rsr

toËan. To je u naπim oËima pogreπka a u njegovim oËima sredstvo, da produljiæivot. Kada Êete to uËiniti? „Zanana!“ (sutra). Zlovoljni filozofi nazvali su ovajsutra-problem, jednom boleπÊu ©panije, od koje ona gine i propada. Ali to jezapravo samo jedan naËin shvaÊanja æivota, arapska filozofija mudraca, kojine Êe da bude robom vremena, nego hoÊe da mu ostane gospodarom. Ta, kadsi neËemu gospodar, onda ga smijeπ i razsipati. Mi svi πkrtarimo s vremenom,te se brinemo o svakoj sekundi. ©panjolac se smije toj πkrtosti. Njegov mir,odmejrenost, da moæe se reÊi, njegova otmenost dolazi od toga preziranjaminuta i sekunda, od osloboenja od veriga, u koje je vrijeme sapelo naπeæureÊe se pokoljenje.

U πpanjolskoj kavani ne vide se æene. Nijedan suprug ne polazi u

kavanu sa svojom æenom, a samo se po sebi razumije, da nijednoj æeni ne

dolazi na pamet, da sama posjeti kavanu.

Novina ne ima u kavani. Ali obiËno se je pred ulazom u kavanu

postavilo prodavaË novina pa tko æeli da Ëita novine neka ih kupi. Ali πpa-

njolska kavana nije mjesto za Ëitanje ili maπtanje.“ (»udne li sliËnosti sa srbi-

janskim æivotom)

Grof Czernin u svojoj knjizi „Im Eeltkrieg“ sliËno kaæe o Ru-

munjskoj: „U Rumunjskoj vladi obiËaj, da svaka od obiju stranaka, kad doe

na vlast, izmijeni cijeli aparat (uprave) sve do zadnjega podvornika. Ova mjera

neprekidne izmjene ima velikih mana (Schattenseiten)“. ∑ „Liberali imali su

francuski odgoj, a konzervativci berlinski.“ ∑ „Potpuna sloboda πtampe, spo-

jena sa surovosti obiËaja (Sitten), tjerala je raznolike cvjetove, te su i vlastiti

kraljevi Ëesto bili pogrivani (beschimpft)“.

Rojc je vidio, da sve njegovo iskreno nastojanje ne ima drugoga

vidljivoga uspjeha, nego da njega progone, mjesto da nastoje prikazane prilike

u dræavi preporoditi, kako bi se njezin æivot i napredak ipak nekako usmjerio

prema jednoj dobroj upravi i pravednoj uzpostavi jednakosti svih dræavljana,

kako je to bilo Hrvatima uvijek na umu, a poËetkom ujedinjenja i Srbima na

jeziku…

„Od crkve nauËio je ©panjolac nagnuÊe za ritual i ceremonije, kadkrπÊanin sve formalnosti toËno vrπi, tada mu ne moæe niËesa nedostajati. Ovoje uvjerenje tako jako, da formalizam iztiskuje i nadoknauje pravo vjerova-nje. ©panjolac je Ëovjek, koji najviπe izvrπava odredbe religije, a najmanje onjoj razmiπlja. ©panjolac je hrabar. Njegova hrabrost spada k viteætvu, koje muje priroeno i na koje je ponosan.“

„Ekstaza Ëina dovela je ©panjolca do opojenosti junaËtva. ©panjol-ska je zemlja pojedinaËnih junaka, eremita i Ëudaka. Svi njezini veliki junacibijahu samosvojni levante (Abentuerer), a to im je i njezin narodni heros Cid.Sjena ove pojave jeste kobni nedostatak sposobnosti organizirati i uvrstiti seu jednu organizaciju.“

U osvajanju bijaπe ©panija velika. Ali sva su joj se osvajanja izmak-la, jer ih nije umjela dræati. U to ime treba znati organizirati, a toga ©panija nijenikada znala i nikada nauËila.

„©panjolac je dijete i fantasta. Djetinska primitivnost oËuvala je©panjolcu njegovu prijatnost (Gemütlichkeit) i njegovu pripravnost pomagatipotrebnoga.“

U kuÊi oËevoj svi su jednaki. Ovo naËelo je ©panjolcu preπlo u krvi put. Visoki i nizki sretaju se svuda, gdje ih æivot dovodi skupa, kao da su naistom stepenu (poloæaju). Elegantni svjetski Ëovjek, koji sjedi u kavani kodistoga stola sa radnikom, razgovara se s njime kao s jednakim; gospodu i slugevidimo Ëesto kako se posvema kao drugovi razgovaraju, kao da ne ima meunjima nikakve razlike u poloæaju.

U ©paniji se sve sluæbe i namjeπtenja Ëine s osobnih razloga. Kadkoji ministar pada, ruπi se s njime sve ËinovniËtvo zemlje, te novo lice donosisvoje nove ljude. Kuda pogledamo u ©panjolskoj dræavi, svuda vlada sve-moÊni nepotizam, to jest drugim rijeËima prijateljstvo u rodbini. To prijatelj-stvo u rodbini stoji iznad pravednosti. To je skroz na skroz orijentalska misao.

©to je vrijeme? ©panjolac ga prezire, za njega ono ne ima vrijedno-sti. ©panjolac ne pozna æurbe. Ura mu nije nego neugodan podsjetilac, on nije


278rsr 279rsr

DOVI∆: Istorija srpskoga naroda. Beograd 1848. ∑ STOJAN PROTI∆:Odbornici iz ustavne i narodne borbe. Beograd 1911. i 1912. ∑ SUD UBICA-MA KNEZA MIHAJLA. Beograd 1868. ∑ HAROLD W. V. TEMPERLAY:History of Serbia ∑ London 1917. ÆIV. ÆIVANOVI∆: PolitiËka istorija Srbije.Beograd 1923. i 1924. i po viπe monografijama sastavio

MILAN ROJC

Sa dozvolom g. pisca priopÊujemo viπe zanimljivih poglavlja iz nje-gove knjige, koju je ovih dana dao u πtampu pod gornjim naslovom. Iz pred-govora priopÊujemo ovo mjesto:

„Kako sam doπao da piπem povijesnu knjigu, kad nisam od testruke? Iznenadio me je neoËekivani razvoj naπih prilika poslije ujedinjenja, pame je zanimalo da im pronaem korijen i uzroke. Jer niπta ne biva bez uzro-ka. Premalo sam poznavao proπlost Srbije, a baπ odanle su dolazila iznena-enja, nerazumijevanja i preuveliËavanja surove sile.

Zato sam Ëim sam uhvatio vremena prionuo Ëitati povijesne knjigeo Srbiji. U naslovu sam ih u glavnome nabrojio. Poslije ovoga razumijem sveπto se dogaalo i dogaa. I kada bih bio prije ujedinjenja sve to znao, ne bi zame bilo iznenaenje niti neoËekivanog razvoja.

Sve je to veÊ bilo! A od onda nije pridoπlo dovoljno jakih i dostabrojnih novih uticaja, koji bi bili mogli potisnuti naslijeenje uzroke i uprirodnom razvoju dovesti do novoga nama bliæega shvaÊanja. To mora tekda uËini buduÊnost.

Kad sam veÊ toliko truda uloæio, da zadovoljim svoju radoznalost,pomislim, neka bude na korist svima, koji æele, da se u isti predmet upute, ane imaju prilike, da svu ogromnu grau sami prou. Za to sam napisao ovuknjigu, u koju sam u malom objemu, ali u kratkom i stisnutom obliku sveglavne Ëinjenice i dogaaje, iz onih knjiga u koliko se tiËu opisanoga dobaprikazao, kloneÊi se ∑ u koliko mi je moguÊe bilo ∑ upozorenja, osvrtanja,tumaËenja, uporeivanja i primjenjivanja. Ova prepuπtam Ëitaocu. Ne Êe mubiti teæko.

Sva njegova nastojanja i ustmenim razgovorima i evo pismenimstudijama odbijala su se o gluhost i slijepost srbijanskih politiËara, ∑ πto viπe isamoga srbijanskoga puËanstva.

PoËelo ga je draækati pitanje, kojim li je naËinom, putem, sluËajevi-ma i odgojem u proπlim vjekovima srbijansko puËanstvo prolazilo, a da jemoglo postati ovako razvratno i nebriæno?! Kad je u tu svrhu u duhu proma-trao proπlost Srbijanaca, opazio je, da mu je ona u glavnim potezima tamna,nepoznata…

Dakle; on ju mora prouËiti od njezinoga poËetka, da upozna svemomente u kojima se je stvarao i stvarati morao danaπnji mentalitetSrbijanaca. U tu svrhu treba da prouËi povijest naroda srbskoga do najnovijedobe, i to po objektivnim vrelima. Nabavio si je takove knjige i prouËavao ih.U tom poslu doe mu misao, da on taj posao samo za sebe samoga obavlja,on samo sebe samoga upuÊuje prouËavajuÊi srbijansku povijest. Bilo bi dobroi potrebno ovakovu uputu omoguÊiti svakomu i Hrvatu i Slovencu i Srbinu,pa da se onda svi upuÊeni uzmognu prema tomu opredijeliti. OdluËi dakle,da Êe prouËiti noviju povijest srbijansku, po nepristranim djelima prikazanu,pa ju napisati i tiskom izdati, da bude svakomu doseæna.

U sveuËiliπnoj knjiænici dobavi si veÊi dio knjiga, dok je neke imao,te se dade na prouËavanje i biljeæenje rezultata dobivenih ovim prouËavanjem.Tako mu se za kratko vrijeme nae u pisaÊem stolu spremljen rukopis naslov-ljen: „Slike iz novovjeke povijesti Srbije“. Rukopis leæao je u pisaÊem stolu podkljuËem, a on je promiπljao kako Êe ga i gdje najuspjeπnije objelodaniti.

Slike iz novovjeke povijesti Srbije.61

Po vrelima: MILENKO VUKI»EVI∆: KaraoreviÊ. Beograd 1907.∑ MIHAJLO GAVRILOVI∆: Miloπ ObrenoviÊ. Beograd 1908. ∑ SR. STO-JANOVI∆: Istorija naroda srpskoga. Beograd 1910. ∑ DEMITRIJE DAVI-


61 RojËeva studija ‘Slike iz novovjeke povijesti Srbije’ izlazio je u listu ‘Hrvat’ VI/1924. odbroja 1264 do br. 1332. kao podlistak pod istim naslovom.

281rsr280rsr

i cijelomu rodu LazareviÊa o glavi radi, dade ga Bajazit otrovati. Po smrti svojematere udovice Milice ostade Stjepan sam na vlasti. On je putujuÊi zemljomnastojao da zalijeËi rane i da primiruje joπ uvijek svaajuÊe se velmoæe.

U to vrijeme joπ su Maari dræali Beograd, a Stjepan stolovao je uSrebreniku, otkale je s vojskom polazio kao turski vazal kud mu bjeπe zapovi-jedano. Tako je doπlo i do toga, da je on sa svojom srpskom vojskom mnogodoprinio k pobjedi Turaka kod Mihopolja g. 1596. nad sjajnom krπÊanskomvojskom, koja je bila poπla da Turke istjera iz Evrope.

Ni uz te velike ærtve i ljuta pregaranja nije se Srbija mogla odræatiproti Turcima i to najviπe zbog neprestanih meusobnih raspra, koje se Ëestoizrodiπe u prave meusobne ratove. I Gjorgje BrankoviÊ i sam Vuk LazareviÊbrat Stjepanov ratovahu proti Stjepanu æeleÊi se sami domoÊi prestolja. Posmrti Stjepanovoj, jer nije imao ni djece ni braÊe, naslijedi ga sin njegove se-stre, Gjorgje BrankoviÊ, sin tzv. izdajnika na Kosovu. Ovaj dade, da si osigu-ra prestolje, sinovima svoga brata, ∑ po tadanjem istoËnjaËkom obiËaju ∑izbosti oËi. Snovao je kako bi se pomoÊu Maara uzdræao u neodvisnosti odTuraka, kad li na njega navali sultan Murat, potjera ga i dade na uzvrat nje-govim sinovima izbosti oËi, te postavi svoga paπu nad Srbijom.

BrankoviÊ se konaËno sklone u Maarsku. Pomagan Maarimadoe opet u Srbiju gdje se odræi ËineÊi Turcima raznih usluga. Tako je zabra-nio Skenderbegu prolaz kroz Srbiju kada je pohitao na pomoÊ Maarima;tako savjetova Murata kako da laglje pobije Sibinjanin Janka; tako ostaviCarigrad bez pomoÊi, πto viπe Ëestitaπe Turcima osvojenje Carigrada itd.

Ali ni sve to, kao ni veliki danak, koji im plaÊaπe, nije Turke prijeËi-lo, te su u viπe navrata na njega s vojskom poπli.

Gjorgje BrankoviÊ ipak je uspio da se ∑ madæarskom pomoÊju ∑nekako odræi do svoje smrti. On umre u 91. godini æivota u Smederevu, kamoje bio premjestio svoje sjediπte. U vlasti ga naslijedi njegova udovica Jerina(1457.) koju naskoro otruje sin Lazar naumivπi smaknuti i braÊu svoju da sedomogne sam vlasti. Ali od braÊe jedan uteËe k Turcima, a jedan k Maarima.Joπ iste godine umre Lazar, a vladu preuze Jelena njegova udovica. Proti njoj

PRVI ODSJEK.

I.

Poslije smrti cara Duπana g. 1355., a za vrijeme slabe vlade slabo-ga cara Uroπa poËe se s unutarnje nesloge i slabosti raspadanja srpske dræavena pojedine krajeve i oblasti, u kojima su pojedini vlastele nastojali doÊi udoπli do samovlasti. Vukaπin odmetne se od Duπanovoga nasljednika Uroπa iproglasi se kraljem u Makedoniji, a po smrti Uroπevoj zagospodovaπe nezav-isno svaki u svojem kraju: Vuk BrankoviÊ na Kosovu, Nikola AltanoviÊ naRudniku i Zlatiboru, te ∑ meu svima najsilniji vlastelin ∑ Lazar HrebljanoviÊu danaπnjoj juænoj Srbiji. Tako zavladaju u zemljama nekadaπnje Duπanovedræave meusobne borbe vlastele za vlast i prevlast. Ovaj meteæ i to bezvlaeu glavnom omoguÊi srazmjerno lahko prodiranje Turaka u Srbiju. Ovi su veÊg. 1371. na Marici u odluËnoj bitci potukli srpsku vojsku, gdje pogibe i kraljVukaπin.

G. 1389. knez Lazar skupi πto je viπe mogao vojske i junaËki stanena put sve jaËemu turskomu prodiranju, no i on bude potuËen u bitci naKosovu (28.6.1389.)

U ovoj bitci pade knez Lazar (koji se je i sam nazivao knezom a necarem) i s Miloπeve ruke pogine turski car Murat. U ovoj bitci vjerojatno jesudjelovao na turskoj strani kao turski vazal KraljeviÊ Marko. (Opravdano semisli da je on pao u bitci pet godina poslije, boreÊi se i opet na turskoj straniproti krπÊanskoj vojsci).

Poslije poraza krπÊanske vojske na Kosovu polju sin Muratov,Bajazit postavi gospodarom Srbije Lazarovu udovicu Milicu i njezinoga sinaStjepana, dok je njezinu kÊer Milavu postavio u svoj harem sebi za æenu. Onje od njih traæio, da mu plaÊaju godiπnji danak i da mu budu u pomoÊ u nje-govim ratovima. Unutarnju vlast u Srbiji ostavio je posvema u rukamaStjepana, koji nije viπe nosio naslov kneza, nego se zvao gospodarom, iligrËkim jezikom „despotom“. Na tuæbu udovice Milice, da Vuk BrankoviÊ njoj


282rsr 283rsr

DRUGI ODSJEK.

I.

Kad je konaËnim osvojenjem Srbije nastao mir u njoj, Turci urediπeplaÊanje danka i uzdræavanje reda, dok se za drugo gotovo niπta brinuli nisu,ostavivπi narod pod domaÊim seoskim vlastima.

Pad srpskoga naroda u tursko ropstvo nije bio nagao, nego jeizvrπen postepeno za vrijeme od viπe od sto godina. Taj prelaz u samom na-rodu i nije izazivao velike krize s ovoga razloga a i zato, πto je æivot vrlo teæaki stalno bivao sve teæi i Dræava (boljari, vlastela, velikaπi), koja je od njega uzi-mala sve, nije mu dala ni liËnu ni imovinsku sigurnost.

Zato su seljaci u veÊini bili uvjereni, da je za njih bolja turska vlast,nego srpska i da turska osvajanja znaËe samo promjenu gospodara, od kojese promjene nadahu boljemu æivotu. Seljaci su dræali, da im ne ide u korist,da se bore za svoje stare gospodare, koji su ih cijedili i okrutno s njima pos-tupali. Narod je dakle dosta mirno primio tursku vlast i upravu, koja nijemnogo promijenila dosadanji druπtveni poredak. Turci su se zadovoljili, dautvrde svoju vlast ne mijenjajuÊi u mnogom pogledu gotovo nikako staroureenje.

©to viπe. Turci su u ono vrijeme imali ne samo svoju dobru dræavnuorganizaciju i odliËnu vojsku, nego su odnosili u srpski narod mnogo novihkulturnih pregnuÊa. Njihova je kultura imala joπ mnogo primjesa visoke starearapske kulture. Ovom se okolnoπÊu tumaËi, da Srbi danas tako reÊi ne imajuza obrte i u obrtima rabljeno orue svojih narodnih rijeËi, nego rabe turske.Tako: zanat, esnaf, terezija (krojaË), Ëarugdæija (opanËar), Ëoha (sukno), ekser(Ëavao), Ëelik (ocijel), itd. ∑ Tako se tumaËi, da, je i k nama dospjelo neπto odovakovih naziva. Kod nas Hrvata, u obrtnom rjeËniku bilo je sliËno sa nje-maËkim nazivima, no zajedniËkim nastojanjem i literata i samih obrtnika veÊsu priliËno istrijebljeni iz naπe porabe. Vrijedno bi bilo, da mi s tim poslomproslijedimo, a Srbi da odluËno zapoËmu.

pako boljari srspki pozovu sultana, koji doe i osvoji Smederevo. Ona po-bjegne u Maarsku.

Ovime doe Srbija posvema pod tursku vlast (1459.), Turci posta-ve gospodarom ili despotom Mihajla AbogoviÊa. Ovoga pako udovica Jelenakod sebe na ruËku dade uhvatiti i baciti u tamnicu, te ona preuze vlast, kojaje dakako bila potpuno ovisna od Turaka.

Meu Srbima, koji su bili veÊ u ona vremena prebjegli u Ugarsku iSlavoniju (Srijem) joπ su se kroz neko vrijeme moÊniji nazivali despotima.Tako od Vuka GrgureviÊa do Jovana BrankoviÊa, Ëija se udovica pred turskomnajezdom sklonu u Srijem, a odatle k svomu zetu Frankopanu, kod koga umre(g. 1521.) Isto su uËinili i ogranci plemena BrankoviÊa, koji su naπli bili za-klona u sluæbi Moldavskoga gospodara (danaπnja Rumunjska) sve odDimitrije BrankoviÊa do Gjorgje BrankoviÊa, koji je u velike pomogao seobaSrba u Austriju. Malo kako se je ovaj proglasio despotom srpskim, uhvatila gaje Austrija i zatvorila konaËno u Heb u »eπkoj, gdje je nakon 22 godinezatoËeniπtva umro (1711.), a da s ni danas ne zna za uzrok ovomu postupa-nju Austrije proti njemu.

S njime utrne naslov srpskoga despota i u austrijskim zemljama.

Kao u cijeloj Europi tako je i na Balkanu bio narod, seljaci, radnicii obrtnici pod vlasti svoje feudalne gospode, koja su njime raspolagala u svojeliËne i dinastiËne svrhe. Gomila (masa) naroda morala se je pod njihovim vod-stvom boriti proti onomu proti komu ju je njegov gospodar ili velikaπi srpskitajno su se s njima borili izmeu sebe i srpski seljaci kao njihovi vojnici,Nesloga gospodara dovela je srpske seljake (vojnike) do toga da su iπli jedanza drugoga, πto viπe, da su borili rame uz rame tursko proti krπÊanskoj vojsci,te su gdjekad i odluËili za uspjeh turskoga oruæja. Gospoda su srpska povelanarod da se bori za neprijatelje krπÊanstva i srpske slobode, i da se meu sekolje za Ëasto i vlastohlepne njihove svrhe.

Upropastivπi takovim razdorom svoju dræavu ta su vlastela kuπalada uzdræe svoje naslove i svoju vlast, na raËun onih Srba, koji su pribjegli bilipred svim tim nevoljama u Ugarsku. No i ove sjene nekadanje vlasti i Ëastizamalo je nestalo.


284rsr 285rsr

sredstva za plaÊanje i uzdræavanje Ëinovnika i vojniËkih posada po zemlji.Ovim, pak bahatoπÊu i nasiljem njezinih Ëinovnika i Ëasnika i pogodovanjemkatolicima a proganjanjem pravoslavlja utoliko austrijska vlast omrznu Srbima,da su ovi poËeli æaliti za turskom upravom, jer im turski jaram bijaπe lakπi odaustrijske uprave. Uslijed toga izseli se iz Srbije u Tursku63 toliko naroda, da muje u Srbiji g. 1735. bio broj smanjen na polovicu. I taj je radostno doËekao novirat izmeu Austrije i Turske (1737-1739) u kome Austrija izgubi sve zemlje sdesne strane Dunava i Save, a u kome je srpski narod opet pomagao Turke.

III.

Beogradski paπaluk (otprilike kao æupanija) bio je do kraja 17. sto-ljeÊa vrlo rijetko napuËen. Bilo je mnogo i mnogo guste a i neprolazne πume,zbog koje je veliki dio njegov nazvan ©umadijom.

Turaka nije bilo mnogo u beogradskom paπaluku, a πto ih je biloveÊinom je æivjelo po gradovima i veÊim mjestima (palankama). I spahije suæivili po gradovima, te su imali duænost vojevati (najviπe kao konjanici) kadaih god sultan pozove. Zato su dobivali ustanovljenu daÊu, koju je narodplaÊao. Narod je plaÊao uz to i carsku daÊu te æivio mirno sa svojim obitelji-ma i na svojem ognjiπtu. JanjiËara tada u Srbiji nije bilo.

Nu Ëim je krajem 17. stoljeÊa beogradski paπaluk postao graniËnomoblasti (prema Austriji) dræala je porta tamo veÊi broj vojske, te je bivao i sveveÊi broj janjiËara. S njima uveÊaπe se i zloupotrebe i nasilje.

U ©umadiju, vrlo slabo napuËenu, doseliπe se u osamnaestom sto-ljeÊu mnoge obitelji s neplodnih crnogorskih i hercegovaËkih krπeva, a premanekim predajama doπao je tako i djed Crnoga Gjorgja od VasojeviÊa sacrnogorskih brda u beogradski paπaluk. Druge predaje koje se Ëuvaju meuArbanasima u Metohiji i meu srpskim plemenima u Brdima kaæu, da suGjorgjevi predci stanovali sad u ovom sad u onom mjestu. Najvjerojatnije je,

Tursko vladanje nije se zanimalo za upravu (administraciju), negose je bavilo malo ne samo redarstvom („policijom“), to jest uzdræavanjemliËne i imovinske sigurnosti, i pobiranjem danka.

Na Ëelu vlasti u paπaluku stajao je paπa ili vezir. On daje odredbe uime sultanovo, te je predstavnik vojne i graanske vlasti. Redarstvena (polici-jska) vlast bila je po gradovima u rukama muselima, a u selima u rukamasubaπa. Sudovali su kadije. I jedni i drugi kupovali su svoje poloæaje od paπa,a poloæaj im je sluæio, da izvabe od naroda πto su za svoja zvanja dali i πto imza æivot treba, pa joπ i da skupe bogatstva. Paπaluk dijelio se na okruge (nahi-je), ovi na kneæije, a te na sela.

U upravi imali su i Srbi znatnoga udjela, te su oni imali posebnesvoje oblasti. Odbor (ober) knezovi, koji je potvrivao sultan imali su dostaveliku vlast. Njima su bili potËinjeni knezovi, a ovima seoski kmetovi (naËel-nici, odliËniji seljaci, stareπine).

U prvim vjekovima turske vlasti bilo je nesravnjivo viπe reda i liËnesigurnosti nego poslije. Iako su Turci najviπe ostavljali stare prilike i staroureenje, ipak se je s vremenom poËelo javljati takovih promjena, koje suizazivale sve veÊa nezadovoljstva. Najviπe je dalo povoda tuæbama sve veÊepodavanje danka i tlake (turski: „kuluka“).

II.

Tako su prolazila stoljeÊa…

PoËetkom osamnaestog stoljeÊa austrijska vojska pod princomEugenom Savojskim potisne Turke, osvoji Beograd i veÊi dio Srbije.

Ovaj se Austro-turski rat dovrπi mirom u Poæarevcu (1718.) te sadaAustrija preuzme ureenje Srbije. Prvo je bilo da je uvela upravu.62 A drugo jebilo, da je narod navalila mnogo danka, pa monopol duhana i soli, jer je trebala


62 M.R. Srpski povjesniËar M.M. VukiËeviÊ, iz koga knjige ovo vadim kaæe, da je Austrijauvela „naroËitu upravu, koja se je zvala administracija“.

286rsr

63 M.R. To jest u susjedne krajeve, koji su ostali pod turskom vlasti.

287rsr

i poe k svojoj kuÊi. ∑ Ali aga sumnjajuÊi na njega poπalje za njim dva ko-njanika da ga ubiju, ako vide u njega oruæje. Ovi stignu Petra, nu kako ih ovajopazi ue u πumu, te iz πume opali puπku i jednoga TurËina obali, a onaj drugipobjegne. Poslije ovoga znao je Petar da mu u ovom kraju ne ima viπe opstan-ka, pa kako dotrËi kuÊi na vrat na nos pokupi stvari, uzme æenu i djecu i po-bjegne k bratu, a uskoro zatim u selo Æabare, gdje naËini kolibu u kojoj jeproveo 4 do 5 godina. Tu je u takvom siromaπtvu æivio, da nije mogao niporez platiti, veÊ ga je selo nekoliko puta za njega plaÊalo dok mu nije seoskistarjeπina (kmet) rekao: „kad ne ima da daπ, a ti idi odavle!“ i dok mu poreznikturski nije podsjekao i sruπio kolibu. Tada se preseli u Zagoricu u kojoj je napËelinjaku nekog TurËina proveo do osam godina. U to vrijeme Gorgje bijaπeveÊ odrasao, i poËeo je nositi oruæje.

V.

Dok mu se roditelji bavili na turskom pËelinjaku, Gjorgje se najmikod nekoga Novka iz Æabara da mu Ëuva stoku. Jednom je tako Ëuvao stoku,a dojaπe TurËin sa Ëetiri psa i stade mu ubijati svinje na paπi zato, πto su se napse zgroknule. Kako je TurËin pse nagonio na svinje dou ove a i za njima psido Gjorgja. On potegne iz puπke i ubije jednoga psa. TurËin se na to naljuti isada tekar stane joπ æeπÊe gaati svinje. Gjorgje vidjevπi to otrËi dolje na mosti zasjedne na jedan klijen s one strane mosta. Odavle opali na TurËina kad jeonuda projahao. TurËin se strovali na zemlju, a Gjorgje ga svuËe pod most ipoteËe do bliæe vodenice gdje dobije mjericu æita i savjet neka æitom namamisvinje da onu krv razriπkuju, a sve drugo da sakrije kud zna. Gjorgje tako uËinisa svinjama, a mrtva TurËina isjeËe na komade, pa spusti odozgor u jedanπupalj hrast. Oruæje, konja i sve odijelo uzme i sa svim tim ode u mejsto(palanku) k Fazli-baπi Arnautinu i na glasu okorijenom razbojniku (kesedæiji),koji je ËeπÊe sretao Turke trgovce i ubijao ih uzimajuÊi sebi njihovo oruæje,konje, haljine i novce, pa se tako i obogatio. Kako je bio Gjorgje momak sta-sit, æiva oka, snaæan, mrka lica, hrabrar i okretan dopadne se Fazil-baπi, te gaovaj primi za konjara. Otada je Gjorgja svuda uza se vodio.

da se je ova porodica doselila iz sela Doljana (u brdima kod Podgorice u CrnojGori), ma da druga predaja tvrdi, da je starinom iz sela KuËi.

U ono vrijeme bila su vrlo Ëesta mijeπanja meu srpskim iarbanaskim plemenima u brdima. Zato se moæe lahko razumjeti, πto i danasmeu Arbanasima svojataju Crnoga Gjorgju kao Ëlana svojega arbanaπkogaplemena.

Obitelj njegova doselila se je u beogradski paπaluk nekako oko g.1738. i to u Vrπevac u ©umadiji. Gjorgjeva obitelj, kao i ostali Srbi u ono vri-jeme, nije imala prezimena (obiteljskoga imena), veÊ se je zvala po imenu ocaobitelji. Tomu je bilo ime Jovan, dakle se obitelj zvala JovanoviÊ. Taj je Jovanimao dva sina: Petronija (Petra) i Mirka. Mirko se je odselio u Mramorac, aPetronije ostade u Vrπevcu gdje se je bavio najviπe pËelarstvom. Malo je biokod kuÊe, veÊ je obilazio oko turskih pËelinjaka radeÊi oko pËela ili se je baviou πumi noseÊi sobom oruæje, koje je morao kriti od Turaka. A bio im je sum-njiv, da se druæi s hajducima.

Petronije se oæeni Maricom, kÊerkom Petra ÆivkoviÊa, te s njomerodi sina Gjorgja, koji s eje dakle zvao po ocu Gjorgje PetroviÊ. Poslije dadoπemu pridjevak (nadimak) „Crni“, po mrkoj njegovoj puti. Obitelj PetroviÊ bilaje siromaπna („tankoga stanja“), i kuÊa joj je bila po ondaπnjem obiËaju vrloskromna (Ëetverasta pletara oblijepljena blatom).

IV.

JednoÊ bude Petar optuæen da nosi oruæje i pozvan pred Agu. AgavideÊi da on ne ima oruæja uza se rekne mu: „A, more vlahu, kamo ti oruæje?“Na to mu Petar odgovori: „»estiti Aga, πta Êe meni oruæje, kad sam ja pravacareva raja“ ∑ Jest, more, jest. Sad ga ne imaπ, ali kaæu da ga nosiπ i krijeπ odTuraka. A znaπ li da Êu ti, ako te uhvatim da nosiπ oruæje, udariti pedeset bati-na, pa ti oruæje ne Êe ni na pamet pasti!“ ∑ „Moæeπ, Ëestiti aga, u vlasti ti je!“∑ odgovori Petar. Poslije ovoga otjera ga aga. Kada on odmakne od ovogamjesta svrati se u πumu, uzme svoje oruæje, koje je tamo sakrio polazeÊi k agi,


288rsr 289rsr

kakve su mu oËi!“ ∑ „Vala, aga, nije moj sin hajduk veÊ je kao i ostala carevaraja“. ∑ Gjorgje se zbog ovih rijeËi naljuti na Turke i htjede ih odmah pobiti,ali kako mu tu u kuÊi bjehu i mlaa braÊa i sestre, to izae van kuÊe, izazovemajku i reËe joj: ∑ „Majko, podaj djeci da veËeraju, pa ih odvedi u druguzgradu da spavaju, jer Êu ove Turke noÊas da pobijem. »ula si kako oni omeni govore.65

Njegova majka ne odvraÊaπe ga od te namjere, veÊ dade djeci daveËeraju, pa ih odvede u drugu zgradu da spavaju.

Gjorgje ode u kuÊu, sjedne pored vatre i staknu vatru. U tom muse raπiri gunj i Turci mu vidjeπe smaokrese iza pasa.

Jedan od njih na to uz posmjeh zapita Gjorgja.

∑ „More, Vlaπe, kakve su ti to kozje noge za pojasom?“ ∑ Gjorgjemu jedva na to zlovoljno odgovori: ∑ „Piπtolji, aga.“ ∑ „E piπtolji, more, to nijeniπta. Zar to moæe ubiti Ëovjeka?“ ∑ „Evo, ovako aga!“ ∑ pa brzo dohvati jedansamokres i saspe TurËinu, koji ga pitaπe u prsa, za tim drugi onomu drugomu.Jedan od njih stade se koprcati. Tada majka Gjorgjeva dohvati tuËak (tucalo),kojim se sol tuËe, te onoga TurËina, πto se koprcaπe, po glavi dotuËe. Zatimrazgrnu vatru s ognjiπta, iskopaju duboku rupu (jamu) pod vatriπtem, paisjeku Turke na komade, strpaju u onu ruËinu, pa saspu zemljom, a ozgo opetvatru naloæe, kao πto je i prije bila. Gjorgje po tom uzme turske konje pa odeu neku pustaru (aliju), gdje ih u jednoj dubokoj jaruzi pobije i ondje zatrpakladama i kamenjem. Ovo se djelo nije otkrilo sve do novoga rata Austrije sTurcima.

VIII.

Uskoro poslije ovoga dogaaja bio je Gjorgje u lovu sa bratom siod strica Kuzmanom, te ulove srnu. VraÊajuÊi se kuÊi cestom ugleda ih

VI.

Ovaj razbojnik Fazli-baπa i Gjorgje ubiju jednom Ëetiri TurËinatrgovca iz Bitolja kod mosta u ©vabinom lugu. Jednoga od ove Ëetvorice ubioje Gjorgje, a svu je Ëetvoricu zakopao. Zamalo poËelo se je govoriti kako jeove Turke pobio fazli-baπa. Zato taj naumi da se za neko vrijeme sklone izmjesta u Beograd. Povede i Gjorgja. Putem opaze tri strana TurËina. Fazli-baπapozove Gjorgja da mu pomogne, pa kako Êe on jednoga pobiti, neka Gjorgjepobije drugoga, treÊi ne Êe umaÊi. »im se Turci pribliæiπe, Fazli-baπa opali najednoga, a Gjorgje na drugoga. Obojica pogoeni strovale se na zemlju, a treÊipoËne bjeæati. Gjorgje nagna za njim, potegne iz piπtolja i ubije ga. Poslije togapovuku Turke pod most, a konje zavedu u πumu i tamo pobiju. Turke je Fazli--baπa oplijenio, skinuo im odijelo, oruæje i novac.

Za 10 do 15 dana oni se vrate iz Beograda u svoje mjesto, gdjeArnautin Fazli-baπa i dalje nastavi svoj razbojniËki posao ubijajuÊi pojedineTurke i pljaËkajuÊi ih.

Turci poËeπe sumnjati, da to Ëini baπ Gjorgje. U prvi mah on nijena takovo govorkanje paænju obraÊao, ali kad su uËestali takovi govori, i kakomu Fazli-baπa ne plaÊaπe ono πto su ugovorili, to se Gjorgje naljuti, otie odnjega i vrati k svojim roditeljima u Zagoricu.

VII.

Gjorgjev otac Petronije nije bio kod kuÊe kad se jednoga danaGjorgje kasno vrati s paπe kuÊi i dozna, da su doπla dva TurËina na konak. Onode u drugu zgradu, ostavi puπku, a sa samokresom (piπtoljem) za pojasomue u kuÊu i nazove boga, on sjedne pored vatre.

Turcima bjeπe prostrto povrh ognjiπta, pa oni povadili noæe izapasa, metnuli ih pod uzglavlja i zapalili Ëibuke. Puπe i Ëekaju dok im domaÊi-ca spremi veËeru. Za sve to vrijeme Gjorgje je πutio, dok Êe jedan od Turakamajci Gjorgjevoj reÊi: ∑ „More64 mlada, ovaj tvoj sin pravi je hajduk, vidiπ


64 Oznaka M.R. ZnaËi da je Milan Rojc dodao ove biljeπke. M.R. More ∑ turski usklik,kojim viπi niæega oslovi da pojaËa i pooπtri rijeËi svoje.

65 M.R. Sve ove razgovore i koji Êe joπ slijediti donosim prema povijesti M. VukiËeviÊa,koji ipak ne navodi vrela, od kuda su mu. Zato ne moæemo sve te razgovore primati kaopovjesniËku istinu, te ostaju kao utvrene samo Ëinjenice. Op. pisca.Vrlo nevjerojatanrazgovor. Op. pisca.

290rsr 291rsr

X.

Gjorgje je bio zavolio Jelenu, kÊer oborkneza (oberkneza ∑ nad-kneza) u Jasenici. Ovu je istu djevojku htio za svoga sina da isprosi onaj prijespomenuti Vukoje. Na jednom crvenom zboru (saboru) u Jagnjilu igrao jeGjorgje u kolu uz Jelenu. To je tako ozlojedilo Vukoja, da je priπao kolu, doπaoiza Gjorgja pa ovoga koliko je igda mogao udario po vratu. Gjorgje se odmahpusti iz kola i nestade ga. Nije dugo potrajalo on se vrati, ali mu sad bjehupuπke za pojasom. Pridje k jagnjilskomu knezu, pa se oprosti s njime, jer dahoÊe da ide. Jednako se oprosti sa Jeleninim ujakom i s igumanom, pa se joπjednom uhvati u kolo, opet do Jelene. Kad on doe prema Vukoji, koji je stajaopored kola, naglo se pusti iz kola, dohvati samokres iza pasa i saspe oganj uprsa Vukoju, koji s surva na zemlju. Gjorgje se dohvatio πume i otie u ËetuStanoja Glavaπa, na glasu hajduka i junaka.

XI.

Jelena je bila vrlo lijepa djevojka. U nju se zagleda i nekakav TurËin,pa je htjede oteti. On skupi nekoliko Turaka, te s njima napadne Jelenu injezinog oca, kad se u se vraÊali kuÊi. Oca Jeleninog obore i sveæu, a Jelenustanu vuÊi k TurËinovoj kuÊi. SluËajno naπao se je Gjorgje sa svoja dva drugatu blizu u πumi, i iz πume vidi πta rade Turci. Stoga opali i dvojicu ubije on, anjegovi drugovi ubiπe joπ dvojicu. Poslije ovoga dogaaja ni otac Jelenin nijemogao ostati viπe kod kuÊe na miru. Stoga se odmetne i on u hajduke s dvo-jicom sinova, i ode zajedno s Gjorgjem u Ëetu Stanoja Glavaπa. HajdukujuÊion je poginuo zajedno sa sinovima svojim.

Koliko je Gjorgje proveo kao hajduk po πumi poslije ovogadogaaja, to se ne zna. No oko g. 1785. veÊ se bjeπe vratio i uskoro zatim seoæenio sa Jelenom (g. 1786.).

XII.

U to vrijeme bivala su turska nasilja sve veÊa i sve opÊenitija.NaroËito su osiljeni janjiËari poËinjali u Beogradu i u veÊim mjestima straπnanasilja i okrutnosti (zulume). Zbog ovih nasilja postali su Turci narodu veÊ

nekakav TurËin na konju, pa htjede da ih zaplaπi i srnu sebi prisvoji. Viknezato na njih i pojuri za njima. Kuzman se u istinu poplaπi, baci s lea srnu ipobjeæe u πumu. Ali Gjorgje ne htjede bjeæati, veÊ potegne puπkom te TurËinaposred prsiju. Ovaj se sruπi mrtav s konja. Gjorgje bræe bolje sakrije srnu zanekakvu kladu, dohvati mrtvaca, prebaci preko konja, zavede duboko uπumu, baci u jarugu i zatrpa. Konja ubije pa baci i njega u jarugu i zatrpa.Oruæje sakrije, pa se onda vrati natrag po srnu i donese ju kuÊi k stricu. Stricpokara svoga sina, da je sramota, πto je Gjorgja u nevolji ostavio. Ako bi tojoπ koji put uËinio, d se viπe sinom njegovim ne naziva.

Poslije ovih dogaaja poËelo se opet kuckati (govorkati), protiGjorgji te Gjorgje izmakne opet k Fazlibaπi, a otac mu sa æenom i djecom odeu Masloπevo. Tu je Marica s djecom radila, a Petronije se nalazio oko stoke uπumi, gdje je viπe provodio vrijeme s hajducima onoga kraja.

IX.

Uskoro za ovim ostane Gjorgje bez oca.66 Po jednoj predaji pogi-nuo je Petar u jednoj vodenici, u kojoj se je u druπtvu sa tri hajduka sastao sajednim austrijskim Ëasnikom (uhodom). Za taj sastanak saznao je nekiVukoje, koji je to iz mrænje na Petra dostavio subaπi. Ovaj s trojicom pandurapozove nekoliko seljaka, povede ih noÊu pod izgovorom da gone hajduke, dovodenice.

Oni ∑ a meu njima je bio i izdajnik Vukoje, ∑ ubiju Petra i tri haj-duka, a austrijskoga Ëasnika uhvate i objese. To da je moglo biti g. 1781. kadaje Austrija veÊ mislila o novom ratu s Turskom. ∑ Majka Gjorgjeva kako ovapredaja priËa, preuda se za Petronija (Petra) Topolca.


66 M.R. PriopÊujem i ovu predaju premda ne ima nimalo vjerojatnosti u sebi. Dodatak kpovijesti Dimitrija DavidoviÊa, tiskana 1848. za vladanja Aleksandra (sina Gjorgjeva) udræavnoj tiskari, ne spominje niπta o takvoj predaji, nego izravno govori da je otacGjorgjev, Petronije poginuo voljom svoje æene i svoga sina Gjorgja.

292rsr 293rsr

to Gjorgje podje za ocem i na mjestu ga iz puπke ubije.67 Odmah ga zakopa-ju u nekoj jaruzi, te nastave put. Sretno preu Savu te se upute u manastirKruπedol, gdje Marica i Jelena stupe u sluæbu za planike (pastirice na planini),da muzu stoku i prava sir. Gjorgje stupi u sluæbu za lugara, da Ëuva manas-tirsku πumu.

XIV.

Od onih ljudi i mladiÊa, koji bjehu preπli u Srijem austrijske suvlasti sastavile dobrovljaËke Ëete, koje su se vjeæbale u Varadinu i Kamenici.Meu ovima bio je i Gjorgje. Ali on naskoro uteËe natrag u Srijem k svojimanaknaivπi vratiti se u Srbiju.

Nekako u jesen on se doista doËepa opet Srbije, ali nae, da je sadatamo bilo i gorje nego kad je otiπao. »inile su se veÊ priprave za rat sAustrijom, pa kud je prolazila turska vojska, ljudi napustiπe svoja ognjiπta ipovukoπe se u πumu u zbjegove. Stanovnici sela, koja su bila bliæe Savi iDunavu, ili preoπe u Banat i u Srijem ili se takoer povukoπe u πumu u zbje-gove. U takovim prilikama nije se Gjorgje mogao vratiti u svoje selo, veÊ onskupi nekoliko drugova i poËe Ëetovati.

XV.

U ljetu g. 1787. sastadoπe se u Krimu ruska carica Katarina II. i aus-trijski vladar Josip II. Tu se dogovoriπe o ratu proti Turskoj. Nu prilike prisililesu Tursku te je ona prva objavila rat Rusiji.

Austrija nije odmah uπla u rat, ali se je na rat pripravljala, te je ubeogradskom paπaluku nastojala zadobiti narod za sebe. Jednim proglasompozvala je narod na oruæje uz mnoga obeÊanja. Narod se je tomu pozivu obil-no odazivao, te je broj momaka, koji se je vjeæbao u oruæju i vojniËkoj stezi u

toliko nesnosni, da je æelio na bilo koji naËin, da ih se otrese. Zato su sepripravno primali austrijski agitatori, koji su narod gledali pridobiti zato, da Êepomagati Austriju, ako bi se ova opet zaratila sa Turskom.

Mnogo je svijeta od toga turskoga nasilja prebjeglo u Austriju. takose je i Gjorgjeva majka spremala da sa cijelom obitelji izbjegne prijeko.

Neposredni povod ovoj odluci bila je zgoda, koju predaja pripovi-jeda ovako: U to je vrijeme jedne veËeri doπavπi kuÊi Gjorgje naπao u kuÊiTurËina kod veËere, koju si je pod silu naruËio, kako zadirkiva u Jelenu, kojaga je morala dvoriti, govoreÊi joj, da mora ove noÊi s njime veËerati. Gjorgjesjedne s njime veËerati, izazove svau, potegne samokres iza pasa i saspeoganj u TurËina. Odmah zatim naredi, da se vrata zakljuËaju, pa razmetneglamnije (drvo na vatri) s ognjiπta i zagrne æar, potegne trnokopom i iskopa zatrenut oka duboku raku sebi do pojasa, pa iskomada ljeπinu i baci u rupËinu.Zemljom ju zagrne, kao πto je i prije bilo, a odozgor naloæi vatru i naslaæeglamnije. U dubokoj noÊi uhvati turËinovoga konja, odvede kroz gustu πumuna put, i udari πto jaËe batinom, te konj odjuri πto igda moæe. UbijenogaTurËina traæili su Turci cijelu godinu dana.

XIII.

Ova je zgoda pospjeπila odluku, da se cijela obitelj sklone prekoSave. Sprema se dakle na put Petronije (otac) i Marica (mati) sa Ëetvero djecete Gjorgje i Jelena. Natovare stvari na kola i potjeraju neπto stoke. Putovali susamo noÊu, da ih ne zateËe potjera. Meutim se otac Petronije (Petar) najedanput pokaje, πto je ostavio selo i πto je poπao, pa zahtjevaπe da se vrateotkuda su i poπli. Od toga nauma nije ga moglo odvratiti nagovaranje æeninoni strah od stradanja. Petronije ne htjede ni maÊi dalje, veÊ jaËe prijeti, da Êese vratiti sam i javiti ih Turcima, ako se i oni ne vrate. On se zaista digne, pauperi niz jarugu pravo k cesti. Gjorgje je πutio, ali ga mati Marica zakune:„Sine Gjorgje, saprla te, da Bog da, hrana moja, koju si sisao, ako ga ne ubijeπ.Volim za njega jednoga odgovarati Bogu, nego da nas sve zarobe „Turci“. Na


294rsr

67 M.R. Mil. VukiËeviÊ priËa da je bio oËuh a ne otac, i da ga nije ubio Gjorgje, nego naovoga mig pobratim OstojiÊ.

295rsr

Turci sutradan, otkrivπi πto se je u noÊi dogodilo, istraæivahu odkuÊe do kuÊe tko je pri tome sudjelovao, za koje se je dokazalo, one su me-tali na muke, a neke i pogubiπe i kuÊe im poharaπe. Meu onim ljudima, kojisu uπli u beogradsku tvravu bio je Gjorgje, koji je dotle Ëetovao po kraguje-vaËkom, valjevskom i beogradskom okrugu (na Miji). Kad nastade ono istraæi-vanje i pretraæivanje kuÊa u Beogradu, on pobjegne u svoj zaviËaj i nastaviËetovanje.

XVII.

Iz Austrije preu sada mnogi od onih Srba, koji su se vjeæbali kaodobrovoljci u Srbiju i poËnu dizati narod. Meu njima bio je prvak, spomenu-ti veÊ KoËa AnelinoviÊ. Krajem mjeseca oæujka 1788. bila se veÊ sva Srbijadigla.

Tada pree austrijski kapetan MihaljeviÊ sa svojim dobrovoljcimaiz Srijema u Srbiju, stane u svoju vojsku snubiti („vrbovati“) i ovostrane Srbete pozove sve hajduËke poglavice, da mu se predadu i u vojsku stupe. Gjorgjei njegova druæina ne htjedoπe se predati, pa kad je preπao rok, πto ga jeMihaljeviÊ za dobrovoljnu predaju utanaËio zapoËe potjera, koja okupi iuhvati Gjorgja i πestoricu njegovih drugova. Svi budu osueni na vjeπala. No,kapetan RadiÊ zauzme se za Gjorgja, te mu se oprosti, od njegovih drugovatrojica su objeπeni a trojica poslani u tamnicu.

Od toga vremena bio je Gjorgje uz kapetana RadiÊa i bio mupomoÊnik. Kaæu da Gjorgje nije nikad obukao austrijsku odoru, veÊ je nosioËohu i fes te jahao na konju. Od oruæja imao je srpsku puπku, sablju, noæ i dvasamokresa u pojasu i dva na konju u tuljcima (kuburama).

XVIII.

Istom u jeseni g. 1789. pree austrijska vojska kod Ostruænice uSrbiju. K njoj se pridruæi MihaljeviÊ sa svojim dobrovoljcima, meu kojima jebio i Gjorgje uz kapetana RadiÊa. RadiÊ iπao je napred krstareÊi kroz sva mje-

Kamenici i Varadinu narasao na toliko, da se je od ovih ljudi moglo osnovatiposebno dobrovoljaËko tijelo (korpus), kome su niæi Ëasnici bili oni Srbi, kojisu se veÊ g. 1787. vjeæbali u Kamenici i u Varaædinu. Meu ovima bio je i nekiKoËa AnelkoviÊ, trgovac.

Mnogi su se Srbi bojali, da u ovom predstojeÊem ratu ne preuonako zlo kako πto su prolazili prije u nekoliko sluËajeva, kada su poslije svi-juh napora i ærtvi bili prepuπteni opet na milost i nemilost TurËina. Zato sedogovore i poπalju malo poslanstvo k caru Josipu II. u BeË pod vodstvom togaKoËe, da mu razloæe kako je narod gotov da se sklone pod njegovu zaπtitu, dase oprosti turskoga nasilja, ali se narod boji da ne bude opet ostavljen turskojosveti kao πto je bio za vlade Karla VI. Zato se ne moæe prije dizati na Turke,dok mu se za sluËaj, ako bi Srbi imali opet ostati pod Turcima ne zajamËi:

1. Da se Turska srpskom narodu ne Êe osveÊivati zato, πto se jedigao protiv Turaka uz Austriju.

2. Da se u buduÊe Turci okane nasilja, muËenja i globljenja.

3. Da bude narodu slobodno iz svoje sredine birati oberknezove(nadknezove), koji Êe sami kupiti odreeni danak.

Car Josip II. im je to zajamËio.

XVI.

Austrija je mislila joπ za vrijeme mira prepadom zauzeti BeogradpomoÊu nekolicine junaËkih Srba, koji su preuzeli na se, da otvore troja vratatvrave i da uvedu u tvravu austrijsku vojsku.

Srbi uËine kako su obrekli te u noÊi od 20. na 21. studenoga 1787.otvore troja gradska vrata i uvedu jedan mali odjel vojske ËekajuÊi da stigneostala austrijska vojska, koja je bila poπla od Zemuna. Nu ta je vojska zaluta-la u gustoj magli, koja se te noÊi bila prostrla na Dunavu, te se u svojimlaama preveze mimo Beograda. Srbi, koji su bili uπli u grad morali su se vrati-ti. Ali su prije joπ pozaglavili Ëavlima gradske topove.


296rsr 297rsr

U to Turci uspiju u jednoj bitci pobijediti austrijsku vojsku, pa imje onda bilo moguÊe i KoËu opkoliti te ga uhvatiti sa 60 drugova, koji supreæivjeli njegov junaËni otpor. Njega i drugove Turci nataknu na kolac (g.1788.). Ovaj KoËin ustanak, naziva se u narodu: „KoËina krajina“. Nu g. 1790.Austrija zauze Beograd, a Srbi malo ne cijeli beogradski paπaluk oslobode odTuraka svojim ustankom.

XXI.

Austrija je naskoro uvidila, da ona ne moæe postiÊi svrhu za koju jezajedno s Rusijom poπla u rat proti Turskoj (podjelbu Turske izmeu nje iRusije), jer su se zapadne sile u Evropi digla da sprijeËe novo proπirenje obihdræava, da se ne poremeti tako zvana ravnoteæa dræavnih sila. Engleska se jedogovarala sa Pruskom i ©vedskom kako Êe to da osujete. Pruska je traæilanaknadu u Poljskoj i u Austriji, a ©vedska je odmah stupila u rat proti Rusiji.U Belgiji nastade buna proti austrijskoj upravi. U Francuskoj buknula je veli-ka revolucija. U Ugarskoj i Hrvatskoj vladaπe velika uzrujanost zbog centra-listiËkih odredbi cara Josipa II. U Galiciji poËeπe pozivati na ustanak, a Pruskada dade vaænosti svojim zahtjevima skupi vojsku svoju na granicama premaAustriji. K tome umre car Josip II. a naslijedi ga Leopold II. koji u napomenu-tim prilikama morade nastojati da doe πto prije do mira s Turcima na osnovistanja kakvo je bilo prije rata (quo ante).

Tako doe do primirja, a godinu dana poslije i do mira u Sviπtovu(g. 1791.).

»im se je to zaËulo u Srbiji nastade u narodu oËajanje, jer je toznaËilo da Srbija pada natrag pod vlast tursku. U jeseni g. 1790. bude raspu-πteno i dobrovoljaËko tijelo, i to tako, da su od Ëasnika neki primljeni uredovitu austrijsku vojsku, ili u graniËarske pukovnije, a oni koji se nikakonisu mogli upotrijebiti, umirovljeni su. Gjorgje je bio postao austrijskimpodËasnikom u dobrovoljaËkom zboru i bio je odlikovan zlatnom kolajnomza hrabrost. Ipak se je bio odijelio od RadiÊa joπ prije nego je raspuπten dobro-voljaËki zbor.

sta, kuda je trebala da pree austrijska vojska. Takovom prilikom napadnuRadiÊa iz skroviπta petorica Turaka i rane ga. Gjorgje, koji se je blizu nalazioskoËi, te tri TurËina ubije, a Ëetvrtoga koji je ranio i stegao RadiÊa probode iposijeËe. Ovim se Ëinom Gjorgje proglasi junakom i kod Srba i kod Turaka.

XIX.

MihaljeviÊ je sa svojim dobrovoljcima lijepo napredovao uzimajuÊigradove i mjesta.

No jednoË kod napada na Poæegu (gradiÊ u Srbiji) zateËe kapetanaRadiÊa otraga mnogo jaËa turska vojska pod zapovjedniπtvom turskoga juna-ka Lomigore RadiÊ stoga naredi odstupanje. Ali za ovoga odstupanja Lomi-gora se viπe puta zalijetavao s nekoliko konjanika u RadiÊevu vojsku, te jojËinio mnogo πtete, osobito otimajuÊi mu plijen, koji je sobom vodio. RadiÊzato naredi Gjorgju, da sa nekoliko najboljih hajduka i dobrim puπkama poeu zasjedu, gdje neka doËeka i ubije Lomigoru. Gjorgje to pokuπa, ali bez us-pjeha. Zato se odluËi, da mu prie blizu, pa da ubije Lomigoru ili da sampogine. Tako doËeka Lomigoru i njegove konjanike. Gjorgje opali naLomigoru, a njegovi drugovi na konjanike. Lomigora pade,a ostali se Turcirazbjegnu. Pa i turska vojska, πto joj pogibe zapovjednik, okrene natrag teRadiÊ uzmogne uËinjeni plijen spasiti. Kod podjele plijena RadiÊ Gjorgju i nje-govoj Ëeti dosudi dvostruko.

XX.

VeÊ je spomenuto kako je poslije austrijske objave rata Turcimapreπao KoËa AnelkoviÊ iz Banata u Srbiju i digao narod proti Turcima.Najviπe ih je napadao oko Jagodine i ∆uprije. Njegova je Ëeta bila dobroopremljena i odijelom i oruæjem, te je u njoj vladao i dobri red, jer je on biodobar i praviËan stareπina. Svojim brzim i smjelim napadajima zadavao jeTurcima mnogo jada. Ne mogavπi ga ubrzo svladati, pokuπa veliki vezir ∑ poturskom obiËaju ∑ da ga podmiti. KoËa taj pokuπaj prezirno odbije.


298rsr 299rsr

ove: JanjiËarima zabranjeno je vraÊati se i nastaniti. Srbi su imali da plaÊajusamo spahijske i carske daÊe. Danak odreen je stalnom svotom. Porez kupenarodni knezovi. Uprava ostavljena je narodu, koji si bira knezove i oberkne-zove, a potvruje ih paπa. Vrhovni upravnik je paπa sa sjediπtem u Beogradu.Sudska vlast podijeljena je bila: manje krivce presuivali su knezovi sami ikazne odmah izvrπavali. Za veÊe krivice poslan je krivac na suenje kadiji. ∑Spahije morali su æivjeti u Beogradu i nikakav TurËin nije smio dolaziti umjesto, gdje sami hriπÊani æive. ∑ ZajamËena je sloboda hriπÊanske vjere iobreda, dozvoljeno dizanje crkvi i samostana (manastira). Srbinu je slobodnotrgovati po svim okruzima (nahijama).

XXIV.

U turskoj vidinskoj oblasti dolazilo je do nereda, pa je nareenobeogradskom paπi Hadæi-Mustafi, da im stane na put, i da Ëuje, koje sutegobe vidinskoga voe nezadovoljnika janjiËara Pasvan-oglu-a. Ovaj zahtje-vaπe, da mu se potvrdi poloæaj, πto ga je u Vidinu silom zauzeo bio. Poπto toporta nije mogla uËiniti, on ue sa svojim Ëetama u Srbiju i opljaËka ju. Portapoπalje sada na njega vojsku, ali ju on porazi, te se tako odræi u Vidinu. Portaskupi veÊu vojsku, te pomalo okruæi Vidin sa 30.000 ljudi. Ali opet ne uspijeprotiv Pasvan-oglu-a. Da pokrije neuspjeh dade odrubiti glavu zapovjednikuvojske, πto je on toboæe kriv tomu neuspjehu. Glava bude poslana u Carigradi tamo izloæena.

Ovaj se spor sa Pasvan-oglu-om poslije rijeπi pregovorima i privid-nim popuπtanjem Pasvan-Oglu-a, koji priznade nad sobom paπu, ali u istinuipak sam dræaπe i dalje svu vlast. U suzbijanju Pasvan-oglu-a i njegovih ja-njiËara sudjelovali su na poziv beogradskoga paπe i Srbi beogradskogapaπluka pod njegovim vrhovnim zapovjedniπtvo.

XXV.

Osim ovih, bilo je i drugih borbi. Predaja kaæe, da nije bilo borbe sjanjiËarima u kojoj nije bio i Gjorgje. JednoË putem sretne on pet-πest Turaka,

XXII.

Sviπtovski mir od 4. kolovoza (po novom) 1791. odreuje opÊuamnestiju za stanovnike Bosne, Srbije, Vlaπke, Moldave i Crne Gore za sve,koji su se borili uz Austriju te koji su u ratu ma πto zla uËinili Turcima iobvezuje obje strane, da uz granice dræe red, te da kazne one, koji bi taj redkvarili.

Predstavnici srpskog naroda sada su poËeli da rade oko toga, da sedobije neko jamstvo za miran vjerski i privredni æivot. Bile su im pred oËimapovlastice, koje je dobila Vlaπka i Moldavija. (Ovo su danaπnja Rumunjska), akoje su ove: ∑ Sultan je gospodar (suveren) i dobiva stalnu godiπnju svotu.Porta se ne mijeπa u unutarnju upravu, niti dopuπta Turcima da dolaze uVlaπku bez opravdane potrebe. Mitropolit, vladika i boljari biraju vojvodu.Izbor potvruje porta. Vlaπki narod upravlja se po svojim zakonima. Vojvodaima pravo najaviti rat i sklapati mir. TurËin ne smije iz Vlaπke izvoditi ni sluguni sluπkinja vlaπkih, niti se smije u Vlaπkoj podiÊi dæamija.

To su u zbijenom obliku najvaænija vlaπka prava ustanovljena ovimmirom.

Za to vrijeme bio je Gjorgje u Srbiji, sa Ëetom svojom. RadiÊ ga jepozivao da doe u Austrijsku sluæbu, gdje Êe biti i unapreen. Gjorgje je veÊbio odluËio, da poe, kad li se u jednoj krËmi (mehani) poslije veËere zavadisa krËmarom, koji je bio austrijanac zbog toga πto ga je nazvao „pustahijom“,nepoπtenim i zlim Ëovjekom, koji noÊu ide“. Zavadi se i ubije ga. Poslije togamislio je, da ne moæe viπe preko u Srijem pod Austriju, jer je ubio austrijanca,prikupi oko sebe druæinu i nastavi Ëetovanjem. (Mnoge je od svoje novedruæine otmicom oæenio.

XXIII.

Napokon je porta na mnoge molbe i zahtjeve Srba godine 1793.izdala ferman, kojim je dana beogradskom paπaluku neka autonomija sliËnaonoj, koju su imali na Kreti i Moreji. Glavne odredbe toga fermana bile su


300rsr 301rsr

njiËara. A tu su Srbi imali priliku nauËiti kako treba vojevati s Turcima i viditikakva im je vojska i kakvi zapovjednici.

Ovaj je paπa bio pristaπa reformi sultana Selima III. imao je zato itoliko okrπaja s janjiËarima, pa je od njihove ruke i poginuo.

XXVII.

Po smrti paπinoj stane na njegov poloæaj janjiËarski aga, ali se ja-njiËari brzo posvade kod dijeljenja plijena otetoga ubijenomu paπi. Svaadospije tako daleko, da su se razne stranke po beogradskim ulicama naganjalepucajuÊi i sjekuÊi se sabljama. U ovoj meusobnoj borbi istakoπe se konaËnoËetvorica kao najjaËi i najugledniji, te ova Ëetvorica preuzeπe u svoje ruke svuvlast. To su dahije (pretendenti, samozvani vlastodrπci).

Porta je bila svojim jadnim prilikama, koje su vladale u svemucarstvu prisiljena i opet oprostiti janjiËarima i ovu pobunu, pa i ubijstvo paπe,samo da od njih zadobije izjavu pokornosti veziru, koga je umjesto ubijenogpaπe za beogradski paπaluk imenovala. Porta je to uËinila i zato, da ove ja-njiËare odvoji od Pasvan-ogla, πto joj je i uspjelo, ali je tim potpuno uniπten iferman od g. 1793. o danim povlasticama.

Dahije, dobivπi oproπtaj od porte postanu joπ drskiji i bezobrazni-ji. Oni si podijele paπaluk tako, da je svaki od te Ëetvorice dobio dva do triokruga (nahije) na upravu, pa dakako i na pljaËkanje. Dalnje postavljali sumuselime (izvrπitelje presuda, tamniËara), subaπe (redare) i handæije (krËmare)izmeu najomrznutijih i najgorih zlikovaca.

Kad je doπao novi vezir, ovo je dahijsko ureenje veÊ bilo svrπeno,pa on u to nije dirao.

Sva se ona nasilja vratiπe, πto ih je srpski narod nekada trpiti morao.To je potrajalo viπe godina. G. 1804. πalju Gjorgje i srpski stareπine iz Ostruæ-nice ruskom poslaniku pismo, u kome spominju nasilja, πto ih narod trpi oddahija i janjiËara: ∑ „crkve i manastire pale, sveÊenike rastjeraπe; ∑ oskvrnjujudjecu, æene i djevojke silom odvode i prevode na muslimansku vjeru; ∑

pa ih pita, nisu li i oni janjiËari. Oni se posvade s njim i prihvate oruæje.Gjorgje ustrijeli jednoga, a njegovi momci drugoga TurËina. Ostali pobjegnu.Gjorgje im odsjeËe glave i odnese ih vlasti u Smederevo, tvrdeÊi da je ubio ja-njiËare, careve duπmane. No tamoπnji domaÊi Turci prepoznadoπe glave svo-jih sumjeπtana i prituæe se upravniku Baloti: ∑ „Aman za Boga, pred Boga,Crni Gjorgje pobi nam Turke!“ ∑ Gjorgje se pravdao time, πto ih je juËer pitaotko su, pa kako oni nisu htjeli kazati posvadiπe se i oni trgoπe puπke, ali je nje-govom sreÊom on bio bræi i on padoπe. ∑ „E, pa ubio ∑ ubio“ rekne Balotaokrenuvπi se svojim Turcima: ∑ nije Ëovjek znao, a oni nisu htjeli da kaæu, paubio!“ ∑ Tim se sud svrπi.

XXVI.

VeÊ g. 1791. bila je porta zabranila janjiËarima da se vraÊaju uBeograd. Ovu je zabranu porta o ugovoru o miru s Pasvan-oglu morala opoz-vati, te su veÊ poËetkom g. 1799. janjiËari poËeli pridolaziti u Beograd. Oni seosile, te s joπ drugim besposliËarima, njihovim pristaπama, g. 1801. podignunovu bunu i zauzmu beogradsku tvravu, a paπu stave pod strogu straæu. Zavrijeme ove borbe mnogi trgovci pobjegoπe u Zemun. Porta nemoÊna, povratijanjiËarima sva prava, πto su ih prije imali, te oni slobode paπu, priznadu gasvojim gospodarom i ponovo se zakunu na vjernost sultanu.

Meutim je paπa snovao kako da se otrese janjiËara. Oni zaËuju zanjegove osnove te mu opet otkaæu posluπnost, vrgnu ga pod strogu straæu, idva dana poslije ubiju. Jedan potegne noæ i odsjeËe mu glavu. Zatim oplijenei opljaËkaju njegov stan. U harem nisu dirali, jer je njihov aga lijepu kÊerpaπinu namijenio svome sinu.

Tako svrπi ovaj beogradski paπa, Hadæi Mustafa, koji se broji meunajbolje turske upravnike u ono doba. On je bio zamalo deset godinabeogradski paπa, i to je vrijeme ostalo u uspomeni naroda, kao vrijeme blage,dobre i mudre uprave.

Vaæno je da se napomene, kako je po odredbi ovoga paπe bilaureena neka srpska vojska, koja mu je sluæila na obranu paπaluka od ja-


302rsr 303rsr

XXVIII.

Ne zna se, da li je bio Gjorgje pomijeπan u spahijsku bunu, ali znase, da ga Turci nisu pustili na miru.

Tako je jedan hvaljeni turski junak Deli-Mehmed potraæio Gjorgjuu Topoli. Ali je Gjorgje bio u Æabarima kod krπtenja. TurËin ga potraæi tamo,ue u kuÊu i vikne Gjorgju, hajde bre68 da mi pokaæeπ put!“ ∑ Gjorgje muodgovori: „Idi, TurËine! Bez voe si doπao, bez voe idi, slijep nisi, znaπ odku-da si doπao, znaπ kud Êeπ iÊi, oËi imaπ!“ ∑ Tada se TurËin zaleti na njega, da gaizvuËe napolje i da ga sasjeËe. Ali Gjorgje se s njim uhvatii tresne ga pokrajognjiπta. »alma mu padne s glave, i umalo ne padne u lonac pored vatre.Oruæje mu Gjorgje izbaci napolje, gdje ga æene zaliju vodom. Zatim ga stanegaziti i gnjeËiti koljenima. Zube mu nije polomio, niti mu je oka istjerao, alimu je rebra s hrptenicom sastavio tako, da je malo æiv otiπao.

XXIX.

Drugom zgodom neki TurËin pokaæe svomu druπtvu Gjorgja, kojije upravo projaπio, pa reËe, boljega junaka od njega ne ima ni u Srba ni uTuraka, ni u Austrijanaca. U druπtvu je bio Hadæi-MariÊ, turski junak na glasu,koji na to odgovori: ∑ „Vala, ako ja njega ne sveæem i ako vam ga ne dotjeramamo vezana, neka nisam TurËin nego kaurin“.

Drugi dan Hadæi-MariÊ sa jednim drugom odjaπi u Topolu. Gjorgjanae kod ovaca gdje ruËa. „Ej bre! Izlazi da mi pokaæeπ put!“ ∑ Gjorgje muodvrati neka ide kako je i doπao. Ali TurËin se joπ jaËe prodere i opsuje krst!Na to Gjorgje izie, a TurËin pred njega s noæem u ruci i prihvati ga rukom zarame da ga obori. Gjorgje ga πÊepa, baci po da se i uzme ga gnjaviti i mijesitida su mu unutra sve kosti popucale… Samo je pazio da mu ne prebije ruku ine izbije oko. Izgura ga, uzme mu konja i oruæje i ode pravo u Kragujevac, danavalnika prijavi. TurËin pako, kad se osvijesti, izuje Ëizme, metne ih na πtappa bos ode u mjesto i prijavi, da ga je Gjorgje sa 40 hajduka svladao i oteo mukonja i oruæje.

naplaÊuju i haraË i porez dahijski tako, da smo goli ostali; ∑ u svakom seludræe dahije subaπu i handæiju, a svaki ovih ima po 50 bezposliËara oko sebe,koje sve mora narod hraniti i davati mu sve πto zatraæe pod prijetnjom, dabudu æivota liπeni; ∑ spahijama ne samo πto dajemo desetinu, veÊ moramodavati i dahijama trostruko, pa s djecom gladujemo; ∑ janjiËari nas takonemilosrdno gone, da dahije, koji prije prosjaci bijahu svaki sad nekoliko mi-lijuna u novcu ima i u zlatu; ∑ doe li TurËin u koje selo, podanici su duænidati mu sve πto potraæi pod pretnjom gubitka æivota; ∑ naπe proizvode, stoku,vunu i drugo ne moæemo slobodno prodati, veÊ nam to pod silu uzimaju, aza cijenu , koju oni odrede“. itd.

I meu Turcima, koji nisu stupili u janjiËare, bilo ih je dosta, kojinisu odobravali to ponaπanje dahija. Dahije naime gonili su i Turke naroËitoprijatelje ubijenoga paπe. Tako se i meu Turcima i spahijama pojavi æelja, dase istjeraju iz beogradskoga paπaluka janjiËari i dahije, te oni stadoπe sprematiustanak, u Ëemu im je priskoËio i turski zapovjednik adakalski. No ustanakbukne prerano i bude smjesta uguπen.

Ipak je ovaj ustanak spahija na dahije imao teπkih posljedica. Spa-hije bili su naime zadobili za svoj pokret oko 60 najvienijih srpskih prvaka.Ovi su uvedeni bili u neki popis, koji je kasnije posluæio kao dokaz protinjima, te je uskorio pogubljenje knezova i sveÊenika (g. 1804.).

Poslije neuspjeha bune spahija preuzeπe Srbi vodstvo, a Turci ihsamo pomagahu proti dahijama i janjiËarima. Uæasan pritisak ovih i njihovanasilniËka vladavina uopÊe bio je uzrok, koji je sastavio u predstojeÊoj borbiSrbe i Turke. Napisana bi jedna tuæba Sultanu, u kojoj su navedena sva nasi-lja dahija i u kojoj se traæi zaπtita. U isto vrijeme nastavlja se pripremanje zaustanak. Tako Gjorgje i njegovi drugovi ugovaraju sa nekim zemunskimtrgovcima radi nabave olova i drugih potreba. Pripreme za ustanak u Srbijipotaknule su i Crnu Goru, da se pripravlja na vojnu. Istodobno odmetnule suse pojedine oblasti od Porte i osnivale autonomne uprave na Jonskim otoci-ma pod zaπtitom Rusije, pa je bila i u Srbiji velika nada u pomoÊ od Rusije.


304rsr

68 M.R. Turski usklik bez posebnog znaËenja, kojim se pooπtruje govor.

305rsr

XXXI.

Meutim trajale su borbe izmeu Srba i Turaka dalje, te Srbi ko-naËno podvrgnu svoj vlastiti cijeli beogradski paπaluk (1805.)

Turci sada sakupe veliku vojsku. Ali Srbi ih preteku, navale prvi,razbiju istoËnu tursku vojsku, potuku pod Gjorgjevim vodstvom druguvojsku, te poraze i glavnu bosansku vojsku.

Sada se istom dosjeti porta, da bi ovo i po samu njezinu vlastmoglo postati pogibeljno, pa poπalje carskoga poslanika, da sa Srbima ugo-vori izmirenje. Gjorgje sa stareπinama poslanika sjajno doËeka, te oni uglavnom prihvate ponueno izmirenje, a poπalju svoga Ëovjeka u Carigrad, dakonaËno utvrdi mir sa portom.

Meutim su Rusi opet zapoËeli rat s Turcima, pa im je bilo stalo,da Srbi ustraju u ustanku i tako zabave Tursku i na ovoj strani (g. 1807.). Rusisu pomaæuÊi ustanike novcem, uspjeli, te nije doπlo do mira, veÊ Srbi poËnunanovo vojevati traæeÊi, da si prokrËe preko Dunava neposredne veze sruskom vojskom. U ovim borbama odlikovao se je mnogo Miloπ ObrenoviÊ.No, kako je sredinom te godine uËinjen mir izmeu Rusije i Turske (u Tilzitu),prestane i borba u Srbiji. Ovo mirovanje potraja do proljeÊa g. 1809.

XXXII.

Meutim mnogi od ustanika nisu rado gledali nad sobom na kakvuvlast kamo li samovlast Gjorgjevu, koji je bio nagal, te je Ëesto presuivaosvojim samokresom, a postao je gospodar nove Srbije, pa je nastojao da usvojoj ruci zadræi jedinstvo vlasti i da zato ograniËi πto viπe samovoljustarjeπina. Od ovih pako odliËniji su htjeli, da svaki moæe u svome kraju Ëini-ti πto hoÊe, i da zato nikomu ne odgovara. U tome nastojanju traæili su i ruskupomoÊ i ruski uticaj na Gjorgja. A tuæili su i jedan drugoga kod Rusa. Time suometali ureenje Srbije i izgubili su u inostranstvu onaj lijepi ugled, πto su gastekli proπlim borbama i pobjedama.

U toj njihovoj svai i neslozi zateËe ih g. 1809. kada opet plane ratizmeu Rusa i Turaka, te u koji budu navuËeni i Srbi. Nakon lijepih uspjeha,

Muselin zatvori Gjorgja, ali ga na zagovor njegovih prijatelja pustiiz zatvora æiva i zdrava poπto mu Gjorgje, dade 100 groπa (oko 14 dukata).

XXX.

Poslije toga zauzmu Srbi joπ i Poæarevac, uglave primirje sa sme-derevskim Turcima, te opsjednu dahije u Beogradu.

Tada sazove Gjorgje skupπtinu starjeπina u Ostruæcu, na kojojzakljuËiπe izmeu ostaloga i to, da se poπalje molba sultanu, u kojoj Êerazloæiti zaπto se je narod digao proti dahijama i janjiËarima, carskim odmet-nicima. Uostalom zakljuËe, da se nastavi skupljanjem dobrovoljaca i spre-manjem strijeliva, te da se opsjedne i zauzme Beograd. Takoer odluËiπe, dase u osloboenim okruzima (nahijama) postave sudovi, koji Êe odræavati uzemlji red i prikupljati prihode (ovo dakle nisu bili sudovi u danaπnjem smis-lu, nego neke upravne vlasti. Kako se i danas joπ u Srbiji zovu opÊinskapoglavarstva). Odreeno je i to, da se molbom obrate ruskom caru.

Porti ne bijaπe nemilo, πto su Srbi ustali na dahije, jer su ovo biliodmetnici od carske vlasti i nasilnici. Zato porta zapovjedi bosanskomu veziruBeÊir-paπi, da poe s vojskom, da izvidi u Ëemu je zapravo spor izmeu Srba iDahija. Srbi ga lijepo doËekaju, i povedu na VraËar kod Beograda. Dahije pakose uplaπe, pokupe svoje blago, pa tajom pobjegnu na otok Ada-Kale.

Srbi se time ne primiriπe, jer su znali, da im ne Êe biti mira dok sudahije na æivotu. Vezir æeleÊi uËiniti mir predade im i dahije. Oni ih pobiju iglave donesu u Beograd, ali do izmirenja nije ipak doπlo, jer su Srbi traæili jam-stvo od koje inostrane vlasti za dræanje Turske. Srbi se obrate i na ruskoga caraizaslanstvom za zaπtitu i pomoÊ.

Odanle su dobili neπto novËane pomoÊi, obeÊanje, da Êe se kodporte za nje zauzeti, i savjet da poπalju proti molbu, u kojoj bi naglasili, da æelei dalje ostati vjerni sultanu i uredno plaÊati danak, ali da mole za pravo, da semogu upravljati svojim Ëinovnicima, kao i to, da iz paπaluka izau svi turskivojnici.


306rsr 307rsr

XXXV.

U mjesecu sijeËnju 1811. primi skupπtina stareπina predloæeni jojustav, iza kako je prizna Gjorgje za vrhovnoga gospodara zemlje, i svi sustareπine zakleli njemu vjernost i posluπnost, Njemu i njegovomu zakonitomupotomstvu.

Iza Gjorgja ima sada najviπu vlast u zemlji upravni savjet, te su iovomu stareπine zakleli vjernost i posluπnost. Mimo ovih vlasti ustanovljenasu popeËiteljstva (ministarstva) i to samo πest (vojno, vanjsko, prosvjetno,unutraπnje, pravde i financija). U samom upravnom savjetu obrazovano jezasebno odjeljenje pod imenom velikoga ili narodnoga suda. Gjorgje se pakzakleo, da Êe Ëuvati vjeËiti savez sa ruskim carem kao zaπtitnikom srpskoganaroda, da u zemlji ne Êe niπta raditi bez dogovora sa upravnim savjetom, dane Êe nikoga sam bez dogovora sa upravnim savjetom kazniti niti smrÊu nitidoæivotnom robijom, dok sebi pridræava pravo pomilovanja; i da ne Êe nika-da dopustiti, da ma tko u zemlji sebi prisvoji kakvu vlast nasilnim putem.

Dva uvaæena stareπine i vojskovoe Milenko StojkoviÊ i PetarDobrnjac nisu htjeli priznati ovih naredbi, niti su htjeli da primu doznaËena immjesta (ministar vanjskih posala i ministra pravde), veÊ se radije iseliπe u Rusiju.

XXXVI.

Ove godine (1811.) malo se je u Srbiji ratovalo. Istom u jesen, ali ito bijaπe samo za kratko vrijeme, jer je meutim uslijed potpunoga porazaturske vojske po Rusima kod RuπÊuka prestalo svako ratovanje te godine.Rusi su i sami traæili da doe do mira s Turskom, jer je veÊ bilo jasno, da ÊedoÊi do rata sa Napolenovom Francuskom. U tim prilikama sklopi Rusija sTurskom u Bukareπtu mir (g. 1812.) u kome se glede Srba odreuje samo to,da porta ima dati potpuni oproπtaj (amnestiju) Srbima za sve πto je bilo, da sevraÊaju u gradove Turci, i da se potvruje samouprava u unutraπnjoj upravi, adanak da bude umjeren i plaÊa se neposredno. Kako da se to sve uredi ostav-ljeno je, da se ustanovi kad to zamole Srbi dogovorom izmeu njih i porte.

koje je izvojevao naroËito Gjorgje, uËini nesloga i svaa te Srbi budu unatoËjunaπtva narodne vojske poraæeni kod Niπa. Od glava palih ustavnika saziuTurci kulu (»ele-kula).

Nakon toga od srpskih voa neki prebjegnu ruskoj vojsci, a neki uAustriju, i narod poËe ojaËati. Gjorgje svom snagom nastojaπe da sprijeËi taj ras-pad i da povrati vjeru u snagu i uspjehe. Tako on skupi opet dosta vojske, kojaje uspjeπno suzbijala tursku vojsku iz Bosne, dok je druga vojska turska otiπlaproti Rusima, koji su preπli Dunav i poËeli osvajati gradove po Bugarskoj.

XXXIII.

Nekoliko se je stareπina odmetnulo od Gjorgja. Mnogi su njegakrivili za nerede, a drugi opet su mu spoËitavali, da on ne voli Ruse i daodbacuje njihovu pomoÊ, pa da se dræi samo svojih liËnih koristi (interesa).Meu nezadovoljnicima bijaπe i predsjednik upravnog savjeta Mladen, kogaGjorgje zato skine s poloæaja. Jedan opet od zapovjednika imenom Milojebude prognan u Ostruænicu, odakle je pobjegao u Austriju, zbog nekih zloËi-na. Poslije izdala ga je Austrija, te ga Gjorgje dade pogubiti (g. 1810.). Uslijedtih promjena i progona stareπine su se privremeno primirili.

XXXIV.

Ruski vojskovoa izmiri sa Gjorgjem joπ i neke stareπine, koji subili izbjegli u Rusiju, te izdade proglas Srbima nazivajuÊi ih braÊom po krvi ijeziku, preporuËi im slogu i jednoduπnost, te zatraæi da se zakunu na bratskopoπtovanje. Gjorgja naziva vrhovnim voom (voædom) naroda. To je zbuniloGjorgjeve protivnike, te se pokoriπe njegovoj vlasti, pak sloæno ratovanje uzpomoÊ Rusa uËini srpske ustanike pobjednicima i ove godine (1810.) Kada jeborba obustavljena primirjem izmeu Rusa i Turaka, ovo je primirje vrijediloi za Srbe, koji u ovoj vojni osvojiπe izvan beogradskog paπaluka joπ i Krajinu,Crnu Reku i KljuË.


308rsr 309rsr

prije, a koji od Srba ne Êe da bude raja (neturski podanik sultanov) neka seiseli iz zemlje.

Na tu poruku odluËe Srbi zamoliti, da se narodu ostavi barem sitnooruæje i da se u zemlju ne naseljavaju Turci. Turski punomoÊnici odbiπe i ovezahtjeve.

XXXVIII.

Zato se god. 1813. opet ponovi borba s Turcima, koji su dovuklisvu raspoloæivu i brojnu vojsku od Bosne, Niπa i Vidina, te bijahu ovoga putabolje sreÊe, jer uspiju ubrzo potisnuti srpske ustanike iz istoËne Srbije.

Gjorgje dovede pojaËanja k svojoj vojsci prema Niπu, ali iznenadaklone duhom, ostavi svoje drugove bez ikakovoga obavjeπtenja ili upozore-nja, te se vrati u Beograd. Stao se je tajanstveno zaklinjati od mjesta do mje-sta, vidio je, da je narod izgubio vjeru u njega, a uslijed duboke duπevneklonulosti i sam ju u sebe viπe nije imao, osjeÊao je, da je stareπine obuzelonezadovoljstvo s njegovim vladanjem. Shrvan maloduπjem poπalje ruskomcaru molbu, da dozvoli slobodnu seobu naroda u Rusiju, a velikoga vezirazamoli za primirje. Austriju napokon zamoli, da u to ime posreduje kodvelikoga vezira, kao i da dozvoli Srbima slobodno seliti se s imanjem iporodicama na njezino zemljiπte. To zamoli i za sebe s time, da mu se na aus-trijskom zemljiπtu, ne bi pravile nikakve neprijatnosti.

Ipak joπ 18. rujna izda iz Beograda naredbu, da se nitko ne seli uAustriju i strogo je prijetio onima, koji su pomagali iseljavanje, no ovakovezapovjedi nisu viπe djelovale, pa i on sam uvidi, da ne ima smisla dalje zadræa-vati iseljavanje naroda. Dana 20. rujna pokaæe se joπ jedanput vojsci na uπÊuMorave, te u noÊi na 21. rujna prebjegne u Zemun. Odavle ga Austrija poπaljeu samostan (manastir) Fenek, pak odanle po raznim tvravama u ©tajerskoj,da bude daleko od turske granice pa da tako udovolji Austrija ugovorenimuvjetima dobroga susjedstva s Turskom.

Ovom je ustanovom u stvari opet predana Srbija na milost i nemilost porti; teje srpski narod obuzelo veliko ogorËenje, koje se je pokazalo i na skupπtini uTopoli, koja se je sastala na poziv Gjorgja, te odluËila, da gradove i topove nemogu Turcima predati, kako to ovi traæe, i da se ne moæe prihvatiti ustanova,da se Srbi s Turcima sami pogaaju. Skupπtina je priznala zavisnost od porte,ali je traæila od Rusije, da Srbima dade pomoÊi novcem i municijom i da ostavibarem jednu pukovniju vojske u Srbiji.

XXXVII.

Rusija poslala je k Gjorgju svoga poslanika grofa Marka IveliÊa(Srbina) koji se je viπe starao o tom, kako Êe se meu Srbima pokazati πtonaduveniji i vaæniji, i koji je traæio i viπe, nego πto su sami Rusi traæili. Aliupute kako da se dræe u pregovorima s Turcima nije im dao nikakve. I takosrpski izaslanici budu od porte upuÊeni kuÊi, jer da porta ne Êe s njima pravitiposebnoga mira, veÊ neka poloæe oruæje, a za ostalo poslije biti Êe lahko. Niod ruske vojske nije ostalo niπta u Sribji.

Na novu godinu 1813. sastade se na poziv Gjorgja skupπtina, daodluËi πto Êe i kako Êe poslije svega toga. Skupπtina odluËi, da ne predajegradova ni topova i ne pristaje da sravne opkope (πanËeve), da napuste vojskui da prime opet Turke u gradove i mjesta. Nasuprot odluËe produæiti otpor izatraæiti od porte: ∑ da ostanu granice, kakove su tada postojale: ∑ Gjorgje dase utvrdi za vrhovnoga stareπinu, da im se da samostalna unutraπnja uprava;∑ oni da Êe primiti u Beograd paπu sa neπto turske vojske; ∑ da Êe biti vjernipodanici sultanu, i pomagati ga protiv onih, s kojima Êe on ratovati; ∑ da ÊeplaÊati stalan danak; ∑ da Êe Ëuvati carske gradove69 i ako ih sami ne bi moglioËuvati, da Êe traæiti od porte posebnu pomoÊ.

Izaslanstvo, koje je ove zahtjeve nosilo, dobilo je i opet odgovor,neka Srbi poloæe oruæje i potpuno se predadu, pa da bude sve kako je bilo i


69 M.R. Tvrave, utvrde. Otvoreni grad Srbi zovu varoπem. Zato imaju u Beogradu i gradi varoπ.

311rsr310rsr

nikako viπe ne Êe da primi k sebi Gjorgja sa njegovim pristaπama i srodnimvojvodama, za koje je pisao, da su „gori od Turaka“.

XLI

U pismima, koja su upravljali ruskim visokim liËnostima daju joπveÊega maha svojoj mrænji i svom ogorËenju. Tako piπu, da su Gjorgje i nje-gova okolina ∑ poπto su narod poveli u najæeπÊu borbu ∑ pobjegli noÊu uAustriju, da se je narod mogao uvijek izmiriti s Turcima i mirno ih u zemljupustiti, „ali zvjeroobrazni pomenuti prevoditelj naπ nikad nam nije htiosaopÊiti istinitu tursku ponudu“… „bivπi stareπine u bogatstvu su se valjali, abijedni narod gladan, gol i bos, bijedno je nosio oruæje proti tiranu TurËinu“.Na drugom mjestu zovu Gjorgja „bezsavjesnim vukom“.

Molba starjeπina g. 1814. bila je viπe optuæba onih, koji su g. 1804.do 1813. upravljali Srbijom, te je u njoj obrazloæeno, s kojih razloga je „cijelinarod“ zakljuËio da ne primi Gjorgja s njegovim pristaπama „kao vladatelja“,nego da ih uopÊe nikako ne puπta u zemlju.

Ove obtuæbe nije pisao Miloπ ObrenoviÊ. Sastavljene su od iz-bjeglica u Srijemu pod utiskom vijesti, koje su dobivali od stareπina iz Srbije.Ovi izbjeglice i nisu htjeli da idu za Gjorgjem i njegovim pristaπama u Besa-rabiju, kamo ih je Rusija sklonula. Oni su Ëekali u Srijemu i Banatu promjenusudbine srpske, dok su oni drugi vezali svoju sudbinu za Gjorgja.

XLII

Do tri stotine godina proπlo je pod turskom vlasti tihim æivotomisprekidanim pokadπto prolazom turskih vojski na zapad i njihovimpovratkom, obiËno sa velikim plijenom.

Kada Turci popustiπe u dræanju rada u zemlji, te osobna sigurnostod dana u dan postojaπe sve manja zaπtiÊena, te je narod sve viπe morao dapati od turske samovolje, tada nezadovoljni Srbi i Arnauti poËeπe sa svojestrane strahovati Turske, robeÊi i ubijajuÊi turske putnike i trgovce. Ovo se jenazivalo Ëetovanjem (hajduËijom).

XXXXI.

Mnoπtvo naroda prebjegne tada u Austriju, te ponese sa sobom sveπto god se je moglo. Zato i Turci kad uoπe u noÊi na 24. rujna 1813. opet uBeograd nisu imali nikakvoga plijena. OtpoËnu tim ljuÊim osveÊivanjem inasiljima, πto je ponukalo arhimandrita Gligoriju RadojËiÊa, da je u jednompismu veziru preklinjao ga u ime cijeloga naroda, da fermanom proglasi opÊuamnestiju i da se prestane sa ubijanjem i pljaËkanjem. Svoju je molbu meuinim temeljio i na prikazivanju, da je narod nevin, jer je morao da ide za„zloËincem“ Gjorgjem, koji je svoga oca ubio, materi koπnicu na glavunatakao i 500 ljudi svojom rukom uniπtio!

Ovo pismo pokazuje kako je bilo veliko ogorËenje proti Gjorgju. Abilo je osobito oπtro meu izbjeglicama u Srijemu i meu pristaπamaMiloπevim, te meu starjeπinama, koji su ostali u Srbiji. Pokretni razlozi agi-tatora proti Gjorgju nisu svi bili posvema Ëisti. Nije bilo samo ogorËenja zbogpretrpljene nesreÊe, i πto je ostavio vojsku i narod preπavπi u Austriju, nego jebilo i æelje za vlastiti, raznih liËnih koristi, stare mrænje i starih raËuna, pa i vrloprljavih. tako je npr. jedan imao kod sebe 4000 dukata, πto mu ih je dao naËuvanje Gjorgje, pa ih je htio da zataji. Drugi (npr. Moler i CukiÊ) stari su ismrtni neprijatelji Gjorgjevi, jer su i sami teæili za vlaπÊu itd. Isti vrijedni protaMatija dotle Gjorgjev Ëovjek promijenio je o njemu miπ´ljenje i stupio nastranu njegovih neprijatelja.

XL

Ti neprijatelji Gjorgjevi dadu se na posao, da izrade duboko narod-no neraspoloæenje prema negdaπnjim starjeπinama. A to raspoloæenje bilo jeoËajno i straπno, pa je dovodilo i do prokazivanja vlastima. Kako bi se spri-jeËilo da ruski car Aleksandar pomogne Gjorgju, kome je bio veÊ prije podije-lio viπe i visokih odlikovanja. Ipak nisu mogli sprijeËiti njegov i njegovogadruπtva odlazak u seobu u Rusiju. I Miloπ je upravio viπe molbi caruAleksandru. U svojoj je prvoj molbi odluËno napao prijaπnje starjeπine i voei optuæio ih zbog propasti zemlje. U drugoj molbi caru izjavljeno je, da narod


312rsr 313rsr

kakovu takovu pogodbu, pa da lojalnim dræanjem prema njima podigne vjeruturskih vlasti u odanost Srba i da ove tako spasi od prevelikoga stradanja.SmatrajuÊi, da se u taj mah ustankom niπta poluËiti ne moæe, on je πto viπe isam pomagao Turke, da svladaju bune i nemire. On je ovom taktikom i uspio,pa je umirio i zadovoljio Turke, koji i njemu ostaviπe dotadanji njegov poloæajoborkneza.

Miloπ se je rodio g. 1780. iz drugoga braka svoje matere sa Teπ-kom, dok je ona iz prvoga braka sa Obrenom imala sina Milana. Ovoga jeMiloπ toliko zavolio, da je primio i njegovo prezime ObrenoviÊa. Miloπ je stu-pio u Gjorgjevu vojsku, pa kako je bio Ëovjek jake pameti, velike uviavnostii pronicava uma, bio ga je Gjorgje uËinio jednim od svojih vojvoda.

Tako je poslije odlazka Gjorgja najviavniji i najuplivniji stareπinabio Miloπ ObrenoviÊ, oborknez rudniËkoga okruga. Ali ni s njegovomupravom narod uskoro nije mogao biti zadovoljan, pa je dolazilo do buna,koje su bile uperene i proti Turcima i proti Miloπu.

Miloπ je vjeπtom politikom sebe prikazao kao branitelja postojeÊegastanja i odnosa prema gospodaru sultanu. Zato je i svaki pokret proti sebitumaËio kao pokret proti sultanu, te je stoga nalazio potporu u beogradskogapaπe.

Prva takova buna bila je buna Hadæi-Prodanova, koju Miloπ ubrzosavlada. Prodan pobjegne u Srijem, ali od zarobljenih buntovnika Turci nekena Kalimegdanu posijeku, neke na kolac vrgnu, a neke povjeπaju. Ovostradanje silno se dojmilo stareπina, koji su ∑ pozvani od paπe u Beograd ∑vidjeli one na kolcima, one na vjeπalima, pa one odsjeËene glave, kojima subile okiÊene gradske zidine. Nasilja se turska sve viπe zaoπtravaπe te se u na-rodu sve viπe poËelo πaputati o potrebi novoga ustanka.

Zato se ni Miloπ nije mogao dugo otimati ovomu pokretu. Savje-tovavπi se sa nekim vienijim ljudima odluËi podiÊi ustanak, ali prema svojojranijoj politici, ne proti sultanu, nego samo proti Turcima, ugnjetavaËima,naroËito proti krvniku beogradskomu paπi Sulejmanu.

U ovim Ëetovanjima prikupljali su se i uvjeæbali pravi junaci zaustanke u kojima su onda bili oni glavari i vojvode.

Tako je i Gjorgje izabran izmeu Ëetnika, da bude voa ustanka. Aizabran je baπ on, jer je za takovo poduzeÊe trebao ne samo hrabar i mudarvoa, nego i Ëovjek bezobzirne odluËnosti, koji uz volju postignuÊa svrheneÊe krzmati niti prezati pod najteæom ærtvom, pa ma se radilo i o æivotunajbliæih roaka. Samo takav Ëovjek mogao je odræati na okupu ustanike,meu nje unijeti red i pokoravanje zapovijedima i nuænu stegu, samo takavËovjek mogao je zadavati straha janjiËarima.

TeËajem ovoga ustanka istaknule su se i druge liËnosti kao voenaroda, te je odmah i opet poËelo takmenje izmeu njih, jer nijedan nije radogledao da drugi ima veÊu vlast, pa da ima vlast i nad njim. Ova nesloga, raz-dor i svaa izmeu starjeπina uËiniti, te ovaj ustanak, koji je sa tolikim uspje-hom poËeo svrπi porazom Srba.

PredviajuÊi uzaludni daljnji otpor napuste vladajuÊa lica Srbiju iSrbe njihovoj sudbini, ostavivπi ih kriπom.70 I opet je poærtvovni i junaËki srp-ski seoski narod stradao od svojih stareπina i voa zbog njihovoga Ëasto i vla-stohleplja i gramzivosti. U ovom se ustanku pojavi jedno osobito iztaknutolice, Miloπ koji je poslije Gjorgja preuzeo vlast, i stvorio uz GjorgjeviÊa drugujunaËku dinastiju ObrenoviÊa. Borba izmeu ove dvije dinastije, opet je traæi-la velike ærtve od seljaËkoga svijeta, i ona nije jenjala do u nedavnoj naπojproπlosti.

TRE∆I ODSJEK.

I.

Miloπ, jedan od voa iz prvoga ustanka, a koji je iza odlaskaGjorgjeva ostao u Srbiji, predao se je bio Turcima i pokuπao, da uËini s njima


70 M.R. Ustanovljujemo ovdje ovu Ëinjenicu iako za nju neÊe biti odgovoran Gjorgje,koliko njegovi savjetnici i pratioci.

314rsr 315rsr

K tome je dobivao iz Srbije vijesti, naroËito od svoga pristaπe VujiceVukiËeviÊa, da ima u zemlji mnogo nezadovoljnika, koji bi ga dobro doËekali,i koji æele da se rijeπe Miloπevih nasilja.

OdluËivπi se za povratak u Srbiju, umakne pomoÊu nekoga GrkaËlana Heterije, preobuËen kao sluga njegov, i to kao bolesnik, koga vozi nalijeËenje u Mehadiju. Tako mu uspije da sve bez znanja i proti volji RusijeuteËe i da iskrca na srpskoj strani zajedno sa svojim tajnikom (sekretarom)Grkom Naumom i nekim Pantom OstojiÊem narednikom (straæmeπtrom).

IV.

Brzo se je doznalo za ovaj bijeg, koji je Miloπa doveo u velikunepriliku. Mitropolita Leontije daje mu u pismu ove savjete: „Dakle Ëuvajtesebe… nemoj da mislite da on ili ljubi svoga naroda ili da je promijenio svojupamet… On je javno govorio: kad sam ja izgubio svoju kuÊu, hoÊu raditi danikoji neima… A πto ju je on izgubio nitko mu nije kriv bio… On godinu dananije htio Ëiniti mir s Turcima, a nije htio da se sprema za vojnu kako je treba-lo… i nikada ono ljeto u vojsku nije otiπao, pa na posljetku ostavio svoj narodi utekao kao nitko na svijetu… ne ima Srbina, koji Êe æeliti da vidi joπ jedan-put takovoga izdajnika“. Opominje Miloπa, da razmisli moæe li Gjorgje koji jenemilosrdno dizao ruku na svoje najbliæe… biti milostiviji prema njemu ∑Miloπu? Mitropolita Leontije vidio je u ovom dolasku Gjorgja najsretnijisluËaj za Miloπa: „Sada kada su slomljena krila Crnoga treba da odluËno odre-di i zarad sebe samoga i zarad naroda“.

V.

Gjorgje preπavπi u Srbiju ode svomu kumu i pristaπi VujiciVuliËeviÊu, koji mu se bjeπe zakleo, da Êe mu biti vjeran, te poruËi Miloπu, daje doπao da digne bunu uz pomoÊ Rusije i neka mu doe na dogovor. Miloπje tri dana razmiπljao πto da uradi. Boja se je za mir u zemlji, i za pomuÊenjereda, koji je uveo. On predloæi stvar skupπtini knezova, koji su se tada nalaziliu Beogradu i izloæi im cijelu stvar. Jednoglasno zakljuËiπe da se Gjorgje ima

II.

Na crkvenom zboru (saboru) u Takovu bio se skupio silan svijet,

mnogi knezovi i prvi ljudi. Ovi se poslije sluæbe boæje neprimjetno udalje i

sastanu u πumi pod jednim granatim dubom. Tu se dogovore o ustanku i pri-

znadu Miloπa za vou. Zakunu se, da Êe ga sluæiti (11. travnja 1815.). Tako se

Miloπ stavi na Ëelo nezadovoljnom narodu, te povede ustanak, ali jednako

kao i Gjorgje priznavajuÊi uvijek tursku vlast i sultana zakonitim gospodarom.

Ustanak je poveden samo proti Sulejman paπi beogradskomu, te je odmah na

poËetku imao dosta uspjeha.

Ipak je porta bila zabrinuta da se uspjeπni ustanak ne bi okrenuo i

proti samoj sultanovoj vlasti, te je poslala dvije vojske proti Miloπu. Jednu od

Niπa pod Maraπli Alipaπom, a drugu iz Bosne pod Kurπidpaπom, ali je ovim

zapovjednicima naredila, da ne udara na Srbe, nego da pregovaraju sa

Miloπem. Miloπ se je vjeπto kretao izmeu njih i dobro upotrebio protivπtine,

koje su meu njima vladale, pa uspije da ugovori povoljne uvjete, ali zatraæi

da oni budu sultanovim fermanom potvreni i da budu u fermanu svi ugo-

voreni odnosi toËno ustanovljeni.

Iako je i Rusija ovaj zahtjev podupirala nije on joπ viπe godina izpu-

njen bio. Tako je zavladao priliËan mir i redovit æivot u beogradskom paπaluku.

III.

Gjorgje doπao je u Rusiji u dodir sa grËkim tajnim druπtvom

„Heterijom“ kome je bila zadaÊa da pobunom oslobodi sve krπÊanske narode

izpod Turske, te ih stavi pod uticaj grËki. Heterija je uspjela da Gjorgja zado-

bije za svoje osnove. To je bilo tim laglje, πto je Gjorgje osjeÊao svoju odgo-

vornost prema srpskomu narodu, pa je traæio zgodu da skine sa sebe narod-

nu osudu, iako je javno tvrdio, da su narodnoj nesreÊi krivi samo ona petori-

ca odliËnika, koji su njega izveli iz otadæbine, i koji su krivi, da je neprijatelj

olahko pokorio zemlju.


316rsr 317rsr

isisavali protivno dotadaπnjim upravniËkim obiËajima u paπaluku. Tako i ovajdrugi ustanak nije narod digao za politiËko i nacionalno osloboenje, te kadaje i preko oËekivanja uspio, srpski voa nije ni sanjao da je zemlju oslobodio.On je mislio, da je samo bolji mir s Turcima povratio.

U ovom drugom ustanku mnogo su pomogli oni vojvode i kne-zovi, koji su pribjegli bili za prvoga ustanka u Srijem, a sada se vratili unatragnoseÊi i oruæja i strjeljiva, te se pridruæili ustanku. Iz ovoga ustanka meuinima osobito su zanimive dvije zgode: ∑ kako je poginuo zapovjednik jedneturske vojske Ipπir paπa i opet kako je zarobljen Ibrahim Ali-paπa.

Ipπir-paπa viknu prema ustaniËkom taboru: „Rajo, predaj se i negini ludo. Tvrda je vjera, da nikoga od vas ne Êe zaboljeti glava!“ ∑ Jedanvojnik srpski poviËe mu neka doe bliæe, pa kako zagazi konjem do polovineMorave i ponovo pozove raju na predaju, onaj vojnik uperi na njega i pogodiga. Ipπir se sruπi u Moravu i ona ga odnese.

Ibrahim Ali-paπu od turske vojske poslane iz Bosne zarobiMiloπeva vojska i k njemu ga dovede. Miloπ ga lijepo primi, povrati mu oruæ-je i odijelo, koje mu bijaπe veÊ oduzeto, dade mu 500 groπa, lijepoga hata saopremom, pa ga pusti sa svim ostalim zarobljenicima, jer reËe, da se narodnije digao na cara da mu otme zemlju, veÊ se je digao da se spasi nasilnika ida traæi pravicu pod carevim skutom.

VII.

Spomenuto je, da je ovaj ustanak zavrπen povoljnim pregovorimas turskim vlastima. U tim pregovorima se je Miloπ pogodio sa MarπaliAlipaπom tako, da on ostaje vrhovnim knezom nad ostalim knezovima, da seTurci ne imaju mijeπati u upravu zemlje, da narod plaÊa svotno odreeni stal-ni danak i da ga sam kupi, da uz svakoga okruænoga upravnika turskoga sjedii po jedan narodni knez bez kojega ne smije muselim suditi hriπÊanima, da seu beogradu osniva „narodna kancelarija’, u kojoj Êe sjediti dvanaest knezova,koji Êe suditi hriπÊanima za veÊe krivce. Ugovoreno je joπ i to, da Miloπ preda-

liπiti æivota. Miloπ je to javio Gjorgjinomu kumu Vujici sa porukom: ako seglava Gjorgjeva sad u Beograd ne donese, da znate, biti Êe i moja i vaπaizgubljena i slijediti Êe propast cijeloga naroda“.

Vujica, da skine sa sebe svaku sumnju nije krzmao. Pred zoru 10.srpnja 1817. Gjorgje je u spavanju ubijen, kao i njegov tajnik Naum. Glave suim odsjeËene i odneπene veziru. Zatim su odmah pripravljene osuπene iispunjene pamukom. Taj je posao obavio neki mesar, te je trajao dva dana.Onda su poslane u Carigrad. Mesar se tako zgrozio, da je za dva dana ugroznici umro. (Valjda se je zarazio mrtvaËkim otrovom. Op. pisca.) TijeloGjorgjevo sahranjeno je u blizini mjesta gdje je izvrπeno ubijstvo, a g. 1819.preneseno je u topolsku crkvu, njegovu zaduπbinu.

Miloπ je bio uvjeren, da je tim Ëinom uklonio veliko stradanje odnaroda. Vujica pako sagradio je na mjestu ubijstva crkvu u kojoj je zapisano,da ju je podigao „gospodar Vujica za spomen“. Tom se je zgodom spominja-lo, da je Gjorgje nekad ubio (otrovao) Miloπevoga polubrata, pa se je sada ovoubijstvo smatralo i kano izljev prav za krvnu osvetu.

God. 1820. brinuo se je Miloπ, da beogradski mitropolita „doe uTopolu i grob pok. gospodara Gjorgja PetroviÊa posveti i ispravni parastosuËini“. Gjorgjevu sablju poklonio je Miloπ svome bratu Jovanu, kome piπe „damu πalje maË na poklon, koji su osobiti srpski junaci (pokojni gospodarGjorgje PetroviÊ Crni nosili“.71

Javno je Miloπ priznao Gjorgjeve zasluge za Srbiju tek g. 1835.odredivπi njegovoj udovici mirovnu i god. 1859. kad je i dvim njegovim kÊe-rima takoer odredio mirovinu.

VI.

Prvi srpski ustanak buknuo je zbog ekonomski neprilika i zle(rave) uprave (administracije). Narod se digao proti svojim ugnjetaËima dahi-jama i janjiËarima, koji su ga ∑ odmetnuvπi se od sultana ∑ ugnjetavali i


71 M.R. Gjorgja ni za æivota, a evo ni viπe godina poslije smrti njegove ne zovuKaraorem, veÊ Gjorgjem PetroviÊem Crnim

319rsr318rsr

Malentije NikπiÊ, vladika po sultanovom farmanu, ohol i surov nepriznavaπe Miloπu vlast, veÊ ju htjede da pribavi sebi po uzoru crnogorskogavladike. I on bude za malo ubijen.

Sima MarkoviÊ, Pavle CukiÊ i DragiÊ GorunoviÊ dignu bunu protiMiloπu u πest okruga (nahija). Miloπu uspije da uhvati CukiÊa, te ga poπaljevezana u Beograd. Putem bude u noÊi ubijen. MarkoviÊa i GorunoviÊa, kad ihuhvati dade otpremiti paπi u Beograd, koji ih dade posjeÊi (ondje gdje je danassvratiπte „Srpski kralj“).

Æivan »onjoga uËini zavjeru u MaËvi bude uhvaÊen i pogubljen uBeogradu.72

Kako se je rijeπio suparnika Crnoga Gjorgje PetroviÊa veÊ je ispri-Ëano. Tako je Miloπ uklonio sve znatnije ljude iz prvoga ustanka, kao i one,koji bi mu mogli biti takmaci, te je svoju vlast polako ali Ëvrsto utvrdio. No tavlast dolazila mu je samo kao Ëinovniku turskome, a on je htio, πto se je podu-daralo i sa narod. koristi, da bude od turske vlasti πto neodvisniji, pa da ganarod prizna za kneza. To on postigne na skupπtini, koju je sazvao u Beogradza 6. studena 1817. te je sada æivo nastojao, da porta prizna ovaj izbor zakneza, kako bi poslije mogao postiÊi priznanje kneæevske vlasti kao nasljedneu svojoj obitelji.

Miloπeva je politika bila, da ne traæi niËije spoljaπnje uplitanje iliposredovanje, nego da sve πto moæe postigne kod Turaka molbama. Ali zamalo uvidi, da bez vanjske pomoÊi ipak neÊe moÊi postiÊi svoga cilja, nasljed-no kneæevstvo. Stoga se Miloπ obrati na Rusiju, gdje nae vrloga zaπtitnika zanarodnu stvar, ruskoga poslanika kod porte baruna Stroganova. Ali i ovajupuÊivaπe Miloπa, da najprije uredi narodne poslove, da narodu osigura nje-gova prava kod porte, pa se tek onda moæe nadati uspjehu za svoje liËnestvari.

je samo veliko oruæje, a malo da narod zadræi i da se janjiËari ne puste uSrbiju, veÊ da umjesto njih mogu slobodno doÊi drugi dobri Turci iz Rumelije.

VIII.

Tako je sve do god. 1817. Miloπ zapravo bio turski Ëinovnik, koje-ga je paπa postavio za vrhovnoga kneza. Miloπ se je osjeÊao zadovoljnim sapolitiËkim poloæajem, jer je bio osigurao svoju vlast i prema paπi mudrimpodvrgnuÊem i prema narodu time, πto se je rijeπio takmaca Sime MarkoviÊai Pavle CukiÊa, a god 1819. joπ i Gjorgja PetroviÊa Crnoga.

Ovo Ëuvstvo sigurnosti zavelo je Miloπa, te je svoj poloæaj upotre-bio i suviπe nasilnim naËinom i suviπe za vlastito obogaÊenje.

On je uzeo od porte u zakup porez pa ga je onda pobirao od na-roda u mnogo veÊem iznosu. Uzeo je u zakup dræavna dobra (mukade), anarod je natjerivao, da mu na njima daje tlaku („kuluk“), to jest morao mu jena tim zakupljenim dræavnim dobrima orati, sijati, æeti i æetvu spremiti, drvasjeÊi i voziti, stoku i svinje goniti u Austriju na prodaju itd. U cijeloj zemljiprirod æira pridræao je za svoje svinje. A bio je i veliki trgovac ne samo svinja-ma, nego i stokom i æitom, pa je pod silu kupovao kako je htio, a i ono πto suveÊ drugi trgovci sebi bili zakaparili. Na taj se naËin silno obogatio, pa kako jebio spreman da svoje protivnike liπi ili liπiti dade æivota svako ga se je bojao iimao je veliki i najveÊi ugled u zemlji.

Zaprijetio je strogim kaznama ne samo buntovnicima, nego i nji-hovim porodicama i srodnicima, samo da πto viπe svijet plaπi.

IX.

UnatoË ovoga ugleda dolazilo je, kako je veÊ reËeno, viπe puta odbuna proti njemu zbog njegovoga nasilnoga postupanja i samovolji. PetarNikolajeviÊ sa nadimkom Moler (Maler?) predsjednik narodne kancelarije bioje hrabar i oπtrouman, umio je Ëitati i pisati. Miloπ se je bojao njegovogasuparniπtva. Zato ga neπto optuæi skupπtini, koja ga uhvati i preda vezanapaπi, a ovaj ga dade udaviti.


320rsr

72 M.R. U ono doba ubijanje bijaπe najobiËniji naËin liËnoga razraËunanja ili pobijanja poli-tiËkih protivnika. Tako je i Gjorgje dao otrovati Miloπevoga brata Milana. Tako jeGjorgjeva æena Jelena dala ubiti nuzljubu Marjanu, a Miloπeva æena je Ljubica, nuzljubuPetriju svojom rukom ubila.

321rsr

jaËi sukob za starjeπinama i s narodom, koji su svi traæili, da mu se vlastograniËi. Tim viπe, πto u zemlji ne bijaπe pisanih zakona, i πto stalnih sudovanije bilo, te su Ëinovnici sudili kako su htjeli; tim viπe, πto je bio poloæajËinovnika nesiguran kao i njihova plaÊa.

Prilikom nekoga veselja (krπtenja), sastane se viπe starjeπina, te sedogovoriπe, kako Êe se diÊi na Miloπa. Zamalo skupe do tri tisuÊe ljudi i krenuiz jagodinskoga okruga prema Kragujevcu. Miloπ videÊ ozbiljnost pokreta(tzv. Miletina buna) obeÊa im da Êe sazvati skupπtinu i dati zakone, koje traæe.Starjeπine na to raspuste sabranu vojsku, Miloπ svima oprosti, te se sa svimaizmiri. Ali sada Miloπ naredi, da se napiπe ustav i zakoni. BuduÊi da je sadaveÊ Srbija imala nezavisnu unutarnju upravu, to ju je mogao Miloπ ureditinezavisno od Turaka, kako god je mislio da bude najbolje.

Skupπtina, koju je sazvao na „Sretenije“, 2. veljaËe 1835. primi pred-loæeni joj ustav i zakone. Taj prvi ustav s toga zovu „sretenjskim ustavom“.

Miloπ ovaj ustav, iako ga je sam predloæio ipak nije proveo, niti jepo njemu i jedna samo skupπtina obdræavana, veÊ je sve ostalo, kako je i prijebilo; zloupotrebe u upravi tekle su i dalje i sve su se viπe gomilale. To jedovodilo do velike pogibelji da opet izbiju nemiri u namjeri da se ograniËiMiloπeva vlast i donesu zakoni i ustav.

Da se to preprijeËi, dade sama porta ustav Srbiji g. 1838., po komeje ustanovljen zakon sa pravima, koja nadmaπuju kneæeva. Ovome savjetupredana je sva zakonodavna vlast. Knez je imao pravo imenovati ministre(Ëetiri: izvanjskih poslova, unutraπnjih poslova, financija, te pravde s prosvje-tom), i 17 savjetnika. Ovih savjetnika nije viπe mogao svrgnuti bez presude, okojoj je odluËivala sama porta. Ovaj ustav ne zna za skupπtinu, nego je kneæe-va vlast ograniËena savjetom, te je, veÊi dio dotadanje vlasti kneæeve predansavjetu, u kome su sjedili doduπe najodliËniji i najugledniji ljudi („velikaπi“),koji su dotle bili kneæevi pokorni sluge. Zato odsada pa kroz 20 godinaunaprijed ispunja unutarnju povijest Srbije borba izmeu ovih i kneza.Umjesto borbe za slobodu, narod je dobio borbu uglednika (velikaπa) s kne-zom i s njom opet Ëitav niz buna.

X. i XI.

Sada Miloπ zapoËe πiljati u Carigrad deputacije s molbama da sepristupi k dogovorima o konaËnom potankom ureenju odnoπaja. Ali do ko-naËnog uspjeha nije doπlo.

Meutim je Miloπ dalje samovoljno i nasilno vladao te sebe boga-tio i sijao sve veÊe nezadovoljstvo meu narodom. Zato doe do ponovnihbuna proti njemu, koje su potsticali i sami pojedini knezovi. A bilo je narodlahko pokrenuti na bunu, jer mu je bila dotuæila tlaka (kuluk), zloupotrebeknezova i nasilja njihovih pandura. Poslije bune u okrugu poæarevaËkom, kojuje brzo utiπao, javi se buna u smederevskom okrugu pod vodstvom Miloje–aka, koji je sa vojskom od 5000 ljudi poπao na Miloπa u Topolu. On buderazbijen i ranjen. OdsjeËena mu glava poslana je veziru u Beograd.

Zatim planu buna u okolici Avale, koju Miloπ u samom zaËetkuuguπi i zaËetnike straπnim kaznama kazni. Meutim je Miloπ i dalje radio okotoga, da ga sultan potvrdi za nasljednog kneza. I to mu napokon poe zarukom, ali tek putem neizravnim, tj. velikim mitom, πto ga je carigradskomveziru dao (g. 1830.) znajuÊi, da se na taj naËin u Turskoj sve postiÊi moæe.

XII.

U to vrijeme ustanovljena je bila svota danka sa 2,300.000 groπa(oko 100.000 dukata), πto ga je imala Srbija da plaÊa sultanu, a da joj ostanusvi drugi prihodi. Time se oproste Srbi spahija i njihovih nasilja, jer su presta-la i podavanja za spahije.

Miloπ se je vladao kao neograniËeni gospodar, imao je prema na-rodu vlast u svojim rukama i πto je god htio, to je mogao dati izvrπiti. TakoSrbi oslobodivπi se Turaka, ne oslobodiπe se turskoga naËina uprave.

Rusija je podupirala zahtjeve starjeπina, koji su nastojali da tuneograniËenu moÊ svedu pod neku odgovornost, pak je zato traæila, da budeknez morao upravljati u dogovoru s jednim savjetom starjeπina. Nu Miloπ nijehtio da si dade ograniËiti svoju vlast i tako doe i u sukob s Rusijom i u joπ


322rsr 323rsr

nije smio suditi Miloπ veÊ turska vlast. Knezovi se glede toga potuæe Miloπu:„onaj πto je Ëovjeka ranio po Ëarπiji slobodan bezbriæno (serbez) hoda, nitkose na njega ni ne obazira (niko mu ni mukajet nije), a nama kaæu (Turci): nemogu da ga uhvate. Miloπ nije umio ni Ëitati ni pisati. Zato si je namjestio pi-sara, koji su mu Ëitali stizajuÊa pisma i pisali pisma, koja je on slao. Otuda seuvukao naziv pisar (schreib Schreiber) za pojam pomoÊnika suda, te je tuostao joπ i u danaπnjem ureenju.73

Miloπ je uz to podræavao neke tajne prijatelje kao tajno redarstvo.Po ovome je Miloπ doznavao sve, πto se u zemlji dogaalo, a naroËito sve, πtose je proti njemu govorilo ili poduzimalo. A prema tome je onda Miloπ opred-jeljivao svoju obranu. Ili je ∑ kao BerisavljeviÊa i »arapiÊa zvao k sebi na nekidogovor, otkuda se oni vrate kuÊi „bezËesno“ tj. izbatinjani. Ili je svojoj vlastipogibeljne dao potajice ubijati. Zato je narod i zahtijevao od Miloπa, da gaviπe „ne sjeËe“ (ne ubija) bez suenja.“

Miloπevi poslanici (Ëinovnici), koji su iπli po zemlji psovali su nar-odu zakon i krst. Sam Miloπ imao je opÊu ∑ onoga doba ∑ naviku: psovati(kleti) uza svaku treÊu ili Ëetvrtu rijeË. Sulejman paπa beogradski (g. 1814.)smatrao je svoje prvo vezirstvo (u Beogradu) zgodom da obogati i sebe i svojuporodicu. Svojim sinovima i srodnicima davao je sluæbe i misije, i zatvarao oËipred njihovim zloupotrebama.

Ovaj je vezir uvijek tvrdio, da zlo ne dolazi od njega, veÊ da onsamo izvrπava zapovjedi iz Carigrada. Zato se knezovi obrate na njega s mol-bom, da im dopusti da mole sultana da im nasilja (zulum) umali. Sustavemolbu, te knezovi i naËelnici (kmetovi) udare svoje peËate ili prste na nju (jernisu umjeli pisati).74 Od naroda pokupe troπak za komisiju, koja Êe molbunositi u Carigrad. Poπto je to iπlo kroz ruke vezirove, Sulejman je odobrionoπenje molbe, ali valjda samo zato, da se domogne ovih para.

XIII.

Miloπ nije htio nikako da napusti svoju neograniËenu vlast, a nije nihtio da dade raËuna o javnome novcu, pa je gledao da taj ustav zamijeni sadrugim, a dotle da i dalje neograniËeno vlada. Ali se opet svijet pobuni i poevoen VuËiÊem u oruæanim gomilama prema Beogradu. Miloπ poπalje protinjima svoje Ëuvare (garde), ali su ovi kod samostana Rakovice blizu Beogradapoloæili oruæje pred pobunjenicima. To je istom sklonulo Miloπa, te se odredevlasti u korist svoga starijega sina Milana. Ostavi Srbiju i ode u Vlaπku(Rumunjsku), gdje se nastani na svojim imanjima, koja je veÊ prije kupio bio (g.1839.).

Taj pako ustav („turski ustav“) ostao je na snazi do g. 1861. odnos-no do g. 1869.

Kaæe se, da je i VuËiÊ otpratio Miloπa na pristaniπte pri njegovomodlasku iz Srbije, pa da je u prepirci π njime uzeo kamen, bacio u Savu i rekao:„Da vratit Êeπ se u Srbiju, kao πto ovaj kamen pliva.“ Miloπ mu je odgovori „JaÊu umrijeti kao srpski knez“. Mnogi su kod odlaska njegova plakali.

XIV.

Iz vremena Miloπevoga prvoga vladanja, za bolje razumijevanjetoga vremena evo nekoliko crtica. Sudilo se je bez zakona po obÊoj prirodnojpravici. Zatvorili su bili skupi, pa zato ih je dræala samo turska vlast, ali i onamalo. NajobiËnija je kazna bila batinjanje („boj“).

MuËenje (tortura) bila je kazna i istraæno sredstvo. »itava se poro-dica udarala na muke, da prokaæe krivca (ubojicu). Miloπ naredio je gledejednoga ubojice, da se umori istim naËinom, kojim je on ubio ærtvu, da se neumori brzo, no da umre na mukama. Jednom uËesniku bune proti sebepodignute dade Miloπ odsjeÊi obje πake i malo jezika, drugome desnu ruku imalo jezika.

Hajduci dobivali su amnestiju prosto zato, πto su vlasti bilenemoÊne da ih pohvataju. Neki TurËin smrtno rani jednoga Srbina, a TurËinu


324rsr

73 M.R. U Hrvatskoj imademo starodrevnu rijeË „pristav“ za oznaku suËevoga pomoÊnika.Tako ovoga zove veÊ i vinodolski zakon.

74 M.R. Joπ danas se u Srbiji ne obiËaje traæiti „potpis“ nego peËat („muhr“) te uz potpisuvijek i peËat.

325rsr

ærtvom mnogih nesretnih buntovnih pokuπaja ne samo proti Turcima, veÊ iproti domaÊim nasilnicima.

Iako se je Miloπ znao na razne naËine rjeπavati svojih glavnihsuparnika, pa i neposrednoga takmaca Crnoga Gjorgja, ipak je ostala budnaona stranka, koja je htjela da uspostavi GjorgjeviÊe, pa da tako i sama doe dovlasti i poloæaja. Do u poËetak dvadesetoga stoljeÊa (g. 1903.) traje borbastranaka za jednu, a proti drugoj dinastiji.

»ETVRTI ODSJEK.

I.

Miloπev stariji sin, novi knez Milan, bijaπe smrtno bolestan te zakratko vrijeme umre, a da nije ni znao, da je bio proglaπen knezom. Po nje-govoj smrti bi proglaπen knezom njegov mlai brat Mihajlo, kome je tada bilo16 godina. On premjesti sjediπte kneza iz Kragujevca u Beograd.

Kako je i on iπao za tim, da kneæevska preimuÊtva proπiri nastadeopet veliki spor sa odliËnim starjeπinama, koji su i sami gramzili za vlaπÊu.Ovim razdorom htjede se koristiti Miloπ, pa preko svoje æene Ljubice i bratasi Jovana izazove bune, u kojima je mislio dati poubijati sebe nepoÊudne star-jeπine oko kneza Mihajla i onda povrati se u Srbiju i na vlast. Ova mu osno-va nije uspjela, pa je Mihajljevoj vladi uspjelo bune brzo uguπiti.

Iako vlada kneza Mihajla nije bila onako oπtra, kako je bila Milo-πeva, ipak je bilo nezadovoljstvo toliko, da je nezadovoljnicima uspjelo diÊiproti njemu vojsku od preko 10.000 ljudi sa neπto topova.

Kad Mihajlova vojska nije htjela da se bije proti ustanicima, koji suoËitovali, da ne idu proti knezu, nego proti njegovim ministrima, πto ne dajuda se snizi porez, knez Mihajlo nakon dva bezuspjeπna sukoba ostavi Srbiju(1842).

Srbi su Ëesto poπiljali poslanike u Beograd, a ovi poslanici nosili suuvijek neπto poklona za portine velikodstojanstvenike. UopÊe potkupljivanjeje cvjetalo i na srpskoj i na turskoj strani. Miloπ bi za par dobrih volova ispisaodobrog gazdu iz porezne duænosti.

Porta Matija kao srpski poslanik traæio je od ruskoga agentaNedobe, da bi imperator poslao neπto para, da se Srbi u ovoj nevolji (god.1815.) pomognu. Nedoba ruska agent mu odgovori: „A kome bi dao, kad30.000 groπa za troπak poslanstvu u Srbiji nema Ëovjeka, kome bi se povjerili,svi su nevaljalci.“

Fanariotski (grËki) vladike bili su u svakom pogledu bolji od naro-dnoga sveÊenstva. Meu kaluerima bilo je ljudi vrlo ravih. Bilo je kalueralopova, razbojnika, ubojica, bludnika, pijanica, nasilnika, prosjaka i πarlatana.Meu sveÊenicima svjetskim (mirskim) bilo ih je, koji svojim vladanjem nisuustupali kaluerima.

Kad su Turci umakli pred Srbima iz ©abca, umakao je s Turcima iπabaËki vladika, koji je prije nego πto je postao pastirom Hristova stada, bioturski hajduk (krdæalija) i razbojnik, te je kao vladika dræao s Turcima.

XV.

Miloπeva prva vlada bila je dugotrajna. Miloπ nije vladao bolje,nego πto su vladali Turci. Svoj je poloæaj upotrijebio za iscrpljenje narodnesnage sa svoje obogaÊenje i uËvrπÊenje svoje vlasti. Ovo njegovo u prvomredu sebiËno nastojanje kao i konaËni uspjeh, da je postigao nasljednokneæevstvo ∑ dakle neovisno od Portinoga imenovanja ∑ u velike je bilo uprilog Srbiji, koja je svim tim bivala sve viπe oproπtena gospodarstva tursko-ga, iako Miloπevo gospodarstvo nije bilo ni u kojem pravcu blaæe ili lagljepodnositi.

Njegova je nasilna uprava uvelike uËinila nezadovoljnim narod, teje zato bilo moguÊe naÊi buntovnike svakomu stareπini koji je bio zavidanMiloπu, pa pokuπao da ga bunom skine i sebe nametne. Tako je narod bio


326rsr 327rsr

stranu bila zavisna od Turske, s druge strane bila je pod zaπtitom Rusije, a streÊe strane bila je pod silnim utjecajem susjedne Austrije. Aleksander se za toodluËi za neutralnost, iako je ruski car Nikola æelio, da u Srbiji i preko nje nacijelom Balkanu digne sve hriπÊane proti Turskoj.

To je bio uzrok, πto je Srbija izgubila zaπtitu Rusije, a doπla podzaπtitu velikih sila, te je baπ time postala meunarodno priznatom dræavom.

Sam je knez Aleksander kroz to izgubio svaki oslon i u Turskoj i uRuskoj i u Austriji, a jednako je ozlovoljio proti sebi i one, koji su bili za ruskoi one, koji su bili za austrijsko politiËko opredjeljenje. U toj sredini porodi sezavjera, da se knez ubije, ali on otkri zavjeru i pohvata zavjernike. Neke osudina smrt, neπto nije imao pravo po ustavu, jer je to pravo pridræano sultanu.Zato ih na posredovanje Porte pomiluje, πto na tamnicu, πto na izgon.

Na odluËan zahtjev naroda morade knez ipak sazvati skupπtinu, nakoju je doπlo mnoπtvo svijeta. VeÊi dio poslanika pokaza se nezadovoljnim savladom kneza, te skupπtina sastavi za njega ostavku i zatraæi, da ju on potpiπe.On to uskrati i noÊju se sklone u grad (tvravu) k Turcima.

Drugi dan skupπtina ponovno izabere knezom Miloπa s pravomnasljea u njegovoj porodici (1858.), a Aleksander ode iz Srbije, te je svojæivot sprovodio na imanjima u Vlaπkoj, a djelomice i u Peπti.

VI.

Miloπ je sada opet stao raditi o tome, da mu se od Porte ponovnoprizna nasljedstvo kneæevstva u njegovoj obitelji. On je tvrdio da je to pravostekao i da mu se ne moæe viπe poreÊi, ma da je bio skinut. Rjeπenje ovogapitanja nije doËekao jer je 14. rujna 1860. umro u TopËideru. Miloπ je bio sred-njeg stasa, a jak, Ëvrst, okrugla lica, omanjih brkova, glasa jasna i gromovita,govora brza i kratka, a vanrednoga pamÊenja. Mislio je i odluËivao se brzo,nikada nije krzmao. Prirode je bio nepovjerljive, nagle i æestoke. ©tedljiv kadkada do πkrtosti, ali opet nije æalio novca za narodna, a osobito za svoja prava.Kad je Miloπ umro bila mu je 81. godina.

II.

Briga da se ne povrati Miloπ i s njim njegova neograniËena, nasilnai nezasitna vlast, uËini te brzo sazvana skupπtina odluËi pozvati na kneæevskoprijestolje sina Gjorgja PetroviÊa Crnoga, Aleksandra GjorgjeviÊa (ili kako gaTurci nazvahu: „KaraoreviÊa“ (Kara-crni). On je bio u ruskoj vojsci stigao doËasti stoæernoga kapetana, a nalazio se je veÊ od g. 1840. u Srbiji i bio jepoboËnik (adjutant) kneza Mihajla.

Porta je izbor potvrdila, te je Aleksander primio vladu i pred skup-πtinom poloæio zakletvu. Nu knez Mihajlo i njegovi pristaπe poπalju tuæburuskomu caru tvrdeÊi, da taj izbor ne valja, jer da su ga pobunjeni starjeπinesilom iznudili. Poπto se je na to car izjavio proti takvomu izboru, bude obav-ljen novi u odsuÊu dotiËnih stareπina. Ali i taj izbor pane na Aleksandra.

III.

Pod ovim knezom nastavljena su rovarenja i to sada u obratnomsmjeru naime da se obori te pozove opet Miloπ ili Mihajlo na prijestolje. UsijeËnju 1844. neki Cvetko RajoviÊ digne bunu ali ubrzo uhvate zavjernike, teih odvedu u tamnicu, gdje neki i pomru. VeÊ u rujnu iste godine buknu novabuna (katanska), nu kod prvoga sukoba pogine voa buntovnika Stojan inekoliko njegovih drugova, a ostali se razbjegnu. One, koje su uhvatili, kazne,πto na kotaËu, πto na klupi.

IV.

Kad je buknuo 1848. g. rat proti Madæarima, dooπe mnogi dobro-voljci Srbi iz Srbije u pomoÊ Srbima u Madæarskoj. A i knez Aleksanderpoπalje pod vojvodom Stevanom KniÊaninom znatnu pomoÊ vojvodi©upljikcu u Vojvodinu. Madæarska buna naskoro doe kraju, ali tako, da na-rodi, koji su pomagali Austriju, niπta dobra ne postigoπe.

V.

Kada je g. 1855. buknuo krimski rat u Rusiji s Turskom, koji poma-gahu sve velike sile evropske, bilo je Srbiji teπko da se snae. Ona je na jednu


328rsr 329rsr

Sa Crnomgorom knez je ugovorio savez, a sa ostalim susjedima,Bugarima i Grcima, kao i s Maarima stupi u prijateljske pregovore. G. 1867.konaËno uspije nastojanje Mihajlovo, da se rijeπi i turskih posada po gradovi-ma i Turskoga paπe iz Beograda. Vazalna Srbija postala je potpuno nezavisnadræava.

IX.

TeËajem ovoga vremena razvile su se u Srbiji dvije politiËkestranke, konzervativna i liberalna, koje su si bile inaËe protivne, nu u koris-toljublju i vlastohleplju bijahu jednako zaslijepljene. Zato se meu obimanjima i naoπe ljudi, koji pristadoπe da se za tui raËun urote i ubiju knezaMihajla, pa da uspostave opet porodicu (dinastiju) Crnoga Gjorgje (Kara-oreviÊa). Pod vodstvom beogradskoga advokata Paje RadovanoviÊa i nje-gove troje braÊe urotnici doista ubiju kneza Mihajla iz zasjede u πumi zvanojKoπutnjak kod TopËidera, kada je tamo izπetao sa nekim svojim roakinjama(29. svibnja 1868.) Tom je zgodom ubijena jedna od ovih, Anka, a drugaKatarina teπko je ranjena. Teπko je ranjen i kneæev poboÊnik (adjutant). Knezuje zadano do 15 teπkih sjekotina po glavi, po desnoj i lijevoj ruci, te tri smrtnerane od brzokresnih (revolverskih) metaka. Knez je bio sav izsjeËen, do mozgai do golih kosti. Neki su od zavjernika πto na mjestu πto odmah iza Ëina po-hvatani (meu njima i glavni kolovoa Paja RadovanoviÊ), dok su neki znaliodmah da uzmu vlast u ruke.

Zavjernicima je sueno. Njih je 14 osueno na smrt i strijeljano.Karaorevi protivnici nisu mirovali dok ne uspjeπe da je stavljen i predugarske sudove, koji ga osudiπe na 8 godina teπke tamnice. On umre u Temeπ-varu 1888. u 79. godini.

X.

Mihajlo bjeπe Ëovjek visoke naobrazbe, plemenitoga znaËaja,dobrohotan i skroman. Bio je dobar Srbin i ako nije bio mnogo zauzet za

VII.

Miloπa naslijedi opet njegov sin Mihajlo. Mihajlo nastupi svojudrugu vladu proglasom, kojim praπta svima politiËke krivice i baca u zaboravsve politiËke prestupke, te se lati ureivanja zemlje dobrim, prilikama odgo-varajuÊim zakonima. Meu njima je i zakon o osnivanju narodne vojske.Zamalo poËe se vjeæbati 50.000 novaka.

Turci nisu to rado gledali, pa je trebalo samo maloga povoda, da tosvoje neraspoloæenje pokaæu. Ta se prilika prigodi jedne nedjelje (1862) kad uBeogradu dva turska nizama (redovna turska vojnika) u svai sa jednim srp-skim momkom ovoga ubiju, a oruænici nizame ulove i u pratnji srpskogatumaËa povedu prema turskom redarstvu. Putem ih napadnu drugi nizami,ubiju srpskoga tumaËa i rane jednoga oruænika. Ovo se uze kao znak da sezapodjene borba, te Turci poËeπe pucati iz kuÊa. Krvav boj potraja cijelu noÊ.Tek na posredovanje stranih konzula nastade mir. Ali veÊ drugoga dana poËeiz tvrave bez ikakvoga novoga povoda turska paljba topova na varoπ tj. naonaj dio grada, koji se nalazi izvan tvrave. Trajala je pet sati za koje vrijemesu se mnogi iz Beograda sklonili u TopËider.

Zbog ovih dogaaja umijeπaju se u stvar poslanici stranih silaprosvjedujuÊi kod porte u Carigradu. Tim povodom doe i do rjeπenja pokome svi Turci imaju u roku od Ëetiri mjeseca ostaviti Srbiju. Samo u gradovi-ma ima ostati turska vojska, no ne viπe, nego koliko je potrebno za posadu(garnizonu). Sada nastade seoba Turaka iz Srbije, a Srbi od njih pokupe njiho-va dobra i njihove kuÊe.

VIII.

G. 1864. uvede Mihajlo u Srbiji stajaÊu vojsku sa opskrbnim odje-ljenjem. U zemlji utvrdi mir i ona se snaæno razvijaπe i napredovaπe. On se jeosjeÊao potpuno sigurnim i nije volio da ga straæe. A ipak je bilo proti njemu uviπe navrata stvoreno zavjera (i jedna vojniËka, koja je imala da ga prigodomprvih manevra prisili na odreknuÊe), koje samo sluËajem nisu doπle do izvrπe-nja.


330rsr 331rsr

Kad je Mihajlo po drugi put sio na kneæevsko prijestolje, uzeo je uvladu ljude bivπega reæima, πto je dalo povoda nezadovoljstvu onih, kojih suprotjerali bili dinastiju Crnoga Gjorga, a njega postavili na prijestolje. Tako suse i u njegovo vrijeme prilike u glavnome razvijale prijaπnjim tragom. To jestnastavila se je borba dinastija i borba politiËkih stranaka izmeu sebe. U tojdvostrukoj borbi ubijen je plemeniti i umni knez Mihajlo u 45 godini æivotau naponu snage i patriotskog rada.

I poslije toga ubojstva jednako su i dalje nastavljene intrige protivladajuÊoj dinastiji.

U sve te borbe nije ni u kome pravcu ulazila korist dræave ili srp-skoga naroda, i ako su te borbe voene na njegov teret i raËun, sa njegovomsnagom i njegovom krvi. Na jednoj strani radila je stranka svrgnute dinastije,nazvana konzervativnom (Karaorevci), a na drugoj vodila je borbu mladaveÊinom u tuini πkolovana iinteligencija pod imenom liberalne stranke(ObrenoviÊevci). Pet dana prije svoje nasilne smrti potpisao je knez Mihajloliberalni zakon, da kod suenja teπkim zloËincima ovi moraju imati branitelja.Kod suenja njegovim ubojicama ovaj je zakon prvi put primijenjen!

PETI ODSJEK.

I.

Mihajla naslijedi knez Milan ObrenoviÊ. Njegova je djeËja doba bilapuna æalosnih dogaaja. Bio je sin Miloπeva brata Jevrema, πto ga je ovaj imaosa rumunjskom boljarkom Marijom Catargi g. 1854. u Jassy-u u Moldavskoj.Ova se poslije smrti Jevrema kao ljubovca pridruæi poznijemu moldavskomuknezu Aleksandru Kuzi, te æivljaπe sa malim Milanom na njegovom razblud-nom i rastroπnom dvoru u Bukareπtu. Knez Mihajlo, koji se je bio oæenio saugarskom grofinjom Hunyady, nije imao djece, pa su ga zato nagovarali, da onmaloga Milana proglasi sebi naslednim kneæeviÊem ali on to nije uËinio.

Iz one ubitaËne sredine bude Milan poslan u Pariz na nauke, gdjenakon dvije godine doËeka poziv na kneæevsko prijestolje u svojoj 14. godini.

reforme, jer, reËe: „kakve su reforme moguÊe ovdje, gdje je narod stoka bezrepa“. A kad je Ëuo, da je jedan graan osuen na batine ili na znatnu globuizabrao prvu vrst kazne, uskliknuo je: „Pa recite mi sad, πto da se radi, i kakveslobode da se dadu svijetu, koji tako malo ima liËnoga ponosa i osjeÊanjagraanske Ëasti!

Mihajlo je za svoga prvoga kneæevanja utemeljio g. 1841. uËeno„druπtvo srpske slovesnosti“, no obustavio mu je djelatnost g. 1864. i progo-nio upravljaËe, πto su htjeli da imenuju poËasnim Ëlanovima Gladstona,Giraraina, Hercena, Garibaldija i druge istaknute liberalce.75 Ali je veÊ neko-liko mjeseci poslije osnovao „srpsko uËeno druπtvo“, koje je postojalo sve doosnovanja „akademije nauka“ g. 1886.

Iste g. 1864. progonila je njegova vlada i veliki sud (vrhovni, kasa-cioni sud). Nezadovoljna sa jednom presudom u politiËkoj kaznenoj stvariMajstoroviÊeve zavjere, ona predloæi i knez prihvati „zakon o davanju sudijapod sud“ te na osnovi ovoga novoga zakona dade odsuditi predsjednikavrhovnoga suda (kasacije) i sve Ëlanove onoga senata na tri godine zatvora.Kako ovi ne htjedoπe zamoliti pomilovanja otpraÊeni su u Kraljevo naovrπenje kazne. Brigu oko unutarnje uprave i oko kulturnoga razvitka zemljeprepustio je malo ne posvema svojoj vladi, a sam je upravljao vanjskom poli-tikom i radio oko politiËkog sreivanja i osloboenja narodnoga dræeÊi, datreba ovo prije izvrπiti nego πto se moæe uspjeπno k onome pristupiti.

Mihajlo se je i doista konaËno rijeπio turskoga gospodstva (1867.),ali je imao dalekoseænih osnova, kojima je teæio za ujedinjenjem svih Jugo-slovena. Stupio je u dogovore sa mladim crnogorskim knezom Nikolom naosnovi saveza proti Turcima, a raËunao je na simpatije Hrvatske, te na ustanaku Bosni, Hercegovini, Staroj Srbiji i Bugarskoj. Sa GrËkom stupio je u vrlo pri-jateljske odnose a sa Rumunjskom sklopio je savez. Sve je ove prilike mislioupotrijebiti, da potakne bunu u Bugarskoj, da joj prie u pomoÊ, da ju oslo-bodi ispod Turaka i pripoji Srbiji pod svoju vlast.


75 M. R. Profesor te viπe πkole dr. VeljkoviÊ premjeπten je k sudu u Valjevo, VladimirJovanoviÊ otpuπten. Gjuro DaniËiÊ sam je napustio profesuru. „Liberalac“ znaËilo jeonda malo ne isto πto buntovnik.

332rsr 333rsr

III.

I Srbija se poslije toga opet pripravljala na novi rat, ali je stupila uborbu tek iza kako su Rusi izvojevali odluËan uspjeh zauzeÊem Plevne (10.prosinac 1877.) Srbi doprijeπe sve do Kosova polja, kada Rusi zakljuËe mir sTurcima u San Stefanu.

Uslijed rusko-turskoga primirja morala je srpska pobjedonosna voj-ska stati baπ pred ulaz u Kosovsko polje.

Troπkove ovoga rata platila je Srbiji Rusija.

U ovom se je vojnom pohodu na srpskoj strani osobito istakaosvojim uspjesima neustraπivo hrabar, talentiran i osobito okretan potpu-kovnik Jevrem MarkoviÊ, koji je postao knezu Milanu sumnjiv, te ga je izruËioprijekom sudu. Ovaj ga osudi na smrt i knez Milan potvrdi i dade brzo izvrπitiosudu, premda je ruskomu generalu Bobrikovu ∑ koji nije mogao vjerovati ustvarnu krivnju MarkoviÊevu ∑ obeÊao, da MarkoviÊ ne Êe biti strijeljan, i daÊe generala u svakom sluËaju prije svake svoje odluke upoznati s njegovomkrivicom. Knez Milan nije odræao svoga obeÊanja. MarkoviÊeva supruga Jekaprenesla je smrtne ostanke njegove u Jagodinu.

IV.

Uvjeti San Stefanskoga mira bijahu podvrgnuti novomu pogaanjuna kongresu u Berlinu (g. 1878.). Ovdje sklopljenim mirom dobi Srbija naintervenciju austrijske diplomacije, na koju je bila samom Rusijom upuÊena,potpunu nezavisnost i Ëetiri okruga uz obvezu da zajamËi bezuvjetnu ravno-pravnost svih vjeroispovijesti, da preuzme surazmjerni dio turskoga duga, i dasagradi æeljeznicu od Beograda do Vranja i Caribroda. Bosnu i Hercegovinunije dobila, nego su one ostale pod suverenitetom sultanovim, a Austriji jepovjereno, da njima upravlja. Ova ih iste godine vojniËkim i graanskimoblastima zaposjedne (okupira).

VeÊ slijedeÊe godine 1879. oslobodi se i srpska crkva carigradske patri-arπije, te postade nezavisna i autokefalna imajuÊa svoga glavara (samoupravna).

Njegov uzgoj bude sada nastavljen u Beogradu, pa je u istinu bio udeπen tako,kako bi najbolje mogao upropastiti mlada Ëovjeka. Mnoge njegove pogrijeπkeimaju se pripisati zlu odgoju i u Bukureπtu i u Beogradu.

Za njegove malodobnosti vladala su tri skupπtinom izabrana nam-jesnika. Ovi su spremili novi ustav, da se zamijeni s onim turskim od g. 1838.Skupπtina prihvati predloæeni ustav, kojim Srbija bude ureena kao ustavnamonarhija sa jednodomnom skupπtinom. Ovaj ustav toËno luËi prava kneæe-va i prava skupπtine. Zakonodavna vlast podijeljena je meu ova dva Ëimbeni-ka. Dræavni savjet izgubio je svoja prijaπnja prava pa mu je ostala samo vlastglede izvjesnih upravnih posala i savjetodavni glas. Ovaj ustav uopÊe u velikepogoduje samovoljnoj vlasti kneæevoj, pa je zato bio i mnogo napadan.

UnatoË nastojanja namjesniπtva ono nije uspjelo da zadræi onajugled i meunarodni poloæaj πto ga je Srbija stekla pod knezom Mihajlom.

II.

G. 1872. navrπi Milan 18. godinu te kao punodoban preuzmevladu. G. 1875. dignu se ustanak proti Turskoj u Hercegovini i Bosni, te seSrbija spremaπe da i ona ue u rat. U to ime sklopi savez sa Crnom Gorom.(Buna u Bugarskoj brzo je uguπena). Srbija je traæila da porta njoj povjeriupravu Bosne i Hercegovine, ali na svoje zahtjeve ne dobi ni odgovora, tezato ona objavi rat Turskoj. U isto vrijeme zarate se i Crnogorci sa Turcima.Srbija je raËunala na to, da Êe na glas o objavi rata ustati svi potlaËeni narodiproti turskoj vlasti, i da Êe tako ona zadobiti sebi Bosnu, a za svoga kneza kra-ljevski naslov. Ali nitko se ne ganu, pa kako je srpska vojska bila osamljena ivrlo slabo opremljena (puπke i topovi πto se s naprava pune u veÊini), veÊojsili i boljoj opremi turske vojske, iako se je hrabro borila podlegne. Na posre-dovanje ruskoga cara obustave Turci prodiranje u Srbiji, te uglave primirje, au oæujku 1877. mir, kojim Srbija ostaje kako je i bila (status quo ante).

Mjesec dana poslije toga navijesti Rusija Turskoj rat sa svrhomosloboenja krπÊanskih naroda ispod turske vlasti.


334rsr 335rsr

to sprijeËi, predsjednik skupπtine proglasi, da je u jednoj opÊoj buki, pukimustajanjem, izneπen i primljen njegov prijedlog, da se mandati onih poslani-ka, koji bi izaπli iz skupπtine u svrhu da joj osujete rad, proglase utrnulima!Brzopisni zapisnici o toj sjednici napravljeni (fabricirani) su naknadno, jer seu samoj sjednici nije niπta moglo razumjeti od buke.

Ovakvim postupkom dotjerala je vlada do toga, da je tih pedesetzastupnika u oæujku g. 1882. dalo ostavke na svoje mandate, te je timeskupπtina izgubila stalno svoj kvorum. No umjesto da sada vlada raspiπe noveopÊe izbore za skupπtinu, naredi samo naknadne izbore za ovih 50 ispraæ-njenih mandata. Ali novi izbori vrate jednako 50 oporbenjaka u skupπtinu.Ovi pako izjave da ne priznavaju skupπtinu zakonitom i da u nju ne ulaze. Nato proglasi vlada, da se umjesto ovih pozovu oni, koji su poslije njih najviπeglasova dobili! Ovako (nezakonito) uspostavljena skupπtina donese promjenuzakona o πtampi!

U listopadu iste godine 1872. pucala je Jelena MarkoviÊa, udovastrijeljanoga potpukovnika na kralja Milana. Ne pogodi ga i bude uhiÊena(uhapπena) i stavljena pred sud. Ona i Lena KniÊanka kao sukrivac. Jednojutro naena je ova objeπena u zatvoru, a vojnik, koji ju je Ëuvao naen je kojidan poslije ustrijeljen iz puπke. Jelena pako suena je na smrt, ali pomilovanana zatvor, koji je imala izvrπiti u Poæarevcu. No i ona bude tamo jednoga jutranaena mrtva sa nekim ubrusom u ustima.

VII.

Razumije se, da je sada, poslije ovoga atentata, pritisak apsolutnevlasti bivao joπ straπniji, pa nije Ëudo, da su i novine i politiËki novinari bilioπtro progonjeni. Tako je pok. Stoja ProtiÊ bio u roku od pol godine osuenna 42 mjeseca i pet dana tamnice (zatvora). Od toga je izvrπio deset i polmjeseci, a za ostalo je pomilovan. (Drugi put g. 1887. ∑ bio je osuen po prvo-molbenom (prvostepenom) sudu za Beograd za tiskarske prekrπaje (krivice)na globu od 400 dinara ili 14 dana zatvora i na zatvor od osam dana. Prizivnisud preinaËio je tu osudu i osudio ga na Ëetiri godine tamnice (zatvora) pre-

V.

Izvrπenje preuzetih obveza zahtjevaπe novih troπkova, naroËito zagradnju æeljeznica. U to ime sklopi Srbija god. 1881. zajam, uËini s AustrijomtrgovaËki ugovor i tajno utanaËenje (konvenciju), kojim se je dala pod πtit-niπtvo Austriji. Zato ova pristade na to, da se Srbija proglasi kraljevinom injezin knez kraljem (god. 1882.).

VI.

Ovo utanaËenje s Austrijom nazvao je i sam Milanov sinAleksandar Ëinom veleizdajniËkim. Narod za nj nije doznao, jer je bilo dræanou tajnosti, ali je takovo neπto nasluÊivao po austrijskoj politici, koju je kraljvodio. Ova politika protivna teænjama i osjeÊajima (rusofilstvu) narodapoveÊala je veliko nezadovoljstvo, koje je poticalo od nesnosljivih financijal-nih tereta i jer u samoj upravi bijaπe viπe zbrke nego reda i pravice.

U vladinim ministarstvima i u skupπtini bijaπe premalo inteligenci-je i obrazovanih poslanika (zastupnika) pa su se jedan dan primljeni zakonimorali sutradan mijenjati.

Zloupotrebe i podmitljivosti javnih organa dojaivahu dræavljani-ma, koji nisu imali zakonitoga sredstva i moguÊnosti, da se od toga zla brane.

Skupπtina nije mogla pomoÊi, jer je bila u rukama vlade, te je i unjoj vrijedila i vladala samovolja. Dobar primjer je tomu jedan izbor potpred-sjednika skupπtine. Postavljen je potpredsjednikom poslanik na koga je u toime palo manje glasova (ali je bio vladin Ëovjek). Na interpelacije vlada pro-sto nije odgovarala, a skupπtina na to nije nikako reagirala.

Nije dakle nego prirodno, da se je naskoro u skupπtini naπla sloænaoporba (opozicija) od 50 poslanika. Ovi, Ëlanovi radikalne stranke zaprijetiπe,da Êe napustiti skupπtinu ne bi li tako doπlo do poπtivanja reda. Ovonapuπtanje skupπtine uËinilo bi ju nemoÊnom, jer trajno i stalno ne bi imalani mogla imati po ustavu propisani najmanji broj prisutnih Ëlanova (3/4), nebi imala kvoruma, pa bi ju dakle trebalo raspustiti i odrediti nove izbore. Da


336rsr 337rsr

Milanova Austriji priklonjena politika nije odgovarala æeljama na-roda, a loπa financijalna i opÊe uprava s druge strane uËiniπe, da se je nezado-voljstvo proti kralju sve viπe πirilo, a politiËke se stranke sve ogorËenije meusebe napadale.

I kod izbora dogoahu se svakojake nezakonitosti i nasilja sa straneupravnih oblasti (policije). Na prituæbe i æalbe odgovarao je ministar, da jetraæio obavjeπtenje od tuæene oblasti, a ove bi odgovarale, da one nisu niπtakrive i tim bi stvar bila rijeπena! ∑ Ili ∑ ako bi ministar i odredio istragu ∑ tadaju je povjerio istoj tuæenoj oblasti. Tako „nije bio niπta kriv“ niti onaj kapetan,koji je trkom doπao u BaËinu s revolverom u ruci u sudnicu gdje se vrπio izborpovjerenika!

Uz sav ovaj nered i strahovanje u narodu, nalazio se je kralj Milanu vjeËitoj trzavici zbog braËnoga razdora sa suprugom kraljicom Natalijom.Sve ovo dovede ga do odluke ne bi li spasio prijestolje bar sinu Aleksandru,te on predloæi skupπtini g. 1888. novi ustav, koji bude 1889. proglaπen i izne-nada se odreËe prestolja u korist svoga sina Aleksandra u svojoj 35 godini!

X.

Milan bijaπe lijep Ëovjek, spretan i uman, izvrstan govornik, alinestalan i nepovjerljiv, raskoπan i razbludan. On se oæeni u 21. godini saNatalijom KeËko, kÊerkom ruskoga pukovnika, koja mu 1876. rodi sinaAleksandra. To bijaπe æena vrlo lijepa, ali i vrlo sujetna, vlastohlepna i samo-voljna. Kako je bila æeljna zabava i uæivanja nije htjela da ima viπe djece. To je∑ kaæu neki ∑ navelo Milana, da izvan doma traæi æene, i napokon prinukaloda traæi razrjeπenje braka.

Dok se je Milan joπ bavio miπlju odreknuÊa, nalazio se je njegov sinkod matere, koja je poπla na putovanje po NjemaËkoj. Zatraæio ju je da muvrati sina. A kad to nije htjela, bude joj sin Aleksandar na æelju oca silom ponjemaËkim redarima u Wiesbadenu oduzet i poslan u Beograd (g. 1888.).

Za malodobnog kralja Aleksandra ustanovi Milan namjesniπtvo odtri uvaæena lica, te poslije odreknuÊa poe u Pariz, gdje je troπio viπe, nego πto

mda je i po tadaπnjem zakonu za onakav prestupak bila najveÊa kazna samodvije godine!!!

VIII.

Bilo je dakle mnogo opravdanoga nezadovoljstva naslaganoga uSrbiji u kojoj je dolazilo i do ruπenja (demoliranja) tiskarna, u kojima su setiskale vladi neprijatne novine. A ta su se ruπenja izvrπavala uz sudjelovanjepreruπenih redarstvenika.

Kada je vlada odredila, da se od naroda (narodne vojske) pokupioruæje, plane g. 1883. u ZajeËaru buna (tzv. TimoËka buna), u koju je bilaupletena radikalna stranka, koja je æeljela da se uspostavi na prijestolju dinas-tiËka porodica Crnoga Gjorgja (KaraoreviÊa) u licu princa Petra. To je vladikralja Milana dalo novoga poticaja i nove moguÊnosti za proganjanje radikala.On je pomoÊu stajaÊe vojske u krvi uguπio to bunu. Dao je strijeljati mnogeod uhvaÊenih uËesnika, a sve Ëlanove glavnoga odbora radikalne stranke daoje zatvoriti i osuditi na zatvor. Tome je udesu izbjegao samo g. Nikola PaπiÊ,jer je za vremena utekao u Zemun, gdje je ostao do pomilovanja g. 1886. ipok. g. Stojan ProtiÊ, koji se je tada nalazio u ovrπenju kazne za tiskarskeprestupke u Poæarevcu.

IX.

G. 1886. digne se istoËna Rumelija, te proglasi svoje ujedinjene saBugarskom. Kralj Milan mislio je utiπati nezadovoljstvo u narodu uspjehomna bojnom polju, te smatrajuÊi, da je ujedinjenjem Bugarske poremeÊenaravnoteæa balkanskih dræava i da Êe rat proti Bugarskoj biti popularan, navi-jesti rat Bugarskoj.

Kod Slivnice i kod Pirota poraæena, nakon πto Austrija zaustavidaljnje prodiranje Bugara, sklopi Srbija mir u Bukureπtu na osnovi stanja kaoprije rata (g. 1886.). Ovim je postupkom izgubila Srbija i ostatak simpatija usvijetu i ostala je potpuno osamljena.


338rsr 339rsr

mu je dopuπtala apanaæa, premda je ova iznaπala polovicu kraljevske civilnelistine. Da se nekako iz financijalnih neprilika u koje je bio ugrezao izbaviugovori sa srpskom vladom da se odriËe i dræavljanstva i svih svojih prava, teobeÊaje, da se neÊe nikada viπe vratiti u Srbiju, a vlada mu za to dade tri mi-lijuna dinara. Natalija se je g. 1889. bila svratila sinu u Srbiju, ali je skupπtinazbog njezinog æivota i ponaπanja traæila od nje, da ostavi Srbiju. Kad ona tonije htjela uËiniti bude g. 1891. silom izvedena iz Beograda i iz Srbije. Milanse s njom pet godina poslije pomirio.

XI.

Milan je bio svojeglav vladalac i rado se je oslanjao na svoju fak-tiËnu vlast, koju si je i preko ustava prisvajao. U njegovim poslovima poma-gala ga je liberalna stranka, a od g. 1880. povjerio ih je naprednoj stranci, kojase je razvila iz konzervativne stranke, obnovljena mladom πkolovanominteligencijom, iako je ona bila najslabija u narodu.

Usporedo s ovim strankama sve se je viπe poËela jaËati i treÊa stran-ka, koja se je g. 1881. i potpuno organizirala te stupila u oπtru oporbu. To jebila radikalna stranka, koja se uzdræala i πirila unatoË svim progonima sastrane vladine stranke i samoga kralja Milana. Ona je upravo na oËigled raslai jaËala se najviπe uslijed cjelokupnog postupka vladine (napredne) stranke sjedne strane i svoga demagoπkoga programa s druge strane. u ono se je vri-jeme govorilo: „Naprednjaci narod motkom“ tjeraju u Radikale!

Ipak je radikalna stranka doπla na upravu zemlje istom poslijeodreknuÊa kralja Milana. Milan je mrzio radikale neπto zato, πto je njihovapolitika iπla na to, da ograniËi samovlast kraljevu, te je sama æelila doÊi navlast, i opet zato πto u ovom nastojanju nije birala naËina, niti se je æacala iko-jega sredstva.

(Kad su radikali doπli na vlast, da se u njoj uzdræe pogodovali su svo-jim biraËima na sve moguÊe naËine. To je iπlo kadπto tako daleko, da od njihnisu ubirali ni dræavnoga poreza, pa kad je doπlo do izbora, a pravo izbora je


340rsrStojan ProtiÊ (1857.-1923.)

darsku i duπevnu iako Srbija od turskoga rata g. 1876. ∑ ne raËunajuÊi kratkirat s Bugarskom g. 1885. nije viπe nijednoga rata vodila (do g. 1912.).

Od g. 1867. poslije nije viπe uËinjen popis obraene zemlje.

Industrije osim pivarske i neπto malo mlinarske nije bilo.

Osnovnih πkola imala je Srbija (do g. 1889.) svega samo 730, a od

ovoga broja bilo ih je pri stupanju Milana na prijestolj 418. Za dvadeset god-

ina njegovog vladanja podignuto je samo 320 πkola. Za zdravstvo nije uËi-

njeno niπta, te je glavna Dræavna Bolnica u Beogradu æivotarila u jednoj staroj

opaloj i tijesnoj zgradi. Kupaliπta i vrela rudnih voda posvema su zapuπtena i

zanemarena. Za plovidbu na Dunavu i Savi imala je Srbija (sve do g. 1890.)

samo jednu lau.

Kao meunarodnu obvezu primila je Srbija duænost da izgradi æe-ljeznicu Beograd ∑ Vranje i Niπ ∑ Pirot. Ceste su bile vrlo zapuπtene, „gradeÊije i uzdræavajuÊi kulukom i na jedan sasvim primitivan naËin“.

Glavni grad Beograd bio je u zaostalosti slika cijele zemlje; nijeimao ni vodovoda, ni rasvjete, ni tramvaja ni hodnika na ulicama, nijednumodernu πkolsku zgradu, a Kalimegdan bijaπe korovom zaraslo polje. Takoisto ne bijaπe podignuto skoro nikakvih dræavnih zgrada za dræavna min-istarstva i dræavne urede. U kratko se moæe reÊi, da je to vrijeme za razvojSrbije priliËno izgubljeno bilo, πto se osobito vidi, kada se usporedi za to vri-jeme razvoj i napredak njezinih vrπnjakinja: Rumunjske i Bugarske.

XIV.

Aleksandar je putova po Evropi i posjeÊivao razne dvorove. Ali nenaπavπi vjernice pada u mreæe jedne sluæbenice njegove matere. Stane s njomopÊiti, a ona se priËini kano da je π njime zatrudnila. Tako ga navede (g. 1900.)da se je s njom vjenËao. Ta nova kraljica prije zvana Draga Maπin, udovica izanekog Lunjevice bila je 15 godina starija od Aleksandra, te se je o njoj znalo,da ne moæe imati djece, i bila je uopÊe na zlu glasu.

bilo vezano na uplaÊeni porez, oni su svojim biraËima u popise upisivali da jeporez plaÊen. Tako je dræava mnogo πtetovala, i ovakovi postupci doprinijeli sudo opadanja politiËkog amorala i do financijalnoga propadanja Srbije).

XII.

Mladi kralj Aleksandar, navrπivπi sedamnaestu godinu, pozove ksebi na objed (ruËak), sva tri namjesnika, dade ih od svoga stola staviti podstraæu, proglasi se punoljetnim i raspusti skupπtinu. Ne moguÊi da se snae upolitiËkom meteæu, koji je i sam joπ poveÊao, pozove si oca na savjet. Milandoe i po njegovom savjetu sporazumio se je s radikalima i g. 1894. staviizvan snage ustav od g. 1889. tako te je oæivio ustav od g. 1869. po kojemu jebila vlast skupπtine vrlo ograniËena na korist kraljeve samovolje.

Dakako da se tim naËinom nije primirilo nezadovoljstvo naroda,veÊ se je ono sada obratilo opet i proti Milanu. UËinjen je proti njemu atentatg. 1899. pri kome je on sasvim olahko, ali njegov poboËnik teπko ranjen.Atentat izvrπio je neki Boπnjak KneæeviÊ. Ovu je zgodu upotrijebio Milan daproglasi opsadno stanje. A bivπi uz to joπ od g. 1897. glavni vojni zapovjed-nik, imao je sada svu vlast u rukama. On ju upotrijebi tako, da se stao osveÊi-vati radikalima, zatvorivπi njih preko pedesetoricu. Meu njima i tri ministra.Proti njima bude proveden kazneni postupak i mnogi budu osueni.

Meutim se Milan uskoro posvadi sa sinom, kraljem Aleksandom,jer je ovaj snovao o vjenËanju sa Dragom Maπin πto Milan nikako nije htiodopustiti ali nije uspio, veÊ bude prisiljen i opet ostaviti Srbiju.

Ode u Pariz i za malo poslije u BeË, gdje umre 11. veljaËe 1901. Povlastitoj odredbi ∑ nehtijuÊi ni kao ljeπina da se opet vrati u Srbiju ∑ budepokopan u srijemskom samostanu Kruπedolu.

XIII.

Milan je vladao dvadeset godina. To je prvi odsjek æivota (perioda)osloboenja Srbije. ZaËudo je malo uËinjeno za to vrijeme za kulturu gospo-


342rsr 343rsr

Tako je samovlae i nasilje Aleksandrovo veÊ i samo o sebi posta-lo nepodnosivo. Ali, kako je Draga potpuno zavladala Aleksandrom, te je oni jednoga njezinoga brata imenovao ministrom, kako nije bilo ni za nikogasigurnosti od nepravednoga progona, bilo je svakomu jasno, da Srbija stoji narubu propasti. Da se odvrati od nje i da se spasi, zavjeri se 150 Ëasnika tejedne noÊi ljeti 1903. silom uu u stari dvor, potraæiπe i ubiju kralja AleksandraObrenoviÊa i kraljicu Dragu. Iznakaæena mrtva tjelesa njihova bace kroz pro-zor. Istodobno ubiπe zavjernici i najbliæe roake i glavne pomagaËe Aleksan-drove. Ova ubistva ostadoπe neprogonjena i nekaænjena.

XVI.

Za vrijeme kneza i kralja Milana te kralja Aleksandra bile su i daljevezane sile srpskoga naroda najviπe oko produæene borbe izmeu vladara iskupπtine za odluËujuÊu vlast u dræavi, i opet borbe izmeu voa raznih poli-tiËkih stranaka i Ëasti i poloæaja.

U te borbe bio je povuËen i srpski seljak, ali bez koristi za sebe ilinjegovu kulturu. Dræavna uprava vrlo se je malo brinula za unapreenjegospodarstva, obrta i industrije, a πto se tiËe πkolstva nije se toliko brinula daproπiri puËku prosvjetu, koliko da pomoÊu njezinom propagira ideju svesrp-stva. Od ovoga vremena poËamπi nalazimo u srpskim aËkim knjigamanauku da je ne samo Macedonija srpska, nego i to da Bosnu i Hercegovinunastanjuju sami Srbi trijuh vjera: mohamedanske, pravoslavne i katoliËke; daje Dalmacija sva srpska, a veÊina puËanstva da su katoliËki Srbi; da su i Hrvat-ska i Slavonija srpske zemlje; da u Hrvatskoj ima samo jedno malo pleme(»akavci), koje se naziva Hrvatima.

U ozbiljnim srpskim povijesnim knjigama piπe se, da su tek Austri-janci u Bosni i Hercegovini napravili Hrvate iz katoliËkih Srba.

I tako na sve strane. Ovakovim naËinom htjela se je odvraÊati paæ-nja naroda od unutarnjih nezdravih i æalosnih prilika i upuÊivati na sjajnubuduÊnost u nekoj neizvjesnoj velikoj Srbiji, iako se je vidilo i znalo, da binajprije trebalo valjano urediti upravu i sav dræavni æivot u ovoj manjoj Srbiji,

Kralj Milan odluËno je ustao protiv namjeri svoga sina da se oæenisa Dragom, no podlegao je njezinom uplivu i morao je napustiti Srbiju.

Ne samo πto se je Alekssandar oæenio sa Dragom Maπin, nego je iu svojoj prestolnoj besjedi o novoj godini 1901. navijestio nade na poroaj ukraljevskoj obitelji. Ali na zahtjev ruskog cara, do koga su doprli glasovi i onevrijednosti i o hinjenju Draginom, bude ona po ruskim lijeËnicima (gine-kolozima) pretraæena i naeno da nije zatrudnjela. Tako joj je osujeÊen poku-πaj prekriomËariti tue dijete u kraljevsku kolijevku.

VeÊ je prije spomenuto, da je Aleksandar po savjetovanju svoga ocag. 1894. samovoljnim Ëinom ukinuo ustav od 1889., te je stao natrag na snaguustav od g. 1869. Godine 1901. pako Aleksander jednakim samovoljnim Ëi-nom ukine i taj ustav, te nametne (oktroira) novi sa dva doma: doljnjim do-mom, skupπtinom i gornjim domom, senatom. Ovome senatu imenuje kraljpredsjedniπtvo, te ga uopÊe on dræao u svojoj ruci.

I ovo je bio jedan prolazni dogaaj u borbi za apsolutnu ili baremπto veÊu kraljevsku vlast s jedne strane, te za ograniËenje kraljevske samo-voljne moÊi po narodnoj skupπtini s druge strane. U toj borbi neprijatno je to,πto je vlast u ime naroda dolazila u ruke nekolicine (oligarha), te uslijed toganije bila mnogo blaæa ili bolja od kraljevske.

Nezadovoljstvo je u Srbiji od dana u dan raslo, i Srbija je æurnimkorakom stupala prema propasti svojoj. Nezadovoljnici poËeπe snovati kakoda vrate na prijestolje unuka Crnoga Gjorgje, te izbio i jedan neuspjeli pokuπaju njegovu korist iza Kolubare g. 1902.

XV.

U travnju 1903. obrati se Aleksandar opet prema svojim starimneprijateljima radikalima. Jednoga dana stavi izvan snage ustav i proglasiopsadno stanje, pa smjesta izmijeni sve ministre i Ëinovniπtvo, koje mu nijebilo sklono, ukine sve zakone, koji mu nisu iπli u raËun i uËinivπi to odmahopet uspostavi isti ustav, uvjeravajuÊi javnost o svojim dobrim namjerama.


344rsr 345rsr

Srbijanska poslaxyx

„Gospodine ministre predsjedniËe!

Godine 1921. poslao sam Vam opπirni prikaz o naπim ovdaπnjimprilikama i o uzrocima (opravdanoga) nezadovoljstva u Hrvatskoj. Tako Vamæelim jednako objektivno i istinito prikazati uzroke i uËinke im, koji su seizpoljili prigodom Jugoslovenskoga Sokolskoga sleta u Zagrebu ovih dana uobliku pojedinaËnih zadjevica, svaa, sukoba i tuËnjava (koje ni u kojem obzi-ru ne moæemo nazvati „nemirima“ ili „neredima“ kako to Ëini neka beograd-ska πtampa.)

Prije pedeset godina osnovan je prvi hrvatski sokol, i to u Zagrebu.Otada razvijalo se je hrvatsko sokolstvo sve bolje i bujnije, te je ustrojeno imnogo sokolskih druætva po cijeloj Hrvatskoj (i Slavoniji). Poslije nekolikogodina poËeπe i Srbi u ovim krajevima, odvajajuÊi se iz postojeÊih Sokola,osnivati posebna srbska sokolska druπtva. Tako u prvom redu u Zagrebu.Hrvatska i srbska sokolska druπtva æivila su u bratskom sporazumljenju i ubratskoj slozi. Ova Ëinjenica uËinila je, da su si i hrvatska i srbska sokolskadruπtva u Hrvatskoj odmah nakon dræavnoga ujedinjenja zaæelila i provelaujedinjenje sokolskih druætva i hrvatskih i srbskih u jugoslovenska sokolskadruætva.

Naskoro bi u taj ujedinjeni jugoslovenski sokol uneπena politikatadanjega ministra g. Sv. PribiËeviÊa, koja je iπla za tim, da na upravu druætvadovede same svoje partizane. U glavnoj skupπtini druætva propade njihovalistina, a Dr. Srgjan BudisavljeviÊ (koji se inaËe ne odlikuje osobnom inicija-tivom i energijom) provede secesiju, te obrazuje novo „Sokolsko druætvo I“ uZagrebu, komu stadoπe na Ëelo sami poznati pristaπe ministra PribiËeviÊa.Ovo novo druætvo naseli se u prostorije prijaπnjega srpskoga sokola, pak zaht-jevaπe dio imovine od hrvatske matice. Uslijed toga doπlo je do otimanja teimovine i do sudbene intervencije, πto je dalo povoda pooπtrenoj napetostiizmeu jednoga i drugoga sokola. Do takvoga razcijepa doπlo je dalje i meusvim sokolskim druætvima u pokrajini.

u kojoj se ∑ po sudu srpskoga povjes. St. StanojeviÊa, ∑ „jako osjeÊa nedo-statak sposobnosti za dræavni æivot, za disciplinu i sistematski rad“.

Ovaj naËin uveliËanja jedne strane, a zastajivanja druge strane sveje viπe zauzimao maha, izpunjajuÊi narod istina krasnim i zamjernim pono-som i dalekoseænim nadama, ali jednako mu i pripravljajuÊi iznenaenja irazoËaranja, do kojih je doπao, te ne moæe da razumije realnost, jer se takostraπno protivi onome, πto je kroz ovu svoju djeËju, mladenaËku i muæevnudobu Ëuo, uËio i Ëitao. Zato se i narod srpski poslije ujedinjenja sa Hrvatimai Slovencima ne moæe joπ snaÊi i pravilno politiËki opredijeliti. Treba najprijeda se otrese nestvarnih iluzija i da uzrazumije stvarnu istinu. Stvarnu istinukoja nije manje lijepa, ali manje πkaklje i draæi narodnostnu sujetu.

*


346rsr 347rsr

ni Ëlanovi. Tako se na æalost moæe govoriti, da je krvlju orjunskih ærtavapoπkrapan i jugoslovenski Sokol (npr. Trbovlje).

Hrvatski Sokoli i njegovi Ëlanovi bijahu izvan zaπtite zakona, nesamo graanskopravnih, kada se je radilo o otimanju njihove druætvene imo-vine, nego i kaznenopravnih, jer nijednomu ubojici orjunaπu nije sueno.77

Kad je proπle godine hrvatski Sokol priredio izlet svojim Ëlanovimai njihovim obiteljima na PlitviËka jezera, prijavio ga je g. dr. Rudolf Horvat izapovjedniku oruæniËke brigade (g. RadoπeviÊu) i pokrajinskoj upravi, zajam-Ëivπi, da ne Êe biti nikakovih politiËkih izjava, kao πto i izletu uopÊe nije bilanikakva politiËka svrha (πto dokazuje i ta okolnost, πto Ëlanovi polaze sa svo-jim æenama i svojom djecom.). Kad je na Plitvice doπlo uz Ëlanove hrv. soko-la joπte i preko 200 njihovih æena i njihove djece, napadoπe ih hrpe tamoπnjihseljaka (Srba) organizovanih po iztaknutim partizanima ministra g. Sv.PribiËeviÊa, a voenih po nekom Mravuncu i jednom uËitelju iz okolice.Gonili su i napadali æene i djecu, te je na strani hrv. sokola bilo viπe ranjenih.Ti su ljudi napadaËi govorili, da to Ëine, jer im je doπla takova zapovijed izBeograda i Zagreba, da moraju to druætvo protjerati. Na mjestu je bilo dostaoruænika, ali ne samo πto nisu intervenirali, nego je kotarski predstojnik (srez-ki NaËelnik) od njih joπ desetoricu odazvao k sebi, gdje je u plitviËkomdruætvenom hotelu jeo i pio, dok se je ovaj napadaj odigravao nedaleko odnjega u Labudovcu. Ni za ove napadaje nije nitko kaænjen, ali za malo vreme-na pokrajinska uprava (g. DemetroviÊ)78 razpusti hrvatski Sokol i odredi kon-fiskaciju njegove imovine.79

Sve ovo, pak Ëinjenica, da su u svim manjim mjestima predsjedni-ci jug. Sokola najiztaknutiji sljedbenici g. S. PribiËeviÊa, opravdano je dovelo

Svi ovi sporovi, a u prvom redu ovaj razcijep bili su povodom, daje matiËno sokolsko druætvo opet prihvatilo svoj prvanji naziv „Hrvatskisokol“. Najprije u Zagrebu, a onda i posvuda u pokrajini, gdje je god prove-den bio razcijep.

Taj je razcijep propagirala politika ministra g. S. PribiËeviÊa, pakako je on imao u ruci vlast za hrvatsku, tako se je deπavalo, da je prigodomtih razcijepa vlast (redarstvo iliti policija) i silom oduzimala sokolsku imovinu,a i prostorije matiËnim druætvima i predala novim jugoslovenskim sokolimatako, da je danas malo ne sva imovina i pokretna i nepokretna nekadaπnjihhrvatskih sokola, pa i same njihove stare zastave, u rukama jugoslovenskogasokola. Ovo je bilo ne samo jednim od uzroka ogorËenja proti nasilju vlasti,koja je dolazila iz Beograda, nego je dalo povoda i mnogim sukobima izmeuoba sokolska druætva u svim krajevima i mjestima gdje ih je bilo.

K tome je pridoπla joπ jedna teæka okolnost. Ministar g. Sv.PribiËeviÊ ∑ provaajuÊi dalje svoju osnovu obrazovao je „Orjunu“,76 koju jesnabdio revloverima i dobrom plaÊom, pa je ova do danas veÊ ubila nekolikovrijednih mladih Hrvata (meu njima baπ i hrvatski Sokolova), a na desetke ihranila. Ova Orjuna je vrlo bliza jugosl. Sokolu, jer su mnogi jug. Sokoli njezi-


76 ORJUNA (Organizacija jugoslavenskih nacionalista) osnovana je 1921. godine u Splitupod imenom Jugoslavenska napredna nacionalistiËka omladina. Ime je kasnije promije-njeno u svibnjuhttp://hr.wikipedia.org/wiki/1922 1922. kada dobiva novi statut i presta-je okupljati samo omladinu. OsnivaËi su bili grupa mlaih sljedbenika SvetozaraPribiÊeviÊa, pripadnici borbenog krila Demokratske stranke. Stranka je na izborima zaustavotvornu skupπtinu Kraljevine SHS 1920. godine snaænim promoviranjemjugoslavenstva osvojila veÊinu glasova Srba preËana te dio glasova Hrvata, osobito uDalmaciji, koji su teæili snaænoj dræavi da ih zaπtiti od Italije. ZnaËajnu ulogu u osniva-nju Orjune imala je grupa Hrvata prebjeglih sa podruËja koje je nakon Prvog svjetskograta pripojeno Italiji. Prvi predsjednik bio je Marko Nani, a tajnik Edo Bulat. U veljaËi1922. na Ëelo joj dolazi knjiæevnik dr. Mirko Korolija. Poticaj za osnivanje Orjune bilo jedonoπenje Obznane, kojom je zabranjen rad KomunistiËke partije Jugoslavije. Orjuna jeosnovana sa ciljem borbe protiv snaga koje ugroæavaju novu dræavu: komunizma i „se-paratizma“, odnosno hrvatskog nacionalnog pokreta uopÊe. Kao i Demokratska stran-ka, zastupa centralistiËko (unitaristiËko) ureenje dræave i ideologiju „integralnogjugoslavenstva“: svi JugoslaveniËine jedinstvenu naciju, u kojoj se postupno trebajuizgubiti posebnosti tri postojeÊa „plemena“. Viπe u: Branislav, GLIGORIJEVI∆, Organi-zacija jugoslavenskih nacionalista (Orjuna), Istorija XX. veka, V., 1963., 315.-393.

77 O sukobima Orjune i Hrvatska nacionalne omladine (HANAO) i hrvatskih sokolaπa vidiu: Æeljko, KARAULA, HANAO ∑ Hrvatska nacionalna omladina, Zagreb, 2011.

78 Polovicom srpnja 1921 godine na duænost pokrajinskog namjesnika u Hrvatskoj imen-ovan je Ëlan Demokratske stranke Juraj DemetroviÊ.

79 O incidentu na PlitviËkim jezerima vidi detaljno u: Æeljko, KARAULA, HANAO, n. dj.,77.-80.

348rsr 349rsr

PolitiËke novine Hrvatske Zajednice (Hrvat) pozivao je na bojkotproti jug. sokolu, traæeÊi, da zagrebËani ne izvjese zastave na svoje domove (uËemu je potpuno uspio), i da ne sudjeluju kod doËeka i ulaza jug. sokola, da gane pozdravljaju, da ne polaze njegove priredbe (u Ëemu nije mnogo uspio).Ovaj bojkot „Hrvat“ je uistinu strastveno propovijedao, napominjuÊi sva onazla, koja je hrv. sokol i Zagreb pretrpio od jug. sokola i Orjune, a koje samletimice spomenuo. Iako je „Hrvat“ ovaj bojkot æuËljivo i strastveno propovi-jedao opet je ozbiljno opominjao, da se Ëuva mir i pristojnost, te je upozoravaoda su to posljedice prijaπnjega reæima, koji je ∑ sreÊom po dræavu ∑ propao.

I doista su teËajem prva dva dana povorke hrv. sokola i jug. sokolanekoliko puta prolazile jedna pored druge (a i kad nije bilo blizu redarstva) pada se nije s nijedne strane niti kretnjom niti uzklikom ni najmanje dirnulo udrugu. Prolazile su dostojanstveno i mirno.

Ovo mirno izstupanje hrv. sokola pokazuje da je bilo dobro, πto jeistodobno imao i svoje priredbe. Tako su hiljade mladih ljudi bile vezane unjegovim redovima i kod njegovih priredba disciplinom i odaleËenjem odokoline u kojoj bi im porasle strasti. Pomislimo si da je hiljadu mladih ljudibez disciplinske veze stajalo po zagrebaËkim ulicama kad su prolazili jug.sokoli. Pomislimo si da bi 16.000 gledalaca (koliko ih je hrv. konjaniËki sokolprivukao na svoju priredbu) doπlo na priredbu jugosl. sokola, zar ne bi bilamnogo veÊa pogibelj da se od koje iskre upali masa?

No iz svega toga izvesti nam je joπ i taj zakljuËak, da nije niti hrv.sokol niti jugosl. sokol æelio incidenata. Onih ruænih ispada, πto ih je poËinjalanezrela mladeæ, jugoslovenski je sokol lijepim samoprijegorom ignorirao istotako kao i neke tvorne napadaje te djeËurlije (izmeu 16 i 18 godina) pri Ëemuje doπlo do lahkih ozljeenja, dok su poËinitelji, djeËaci netragom pobjegli.Niti je hrv. sokol, niti je jugosl. sokol, niti je danaπnja vlada æelila sukoba, alisu ga æelili Frankovci i PribiËevci, pa su ga i ove dvije nesretne struje priprav-ljale.

U nedjelju (17.8.) proËulo se je da dolazi 2000 seljaka kordunaπa(Glina, Dvor i Vrginmost) samih PribiËeviÊevih Srba, da pokaæu u Zagrebunjegovu silu i da pobiju separatistiËni Zagreb.

u tijesnu vezu jugosl. sokolska druπtva sa njegovom politikom, ona se sma-traju organima za provaanje njegove politike, pak im je i pridan naziv„PribiËeviÊev Sokol“.

U tim jug. Sokolima ima joπ tu i tamo koji vrijedni Hrvat (Dr.GavranËiÊ, dr. Ribar, dr. Car), koji ne ulazeÊi u sve ove intrige i napadaje, nevide ovoga pravca, kojim su ta druætva upuÊena, no baπ dobra imena ovihizrabljuju PribiËevci, da maskiraju svoje makinacije. A tako je ovima sigurnoprigodom ovoga sleta bilo jedno otkrivenje, da su mislili sluæiti jugosloven-skoj ideji, a zapravo su posluæili politici g. Sv. PribiËeviÊa (osobito pozivom2000 nesokolaπkih seljaka sa Korduna!!)

Kad se sve ovo nae na okupu u puËkoj duπi, onda nije Ëudo πto jemrænja na politiku Sv. PribiËeviÊa naπla odraza i proti njegovoj Orjuni i nje-govom jugoslovenskomu sokolstvu.

Ne smijemo zaboraviti na to, da je sve ovo popraÊeno joπ i zabra-nom izticanja hrvatske zastave (dok se srbska slobodno vijala), pakpovredama hrvatske zastave (u Kraljevici itd). Ne smijemo zaboraviti na tolikemrtve u OtoËcu, Kostajnici, Zagrebu i Trbovlju itd. koje je skrivio proπastireæim g. Sv. PribiËeviÊa, i koja su ubojstva ostala bez sudbenoga progona.Tada nam Êe biti jasno, da je uslijed svega toga i previπe uzroka za dubokonerazpoloæenje proti jugoslov. sokolstvu uopÊe. Jedva πto je sada zadnji putpostao ministrom g. S. PribiËeviÊ izdao je zabranu, da se πkolski podmladakne smije upisivati u hrvatske sokole, veÊ samo u jugoslavenske. Ovo je bilotako reÊi pred nekoliko dana!

U tim prilikama doista nije trebalo obdræavati slet jug. sokola sadau Zagrebu, veÊ ga je trebalo odgoditi na neko vrijeme dok se premasreujuÊim se prilikama dræavne politike srede i ove druætvene prilike i oneotmu iz ruku partizana, kojima sluæe kao orue za nasilno izvrπavanjestranaËke politike. Nu kad nije bilo te uviavnosti, da se slet odgodi, ondamoramo reÊi, da su svi ostali faktori uËinili sve πto su mogli, a da ne doe doonih rezultata kojima se je PribiËeviÊeva politika nadala ∑ do krvi do koljena.

Uprava hrv. sokola izdala je savjet, parolu, zapovijed, da Ëlanovi nesmiju izazivati ni bilo kako dirati u Ëlanove jug. sokola i njihove goste.


350rsr 351rsr

njave meu pojedincima. Redarstvo (policija) nije svuda za doba, a nitipravedno interveniralo Ëime je i mnogo doprinijelo, da je doπlo i do takovedjelotvorne provale Ëuvstva.

Tomu se ne treba Ëuditi kad se znade, da je dobra Ëetvrtina redara(policajaca) uËlanjena u jugosl. sokolsko druætvo, i πto viπe i u „Orjunu“, poËemu je jugosl. sokol i dobio porugljivo ime „policajsokol“. Tomu se ne trebaËuditi kad se znade, da su baπ voe redara sve sami Jugosokoli i iztaknutisamostalni demokrati, a da su i redarstveni Ëinovnici (konceptualni) takoerogromnom veÊinom PribiËevci.

Nije bilo potrebno, da redarstvo zove u pomoÊ vojsku, jer u istinunije bilo nemira ili nereda, nego samo pojedinaËne tuËnjave meu nekolici-nom sokola, a najviπe samo meu nedoraslom mladeæi (djeËurlijom od 15 do18 godina). Zato nije trebalo da se zove vojska u pomoÊ i redarstvo je moglosuzbiti tuËnjave ove i samo svojim redovima silama i u svom redovitomdjelokrugu. ©to je ipak pozvana vojska samo za UZDRÆANJE REDA, (anipoπto ne za uspostavu reda), uzrok Êe biti u tome, πto je redarstvo ovaj treÊidan naporne sluæbe (a premalo ga ima za Zagreb), umornoπÊu klonulo, i πtonapokon pozivanje vojske svakako ide u raËun politici onoga, koga veÊinaredarstvenih voa i Ëinovnika partizanski slijedi (kako sam malo prijerazloæio), i politici onih, koji su kod sokolskoga sleta trebali 2.000kordunaπkih seljaka.

Za cijelo vrijeme od tri dana samo je na tri mjesta doπlo do puc-njave, i to pred hrv. sokolanom o Ëemu je bilo govora, na JelaËiÊevom trgu(oko 5 hitaca). Ni za jedno ni za drugo ne zna se tko je pucao, a nije nitko niozlijeen. Za prvo s pucanje samo znade, da je pucao Jugosokol, ali se ne znakoji, jer su ga njegovi drugovi oteli iz ruku redarstva prije nego li je njegovidentitet ustanovljen. ∑ Napokon je na Maksimirskoj cesti orjunaπ VeljkoLemaiÊ nastrijelio u nogu obuÊarskoga pomoÊnika MarkoviÊa. Ovo je jedini,koji je ozlijeen vatrenim oruæjem.

Jugoslovenski sokol Dereta ozlijeen je teæe udarom kiπobrana uoko, a hrvatski sokolaπ RaËiÊ udarom po glavi i hrv. sokolaπ Karaula dubokimubodom. Laglje ozlijeenih ima i s jedne i s druge strane viπe mladiÊa.

Uprava sleta javljala je javnosti, da oni dolaze kao sokolovi, kaoseljaËki sokoli. Doπli su, ali doista nisu doπli kao sokoli, kao sokolaπi, veÊ sudoπli kao seljaci, koji su prvi put svrstani u povorku, pak nisu ni koraka ni redau njoj dræati znali. Bilo je dakle svakomu jasno, da to nisu jugoslovenskisokoli i da im uopÊe kod sokolskoga sleta ne imade mjesta i da je njihovomudolazku svakako druga svrha, a nipoπto sokolska. Ta se je njihova prava svrhamogla opaziti, kada se je iz njihove sredine uz druge poklike Ëulo i poklika„æivio srpski Zagreb!“ Trebalo je provocirati, pak da onda seljaËke miπiceuzmognu raditi?

U sveËanoj povorci jugoslovenskih sokolaπa, u koju su dospjeli inesokoli iz PribiËeviÊih kotara, noπene su po nekim sokolskim skupinama onestare sokolske zastave, koje su pomoÊu vlasti bile oduzete hrvatskim sokol-skim druætvima, i tako su prolazeÊi jedni mimo drugih hrvatska sokolskadruπtva morala gledati gdje njihove zastave nose njihovi protivnici. Ipak nijemeu njima doπlo do nikakvoga izpada.

Tek u nedjelju poslije podne, kada je jedan odsjek hrv. sokola(dolazeÊi iz Sv. Duha) prolazio mimo jedne nastambe jug. sokola u obrtnojπkoli, jurnuli su ∑ da li izazvani, ili drugim povodom, ne zna se ∑ jugosokoliiz zgrade, probili su se kroz lanac redara (kordon) i navalili su na zadnjeredove hrv. sokola, koji je ulazio u svoju hrv. sokolanu, te su mu prvi redoviveÊ bili zaπli u zgradu (sokolanu na Wilsonovu trgu). I napadnuti zadnji redovihrv. sokola poæure se i sklonu u zgradu, na koju sada jugosokoli sasuπe svusilu kamenja, a pucahu i iz revolvera (u zrak). Iz zgrade odgovarali su hrv.sokoli vraÊajuÊi kamenje i bacajuÊi boce od piva. Redarstvo uËini kraj tomeboju i uhiti onoga Jugosokola, koji je pucao, ali joj ga oteπe ostali Jugosokoliopet iz ruku. Razbito je mnogo prozornih stakala na spomenutoj zgradi.

Za ovaj dogaaj proËulo se je naskoro po svim zagrebaËkim ulica-ma, domovima i kavanama, ali dakako, kako to vazda biva, naËinom mnogoizvraÊenim i uveliËanim. Po gradu se je pripovijedalo, da Jugosokoli pucaju izrevolvera na Hrvatosokole, da ima meu ovima veÊ i mrtvih i ranjenih. To jedovelo do provale dotle suzdræavane napetosti, te se je sada dogaalo, d su siprotivniËki sokolaπi meusobno na silu otimali znaËke i dolazilo je do tuË-


352rsr 353rsr

Naknadno sam se obavijestio o tom kako je doπlo do toga, da jeslet jug. sok. druπtva i priredba hrv. sokola pao na iste dane, pa sam naπao, daje prvi prijavio svoje priredbe hrv. sokol, te su mu ove dozvoljene. Poslije pri-javljen je jug. slet za iste dane, pa ga redarstvo nije htjelo odbiti valjda da nebude proglaπeno „protudræavnim“.81

*

Kada je ministrom nastave imenovan Svetozar PribiËeviÊ izbili susvakojaki pokuπaji toboæe reformiranja nauke. Tako je izkrsla i pomisao ova:Medicina je jedna znanost, bila uporavljena na Ëovjeka bilo na æivotinju. Stoga i treba postojati samo jedan medicinsko-veterinarski fakultet nasveuËiliπtima.

ZagrebaËka veterinarska visoka πkola upitana za svoje miπljenje otome izvijestila je ministra 9. lipnja 1921. neka se medicinski i veterinarskifakultet u Zagrebu spoje u jedan „Medicinsko-veterinarski fakultet“. Ali uistom ovom izvjeπtaju kaæe se doslovno: „Taj zakljuËak nastao je na zahtjevprofesora dra Miroslava MikuliËiÊa izaslanika medicinskoga fakulteta zagre-baËkoga, uslijed njegovih temperamentnih, a niËim strogo ne argumentiranihizjava, kojim se je komisija muËke pokorila. „Ne znaËi li taj „temperamentno“zapravo „teroristiËki“?!!

Kod pitanja preimenovanja profesora sadaπnje veterinarske visokeπkole sa sveuËiliπtne profesore doπlo je do nesporazuma izmeu nje i medi-cinskog fakulteta, pa se je rektor visoke veterinarske πkole Podaubski obrationa Rojca kao osnovatelja visoke veterinarske πkole za intervenciju. Uspjelo jerazna glediπta izravnati unatoË „temperamentnih“ nastojanja te je svaki fakul-tet ostao zasebice.

Imadem da napose i osobito istaknem, da kroz sve to vrijeme nijepao ni jedan usklik protiv kralja ili protiv dræave. Za istinitost ove moje kon-statacije neka Vam sluæi jamstvo moje objektivnosti i moj poloæaj ugraanstvu, koji mi dopuπta, da doznam sve πto se dogaa i da to izpitujemdo gole istine.

Iz moga izskustva, koje sam stekao sluæbovanjem prijaπnjih godi-na znadem da se izvjeπtaji sa strane vojnih poglavara Ëesto ne slaæu sa Ëinjeni-cama. Ako bi se to i ovaj put dogodilo, to moæe biti samo zato, πto oni neimaju ni sredstva ni puta, da ono πto im se dojavi (moæda i od politiËke pro-tustranke) uzmognu izpitati do objektivne istine. Nasuprot imade i u vojsci iu redarstvu lica, koja misle i æele posluæiti posebnoj politici, pak prema njojizvjeπtavaju svoje poglavare.

Zato mi vjerujte, i moæete pred svima i pred svakim jasno i odluËnopotvrditi, da protiv dræave ili protiv kralja nije bilo nijednoga uzklika.

Cijeli ovaj dogaaj u Zagrebu bio je pripravljen, da se u mrænji i ubratskoj krvi utvrdi reæim ggde P. i P.80 a sreÊa je ∑ to sav Zagreb danas opetnaglaπava ∑ da je meutim vlada i vlast preπla u Vaπe i vaπih pomagaËapoπtene ruke, te je tako ovaj spremljeni udar bio samo pojedinaËki sukob raz-draæenih mladiÊa, a ponajviπe baπ djece (oko 15 godina). Nije bilo u Zagrebuni nereda ni nemira, veÊ se moæe govoriti samo o velikoj samozataji u redovi-ma i jednoga i drugoga, hrvatskoga i jguoslavenskoga sokola organizovanihmladih ljudi naprama paklenskoj osnovi, koja ih kroz godine i godine draæi imeusobno mrazi ne bi li doπlo do meusobnoga krvarenja u korist utvrenjavlasti jedne politiËke stranke!

Primite uz izraz odliËnoga πtovanja srdaËni pozdrav od Vaπegaodanoga Vam

M. Rojc

U Zagrebu 20. kolovoza 1924.


80 Vlada Nikola PaπiÊ-Svetovar PribiÊeviÊ, popularno nazvana PP vlada.

354rsr

81 O politiËkom nasilju reæima nad hrvatskim predstavnicima i narodom detaljno vidi u:Bosiljka, JANJATOVI∆, PolitiËki teror u Hrvatskoj 1918.-1935., Zagreb, 2002.

355rsr

„Milan Rojc, Zagreb.

Gospodinu ministru unutraπnjih djela

Dru Voji MarinkoviÊu

u

Beogradu.

U kaznenoj raspravi povedenoj pred gradskim sudom u Beograduprotiv optuæenih zbog vidovdanskog atentata, veliki se broj optuæenih izvi-njava, da su priznali neistinite stvari, samo da se rijeπe muËenja, koja su moralitrpjeti u uzama policijske vlasti (uprave grada Beograda). Malo ne svi oznaËu-ju glavnim muËiteljem potporuËnika Vukomana.

Sve ove izjave optuæenih ostavljaju dojam, da su u glavnom isti-nite. Zato je svijet oËekivao, da Êe se povesti istraga (isledjenje) protiv pot-poruËnika Vukomana i njegovih pomagaËa, da se tako sudskom izrekomuglavi πto je istina u tim objedama, te krivci muËenja pravedno kazne, ili dase uglavi, da su sve bile samo laæi okrivljenih.

»itam izjavu „kancelarije uprave grada Beograda“ od 4/2 1922. br.3484 kojom ona sve ovo proglaπuje laæima optuæenika, kojima su se posluæilida „obesnaæe dokumentarni materijal pripravljen protiv njih“. Ali ta kancela-rija potvruje, da su optuæenici bili Ëetiri dana kod nje pritvoreni, dakle dostavremena, da se ona muËenja provedu, a ona se ne osvrÊe na to da o muËe-njima govore i svjedoci (npr. Sreten IliÊ).

OËekivali bismo, da se smjesta provede istraga (isleenje) protivpotporuËnika Vukomana i drugova mu, te barem on smjesta i suspendira zatrajanja te istrage.

»ast naπe dræave zahtjeva, da se na nepreporni naËin dokaæe, da susva okrivljenja, πto ih protiv Vukomana i drugova iznesoπe tuæeni i SVJEDO-CI laæna, ili da je dræava protiv njega i njegovih drugova kao civilizovana dræa-va reagirala. Zato si uzimam Ëast Vaπu pozornost, gospodine ministre, obrati-ti na tu okolnosti i zamoliti Vas, da mi pismeno odgovorite, πto ste uËinili, iliπto kanite uËiniti u tom pravcu?

*

U „Jugoslavenskoj Njivi“ u broju od 11. lipnja priobÊen je dugaËkiËlanak vrloga mladoga Hrvata, dra Zdravka KovaËeviÊa odvjetnika u Slatini,kojim nastoji dokazati, da se obmanjujemo „verujuÊi u ljubav hrvatskoga se-ljaka spram srbskog mu druga, naprotiv danas hrvatski seljak (a velikim delomi kaputaπ) mrzi srbskoga seljaka i Srbe u opÊe i nije ih nikada iskreno vole“. ∑Zatim veli: „verski momenat na jednoj strani stvara, a na drugoj razara zajed-nicu oseÊaja, ideja i interesa“. ∑ Cijelim Ëlankom istiËe se uporaba ekavπtine,a zapravo ne kaæe se drugo nego to: „Hrvatski seljak mrzi Srbina od vajkada,nije postupak Srbijanaca u Hrvatskoj, ako i nezgodan, kriv mrænji naSrbijance. ∑ I ako hrvatska narodna duπa boluje verujem u zdravi instinkt,verujem u one latentne sile, koje leæe zakopane duboko u narodnoj duπi, akoje Êe kad se probude, ubiti sve zarazne klice, koje danas muËe duπuhrvatskoga seljaka“. ZakljuËuje ovim rijeËima:

„U ovoj studiji nisam dirnuo u pitanje, da li i u koliko ima i na srb-skoj strani krivnje za danaπnje teπke prilike. Da na to pitanje objektivno od-govori, pozvan je po mojem miπljenju samo koji Srbin.“ (?? O.p.)

Ne moæe se Ëitalac pravo snaÊi u ono, πto je pisac za pravo htioreÊi. Samo se osjeÊa, da je æelio odbiti od Srbijanaca (…), da je njihovoponaπanje u Hrvatskoj i njihova uprava nekulturna i natraæna.

A u toj tvrdnji pokazuje se dobro, mekano i plemenito srce togavrijednoga Hrvata dr. Zdravka KovaËeviÊa, sina pokojnoga, zle uspomenemadæarona, vel. æupana KovaËeviÊa, ali i sina vrle i vrijedne majke Hrvatice,koja ga je uz otca bijesnoga madæarona, uzgojila dobrim Ëovjekom i dobrimhrvatskim otaËbenikom!

*

Novine su donijele i po obÊinstvu se je govorilo mnogo o teækimzlostavljanjima komunista obtuæenih za vidovdanski atentat. Temeljem togastavio je Rojc pitanje ministru unutraπnjih djela:


356rsr 357rsr

Molim Vas gospodine ministre da mi izvolite pismeno odgovoritiπto je u stvari?

Sa odliËnim velepoπtovanjem biljeæim se odani

U Zagrebu 15. aprila 1922. Milan Rojc

Narodni poslanik:“

(Na to je 13.5.1923. dobio odgovor od ministra, da Êe mu odgo-voriti „Ëim bude dobio potrebne podatke“.)

(Valjda ih nije nikada dobio ∑ jer nije nikada stvarno odgovorio…)

*

Poslije toga stigne i odgovor ministra poπte i telegrafa, koji kaæe dane moæe opozvati uzkratu slobode od plaÊanja poπtarine „Gospodarskomlistu“ u Zagrebu, jer bi to odviπe πtete dræavi nanosilo, a i dozvolu dalo je na-rodno vijeÊe samo privremeno. UpuÊuje se gospodarsko druætvo, da se zaponovnu dozvolu obrati na skupπtinu u Beogradu.

*

Sredinom listopada stigao je odgovor ministra saobraÊaja na pita-nje poslanika Rojca o protuzakonitoj upotrebi samo Êirilice na poπtanskim lis-tovima i voznim kartama (koje Srbijanci po „sprski“ zovu „bilete“). Vrijednoga je prouËiti da se vidi πto sve nabrajaju srbijanske oblasti, da ispriËaju nepo-rabu latinice, to jest pisma koje Hrvati i Slovenci rabe.

Odgovor glasi:

„Ministarstvo saobraÊaja

Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Primite izraz moga odliËnoga poπtovanja!

Narodni poslanik:

Milan Rojc.“

*

Ministru saobraÊaja stavio je ovo pismeno pitanje:

Milan Rojc

Zagreb.

Gospodinu ministru saobraÊaja

u

Beograd.

U Zagrebu izlazeÊi uvaæeni trgovaËki list „Jugoslavenski Lloyd“ ubr. 86. od 14. aprila 1922. donosi ovu vijest:

„Prilikom svog zadnjeg putovanja u Vojvodinu (piπe jedan trgovac)vidio sam prava Ëudesa zanemarenog saobraÊaja. Nema kolodvora na kojemse ne nalazi 50, a Ëesto i na stotine vagona æita i braπna. Sve je to zapelo,pokriveno razderanim ciradama u vagonima za ulje. Vidio sam stotine vago-na upaljenog kukuruza, uniπtenog braπna. Sve to se ne moæe ni zaπto upotri-jebiti, jer su tvornice πpirita prenatrpane pokvarenim æitom. U samom B.Brodu ima 680 ∑ to nije bajka veÊ prava istina ∑ 680 vagona upaljenog kuku-ruza. I svaki dan stiæu nove koliËine upaljene i uniπtene, za koje æeljeznica neprima nikakvu odgovornost. Ja sam imao sam da dobijem nekoliko vagonabraπna i kukuruza iz Vojvodine. Poπiljka je stigla dva mjeseca nakon πto samju naruËio, naravski potpuno pokvarena. Jednim telegramom zamolio samministra saobraÊaja da se izjavi o tome koje kriv ovom neopisivom neredu.“

„On (pisac) je uvjeren, da bi se sa æitom i braπnom upropaπtenimna æeljeznicama mogli dvaputa nahraniti svi pasivni krajevi.“


358rsr 359rsr

toga se niko nije bunio i æalio. Prema ranijim nareenjima Ministarstva sao-braÊaja izvrπeni su na svim stanicama natpisi i latinicom i Êirilicom, o Ëemu jeveÊ podnet izveπtaj Ministarstvu.

©to se tiËe natpisa u Niπu, na niπkoj stanici, taj je natpis zaostao joπod pre rata, a nije sada naroËito tako napisano, ali je nareeno III. sekciji, da itaj natpis izpravi ∑ πto je do sada veÊ i izpravljeno. Nije dakle postojala nika-kva namera da se latinica zapostavi.

Primite izraz moga osobitog poπtovanja.

Ministru vojnom i mornarice stavio je Rojc upit zaπto je nabavarublja za vojsku i oruæniπtvo uËinjena putem trgovca M. RistiÊa u Beogradu,a ne izravno.

Na odgovor ministrov Rojc mu je uputio ovo pitanje.

„Milan Rojc

Zagreb

Gospodinu ministru vojnom i mornarice

u

Beograd.

Na moje pitanje o nabavi rublja za vojsku i oruæniËtvo, koje sampostavio 5/I.1922. dobio sam odgovor, koji to pitanje rjeπava. No pobuujenovo pitanje, koje sam slobodan da zato i stavim: U odgovoru pod 3. nave-deno je „da je po Drag. M. RistiÊu u Beogradu odobrenjem gosp. ministrafinancija br. 924 od 28/X.21. g. 75.000 komada gaÊa nabavljeno po ceni oddin 20 od jednog komada, porekla francuskog sa plaÊanjem svih dræavnihdaæbina.“

Odgovor dovrπava sa ovom reËenicom:

„Partija pod 3/ nabavljena je kao gotovo iz francuskih stokova“.

Broj 33451/21.

14. oktobra 1921. g. Beograd.


Pored svega staranja da se sprovede puna ravnopravnost u primeniÊirilice i latinice ∑ ipak se deπavalo da po-gdegde ta ravnopravnost nije pot-puno sprovedena. Ukoliko je ovoga, pre bi se moglo govoriti o zapostavlja-nju Êirilice no obratno. (Pa naravno! ∑ Op. p.).

Istina u stanici Mitrovica u Sremu od pre kratkog vremena, proda-ju putnicima kartonske bilete, πtampane samo Êirilicom i izdaju tovarni listovipartajama, takoer πtampani samo Êirilicom. To se isto Ëini i na veÊini ostalihæeljezniËkih sremskih stanica, koje pripadaju Beogradskoj ÆeljezniËkojDirekciji, pored izloæenoga joπ iz ovih uzroka: πto se na ovom malom pros-toru kartonske bilete, naroËito od stanica sa duæim imenom, ne bi moglo niπtampati cena, serija i ime polazne i uputne stanice Êirilicom i latinicom, a tonije ni potrebno poπto se kod preteæno veÊeg broja tih bileta koje su πtampanelatinicom prodaju sa stanica ZagrebaËke i ostalih Direkcija za staniceBeogradske Direkcije: nije se do danas joπ ni jedan sluËaj dogodio, da konduk-ter i ostalo osoblje Beogradske Direkcije nije umelo proËitati imena stanicaπtampana latinicom, pa da se to verovatno neÊe ni osoblju SubotiËkeDirekcije Zagreba i Sarajevske Direkcije desiti, da ono neÊe umeti stanice nabiletama πtampane Êirilicom proËitati. A tovarni listovi πtampani samo Êirili-com koji se po tim stanicama partajama prodaju, to su oni stari tovarni listovi,koji su se zatekli u Beogradskoj ÆelezniËkog Direkciji i koja ih je morala unekim stanicama u Sremu dati, dok Uprava Dræavnih Monopola nije odπtam-pala na milijune nove monopolisane tovarne listove latinicom i Êirilicom, kojise razaπilju svima naπim ÆelezniËkim Direkcijama, te Êe od 1. oktobra o.g.stanice iskljuËivo te nove tovarne listove i prodavati.

Meutim, kako one stanice u Sremu, koje su pod BeogradskomÆelezniËkom Direkcijom, tako i skoro sve naπe stanice preko Dunava, Save iDrine prodavale su pree pa i sada joπ prodavaju stare tovarne listove, πtam-pane latinicom, a neke Ëak i one pred latinicom nemaËki ili maarski i protivu


360rsr 361rsr

Novoj Evropi: „O uzrocima nezadovoljstva u Hrvatskoj“ iznijeli kao tipiËanprimjer malih uzroka, koji povlaËe za sobom velike posljedice. Tim ste svojimmuæevnim istupom premnogim ljudima u ovim naπim krajevima, a meunjima i meni pruæili blagi melem na ljute, od bratske ruke zadane rane. HvalaVam za to!

Meutim, na pomenutoj, tek nakon 2 godine u Beogradu predvojnim sudom povedenoj raspravi rijeπen je pukovnik ÆivkoviÊ svake krivnjei kazne premda je i ozlijeda na meni ustanovljena sluæbenim lijeËnikom.“ Upismu triplat pripovijeda, kako je stradao i on i profesor KoæariÊ, πto su ∑ kadje ÆivkoviÊ æelio biti upisan meu Ëlanove Ëitaonice zahtijevali da najprije onaferu na Ëastan (sudbeni) naËin rijeπi.

*

Ministar unutarnjih djela V. MarinkoviÊ odgovorio je 25.I.1922.pod broj 118/V. na RojËevo pitanje glede oruænika Mate ZubËiÊa, koji je bezpotrebe ubio Ëovjeka na kolodvoru u Koprivnici ovo:

„MINISTARSTVO UNUTRA©NJIH DELA

Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca

KABINET

K broju 118.V

25.I.1922. g.

u Beogradu.


Povodom Vaπeg pitanja o postupku oruænika Mate ZubËiÊa Ëast mije izvestiti Vas, da sam povodom ovog nemilog sluËaja pozvao komandantaCelokupne Æandarmerije aktom J.B. br. 39045/921 da izda najstroæijanareenja i uputstva podruËnim mu Komandama, kako bi se u buduÊespreËili sliËni nemili dogaaji, kao i da nastane, da se istraga po ovome πto preokonËa i krivac preda nadleænom sudu na osudu.

Kada je ta partija kao gotovo nabavljena iz francuskih stokova,zaπto je to uËinjeno posredstvom gdna Drag. M. RistiÊa, a nije uËinjenoneposredno?

OËevidno bi se bila dala uπtediti velika posredovna pristojba(zaradnja). Molim pismeno odgovor.

Biljeæim se sa odliËnim πtovanjem.

U Zagrebu 16/7.1922. Milan Rojc

Narodni poslanik“

Na ova pitanja bio je Rojc potaknut razgovorom sa jednim fran-cuskim obskrbnim Ëastnikom, koji se je Ëudio πto je ministar odbio od njihkupiti, njima preostale zalihe, t ega uputio da to putem trgovca RistiÊa ponu-di. OËevidno je to dogovoreno, da neπto od kupovine odpadne i na mi-nistarske sluæbenike….

*

Rojc je primio pismo g. Tome Triplata kod. veterinara u Petrinji od5.11.1922. iz koga se priopÊuje ovo:

„Petrinja 5. studenog

1922.

Visokoπtovani gospodine doktore!

Dne 30. listopada 1922. obavila se u Beogradu pred Vojnim sudomza oficire, StudeniËka ulica 79. glavna rasprava (pretres) u mojoj aferi sa pot-pukovnikom Todorom ÆivkoviÊem, dogodivπoj se dne 13. listopada 1920.,kojom me je prilikom ÆivkoviÊ, namamivπi me u svoju kancelariju ponajprijemuËki, a zatim pred vojnicima (na stubiπtu kasarne) svojim korbaËem(Reitstock) zlostavio.

BuduÊi, da sam ja taj sluËaj odmah nakon Ëina prijavio vlastima,saznali ste za nj i Vi, pak ste ga svojevremeno u svojoj poznatoj publikaciji u


362rsr 363rsr

Sa odliËnim poπtovanjem

M. Rojc

narodni poslanik.“

*

Nije srbijanskim velesrbima bilo dosta πto su kroz skupπtinu pre-tvorili centr. ustav, nego su poradili, da se stvori zakon, koji Êe im dozvoliti,da svim silama i grozotama kojima njihova uprava razpolaæe uzmognu pro-ganjati i zastraπivati „pisce, izdavaËe, πtampare i razturaËe“, knjiga, novinaplakata i objava ∑ kad nau „da se grozi“ javni mir ili „dovodi u opasnost javniporedak“ itd. ∑ I stvoren je, te primljen u skupπtini 2. srpnja 1921., a po kraljupotvren 2. kolovoza 1921. uz supotpis ministra unutarnjih djela SvetozaraPribiËeviÊa i svih ostalih ministara. Meu ovima musliman Muhamed Spaho,jedan Hrvat dr. Hinko Krizman i dva Slovenca dr. Vjekoslav Kukovec i IvanPucelj. Na ovo glasanje Rojc nije doπao. Ovaj je zakon doneπen po izjavamasrbijanskih politiËara proti komunistima i komunistiËkoj stranki, ali je svatkomogao poznati, da Êe se moÊi uvijeno uperiti proti svakomu vlastodræcimanepoÊudnom pojedincu i proti svakoj nepoÊudnoj im stranci.

Taj je zakon stekao glas pod nazivom „Obznana“, stekao i uæivaoglas kao „izrod pakla“. Iza kako je skupπtina ovaj zakon izglasala, odgoenaje, jedan od stvaratelja toga zakona Milorad DraπkoviÊ boraveÊi u Delnicamabi ubijen, a sam je PribiËeviÊ iskusio njegovo blagotvorno djelovanje nekolikogodina poslije u strogom zatoËenju kroz dugo vrijeme u koje ga je rinuo kralj,a iz kojega ga ne pustiπe, dok mu ne bi nuædno lijeËenje u »eskoj. Pa kad jetamo odputovao, on se ne povrati, veÊ u izganstvu i umre.

*

Rojcu su dolazili seljaci i radnici tuæbama da ne mogu dobiti „lul-skoga duhana“ u redovitoj prodaji, veÊ samo kriomËareni duhan, koji dakako

Æandarm Mate ZubËiÊ sluæi u æandarmeriji veÊ dve godine i svrπioje pripremu æand. πkolu sa vrlo dobrim uspehom.

Molim Vas, Gospodine PoslaniËe, da izvolite i ovom prilikomprimiti uverenje moga poπtovanja.

Ministar Unutraπnjih dela.“

Oruænik KruπiÊ, koji je ubio Arnloda i teæko ranio dva HorvatiÊanije bio u pripremnoj „æandarskoj“ πkoli, a ovaj o kom je ovdje govora svrπioje „pripremnu æandarsku πkolu sa vrlo dobrim uspehom. Iz toga izlazi da taπkola vrlo malo valja ∑ da nije sposobna srbijanskoga seljaka odgojiti zaosobu, kojoj se moæe povjeriti sigurnost druπtva i æivota.

*

Obzirom na utemeljene tvrdnje osumnjiËenika u razpravi protikomunistima zbog atentata pred gradskim sudom u Beogradu, ouæasnimmuËenjima, kojima su i nevini bili prisiljeni da priiznadu i nepoËinjene Ëine,Rojc je postavio ovo pitanje ministru unutarnjih djela:

„U odgovoru od 24.2.1922. br. 263.V. na moje pitanje od 5.2.1922.reËeno je da Êete saËekati odluku suda (protiv komunista), pa Êete ondaodluËiti πta Êete da uËinite u pitanju muËenja osumnjiËenika u iztraænom po-stupku kako su to tvrdili mnogi od optuæenika, a potvrdili su i nekoji svjedo-ci.

Osuda je suda izreËena (ako se ne varam) 23.2.1922., te je puπtenoizpod suenja nekoliko lica, a meu ovima i takovih, koji su priznali ono kri-viËno djelo, prem ga nisu poËinili. Poπto ovakovo postupanje vlasti nije usaglasju sa ustavom, ni sa zakonima, ni sa obiËajima u naπim krajevima, aËesto postaje upravo pogibeljno, po pravedno pravosue ∑ molim da mi sadadate meritorni odgovor pismeno.


364rsr 365rsr

kaæe, da su sve dræavne i samoupravne vlasti duæne upotrebljavati i jednu idrugu azbuku, prilagoujuÊi se u tome æelji graanstva.

Uprava monopola moæe zahtjevati, da svaka trafika bude imalatablicu, i moæe za tu tablicu propisati tekst, ali napraviti ju, to mora da pre-pusti obrtnicima, koji od takvoga posla æivu i od njega plaÊaju porez. Pitamvas gdne ministre: Zaπto ste dopustili, da se ovakovim monopoliziranjemoπteÊuju obrtnici?

Zaπto ste dopustili, da se na tim tablicama ne poπtuje propis mi-nistarskoga rjeπenja od 9. decembra 1918? ©to kanite preduzeti, da obrtnici-ma bude dana zadovoljπtina za izgubljenu zasluæbu? ©to kanite poduzeti, dase provede i na trafiËkim tablicama poπtovanje naznaËene Vam naredbe mi-nistarskoga savjeta od 9. decembra 1918?

Molim pismeno odgovor.


U Zagrebu 21. kolovoza (augusta) 1922.Milan Rojc

narodni poslanik:“

Na ovo pitanje stigao mu je odgovor, koji zapravo nije odgovor,veÊ obilaæenje ulaza u samu stvar. ∑ PrimijeÊeno je, da je putem „ofertalne li-citacije“ nabavljeno 10.000 tablica, izraenih u Beogradu po 24.95 din.komad.

*

Rojc je radi ugovorene jednakopravnosti Êirilice i latinice staviovojnom ministru i ministru unutarnjih poslova upit. PriobÊuje se ovdje i pitan-je i odgovor, iz kojega se vidi, da se nije htjelo troπiti na peËatnjake s latini-com.

moraju mnogo skuplje plaÊati. A dobio je i na dva arka opisano kako se lahkokriomoËari duhan, pa je to vrlo unosan posao.

Zato Rojc podnese pitanje ministru financija Kumanudiju na kojeje pitanje ministar odmah odgovorio. Ali ne o stvari, veÊ o tome, da Êe odgo-voriti Ëim bude prikupio potrebne podatke!

I doista veÊ 26. listopada stiæe Rojcu ministrov odgovor, kojimpriznaje, da je bilo zastoja u tvornicama duhana uslijed oskudice struËnimradnicima, ali da je veÊ postignut podpuni red; prodaja se duhana sve bræerazvija; krijumËarenje se strogo suzbija, prijavljeno je do sada „jaËe od 300sluËaja, da je duhan prodavan skuplje nego mu je cijena odreena, pa su kriv-ci kaænjeni i oduzeta im je dozvola maloprodaje duhana.“

Uredbu monopola ∑ priznati se mora ∑ na æenijalno lopovski naËinizrabljuje srbska uprava, da iz prikljuËenih joj pokrajina izvuËe obrtniËke rad-nje i zasluge k sebi u Srbiju i Beograd. Ovo osvjetljuje sljedeÊe pitanje zastup-nika Rojca upravljeno ministru financija koje glasi:

„Gospodinu ministru financija

Uprava monopola duhana bavi se i takovim monopolom, koji jojzakonom nije doznaËen. Tako je ona po financijalnim oblastima naloæila svimtrafikama, da imaju kod financijalnih oblasti kupiti tablice, koje moraju kodsvojih radnja na ulicu istaÊi.

Pravljenje tablica nije monopolizirano nijednim zakonom, pa gasebi nije smjela ni uprava duhanskih monopola uzurpirati. Time se u velikeoπteÊuju oni porezovnici, koji se bave obrtom slikanja tablica i napisa, oni seoπteÊuju ∑ time po svojoj prilici ∑ na korist tuih tvorniËara i obrtnika (jertablice su valjda izraene vani), i na korist onih, koji su te tablice posredovali.

Mimo te ove tablice ne odgovaraju naredbi ministarskoga savjetaod 9. decembra, jer imadu na prvom mjestu Êirilovski natpis, a u ovim kraje-vima graanstvo joπ opÊenito ne pozna Êirilicu, pak æeli, da mu bude naprvom mjestu latinica. Napomenuto rjeπenje ministarskoga savjeta naroËito


366rsr 367rsr

nedovoljnog kredita πtambilji latinicom nisu mogli biti nabavljeni, ali kako nisadanji πtambilji Êirilicom na odgovaraju Ël. 17. Zakona o æandarmeriji, to Êese oni vremenom povuÊi i zametnuti sa novim πtambiljima odgovarajuÊemzakonu.

Molim Vas, gospodine poslaniËe, da izvolite primiti i ovom pri-likom uvjerenje o mome poπtovanju.

Ministar unutarnjih djela:

K. TimotijeviÊ.“

Za sada ne komentiram ova dva odgovora, koji nisu dovoljno su-glasni, veÊ Ëekamo, da se po susretljivijem odgovoru g. ministra vojnog imornarice sada iz novoga proraËuna nabave peËatnjake i na latinici. za sadasamo primjeÊujem da mogu razumjeti, zaπto su stavljeni izvan porabedosadanji peËatnici na latinici i nadomjeπteni novima „πtambiljima“ Êirilovski-ma, koji Ëak i ne odgovaraju Ël. 17. zakona o oruæniπtvu, kako to evo tvrdisam g. ministar unutraπnjih djela.

U Zagrebu, 1. studena 1922.

Milan Rojc,


Zanimljiva je biljeæka, koju je donio Dnevnik „Hrvat“ 14. prosinca1921. dakle malo ne tri godine iza ujedinjenja Hrvata, Srba i Slovenaca „natemelju jednakosti i ravnopravnosti“: „Srpske dræavne æeljeznice, stanicaSrem. Karlovci“. Tako glasi sluæbeni listovni omot (po srbski: „kuverta“) æe-ljezniËkoga ravnateljstva kr. dræavnih æeljeznica kraljevine Srba, Hrvata iSlovenaca.

Dr. Vale Vouk profesor botanike na hrv. sveuËiliπtu bio je na pa-riækoj Sorboni u nauËne svrhe. Kad se je povratio pokazao je Rojcu (svome

Evo obojega iz novina od 1. studena 1922.

„Uputio sam dne 2. kolovoza 1922., toli gosp. ministru vojnom imornarice koli g. ministru unutraπnjih djela (jer se tiËe i jednoga i drugogaresora) jednako glaseÊe pitanje, da li je istinita vijest zagrebaËkih novina, da suoruæniËke postaje u Hrvatskoj dobile nove peËatnjake (πtampilje) sve samoÊirilovskim pismenima, πto se protivi ravnopravnosti latinice sa ÊirilicomizreËenoj u zakljuËku ministarskoga savjeta od 9. prosinca 1918. u kome jereËeno i ovo: „Sve dræavne i samoupravne oblasti duæne su i u pravu suupotrebljavati i jednu i drugu azbuku prilagoujuÊi se pri tome æelji graana.“A u ovim krajevima poznata je æelja graana, da se dræavne vlasti sluæe latini-com.

Poπto znadem, da se naπa javnost za ove prilike zanima, priopÊu-jem odgovore gospode ministara.

G. ministar vojni i mornarice odgovorio mi je ovo:

„Utroπak kancelarijskog materijala u æandarmeriji veoma je velik,tako da nije bilo moguÊe, da se za sve stanice nabave πtambilji i Êirilicom ilatinicom, stoga su upotrebljavane na nekim stanicama samo πtambilji sa Êi-rilicom, dok su starjeπine drugih stanica iz svojih sredstava nabavili i πtambi-lje latinicom. »im je odobren budæet, dat je komandantu æandarmerijskebrigade u Zagrebu kredit za nabavku „πtambilja“ latinicom.

Ministar vojni i mornarice poËasni adjutant Nj. V. Kralja

general VasiÊ.“

A g. ministar unutraπnjih djela odgovorio mu je ovo:

„Na Vaπe pitanje o Êirilskim peËatima æandarmerijskih stanica uHrvatskoj“, dostavljeno mi preko Predsjedniπtva Narodne Skupπtine br. 7402od VI. VIII. 1922. god. Ëast mi je odgovoriti Vam na osnovu pribavljenihpodataka u sljedeÊem:

Na osnovu nareenja Komandanta Æandarmerije JBBr. 12. od6.V.1921. god. imali su se nabaviti πtambilji i Êirilicom i latinicom. Uslijed


368rsr 369rsr

Evo opet nastojanja na nepoπten naËin trgnuti k sebi u BeogradtrgovaËku i obrtniËku zaslugu od Zagreba i drugih veÊih srediπta u Hrvatskoj.A Srbi Êe takov materijal ipak skuplje plaÊati, ma da je „skoncentrisan“ i zaba-vit Êe njihovo ËinovniËtvo raËunovodstva financija, koje je i onako veÊ desetgodina u zaostatku sa zakljuËivanjem raËuna!

*

Grof Miroslav Kulmer vlastelin ©estinski odlikovan je redom Sv.Save prvoga reda. Povelja, kojom mu je podijeljen, πtampana je u topograf-skom odjeljenju vrhovne komande vojske Êirilicom, i proviena πtampanimnovim dræavnim grbom, dakle poslije „ujedinjenja“.

Da li i to odgovara jednakosti i ravnopravnosti?

Kad je Rojc bio odjelnim predstojnikom za bogoπtovlje i nastavu uautonomnoj hrvatskoj vladi, predloæio je u zakonu o sveuËiliπtu i medicin-skom fakultetu odredbu, da su sve sveuËiliπtne nauke pristupne osposoblje-nim osobama bez razlike spola i dobe.

Predloæenu osnovu zakona odobrila je kruna, ali brisala odredbu,kojom se æenske pripuπtaju nauci pravoslavnoj. Kada je nestalo „krune“ habs-burga, podnesao je Rojc kao povjerenik isti predlog, koji je sada povjereniËkovijeÊe potvrdilo, te su svim usposobljenim osobama otvorena vrata usveuËiliπne fakultete. Bilo je odmah nekoliko djevojaka, koje su se upisale napravoslavni fakultet.

Ovih dana dovrπile su svoje pravne nauke prve æenske osobe, prviæenski juristi, pa se je meu inim pojavilo pitanje, da li je æeni ∑ pravnikuotvoreno svako onom pravniËko zanimanje, koje i muæu pravniku. Rojc se jeosjeÊao pozvanim, da o tom pitanju progovori. On je to uËinio u SlobodnojTribuni ovim Ëlankom:

„ÆENA PRAVNIK. Ove su godine na zagrebaËkom sveuËiliπtudovrπila pravne nauke prva æenska lica kod nas. Ako su se podvrgle trudu

dalekom roaku) francuzku legitimaciju (Carte díndentite) izdanu mu po per-fekturi policije u Parizu, gdje mu upisaπe „de nationalite Serbe“, i ako je onizjavio da je on Jugoslaven hrvatske narodnosti. Ali u Parizu pod imenomJugoslavena vide samo Srbe po uputama srbskoga poslanstva u Parizu.

Srbska banka u Zagrebu poslala je svoju adresu jednoj stranci uBerlin, i ova joj je odgovorila na tu adresu: „Banque Serbe a Zagrebe, Serbian!“Evo zaπto PaπiÊ nije pristao, da naπa dræava dobije jedno ime Jugoslavija!

*

Isto potvruje i generalna direkcija dræavnog raËunovodstva mi-nistarstva financija u Beogradu, koja je na sve oblasti u Hrvatskoj poslaladopis dne 28. augusta 1921. broj 124.092 u kome kaæe, da je potrebno „zbogπtednje“ (?!) „skoncentrisati“ nabavku svega kancelarijskoga materijala na jed-nom mestu. „Toga radi nameran sam celokupnu nabavku kancelarijskogamaterijala skoncentrisati kod generalne direkcije dræavnoga raËunovodstva uBeogradu, od koje Êe posle pojedina ministarstva u ustanove trebovati isti.(„Trebovati“ znaËi u srbskom sluæbenom jeziku: potraæivati stanoviti predmetkada bude potreban).

Za sada sam nameran, da centraliπem nabavku samo ovih artikala:

1-5, koncept hartije (i sve ostale hartije Ëetiri na broju, 6 pak-papi-ra 7 upijuÊu hartiju (bugaËicu), 8. indiga za kopiranje, 9. mastila crvenog, 10.mastila crnog 11. plajvazova (!) crnih, 12. plajvazova (!) u boji, 13. pera, 14.vlaka (?) i 15. kuverata.

Dr. Kumanudi“

To znaËi, da Êe trgovaËki i obrtniËki dobitak za nabavu ovih pred-meta koje Êe trebati i hrvatskim vlastima, ubrati beogradski trgovci i obrtnici∑ i za ono πto Êe se rabiti u Hrvatskoj!


370rsr 371rsr

Uz glasove, koji su ovom miπljenju suglasni Ëuju se i protivniglasovi, koji dræe æenu nesposobnom za ta zvanja, naroËito nesposobnom zazvanje sudaËko. Ti glasovi osnivaju svoje miπljenje viπe manje na tvrdnjamafizioloπke prirode. Æena, govore oni, po svojem je tjelesnom stavu i po funkci-jama svoga ustroja, preslaba te ne moæe da svladava veliki tjelesni napor suda-ca, kad ovi moraju npr. mnogo dana putovati kao povjerenstvo od mjesta domjesta, bez redovitoga poËinka i konaka. Istina je, da su to pokadπto velikinapori; ali upozorujem, da su æene pokazale, da i one mogu podnositi velikihtjelesnih napora: tako æene, koje su vodile ili pratile istraæivanja u srednjojAfrici, æene koje su pratile vojsku u svjetskom ratu kao lijeËnici i bolniËarke(sjetimo se πkotskih æena, koje su doπle u naπe krajeve!), æene koje su sepostavile u bojne redove (a i danas joπ ima u Poljskoj æenskih legija).

Ne moæe se unapreËac opravdano tvrditi, da æene po tjelesnomustroju nisu moguÊne podnijeti napore sudaËkoga zvanja. A ne moæe se ni zamuπko lice napreËac reÊi, da je svaki muπkarac tim tjelesnim naporimadorasao. Koliko ih ima slabijega zdravlja, koji u istinu ne mogu da se bezozbiljne pogibelji za zdravlje (i æivot izvrgnu takovim naporima, a ipak im neÊe nitko osporiti sposobnost da budu suci. Naprosto ovakav sudac slabijegazdravlja, otklonit Êe ta povjerenstva (komisije) od sebe i prepustiti ih drugu,koji je jaËi i zdraviji. Evo, to isto uËiniti Êe i æena-sudac, ako bi imala da sepodvrgne takovom tjelesnom naporu, kome nije dorasla.

Neki prigovaratelji poπli su tako daleko, da su naπli nesposobnostæena za ova zvanja u njezinom posebnom tjelesnom ustroju, koji je namije-njen odræanju ljudskoga roda. I da tu tvrdnju potkrijepe upozoravaju na to, dase kod nekih æena svako mjeseËna pojava neoploenosti javlja uz poremeÊe-nje æivËanoga i duπevnoga ravnovjesja. Ovo su patoloπke iznimke, a nije pra-vilo pa se zato veÊ ne trebaju uzeti u raspravljanje. Tim viπe ne, πto bi takobolesna æena bila naprosto odstranjena iz sluæbe, jednako kako bi bioodstranjen iz sluæbe muπki sudac, koji bi periodiËki ludovao.

»uo sam jednako neukusan prigovor æeni sucu, πto bi bilo nemoguÊe pomiπljati ni dovoljni autoritet sudaËkoga senata, u kome bi sjedilesamo æene suci u posljednjem mjesecu trudnoÊe. Ne samo πto æena rodilica

nauke i ispita zato, da u pravniËkom zvanju potraæe æivotno zanimanje, ondanam se javlja pitanje, da li je æeni ∑ pravniku otvoreno svako ono zanimanje,koje i muæu ∑ pravniku? Po mome miπljenju jeste. Jeste u naËelu. A kako Êebiti u praksi, to mogu samo da nagaam. U naËelu moæe (ne mora) svakipravnik, koji je osposobljen i poπten biti namjeπten u javnoj ili sukromnojsluæbi bez obzira na to kojega je roda, da li je muæko ili æensko.

U praksi ne ima sumnje, da to neÊe iÊi tako glatko, jer za svakunovu pojavu treba neko vrijeme, da doe do valjanoga razumijevanja.

U naπim postojeÊim zakonima ne ima nikakve zaprjeke postavlja-nju æenskoga lica u sudbenu, upravniËku ili odvjetniËku sluæbu, akoprem semora reÊi, da naπi zakoni nisu ni pomiπljali na to, da moæe uopÊe doÊi do togada se æene jave za to zvanje. Zato oni niti dozvoljavaju ali niti ne brane æenipristup u ta zvanja. Oni istina govore o sucu, o upravniku o odvjetniku kao umuπkom licu, u muπkom rodu; ali oni to Ëine isto tako u muækom rodu iondje, gdje ne ima sumnje, da se jednako misli i æenski rod. Zakoni govore otuæitelju, o tuæenom, o svjedocima i o vjeπtacima (struËnjacima), o okriv-ljenicima, o tatima itd. u muækom rodu, a ipak ne moæe biti sumnje, da serazumijevaju jednako i æenska lica.

Da kaæem: verbalno (izriËito) nijedan zakon ne odreuje, da unapomenuta zvanja moæe biti primljen samo muπkarac, i nijedan zakon nezabranjuje, da u ta zvanja bude primljena æena.

Po verbalnom tumaËenju postojeÊih zakona moram reÊi, da ne imazaprjeke, da se u ta zvanja primi tako æena kao i muπkarac. TumaËeÊi zakonepo njihovome smislu, ili duhu, treba da se prizna, da dotiËni zakoni nisu mi-slili o æeni, da oni nisu postavili ni pitanja, pa ni pristupili k rjeπavanju pitanjamoæe li i æena da u ta pravniËka zvanja bude namjeπtena.

Ali iz tih se zakona vidi jasno πto oni za takovo namjeπtenje traæe:znanstveno osposobljenje, neporoËnost itd. Pa, kad je ovim uvjetima udovo-ljeno, udovoljeno je i duhu zakona. Po mome miπljenju dakle ne ima u naπimzakonima zaprjeke, da se i æenska lica prime u javna pravniËka zvanja.Dakako, da Êe novi zakoni trebati, da jednom jasnom ustanovom ovo naËeloi izreknu.


372rsr 373rsr

Samoupravne opÊine i gradovi imadu sistemizovanih mjesta, nakoja Êe nesumnjivo rado primiti æenu-pravnika. Pa kada ova na tom mjestusteËe spremu, ne Êe biti teπko da ju preuzme i dræava meu svoje upravneËinovnike. Æeni spremnoj ne treba zatvarati vrata upravniËkog zvanja zato, jerje æena.

Upravo zato jer je æena treba se pobrinuti da uzmogne u svimzvanjima, za koje u njoj ima sposobnosti i spreme, naÊi æivotnu svrhu izaradu. Æena ima u naπoj dræavi na stotine tisuÊa viπe od muπkih, dakle se onesve ne mogu posvetiti kuÊanstvu i materinstvu.

Koje mogu neka budu i uËiteljice i profesorice, i lijeËnice i ∑pravnice. Pozdravljam sve kolegice ∑ pravnice, i oËekujem, da Êe svojom spo-sobnosti i svojim radom opravdati svoju odluku, πto su se posvetile prav-niËkom zvanju.

U Zagrebu, 7. kolovoza 1922.

Milan Rojc


*

U „RijeËi“ od 17. listopada priobÊio je Rojc rezultat svojih razma-tranja pod naslovom ‘Ukidanje fakulteta i gimnazija u naπoj dræavi ovako:

„Ova (gornja) izjava ministra prosvjete potvruje, da je imao bitipodnesen predlog parlamentu o ukidanju spomenutih πkola. Kako se πkole ∑pa ni kod nas ∑ ne mogu ukinuti poËetkom πkolske godine, jasno je da se jemislilo ukinuti ih tek za drugi semestar πkolske godine 1921/22. ∑ Ova izjavaministra prosvjete prirodno je proizvela duboki dojam u svoj naπoj javnosti;iz te izjave postalo je naime jasno, da je ministarsko vijeÊe s financijalnihrazloga mislilo na ukidanje prosvjetnih zavoda, meu kojima je imao bitilijeËniËki fakultet u Beogradu i visoka tehniËka πkola u Zagrebu.

(majka) uæiva u narodu osobito poπtovanje, nego ovakav sluËaj, kakav samupravo spomenuo prema prigovorima ginomiza i ginofoba, nasilu je konstru-iran, jer bi i samo u ideji bio moguÊ tek onda, kada bi cijeli sudaËki steliπzapremale æena, udate æene, koje su joπ rodilice.

Tjelesni ustroj æene dakle ne zatvaraj joj pristupa u napomenutazvanja.

Duπevne sposobnosti æene za ta zvanja ima u prvom redu da utvr-di sveuËiliπtna nauka sa dræavnim ispitima, onda praksa u uredu sa sljedeÊimsudaËkim ili odvjetniËkim ispitom. Evo dovoljnih moguÊnosti za prosuiva-nje duπevne sposobnosti kandidatkinje. »uo sam i prigovora, da æena-sudacneÊe imati dovoljno autoriteta kao inokosni sudac. »uo sam primjerice i ovo:seljak ne Êe ni pristavu da vjeruje, nego pita staroga suca. Ovo je istina.

I sam sam to doæivio. Ali, kada seljak traæi staroga suca, ne misli onna æivotnu dobu, nego na sluæbeno viπi rang, na to tko je upravitelj suda. Takosam bio viπe puta prisutan, kod kotarskoga suda, kod kojega je pristavom biosijedi sudac, da stranke ne Êe s njime, nego traæe da govore sa starim sucem;a to je bio sudac upravitelj, Ëovjek joπ mlad i veÊ na oko mlai od svoga pri-stava. Stareπina nije Ëovjek po dobi najstariji, nego Ëovjek pravi.

Ne mislim ovim redcima zagovarati, da se namjeste same æene ∑suci, a o tom se i ne radi, niti Êe se kada o tom raditi, nego zagovaram, da sei æene, koje su sposobne, osposobljene i poπtene prime u napomenuta zva-nja. Uspjeh Êe pokazati dokle se moæe poÊi. Zato baπ do prvih kandidatkinjavrlo mnogo stoji da li Êe namjeπtenje æena u suce, upravnike i odvjetnikeprestati da bude pitanje.

Ne ima sumnje, da se imadu boriti sa teπkim stoljetnim predrasu-dama, ali mislim da Êe ih savladati. Bude li im nepremostivih zapreka zaneposredni ulaz u dræavnu sluæbu, ima i drugi put, kojim mogu da pou.Slobodno zvanje odvjetniËko dista im ne Êe uskratiti primitak, ne Êe im odbitimolbe, da se upiπu u knjigu odvjetniËkih perovoa. U tom svojstvu one Êemalo po malo doÊi u sluæbeno opÊenje sa sucima, te Êe za malo vrijeme nji-hova sprema, korektnost, toËnost i marljivost prebaciti most preko stoljetnihpredsuda i pripremiti im put u sudaËku dræavnu sluæbu.


374rsr 375rsr

uredima, kod gradnje æeljeznica, vodenih putova, u industrijalnim poduzeÊi-ma itd. Arhitekta trebaju i gradovi i vlada. Industrijalnih inæinira (strojarskih,brodograditeljskih, elektrotehniËkih, kemijskih itd.) treba sva zemlja. Ona imasvakovrsnoga blaga prirodnoga, ali treba tehniËkih sila, da se osnuju gospo-darske industrije, rudokopi, preraivanje ruda, da se podignu tvornice indus-trijalnih predmeta svakidnevne potreba, da se grade brodovi i strojevi, æe-ljezniËka kola i sve πto treba promet na kopnu i moru. Upravo zato πto nismoimali dovoljno tehniËara ostalo je naπe prirodno blago neupotrijebljeno. Uono malo poduzeÊa te prirode πto ih imamo rade stranci.“

„Beogradska tehnika nije mogla da proizvede dovoljno tehniËkihsila ni za raniju Srbiju. U ostalim dijelovima danaπnje naπe dræave ∑ uz vrlomalo domaÊih sinova, koji su se πkolali na njemaËkim tehnikama i u Peπti, ∑popunjali su najpotrebnija inæenirska mjesta kod naπih upravnihh oblasti ikod ono malo industrije inæeniri »esi, Nijemci, Madæari. OËevidno je dakle,da jedna (Beogradska) ne moæe udovoljiti potrebi za inæinirima u svim grana-ma naπega administrativnoga i privrednoga æivota u sada toliko proπirenojdræavi. Ako se ukine tehnika u Zagrebu, ne Êe sav onaj broj sluπaËa zagre-baËke tehnike poÊi u Beograd. Ne Êe zbog toga, πto ZagerbËanin moæe da kodkuÊe u Zagrebu polazi πkolu, ali mnogi od njih ne moæe da se πkola izvankuÊe zbog velikih s time skopËanih troπkova. Dokidanje tehnike u Zagrebu Êeznatno smanjiti broj sluπaËa tehnike u naπoj dræavi uobÊe. ZnaËi: dalje ostavl-jati blago neupotrijebljeno i prepuπtati ga sluËajnoj eksploataciji stranimtehniËarima.“

„»ula se je i druga misao. Neka se zadræi tehnika u Zagrebu uz onuu Beogradu, ali tako da se stanovite struke predavaju samo na jednoj, astanovite samo na drugoj. Ni ova misao nije svrsi shodna. Nije zato, πto jeuopÊe sva tehniËka nauka izmeu se povezana tako, da se ne da oπtrom crtomdijeliti jedna od druge. Nije zato, πto ∑ ako gdje, a ono kod tehnike ∑ odluËu-je prirodni poziv, nadarenost mladiÊa za pojedinu izvjestnu tehniËku struku,pak mladiÊu u Beogradu, koji imade u sebi poziv za struku, koja se predajesamo u Zagrebu, ne Êe uvijek biti moguÊno, da daleko od kuÊe u Zagrebu,polazi πkolu.

„Na novinske vijesti, da je ministarski savjet odluËio ukinuti medi-cinski fakultet u Beogradu i Ljubljani, te visoku tehniËku πkolu u Zagrebu iLjubljani, kao i ukinuti nekoliko gimnazija „tamo gdje ih ne treba“ ∑ Ëitamoizjavu ministar prosvjete „da je ministarski savjet rijeπio, da se unesu u budgetstavke za nove investicije kod medicinskog fakulteta u Beogradu i Ljubljani itehniËke πkole u Zagrebu, a nije rijeπio, da se ti zavodi ukinu, nego prepustiorjeπenje o tome parlamentu. Dalje je izjavio, da o ukidanju tih πkola ne moæebiti ni govora prije godine 1922. i „bez prelaznih nareenja“.

„Visoka tehniËka πkola u Zagrebu nije nastala iznenadno, bez va-ljanoga osnova i temeljite pripreme. Hrvatski je narod veÊ pred decenijamaosjetio veliku potrebu takove visoke πkole, pak je i zapoËeo akciju, da sakupipotrebna materijalan sredstva. Ta je akcija zapoËela malo poslije akcije zalijeËniËki fakultet, te je teËajem decenija tekla usporedo s ovom. Narod jedavao i za jednu i za drugu svrhu, jer je vlada po Madæarima vezanim pro-raËunom zbog pomanjkanja sredstava kratila osnovanje tih visokih πkola. zalijeËniËki fakultet sabiralo se je i duæe i izdaπnije. Ali je ipak i za vis. tehniËkuπkolu sakupljena priliËna svota. Iza kako su napokon naπi industrijalci vlasti-tom pobudom (D. S. Alexander) izmeu sebe stali sakupljati prinose za nju,narasla je zaklada za nju na takov iznos, da sam ja, tadanji predstojnik pro-svjete (bogoπtovlja i nastave) mogao pristupiti radu za ostvarenje ove potrebei æelje naπega naroda u vrijeme kada joπ nije bilo govora o razsuluAustrougarske monarhije (u proljeÊu g. 1918.) Posao je bio vrlo velik i tego-ban. Zato sam dospio da ga svrπim tek zadnjih dana studenoga 1918. nakonprevrata.“

„Prostorije i glavnica za prvo ureenja vis. tehniËke πkole bile suosigurane zakladom, koju je narod sabrao. Ona je osnovana 1918. i ona danasradi veÊ treÊu godinu. S kakovim lijepim uspjehom djeluje, to smo vidjeli veÊiz aËkih radnja, kojih je izloæba netom otvorena (1.X.) Vanjski uspjeh tevisoke πkole pokazuju ove brojke: U zimskom je polugodiπtu polazilo vis. teh.πkolu u Zagrebu 265 sluπaËa, a u ljetnom polugodiπtu g. 1920.-21. polazila su203 sluπaËa, u samo dva nauËna godiπta.“

„Potreba tehniËkih sila jasna je svakomu. TehniËara treba kaomjernika (inæenira) u gradovima i selima, u vladinim, æupanijskim i kotarskim


376rsr 377rsr

njoj se doznaËuje 685.000 kruna (171.250 dinara!). Ovako dotiranje nezajamËuje opstanak vis. tehn. πkole, jer se ona takovim neznatnim svotama nemoæe razviti.“

Dalje javljaju novine, da je vijest o ukidanju fakulteta naiπla naogorËeno nerazpoloæenje u Zagrebu i Ljubljani, kao i vijest o ukidanju nekihgimnazija na opoziciju πirih masa, pa da je s toga ministarski savjet svojuprvobitnu odluku, da takav prijedlog ponese skupπtini na odobrenje, zabacioi odluËio, da se ponovno uvrste potrebni izdaci za javnu nastavu. Prema tomuËini se, da je ova stvar za sada odloæena, i ovo radostno pozdravljamo. Aliostaje nam Ëinjenica, da ministarski savjet nije od toga odustao od brige zakulturu, nego od brige, πto je vijest o ukidanju prouzroËila ogorËenje.“

„O ukidanju gimnazija „tamo gdje ih ne treba“ (?!) ne govori mi-nistar niπta. Vijest je dakle bila potpuno istinita. Ne znam, gdje imade gimna-zija gdje je ne treba, ali znadem, da imademo ne samo kvalitativno slabu sred-nju inteligenciju, nego ju imademo i premalobrojnu. Poznato je, da u ranijojSrbiji imade velik broj Ëinovnika, koji ne imaju visokoπkolske, ali ni srednjo-πkolske naobrazbe. Znademo, da mnogo takovih ureduje u Vojvodini i kodnas u carinarnicama itd. Znademo kako mi, koji s njima posla imademo teækoosjeÊamo pomanjkanje naobrazbe kod mnogoga od tih Ëinovnika.“

„Kod nas u Hrvatskoj Ëinovnici ostavljaju danomice sluæbu dazauzmu unosna privatna mjesta kod banaka, industrije itd. a ËinovniËkogapodmlatka malo ima! K tome imademo i mi joπ svu silu privatnih namjeπteni-ka Nijemaca i Madæara, jer domaÊih ne ima dosta. Ovo je dokazom, da i kodnas u Hrvatskoj imade premalo mladiÊa sa dovoljnom naobrazbom, a da biuzmogli zadovoljiti potrebu sluæbe i privrednoga æivota. A naπoj dræavi trebajoπ mnogo i mnogo osoba sa visokoπkolskom naobrazbom, da se popunepraznine, koje su ratom nastale kao i one koje joπ nisu nikada ni popunjenebile (lijeËnika, πumara, veterinara itd.) Ovi Êe biti to bolji, πto je veÊi bio brojintelektualaca iz kojih je uËinjena selekcija. Danas novËano nije moguÊe πiljatidjecu u srednje πkole izvan mjesta boravka roditeljskoga. Rijetke su iznimke.Teæko bi dakle pogodilo ukidanje srednjih πkola mnoge i mnoge roditelje i nji-hovu djecu. Ako se misli izpad izjednaËiti πtipendijama, onda tomu treba

I obratno, bit Êe zbog velikih troπkova tako i zagrebaËkomumladiÊu nemoguÊno polaziti vis. tehn. πkolu ako se struka, koju je izabraopredaje samo u Beogradu. Nije zato svrsi shodno, πto bi stanovita struka ∑npr. inæenirska ∑ bila preoptereÊena brojem sluπaËa, ako se njena naukaograniËi na samo jednu πkolu. Evo »eπke, koja je prostorom i brojem puËan-stva manja od naπe dræave, pa ima dvije tehnike, u Pragu i Brnu. Nema sum-nje, da je ta potreba u skladu sa tamo razvijenom industrijom. Ali nema sum-nje ni o tome, da je takova potreba kod nas utemeljena na opÊoj potrebidostizavanja kulture i industrije nuædne svakoj, a najpaËe i naπoj dræavi, da jojdiæe iz zemlje i mora prirodno blago.“

„SliËno je sa lijeËniËkim fakultetom. Kraj velike oskudice lijeËnika,ne moæe jedan lijeËniËki fakultet da zadovolji svu potrebu cijele zemlje.Ukidanje lijeËniËkog fakulteta u Beogradu bio bi grijeh proti narodnomzdravlju i æivotu, kao πto bi ukidanje tehnike u Zagrebu bio grijeh proti kul-turnom i materijalnom procvatu naπe zemlje.“

„Jedno i drugo znaËilo bi veliki kulturni nazadak.“

„I jedna i druga visoka πkola znaËi jaËanje narodne radne i æivotnesnage i njegova imetka, znaËi jaËanje dræavnih financija i u mnogo veÊoj mjeri,nego li to moæe postiÊi povisivanje postojeÊih i uvaanje novih poreza. U kul-turnim zavodima kao πto su to visoke πkole, leæi osiguranje procvata i finan-cijalne snage dræave. Dræava bi trebala, da za osnivanje visokih πkola ne predaniti pred velikim investicionim zajmovima, jer Êe joj se to ne samo moralnonego baπ i materijalno naplatiti. Kad ih pak veÊ ima osnovane da ih ukida, sveje prije nego dobra financijalna politika. U koËenju i nazadovanju kulture nemoæe se naÊi pomoÊ financijama dræave!“

„Kako sam u uvodu napomenuo, izjavio je ministar prosvjete, da jeministarski savjet rijeπio, da se unesu u budget stavke za nove investicije kodmedicinskoga fakulteta u Beogradu i Ljubljani i tehnike u Zagrebu. Te inves-ticije iznose za vis. tehniËku πkolu u Zagrebu sveukupno 685.000 kruna! Ta jeπkola tek u petom semestru. Treba knjiga, pomagala, instrumenata, treba zaotvaranje dalnjih semestara podignuti strojarnicu, nabaviti strojeve itd. i zato


378rsr 379rsr

„PlaÊanje πkolarine nije joπ nijednom djetetu u HrvatskojonemoguÊilo πkolanje. Ona je prema ostalim troπkovima πkolanja minimalnai ostat Êe takova, ma se i znatno povisila, a k tome opraπta se od plaÊanjasvako oskudnije dijete dok u naucima napreduje. U Zagrebu iznosi godiπnjaπkolarina na visokim πkolama do pol milijuna kruna, pa kad bi se povisila nadvostruko, joπ ne bi bila previsoka. U Beogradu ima viπe aka na sveuËiliπtu.Uniπlo bi dakle i viπe. A tako bi se dalo oko dva do tri milijuna kruna svakegodine investirati za unapreenje sveuËiliπne nauke izvan okvira proraËuna.“

„Sjetimo se samo kako su naπa susjedna sveuËiliπta uvela visokeupisnine i πkolarine. To je svakako bolje, nego zatvarati vis. πkole!“

„Pogibao, da nam budu neke vis. πkole zatvorene, minula je za sa-da. Pogibao ukidanja gimnazija (osobito niæih), nije minula. Barem nismo otome obavjeπteni. „Bili bismo g. ministru prosvjete zahvalni, da nas i gledatoga umri jednim odluËnim demantijem.“

*

Cijelom je Hrvatskom javnosti kao grom udarila vijest Jutarnjeglista (i ostalih hrvatskih dnevnika) koja glasi:

„Beograd 6. listopada 1921. ∑ Kako je bilo javljeno vlada je namje-ravala, da u interesu budæetske ravnoteæe ukine nekoje fakultete na beograd-skom, zagrebaËkom i ljubljanskom sveuËiliπtu. Mjesta u kojima Êe biti ovifakulteti ukinuti nisu konaËno utvrena, veÊ su zasad samo njihovi budæetniiznosi ukinuti. Tako je utvreno, da u zemlji ostane samo jedan medicinskifakutlet Ëije Êe sjediπte biti u Zagrebu, jer su uslovi ∑ bolnice, klinike ∑ tamonajpovoljnije. I broj tehniËkih fakulteta sveden je na jedan. Beogradski najsta-riji ostati Êe, a ukinut Êe se zagrebaËki. Smanjit Êe se i broj gimnazija, ali samokod nepodpunih.

Pronijela se je i vijest, da je stigla od ministarstva odredba, daæenske uËiteljske πkole ne smiju primati viπe od 30 djevojËica u prvi razred.Sav smuÊen od takvih herostratskih nakana ministra prosvjete PribiËeviÊa,Rojc sjedne i napiπe ove misli, koje ga zaokupiπe i saletiπe:

primijetiti dvoje: prvo da Êe stipendije progutati svote, koje bi dovoljne bile zauzdræavanje gdje koje srednje niæe πkole; drugo, da πiljanje djece u πkole izvanboraviπta roditeljskoga, djecu liπava obiteljskoga doma i odgoja, te ju izvrga-va svim tjelesnim i moralnim pogibeljima u dobi, kada najviπe trebaju oslonau obiteljskom domu i odgoju.“

„Nama treba mnogo i mnogo srednje inteligencije, pa stoga nijeuputno, da se pomiπlja na ukidanje srednjih πkola, dok bi nasuprot morali iÊiza tim, da u svim napuËenim mjestima otvorimo niæu srednju πkolu. Nije niæasrednja πkola samo stepenica za viπu srednju πkolu i za visoke sveuËiliπtnenauke. Ona je o sebi potrebna naobrazba za mnoge struke. Tako za vojnukadetsku πkolu, za uËiteljsku πkolu, za srednje tehniËke πkole, za gospodarskeπkole, za trgovaËke πkole i uopÊe za razna privatna poslovanja. Naobrazbaniæe srednje πkole poæeljna je mimo to za sve slojeve naroda, poËamπi odratara, zanatnika i obrtnika.“

„Posvema je dakle neuputna misao, da nam ne treba toliko πkola,pa da ih moæemo nekoliko i pozatvarati! Nasuprot treba ih osnivati gdjegodima dovoljno podmlatka.“

„Drugo je pitanje, nije li potrebno, da se danaπnje niæe srednje πko-le reformiraju, kako bi mogle bolje odgovarati iztaknutim zadatcima. Refor-miranje rednjih, niæih i viπih πkola jedno je akutno pitanje. O tome Êu progo-voriti drugom zgodom.“

„Postoji namisao, da se ukine πkolarina na srednjim i visokim πkola-ma, pa da bude i ova obuka bezplatna, kao πto je to u Srbiji, a u Hrvatskoj uosnovnim πkolama. Ja se s tom namisli ne slaæem. U kratko evo zaπto ne:Troπak za svu bezplatnu obku pada i na one dræavljane, koji svoju djecu (zbogudaljenosti, siromaπtva itd.) ne mogu da πkolaju. Tako i zadnji porezovnikdoprinosi da se moæe bogataπevo dijete bezplatno πkolati kroz srednje ivisoke πkole. Ne ima razloga da dræava za imuÊne roditelje plaÊa πkolarinu.Ne ima razloga osobito u ovim prilikama, kad se s obzirom na financije hoÊeda zatvore neke srednje i visoke πkole. Ne bi li bilo bolje, da se postojeÊeπkolarine povise, nego ma i samo jedna πkola zatvori?“


380rsr 381rsr

Administrativna podjela Kraljevine SHS na Okruge i Æupanije (1918.-1922.)

Prijedlog pukovnika srbijanske vojske SimoviÊa i AntonijeviÊa o granicama srpskih zemalja (1918.)

U nedjelju 9. listopada 1921. donesoπe „Novosti“ izjavu ministraprosvjete g. Sv. PribiËeviÊa „poπto su mu demokratski poslanici iz Slovenijeizjavili, da ne mogu pristati na nikakve promjene kod sveuËiliπta bez pred-hodne promjene samoga zakona, ∑ ministarski savjet je rijeπio, da se unesu ubudget stavke za nove investicije kod medicinskog fakulteta u Beogradu iLjubljani“, a nije rijeπio da se ti zavodi ukinu, nego je odluku o tome prepu-stio ∑ parlamentu. O ukidanju ovih πkola ne moæe biti govora prije g. 1922.bez prelaznih nareenja.“

*

A ne samo, da ne odobravam takovu politiku unutraπnju, negoimadem i dosta prigovora prosvjetnoj politici, koju vodi isti gospodin. Spo-menut Êu samo neke stvari i to samo takove, koje se tiËu i naπih krajeva pakoje Êete zato lagljer razumjeti. Navesti Êu nekoliko brojki iz dræ. proraËuna,koji je ogledalo rada i politike dotiËnoga resora.

Odredbine (dotacije) teoretskim zavodima na sveuËiliπtima u kra-ljevini porazdijeljene su u osnovi dræavnoga proraËuna za g. 1922. ovako: ZazagrebaËki filozofski fakultet 320.000 K. a za beogradski i ljubljanski po400.000 K., za zagrebaËki medicinski fakultet 220.000 K. a za ljubljanski350.000 K., ∑ za gospodarsko πumarski zagrebaËki 350.000 K. a za beograd-ski 768.000 K. ∑ za zagrebaËku vis. tehniËku πkolu 240.000 K a za beogradskui ljubljansku po 1,000.000 K. ∑ za rektorsku nagradu u Zagrebu i Ljubljani po9.600 K. a u Beogradu 12.000; ∑ za honorarna predavanja u Zagrebu kruna489.800. a u Beogradu 1,438.000 K; ∑ za potpore nastavnicima u Zagrebu200.000 K, a Beogradu 320.000, u Ljubljani 300.000 K. Za vis. teh. πkolu uZagrebu 500.000 K, u Beogradu 800.000 K, u Ljubljani 4.000.000 K. ZaZagreb je joπ opredijeljeno u isto ime za dermat. kliniku i pedijatriju po2,000.000 K.

U Hrvatskoj (Slavoniji) ima puËkih uËitelja 4474, u Bosni 1346, uDalmaciji 1.047, a u Sloveniji 3266. Za putovanje πkolskih nadzornikaodreeno je za Hrvatsku krunu 200.000, za Bosnu 760.000 K, za Dalmaciju360.000 K, a za Sloveniju 400.000 K. Upozorujem na potpuni nerazmjer ovih

„»udne li borbe! ∑ U nas se bore za πkole u GospiÊu (Lici), uKriæevcima, u Osijeku, u Zagrebu i po drugim mjestima… Ali ne bore se dazadobiju nove πkole, ∑ imaju ih ∑ veÊ se bore, da im se nezatvore! ∑ da seograniËenjem primanja uËenika ne zatvore nebrojenoj djeci potrebnoj πkolo-vanja! Tako se ne moæe pojmiti odredba, da se ne smije primiti viπe od 30djevojËica u prvi razred uËiteljske πkole! ∑ Volimo misliti da je ta odredbeosakaÊeno priobÊena ili potpuno izmiπljena od kojih nesavjestnih novinara, unakani da omraze centralistiËku vladu i pokaæu potrebu, da se autonomno ilifederalistiËki upravljamo i sami uredim naπu nastavu.

»ini se, da ministarstvo ovu natraænjaËku odredbu opravdava tvrd-njom, da ne treba toliko uËiteljica. Ali ∑ ako je tako ∑ ministarstvo nijepomiπljalo na to, da polaznice naπih uËiteljskih πkola imaju pred sobom dvijesvrhe. SteÊi obÊu naobrazbu i steÊi osposobljenje za uËiteljsko zvanje, bude liim potrebno, da se uzmognu oËuvati u æivotnoj borbi poπtenim narodnimradom kao uËiteljice, pa da æele postiÊi ovu πkolsku naobrazbu, koja impodiæe razinu naobrazbe, a podjedno biva i najbolja nauka za mladu majkuobitelji!

Mnoge i mnoge supruge u odliËnim domoljubnim obiteljima uHrvatskoj svrπile su uËiteljsku πkolu na korist sebi, suprugu i djeci svojoj ∑ icijelom hrvatskom narodu! Nisu te æenske uËiteljske πkole samo za to, daodgajaju dobre uËiteljice, veÊ da uobÊe dobro odgoje jedan πto veÊi brojnaπega æenskija i sa grada i sa sela.

Takvom odredbom ministarstva prosvjete ruπila bi se inteligencijanaπe æenske mladeæi, naπih obitelji i njihove djece, na sve niæe i niæe grane.Privredu guπe neprilike sa svih strana. Ona se slabo brani, kano da ju je stid,jer se radi „samo“ o materijalnim dobrima! Ali prosvjetu naπih æenskinja naπihobitelji naπe djece ne dajemo, i ne smijemo dati da se umanjuje; nasuprotmoramo odluËno zahtijevati da se proπiruje otvaranjem sve brojnijihmoguÊnosti za naobrazbu naroda, njegovih sinova i njegovih kÊeri!

*


384rsr 385rsr

ja od 28.6.1921. viπe ne pripadam, ne mogu se viπe u njegove poslove nimijeπati. Joπ sam ∑ gospodi izaslanicima mjesne zagrebaËke demokratskeorganizacije ∑ napomenuo, da sam bio pozvan 15.11. u Zagrebu na dogovorna kome se radilo na sastavu i potpisu pouzdanice samo za g. ministraSvetozara PribiËeviÊa, kao odgovor na Ëlanak g. dra Laze MarkoviÊa priopÊenu „Samoupravi“ da se time odbije tvrdnja, g. dra Laze MarkoviÊa, da Hrvatidemokrate ne odobravaju politiku g. Sv. PribiËeviÊa. Ja sam, upitan za mojemiπljenje odgovorio, da smatram neukusnim davati pouzdanice, da takovenikada ne mogu politiËki koristiti onomu, kome se daju, a Ëesto πkode ugle-du onih, koji ih daju. Upozorio sam, da g. Laza MarkoviÊ u svome Ëlankuapostrofira baπ g. Ljubu DavidoviÊa, pa da zato, i jer je on predsjednikdemokratskoga posl. kluba u Beogradu, ne treba niπta preuzeti bez sporazu-ma s njime. U ostalom rekoh, da ja u tome ne mogu sudjelovati, jer nisam viπeËlanom demokratskoga poslaniËkoga kluba, a razprava o liËnosti ministrastvar je Ëisto klubska. Time sam se oprostio i udaljio.

Pouzdanica je poslije sastavljena i potpisana po devetorici Hrvata uBeogradu, ali se u njoj izriËe odobravanje voenju politike „DavidoviÊa,DraπkoviÊa i PribiËeviÊa“ premda je g. dr. Laza MarkoviÊ u svome Ëlanku ∑samo glede potonjega ∑ uztvrdio da Hrvati demokrate ne odobravanju nje-govu politiku.

Ova pouzdanica sa ta tri imena nije bila meni predloæena na supot-pis, jer su gospoda oËito usvojila moju primjetbu, da se ja u klubska pitanjane mogu umijeπati, jer nisam viπe Ëlanom kluba. Sam je ovaj razlog u istomkomunikeju u kome je priopÊena pouzdanica naveden kao razjaπnjenje zaπtona njoj ne ima moga potpisa. Zavrπio sam moje razlaganje otprilike ovimrijeËima:

Ja se nisam ni u Ëemu odaleËio od programa i naËela demokratskestrake. Pa ako sami morao, da se izluËim iz demokratskoga poslaniËkogakluba, to se nije dogodilo mojom krivnjom. Ja sam ostao demokrata, ostaoHrvat i Jugoslaven.

Zagreb, 4. prosinca 1921.

svota sa brojem uËitelja, koji treba nadzirati i sa prostorom kojim treba puto-vati. Za selitbene troπkove za puËke uËitelje u Hrvatskoj 300.000 K, u Sloveniji1,200.000 K. Za stipendije i potpore uËenicima za Srbiju, Crnu Goru iVojvodinu odreeno je kruna 88,539.200, za uËenike u Hrvatskoj i Slavoniji7,872.340 K. za SlovenaËku 1,067.750 K. ukupno 97,479.290 kruna itd.82

Za osnivanje farmaceutskoga odsjeka na sveuËiliπtu u Beograduuvrπteno je kruna 200.000. To nije velika svota, ali mi se Ëini posvema neuput-no, da se u kraljevini osnuje joπ jedan takov zavod, kada takov opstoji veÊmnogo decenija u Zagrebu i potpuno udovoljava potrebi cijele kraljevine.

Tako bih mogao proslijediti. Meutim ∑ rekoh gospoi izaslanici-ma zagreb. mjestne organizacije demokratske stranke ∑ da ni ostali proraËuni,koliko ih poznam nisu bilje sastavljeni. Evo na pr. proraËun ministarstva vjerapokazuje ovakovo razdijeljenje nekih rashoda: PlaÊa biskupu senjskomu18.000 K, episkopima u Srbiji po 40.000 K, za uzdræavanje kat. æenitbenihsudova niπta, za kat. duhovne sudove niπta, za duhovne sudove pravoslavne909.600 K; ∑ za pripomoÊ kat. sjemeniπtima u Hrvatskoj 455.000 K; za akeu bogosloviji sv. Save u Beogradu 4,242.000 K itd.

Za katoliËku crkvu odreeno je za g. 1920.-21. iz dræavnoga pro-raËuna u cijeloj kraljevini oko 10 milijuna kruna, a za pravoslavne oko 26 mi-lijuna K.

No ∑ ja sam evo preπao na drugo polje. Da se vratim na temu naπegarazgovora. Sa napomenutim Ëinjenicama opravdano je moje uvjerenje, danisam mogao ni smio pristati da podpiπem naumljenu poslanicu, a da ne biprotuslovio svome javnom skupπtinskom radu, svome osvjedoËenju i istini.

Ovo su bili stvarni razlozi, s kojih sam morao otkloniti izdanjepouzdanice. Formalni razlozi jesu pako ovi: ∑ pitanje, koje Êe lice biti mi-nistrom unutraπnjih djela, posvema je stvar parlamentarnoga kluba. Poπto mu


82 M.R. Poslije moga razgovora sa izaslanicima zagrebaËke mjesne organizacije izdalo jeministarstvo novi predlog proraËuna za g. 1922.; nu ove stavke ostale su priliËno jed-nake.

386rsr 387rsr

srpske koalicije i zbog tog su se najviπe osuivali baπ oni, koji sad s takvomusluænoπÊu πtampaju njegove Ëlanke u „Sl. Tribuni“. G. Rojc ne Êe da uvidi,da se prema stranci i klubu mogu da povlaËe kosekvencije tek onda kad suvelike principijelne stvari u pitanju. A kad je veÊ istupio iz demokratskogkluba on je onda treba da sazove svoje biraËe i da zatraæi od njih odobrenjeza svoj korak i postupak, a ne da se on, koji toliko govori o demokratizmu iparlamentarnosti, suvereno stavlja i nad demokratski klub i nad svoje biraËeu Zagrebu. Jer g. Rojc Êe valjda to dopustiti, da ga ti biraËi nisu izabrali zaposlanika zato i samo zato, πto se on zove g. Rojc, nego najviπe zato, πto jebio kandidat demokratske stranke i πto su biraËi verovali, da Êe on u demo-kratskom klubu raditi na izvrπenju demokratskog programa.

Da sebe opravda pred demokratskim odborom, oborio se g. Rojcu istom Ëlanku u „Sl. Tribuni“ i na moju prosvetnu politiku s naroËitom ten-dencijom da prikaæe, kako ja Ëinim nepravde Hrvatskoj i Slavoniji u koristSrbije, pa i Slovenije.

Meutim politika jednoga ministarstva ne moæe se praviËnodokazivati vaenjem samo pojedinih partija i pozicija dræavnog proraËuna.Kad neko hoÊe poπteno i objektivno da govori, on mora uzeti u obzir celoku-pan proraËun ili bar cele glave proraËuna, pa tek onda, vodeÊi raËuna i o pri-likama koje utiËu na visinu proraËuna (npr. broj stanovniπtva, broj studenatana visokim πkolama, stanje pokrajina za vreme i posle rata itd.) izvoditizakljuËke.

G. Rojc je iz proraËuna za Hrvatsku i Slavoniju uzeo o visokimπkolama samo jednu partiju (dotaciju), a trebalo je, za objektivnu kritiku itaËan zakljuËak, uzeti sve rashode pojedinih fakulteta, pa tek onda izvoditizakljuËke.

Kad to nije uËinio on, uËiniÊu ja. Ukupni rashodi, redovni i vanred-ni, za sve visoke πkole u Kraljevini proraËunati su za 1922. godinu ovako:

Narodni poslanik

Milan Rojc“

*

VeÊ 2/I.1922. odgovorio je na to ministar Sv. PribiËeviÊ u RijeËi podnaslovom „Budæet i nastava u Hrvatskoj“. Odgovor g. ministra Sv. PribiËeviÊana Ëlanak g. Rojca“. On glasi:

G. Milan Rojc napisao je u „Sl. Tribuni“ odgovor Odboru mesneorganizacije demokratske stranke u Zagrebu, koji je od njega traæio izvesnaobjaπnjenja. Ja neÊu odgovarati na njegovo netaËno prikazivanje, kako supostali neki Ëlanovi Ustava i πta znaËi sadræina tih Ëlanova, jer je na to veÊ us-pjehom odgovorio g. DemetroviÊ, a neÊu ni zato, πto to nije bio razlog za istu-panje g. Rojca iz demokratskog kluba. U pismu gospodinu DavidoviÊu naveoje g. Rojc kao razlog πto je istupio iz kluba samo to, πto je izvestan brojdemokratskih poslanika podneo predsedniπtvu skupπtine predlog, da se pre-seËe debata o XIII odeljku Ustava i tako mu onemoguÊio, da o tom odeljkugovori. Da je g. Rojc imao joπ kakav razlog da istupi iz kluba, on bi to u pismug. DavidoviÊu lojalno napomenuo. Tekst nijednog Ëlana Ustava nije g. Rojcubio tako vaæan, da bi on zbog toga povlaËio konsekvencije prema klubu, πtoviπe iz njegova se pisma g. DavidoviÊu jasno vidi, da bi on i dalje ostao uklubu, da je mogao u skupπtini da zastupa svoje zasebno miπljenje o XIII.odjelku Ustava. Kad dakle tako stoji stvar, onda je sasvim suviπno, da je s g.Rojcem raspravljam pitanja, koja on sad naknadno prikazuje kao vrlo vaæna,kad mu to treba za opravdanje pred demokratskim odborom u Zagrebu. Asamo njemu sluæi na πtetu. ©to tom prilikom iznosi i takve tvrdnje, koje isvako izvan demokratskog kluba moæe lako da kontroliπe i da se o njihovojneistinitosti uveri. Takva je izmeu ostalih i tvrdnja, da je ukinut odsek zaHrvatsku i Slavoniju kod ministarstva unutraπnjih dela u Beogradu preddonoπenje novih organizatorskih zakona.

Neka mi g. Rojc dopusti da kaæem i to sasvim otvoreno i iskrenoda je on ovakve ekstrature u stranci pravio i onda, kad je bio Ëlan hrvatsko-


388rsr 389rsr

Potpore nastavnicima srednjih πkola:

1. Hrvatska i Slavonija kruna 100.000 na 679 nastavnika (bez ravnatelja)

2. Srbija, Crna Gora i Vojvodina kruna 100.000 na 1090 nastavnika (bez rav-natelja).

3. Slovenija kruna 100.000 na 243 nastavnika (bez ravnatelja).

Ni ovdje Hrvatska i Slavonija nisu zapostavljene.

Selitbeni troπkovi uËitelja nisu za Hrvatsku krunu 300.000 a zaSloveniju 1,200.000 kruna, nego za prvu 500.000, a za drugu 500.000.

»etvrta zamerka g. Rojca tiËe se potpore uËenicima. Samo g. Rojcnije hteo kazati, da je ministarstvo Prosvete, po sporazumu sa MinistarskimSavetom, preduzelo od novoga budæeta uzdræavanje svih pitomaca na strani,koje su do sada uzdræavali pojedina ministarstva i pokrajinske uprave. Takoisto Ministarstvo je uzelo na sebe i izdræavanje siromaπnih studenata na svimavisokim πkolama u Kraljevini. Sve je ovo uËinjeno radi toga, da svi pitomci istudenti dobiju podjednako izdræavanje, jer su do sada razne pokrajine raznopostupale. Zbog toga je u centralni proraËun i stavljena suma od 46,800.000kruna za pitomce svih pokrajina na strani, i 28.000.000 kruna za blagodejanjestudenata svih visokih πkola u Kraljevini.

Pa ipak je, i pored toga centralisanja stipendija i blagodejanja, osta-lo u proraËunu Hrvatske i Slavonije 5,215.000 kruna za aËke trpeze visokihπkola, a u proraËunu za Sloveniju 512.000 kruna za pomoÊ studentima uLjubljani i 300.000 kruna potpore slovenaËkim aËkim udruæenjima u Pragu,Brnu i BeËu. Navedene stavke pokazuju, da su Hrvatska i Slavonija sa Slo-venijom favorizirane, jer imaju po proraËunu i zasebne sume za studente svo-jih pokrajina πto Srbija, Crna Gora i Vojvodina nemaju.

ProraËun za Hrvatsku i Slavoniju ima blagodejanja za uËenike sred-njih (460.000 kruna) i uËiteljskih πkola (1,846.000 kruna) dok Slovenija ima zapodmladak uËiteljskih kolegija 200.000 i za pomoÊ aËkim trpezama uËenici-

1. Zagreb 82,417.882 kruna

2. Beograd 65,209.860 kruna

3. Ljubljana 20,578.082 kruna

Ove cifre najoËitije dokazuju da li su Hrvatska i Slavonija zapo-stavljene i ugnjetene.

A ovo kako stoje ukupni materijalni rashodi za pojedine fakultetekoje g. Rojc citira:

Zagreb Beograd Ljubljana

1. Medicinski fakultet kruna 33,818.000 32,200.000 1,550.000

2. Filozofski fakultet kruna 699.000 464.000 1,400.000

3. TehniËki fakultet kruna 2,065.000 1,000.000 5,000.000

4. Gospodar. πum. fakultet kruna 2,952.000 817.400

I ove cifre dokazuju da g. Rojc nema pravo u koliko se tiËe Hrvat-ske i Slavonije. Isto tako je g. Rojc netaËan kad govori o putnim troπkovimaoko inspekcije puËkih πkola. Prave cifre u proraËunu ovako kaæu:

Putni troπkovi inspekcije:

Partija 404v/I Hrvatska i Slavonija kruna: 400.000 na 4.474 uËitelja

Partija 357a Bosna i Hercegovina kruna: 100.000 na 1.346 uËitelja

Partija 369a Dalmacija kruna: 100.000 na 1.047 uËitelja

Partija 426a Slovenija/celo odelenje: 100.000 na 3.266 uËitelja

©kolski nadzor / kruna

I ove cifre ne govore u prilog logike g. Rojca. TreÊi navod o mojojravoj budæetskoj politici tiËe se potpore nastavnicima srednjih πkola.


390rsr 391rsr

ga tumaËenja naveo iz πtampanoga proraËuna za g. 1922. koji mi je u mjese-cu studenomu 1921. predloæio sljedeÊe brojke:

Odredbine dotacije predviene su z tom proraËunu za visoke πkoleovako:

1. za zagrebaËki filozofski fakultet 320.000 K

2. za beogradski i ljubljanski po 400.000 K

3. za zagrebaËki medicinski fakultet 220.000 K

4. za ljubljanski medicinski fakultet 350.000 K

5. za zagrebaËki πumarsko-gospodarski fakultet 350.000 K

6. beogradski 768.000 K

7. za zagreb. vis. tehn. πkolu 240.000 K

8. za beogradsku i ljubljansku po 1,000.000 K

9. za rektorsku nagradu u Zagrebu i Ljubljani 9.600 K

10. u Beogradu 24.000 K

11. za dekansku nagradu u Zagrebu i Ljubljani po 4.800 K

12. a u Beogradu po 24.000 K

13. za honorarna predavanja u Zagrebu 489.000 K

14. a u Beogradu 1,438.000 K

15. za potpore nastavnicima u Zagrebu 200.000 K


17. a u Ljubljani 300.000 K

18. za vis. tehn. πkolu u Zagrebu nabavka namjeπtaja itd. 500.000 K


20. u Ljubljani 4,000.000 K

ma srednjih πkola 350.000 kruna, a Srbija, Crna Gora i Vojvodina imaju8,000.000 kruna za blagodejanje uËenika srednjih i 4,000.000 kruna zablagodejanja uËiteljskih πkola. Ali ni ova posljednja zamerka g. Rojca nije nasvome mestu, kad se ima na umu πta su sve Srbija i Crna Gora prepatile zavreme rata i okupacije i koliko su straπno opustoπene. Pravo je i poπteno, valj-da da se osiromaπeni ratom roditelji uËenika srednjih i uËiteljskih πkolapomognu viπe no u kraljevima koji nisu devastirani.

Na koncu dodajem, da za sada neÊu govoriti o tom, kakva je bilaprosvetna politika g. Rojca, koje je on krajeve u Hrvatskoj i Slavonijifavorizirao, a koje zapuπtao, kakva je bila njegova objektivnost i pravednost,jer Êe se naÊi druga prilika, da se i to osvetli.

Svetozar PribiËeviÊ.“

Ovo sve priopÊuje se doslovno i bez skraÊivanja, jer je vrlo vaænoza politiËki i kulturni razvoj u Hrvatskoj.

*

Odmah je Rojc sjeo i odgovorio na PribiËeviÊev odgovor Ëlankomod 2. sijeËnja 1922. priobÊenom u Sl. tribuni od 13. sijeËnja 1922. koji glasi:

„Dræavni proraËun i nastava u Hrvatskoj

Odgovor g. ministru prosvjete Svetozaru PribiËeviÊu.

Pod ovim naslovom napisao je gospodin Svetozar PribiËeviÊ mi-nistar prosvjete u „RijeËi“ od 2.I.1922. Ëlanak u kome je brojkama iz dræavno-ga proraËuna za g. 1922. htio da prikaæe svoju nastavnu politiku premaHrvatskoj u koliko ona dolazi do izraæaja u proraËunu.

Ovaj Ëlanak je napisao kao odgovor na moj kratki prikaz o istompredmetu, priopÊen u „Slob. Tribuni“ od 24.12.1921. Stvar je od velikogazamaπaja, pa zato æelim, da se na njegove izvode osvrnem. Ja sam bez dalnje-


392rsr 393rsr

G. ministar nalazi, da su ukupni razhodi redovni i vanredni za svevisoke πkole za g. 1922. predvieni ovako:

Zagreb 82,417.822 K

Beograd 62,209.860 K

Ljubljana 20,578.082 K

pa dodaje: „ove cifre najoËitije dokazuju, da li su Hrvatska i Slavo-nija zapostavljene i ugnjetene.“

Mi stojimo pred tim brojkama i pitamo, koliko je u njima sadræanoredovnih razhoda, a koliko vanrednih. Jer mi znademo, da samo redovnirazhodi sluæe za redovni æivot i razvitak sveuËiliπnih zavoda. Vanredni rasho-di znaËe nove investicije (kad se ima da pripremi novoga semestra, ili novogazavoda itd.). Dakle po svoti vanrednih razhoda ne moæemo nikada suditi, dali je predvieno za dotiËni zavod dovoljnih sredstava za njegov normalniæivot i razvitak. A takovih vanrednih razhoda mora biti upravo najviπe na onojvisokoj πkoli, koja se joπ nalazi u stvaranju, kao πto su u Beogradu medicinskifakultet, a u Zagrebu fakultet lijeËniËki i πumsko-gospodarski, vis. tehniËkaπkola, vis. veterinarska πkola i vis. trgovaËka πkola. Ovi novi zavodi premasvome izgraivanju trebaju i novih prostorija, pa se u to ime moraju podizatinove zgrade ili adaptirati stare. Ovo su po naËelima svakoga gospodarstva, atako i po naËelima dræavnoga proraËuna vanredni razhodi. Po ovim razhodi-ma dakle ne moæemo nikada suditi o tome kako je osiguran normalni æivot inapredak visokoga nastavnoga zavoda.

Zato i ona svota, koju g. ministar prosvjete u svom odgovoru sku-pio iz redovnih i vanrednih materijalnih razhoda (i graevinskih iznosa) nedaje ni pravu sliku ni moguÊnost razumjeti kakova se vodi prosvjetna politi-ka prema visokim πkolama budæetarno.

Tako je npr. prvih godina poslije rata i divljaËkoga bombardmanaBeograda trebalo popraviti znatno oπteÊenu zgradu beogradske univerze. Auslijed porasta dræave trebalo je i sagraditi novih prostorija za proπirenje isteuniverze. To su takoer troπkovi vanredni, koji ne smiju da dou u obzir, a da

21. Za Zagreb je joπ opredijeljeno u isto ime za

dermatoloπku kliniku i pedijatriju, 100.000 K

dok je nuæno najmanje do 2,000.000 K

22. za putovanje πkolskih nadzornika na

4.474 uËitelja u Hrvatskoj 200.000 K

na 1.346 uËitelja u Bosni 760.000 K

na 1.047 uËitelja u Dalmaciji 360.000 K

na 3.266 uËitelja u Sloveniji 400.000 K

(Upozorujem na potpuni nerazmjer ovih svota sa brojem uËitelja,koji treba nadzirati i prostorom, kojim treba poslovati.)

23. Za selitbene troπkove za puËke uËitelje:

u Hrvatskoj 300.000 K

u Sloveniji 1,200.000 K

24. Za stipendije i potpore uËenicima za Srbiju,

Crnugoru i Vojvodinu odreeno je 88,539.200 K, za

uËenike u Hrvatskoj i Slavoniji 7,872.340 K. u SlovenaËkoj

1,967.750 K ukupno 97,479.290 kruna.

G. Ministar kaæe, da se ne moæe prosuditi stvar, kad se uzme samopojedina partija (stavka iz proraËuna), jer „je trebalo za objektivnu kritiku itaËan zakljuËak uzeti sve rashode pojedinih fakulteta, pa tek onda izvoditizakljuËke.“

G. ministar prema ovoj svojoj misli spaja uture sve redovne i van-dredne razhode (izdatke) u jedno, pa dobivenom skupnom brojkom hoÊe dapokaæe kako dræavni proraËun nije zapustio niti zapostavio zagrebaËkihvisokih πkola niti inih prosvjetnih ustanova Hrvatske Slavonije.


394rsr 395rsr

Za Beograd po g. ministru oznaËena je za visoke πkole, ukupnasvota kruna 65,209.860.80, a u njoj nisu sadræani nikakvi graevni troπkovi,jer su svi (ima ih samo 2,000.000 K) uvrπteni u proraËun za ministarstvograevina.

I sada veÊ vidimo, da bez graevina stoji prema svoti za Beograd sa65,209.860.80 kruna svota za Zagreb sa samo 56,750.025 K dakle manje za8,459.835.80 K a ipak ima u Zagrebu, da se od te svote uzdræaje devet seme-stara medicine, klinika za unutraπnje bolesti, klinika kirurπka, klinika za bolestiuha, grla i nosa, sa njihovim bolesnicima, nabavi za ureaj klinike za oËnebolesti, klinika za bolesti uma, klinika za koæne bolesti i klinika za djeËjebolesti (koje bi se klinike veÊ imale da otvore za g. 1922) ∑ a ima da se uzdræa-je vis. veterinarska πkola i vis. trgovaËka πkola, a od svega toga ima za sada uBeogradu samo tri semestra medicine.

Ako to uzmemo na um onda vidimo, da tu ima jedan nerazmjer.Taj nerazmjer nije u tome, πto bi bilo za beogradski univerzitet previπeodreeno, nego leæi u tome, πto je za zagrebaËko sveuËiliπte premalopredvieno. Treba da nastavimo zapoËeto tumaËenje onih skupih brojki.

Pokuπajmo, da ustanovimo, koji se zavodi u Zagrebu iz one brojkemoraju da hrane, a kojih ne ima u Beogradu, pa da tako doemo πto bliæeonim brojkama, koje sluæe u Beogradu i u Zagrebu za uzdræavanje istovrsnihzavoda, za namirivanje istovrsnih potreba. Spomenuo sam fakultetske klinike,kojih joπ nijedne u Beogradu ne ima. Svotu, koje one troπe treba dakle odbitiod ukupne svote. Za klinike u Zagrebu predviene su iz one gornje ukupnesvote ovi iznosi.

„part.“ 395. Uprava klinika 55.400 K

kliniËki ljekarnik 4.400 K

pomoÊno osoblje klinike 517.504 K

„part“ 396/I odredbina (dotacija) klinikama i

opskrbni troπkovi za bolesnike 5,740.000 K

se prosuuje koliki je razhod opredijeljen za normalni æivot i napredaknauËnih institucija, a niti ovakovi vanredni razhodi ne smiju da budu na uπtrbi πtetu postojeÊih nauËnih zavoda uËinjeni. Vanredni razhodi ne smiju senamaknuti prikraÊivanjem redovnih rashoda potrebnih za redovno funkcioni-ranja dotiËnih zavoda.

Gospodin ministar postavio je uzporeivanje razhoda za visokeπkole u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani. ∑ Kad hoÊu da ovo objasnim moramse i ja dræati ovoga uzporeivanja. Iz toga uzporeivanja viditi Êe se, da je zafunkcioniranje zagerbaËkih vis. πkola nerazmjerno manje predvieno, nego liza Beograd a ni za Beograd nije predvieno previπe i za Beograd ima stavaka,koje su premalene.

Poπto dakle samo iz redovnih razhoda moæemo dobiti pravu slikuza prosuivanje, koje hoÊemo da provedemo, moramo da razËinimo po g.ministru uture prikazane svote.

Prije nego se damo na taj posao potrebno je spomenuti, da sada(od prosinca god. 1921.) predlaæe dva πtampana dræavna proraËuna. Prvi, pokojemu sam uvodno citirao neke stavke tiËuÊe se visoke, srednje i puËke na-stave, promijenjen je unekle ovim drugim novim ili popravljenim proraËu-nom. G. Ministar posluæio se je prirodno samo ovim drugim, novim, poprav-ljenim.

G. Ministar sraËunao je po ovom popravljenom proraËunu brojke,koje sam veÊ prije napomenuo, a ja Êu ih ovdje da razËinim.

Za Zagreb po g. ministru oznaËena brojka iznosi 82,417.882 K asastoji se od redovnih liËnih razhoda (za nastavnike i pomoÊno osoblje) odvanrednih liËnih razhoda (dodatak na skupoÊu), od redovnih mater. razhodai vanrednih materijalnih razhoda πto po proraËunu iznosi 56,750.025 K,doËim ostatak od 25,667.857 otpada na graevine, koje su u proraËunu nave-dene posebno pod naslovom zemaljske zgrade, koje nimalo ne ulaze u raËun,kad se ima da prosudi u koliko je proraËunom osiguran redoviti (normalni)æivot pojedinog fakulteta i moguÊnost njegovoga normalnoga napredovanja.


396rsr 397rsr

svotu od 56,750.025 K

pa kad od nje odbijemo te troπkove sa 15,565.664 K

dobivamo svotu od 41,184.361 K

kao pribliænu svotu onim rashodima, koji su istovrsni i za istestruke odreeni u Beogradu, kao i u Zagrebu, a to znaËi manje za24,025.499.80 K.

Ali ∑ veÊ sam rekao ∑ da je to sam pribliæna svota. Ona bi se moralajoπte reducirati za:

1. liËne i materijalne rashode koji otpadaju na πest lijeËniËkihsemestara, πto ih ima Zagreb viπe nego Beograd i

2. za dodatke na skupoÊu, koji otpadaju na te liËne rashode u vis.veterinarskoj i vis. trgovaËkoj πkoli.

Postupkom srbske vojske i uslijed njezine mrænje na RadiÊa stav-ljeni su obÊinski Ëinovnici u vrlo teæak poloæaj, jer su ih seljaci poËelo sum-njiËiti, da su ih oni „prodali“ vojsci. Tuæe se, da razne komande razno postu-paju kad pozivaju vojne obvezanike na oruæanu vjeæbu. Neke komande pozi-vaju starija godiπta pak i invalide stalno i privremeno nesposobne. Pa kad setakav potuæi, onda mu komande odgovaraju: „poslala te obÊina, niti trebao nidoÊi“. ∑ Jedna komanda opraπta sve one, koji su svoj rok veÊ odsluæili u voj-sci kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, druga komanda traæi da takvi sluæepuni rok. Na sve strane vlada zbrka…

Kad se joπ znade da su po srbijanskim vojnim zakonima pozivanina novaËenje i na vojnu vjeæbu morali dostavljati obÊinski biljeænici, i pri-dolazeÊe momke isti biljeænici morali predvoditi komandi onda se i ne moæe-mo Ëuditi, da je svijet doπao do uvjerenja, da su ga biljeænici „prodali vojsci!“

Jutarnji List donio je 7. prosinca 1920. vijesticu, da je na ministar-skim sjednicama bilo govora i o izvjeπtaju povjerenika za unutarnje poslovedra Rojca, koji je po tvrenju jednoga aktivnoga ministra, dopisniku „Jutar-

„part.“ 396/III za prvo ureenje oftalmoloπke

ginekoloπke, pedijatriËke, neuro-

phsihiatriËke klinike itd. 6.700.000 K

Ukupno otpada za klinike 13,017.304 K

Isto tako treba odbiti rashode onih drugih zavoda, kojih u Beogradu joπ neima, a to su:

Za vis. veterinarsku πkolu:

„part.“ 395 za nastavno osoblje 360.106 K

za pomoÊno osoblje 11.502 K

„part.“ 396/I odredbina 100.000 K

i za æivotinje 500.000 K

za knjiænicu 20.000 K

„part.“ 396/g za ureenje 1,000.000 K

ukupno 1,991.608 K

Za vis. trgovaËku πkolu:

„part.“ 395 za nastavnike 353.115 K

za pomoÊno osoblje 103.637 K

„part.“ 396/I odredbina 100.000 K

ukupno 556.752 K

dakle sveukupno 15,565.664 K

Po odbitku graevinskih troπkova od skupne svote, koju je g. ministarpostavio, dobili smo za Zagreb


398rsr 399rsr

Gospodarska izloæba u Zagrebu 1906. godineIz knjige: Gjuro Sabo, Stari Zagreb, 1941.

njega Lista“ izvijestio centralnu vladu u Beogradu, da ban dr. Laginja uzimakonciliantno stanoviπte prema RadiÊevoj stranci i da Êe dapaËe dne 8. prosin-ca sa balkona banske palaËe pozdraviti hrvatske seljake te izjaviti im, da je snjima solidaran. Radi ovih izvjeπtaja dra Rojca ministarski savjet poslao je uZagreb s hrvatskim banom dra DrinkoviÊa, da bude svjedokom razvoja poli-tiËkih prilika u Zagrebu.“

Na ovu objedu poslao je Rojc slijedeÊi izpravak:

Zagreb 7.12.1920.

„Gospodine uredniËe!

Molim Vas da u svom cijenjenom listu na juËer u njemu doneπenubrzojavnu vijest iz Beograda izpravite, da nije istina „da sam ja izvijestio cen-tralnu vladu u Beogradu, da ban dr. Laginja zauzima konciljantno stanoviπteprema RadiÊevoj stranci i da Êe dapaËe 8. o.mj. sa balkona banske palaËe po-zdraviti hrvatske seljake te izjaviti im, da je s njima solidaran.“

Ostali sadræaj te vijesti ne mogu kontrolirati, i zato se i ne moguizjaviti o tome da li je tu neistinitu vijest Vaπ dopisnik dobio od jednogaaktivnoga ministra, ali mi nije v

jerojatna.

Povjerenik za unutarnje poslove Rojc v.r.“

Ni jedno ni drugo ne da se iz samoga proraËuna ustanoviti, ali semogu pribliæno uzeti najmanje sa 1,000.000 K, pa kad se joπ i to odbije, osta-je za Zagreb svota od 40,184.361 K prema 65,209.860.80 K.

Istina je, da u Beogradu vlada joπ veÊa skupoÊa nego u Zagrebu; aliona nije tolika, da bi izjednaËila veÊi dio te svote. Nije veÊ zato, jer meu ovimrashodom imade mnogo predmeta, koji i Beograd i Zagreb moraju da nabav-ljaju iz istih vrela u stranim zemljama, jer se kod nas neproizvode. Vidimo, dase ovaj nerazmjer pooπtrava, πto dublje zalazimo u stvar. Opetujem, da taj

nerazmjer nije nastao time, πto bi bilo za beogradski univerzitet previπeodreeno, nego time, πto je za zagrebaËko sveuËiliπte premalo predvieno.

RazËinimo po g. ministru naznaËene skupne brojke joπ sa jednogadrugoga glediπta. IzluËimo onu svotu, koja prikazuje beriva nastavnog ipomoÊnog osoblja (ukaznoga i neukaznoga) svih visokih πkola u Beogradu,pa u Zagrebu.

U Zagrebu iznose redovite plaÊe 7.978.485 K

u Beogradu 7,858.988,80 K

dakle u Beogradu manje za 119.492.20 K

ali zato ima Zagreb da plaÊa iz te svote profesore za πest semestralijeËniËkog fakulteta, viπe nego Beograd, da plaÊa osoblje klinike, kojih joπ neima u Beogradu, da plaÊa profesore za vis. veterinarsku πkolu i vis. trgovaËkuπkolu, kojih takoer joπ ne ima u Beogradu.

Na ove plaÊe odreeni su dodaci za skupoÊu ovako:

Za Beograd 19,269.472 K

za Zagreb 15,775.200 K

dakle manje za 3,994.272 K

pri Ëemu je uzet obzir na veÊu skupoÊu koja vlada u Beogradu.

Redovna plaÊa iznosi kako rekosmo za Beograd 7,858.988.80K

dodaci na skupoÊu k ovim plaÊama 19,769.472 K

ukupno 27,628.460.80 K

Redovna plaÊa za Zagreb iznosi 7,978.485 K

a dodaci na skupoÊu 15,775.200 K

ukupno 23,753.685 K

to jest u Zagrebu manje za 3,474.775.80 K

Kada s uzme na um, da Zagreb iz svoje manje svote mora da tolikoviπe plaÊa naplaÊuje, kako sam to malo prije spomenuo, onda se vidi, da su


400rsr 401rsr

JelaËiÊev trg u Zagrebu iza 1912. godineIz knjige: Gjuro Sabo, Stari Zagreb, 1941.

Drugo, da je iz proraËuna ne moguÊe naÊi jasnu sliku za rashodepojedinih struka, dakle i rashode medicinskoga fakulteta na univerzitetu uBeogradu. Tamo naime nisu liËni rashodi oznaËeni po fakultetima za veÊimenovane profesore. Ovi su navedeni jednom skupnom brojkom za svefakultete. Tako i materijalni rashodi nisu dovoljno razvrstani. Stoga nijemoguÊe ∑ bez drugih pomagala, koja meni nisu pri ruci ∑ izluËiti πto se iz onihukupnih troπkova troπi na medicinski fakultet, npr. na profesore za postojeÊatri semestra medicine. Iz vlastitoga opaæanja ne mogu ni to uztvrditi, da li suveÊ u funkciji ta tri semestra, ali sam o tome tako obavijeπten.

Kako je sastavljen proraËun, morali bismo suditi, da tamo joπnijedan semestar ne funkcionira. Imadete bo u cijeloj glavi 62, o univerzitetuu Beogradu spomena o medicinskom fakultetu samo u part. 242/a podnaslovom „plate novih nastavnika ako se izbare“, pak u rashodu ministarstvaprosvjete u glavi 50. „na pripreme i osnivanje medicinskog fakulteta 8,000dinara“, i „farmacijskoga odseka 50.000 dinara“.

Potpuno jasnoga pogleda ne moæemo dakle ovdje imati. Ali, kad je32,200.000 odreeno samo za pripremne radnje za osnivanje prvih semestaramedicine (a u toj svoti nije sadræana nikakva graevina) onda se ova svotapokazuje dovoljnom, da se pripreme radnje mogu kako treba provesti. Tako itreba. A tako treba, da se i zagrebaËkom lijeËniËkom fakultetu omoguÊi æivot inapredak, za koji je odreeno kako sam pokazao malo, ∑ malo pa niπta ∑ takomalo, da prijeti zastoj razvitka ovoga mladoga fakulteta, ali najstarijega u naπojdræavi. G. ministar prosvjete znade za tu pogibao, jer mu dolaze i deputacijeprofeosora i predstavke pokrajinske uprave, koje ga na to upozoravaju.)

Prema prikazivanju g. ministra prosvjete bio bi filozofski fakultet uZagrebu bolje dotiran od Beogradskoga. On tvrdi, da su ukupni materijalnirashodi odreeni za filoz. fakultet u Zagrebu 699.000 K a u Beogradu samo464.000 K.

Biti Êe, da se je potkrala pogreπka u πtampi, kad je navedeno zazagreb. fil. fakultet 699.000 K, jer se ta svota sastoji iz:

„part“ 396/I dotacije 100.000 K

zagrebaËke plaÊe svakako premalene, ma da je skupoÊa u Zagrebu za jednumalu razliku manja.

Jasno je, da g. ministar prosvjete nije u pravu, kada piπe, da ukup-ne sume odluËuju o znaËenju proraËuna. Jasno je, kako je vaæno uÊi u deta-lje, ako hoÊemo da u stvar toËan uvid dobijemo. G. Ministar dalje prikazuje,kako je za medicinski fakultet u Zagrebu odreeno u proraËunu materijalnihrashoda za g. 1922. 33,818.000 K a za Beogradski 32,200.000 K dakle uBeogradu manje za 1,618.000 K. Tako doista izgledaju te brojke kao skupinasvota, kad ih raπËinimo dobivamo posve drugu sliku.

Od jedne i druge svote treba da odbijemo graevne troπkove, akohoÊemo da znamo koje su svote tim fakultetima odreene, da uzmognu æivitii da se uzmognu razvijati.

U ukupnoj svoti za zagrebaËki medicinski fakultet sa 33,818.000 K

nalazi se graevina svota za dogradnje i adaptacije

(„part“ 408/I) sa 20,245.000 K

ter ostaje za nastavne svrhe materijalnoga rashoda 13,573.000 K

U ovoj svoti sadræana je i svota za stvarne (materijalne)

rashode klinika, koje iznose (vidi gore: 5,740.000 K

plus 6,700.000 K je) 12,440.000 K

pak ostaje za pravo samo 1,133.000 K

za materijalne rashode i za sve ostale potrebe, ∑ prema 32,200.000 K zaBeograd.

(Moram ovdje primijetiti: Prvo, da sam ja u proraËunu naπao zazagrebaËki medicinski fakultet veÊu svotu, nego πto ju citira g. ministar, i to Ëinimi se da je on previdio u part. 396 nor. 2. svote odreene za nabavku leda itd.za klinike sa ukupno 508.000 K, prema Ëemu bi bio ukupni materijalni rashodza zagrebaËki lijeËniËki fakultet 34,133.00 K a ne 33,818.000 K. no ta razlika neutjeËe inaËe u ovo razmatranje jer nije dosta krupna da poremeti teæu.


402rsr 403rsr

Zagrebu iznose 2,065.000 kruna, u Beogradu 1,000.000 K u Ljubljani5,000.000 K.

Nije tako!

Svota naime za Zagreb napomenuta sastavljena je, te se sastoji izovih iznosa:

„part.“ 396/I

odredbina 100.000 K

za knjiænicu 30.000 K

„part.“ 396/B

za nabavku namjeπtaja za dvoranu

za predavanje itd. 185.000 K

vanredna dotacija za knjiænicu i zavode 500.000 K

ukupno 815.000 K

K ovoj je svoti g. ministar prosvjete pribrojio troπak podizanja treÊega spratana glavnoj zgradi.

„part.“ 408/III. sa 1,2000.000 K

i adaptaciju u kem. laboratoriju 50.000 K

πto Ëini ukupno 2,065.000 K

Nasuprot svota od 1,000.000 K odreena za Beograd sastavljena je po pro-raËunu („part“. 247) za nabavke u kabinetima (odredbina) 800.000 K i zaekskurzije 200.000 K.

A svota od 5,000.000 K za Ljubljansku vis, tehn. πkolu sastoji se iz ovih svota:

„part“ 431æ/I

troπkovi seminara, instituta i biblioteka 1,000.000 K

„part“ 396/b/IV ureenje farmakozmotiËkog zavoda itd. 250.000 K

„part“ 408/II. za nabavu kotlova za staklenike u bot.

vrtu, iztrebljivanje kuÊne gljive u staroj

zgradi kem. labaratorija itd. 249.000 K

dakle svega 599.000 K

a ne 699.000 K. Od ovih svota samo prva vrijedi kao dotacija zafunkcioniranje fakulteta, dok je druga svota odreena samo za jednu jed-nokratnu potrebu, a treÊa za graevinske izpravke, doËim za Beogradodreena svota od 400.000 K cijela sluæi za neposredne fakultetske naukovnepotrebe.

Ljeti g. 1921. donesle su novine vijest, i pronio se ozbiljan glas, daje ministarski savjet odluËio ukinuti vis. tehn. πkolu u Zagrebu (i medic. fakul-tet u Beogradu i Ljubljani).

Naπa se javnost uzrujala. Vis. tehniËka πkola slala je deputaciju g.ministru prosvjete, a ne ima sumnje, da je i naπa pokrajinska vlada uzela pro-tiv toga stav. G. ministar prosvjete je na sve to izjavio, da je ministarski savjetrijeπio „da se unesu u budæet stavke iz nove investicije medicinskoga fakulte-ta u Beogradu i Ljubljani i tehniËke πkole u Zagrebu, a nije rijeπio da se zavo-di ukinu, nego prepustio rjeπenje o tom parlamentu“. Dalje je izjavio, da o uki-danju tih πkola ne moæe biti gvora prije g. 1922. i bez prelaznih nareenja.

Ne izgleda li to kao odgoda izvrπenja smrtne osude?

Ukidanje vis. tehn. πkole u Zagrebu biti Êe ∑ po ovoj izjavi g. mi-nistra prosvjete ∑ predloæeno parlamentu, a dakako ne moæe se πkola ukinutiprije 1922. Ali ova je godina tu, i proraËun za nju pokazuje nama politiku ilibolje taktiku, koja se vodi prema naπoj vis. tehn. πkoli. ProraËun predvia takomalene i sitne svote za njezin æivot, te je jasno, da je ona osuena na polaganoizglednjenje, a ne bude li joj skore pomoÊi utrnuti Êe joj se veÊ naskorogdjekoji zavodi. G. ministar napominje i glede tehniËkoga fakulteta brojke, ada ih ne razlaæe. On kaæe: ukupni materijalni rashodi za tehniËki fakultet u


404rsr 405rsr

prvo ureenje zavoda za instalacije elektrike i plina 20.000 K

ukupno 2,552.000 K

svega 2,952.000 K

Iz toga se vidi kako je malo odreeno za tekuÊe redovne potrebeæivota fakulteta, jer najveÊi dio svote predstavlja jednokratne investicije. Ubeogradskoj svoti (part. 247. por. 5 i 6) sadræana svota od 817.000 K sva jeodreena za kabinete i ekskurzije. Otplata plina i elektrike nije posebnoiskazana, nego je sadræana u svoti ustanovljenoj uture za sve fakultete.Nabava uglednoga dobra u TopËideru takoer nije u ovom proraËunu itd.Najbolje se ove svote uzporede, kada se iz njih izvade redovni razhodi iodluËe od vanrednih, koji su investicionalni i ne pokazuju redoviti æivotnauke. U beogradskom je cijela svota od 817.400 K meu redovne razhodeuvrπtena a u Zagrebu samo svota od 100.000 K.

SluæeÊi se istim razporedom, kojim je polazio g. ministar, prelazimna troπkove nadziranja puËkih πkola.

G. ministar prosvjete kaæe, da sam bio „netaËan“, kad sam govorioo putnim troπkovima oko inspekcije puËkih πkola, te kaæe: „prave cifre u pro-raËunu ovako kaæu“: i onda napominje brojke koje se nalaze u novom πtam-panom proraËunu, koji meni tada joπ nije bio uruËen, niti poznat. One broj-ke, koje sam ja naveo izvaene su iz prvoga πtampanoga proraËuna, koji jetakoer predloæio isti g. ministar, πto viπe prvenstveno predloæio.

I te su dakle brojke prave, samo πto ih je g. ministar u novom,popravljenom proraËunu neπto izmijenio. Kako ih je izmijenio vidi se na ovonekoliko primjera:

Odredbine (dotacije) teoretskim zavodima na sveuËiliπtima u kra-ljevini podijeljene su ovako po novom proraËunu:

Zagreb filozof. fakultet 100.000 K prije 320.000 K.

Beograd filozof. fakultet 400.000 K, prije 400.000 K

„part“ 435

nabavka inventara, ureenje seminara,

instituta, biblioteke itd. 4,000.000 K

dakle svih u nastavne svrhe kao odredbina. 5,000.000 K

Dakle, kad se pravilno progleda stvar, ne stoji, da je za materijalnirashod za tehniku u Zagrebu odreena svota od 2,065.000 K, nego je istina,da je odreena samo svota od 815.000 K, πto je manje i prema Beogradu iprema Ljubljani. Odredbina (dotacija) iznosi uistinu samo 100.000 K.

G. ministar dalje prikazuje skupnom svotom, da je predvieno zaπumarski gospodarski fakultet u Zagrebu 2,952.000 K

a za beogradski 817.400 K

dakle manje za 2,134.600 K

No svota za zagreb. fakultet stavljena je iz ovih:

„part.“ 396/I

por. 3. dotacija 100.000 K

„part.“ 396/I

por. 7. izdaci na uglednom dobru fakulteta 300.000 K

„part.“ 396/b-IV

ureenje gospodar. πumar. fakulteta:

Kupovina Maksimira prvi obrok 1,500.000 K

preuzimanje inventara u Maksimiru 600.000 K

prvo ureenje πumskog pokuπaliπta i vrta 30.000 K

otplata plina i struje 2.000 K

biblioteka 400.000 K


406rsr 407rsr

U tom ispravku leæi priznanje, kako je bilo za Hrvatsku premaloodreeno. No, joπ uvijek ne moæe biti govora o jednom zdravom razmjeru,ma da je Hrvatskoj dano viπe 200.000 K, a Sloveniji manje 670.000 K nego uprvom proraËunu. Nije postignut zdravi razmjer, jer je veÊ svota za Slovenijuprenizko odmjerena, a onda joπ mnogo prenizko odreena i svota zaHrvatsku, koja je geografski mnogo prostranija i ima do 1000 uËitelja viπe!

Najmanja svota, koja bi najoskudnije zadovoljavala potrebeHrvatske bila bi 700.000 K. G. ministar æeli prikazati kako je izpravno pred-vidio i „potpore nastavnicima srednjih πkola“, pak da to prikaæe postavljanove brojke, po popravljenom novom πtampanom proraËunu, te tvrdi, da jeu ime potpore nastavnicima odreeno:

U Hrvatskoj 100.000 K na 679 nastavnika (bez ravnatelja).

U Sloveniji 100.000 K na 243 nastavnika (bez ravnatelja).

U Srbiji i Crnoj Gori 100.000 K na 1090 nastavnika (bez ravnatelja).

ProuËio sam novi proraËun na koji se g. ministar poziva, ali ovihstavaka pod ovim naslovom nisam naπao, nego sam te brojke naπao, ali poddrugim naslovima:

Pod naslovom „πtipendije i blagodejanja“ za nastavnike srednjih,struËnih i narodnih πkola 100.000 K za Srbiju, Crnu Goru i Vojvodinu. Podnaslovom: „subvencije i pomoÊi za viπe obrazovanje srednjoπkolskih nastav-nika, za gimnastiËke i ferijalne teËajeve, i putovanja u inozemstvo“ 100.000 Kza Hrvatsku.

Pod naslovom: „usavrπenje nastavnika i potpomaganje struËnihpublikacija 100.000 K za Sloveniju. Svote ovdje odreene za Hrvatsku iSlavoniju, a tako i za Sloveniju nisu dakle opredijeljene za „potpore na-stavnicima srednjih πkola“, kako je to uztvrdio g. ministar, nego su odreeneza „viπe obrazovanje srednjoπkolskih nastavnika“, pak za gimnastiËke i feri-jalne teËajeve“, te „za putovanja u inozemstvo“. Od te svote neÊe dakle nijed-na obitelj srednjoπkolskih profesora viditi ni filira potpore. Nasuprot nosi jed-naka svota za Srbiju, Crnu Goru i Vojvodinu naslov „πtipendija i blagoenja“,i po tome moæe se upotrijebiti za potpore.

Ljubljana fil. fakultet 400.000 K prije 400.000 K; te je evo samozagrebaËkom filozofskom fakultetu novi (popravljeni) proraËun skinuo220.000 K. Znadem da svote odreene za Beograd i Ljubljanu po K 400.000K nisu prevelike, πto viπe, premalene su! Kud i kamo je onda premalena svotaod 100.000 K za zagrebaËki filozofski fakultet.

ZagrebaËkom medicin. fakultetu odreena je kao odredbina u istoime po novom proraËunu svota od 120.000 K, prije 220.000 K, za ljubljanski350.000 K prije isto. I za ovo valja πto sam prije rekao: za ljubljanski nijepreviπe, nije ni dosta; ali kamo se je gledalo, kad se je zagrebaËkom otkinulo100.000 K?

Za zagreb. gospod. πumarski fakultet odreena je odredbina (popopravljenom) proraËunu sa 100.000 K prije 350.000 K za beogradski sa760.000 K. prije isto toliko. I tu vrijedi isto. Nije previπe za beogradski ali jepremaleno za zagrebaËki. I ovdje se je ovome u (popravljenom) proraËunuukinulo 250.000 K.

Za zagreb. vis. tehn. πkolu odreena odredbina po („poprav-ljenom“) proraËunu sa 100.000 K, prije 240.000 K; za beogradsku i ljubljanskupo 1,000.000 K isto kao i u prvom proraËunu. I ovdje vrijedi, πto sam prijerekao: za Beograd i Ljubljanu nije odviπe, ali za Zagreb je premalo! Ta za900.000 K manje!

Za putni troπak πkolskim nadzornicima bilo je odreeno u prvomproraËunu za Hrvatsku 200.000 K u novom je ova svota podignuta, te izjed-naËena sa svotom za Sloveniju odreenom. (Vidi na poËetku broj 23). ZaHrvatsku prema broju uËitelja i prema opsegu zemlje treba najmanje 600.000ili Êe πkolski nadzor biti vrlo manjkav. Kad πkole ostanu slabo nadzirane,znademo, πto to znaËi.

Na primjetbu glede selitbenih troπkova za puËke uËitelje, ne osvrÊese g. ministar, premda je i tu u novom (popravljenom) proraËunu uËinjenonekih promjena. Ja Êu ih odmah pokazati. Za 4.474 uËitelja u Hrvatskojodreeno je za selitbene troπkove po prvom proraËunu 300.000 K a zaSloveniju za 3,266 uËitelja 1,200.000 K, sada je po novom proraËunu zaHrvatsku 500.000 K, a za SlovenaËku 530.000 K.


408rsr 409rsr

drugog izlazka, treba da se graevna ili ina nabavna glavnica namakne inves-ticionim dugorokim zajmom.

Kada doe potreba, da se osnuje novi zavod na kojoj visokoj πkoli,opet to ne smije da bude uËinjeno iz onih svota, koje su potrebne veÊ posto-jeÊim zavodima za njihov normalni opstanak i normalni razvoj. Kakove vlada-ju kod naπih visokih πkola prilike, neka sluæi ovaj primjer.

Vis. tehniËka πkla imala je svoj odreeni proraËun od 30.VI.1921. Utom proraËunu, prirodno, bijaπe ustanovljen rashod potreban za tada postojeÊaËetiri semestra nauke. Taj je proraËun protegnut dvanajstinama do 1.III.1922.Ostao je dakle jednak kao g. 1920/21., a tehnika je morala da ove jeseni otvoripeti semestar i mora pripraviti otvorenje πestoga semestra, otkuda uzeti sred-stva, kad su dvanajstine samo produljile proraËun skrojen prema potrebi odsamo Ëetiri semestra? Zato je tehnika traæila posebne kredite, ali ih nije dobila.

Krpalo se, zaduæivalo. A sada dolazi novi proraËun, koji ne da nidovoljnih sredstava, da se redovito uzdræi teËaj nauke, kamo li da se plati, πtoje trebalo pribaviti na vjeresiju.

U razvitku tehniËke πkole, nadoπao je Ëas, da se s naukom spojepraktiËne vjeæbe, za koje je trebalo urediti strojarske i elektroniËke laboratori-je, mehaniËku radionicu, ali nije dobila potrebnih kredita, i tako je nauka navis. tehniËkoj πkoli ostala bez ovih pomagala, koja su nuædna ako se hoÊe daobrazuje vjeπtih tehniËara, koji su baπ sada naπoj dræavi od velike potrebe.Jednako je trebala ista visoka πkola i traæila kredite za fizikalnu kemiju i zavodza izpitivanje gradiva, ali nije dobila niπta.

Ona ima danas 430 aka, a odliËan zbor profesora teoretskih kao istruËnih specijalista. No zbog ocrtanih prilika svaki ak koji moæe polazi radjeizvan zemlje u zavode, u kojima ima svega πto mu za nauku treba. Nisumnogo bolje prilike u kojima se nalaze i druge zagrebaËke vis. πkole.

Joπ su se nekako normalno razvijati mogle, dok je bilo moguÊesnabdijevati ih mimo proraËuna zemaljskim sredstvima, zakladama itd. Ali ita su vrela presahla i sad im prijeti zastoj.

Ovo i jeste opravdano, jer za Srbiju ima posebnih stavaka zaekskurzije nastavnika srednjih πkola 200.000 K itd.

G. ministar nije razumio moj prigovor visini svota odreenih u pro-raËunu za stipendije i potpore uËenicima, koje iznose 97,479.290 K. Evo dakleπto ja dræim, da je u ovoj stvari nezdravo. Nezdravo je, da se na πtipendije ipotpore djecima troπi na desetke milijuna viπe na sve visoke πkole, bilo uBeogradu, bilo u Zagrebu. G. ministar utvruje, da je predvieno 46,800.000K za pitomce na strani“. (Izvan kraljevine). To smatram potpuno pogreπnomprosvjetnom politikom. Samo osobiti talenti, koji pokazuju i dovoljno revno-sti treba da se πalju na strana sveuËiliπta, i to u pravilu istom onda, kada svrπeu nas dotiËnu struku, jer Êe tada biti mnogo pristupaËniji novim znanstvenimdojmovima, a i dræava Êe imati viπe jamstava, da na nje ne troπi beskorisno.

Zar ne bi bilo bolje, da se tri Ëetvrtine te svote, ili samo polovica,pa ma i jedna treÊina utroπi na usavrπenje naπih visokih πkola u zemlji, da nezahire i ne propadnu, veÊ da budu takove, te Êe mladiÊi na naπim πkolamamoÊi sticati prosjeËno svu nauku kao na stranim sveuËiliπtima.

Koliko bi se aci viπe koristili, kada bi mogli sve nauke svrπiti kodkuÊe, ∑ koliko bi ista dræava uπtedila odmah, jer ne bi trebala na πtetu naπevalute kupovati tuu za izplatu πtipendija acima u inostranstvu, jer bi zanekoliko godina, dovrπila glavne investicije za sve potrebne visoke πkole. Evo,to je stvarno u ovom razpravljanju. A πto se g. ministar bavi mojim liËnosti,na to mu ne odgovaram niπta.

Visoke πkole u Zagrebu isto su tako teËevina za sav narod i za svudræavu, kao npr. i vojna akademija u Beogradu. Ne valja ih zapuπtati. Gubitakje to za cijelu dræavu.

Iako su nam financijalne prilike takove, da moramo πtediti, opet nesmijemo πtediti na uπtrb nauke i intelektualnoga uzgoja naroda. Bolje je, da semanje radi sa πtipendijama, a da se ne guπe visoke πkole. Kada doe potreba,da se za koji zavod podigne nova zgrada, ili uËini ma koja jednokratna inves-ticija ne smije to da bude uËinjeno uπtednjom na postojeÊim zavodima, nesmije se ta svota ustegnuti redovitoj potrebi postojeÊih zavoda. Ako ne ima


410rsr 411rsr

U 82. broju Slobodne Tribune g. Rojc se trudi da pobije mojenavode o netaËnosti njegovih ranijih tvrdnji, da je u proraËunu za 1922. go-dinu Beograd favoriziran na raËun Zagreba. Teπko je polemisati sa g. Rojcem.On ne Êe Ëistu istinu, on hoÊe da dokaæe svoju tezu ma po koju cenu, ma i pocenu istine. A proraËun je πto i debela knjiga, iz koje se citatima moæe dokazi-vati πto god se hoÊe.

Ja sam mu u proπlom odgovoru dokazao da je dræava za 1922. go-dinu predvidela viπe za zagrebaËke visoke πkole no za Beogradske. On to sadapriznaje, pa ipak pokuπava da dokaæe, da ja zapostavljam Zagreb u koristBeograda. On ne Êe da raËuna sve rashode, on sada hoÊe samo redovne, jermu se Ëini da Êe tako dokazati svaku tezu. Sem toga on i tu izdvaja i odbacu-je troπkove za klinike, za Visoku Veterinarsku πkolu, za Visoku ©kolu zaTrgovinu i Promet ∑ jer, veli, toga Beograd nema.

Samo g. Rojc ne Êe da kaæe, da Beograd mesto tih πkola ima po jedanfakultet u Skoplju i Subotici, i da j eproraËun predvidio i za Beograd veterinu.On to ne Êe, jer mu to ne treba, jer onda ne bi mogao dokazivati ono πto æeli.

Zbog toga on operiπe i sa tim, πto su u Zagrebu neki fakulteti ivisoke πkole novi, tek u stvaranju. Tim on hoÊe da kaæe, da za te zavode trebamnogo viπe no za sliËne zavode u Beogradu. Ja Êu mu, na to, skrenuti paænjuda su u Beogradu svi zavodi poruπeni i uniπteni, da je u njemu sve, apsolutnosve u stvaranju, svaki fakultet, svaki zavod, svaka knjiænica. Dok se Zagreb iza vreme rata razvijao, Beograd je ruπen i pustoπen.

Pa ipak i pored svega toga, evo koliki su materijalni rashodi visokihπkola u proraËunu za Zagreb Beograd.

I. Zagreb.

Partije: 395a, 396, 396/I, 396b/I, 396b/II, 396b/III, 396b/IV, 396b/V,396v, 396g i 396d ∑ 27,831.341 K.

II. Beograd, Skoplje, Subotica.

Partije: 237, (farmaceutski odsek), 246, 246a, 246b, i 247 ∑5,581.400 kruna.

Duænost je g. ministra prosvjete, da se pobrine barem u zadnji Ëas,da pruæi naπim visokim πkolama u Zagrebu moguÊnost za normalni æivot inormalni razvitak.

U proraËunu, kakav je predloæen, ne ima tih uvjeta! U ostalomimati Êu prilike da i o drugim stavkama proraËuna progovorim te g. ministrui druge potrebe preporuËim, da se za nje pobrine, a za koje ne ima u pro-raËunu niπta. (npr. novogradnje srednjih i struËnih πkola, osobito za æenskumladeæ u Zagrebu.)

Prije nego zavrπim rado primam na znanje njegovu tvrdnju, da nijeistinita vijest, da je ukinut odsjek za Hrvatsku i Slavoniju kod ministarstvaunutarnjih djela u Beogradu. Ova se je vijest bila ∑ nedemantovana ∑ proni-jela novinama, a k tomu joπ danas nije ∑ iza penzioniranja tadanjega naËelni-ka toga odsjeka ∑ imenovani novi naËelnik, veÊ sluæbu obavlja jedan Ëinovnikhrv. pokrajinske uprave dodijeljen ministarstvu unutarnjih djela u Beogradu.

U Zagrebu, 4. januara 1922. Narodni poslanik:

M. Rojc.“

*

Sv. PribiËeviÊ odgovorio je na ovo pod naslovom: „Visoke πkole uZagrebu i Beogradu“ u RijeËi od 20. sijeËnja 1922.

Tako se ovaj novinski dvoboj, koji je u velike odjeknuo svomhrvatskom zemljom, nastavio, te je ostalo i brojËano dokazano, nepravednoodreivanje dræavnih sredstava za Zagreb i hrvatske nauËne ustanove.

Evo doslovno odgovora Sv. PribiËevÊa iz „RijeËi“ od 20. sijeËnja1922.

„VISOKE ©KOLE U ZAGREBU I BEOGRADU.

Odgovor ministra prosvjete, g. Svetozara PribiËeviÊa, na netaËnenavode g. Milana Rojca.


412rsr 413rsr

Ali za Beogradski medicinski fakultet hoÊe da ostavi svih32,200.000 kruna, jer mu se to Ëini da je to samo za pripreme, a ne i zagraenje. Ne, g. RojËe! Tih 32,200.000 kruna predvieni su poglavito zaizradu planova i predraËuna i za poËetak graenja klinika. Prema tomu ostajuza medicinski fakultet one cifre, koje sam ja naveo i kako sam ih naveo uodgovoru. Jedino je taËno da sam prevideo stavku od 508.000 kruna zaZagreb. Time je moje tvrenje o medicinskim fakultetima, nadam se, doka-zano i g. Rojcu.

Dalje se g. Rojc vraÊa opet na pojedine fakultete. Za filozofskifakultet u Zagrebu misli da sam pogreπno citirao 699.000 mesto 599.000kruna. Ne, nisam ja pogreπio. U proraËunu stoji jasno: partija 396/I pozicija 3-100.000, poz. 6.-100.000 partija 396/bII, 250.000 i partija 408/II-249.000 ∑ukupno 699.000. Za Beograd ta svota iznosi 400.000 kruna. Ne vredi tu izvr-tati fakta. I za jedan i za drugi filozofski fakultet su u tim ciframa svi troπkovi,samo πto Beograd nije troπkove razdelio na tri partije, no sve stavio u jednu.

Tako i za tehniËki fakultet. Dokle g. Rojc hoÊe da odbije 1,200.000kruna za podizanje III sprata i 50.000 za adaptacije u kem. labaratoriju, ni napamet mu ne pada da i od Beograda odbije 200.000 kruna za ekskurzije stu-denata tehnike, jer je to svota za to, a ne za profesore.

Da je on to uradio, onda bi i tako na Zagreb doπlo 815.000, a naBeograd 800.000 kruna; ali to njemu ne treba, jer ne bi mogao dokazati svojutezu. Tako i za gospodarsko-πumarski fakultet. G. Rojc se trudi da sve pravetroπkove svede na 100 hiljada kruna, mesto na stvarnih 2,552.000. Za njeganisu pravi troπkovi ni izdaci na uglednom dobru (300.000) ni preuzimanjeinventara na Maksimiru (600.000) ni biblioteke (400.000) niti ikakvo ureenje.Za njega vriedi samo 100.000 kruna, sve ostalo on odbacuje.

Ja moram ovdje da kaæem. Tako ne polemiπu ozbiljni ljudi. Dalje g.Rojc navodi kako su kod pojedinih fakulteta Zagrebu smanjivane pojedinepartije, dok su Beogradu i Ljubljani ostavljene.

Ja ovde moram ponoviti ono πto sam u poËetku rekao, naime, dase mora voditi raËuna da je u Beogradu sve poruπeno i opustoπeno, dok je

Napominjem da partija 245 nije ovdje uzeta, jer ona i nije odreenaza univerzitet.

Razlika je dakle, u korist Zagreba 22,250.740 kruna. To je pet puta viπe.

Eto tako stoje materijalni rashodi. LiËni pak (plate, bez dodataka na

skupoÊu) u Zagrebu s 7,978.485 kruna, u Beogradu, Subotici i Skoplju

7.859.068.80 kruna. G. Rojc navodi ovde da je razlika u korist Zagreba stoga

πto Beograd nema klinika, nema veterine, nema trgovaËke πkole. Beograd pre

svega, predvia veterinu u proraËunu, a g. Rojc ne pominje i ne uzima u raËun

fakultete u Subotici i Skoplju.

Jedino su dodaci na skupoÊu za Beograd, Skoplje i Suboticu veÊi

no u Zagrebu. No to je samo po sebi razumljivo, jer su ovih gradovi skuplji

od Zagreba, a Skoplje ima joπ i svoj osobeni dodatak od 25 po sto. VeÊi su u

Beogradu i rektorski i dekanski dodaci, ali su oni veÊi zato, πto su u proπloj

godini uËinjene izmjene u Zakonu o Univerzitetu, koje izmene nisu htjeli

primiti ni Zagreb ni Ljubljana.

G. Rojc zamera i πto je svota za honorare veÊa u Beogradu no u

Zagrebu, nehoteÊi da promisli da je broj redovnih studenata u Beogradu,

Skoplju i Subotici 6.943 a u Zagrebu 3.605, i da je broj redovnih i vanrednih

profesora u Zagrebu 156. a u Beogradu, Subotici i Skoplju 151 (od kojih 34

tek ako se izaberu). Posle toga za honorarna predavanja u Zagrebu nije pro-

raËun predvideo 489.000 nego 989.592 kruna (partija 395 pozicija 4) prema

1,558.800 kruna (a ne 1,438.000, kako je on proraËunao). Kad se uzme u

obzir, a mora se uzeti, veÊi broj profesora u Zagrebu i skoro dva puta veÊi broj

studenata u Beogradu, onda je zamerka g. Rojca potpuno neumesna.

Dalje se g. Rojc buni πto sam ja kazao, da je Medicinskom fakulte-

tu u Zagrebu, odreeno 33,818.000 a Beogradu 32.200.000 kruna. On od te

svote u Zagrebu hoÊe da odbije 20,245.000 kruna za graevine i 12,440.000

kruna za stvarne (materijalne) rashode, tako da mu za pravo ostaje samo

1,133.000 kruna“.


414rsr 415rsr

bi svaki umeo sa njegovoga mesta i poloæaja. Razlika izmeu nas je samo utome, πto ja to ne bih Ëinio da sam ja na njegovom a on na mome mestu, jerbih svagda lojalno procenjivao i moguÊnost ostvarenja svojih zahtjeva. Gosp.Rojc tako ne Ëini.

Ja, dalje, ni u kom sluËaju ne bih vrπio kritiku njegova rada izvrta-njem fakata i izmiπljavanjem kako on to Ëini.

Upravo je simptomatiËno, kako g. Rojc izdvaja iz proraËuna svesvote, koje su namenjene za graevine i adaptacije, kao da se ti izdaci nepokrivaju iz zemaljskog dæepa, nego Êe pasti odnekle iz neba. On ne vodiraËuna o tome, πto na taj naËin, ako i nehotiËno, samo pomaæe suludu hajkuna Beograd, koja naprosto smiπljenim Ëinjenicama dokazuje, kako je Beogradtoboæe favoriziran, a Zagreb zapostavljen. Psiholoπki utisak takve akcijemnogo je πtetniji od akcije otvorenih protivnika, jer ima naivnih duπica, kojeveruju u njen objektivitet baπ zato, πto g. Rojc, izjavljuje, da je joπ uvek Ëlandemokratske stranke. I RojËeve ekstrature u hrv. spr. koaliciji samo su πkodileovoj, a ne njenim protivnicima. I za to se na g. Rojca lepo moæe primeniti ona:„Boæe nas Ëuvao od prijatelja, a od neprijatelja Êemo se sami Ëuvati“.

„Svetozar PribiËeviÊ“

BuduÊi da se je u svom odgovoru Sv. PribiËeviÊ sluæio neistinama,podacima protivnima navodima proraËuna za visoke πkole odgovorio mu jeRojc odmah 21. sijeËnja 1922. Ëlankom priobÊenim u Slobodnoj Tribuni 24.sijeËnja 1922. Taj Ëlanak kao odgovor ministru PribiËeviÊu glasi:

„Visoke πkole u Zagrebu i Beogradu“ Odgovor ministru prosvjeteg. Sv. PribiËeviÊu

Pod naslovom „Budæet i nastava u Hrvatskoj“ priopÊio je g.Svetozar PribiËeviÊ, ministar prosvjete u „RijeËi“ od 2.I.1922. Ëlanak u komepolemiπuÊi samom usporeuje skupne razhode, redovne i vanrednepredviene u dræavnom proraËunu za g. 1922. za sve visoke πkole u ZAGRE-BU, BEOGRADU i LJUBLJANI, æeleÊi dokazati, da Hrvatska i Slavonija nisu

Zagreb za vreme rata napredovao. Dodajem joπ za Ljubljanu, da su svi fakul-teti u njoj novi. ∑ Pa, i pored toga, Zagrebu je dato viπe no Beogradu, kakosam veÊ dokazao. ©ta bi g. Rojc joπ mogao da traæi?

Posle, g. Rojc zamera πto u proraËunu nisu za svaku pokrajinu jed-naki naslovi i, od nekud, da Êe sumu od 100.000 kruna u Srbiji, Crnoj Gori iVojvodini dobiti „nastavniËke obitelji“, dok Êe se tolika svota utroπiti uHrvatskoj i Slavoniji, kao i u Sloveniji, samo na „viπe obrazovanje srednjoπkol-skih nastavnika“ pak za „ferijalne teËajeve“.

Neka se g. Rojc ne brine. U Srbiji nikad nisu nastavniËke porodicedobivale pomoÊ, pa i gornja svota namenjena je jedino na viπe obrazovanje iferijalne teËajeve na strani. Kako je on mogao drugËije zakljuËiti, to moæeznati samo on.

Suma od 200.000 kruna, za koju g. Rojc misli da je odreena naviπe obrazovanje i ferijalne teËajeve nastavnika u proraËunu za srednju nas-tavu, nije za to (…) dnevnice nastavnicima kad prave duæe ekskurzije sauËenicima.

©to se tiËe visine svote za pitomce na strani, za to g. Rojc ne trebameni da prigovara. Ja sam to stanje nasledio i nisam mogao da ga odmah uki-nem. Mi danas na strani imamo 1467 pitomaca, od kojih su 415 samo pitomcipoverenoga mi Ministarstva. Ostalo su pitomci pojedinih pokrajina i Ministar-stava. Od ovih 415 oko 350 su pitomci koji su za vreme rata prebegli u Francuskui ©vajcarsku i tamo ostali da dovrπe studije (od njih je 339 medicinara).

Da li g. Rojc smatra da bi sad trebalo vratiti sve njih, i one koji suna zavrπetku studija, i one koji uËe nauke Ëijih katedara ili πkola nema u naπojKraljevini?

A ja sam veÊ preduzeo mere da se vrate svi oni koji studiraju onenauke, koje mogu da studiraju u zemlji. Zmaj ja i bez g. Rojca πta bi sve tre-balo ne samo za visoke πkole u Zagrebu, nego i za sve vrste πkola u celojKraljevini, ali ja moram voditi raËuna i o sredstvima kojima dræava raspolaæe,pa prema njima podeπavati i potrebe. G. Rojcu je lako zahtevati nemoguÊe, to


416rsr 417rsr

gdje gdje dosta, gdje gdje premalo, a za Zagreb relativno apsolutno premalo.

A to je velika razlika.

Iz moje teze izlazi logiËni zahtjev, kojemu sam pri kraju moga Ëlan-ka i dao izraza u rijeËi: „DUÆNOST JE G. MINISTRA PROSVJETE, DA SEPOBRINE BAREM U ZADNJI »AS, DA PRUÆI NA©IM VISOKIM ©KOLA-MA U ZAGREBU MOGU∆NOST ZA NORMALNI ÆIVOT I NORMALNIRAZVITAK.“

Tako dakle postavlja si g. ministar u Ëlanku od 20.I. proizvoljnutezu kao moju, te s njom polemizira. Jasno je, da pri takovu poslu nije imaouspjeha. G. ministar na primjer u takvoj polemici mi „skreÊe paænju, da su uBeogradu svi zavodi poruπeni i uniπteni, da je u njemu sve apsolutno sve ustvaranju, svaki fakultet, svaki zavod i svaka knjiænica.“

»emu mi svraÊati paænju na to, kad sam ja to i sam konstatovao umom Ëlanku od 10.I.1922.! No upravo tim svraÊanjem paænje na ove okolnos-ti g. ministar potvruje opravdanost moje kritike, da ni za Beograd nije pred-vieno previπe, i za Beograd ima stavaka koje su premalene.

Kad je ∑ kako vidimo ∑ g. ministar svoje izvode osnovao na posve-ma promaπenoj tezi, ne treba mi ulaziti potanko u sve potankosti. No ipak mise je osvrnuti na neke nove momente, koje on iznosi. Tako g. ministar izpriËa-va okolnost, πto su u Beogradu rektorski i dekanski dodaci veÊi (24.000 krunau Beogradu prema 6.600 kruna odnosno 4.800 kruna u Zagrebu), time „πto suu proπloj godini uËinjene izmjene zakona o univerzitetu, koje izmene nisuhtjeli primiti ni Zagreb ni Ljubljana.“

HoÊe li g. ministar time da reËe, da profesori u Zagrebu i Ljubljaninisu htjeli pristati na izjednaËenje beriva (plaÊu i dodataka)? To ne bi bilodokuËivo, a ne bi bilo nipoπto ni toËno.

HoÊe li on time da reËe, da zagrebaËki i ljubljanski profesori s dru-goga razloga nisu htjeli pristati na uËinjene izmjene u zakonu, pa da im je tokazna? G. ministar kaæe, da ja nisam htio promisliti, da je broj redovnih stu-denata u Beogradu, Skoplju i Subotici veÊi (viπe nego dvostruk) od Zagreba.

zapostavljene i ugnjetene. Mimo toga g. ministar prosvjete uzporeuje ukup-ne materijalne razhode samo za medicinske fakultete u ZAGREBU,BEOGRADU i LJUBLJANI. OsvrÊe se onda na putne troπkove nadziranjapuËkih πkola, potpore nastavnicima srednjih πkola i na stipendija.

Na ove njegove tvrdnje, ja sam mu odgovorio u „Slob. Tribuni“ 12.I. 1922., koja mi je dala gostoprimstvo, poπto mi je „RijeË“ uzkratila mjesto usvojim stupcima.

Na ovo moje skroz stvarno razlaganje odgovara mi g. Ministarprosvjete sada u „RijeËi“ od 20. I. 1922. pod naslovom „Visoke πkole uZagrebu i Beogradu“. OgraniËuje svoj odgovor na ovaj predmet, ostavljajuÊiostale moje izvode neprigovorenima. Ali i u tome mu nije uspjelo poruπitimoje na proraËunskim brojkama osnovane primjetbe. Moje su brojke sve isti-nite i zato ih ne opetujem. Gdje ih g. ministar izpravlja ne Ëini to toËno, negoon pribraja stavke, koje pod one naslove ne spadaju.

Nego jest neπto na πto treba da odgovorim. G. ministar postavio jeu svom Ëlanku od 2.I.1922. tezu „da Hrvatska i Slavonija nisu zapostavljene iugnjetene“.

U mom odgovoru, ja sam postavio tezu: proraËun ministarstvaprosvjete pobrinuo se je kako tako za visoke πkole u Beogradu, ali sasvimnedovoljne za one u Zagrebu. IzriËno sam rekao, „da je za funkcioniranjezagrebaËkih visokih πkola nerazmjerno manje predvieno, nego li za Beograd,a ni za Beograd nije predvieno previπe, i za Beograd ima stavaka, koje su pre-malene.“

U svom odgovoru na ovo („RijeË“ od 20.I.1922.) g. ministar kuπastvar prikazati kao da sam ja sebi postavio tezu dokazati, da on zapostavljaZagreb u korist Beograda.“

Svatko vidi, da je moja teza sasvim druga. No g. ministar podmet-nuvπi meni ovu proizvoljnu tezu, operira na toj pogreπnoj bazi. On pobija ovutezu, koje ja nisam postavio, koja se ne moæe s objektivitetom iskonstruiratiiz mojih tvrdnja i izvoda. Iz njih izlazi da je g. ministar za Beograd predvidio


418rsr 419rsr

novato, kada bi bilo u proraËun prosvjete uneπena svota za graevinskeplanove i za poËetak graenja. Da se bolje vidi ova nevjerojatnost evo neko-liko primjera iz proraËuna ministarstva graevina:

„1. prepravka i proπirenje zgrade ministarstva prosvjete 8,000.000 K.

2. dovrπenje zgrade Bogoslovije Sv. Save u Beogradu 8,000.000 K.

3. dovrπenje zgrada za upotrebu univerziteta u Beogradu 2,000.000 K.

4. graenje nove zgrade za konservatorijum u Beogradu 8,000.000 K itd.“

G. ministar u svom Ëlanku mnogo prigovara meni liËno. Kaæe omeni: „on ne Êe istinu“, ∑ „hoÊe da dokaæe svoju tezu ma i pod cenu istine,“∑ „on ne Êe da kaæe“ „jer mu to ne treba,“ ∑ „zamera ∑ ne hoteÊi da promisli“,∑ „g. Rojc se buni“, ∑ „tako ne polemiπu ozbiljni ljudi“, ∑ „Ja… ne bih vrπio kri-tiku njegovoga rada izvrtavanjem fakata i izmiπljavanjem kako to on (Rojc)Ëini“, ∑ itd. itd.

Ja sam ostao kod svoga naËina, da dadem glasa Ëinjenicama, a neove osobne izpade samo Êu reÊi, da ih je napisao „ministar prosvjete“ na mojpotpuno objektivni i neosobni Ëlanak.

U Zagrebu, 21.I.1922. Narodni poslanik:

Milan Rojc.“

Ovaj dvoboj Rojc-PribiËeviÊ pratila je u Hrvatskoj sva javnost, te semoæe mirno uztvrditi, da je ovaj novinski dvoboj u Hrvatskoj doprinesaomnogo, te su progledali beogradsku politiku hegemonije i potiskivanjaHrvatske, i oni koji se nisu htjeli odreÊi idealne nade u jednakopravno æivlje-nje u jednoj dræavi sa Slovencima i Srbima „u kojoj ne Êe biti ni podreenih nipotisnutih…“

*

Ali ne radi se ovdje o tome, da je u Zagrebu viπe honoriranih profesora negoradi se o tome, i samo o tome, da su ovi u Zagrebu premaleno plaÊeni, da suapsolutno premaleno plaÊeni. Primjera radi, kako bi ih platiti trebalo navede-na je brojka za Beograd. NE DAKLE DA SE BEOGRADU SNIZI, NEGO DAS ZAGREBU PRAVEDNO POVISI.

U Zagrebu se ∑ u svrhu πtednje dræavnoga proraËuna ∑ mnogooperira sa honorarnim docentima. U Beogradu takvih nema, nego im pokrajredovnih i vanrednih joπ i honorarnih profesora (60), kojima je plaÊa odmje-rena izmeu 14.400 kruna do 48.000 kruna, a najviπe njih (40) stoji u plaÊi po24.000 kruna. U Zagrebu dolazi na privatne docente popreko samo 8.330kruna godiπnjih na sveuËiliπtu, a na tehnici joπ i manje.

G. ministar prosvjete postavio je prvi tvrdnju (u svom Ëlanku u„RijeËi“ od 2.I.1922.) da je za medicinski fakultet u Zagrebu odreeno viπe,nego za onaj u Beogradu. Ja sam mu na to raπÊinio njegovu za Zagreb iBeograd navedenu svotu i taËno dokazao, kako je mnogo milijuna manje zaistovrsne svrhe u Zagrebu odreeno. On to kuπa sada pobiti tvrdnjom, daonih 32,200.000 K. za Beogradski medicinski fakultet nije predvieno samoza pripreme i nabavku predmeta za teoretsku obuku, nego tvrdi, da su„previeni poglavito za izradu planova i predraËuna i za poËetak graenjaklinike“.

„Ovo nije toËno: jer troπkovi za graevine za Srbiju, Crnu Goru,Dalmaciju i Sloveniju sve su predviene u proraËunu ministarstva graevina(kako sam to u mom Ëlanku od 13.I.1922. veÊ i napomenuo). Ova dakle svotaod 32,200.000 kruna nije odreena za graevinske svrhe, ni u kojem svomdijelu, kako to g. ministar prosvjete tvrdi. (Van ako je u tom sluËaju uËinjenomimo uobiËajenoga pravila, pa uvrπteno u proraËun prosvjete umjesto u pro-raËun graevinski.)

A ja opetujem, πto sam veÊ viπe puta istaknuo: ∑ nije ta svota pre-velika za Beograd, jedva Êe i dostajati. Ali traæim, da se i zagrebaËkomlijeËniËkom fakultetu predvidi u proraËunu ono, πto on treba, bezuslovnotreba, ako ne Êemo da u njemu nastane joπ veÊi zastoj. Svakako bi bilo Ëud-


420rsr 421rsr

Ëenom po treÊim osobama od kneza Schamburg-Lippe, ali je ministar pravdesekvestre digao i „Societe“ uputio na put parnice pred nadleænim sudom.„Societe“ je na to protiv kneza podnijelo tuæbu kod kotar, suda u Virovitici 22.sijeËnja 1921. na pobijanje nagode, koja parnica je joπ u teËaju.

Bez svake razprave, bez sasluπanja interesenata, dapaËe i bez svakeobavijesti ovih, donio je ministarski savjet 17. aprila o.g. rjeπenje da se potraæen-ju vlade francuske republike, a shodno odredbama Ëlana 232. ugovora o miru saUgarskom francusko akcionarsko druπtvo „Societe Francaise des Bois“ povrati usvoja steËena prava, koja je uæivalo sve do poËetka rata 1914. god. a izgubilo ihje u toku rata, shodno ugovoru zakljuËenom izmeu kneza Schamburg-Lippe ifrancuskog druπtva, u obimu, u kojem su ih uæivali prije rata“.

Ministarstvo unutraπnjih djela pozvalo je kr. æupanijsku oblast uOsijeku, da gornje rjeπenje provede. Sve moguÊe predstavke, koje su intere-senti podnijeli, dokazujuÊi nenadleænost ovoga rjeπenja, nedopustivost pri-mjene Ëlana 232, trianonskog ugovora, jer „Societe“ nije svoja prava izgubilaprimjenom izvanrednih ratnih ili dispozitivnih mjera, ingerencijom bivπe aus-tro-ugarske dræave, pa ni sama æalba na dræavni savjet, nisu ministarstvoodvratile od provedbe.

Valja spomenuti, da u spisu postoji nekoliko ‘povjerljivih odluka’ministarstva unutraπnjih djela, do kojih stranke ne mogu legalnim putemdoÊi, pa se meu ostale pravne nemoguÊnosti u ovom predmetu redaju i ovirezervati za oduzimanje mnogo milijuna vrijedne imovine vlastitim dræavlja-nima i jednom ËehoslovaËkom.

Ma da knez Schamburg-Lippe na naπem teritoriju nema nikakoveimovine, imenovan je rjeπenjem ministra pravde nad njegovom imovinomsekvestar, a ministar unutraπnjih djela Sv. PribiËeviÊ upuÊuje æupanijsku oblastu Osijeku da ovoga sekvestra obavijesti o uredovanju.

Æupanijska oblast u Osijeku odlukom od 15. augusta 1921. broj9883 odreuje u svrhu „provedbe“ nareenja ministarskog savjeta da se fran-cusko druætvo ima ovrπno uvezti u sva ona prava, koje je ono druπtvo uæiva-lo prije poËetka svjetskog rata 1914.

Dr. Duπan Peleπ, Srbin iz Hrvatske, Ëovjek poπten, pametan, pravnik,zastupao je nekoliko hrvatskih dræavljana proti nasilnom postupku francuskogadioniËarskoga druπtva „societe des bois de Slavonie“ u sljedeÊem sporu:

„Societe“ uzela je u zakup od kneza Schamburg-Lippen svrhu sjeËeugovorom sklopljenim u Bückenburgu 14. januara 1913. oko 22.000 katastr.jutara πume u kotarima virovitiËkom, slatinskom i naπiËkom, koji ugovor jekasnijim „naknadnim ugovorom“, sklopljenim u Hannoveru 2. aprila 1914.preinaËen,a u zakup dana povrπina obaljena na oko 13.000 kat. jutara.Ostatak zakupnine od 7,000.000 K imalo je „Societe“ platiti u 64Ëetvrtgodiπnja obroka, svaki put po 173.588 K 71 f., a knez je imao svakegodine dana 1. listopada predati 660 kat. jutara uz uvjet da je zakupnina 14dana prije 1. listopada svake godine uplaÊena. Ako bi „Societe“ zaostao sauplatom zakupnine pet dana iza dospjelosti, moæe knez jednostrano razrijeπitiugovor. Od obroka zakupnine (…).

5. sijeËnja 1914. sa 173.586 K 71 f. platilo je „Societe“, koristeÊi seodredbama moratorija, samo 68.634 K 47 f., a knez je takoer po odredbamamoratorija uskratio na godinu dana doznaku 660 kat. jutara, koje je imao pre-dati 1. listopada 1914. Poπto „Societe“ ni kasnije u godini 1914. i 1915. dos-pjele obroke zakupnine niti djelomiËno nije platilo, to je knez iz ovlaπtenja uugovoru, jednostrano ugovore razrijeπio te u godinama 1916., 1917. i 1918.prodao sve svoje πume treÊim osobama.

Na to je „Societe“ kod kot. suda u Virovitici protiv kneza Scham-burg-Lippe-a podnijelo tuæbu radi odπtete od 2,211.461 K 18 f. i 35,144.627K 62 f navodeÊi u tuæbi, da izpunjenje zakupnog ugovora ne moæe traæiti, jerje knez treÊim osobama πume prodao. Ova parnica dokonËana je sudbenomnagodom, sklopljenom kod kr. kot. suda u Virovitici 22. februara 1918. kojomsu svi odnosi izmeu kneza i „Societe“ regulirani, oba gore navedena ugovo-ra proglaπena razrijeπenima i naroËito obostrano „priznato stvarno i pravnostanje, koje je nastalo razrjeπenjem ugovora“.

Poslije sloma Austro-Ugarske monarhije izhodilo je „Societe“ kodministarstva pravde u Beogradu, da se postavi sekvestar nad imovinom ste-


422rsr 423rsr

*

Na ovu otimaËinu po dræavnoj vlasti poduzeo je dr. Peleπ svemoguÊe pravne korake, a poduzeo je i javne poπto je cijeli sluËaj i protuza-koniti postupak ministarstva prikazao u broπuri ∑ letku „U obranu svojine“ iu broπuri sadræavajuÊoj pravno mnijenje „univerzitetskih profesora SlobodanaJovanoviÊa, Æivojina M. PeriÊa i dra D. ArandjeloviÊa“, koji svi suglasno pro-glaπuju rjeπenje ministarstva unutarnjih posala na temelju kojega je ovodeposediranje provedeno „niπtavim aktom i ako se hoÊe da u naπoj dræavizakon i zakonitost dobiju svoj znaËaj i snagu, a ne samovolja izvrπne vlastipotrebno je, da se deposediranim strankama vrati posjed.“

Nezakonito je naneπena πteta oduzeÊem πuma, a i veÊ izraenogadrva kupcima, naπim hrvatskim dræavljanima ukupno je preko 10,000.000dinara ∑ a ministar unutraπnjih djela g. Sv. PribiËeviÊ dobio je od francuskevlade red legije Ëasti (legion d´honneur“). Svijet je sudio po onoj latinskojreËenici: „post hoc, ergo propter hoc“ (poslije toga, dakl eradi toga), a znalo seje, da je u „societe des bis de Slavonie“ bio zaniman znatnom svotom i nekiaktivni francuski general.

*

Hrvatske ceste, i ako nisu bile prvorazredne, moglo bile su ipaktakve, da se je njima za lijepoga vremena dobro voziti, a za blatnoga i akopolaganije ali sigurno. Ceste u Hrvatskoj bile su prema sredstvima autonomi-je dobro ureene i na svakih sedam kilometara bila su postavljena tri cestara.Ovakvu razkoπ nisu beogradski ministri mogli dopustiti, te su u mjesto tri ces-tara na 7 kilometara odredili samo jednoga! ∑ Priπtedili su u proraËunu dvijeradne sile, ali su potpuno upropastili ceste u Hrvatskoj. Na cesti ZdenËina iPisarovina su cestari 4/V 1922. u obÊe obustavljeni.

Za vrijeme hrvatske autonomije mogao je svaki, koga to zanimaugledati gruntovne knjige, izpisati si gruntovne izvadke, upise iz trgovaËke iine javne knjige bezplatno. No srbijansko ministarstvo financija izdalo je novu

Ova je odluka dostavljena strankama, a protiv nje je uloæen utok,jer odreuje „ovrπnu predaju“, a ne postoji izprava (odluka, presuda), priklad-na za eksekutivnu provedbu. Ali utok ne obustavlja i povjerenstvo izlazi nalice mjesta.

Pred ulazom u πume Ëekaju interesenti i traæe od æup. izaslanika, daim predloæi odluku viπe vlasti, u kojoj su naznaËene parcele πumske, koje seu svrhu sjeËe „ovrπno“ imadu predati „Societe“. On odgovara, da takoveodluke nema, nego da Êe postupati po ugovorima, koji su obiËni, neovjerov-ljeni prepisi po „Societe“ doprineπeni.

Sekvestar nije na razpravu pristupio, a „voditelj razprave priopÊioje prisutnima, da nema posebnog pismenog naloga, u kojem bi bile navedenekat. Ëestice, na kojima se imade obaviti uredovanje danas, kao i ne glede onihkat. Ëestica, na kojima Êe se uredovanje obavljati u buduÊe uz primjetbu, datakav naslog nije nuædan, jer da se uredovanje temelji na odluci kr. æupanijskeoblasti u Osijeku od 15.VIII. t.g. broj 9803., u kojoj odluci se veli, da se iza-slanik æup. oblasti imade dræati spomenutih ugovora.

Voditelj razprave nije mogao interesentima predoËiti prije citiraneugovore, jer takovih u izvoru kod razpravnih spisa do sada ne imade, veÊprileæe prepisi tih ugovora, koji nisu ovjerovljeni i koje joπ u poËetku razpravejest doprinjeo pravni zastupnik i punomoÊnik francuskog druπtva dr. FeliksKohn, odvjetnik u Virovitici, koje je ugovore voditelj razprave interesentimapredoËio i koji su ih pregledali. Ovi su interesenti izjavili, da ne priznajuprepise tih ugovora izpravnima i da nema niti odnosnog izkaza, koji je sa-stavni dio naknadnog ugovora.

Voditelj razprave izjavio je da Êe unatoË prigovora obaviti uvedenjete je otpoËeo sa predavanjem prava sjeËe francuskom druπtvu. Æup. izaslaniknije se obazirao niti na dalnje prigovore interesenata, da bar zahtjeva od fran-cuskog druπtva, da poloæi odgovarajuÊi obrok zakupnine. U kakve to bez-pravne odnoπaje vode Jugoslaviju!


424rsr 425rsr

Beogradu, bio je ministrom nastave Svetozar PribiËeviÊ, sa naobrazbompuËkoga uËitelja, steËenom u praktiËkoj uËiteljskoj πkoli.

PribiËeviÊ je bio politiËki fanatik, a tjelesno slabiÊ, koji je mislio, daje najbolje sredstvo u politici ∑ uporaba sile i nesmiljenosti.

On si je stavio zadaÊu hrvatsku pokoriti i uËiniti ju slugom Srbije.U takvom poslu smetali su mu mnogo puËki uËitelji. Zato se je on upuÊivaoo pojedincima uËiteljima kakove su politiËke izpobvjesti, radi je sluπao i pri-mao dojave, te, πto je, bilo kojim putem, o kome uËitelju doznao, da nije odanjugosrbijanskoj politici, kuπao bi takvoga uËitelja ∑ kako Srbijanci kaæu ∑„urazumiti“ ∑ premjeπtavanjem, umirovljenjem ili i pretnjom odpuπtenja.

PoËetkom πkolske godine 1922. zabiljeæile su hrvatske novine nemanje no 466 premjeπtenja i 78 umirovljenja puËkih uËitelja u Hrvatskoj iSlavoniji.

Ovo je uznemirilo u Hrvatskoj uËitelje i roditelje πkolske djece.

Novine demokratska „RijeË“ u Zagrebu nae se ponukana, da zaova nenormalno brojna premjeπtenja dade kakvogod obavjeπtenje, da primiriuznemirenu javnost, pa je uztvrdila da za svako premjeπtanje postoji oprav-dani razlog, o kome se svaki koga to zanima, moæe obavijestiti kod pokrajin-skoga povjerenstva za prosvjetu u Zagrebu. (Tako se je odsele zvao nekdaπnjivladin odjel za bogoπtovolje i nastavu.)

Rojc je potaknut ovom izjavom stavio putem predsjedniËtva na-rodnoga predstavniπtva u skupπtini ovo pitanje ministru Sv. PribiËeviÊu:

1. koji su uËitelji (ime, prezime, πkolsko vrijeme sluæbovanja) prednovu πkolsku godinu 1922/23. umirovljeni, i s kojih razloga?

2. koji su uËitelji premjeπteni na vlastitu molbu?

3. koji su uËitelji premjeπteni mimo svoje volje, i s kojih razloga?

Odgovor zamolio je pismen u roku odreenom Ël. 70 poslovnikaskupπtine.

tarifu br. 41, kojom je odreeno, da se za „uvid u akta, odluke itd. plaÊa„taksa“ i to na pismenu molbu (!) za uvid 4 dinara biljega (odnosno 5. din)Ako pak traæi da mu se dozvoli uzeti prepis, to mora joπ dati na svaki polu-arak biljeg od 2 dinara, a ako mu taj prepis vrπi sama oblast, ima od svakogapoluarka platiti 5 dinara i toliko ako æeli da mu se ovjerovi. ∑ U tome leæiuæasna sekatura, koje prije nije bilo.

*

Pred gradskim sudom u Beogradu vodi se velika kaznena parnicaproti „komunistima“, a teËajem ove kaznene rasprave nemilo se istiËu tvrdnjene samo obtuæenih, nego i svjedoka, da se je postupalo proti obtuæenicimaneËovjeËno. Jedna æena kaæe, da su joj psovali mater, udarali ju nogama, bacilina tla. Detektiv MomËilo ju je tukao. Jedan tuæenik prikazuje postupak sud-benih lijeËnika, jedan oruænik („æandarm“) opalio je nekoliko πamara (Êuπka)poslaniku DjakoviÊu, jer je jednom obtuæenom dao cigaretu itd.

Od obtuæenika koji su pod tim prilikama svaπta priznali, nekolici-na su rijeπena, jer se je pojavila jaka sumnja, da oni ma i priznatih Ëina nisupoËinili, veÊ klonuli i pod mukama priznali ne zato, jer bi to bila istina, veÊ zato, da se izbave od iztraænoga muËenja.

Rojc je i zbog ovoga barbarskoga naËina iztraæivanja upitao mi-nistarstvo pravde, πto li Êe uËiniti da to u buduÊe prijeËi? Ministar mu jeodgovorio „da tako postupa policija i u Francuskoj, a on da dobro pozna fran-cusko redarstvo!“ ∑ Francuska im je uzor i u onomu πto ne valja!!

*

Na vrhovnoj upravi odjela za bogoπtovlje i nastavu kr. dalm.hrvatsko-slavonske zemaljske vlade izmjeni se brzo profesor TuÊan, koji je uzagrljaju srbstva uguπio svoje hrvatstvo, ako ga je uobÊe kada osjeÊao. Poslijenjega doe na Ëelo nastave vrlo vrijedni sveuË. profesor Albert Bazala. za tovrijeme, u kome je hrv. vladin odjel bio odvisan od ministra nastave u


426rsr 427rsr

- A πto je bogatstvo?

- Bogatstvo je novac. Tko imade novaca, imade svega, jer za novacsve se moæe kupiti.

- ©to je novac?

- Novac je papir.

- Ima li papir vrijednosti?

- »isti papir vrijedi mi, da na njemu napiπem pismo svom prijatelju,ili da na njemu zabiljeæim svoje misli. ©tampani papir, ako je dovoljno velik iËvrst, vrijedi mi, da u njega neπto zamotam. Mali papir ne vrijedi ni za πto. Onje samo smeÊe.

- Papirni novac ima onu vrijednost, koju mu dadoπe ljudi. Novcu jedakle vrijednost od Ëovjeka.

Jest, ali zlato ima svoju vrijednost, a papirnati novac dobiva vrijed-nost od zlata. Zlatni novac ima pravu vrijednost.

- Ono imade samo onu vrijednost, koju mu je Ëovjek dao.

Moæda Êete pitati, zaπto idem k takvim ljudima, koji su se veÊprobudili, i zaπto se s njima u kolo hvatam. ∑ Pouke nam je veÊ dosta, dodi-jala nam je, i hulje se znadu sakrivati za lijepe rijeËi. Dosta nam je veÊ rijeËi,traæimo dobra djela. Eto, oni najbolji uËinit Êe, bit Êe primjer, a primjeri djelu-ju. I onaj najbolji slab je, ako je sam, stoga se zdruæujemo, zdruæujemo u mislii duhu. Dopisna πkola veza je meu onim duπama, koje za vπim teæe.“

„ZadaÊe.“

„1. Ovo proËitajte nekoliko puta pomalo, pozorno i glasno, ako jeikako. Promislite, koje su od ovih misli prave, a koje krive. Sjetite se i drugihvrijednota, koje ovdje nisu navedene, pa prosudite, πto bi one vrijedile bezËovjeka.“

„2. Promislite koje su vrijednote u vama. Napiπite ih jednu ispoddruge na posebni papir ovako:

Na ovo pitanje nije mu odgovorio g. Sv. PribiËeviÊ, negodemokratska „RijeË“ u broju 299 pod naslovom: „Rojc i uËitelji“, uz obilnekletve proti njemu. Tako „RijeË“ za jednoga uËitelja u Novoj Kapeli priobÊuje,da su u njegovoj πkoli u velikom broju Ëitanki pogrene slike kralja „πto jemorao da konstatuje tek nadzornik iz Zagreba, a taj isti uËitelj stvara opasankomplot protiv svoga druga, koji je pobornik dræavne misli…

Ali Rojc razjaπnjuje u svom odgovoru na ovaj Ëlanak u „RijeËi“, daje to uËitelj koji ima Ëetvero neobskrbljene djece, a koji uæiva povjerenje i toli-ki ugled, da je bio izabran predsjednikom narodnoga vijeÊa. On je bio u mjes-tu ravnateljem peterorazredne πkole, te je obuËavao u IV. i V. razredu. U πkolije bilo preko tri stotine djece. On je mjeseca studenoga 1921. naπao, da je uknjigama I. i II. godiπta (gdje nije on obuËavao) kod dvadesetero djece oπteÊe-na (istrgnuta) slika Nj. V. kralja. On je ovo osobno prijavio æup. oblasti uPoæegi, gdje mu bi naloæeno, da sazove sjednicu uËiteljskoga zbora, koji nekastvori zakljuËak, da predmet ustupi obÊinskom πkolskom odboru na dalnjipostupak po zakonu. UËitelj je postupao po ovom nalogu, te je veÊ dana 26.studena 1921. obrdræana sjednica πkolskoga odbora o ovom predmetu, gdjeje onako zakljuËeno, kako je bilo nareeno. ©kolski nadzornik doπao je u ovuπkolu na redovitu inspekciju 3. i 6. svibnja 1923. pa nije istina da je tek onmorao da konstatuje ovo oπteÊenje.

Isto tako nije istina da je ovaj ravnajuÊi uËitelj stvarao opasan kom-plot (!?) proti svomu drugu. Bilo bi za javnost zanimljivo znati kakav je to bio„opasan komplot“?

Evo tako izgleda po istini jedan od ovih sluËajeva. Nadam sezakljuËio je Rojc ovu svoju obavijest novinama, da Êe g. ministar prosvjeteodrediti, da se ova i sve ostale nepravde naneπene spomenutim premjeπtanji-ma u svakom pravcu izprave.

*(…)…bogati.83 Neki dapaËe varaju, kradu i ubijaju, da dou do

bogatstva.


83 Nedostaje poËetak odlomka.

428rsr 429rsr

traæimo li bogatstvo, moramo traæiti Ëovjeka (?). Danas je, nastavlja se dalje,Ëovjek rob novca, zlata, jela, piÊa, odjela, zemlje, sela i grada, tvornice iradionice; rob je onoga πto je sam uËinio (?).

Zato je duænost svakoga od nas „osloboditi Ëovjeka“. (?)

Stoga Ëovjek: budi svoj!“

Lijepe rijeËi nagomilane i bezobzirno poredane!

U istom stavku nastavlja se doslovno: „Moæda Êete pitati zaπtoidem takovim ljudima, koji su se veÊ probudili i zaπto se s njima u _____hvatam. ∑ Pouke nam je veÊ dosta, dodijala nam je, i ____ znak sakrivati se zalijepe rijeËi. Dosta nam je veÊ rijeËi, traæimo dobra djela. Eto, oni najboljiuËinit Êe, bit Êe primjer, a primjeri djeluju, i onaj najbolji, slab je, ako je sam,s toga se zdruæujemo, zdruæujemo u misli i u duhu. Dopisna πkola veza jemeu onim duπama koje za viπim teæe.“ (!?)

Razmiπljanje drugo svrπava opet ovim zadaÊama:

ZadaÊe:

3. Promislite, koja su zla svojstva u vama. Sve svoje mane napiπitena posebni papir. Dajte mu naslov: „ProuËavanje drugo“. »uvajte ga kao svojunajveÊu tajnu.

4. Kad imate malo viπe vremena, proËitajte joπ jedanput razmiπlja-nje prvo i razmiπljanje drugo zajedno i glasno. Ako moæete, uËinite to nasamu, jer mudrost se u samoÊi raa. (!?)

F. Novljan.“

U razmiπljanju treÊem govori se o potrebi inicijative.

U razmiπljanju Ëetvrtom nastavlja se o inicijativi, pa ima i ovastavka:

„Hrvati previπe govore. Ima jedna poslovica, koja veli: „Dva uhaimamo, a jedna usta, da dvaput viπe sluπamo, nego govorimo.“ Meutim naπiljudi za tu reËenicu mare i ne mare: oni govore sve i sva, ono, πto znadu, i ono,πto ne znadu. Naπ jezik je naπ neprijatelj.“

Ja sam:

1. poπten,

2. marljiv,

3 dobar itd.

Nastojte tako napisati sve svoje krijeposti. Papir Ëuvajte kao svojunajveÊu tajnu. Nikome ga ne pokazujte, a sakrijte ga na takvom mjestu, gdjega nitko ne moæe naÊi, pa ni vaπa æena ako ste oæenjeni. Na papiru gornjestrane napiπite: „PoruËavanje prvo“.

F. Novljan.“

Kod ovih reËenica, kad ih pomno promislimo, nalazimo, da su pro-tuslovne jedna drugoj.

Jer, evo nauËili smo iz tih redaka, najprije, da je novac papir, kojiima onu vrijednost, koju mu dadoπe ljudi, dakle je novcu vrijednost od Ëo-vjeka. Dalje nauËismo, da „zlato ima svoju vrijednost, zlatni novac ima pravuvrijednost. ∑ Zlato ima samo onu vrijednost, koju mu je Ëovjek dao.“

Sada znamo, da je papirnatom novcu i zlatnom novcu dao Ëovjekvrijednost. Tu ne ima jasne i opredjeljene misli ili jasne perdoËbe, πto je uobÊe „vrijednost“.

Nastavlja se u tom razmiπljanju da æiveæ imade pravu vrijednost.(To je reËeno i o zlatu), no ne kaæe koja je razlika izmeu vrijednosti i pravojvrijednosti? On se dalje pita: πto bi vrijedila pπenica da ne ima Ëovjeka? ©to bivrijedile kruπke, konji, volovi, ovce, da ne ima Ëovjeka? sve to dobiva vrijed-nost od Ëovjeka…

Zatim se kaæe: „pravu vrijednost“ ima majËica naπa zemlja. To jeveÊ treÊa „prava vrijednost“! Ali nastavlja: „promislite malo πto bi vrijedilazemlja da ne ima Ëovjeka?“

Svemu je dakle dao vrijednost Ëovjek. Svim je vrijednostima izvori cilj poËetak i svrπetak ∑ Ëovjek. On je dakle vrhovna vrijednost na zemlji, pa


430rsr 431rsr

„Naπa dopisna πkola Ëitav je niz pokusa, kako bismo sami u sebiizgradili Ëovjeka u pravom smislu rijeËi, kako bismo usreÊili pojedinca i Ëitavnarod. Ona je na πiroko zasnovan eksperimenat. (!?)

U jedanaestom razmiπljanju pretiskana je cijela ©enoina pjesma„Budi svoj“ i time je ovo „razmiπljanje“ ∑ podpuno uspjelo.

Razmiπljanje deveto je vrlo smuπeno. Vojuje proti novcu i „imovin-skom bogatstvu“, i kako treba lijeËiti duπu, koje su sve zaraæene (!) skrozbolesne. Ali lijeËnici nisu „dobro izpitani, ne znaju lijeka dobra dati, nego viπeputa daju „protivan“ (?) lijek, da se duπa joπ bolje otruje (!).

Po mom (Novljanovom) miπljenju duπa su sva dobra i sva zladjela… odbacimo sve zlo, pa Êe ostati samo dobro, eto i duπa je izlijeËena.“Sjajno! Zatim daje savjet: „rijeπimo se boga mamona, bogatstva pojedinca, tojest svjetskoga krvnika, kapitala i oplemenimo duh. A kako?“

Evo kako moæe oplemeniti (?) duh. Tamo se veli:

Mi Hrvati od Engleza ne moæemo niπta nauËiti, jer svaki malo nao-braæeni Ëovjek znade, da su Englezi sebiËnjaci. Tko je sebiËnjak ne moæe bitiËovjek. Englezi vole male narode, ne zato, da ih ljube, nego zato, πto ih treba-ju. Englezi su evropejski i tako rekuÊ svjetski gospodari. To njih baπ jaËa, pa ipojedinac, kad je bogat, financijalno imuÊan, dræi se gizdavo i bahato, pred-ma je glava πuplja. Tkao su isto svi Englezi. Poπto se njima svi narodi klanja-ju, stoga se oni joπ viπe diæu, to je sasvim naravski, da oni strogo dræe svoj JAINICIJATIVU.

Stoga æelim reÊi, da se ne razumiju staleæi meu sobom, ne samou Hrvatskoj, nego po Ëitavom svijetu. Svoj Ja, svoju inicijativu ne moæe imatisiromah u tijesnom materijalu, a bogati u tomu mogu imati. Dakle pitanje: πtaje krivnja, da nema inicijative hrvatski narod, ili svi drugi narodi, ili pojedinac?Krivnja je lakomost u grupama ili pojedinca za gramzenje onoga viπka, koji netreba i opet svjetski kapital. Uniπtimo toga krvnika, pak Êe biti narodi i poje-dinci slobodni i u duhu i u tijelu.

To miπljenje dostavio je Novljanu jedan njegov dopisnik, a Novljanga je uvratio u svoja razmiπljanja ne odklonivπi ga. U Ëetrnajstom razmiπljanju

Peto razmiπljanje svrπava u „zadaÊi“ iz koje vadimo ovo:

„ZadaÊe:

9. Ako ovo razmiπljanje naglo proËitate, prohujat Êe preko vaπeduπe kao vjetar i ne Êe ostaviti nikakvoga traga. Stoga se povrnite, pa Ëitajtepolako odlomak po odlomak. Iza svakoga razmiπljajte. Nastojte razumjetiono, πto u njima kaæe, uËeno se veli, πto je napisano meu redcima. Ako vamto ne uspije, budite zadovoljni i s onim, πto ste shvatili.“

Bujica rijeËi bez suvisla smisla…

©esto razmiπljanje zavrπava pak s ovim ne smislom:

„Ako neπto poznamo, bit Êe nam kadgod posve dosta jedno samosjetilo, da to prepoznamo. Na primjer jabuku mogu prepoznati samo pomirisu. Ali za prvo poznanje uvijek treba viπe sjetila, a kadgod i svih pet.Zaludu slijepcu tumaËimo bjelinu mlijeka ili snijega. Gluh Ëovjek ne poznaljepote ptiËjega pjevanja. Tko je prehlaen, ne moæe razabrati ugodan mirisod neugodna. Stoga je znanje ovisno o zdravlju naπih sjetila.

Sad vam je otvoren put k mudrosti. Od sada moæete uvijek uËiti,gdjegod bili πtogod radili. Uvijek moæete prema ovom naputku prouËavationo, πto se zbiva u vama i kolo vas. Iz poËetka bit Êe vam moæda malo teπko,ali kasnije Êete se lijepo snaÊi. Vidjet Êete, da je sve to povezano kao karike ulancu. Ako jednu kariku imate u ruci, veÊ vam ona vuËe drugu, ona treÊu,Ëetvrtu itd. Kad se nauËite naÊi konac veriga, pa onda dobro uhvatite prvukariku, ostalo Êe slijediti samo po sebi. Onda ne Êete trebati uËitelja, nego Êetevi biti uËitelj.

Malo po malo upoznati Êete tajne boæjega stvaranja, pa Êete moÊibiti saradnici boæji. (!?)

U sedmom razmiπljanju ima ova pouka:

„Stoga ponovno naglaπavam: tko æeli mudar postati, neka sve Ëinibaπ onako, kako savjetujem.“

I jer svoju dopisnu πkolu ovako hvali:


432rsr 433rsr

nas se razvilo izmeu meditacije i spekulacije neπto srednje. sanjarenje. Naπnarodni æivot od toga sanjarenja mnogo trpi. „Toga radi sam odluËio“ ∑ kaæeNovljan „da prekinemo s razmiπljanjima, pa da poËmemo s radom. Ali neÊemo da nam rad bude takav, da niπta ne proizvede. Za takov se rad kaæe: trlababa lan, da joj proe dan!“

(Ne mislim da je tako. To je g. Novljan nezgodno odsudio, jerbabin posao „trti lan“, potreban je i koristan, jer je jedna od predradnja nuæd-nih koko stvaranja rubina i tkanina.

Ima u tom „Djelu prvom“ meu inima i ova tvrdnja: „Pokuπat Êemoda na isti naËin kako se kroz tisuÊ ljeta na iztoku razvila meditacija, a nazapadu spekulacija udarimo temelj jednoj kulturi, koja Êe se razviti na temeljurada“.

Doista nanizano je tu lijepih rijeËi, ali smisao nije jasan, nijeshvatljiv.

Rojc nije ∑ kao Ëlan odbora prosvjetnoga saveza mogao pustiti, das takove besmislice i ako u dobroj nakani πire pod autoritetom „prosvjetnogasaveza“. Zato je upravio predsjedniku dru »aËkoviÊu ovo pismo:

22.10.1924.

Gospodine predsjedniËe!

Dopisna πkola ne postizava svrhu, koja se je oËekivala, a vrlomnogo stoji.

Mislim da mi nijednu od ovih dviju tvrdnja ne treba dokazivationomu, koji si je uzeo truda da proËita svih πestnajst „razmiπljanja“, i koji jeupuÊen u troπkove πtampanja i otpreme njihove. Zato predlaæem da se„razmiπljanja“ obustave, a da se umjesto njih pokrene list za pouku i zabavu.

Pouka obsizala bi sve grane kulture, ali bi se u prvom redu bavilazdravstvom, pa bi ovaj dio lista mogao biti na razpoloæenje zdravstvenomodsjeku, koji bi razmjerno doprinosio i k troπkovima lista. Ovaj bi list imao

priobÊuje nam svoje odkriÊe: „Meni se Ëini da neuspjeh naπeg kooperativnogpokreta moramo ponajviπe pripisati onoj nesretnoj rijeËi zadruga“. ∑ Zato„prof.“ Novljan predlaæe da se u buduÊe kaæe „vjeresijska sloga, SeljaËka sloga,gospodarska sloga, Sloga vinogradara, Ribarska sloga, Peradarska sloga, Slogaza proizvodnju umjetnih gnojiva, Sloga za promet i trgovinu, Prosvjetna slogaitd. itd.“ Jesu li to prihvatili RadiÊevci? ili je to Novljan od njih preuzeo?.

U daljnjim razmiπljanjima nalazi se i joπ nekoliko Ëudnih tvrdnja.Tu se citira dobar savjet: „Pomozi sebi sam, pa Êe ti i Bog pomoÊi.“ ∑ (Ako sisam pomognem ne treba mi viπe nitko pomagati!) To je naprosto netoËan pre-vod, jer treba reÊi: „pomagaj si sam, pa Êe Ti i Bog pomoÊi!“ ∑ Ili: nijednojutarnje sunce ne traje cijeli dan!

U jednom razmiπljanju prikazuje krug u kome se kreÊe hrana zaËovjeka ovako: gnoj, zemlja, biline, æivotinje, voda, ∑ a zaboravljen je „zrak“!

Itd.

Ova razmatranja trebalo je svaki drugi tjedan otisnuti u tolikoprimjeraka koliko je bilo predplatnika ili „uËenika“ i platiti poπtarinu dva putana mjesec. Nabralo s je dakle mnogo troπka, a sadræine tih razmatranja nisubaπ bile sve uspjele. ©to viπe mnoga su bila potpuno prazna, mnoga ne-razumljiva, a neka i bezsmislena.

Zato je Rojc savjetovao predsjedniku dru »aËkoviÊu neka predloæiodboru da se izdavanje tih razmatranja obustavi.

No, kako se je Novljan oslanjao na politiku SeljaËke stranke, kakoje odbor u veÊini pristajao uz nju, i kako je predsjednik dr. »aËkoviÊ bio sklonsimpatiËnomu Novljanu, nije uËinio niπta da se ta razmiπljanja obustave. Takoje „profesor“ F. Novljan u ime prosvjetnoga saveza nastavio svojom dopisnomπkolom, sada u listiÊima naslovljenim „Djelo prvo“, drugo itd.

U tim „razmatranjima“ ili „djelima“ uz moraliziranje ima i raznihËudnih a neπto i nerazumljivih tvrdnja. Npr. „Temelj zapadno evropske kul-ture jest spekulacija. Nije istina da kapitalizam zarobljuje radnike i seljake,nego ih zarobljuje onaj duh, koji vlada zapadno evropskom kulturom. Kod


434rsr 435rsr

Evo! Ono je na jedna kola baËen i pisaÊi stol hrvatskih banova, kojije i ban JelaËiÊ rabio!…

Upita ovoga vozara kamo on to vozi?

„Ja vozim u Novu Ves u vojni sud… A kuda oni drugi voze, neznam“…

Duboko potresen skrene Rojc kuÊi ∑ ne htjede mu se πetnje!…

*Rojc je ustrajno sjedio u svojoj sobi pred nacrtima i prvim izvedba-

ma svoga izuma o pisaÊem stroju sa mirujuÊim valjkom, jer su boli u desnomstegnu sve do u palac desne noge takove jakosti, da nije mogao hodati ni usobi. Zato si je dao gumb za zvonac poslugi urediti na drugoj vrbci od æice,tako dugoj, da je sizala do na njegov pisaÊi stol, te je mogao sjedeÊi uzanj pri-tisnuti gumb i dozvati si poslugu.

Bilo mu je teæko u takvom prisilnom neradu i mirovanju sjeditidane i dane ∑ tjedne i tjedne, ∑ mjesece i mjesece, πto viπe i godine, a ne moÊiuplesti se u taj vanjski æivot i rad, ne imajuÊi udjela u borbi svojih nekadaπnjihdrugova.

Tako su proπli i izbori 1924. razpust narodne skupπtine i opetrazpis novih izbora za 8. veljaËe 1925. Srbijanski vodeÊi politiËari P.P. reÊima(PaπiÊ-PribiËeviÊ) osjeÊali su da im prijeti izreËenje narodne osude zbog nji-hovoga ludoga lutanja, kojim su zabludili u bezizlazni tjesnac slijepoganasilnoga tjeranja pod centralizam beogradsko-radikalski. Hrvatski bio jenarod veÊ toliko upuÊen i toliko prokuπan, da je ove nove izbore pozdraviokao stepenicu k politiËkom osloboenju i k povratku u æivot dostojan ljudisvijestnoga naroda.

Beogradski nasilnici („siledæije“) ∑ ma da su se ponaπali kan da niπtane vide ∑ znali su, da im prijeti velika pogibelj, jer bi se moglo dogoditi, da seHrvati sloæe sa demokratskim Srbima i Srbijancima, a tada bi izpod njih puklaprovalija u koju bi se na nepovrat survali…

dolaziti u ruke mladeæi, koja svrπava puËku πkolu tako, da ona pomoÊu togalista produæi Ëitanje i vlastitu naobrazbu.

Dakako da list ne bi bio ureivan za djecu, nego uopÊe za seljaËki,obrtniËki i radniËki dom. List neka bi izlazio (za poËetak) jedanput mjeseËno.Nikome se ne bi πiljao bezplatno, ali treba predplatu ustanoviti minimalnimiznosom. Ako se g. predsjedniËe, u naËelu s ovim mislima slaæete, molim dau prvoj iduÊoj odborskoj sjednici odredite o tome razpravu.


M. Rojc

Ëlan odbora

prosvjet. saveza.

Kako je veÊ spominjano obolio je Rojc od æivca ishiasa na desnojnozi (od boka do u noæni palac siæuÊega), nije mogao posjeÊivati ni sjednicuprosvjetnoga saveza.

Za nedugo prestala je raditi ta dopisna πkola Novljanova, a prestaoje i rad prosvjetnoga saveza. Zamro je bez nasljednika…

Novine su izvjeπÊivale, da je 15. veljaËe 1924. ukinuta u Zagrebu„hrvatska zemaljska vlada“, koja je postojala od g. 1869., te da su poËele djelo-vati „oblasti“, na koje je Hrvatska i Slavonija razdijeljena i to: zagrebaËka,osjeËka, srijemska i primorsko-krajiπka.

PoËetkom oæujka jednoga lijepoga jutra uputi se Rojc od kuÊepreko Kamenitih vrata na trg Sv. Marka, odanle skrene BrezovaËkom ulicomprema muzeju u Demetrovoj ulici pa da s tamo postojeÊim prolazom spustizmijskim putem u Tuπkanac na kratku πetnju, ukoliko Êe mu dopustiti noga ukojoj je bol od ishiasa poËela popuπtati. Kad se je popeo kratkom i strmomKamenitom ulicom na Markov Trg vidje, kako iz banskih dvora izlaze tovar-na kola puna posoblja iz banskog dvora i njezinih uredovnih pisarna…

Zabolilo ga je oko srca!


436rsr 437rsr

ci bili su dr. TrumbiÊ, Pavao RadiÊ i drugi, koji su svi pokazali suglasnomiπljenje i politiËko uvjerenje te proizveli dubok dojam.

Rojcu bijaπe tijesno oko srca, πto ne moæe sa bivπim svojim odliË-nim drugovima sudjelovati u ovom politiËkom poslu, pak je sjedeÊi pred svo-jim pisaÊim stolom, desnu nogu dræeÊi na podnoæku i zamotan krznom,razmiπljao o zloËinima koje poËinjanju srbski politiËari, te u æelji da u ovoj

Zato nisu birali sredstva, kojima da se saËuvaju od propasti. Uizboru sredstava nije ih niπta prijeËilo, primili su se svakoga, koje su ma gdjeprimijetili. Najpogibeljnija bila im je hrv. republikanska seljaËka strankaRadiÊeva, koja je veÊ i meu samim Srbijancima u kraljevini imala odanihpristaπa. Nju im treba uniπtiti!

Zato 23. prosinca 1924. ministarsko vijeÊe (po srbski: „savjet“)odluËi na predlog ministra unutraπnjih poslova (B. MaksimoviÊa) da zaonemoguÊit hrv. republikansku seljaËku stranku u prvom redu odredi uhiÊe-nje njenoga vodstva: Stjepana RadiÊa, dra Vladimira MaËeka, Josipa Predavca,dr. Stjepana KoπutiÊa, dra Jurja KrnjeviÊa i ing. Augusta KoπutiÊa.

ZagrebaËko redarstvo provelo je ovu odluku i sve ove odliËnikezatvorilo u svoju jednu nastanbu u Vlaπkojo ulici. Ovi zamoliπe dra AntuTrumbiÊa, te ovaj sastavi i predade u njihove ime æalbu proti tomu uhiÊenju,nadleænomu kr. sudb. stolu u Zagrebu, (a opreza radi i sudu „za varoπBeograd i »ukanicu“ u Beogradu)…

VeÊ 6. veljaËe 1925. dostavljeno je dru TrumbiÊu od sud. stola uZagrebu rjeπenje kr. stola sedmorice izdano 2. veljaËe 1925. pod br. 299, kojimizriËe, da ukida odluku redarstvenoga ravnateljstva i odreuje da se æalitelji dr.MaËek i drugovi bezodvlaËno na slobodu puste. No prije, nego je ovo rjeπenjesudb. stola dostavljeno dru TrumbiÊu, primili su dr. MaËek i drugovi novuodluku redarstva, kojom se ponovno odreuje njihovo zatoËenje po vel.æupanu zagrebaËkomu. To je vrπak drzovitosti politiËkih zloËinaca!

Dakako, da je P.P. vlast dala po zagrebaËkom redarstvu obustavitiizlaæenje RadiÊevog lista „Slobodni Dom“. Ali je kr. sudb. stol na molbu St.RadiÊa i Rudolfa Hercega podastro na rjeπenje kr. stolu sedmorice, koji je i tuodluku redarstva ukinuo uz temeljito obrazloæenje.

Za izbore, koji su odreeni za dan 8. veljaËe pripravljali su se izagrebËani, te su sazvali na nedjelju 25. sijeËnja 1925. skupπtinu opozicije uMuzikhalu (u NikoliÊevoj ulici), na koju je doπlo oko 20.000 naroda. Nu i akosu se stisnuli u dvorani, na galerijama, u hodnicima i na dvoriπtu, ipak mnoginadolazeÊi nisu mogli dobiti mjesta, veÊ su se morali vratiti. Glavni govorni-


438rsr 439rsr

Karikatura Svetozara PribiËeviÊa

bez sudbenoga postupka, πto viπe i proti odredbi suda, koji po Ël. 5. ustavajedini ima da odluËi o istraænom zatvoru.

BraÊa Srbijanci Ëitali su kako zagrebaËko redarstveno ravnateljstvoosniva svoju odredbu o ponovnom uhiÊenju i zatoËenju po sudu na slobodupuπtenih gg. dra MaËeka i drugova na temelju Ël. 10. ustava i jedna naredbeiz vremena apsolutizma od g. 1855., pa naravski misle da ova naredbadozvoljuje zatoËenje.

»l. 10. ustava kaæe:

„Nijedan graanin ne moæe biti izagnan iz dræave. On se ne moæeprotjerati u zemlji iz jednoga mjesta u drugo, ni zatoËiti u jednome mjestu,osim u sluËajevima, koje je zakon izreËeno predvidio“.

Kada se redarstvo u svojoj odluci, odreujuÊoj zatoËenje draMaËeka i drugova poziva na ovaj Ëlan, onda je jasno da to Ëini zbog toga, πtose tu izriËe da je i zatoËenje dopuπteno.

Ali je ovo zatoËenje vezano na to, da takovo zatoËenje bude kojizakon izriËno predvidio. Redarstvo je dakle trebalo da se joπ pozove na takovzakon koji izriËno predvia zatoËenje i njegova bi odluka tada bila opravdana.Redarstvo se nije moglo pozvati na takov zakon, jer takovoga kod nas napro-sto ne ima. Nego ono se je u vezi s tim pozvalo na naredbu min. unutar. djela,pravosua i vrhovne vlasti redarstvene od 3. travnja 1855. (zem. vl. list. r. I.kom. X. br. 59. str. 148).

Svaki Srbijanac, koji ne pozna sadræaja ove naredbe, niti mu je lakodo nje doÊi, mora dræati, da ova naredba govori o zatoËenju i dozvoljavazatoËenje. Ta zaπto bi se inaËe redarstvo pozivalo na nju, kad u vezi sa Ël. 10.ustava odreuje pritvor i zatoËenje gg. dra MaËeka i drugova. Biti Êe muËudno, kad mu evo kaæem, da ta naredba od g. 1855. nimalo ne govori ni pred-via pritvaranje ni zatoËenje i da se je redarstvo sa jednakim logiËnim efektommoglo pozvati na mjenbeni zakon, ili na zakon o vodnim zadrugama.

Ni ova naredba ni drugi carski patenti iz doba austrijskoga apsolu-tizma ne sadræe niπta, Ëim bi se ovaj postupak i ova odluka redarstva mogla

borbi ne ostane posve u prikrajku, napiπe i priopÊi u Hrvatu od 18. veljaËe1925. br. 1484. sljedeÊi Ëlanak:

„PRITVORI I ZATO»ENJE

PravniËko razmatranje.

U Zagrebu je redarstvena oblast samovlastno uvela jednu novuvrstu zatvora u koji pritvara osobe, kojima nikakove krivice ne mogu dokaza-ti niti za kaænjivanje redarstveno niti za iztraæni zatvor po kaznenom postup-ku.84

»ini se, da su ovu novu vrstu zatvora joπ i neki kotarski predstojni-ci u zemlji poËeli uvaati. Za nas u Hrvatskoj ovo je jedna posve nepoznata ipo naπim zakonima nemoguÊa pojava. Zato mnogi misle, da je preneπenakratkim putem (mimo zakonodavstva) iz Srbije k nama. No to ne stoji, jerSrbija ne poznaje takove ustanove, pa se obratno u Srbiji Ëude, kakove to miimamo zakone iz cesarske Austrije po kojima vlast moæe po volji liπiti dræav-ljanina slobode!

No, uistinu ni kod nas takove ustanove ne ima, niti smo je imali zavrijeme naπe pravosudne autonomije ni za vrijeme carske apsolutistiËke vla-davine. Osobna sloboda nije bila kod nas baπ idealno zaπtiÊena, ali je ne-povredivost osobe uopÊe bila osigurana i uvaæavana sve do prevrata g. 1918.kada je narodno vijeÊe mislilo, da mu skrb za sigurnost novoga stanja nalaæeda preventivno zatvori nekoliko osobito istaknutih protivnika novoga stanja.

Meutim je proπlo ovo doba prevrata i neopredijeljenoga stanja, teje kod nas uzspostavljena krijepost (snaga) svim naπim zakonima, a uz to odg. 1921. imademo i stoæerni dræavni zakon, imademo ustav, koji u Ël. 5. i 10.zajamËuje osobnu slobodu. Zato se i naπa braÊa Srbijanci Ëude, kako toimamo mi joπ od Austrije takove zakone (carske patente), koji usprkos ustav-nim odredbama dozvoljavaju zatvarati ljude i dræati ih u zatvoru ili zatoËenju


84 M.R. Poput nekadanje Bastile u Parizu, koja je g. 1780. po razjarenom puËanstvu razore-na.

440rsr 441rsr

opravdati. Mnoga se krivnja za oπtrine redarstvenih vlasti baca na te carskepatente i naredbe iz doba austrijskog apsolutizma. Mnoga krivnja koja ipakmanje leæi u njima, nego u samovoljnom postupanju mnogih organa danaπnjeuprave i redarstva. Dobro je da ih tom prilikom ogledamo, pa da ih pred dosa-da neupuÊenim pravedno prosudimo po sadræaju i znaËenju.

To je tim potrebnije, πto su ovi patenti i naredbe iz apsolutistiËko-ga doba „o kaznenoj vlasti i o postupku upravnih oblasti“ po hrvatskomsaboru g. 1869. ostavljene u krijeposti i nakon uvedenja ustava, Ëime su za-pravo postali ustavni zakoni sa punom ustavnom krijeposti (snagom), pa jetime s njih izbrisana ljaga neustavnoga roenja.

Bilo bi pravo Ëudo, kad bi autonomni hrvatski sabor pridræao i krozpedeset godina svoje autonomije ostavio ove zakone u krijeposti, kad bi onibili onakovi, kako ih riπu oni, πto ih u istinu ne poznaje.

Ti zakoni, koje je hrvatsko autonomno zakonodavstvo samo unekim pravcima dalje izgradilo, uistinu nisu zakoni barbarski, niti su apriorizakoni nasilja. Sve oπtrine, koje su se ipak uz njih, a kadikad baπ i protiv njihprije dogaale, skrivili su Ëinovnici, koji su ih netoËno primjenjivali. Ali se ipakskroz sve ovo proπlo vrijeme nije dogodilo, πto se dogaa danas, da redarstvopritvara one, koje sud puπta da se na slobodi brane, i da ih pritvara u zatoËe-nje bez presude i bez ograniËenja u vremenu! Takove se strahote nisudogodile, jer je prema svim naπim zakonima i naredbama bilo takvo ËudonemoguÊe. Postalo je moguÊe tek sada, kad je ozgor nestalo poπtovanja itemeljnih zakonskih odredbi.

Za razjaπnjenje ovih carskih patenata i naredbi redom Êu navestiπto treba za njihovo razumijevanje i pridati Êu im kratki sadræaj.

Evo ih

1. Carskim patentom od 27. svibnja 1852. uveden je novi austrijskikazneni zakon o zloËinstvima, prestupnicima i prekrπajima i u Hrvatskoj i uSlavoniji. Taj je zakon dotjeran mnogim novelama po hrvatskom autonom-nom saboru, te joπ i danas u krijeposti stoji.


443rsr

Vods

tvo

HSS

-a (

V. M

aËek

, S. K

oπut

iÊ, I

. Gra

ndja

, J. P

reda

vec,

S. R

adiÊ

, K. K

ovaË

evic

´, T

. Jal

æabe

tiÊ, –

. Bas

ariË

ek)

prema svakomu, tako isto imade i svatko iskazivati πtovanje tim organimakada ovrπuju uredovna svoja djelovanja.

Tko se dakle a) proti kojemu upravnom (politiËkom) ili redarstve-nom uredniku, ovrπujuÊemu uredovna zakonita djelovanja, ili proti straæamai poglavarstvenim sluæbenicima, koji na javnim mjestima ili proti straæama ipoglavarstvenim sluæbenicima, koji na javnim mjestima ili u prebivaliπtimaprivatnim ovrπivat imadu naloge uredovne, ponaπa oporno ili uvredljivo, ilitko premda opomenut ne odustane od ponaπanja takovoga, koje vrijeaznaËaj uredovni; zatim b) tko se proti naËelniku opÊine, ovrπujuÊemu nalog,πto ga je isti po zakonu ili po osobitom naputku koje vlasti obaviti duæan,neprestajuÊi vlada oporno i uvredljivo; ili c) tko se u podnesku na koju vlastπto ga je sastavio ili sam ili po nalogu njegovu tko drugi, posluæi naËinompisanja istu vlast vreajuÊim ili tko takav podnesak sastavi za koga drugoga ∑past Êe pod postupak kazneni, koji je ustanovljen u §-u 11.“

Poπto su Ëinovnici i javni sluæbenici (πto viπe i oruænici) bili strogimzakonom i naredbama upuÊeni na pristojno ponaπanje prema opÊinstvu iprema svakomu uopÊe, to je u mirno doba dolazilo do uporabe ovoga §-aslova a) i b) malo ne samo proti pijanim nemirnjacima. Danas je taj naruπajuËestao i kod trijeznih mirnih graana, jer ga izaziva upravo nepojmivo suro-vo i prostaËko nastupanje velikoga broja organa vlasti popraÊeno najogavni-jim kletvama, psovkama a i kundaËenjem.

Utok u sluËajevima osuenja po sl. a) ne ima moÊi odgodne. Ali jeutok ipak od vaænosti, jer predlaæe viπoj vlasti na presuenje ponaπanjenjezinoga niæega organa, te ga ovako i s te strane podvrgava kontroli.

Kako napomenuh proglaπen je g. 1852. kazneni zakon, g. 1853.kazneni postupnik, g. 1854. naredba o kaznenoj vlasti i postupku predupravnim oblastima (redarstvu), pa je dakle trebalo, da se ovo zakondoavstvoupotpuni joπ i ureenjem nadleænosti izmeu sudbene i upravne vlasti zaraspravu i suenje prekrπenja zakona. Ovo je uËinjeno naredbom od g. 1855.o kojoj je poËetkom veÊ bilo govora i na koju se poziva zagrebaËko redarstvo,da opravda ponovni pritvor te zatoËenje g. dra MaËeka i drugova!

2. Carskim patentom od 29. srpnja 1853. uveden je u Hrvatsku iSlavoniju novi kazneni postupak udeπen prema novom kaznenom zakoniku.Ovaj je carski patent hrvatski sabor stavio izvan krijeposti godine 1875., te jeumjesto njega, koji je stajao na stajaliπtu formalnoga dokaza, donio novi (zaonda) moderni postupnik po kojemu sudac sudi na temelju svoga slobodno-ga uvjerenja (osvjedoËenja).

3. U vezi sa ovim kaznenim zakonom i kaznenim postupnikomizdana je g. 1854. carska naredba (tzv. potent), kojom se odreuje „kaznenavlast i postupak pred upravnim oblastima“. Ova naredba sadræi ustanovekako se imadu ubirati (utjerivati) porezi i opÊinske daÊe, kako traæiti izvrπenjekoje duænosti da se neπto dade u djelu ili u naravi, kako izvrπiti zabrana koje-ga djelanja, kako primorati da pozvanik doe pred oblast i konaËno kako Êese kazniti „redarstvenim propisima protivno ponaπanje na javnim sastancima,imenito u sluπaliπtima, kazaliπtima, dvoranama, krËmama, kavanama itd.,zatim na æeljeznici, parobrodu, poπtanskim kolima itd., kojim se povrjeujered i pristojnost, smeta veselje i zabava opÊinstva ili inako daje sablazan,zatim svaki demonstrativni Ëin, koji smjera na to, da se njime izrazi nena-klonost prema vladi ili zametanje naredaba njezinih.“ Kazne za takovenaruπaje mira i reda imadu se πto bræe izreÊi i kreÊu izmeu 1 do 100 forintiglobe ili zatvora od 6 ura do 14 dana. VeÊa se kazna ne moæe izreÊi, a izvrπitise moæe istom kad postane pravomoÊna, jer je proti njoj dozvoljen utok naviπu vlast sa odgodom moÊi (§ 15.). Ova viπa vlast ne ima prava ni povisiti nipooπtriti kaznu ali ima pravo ublaæiti ju ili sniziti a i oprostiti. Ovo je potonjeodreeno posebnom naredbom od g. 1860.

Jasno je dakle da ni po ovom kod nas zloglasnom §-u 11. oveozloglaπene naredbe ne moæe biti ni pritvaranja ni zatoËenja, kakvo je prove-deno proti g. dru MaËeku i drugovima.

No ima joπ jedna mrzka ustanova u ovom carskom patentu, a to je§ 12. koji glasi:

„Kao πto je politiËkim i redarstvenim organima naloæeno pod stro-gom odgovornosti, da se prigodom uredovnoga opÊenja pristojno vladaju


444rsr 445rsr

daju temelja ovim silnim progonima i muËenju naroda, kome je sada izvrgnut,kao πto i ne opravdavaju i ne daju temelja pritvoru i zatoËenju g. dra MaËekai drugova. Ovo je samovoljni Ëin sile i niπta drugo!

Milan Rojc.“

*

Poπto Rojc i zbog bolestne noge i zbog politiËkih prilika nije mogaokandidirati na izborima u skupπtini raspisanih g. 1925. napisao je javnopismo:

„Mojim izbornicima iz g. 1923.

Sa viπe strana me pitaju zaπto ja kod ovogodiπnjih izbora ne kan-didiram.

Po uËestalosti ovakovih pitanja vidim, da mi se valja o tome javnomojim izbornicima oËitovati.

VeÊ pred izbore g. 1923. nisam kanio kandidirati te sam otkloniosvaku u tom pravcu priopÊenu mi æelju pokazujuÊi i na tu okolnost, da nisamu nijednoj stranci organizirani Ëlan, da stojim izvan stranaka. A, kad su setadaπnje izborne prilike razvile u takvom pravcu te je bilo viditi, da bi jednaizvanstranaËka kandidatura u Zagrebu ipak bila potrebna, ponudili smo ja imoji prijatelji kandidaturu g. dru Antunu TrumbiÊu, koji je stajao izvan strana-ka kao i ja. On je u ono vrijeme boravio u Splitu.

Demokratska stranka, koja se je nalazila pred izlazkom desniËarskemanjine sa g. Sv. PribiËeviÊem, postavila je za Zagreb kandidata ove manjine.

Proti takovoj „demokratskoj“ kandidaturi trebalo je postaviti kandi-data, oko kojega bi se mogli skupiti svi oni izbornici, koji su odani pravojdemokratskoj misli, a nisu se mogli odluËiti za kandidata hrv. rep. selj.

Ova naredba odreuje, da Êe istraæenje i kaænjenje svih onihnaruπaja (prekrπaja) zakona, koji veÊ nisu u kaznenom zakonu proglaπeni kaodijela kaænjiva, spadati pod nadleænost upravnih vlasti (redarstva), koje imaduπto kraÊim postupkom izreÊi presudu, proti kojoj je dozvoljen utok, sa obu-stavom moÊi izvrπbe u koliko nije osobitim propisima neπto posebnonareeno; kaænjivost ovakovih naruπaja utrnjuje (zastaruje) za tri mjeseca, akou to vrijeme o njima nije bio poveden postupak.

Iz ovoga izcrpivog sadræaja ove kratke naredbe vidi se jasno, daona ni je mogla pruæati osnovice za odluku zagrebaËkog redarstva o pritvorui zatoËenju g. dra MaËka i drugova, i da se je ona pozivala na nju samo daobsjeni one, koje te naredbe ne poznaju. A to je sa iznimkom nekolicinepravnika u Hrvatskoj, a u Srbiji bez svake iznimke, sva javnost.85

Iz onoga doba joπ imamo u Hrvatskoj „uredovni naputak“ zaupravne oblasti (od g. 1855.), u kome se ureuju duænosti Ëinovnika, i„naputak za zem. oruæniπtvo od g. 1850.“. Premda i jedno i drugo ni malo nespada u ovo razmatranje jer ne ima posla sa odreivanjem pritvora i zatoËe-nja, spomenuti Êu ipak neke odredbe, koje bi dobro bilo, da se i danasobdræavaju. Upravnim Ëinovnicima nalaæe se da imaju biti u opÊenju sastrankama prijazni i pripravni uËiniti im πto traæe, ako je ikako moguÊe. I daim to uËine „koliko moguÊe bræe“.

Od oruænika se meu inim zahtijeva, da bude odjeven Ëestito iËisto, da se ne opija, da govori svakom uljudno sa „vi“, da svakome budeusluæan i pristojan, a „nigda mu nije dopuπteno, da srdito ili Ëak oporo odgo-vara“. Isto se tako zahtijeva „da se od svakog prostaËkog i odurnog ponaπanjaËuva“. Odreuje se da je „oruæniπtvo duæno pri dopuπtenim i nedopuπtenimnarodnim sastancima mirno,pristojno i uljudno postupati.“

I tako dalje.

Zavrπavam ovo razmatranje utvrujuÊi Ëinjenicu, da u Hrvatskoj izapsolutistiËkoga doba preuzeti carski patenti i naredbe ne opravdavaju i ne


85 M.R. Ne izuzevπi niti ministra unutarnjih djela ∑ PribiÊeviÊa.

446rsr 447rsr

ministarskog savjeta kao najviπeg upravnog organa. Naprotiv tvrdim, da je tobaπ velika pogreπka, jer po administrativnom pravu ministarski savjet je sa-vjetodavno tijelo i moæe rjeπavati samo u onim sluËajevima, gdj ega zakonnaroËito na to ovlaπÊuje.

Dozvolite da upitam, gdje je taj zakon, koji daje tu kompetencijuministarskom savjetu. U samome zakonu o zaπtiti dræave nema toga, gospo-do, niti je ta obznana u svojoj prirodi pravna. Pitam nadalje, sako Obznananije niπta drugo bila, nego primjena zakona, zaπto je ona bila potrebna?Obznana je bila potrebna zato, da se zakon protegne na ono, na πto se samzakon ne odnosi. Ovaj je zakon po namjeri svojoj bio privremen i izazvanspecijalnim Ëinima komunistiËke stranke. Ako bi se dakle radilo samo okomunistiËkoj partiji, tu bi se naprosto ovaj zakon imao primjenjivati kao isvaki drugi. Jest, ali bez obznane nitko se ne bi dosjetio, da se ovaj zakondonosi protiv druge koje politiËke partije i da se ima primjenjivati na jednuseljaËku stranku. Da bi se to moglo uËiniti, ministarski savjet pribjegao je ovojobznani, koja je vama svima poznata i konstatirao: HRSS je pristupila uSeljaËku Internacionalu. SeljaËka Internacionala je ogranak III. KomunistiËkeInternacionale, dakle je HRSS sastavni dio KomunistiËke Internacionale iprema tome je ona komunistiËka stranka! Gospodo, to viπe nije ekstenzivnotumaËenje zakona, kojemu ovdje nema mjesta kod ovakvog iznimnog iprivremenog zakona. To spada u podruËje pravnih fikcija tj. da se zakon pri-mijeni na one sluËajeve, na koje se ne odnosi zato, jer se uzima da neπto po-stoji, πto u stvari ne postoji.

KomunistiËke su stranke radniËke stranke, koje idu za socijalizaci-jom svih sredstava proizvodnje. Kako su radnici najveÊim dijelom u manjini,kane taj svoj cilj postiÊi diktaturom proletarijata.

A πto ovdje vidimo? Ovdje se radi o jednoj seljaËkoj stranci i to uzemlji, koja je preko 80 posto seljaËka, o stranci koja ispovijeda naËelademokratska i privatne svojine. Dakle vidite od svega onoga, πto se u svijetumisli da je komunizam i po svojoj strukturi i po stavljenim zadacima, ovdjenam ni traga.

stranke. (Hrvatska Zajednica, kako je poznato nije uopÊe postavljala svojihkandidata.)

Istom kad je g. dr. TrumbiÊ i ponovnu naπu molbu, da se primi tekandidature otklonio zahvaljujuÊi se na prikazanom povjerenju, ali obziromna to πto veÊ kandidira u Splitu, popustio sam æeljama mojih odliËnih izborni-ka, te sam pristao, da im budem izvanstranaËkim kandidatom. Danas su pri-like neπto drugËije. Ja istina stojim i danas izvan stranaka, ali demokratskastranka je meutim izluËila onu desniËarsku manjinu (samostalne demokrate),te kandidira gdina dra PetriËiÊa proti disitentu samostalnom demokratu g. druJuriπi, a g. dr. TrumbiÊ kandidira veÊ u Zagrebu za Hrvatsku Zajednicu, u Ëijuje organizaciju meutim ustupio.

Kod takovoga stanja stvari niti je nuædna kandidaturaizvanstranaËke liËnosti, niti bi imala smisla. Evo dakle zaπto ovaj puta ne kan-didiram, veÊ Êu svoju duænost izvrπiti samo kao izbornik.

U Zagrebu, 28. sijeËnja 1925.

Milan Rojc.“

GOVOR NARODNOG ZASTUPNIKA DRA. LADISLAVA POLI∆A NAJU»ERA©NJOJ SJEDNICI NARODNE SKUP©TINE.

G. PoliÊ sa pravne strane promatra primjenu zakona o zaπtitidræave na HRSS u vezu sa samom vaænoπÊu ovoga zakona i nastavlja:

Istaknuo sam sve to da vidite, kako je u parlamentarnim zemljamateæko takova πta uËiniti i nositi odgovornost, da se uËini takovo neπto naosnovi jednoga zakona, koji je protiv ustava. Moæda se to ranije moglo oprav-dati krajnom nuædom, ali danas ona ne postoji.

Predjimo na samu obznanu, kako se u obiËnome æivotu naziva onorijeπenje ministarskog savjeta od 23.XII. pr. g. Izvjestitelj veÊine u verifika-cionom odboru naroËito je isticao vaænost ove odluke time, da je to rjeπenje


448rsr 449rsr

*

Posredovanjem Rade PaπiÊa, sina „bele brade“ zakljuËilo je mi-nistarstvo rata kupiti ponuene mu revolvere za 5 dinara po komadu skuplje,nego se je traæilo! ∑ To u brojkama predoËeno znaËi, da Êe ih dræava platiti sa1,200.000 dinara viπe nego bi trebala. A taj viπak? ∑ izginut Êe u dæepovima uministarstvu rata zabavljenih sluæbenika!

*

Æensko druπtvo u Bjelovaru postavilo je i 28. rujna 1925. sveËanoodkrilo spomen ploËu u Ëast biskupu Strossmajeru i u spomen one zgode,kojom je tadanji austrijski car, a kralj hrvatski, ukorio Strossmajera πto je brzo-javio u Kijev k proslavi desete stogodiπnjice (1000 god.) pokrπtenja Rusa ovo:„Neka Bog dade Rusiji svoj blagoslov, a da ona uzmogne svojim vrlinama isvojom vjerom izvrπiti uza sve svoje zadaÊe i onu najuzviπeniju svjetsku mi-siju, koju joj je Bog namijenio“.

*

U Beogradu uhiÊen je neki dr. Bugarski Milan, bivπi naËelnik u mi-nistarstvu saobraÊaja, jer je prevarenim naËinom iznudio odpremniËkoj agen-ciji „Mundus“ u Gruæu pol milijuna dinara.

*

Izjava koju je Pavao RadiÊ Ëitao u skupπtini po diktatu bratiÊa siStjepana RadiÊa, imala je u istinu one posljedice, koje je Stjepan RadiÊ od njeoËekivao. ∑ VeÊ 12. srpnja postignut je sporazum izmeu Hrvata i Srba te 13.srpnja veÊ radikali i RadiÊevci glasuju zajedno a 17. srpnja veÊ je sastavljena i

Zato ponavljam, da je Obznana samo zato bila potrebna, da sezakon o zaπtiti dræave protegne i na ono, na πto se po svom tekstu ne odnosi.

*

VeÊ se je govorilo o buduÊoj novoj vladi, koju Êe blok sporazumasastaviti. OznaËivalo se da Êe u tu novu vladu uÊi kao ministri dr. MaËek,KoπutiÊ, Predavec i KrnjeviÊ. ©uπkalo se je i to, da je Svetozar PribiËeviÊ sno-vao urotu i neki puË, kojim bi sve ovo oborio, pa da se on doËepa diktature.Pomoglo bi mu svojim miπicama udruæenje „Narodna Obrana“. No preranose je za tu osnovu doznalo, pak sada o tome vodi iztragu ministar unutraπnjihdjela Boæo MaksimoviÊ.

Jedne novine zgodno primjeÊuju na sve ove glasine: Svaki nepris-trani poznavalac naπe najnovije povijesti morati Êe priznati, da je reæim PaπiÊ--PribiËeviÊ bio vrhunac i korupcije i terora i nesposobnosti!

*

Kod izbora 8. veljaËe 1925. bi naime odluËno poraæena vlada. UZagrebu na primjer dobio je:

TrumbiÊ 16.292 glasa

socijalisti 235 glasa

Dr. Surmin 261 glasa

komunisti 943 glasa

puËka stranka (klerikali) 248 glasa

Frankovci 2.407 glasa


450rsr 451rsr

va, a ne radi prosvjetne potrebe. ∑ Govorilo se, da RadiÊ hoÊe da reparira sveone nepravde, koje su na uËiteljstvo primijenjene po PribiËeviÊu.

Npr. dræavni katastar na silu se je pred dvije godine selio u Kuko-viÊevu zakladnu kuÊu, a da nije do danas niπta platio, te je tako nasilno oπtetiodobrotvornu zakladu.

Izbori su proπli. Proπli u potpunoj tami i osamljenosti. Po naloguvlade za vrijeme izbora bijaπe zabranjeno telegrafiranje i telefoniranje privat-nim osobama. To je kano da su svjetlo utrnuli. Tatu i razbojniku treba tminaza izdvajanje njegovih zloËina! Naskoro poslije izbora doznalo se je πto se jesve deπavalo kod raznih izbornih mjesta, a i sada istom doznajemo Ëemu jeimao za pravo sluæiti gdjekoji predizborni Ëin i korak vlade.

Vlada je dala pisati, da je toËno obavijeπtena, da Êe u Hrvatskojplanuti revolucija u drugoj polovici sijeËnja. I ona je doista mislila (nadala se?)da Êe u ono vrijeme doÊi do uzbune i do uporabe oruæja proti seljaËtvu. Onaje naime za to doba odredila i u to doba provela zatvaranja vodstva seljaËkestranke predsjednika RadiÊa, podpredsjednika dra MaËeka, dra KrnjeviÊa i joπtrojicu u Zagrebu, a po cijeloj zemlji dala je pozatvarati mnoge predstavnikemjestnih organizacija te smijenila nepoÊudne opÊinske Ëinovnike i uËitelje.

Uistinu je imala po svom poznavanju srpskoga svijeta pravo oËeki-vati otpora. Dopala je demokratskoj stranci u ruke jedna naredba sreskoganaËelnika u Loboπevici imenom Æivojina A. JovanoviÊa, upravljena opÊinamakoja glasi:

„Gospodine! Odmah poπljite kurire svim biljeænicima u Ëijim suopÊinama dozvoljeni zborovi, da bez obzira na nalog vel. æupana i na imestranke, pomoÊu neodgovornih lica bez smetnje æandara svaki zbor imajuonemoguÊiti. Ne samo to, nego i dodir opozicionih agitatora sa narodom irasturanje letaka. Sve se to ima izvrπiti pomoÊu neodgovornih lica, koje trebada organizuju biljeænici, a da su naoruæani motkama i kamenjem. Gdje nemaovakvih neodgovornih lica treba pozvati Ëetnike iz Kneæevih Vinograda,PopovaËa i Branjina. To se ima upotrebiti prema svim protivniËkim stranka-ma bez razlike.

nova vlada: PaπiÊ, GjuriËiÊ, NinËiÊ, TrifunoviÊ, UzunoviÊ, K. VukiËeviÊ,StojadinoviÊ, general TrifunoviÊ, MiletiÊ, dr. SrπkiÊ, MaksimoviÊ, Pavle RadiÊdr. ©uperina, dr. KrajaË, i dr. NikiÊ. Svega 16 ministara od toga Ëetiri Hrvata.

Dalnja posljedica onoga naglavce uËinjenoga obrata, πto ga jeproveo Stjepan RadiÊ, objavio Pavao RadiÊ, a odobrili svi RadiÊevci, bila jeobustava kaznenoga progona proti Stjepanu RadiÊu i drugima, te je cijelovodstvo puπteno na slobodu. ©to viπe, vlada je priredila i banket u Ëast RadiÊuu hotel Palace u Beogradu.

Ovo sbivanje vrlo je dobro oznaËio dr. TrumbiÊ rekavπi: To nijesporazum Srba i Hrvata, to nije ni sporazum svijuh u skupπtini najjaËih strana-ka parlamenata, jer njihovi klubovi nisu ni do danas o njemu obavijeπteni!

*

Vlada, ko „vlada izbora“, svaπta obeÊaje, na primjer obeÊaje otvo-renje jadranske æeljeznice. „Beogradske Novosti“ poËele su 8. kolovozaiznositi neËuveno rasipavanje dræavnoga novca sa strane bivπega ministra Sv.PribiËeviÊa.

U proslavu tisuÊgodiπnjega obstanka Hrvatske prireena je uZagrebu velika Slava. U Maksimiru nasipaπe mali breæuljak od gruda zemljedoneπene iz svih krajeva gdje Hrvati stanuju. Slavio se je mileniji postanka iobstanka Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Dok je Hrvatska bila svoja kralje-vina Slovenci su podnosili franaËko robstvo, a Srbi bili su podanici drugoga.

*

Ministar prosvjete VukiËeviÊ podnio je ostavku veÊ 12. studena, a18. prosinca 1925. imenovan je novi ministar prosvjete ∑ Stjepan RadiÊ.OËekivalo se je, da Êe biti smijenjeni svi oni prosvjetni nadzornici ili stavljeniu stanje „pokoja“ (mira), koji su bili na ta mjesta postavljeni zbog stranËarst-


452rsr 453rsr

Dopala je demokratskoj stranci u ruke jedna naredba sreskoganaËelnika u Loboπevici imenom Æivojina A. JovanovniÊa, upravljena opÊina-ma koja glasi:

„Gospodine! Odmah poπaljite kurire svim biljeænicima u Ëijim suopÊinama dozvoljeni zborovi, da bez obzira na nalog vel. æupana i na imestranke, pomoÊu neodgovornih lica bez smetnje æandara svaki zbor imajuonemoguÊiti. Ne samo to, nego i dodir opozicionih agitatora sa narodom irasturanje letaka. Sve se to ima izvrπiti pomoÊu neodgovornih lica, koje trebada organizuju biljeænici, a da su naoruæani motkama i kamenjem. Gdje nemaovakvih neodgovornih lica treba pozvati Ëetnike iz Kneæevih Vinograda,PopovaËa i Branjina. To se ima upotrijebiti prema svim protivniËkim stranka-ma bez razlike.

Srezki naËelnik Æivojin A. JovanoviÊ“

Kod nas u Hrvatskoj nije bilo nigdje ni otpora ni nemira, jer su naπiseljaci upuÊeni da Êe samo mirom doÊi do svojih narodnih prava i shvaÊajuÊi,da takovo protuzakonito zatvaranje ne sramoti njih nego vlast i da ne moæepotrajati dugo.

Ovaj posvudanji mir bio je vladi na nepriliku, pa je zato proglasila,da je otkrila novu revolucionarnu propagandu, da ima 12/2. buknuti revolu-cija u Hrvatskoj. Taj je rok uzela kao vjerojatniji dan, kada Êe u cijelojHrvatskoj biti poznata sva 8. veljaËe poËinjena izborna nasilja i izborne kraekuglica pa da Êe oËaj planuti naroËito ondje, gdje su izbornici opljaËkani zasvoje glasove, pa im se namiÊu zastupnici za koje je samo manjina njihglasala, a koje svi preziru.

Nu disciplina je ovdje prevarila vladu. Sve je ostalo mirno. Da ipakne bude pred vanjskim svijetom opet blamirana, vlada je javila u svijet laæ, dasu buknuli ozbiljni nemiri, za utiπanje kojih je trebalo i vojsku zvati:

U Novoj Gradiπki i u jednom mjestu u Hercegovini (kojem samime zaboravio O.p.) No u jednom i u drugom mjestu sve je bilo mirno.

Srezki naËelnik

Æivojin A. JovanoviÊ.

Kod nas u Hrvatskoj nije bilo nigdje ni otpora ni nemira, jer su naπiseljaci upuÊeni da Êe samo mirom doÊi do svojih narodnih prava i shvaÊajuÊi,da takovo protuzakonito zatvaranje ne sramoti njih nego vlast i da ne moæepotrajati dugo. Ovaj posvudanji mir bio je vladi na nepriliku, pa je zato pro-glasila, da je otkrila novu revolucionarnu propagandu, da ima 12/2. buknutirevolucija u Hrvatskoj. Taj je rok uzela kao vjerojatniji dan, kada Êe u cijelojHrvatskoj biti poznata sva 8. veljaËe poËinjena izborna nasilja i izborne kraekuglica.

*

Izbori su proπli. Proπli u potpunoj tami i osamljenosti. Po naloguvlade za vrijeme izbora bijaπe zabranjeno telegrafiranje i telefoniranje privat-nim osobama. To je kano da su svjetlo utrnuli. Tatu i razbojniku treba tminaza izvaanje njenih zloËina.

Naskoro poslije izbora doznalo se je πto se je sve deπavalo kodraznih izbornih mjesta, a i sada istom doznajemo Ëemu je imao za pravosluæiti gdjekoji predizborni Ëin i korak vlade.

Vlada je dala pisati, da je toËno obavijeπtena, da Êe u Hrvatskojplanuti revolucija u drugoj polovici sijeËnja. I ona je doista mislila (nadala se?)da Êe u ono vrijeme doÊi do uzbune i do uporabe oruæja proti seljaËtvu. Onaje naime za to doba odredila i u to doba provela zatvaranja vodstva seljaËkestranke predsjednika RadiÊa, potpredsjednika dra MaËka, dra KrnjeviÊa i joπtrojicu u Zagrebu, a po cijeloj zemlji dala je pozatvarati mnoge predstavnikemjestnih organizacija te smijenila nepoÊudne opÊinske Ëinovnike i uËitelje.

Uistinu je imala po svom poznavanju srpskoga svijeta pravo oËeki-vati otpora.


454rsr 455rsr

imati jednoga svoga povjerenika. Zvon ili „Ëuvarima kutija“. U onim mjestimagdje su protuzakonito smijenili Ëuvara kutija, a koji Ëuvari nisu popustili, te suih oruæanom silom maknuli. Tako uËiniπe, da je predsjednik sam sa opÊinskimbiljeænikom brojio kuglice i pravio zapisnik. U takovim mjestima u kojimanema ni 100 radikala, zabiljeæeno je ovima mnogo stotina glasova, a samonekoliko glasova HRSS-u!

To se zove „prelijevanje“ (pretakanje) kuglica!

Na takov je naËin u Hrvatskoj „izabrano“ nekoliko radikala viπe na πtetuHRSS-a, a na takov naËin pao je u Srbiji i bivπi πtovani ministar Nastas PetroviÊ.

U samoj æupaniji zagrebaËkoj tako je oteto oko 3000 glasova. Uogulinskoj i varaædinskoj joπ viπe. RaËuna se da je rukovanjem sa kutijama ikuglicama samo HRSS prikraÊena za 60.000 glasova.

No nije vlada samo ovakvim manevrima nastojala oko osvajanjamandata, nego se je sada pokazalo zaπto su bile u opÊine sa mjeπovitimhrvatskim i srbskim puËanstvom poslane vojniËke puπke i municija. Sada predizbore podijeljeno je to oruæje meu srpsko seljaπtvo, (oko 50-70 puπaka ujednom mjestu), koje je ovako oboruæano prolazilo selima i pucalo i straho-valo da Êe sve postrijeljati, koji neÊe glasovati za samostalnoga demokratu(PribiËeviÊa). Tako se javno u πtampi tuæi bivπi ministar pravde dr. DuπanPeleπ zagrebaËki odvjetnik radikal (struje koja je za sporazum s Hrvatima,ProtiÊa, Nastasa PetroviÊa, MomËila IvanoviÊa), da su takove oboruæane ËetesprjeËavale njegove izbornike da glasuju njemu je malo falilo do izbora.

Zbog presipavanja kuglica pripravljaju se prijave kaznenom sudu, ajedna je veÊ i predana proti nekom opÊinskom biljeæniku geni GojkoviÊu. Tuje 150 izbornika pod prisegom izjavilo, da su dali kuglice u kutiju za bunje-vaËku hrvatsku opoziciju, a zapisnik o rezultatu izbora tvrdi, da u toj kutijinije bilo nijedne kuglice. Isto tako iz istoga mjesta drugih 140 biraËa podprisegom tvrdi, da su glasovali za HRSS a zapisnik opet tvrdi da im je kutijabila prazna. U ovom jednom selu (Bogojevu) na taj je naËin predanih 290glasova oteto opoziciji.

Doduπe je vlada sa svoje strane sve uËinila da ogorËi, da u oËaj na-tjera hrvatsko puËanstvo: inteligenciju i seljaËtvo, pa se ona nalazi u velikojneprilici, da nijednom pobunom ili nemirom ne moæe opravdati ni nasiljaobznane ni nasilja poËinjenih kod izbora. Vlada je morala postaviti kutije zaHRSS, jer se je bojala da bi se inaËe hrvatsko seljaËtvo, koje se pokazalomoralno visoko i dobro organizirano glasovalo za DavidoviÊevu demokratskustranku, koja bi na takov naËin bila mogla izaÊi iz izbora sama za sebe jakaoko 110 poslanika! ∑ pa bi porazila korumpiste i radikale.

Kutija dakle vlada nije uskratila (nego samo na dva tri mjesta) ali setim nije odrekla drugih sredstava da sebi pribavi neprirodnu pobjedu.

U istaknutim centrima, koji su na oËevid cijelomu svijetu, nije Ëini-la nasilja neposredno kod izbora, jer je mislila, da je uhiÊenje vodstva HRSS,penzioniranje, premjeπtanje u Juænu Srbiju i otpuπtanje Ëinovnika, neprestanoobavljanje premetaËina stana i osobe, zabrana kolportaæe, konfisciranje no-vina, dostatno uplaπilo graansko stanovniπtvo.

Na selima, osobito na selima udaljenim uËinjeno je ovo:

Predsjednike izbornim odborima postavlja glavni odbor u Beogra-du koji se sastoji od predsjednika najviπih sudaca, skupπtine itd. to jest odsamih odliËnika.

Ovaj je glavni odbor po svojoj zakonskoj duænosti za svako izbor-no glasilaËko mjesto imenovao predsjednikom lice ugledno i neodvisno izkrugova inteligencije (najviπe izmeu sudaca, odvjetnika i uËitelja).

Ove predsjednike koje moæe samo dræavni odbor smijeniti poËelaje vlada smjenjivati u manjim mjestima, te mjesto njih postavljati dotiËne kan-didate ili ine svoje i opÊinske kreature. Kod nekih uËinila je to par dana predizbore kod nekih je nepoÊudne predsjednike sa izbornog mjesta oruæniËkomsilom potjerala!

Po izbornom zakonu ima svaka kandidirajuÊa stranka pravo zaËitavog izbornog Ëina i kod prebrajanja glasova i saËinjenoga zapisnika o tom,


456rsr 457rsr

nego Hrvatske Zajednice. Gone se iz zemlje strani novinari (Journal de

Geneve i Berliner Tagblatta) jer su uz vijesti vlade o izborima javljali i ono πto

tvrdi opozicija. Kad se umjesto obustavljenih novina prijavljuje izdanje novo-

ga lista, policija zabranjuje izdavanje u najveÊoj protimbi ustava i zakonima.

Sudovi uniπtavaju nezakonite zaplijene, ali policija ne skuπa suda!

Trebalo je po zakonu na nekojim mjestima, gdje se nije mogao

provesti izbor odrediti naknadni izbor, ali tih naknadnih izbora ne ima. Oni

bi pripomogli gdje kome opozicionalnom kandidatu, kome manjka samo koj

(npr. Gojki PopoviÊu 7 glasa) do mandata.

Protiv toga progona potuæilo se je jug. nov. udruæenje (Beograd i

Zagreb) ministru unutraπnjih posala Boæi MaksimoviÊu, a on im je meu inim

odgovorio: „da Êe on izdati svim policijskim organima upute, kada i u kojem

sluËaju mogu postupati prema πtampi, pa da Êe te upute saopÊiti i udruæenju

novinara“. Bolji pravoslavni seljaci æivuÊi u Hrvatskoj zaziru od ove politike

nasilja, te su za sporazum. A ima ih dostatan broj, koji su pristaπe HRSS-a te su

za nj i glasali. Takov je jedan Dane CiganoviÊ iz Baleta 17.2.1925. iz zasjede

puπkom ubijen, pa ide glas da je to za to, jer je kao Srbin glasao za HRSS.

Po Srijemu obilaze agenti (vladini) nagovarajuÊi narod da dignerevoluciju i nadjaju mu oruæje badava! (To je ono πto je general Miloπ VasiÊRojcu rekao: „pustite ih da se bune, pa Êemo ih moÊi postrijeljati“.)

Predsjednik dræavnoga odbora Slovenac dr. Josip Hohnjec, prituæiose osobno predsjedniku narodne skupπtine zbog skidanja po dræ. odboruimenovanih predsjednika ili zbog onemoguÊenja po dræ. odboru imenovanihpredsjednicima da vrπe duænost, pa da uopÊe mnogim nije ni dostavljen de-kret, ∑ ili silom im sprijeËen ulaz u lokal biraËa ili su silom iz njega istjerani…

U kratko predizborni teror nastavlja se ∑ u koliko moguÊe joπoπtrije.

A uz to vlada navjeπtaje u izjavama svojih ljudi, da ima veÊinu i daÊe vladati 4 godine… Kad bi to bila „vlada“!!!

Bilo je i sluËajeva da su oruænici silom sprjeËavali glasaËima pristup

k glasanju, a na takovim mjestima naπlo se najviπe mrtvih koji su „doπli glasati

i glasali“ (to jest za koje su drugi plaÊenici doπli glasovati“.

Mimo to raËuna se da je „ad hoc“ bilo pozatvarano oko 5000

glasaËa. Dakako opozicionalnih. UnatoË svega toga dobila je vlada svega

samo 162 mandata, a opozicija 153. I unatoË ove veÊine od doduπe samo 9

glasova pokazuje volju naroda ta okolnost, da je opozicija u cijeloj zemlji

dobila oko 360.000 glasova viπe nego vladina veÊina! Izborna statistika je tako

vjeπto udeπena da velika veÊina puËanstva ipak ima veÊinu poslanika!!!

Vlada je bila u neprilici, jer ima ipak samo neznatnu veÊinu, a nije

nigdje bilo uistinu nemira te se ona nije mogla igrati puπkom i bajonetom da

slomi u krvi toboænju po njoj svijetu navijeπtenu revoluciju!…

I sada poslije izbora vlada nije popustila od svoga proganjanja,

muËenja i draæenja nesklonoga puËanstva njezinim metodama.

Ona dræi u zatvoru uhiÊene predsjednike i uhiÊene Ëuvare kutija πto

viπe i vodstvo HRSS-a predsjednika dra MaËka i drugove premda je sud

pravomoÊno (prva i druga molba suglasno) odredio da se puste da se na slo-

bodi brane. VeÊ je spomenuto da ih je policija na vratima kaznenoga suda kad

su stupili na slobodu opet uhitila te ih zadræala u zatvoru, i dræi ih i dalje u

zatvoru proti svakom pravu i zakonu.

Kako je vlada dala po zemlji pozatvarati baπ mnoge kandidate

opozicionalnih stranaka, jasno je, da su skoro svi ovi danas izabrani poslani-

ci, koje bi sa svijet smjesta pustio na slobodu, sve kad bi bili sudbeno zbog

politiËkih prestupaka zatvoreni, ali beogradska vlada ne puπta niti one, koje

proti pravu i zakonu dræi u policajnom zatvoru!!

Progon πtampe ni sada poslije izbora nije popustio. Svaki dan se

plijene opozicione novine (pa i DavidoviÊeve monarhistiËne), obustavljen je

ostao HRSS-ov „Slobodni Dom, obustavljen je list u Osijeku, Novoj Gradiπki,

Vukovaru itd. UhiÊuju se i urednici listova nekih listova koji nisu HRSS-a


458rsr 459rsr

loga imade da se naπa dræava proteæe od SoËe do Soluna. NaroËito treba danaglasimo, da u toj naπoj dræavi Slovenac, Hrvat i Srbin budu potpuno jed-nakopravni. Nijedan od pojedinih dijelova ne smije da se majorizira. Kad bi otom posumnjali onda bi to bila slabost ove dræave, koju bi tuinac izrabljivao.

Adresom izaslanstva narodnoga vijeÊa od 1. prosinca (decembra)1918. reËeno je meu ostalim: „Slovenci, Hrvati i Srbi, koji su na teritoriju bivπeAustrougarske monarhije izveli prevrat i privremeno konstituirali nezavisnunarodnu dræavu… æele i hoÊe, da se ujedine sa Srbijom i crnom Gorom u jedin-stvenu narodnu dræavu Srba, Hrvata i Slovenaca… ZakljuËak je narodnogavijeÊa, da vladarsku vlast na Ëitavom teritoriju sada jedinstvene dræave Srba,hrvata i Slovenaca vrπi Njegovo veliËanstvo kralj Petar… a ujedno bi se u spo-razumu s vladom V.K.V (srpskom) i predstavnicima svih narodnih stranaka uSrbiji i Crnoj Gori imala da obrazuje, jedinstvena parlamentarna vlada.

U odgovoru πto ju je na ovu adresu dao N. V. regent u ime Nj. V.kralja Petra I. kojim je proglasio ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisnedræave Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno kraljevstvo Srba, Hrvata iSlovenaca istiËe se neka ovaj veliki historiËni Ëin bude najbolja nagradaNarodnomu vijeÊu i njegovim saradnicima, πto su smjelim prevratom streslisa sebe tuinski jaram, te se kaæe: „Ja Vas poπtovana gospodo odaslanicimolim, da moju vladarsku rijeË i pozdrav odnesete svojoj miloj braÊi πiromnaπe slobodne i ujedinjene Jugoslavije.“

Ove i ovakove Ëinjenice morale su i proizvele su ova opÊa osvje-doËenja,

1. da narodno vijeÊe smatra Hrvate, Slovence i Srbe jednim naro-dom („jedne krvi i jezika, jedne duπe i srca“),

2. da su priznati od svih faktora nezavisnost i suverenitet dræaveSlovenaca, hrvata i Srba, koji su se vlastitim pregnuÊem oslobodili (streslituinski jaram),

3. da je izreËena sporazumna odluka stvoriti novu jedinstvenu par-lamentarnu dræavu Srba, Hrvata i Slovenaca, na temelju potpune jednakosti iravnopravnosti,

Iz svih ovih okolnosti Ëini se ovdje ova prognostika:

Vlada ne zna joπ, ne Êe li doÊi pred ponovne izbore, pa za to hoÊeda nastavkom terora ukroti opozicionu svijest i savjest naroda, a moæda raËu-na i na to, da Êe jednoË ipak ogorËenje prekipiti, te Êe ona moÊi da zavladavatrenim i hladnim oruæjem! S druge strane dozvoljeno je misliti, da vladadræi u protuzakonitom policajnom zatvoru tolike izabrane opozcioneposlanike (od 20-25) da bez njih obavi verifikaciju pri Ëemu bi na taj naËinimala znatnu veÊinu kod same verifikacije, a poslije nje moæda joπ veÊi broj.Ovako spremna skupπtina glasati Êe joj zakon o novom izbornom redu (nakorist svoje radikalne stranke) i o preustrojstvu sudova, Ëime misli dobitiraspoloæivost sudaca, te ih za osvetu izmijeniti ili premjeπtati. Mimo sve toveÊ se dokida dosadaπnja dotjerana nauËna osnova, te se uvaa ona iz Srbijeiz g. 1898.

To su æalostne Ëinjenice. A Ëime, a kako Êemo im slobodno djelo-vanje predusresti?

Progledajmo razvoj pitanja o ureenju naπe zajedniËke dræave odpoËetka do danas u glavnim πirokim obrisima.

Narodno vijeÊe Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu svojim jezakljuËkom od 19. listopada (oktobra) 1918. izjavilo da traæi ujedinjenjecjelokupnoga naπega naroda Slovenaca, hrvata i Srba na Ëitavom njegovometnografskom teritoriju bez obzira na ma koje pokrajinske i dræavne granice,u kojima danas æive u jednu jedinstvenu potpuno suverenu dræavu, te poziva„cjelokupni naπ narod jedne krvi i jezika, jadne duπe i srca, da se za oæivo-tvorenje ovih zahtjeva i naËela zaloæi.“

Ovu objavu narodnoga vijeÊa, koju su u njegovo ime potpisaliggda Dr. Koroπec, Dr. PaveliÊ i Sv. PribiËeviÊ, usvojio je i hrvatski saborjednoduπno i priznao je Narodnomu vijeÊu vrhovnu vlast u sjednici od 29.listopada (oktobra) 1918., u kojoj je izrekao razrjeπenje svih dræavnopravnihodnoπaja i veza izmeu kraljevine Hrvatske i Slavonije i Dalmacije s jedne terAustro-Ugarske monarhije s druge strane nakon obrazloæenja u kome je g. Sv.PribiËeviÊ u ime predlagatelja meu inim rekao i ovo: „U smislu ovoga pred-


460rsr 461rsr

4. Jezgra danaπnjega programa te stranke jeste konfederativna dræa-va, dakle uz Ëuvanje vlastitoga suvereniteta, i prema tome uz potpunosamostalno ureenje i upravljanje dræavnoga æivota. Ovo zapravo znaËi teæ-nju, da se na temeljima postignute civilizacije i kulture nastavi putem napret-ka u punoj politiËkoj slobodi i neodvisnosti, a ipak u vezi sa sunarodnjaËkomSrbijom, Slovenijom, Bosnom, Vojvodinom i Makedonijom.

U tom programu izreËena je jedna velika pozitivna misao, ali se unjoj krije i jedna velika negacija: ∑ ne moæemo i neÊemo onako kako jebeogradska politika udesila, da ne samo ruπi naπe teËevine civilizacije i kul-ture, nego nas i fiziËnom silom zarobljuje, te gospodarski i financijalnoizrabljuje i uniπtava.

Ona velika pozitivna misao ima da onemoguÊi ovu politiku pre-moÊi i izrabljivanja: potpuno samostalna dræavna uprava u konfederaciji. OvapolitiËka teænja seljaËke stranke ide dakle neposredno na πtetu srbijanskihizrabljivaËa, i otuda potiËe sav otpor njihov i njihovih politiËkih pomagaËaprotiv konfederativnoga ureenja dræave, ma da bi takovim ureenjem dræa-va zadobila jaki temelj: ∑ mir i zadovoljstvo naroda, ljubav i poærtvovnost zanju.

*

Manifestom Nj. V. regenta od 6. sijeËnja (januara) 1919. „Momenarodu“ utvreno je, da je ujedinjenje postignuto slobodnom jednoduπnomodlukom naroda, pa da Êe se ustav morati donijeti u duhu dræavnog jedinst-va sa prostranim upravnim samoupravama uz potpunu jednakost svih dræavl-jana te slobodu i ravnopravnost svih priznatih vjeroispovijesti.

No protivno tomu u naπoj se je javnosti sve viπe osjeÊala nekatjeskoba zbog raznih ispada sa strane Srbijanaca. Tako bi u broju N.N. 105.od 8. svibnja (maja) 1919. godine priopÊena naredba vrhovnoga komandantavojske u kojoj se Hrvatska i Slavonija smatraju neprijateljskom zemljom, kojuje srpska vojska zaposjela i koju ona dræi, te zato za neka djela stavljagraanska lica pod sudovanje vojniËkih sudova! Ukazom od 19. kolovoza

4. da je nova dræava priznata kraljevstvom pod (dotle samo srp-skim) kraljem Petrom I. kojega je prava demokratska skromnost i πtedljivostjunaπtvo i ljubav k narodu utvrdila pouzdanje u dinastiji KaraoreviÊa.

Od pravednoga ureenja jedinstvene dræave oËekivala se je πtednjau upravi, snaæna uprava i uspostava sigurnosti Ëasti, tijela i imutka, procvatfinancija, trgovine, industrije, obrta, kopnenoga i morskoga prometa, osobitanjega prosvjetnih ustanova, te napokon usredotoËena organizacija narodneobrambene snage, a sve to u jedinstvenoj Jugoslaviji Hrvat, Srbin i Slovenacravno i jednakopravan.

Program ovakvoga ureenja dræave zadobio je i kod nas πiroke kru-gove, a naroËito hrvatsku republikansku seljaËku stranku.

1. Ova Hrvatska republikanska seljaËka stranka nosi u prvoj rijeËioznaku „hrvatska“, a ipak ona nije ni vjerski ni plemenski opredijeljena te u njojmoæe biti a i ima pristaπa raznih vjeroispovijedi i raznih plemena ili narodnosti.Oznaka „hrvatska“ dakle ne ima znaËenja kano da je ona plemenska stranka,koja iskljuËuje druge iz suradnje, nego „hrvatska“ znaËi obiljeæje zemaljahrvatskoga povijesnoga razvitka, dakle je povijesno-zemljopisnog znaËenja.

Zato u toj stranci moæe biti, a i ima ne samo Hrvata, nego iSlovenaca i Srba i Nijemaca i Maara; ne samo katolika, nego i pravoslavnih,muslimana, protestanata i æidova.

2. Ova stranka nosi u drugoj rijeËi naslova oznaku „republikan-ska“? Ali je opetovano izjavila, da je pripravna prihvatiti monarhiËni oblik vla-davine i pod sada vladajuÊom dinastijom.

Zato u toj stranci moæe biti a i ima ne samo republikanca, nego imonarhista (rojalista).

3. Ova stranka nosi u treÊoj rijeËi svoga naslova oznaku „seljaËka“,no izjavila je opetovano, da ona ne samo dopuπta, nego i traæi suradnju sapoπtenom πkolovanom gospodom. Zato u toj stranci moæe biti a i ima nesamo seljaka nego i inteligencije iz svih struka i poloæaja. Oznaka „seljaËka“opravdana je za tu stranku i po njezinom postanku i po tome, πto ogromnuveÊinu u njoj saËinjavaju seljaci.


462rsr 463rsr

Ove i druge joπ okolnosti navedoπe Rojca na to, da je u jednojomaπnoj studiji opisao prilike u Hrvatskoj, te ju poslao 7. oæujka (marta) 1921.u Beograd za dvojicu ponajugolednijih srbijanskih politiËara. Od njih nijedobio niti vijesti da li su ju primili. Kako je æelio, da tim prikazom upozorizanimanje krugova na ove teπke prilike izdao je na to studiju (u znatnoskraÊenom obliku u „Novoj Evropi“ u svesku od 1. aprila 1921. pod naslovom„Prilike u Hrvatskoj“.

Nadao se je da Êe ovaj prikaz prilika posluæiti putokazima onima,koji su imali u rukama dræavnu upravu, te da stanu na kraj ovim zlouporaba-ma. Bilo se je pojavilo neπto dobre volje, ali je i ta ostala jalova. Donesena jeosnova ustava, koja je puna puncata lijepih opÊih ustanova. Na primjer:

U Ël. 4: „Svi su graani za pravo dræavljani pred zakonom jednaki.Svi uæivaju jednaku zaπtitu vlasti.“

U Ël. 5. „UjemËava se (zajaËuje se o.p.) liËna sloboda… Nitko nemoæe biti pritvoren bez pismenog obrazloæenog rjeπenja vlasti.“

U Ël. 6. „nikome ne moæe suditi nenadleæan sud.“

U Ël. 11. „stan je nepovredan“.

U Ël. 12. „ujemËava se sloboda vjere i savjesti.“

U Ël. 13. „πtampa je slobodna.“

U Ël. 14. „graani imadu pravo udruæivanja, zbora i dogovora.“

U Ël. 17. „nepovredna je tajna pisama, brzojavnih i telefonskihsaopπtenja.“

I tako dalje.

Ove i sliËne druge lijepe ustanove ponukale su Rojca da i on glasaza ustav, iako nije odobravao mimo nekih manje vaænih ustanova naroËitoustanovu Ël. 1. po kome dræava ostaje bezimena, pa Ëlana 95. koji ograniËujeopseg oblasti brojem (800.000 stanovnika) kao i prelaznim nareenjima(odjeljak XIII.) kojima se mijenja gdjekoja dobra ustanova samoga ustava.

(augusta) 1919. privremeno su protegnuti na sve oblasti kraljevstva srbijanskivojni zakoni (a da nisu tu ni proglaπeni ni poznati).

Financijalna uprava radila je bez reda i poznavanja prilika, ali jeipak uspjela da kod nas (u Hrvatskoj i Slavoniji) nekoje prihode dva putaoporezuje, a nekoje osobito osjetljive terete uvodi u cijelom kraljevstvu „semSrbije i Crne Gore“, te da uslijed toga ima kod nas prihoda, koje nadmaπujuod istih njih odmjereni dræavni porezi i opÊinske daÊe! Financijalna uprava jeuvaala srbijanske zakone o pristojbama i biljegama, koje sadræavaju nekolikoza ureeno pravosue nemoguÊih ustanova, pa su zato proizveli veliku zbrkuËak i zastoj pravosua i duboko negodovanje u svim naπim krugovima. I takodalje.

Od 100 milijuna kruna πto ih je dræava troπila na razna stipendija ipomoÊ acima tako se malo daje hrvatskim acima, da je to bilo napadno veÊi samom contu Begonin-u (francuskom novinaru).

Namjeπtavanja u vojsci upravo su poruga naËelu jednako i ravno-pravnosti.

Pravosue sluæi se surovim i nasilnim ponaπanjem mnogih dræav-nih funkcionara, rabi se batinjanje i kundaËenje od surovosti ili kao sredstvoza ustraπivanje uopÊe i napore za iznuivanje priznanja (tortura), istraænizatvor traje bez obzira na zakone i ËovjeËnost beskonaËno, u zatvorima ginuljudi na tajanstvene naËine.

Pravne zaπtite za pravo vlasniπtva ne ima ili je nedostatno ili uslijeduvedenja ne suvremenih srbijanskih (financ.) zakona nedokuËiva. Samovoljai korupcija ∑ straπna korupcija ∑ zavladala je kod svih ureda poËem od mi-nistarskih dolje. Pravna zaπtita u financijalnim poslovima ukinuta je. Mini-starstva upliÊu se u Ëisto graanskopravne sporove, te ih administrativnorjeπavaju ne mareÊi za sudbene odluke i osude, ili ove prosto administrativ-nim aktom poniπtavaju! Brutalni ispadi nekih dræavnih funkcionara, koji subili na æalost dosta Ëesti, nisu ni u kojem sluËaju bili doliËno suzbijani podræavnoj vlasti.


464rsr 465rsr

doπli pod upravu naπe dræave (dijelovi hrvatskoga primorja), te je rekao i ovo:„Hrvatski primorac je Jugoslaven od srca i osvjedoËenja. Ali i on veÊ poËimaopaæati, da Jugoslavenstva tj. ravnopravnosti u naπem dræavnom æivotu nepoznaju i neÊe da za nj znaju. I on Êe izgubiti ovu svoju prekrasnu orijentaci-ju i silom prilika odloæiti Êe Jugoslavenstvo kao neuporabivu ideju, ostati Êesamo Hrvat i potraæiti Êe u politiËkom udruæenju s ostalim Hrvatima, da sespasi ∑ ne od Srba ∑ nego od najhravije dræavne uprave, πto ju je ikada pretr-pio.

Posve se je tako i dogodilo, kako su to dokazali oæujski izbori ovegodine pri kojima su i ovi oduπevljeni Jugoslaveni dali mandate Hrvatskoj rep.stranci. A svatko, koji onaj svijet poznaje mora priznati i utvrditi, da on nemrzi niti Srbe ni Srbijance.

S toga je u svojoj studiji od proljeÊa g. 1922. preporuËio kao lijekza ozdravljenje naπih odnoπaja uvedenje dobre uprave, to jest odstranjenjesvih njezinih danaπnjih pogreπaka tako, da ona bude u svim svojim granamauistinu odgovarala naËelima demokracije, ravnopravnosti i jednakosti, dabude uvela doliËnu pravnu zaπtitu tijela i pravnih odnosa, poomaganju sao-braÊaja, obrta, trgovine i industrije, unapreivanje kulture i poljoprivrede itd.djelatno a ne samo rijeËima πto govorenim πto pisanim πto πtampom; da budenapustila vrπenje prevlasti i iscrpljivanje podreenih plemena po pre-moÊnome.

U onoj je radnji obrazloæeno pokazao, da to sve nije moguÊepostiÊi za vremena, dok ne bude prekasno, pa bila i najbolja volja na djelu.Uputio je na okolnost, da u hrvatskoj i Slavoniji imade joπ dostatnih ostatakabivπe dobre uprave, pa da zato treba ovu uspostaviti i to opsegom nadleæno-sti veÊim nego li ga je prije ujedinjenja imala. ©togod je moguÊ eda se izdræavne uprave izluËi, a da se ne okrnji dræavno jedinstvo i ne cijepa suveren-itet dræave neka se prepusti samoupravi (autonomiji) Hrvatske i Slavnije(pokrajinama uopÊe), toli u zakonodavstvu koli u samoj izvrπbi. Dvor, spoljniposlovi, vojska, financije, trgovina i saobraÊaj neka ostane dræavnu jedin-stvenom zakonodavstvu, ali izvrπba u poslovima financijalnim, trgovinskim isaobraÊajnim imala bi se prepustiti autonomnoj upravi pokrajina.

Joπ prije glasanja priopÊio je vodstvu demokratskog kluba iz koje-ga je tom prilikom istupio, da je potreba revizije ustava veÊ sada prije glasa-nja jasna. Ali on je glasao za ustav u nadi, da Êe se temeljem njegovih ustano-va popraviti prilike koje Ëine nas izvan Srbije nejednakima i neravnopravnimato jest podreenima i iscrpljivaËima i ugnjetaËima.

U mojoj radnji „Za bolju buduÊnost naπe kraljevine“ g. 1922. sve jeovo potanko prikazao, a tako je upozorio i na to, da je kod svih koji su senadali sreenju prilika od donoπenja ustava, nastalo gorko razoËaranje, jermjesto srednja prilika, ustanove ustava dale su samo priliku da se uz ostalezakone krπi joπ i ustavni zakon. U tome je ∑ na æalost ∑ prednjaËila i samaskupπtina npr. poniπtenjem ovjerovljenih komunistiËkih mandata. Vlada ga jekrπila aktivno i pasivno. Aktivno donaπajuÊi odredbe i izvrπne Ëine protivneustavu (npr. sprjeËavanje slobode sastajanja, udruæenja i πtampe i pasivnopropuπtajuÊi πtititi ustavna prava svojih graana, koja su protupravno povri-jeena bila (n.pr. nekaænjavano zlostavljanje Ëak i ubijanje po organimadræave i nekaænjavano pljaËkanje puËanstva po koruptivnim organima dræave.

Naπa i beogradska πtampa tako reÊi dnevnice dobavlja materijala zautvrenje ovih æalostnih Ëinjenica. O njima dakle ne moæe biti sumnje. Ovebeznadne i nemoguÊe prilike u velike su razlogom, da su se dotle zavaenepolitiËke stranke u hrvatskoj poËele zbliæavati i napokon da su se sastale u jed-nom bloku u æelji za posebnim dræavnim ureenjem na „meunarodno pri-znatom podruËju Srba, Hrvata i Slovenaca“.

Ovoj æelji nije povod ni u vjerskoj ni u plemenskoj razlici. Vjerskei plemenske mrænje joπ ne ima kod nas, veÊ je toj æelji za posebnim dræavnimuvoenjem povod razvoj i smjer civilizacije i kulture kod nas, koji ne daju dase podnosi podreenost, gospodarsko iscrpljivanje, nasilje, progonstva,beskrajno nehaja i korumpirana uprava, surovo a i fiziËki brutalno postupan-je mnogih dræavnih organa, upropaπÊivanje industrijalnih i gospodarstvenih tezapuπtanje prosvjetnih teËevina.

U toj radnji od g. 1922. upozorio je, da Êe pod ovim uvjetima brzonestati oduπevljenje jugoslavensko i u onim krajevima, koji su tek g. 1921.


466rsr 467rsr

Zato je zagovarao reviziju ustava u tome pravcu, da takovo uree-nje ne bi bilo na πtetu nego na veliku korist dræave, a izrekao je i mirno iduboko osvjedoËenje, da veÊina Srba i ovkraj i onkraj Save, naroËito oni, koji-ma nije svrha politiËke sopstvena liËna trenutaËna korist, nikada nije iπla zaonim, πto se je na æalost stvorilo, nikada nije iπla za prevlaπÊu svoga plemenanad plemenom hrvatskim i slovenaËkim, nikada nije iπla za izkoriπÊivanjemovih plemena na korist svoga, ni u kojem pravcu ni u materijalnom ni u kul-turnom. ©to viπe, veÊina i ne znade da je tako, pa kad bude ubjeena o tom,pruæiti Êe nam svoju bratsku ruku, da se to ispravi i da postanemo u istinuravnopravni i jednaki i pred zakonom i pred oblastima i u meusobnom sao-braÊaju. Oni Êe privoljeti bratskom susretljivoπÊu, da si u istoj oËinskoj kuÊi,pod istim djedovskim krovom uredimo svoj stan, svoje kuÊanstvo i svoj naËinæivota svaki za sebe.

Ovako biti Êe nam jednako mio naπ zajedniËki dom i uz ove uvjetemoÊi Êemo se svaki razvijati po svojim sposobnostima i po svojim smjernica-ma, a da jedan drugoga ni u Ëemu neÊemo sprjeËavati, a u svemu od srca pot-pomagati. Ovakvo je ureenje bolje, nego da se u istom stanu susreÊemosvaki sa drugim æeljama o ureenju i namjeπtaju, o naËinu æivota, i o voenjuzajedniËkog kuÊanstva.

Ustav, u koga su mnogi postavili tako reÊi zadnju nadu, da Êe namspasiti uredni æivot u naπoj dræavi, veÊ je preko dvije godine na snazi. Ali nasnije oËuvao od nijednoga zla, kojim nas je loπa uprava i zla politika tukla prijerata.

Danas nije viπe nuæno da se nabrajanjem zala dokaæe tvrdnja, da senije niπta popravilo. Svatko znade, πto je osjetio na sebi ili je osjetio njegovbliænji, da nema jednakosti izmeu Srbina, pogotovo Srbijanca s jedne tehrvata ili Slovenaca s druge strane, da nema jednakosti, da nema jednakostiπto viπe ni izmeu Srbijanaca (po njihovu reËeno) preËana uopÊe. Isto takoznademo svi, „da ne uæivamo jednaku zaπtitu vlasti.“ Dakle svatko znade daje Ëlan 4. ustava ostao samo na papiru. ∑ Isto tako znademo, da nikada nijebila tako malo zaπtiÊena kod nas osobna sloboda, kao πto danas, kad je liËnasloboda „ujemËena“ Ëlanom 5. ustava. Nikada se nije toliko zatvaralo (hapsi-


468rsrSlobodni dom, 1923.

1. Dr. Ninko PeriÊ predsjednik narodne skupπtine treba radi svojepristranosti odstupiti. Ako toga ne uËini koalicija neÊe pristati ni na jedanzakljuËak odbora πefova grupe.

2. Obzirom na sistematsko zapostavljanje svih preËanskih krajevate obzirom na napadaj u sjednici narodne skupπtine kao juriπ na oba predsjed-nika SDK i to na poticaj Ëlanova vlade iz ministarskih klupa SD. koalicija stvo-rila je naËelno zakljuËak, da Êe na to odgovoriti napuπtanjem Narodneskupπtine, no odgaa izvrπenje ovoga zakljuËka.

3. Kada se SD koalicija povrati u parlament, neÊe sudjelovati uraspravi proraËuna o prihodu i rashodu (osim financijskog zakona).

Poπto su preËanskim krajevima dakle dvije treÊine dræave, namet-nute milijarde novih neopravdanih i nejednakih tereta SD koalicija smatra daoni nisu obvezatni.

Raspoloæenje u skupπtini bilo je dakle u velike napeto…

Ta napetost nije jenjala, pak u toj uzburkanoj okolini skuhana jeprostaËko zloËinaËka odluka Puniπe raËiiÊa i njegovih sumiπljenika. Odlazakg. Stjepana RadiÊa u Zagreb ne znaËi kakvo njegovo nezanimanje za krizu,nego je samo dokaz prirodne razumljive æelje, da bude opet u svojem krugu,meu svojima. A to mu je i za njegovo ozdravljenje bezuvjetno potrebno. ©tose je sve govorilo i priËalo poslije skupπtinskoga ubijanja nije vrijedno da sezabiljeæi. Ali pripovijedanje novinara JovoviÊa vrijedno je razmotriti. On jepred istraænim sucem, koji vodi istragu priznao da je takovo pismo poslao 9.lipnja VukiËeviÊu, i da je sadræaj pisma toËno naveden.

Ova izjava JovoviÊa uËinila je veliku senzaciju u Beogradu.

Pop Duπan SubotiÊ iz Bosanske Krajine, drugog potpredsjednikaglavnoga odbora radikalne stranke saopÊio je u privatnom druπtvu ovo:

„Postoji u Beogradu organizacija, koja Êe kazniti i dra MaËeka iJosipa Predavca i dra KrnjeviÊa baπ onako kako je kaznila i Stjepana RadiÊa,zato jer da su i ova trojica tako drski kao πto je bio Stjepan RadiÊ te πto seusuuje pljuvati u lice. Pri tom je pop SubotiÊ po nekoliko puta ponavljao, da

lo), i nikada tako dugo zadræavalo u zatvorima kao sada. ∑ Isto tako znademoda nikada nije bio stan tako malo zaπtiÊen kako je sada otkada vrijedi (vaæi) Ël.11. ustava koji kaæe, da je stan nepovrediv. ∑ Svi znademo, da nikada nismobili tako ograniËeni u slobodi vjere, savjesti, πtampe, udruæivanja i dogovora,koliko smo sada u tom smetani otkada nam to „ujemËava“ ustav u Ël. 12., 13.i 14. ∑ Svatko znade, da se nije nikada toliko povrjeivala tajna pisama kolikosada otkada ju je ustav Ëlanom 17. proglasio nepovredivom.

Ne treba stoga da tim putem proslijedimo, jer je nemoguÊnostprovaanja i ovoga ustava jasna, te potreba da si mi sami uredimo svojuupravu i svoje zakonodavstvo oËita, ali na osnovu ustavnoga prava, naosnovu ustava koji Êe biti temeljni zakon naπe zajedniËke dræave.

U protivπtini sa svim naËelima pravde, uprave i ljudskih prava, uoæujku (martu) pred ovogodiπnje izbore, dakle malo ne dvije godine poslijenego πto je na snazi ustav i njegov Ëlan 4., 5. i 6. u selu Garvanu u Makedoniji(Juænoj Srbiji) polovili su oruænici („æandarmi“) 27 seljaka osumnjiËenih da sukaËaci. Oni nisu stavljeni pred sud, nije sud istraæivao jesu li krivi svi i kolikoje kriv koji, nego su „æandarmi“ ovih 27 seljaka na hrpi postrijeljali mitralje-zom! Protiv toga postupka uËinjena je prijava nadleænim vlastima i mini-starstvu, πto viπe podigao se je i glas u narodnoj skupπtini, glas prosvjeda uime ËovjeËnosti, u ime pravde u ime temeljnoga zakona dræave ustava, jer jesve ovo onim Ëinom povrijeeno. Ali se niπta nije maknulo. Niti se je dræav-na vlast unaprijed pobrinula da se vrπi zakon i ustav, niti se je maknula, dapovrijeenim ustanovama zakona pribavi poπtovanje, a niti ∑ da se ispriËa!…

U proljeÊu g. 1928. bilo je u narodnoj skupπtini i opet nereda ineprilika. Izgleda da je doπlo do vrlo ozbiljnoga Ëasa te da se preËanskiposlanici potpuno odvoje od Srbijanaca.

Vrlo je bila vladi neugodna prijetnja koju je izrekao i RadiÊ iPribiËeviÊ, naime, da Êe se izdati narodna parola neka se ne plaÊaju porezi. Apoznato je, da baπ preËanski krajevi plaÊaju ogromne poreze, dok ih SrbijauopÊe ne plaÊa.

SeljaËko-demokratska koalicija stvorila je ove zakljuËke:


470rsr 471rsr

Dana 30. kolovoza 1928. sastali su se u prostorijama oblastnogodbora hrvatski narodni zastupnici, pa je Svetozar PribiËeviÊ izvijestio nov-inare ovako.

Danas prije podne primili smo izvjeπtaje da u izvjestnim krajevima(Bjelovar, Kriæevci, Banija), krstare noÊu na automobilima i biciklima, raznireæimski agenti provokatori, koji bacaju komunistiËke letake i proglase. I zadivno Ëudom, policija se i ne miËe da pohvata te ljude i ustanovi njihov iden-titet i izvor njihove akcije, i ako je od mnogobrojnih pristaπa SDK upozorenana ovu akciju. Iz svega toga je jasno, da predstavnici reæima namjeπtaju ovuakciju, da bi poslije u pojedinim selima ona pronaπla ovake letake i proglase inarodni pokret predstavili kao boljeπviËki ili komunistiËki.

Malo ne 10 godina proπlo je od ujedinjenja, a Srbija nije uspjela dakod sebe uredi i najpotrebnije reforme. „Trgovinski Glasnik“ uvaæeni list srbi-janskih privrednika donosi od uvaæenoga profesora beogradske universe(sveuËiliπta) Ëlanak u kome se tuæi, da tajne sile nareuju policijskim vlastima,kada imadu izvrπiti, i kada se nemaju izvrπiti razne odluke sudova. (U Srbiji jeodreeno, da ovrhe pravomoÊnih sudbenih odluka ne ovrπuje sud, nego poli-cija!)

On piπe (skraÊeno priopÊeno):

„Opet se piπe i govori o staroj nevolji naπega privrednoga svijeta“O neizvrπenju sudskih odluka. OD KADA POSTOJI SRBIJA KAO PRAVNADRÆAVA OVO JE PITANJE STALNO NA DNEVNOM REDU. Ni do danaπ-njega dana nisu preostajale æalbe na nerad vlasti u pogledu izvrπenja sudskihodluka. „Trgovinski Glasnik“ u 225 broju sa zadovoljstvom je konstatovao daje g. ministar unutraπnjih djela uputio 1. o. mj. jedan cirkular svima velikimæupanima kojim ih poziva, da obrate paænju na izvrπenja i nareuje πto imajupreduzeti u cilju DA SE STANE NA PUT SAMOVOLJI POLICIJSKIHORGANA u pogledu neizvrπenja sudskih odluka.

„Trgovinski Glasnik“ pohvaljuje ovaj postupak g. ministra, kojitraæi ovim cirkularom od svojih Ëinovnika toËno i savjestno vrπenje sluæbe i upogledu izvrπenja sudskih odluka i æeli „Trgovinski Glasnik“ da ove mjere „ne

je iz navedenih razloga potpuno sigurno i da je potpuna istina, da Êe se prisut-ni, koji ga sluπaju, moÊi u skoro vrijeme uvjeriti, da Êe spomenute beogradskeorganizacije provesti svoje namjere.

Dr. KrnjeviÊ izjavio je da danomice dobivaju on i ostali Ëlanovivodstva HSS prijeteÊa pisma, u kojima se prijete smrÊu. U Beogradu pako kads na ulici sastaju znanci prvo je πto si dozivaju: ∑ „posvetila mu se ruka!“ (rukaPuniπe RaËiÊa!)

Pripovijeda se, da je Puniπi RaËiÊu odreena nagrada prema brojumrtvih glava…

Potvrdu za ovakovu nekulturnu i divljaËku psihozu dala je sveu-kupna beogradska πtampa, jer nije ∑ osim kratke izjave u beogradskim Novo-stima ∑ ni u kojoj formi i sa nijednom rijeËi osudila onaj skupπtinski zloËin!Beogradska „Otadæbina“ donosi koncem rujna pod naslovom: „Puniπa punausta“ ovu crticu svoga reportera:

„NaroËito je omladina oduπevljena tim imenom (Puniπa), koje Êeuskoro biti najraπirenije kod srpske djece.

„…prolazeÊi pored jedne veÊe grupe srpske djece, bio sam svjedoknjihovog oduπevljenja za ∑ Puniπu“…

„Djeca su igrala „suda“ i lako su izabrali predsjednika i sudije, alikada je doπlo do izbora okrivljenika, htjeli su se pokrviti (!) oko toga tko Êe biti∑ Puniπa. Svaki od njih htio je da bude Puniπa i jedva su se sloæili u tome, daPuniπa bude najjaËi meu njima, jer i djeci imponuje snaga i srce“

U istinu ovdje valja staronjemaËka poslovica:

„Wie die alten sungen

So zwitschern die Jungen“.

U novu vladu stupili su kao ministri od Hrvata DrinkoviÊ, ©vrljugai Frangeπ, pak se je dr. MaËek naπao ponukanim izjaviti, da ovi nisu od njegadobili privolu za to, i da hrvatski narod, Ëvrsto organiziran i udruæen sabraÊom preËanskim Srbima i naprednim Slovencima od ostaje kod svojihzahtjeva.


472rsr 473rsr

jer sa nama stoji narod i narodna sila, ali po naπoj tvrdoj vjeri BOG MAR©IRASA ISTINOM I PRAVICOM. (Tako je!)

Kada se u beogradskoj skupπtini dogodio onaj straπni dogaaj,onda nam je bilo jasno, da ta skupπtina, okrvavljena bratskom krvi, ne smijeostati na okupu. Jedan veliki Englez kazao je da se cijela Engleska Ëudi da jeta skupπtina i jedan Ëas mogla da ostane na okupu i da nije odmah raspuπtena.Kada sam ja u ime Stjepana RadiÊa i u ime Ëitave SDK stavio prijedlog da seraspusti skupπtina cijelom je svijetu bilo jasno, da smo traæili najmanje πto semoglo traæiti. Ali vidite, ni to premalo nijesmo mogli dobiti. Dalje nam je bilojasno i to, da na kormilu dræave ne smije biti i ne smije da doe vlada iz Ëijihsu redova izaπle ubojice i zloËinci. Zato smo RadiÊ i ja traæili da se obrazujeneutralna vlada, koja Êe rukovoditi dræavne poslove dotle do slobodna naro-dna volja ne progovori. Meutim dogodilo se i to, da je na kormilo dræavedoπla ista vlada, da je na kormilo dræave doπla ista vlada Puniπe RaËiÊa, da jedoπla vlada istog duha, istog pravca, iste politike, koja je Puniπi RaËiÊu dalarevolver u ruke.

To se i danas vidi po raznim pojavama u narodu, vidi se po tomeπto sinjski kalueri kliËu: Æivio Puniπa RaËiÊ, u isto vrijeme dok radikalskipopovi krste djecu sa imenom Puniπa.

To je najbolji dokaz kakova se politika zacarila u naπoj dræavi inajbolji znak kakovu Êemo borbu mi morati da vodimo dok zataremo tragtakovoj politici.

Predsjednik ËehoslovaËke republike koga cijeli ËehoslovaËki narodzove svojim ocem, g. Masaryk uspio je Ëak u toliko, da je Nijemce doveo uËehoslovaËku vladu. Nijemce sa kojima su se »esi 1000 godina borili na svo-jem historijskom zemljiπtu za slobodu i pravicu. A kod nas ne samo da nisuuveli kao ravnopravne faktore u vladu hrvate i Srbe iz prijeka sa braÊomnaprednim Slovencima, nego su ih sa revolverom istjerali iz parlamenta. To jerazlika izmeu »ehoslovaËke republike i kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.Mi smo na Ëistu s time i sigurni u tome, da Êe svaka borba koju smo preduzeliu kojoj se neÊemo pokolebati, i od koje neÊemo nikako odustati, dovesti doæeljenoga cilja tj. do naπe pobjede.

ostanu samo mrtvo slovo na hartiji“… JER TAKOVIH JE „STROGIH MJERA“IZDANO U OVOJ ZEMLJI NEBROJENO PUTA, PA IPAK JE SVE OSTALOPO STAROM.

Izvrπenje sudskih odluka ima ogroman uticaj na javni kredit. ∑ZELENA©KE KAMATE POD KOJIMA DANAS U SRBIJI STENJE TRGOVACI SELJAK I RADNIK I »INOVNIK IMAJU SVOJ KORIJEN U OVOJ NESI-GURNOSTI KREDITORA DA LI ∆E I KADA ∆E IZVR©NA VLAST DAIZVR©I PRESUDU O DOSU–ENOJ MU TRAÆBINI.

Ali teπko je vjerovati da Êe javni cirkulari ministrovi pomoÊi. JERPORED JAVNIH NAREDABA IMA I TAJNIH ZA KOJE POLICIJSKO»INOVNI©TVO VRLO DOBRO ZNA DA IH MORA SLU©ATI, AKOSVOJU EGZISTENCIJU NE∆E DA DOVEDU U PITANJE. IMA TU PARTIJ-SKIH UTICAJA O KOJIMA SE MORA OD STRANE »INOVNI©TVA VODI-TI RA»UNA. Zna dotiËni Ëinovnik vrlo dobro DA VI©E VRIJEDI ZA NJEGAI NJEGOVU »INOVNI»KU KARIJERU TAJNO UPUTSTVU („UGLEDNOG“PARTIJSKOG »OVJEKA DA NE VR©I SUVI©NO REVNOSNO SVOJUDUÆNOST, nego javni cirkular ministrov koji to traæi. JER, NAJZAD, IMA ITAKOVIH MINISTARA KOJI JAVNO NARE–UJU JEDNO U O»EKIVANJUDA ∆E »INOVNICI BITI TOLIKO PAMETNI DA UVIDE TAJNU ÆELJUMINISTROVU DA SE BA© NE RADI ONO, ©TO SE JAVNO TRAÆI…

I neizvrπenje sudskih presuda je samo jedan od mnogih bolnihsimptoma naπe rasklimane administracije i neureenoga ËinovniËkoga stanja.

MI SMO U SRBIJI VALJDA JEDINI, KOJI IZVR©ENJE SUDSKIHPOSLOVA KAO EMINENTNO SUDSKI POSAO, POVJERAVAMO POLI-TI»KOJ POLICIJSKOJ VLASTI. Tome se Ëude ne samo stranci nego i naπiroeni sugraani preko Drine, Save i Dunava.

Veliki narodni zbor (meeting) u Sisku u nedjelju 21. listopada 1928.upotrijebio je Svetozar PribiËeviÊ za obπirno upuÊivanje naroda govorom izkojega se ovdje priobÊuje skraÊeni izvod:

Doduπe veliki francuski imperator, koji je uvijek iπao sa narodom ikoga je narod zvao iz milosti „mali kaplar“, Napoleon, kazao je jedanput da iBog marπira sa jakim bataljonima. Ali ako je i to toËno, jaki bataljoni su naπi,


474rsr 475rsr

ga rada to jedna takova sramota ne samo za Beograd, nego za cijelu naπudræavu pred cijelim svijetom. Ali prije nego πto πuπne, mora biti to, da seodstrani ta krvava Narodna skupπtina! MaËek je kazao i toËno je to, mi neÊe-mo nikakove beogradske skupπtine. Ne æivi narod od Beograda, nego je onuzet za prijestolnicu radi naroda! (Tako je.)

Kada bi ta skupπtina bila skupπtina cijeloga naroda, u kojoj bi svakidio naroda osjeÊao se jakim i ravnopravnim, onda se nikada s naπe strane nebi bilo reklo, tkao o toj Narodnoj skupπtini. Ali ta skupπtina postala je zaistane samo beogradska skupπtina, nego skupπtina nekojih mraËnih sila, nekolikocincarskih familija. Danas te tajne sile i cincarske familije vladaju tomskupπtinom u Beogradu. Mi smo proglasili pred cijelim narodom da smo zaslobodu pojedinih naπih krajeva i zemalja.

Ta sloboda nije sloboda izvan dræavnih granica, nego sloboda udræavnim granicama. Ta sloboda nije neograniËena i neozbiljna veÊ tolika dajedna sloboda drugoj ne smeta.

Ta sloboda mora biti tolika da i Srbin i Hrvat i Slovenac, zaistaosjeti da je to njegova zemlja i njegovo carstvo. ZA TAKOVE IDEALNE MI SEBORIMO I KUNEMO SE NA OVAJ VELI»NASTVENOJ SKUP©TINI DA SENIKOME NE∆EMO POKORITI. DA SE NIKOME NE∆EMO PRIKLONITIDA NIKOME NE∆EMO I∆I S PUTA, DOK OVAJ IDEAL SLOBODE NEOSTVARIMO.

I joπ neπto o Ëemu sam pok. RadiÊem razgovarao prilikom osnivanjaSDK, a i na njegovom bolesniËkom krevetu. A to je, da veliËanstvenu misaoslobode i veliËinu juænih Slavena koju Beograd nije bio sposoban da provede,mi iz ovih krajeva moramo provoditi, kao najdostojniji njezini predstavnici.

ToËak historijski nitko ne moæe da zaustavi. S nama Êe doÊi iBugari i svi juæni Slaveni naÊi Êe se ako Bog da zajedno u novim prilikama i unovoj slobodi. A ako se i svi ujedinimo bit Êe nas tek 18 milijuna a Talijanaima danas 42 milijuna. Beograd danaπnji ne voli da mi tako govorimo. On bihtio to da nas moæe pred Evropom predstaviti kao ruπioce dræave.

Kao ruπioce cijele dræave i dræavnog poretka, kao elemente kojetreba udariti zakonom o zaπtiti dræave. Danaπnji Beograd zna da poslije rata

Danaπnji Beograd, da Êe nas zavarati kojekakovim obeÊanjima i daÊe nas posvaditi s kojekakovim intrigama. Ali mi se pouzdajemo u svoju poli-tiku i sa punim povjerenjem gledamo jedan u drugoga i izdræat Êemo u naπojborbi, dok ona misao jednakosti i ravnopravnosti koje je stvorila SDK, dok tamisao ne doæivi trijumfalnu pobjedu.

Draga braÊo! Danas, osim toga, πto vi veÊ znate iz novina, nemaniπta novoga, πto bi pokazalo, da su u beogradu doπli svijesti i pameti i da suodluËili, da mijenjaju dræavnu politiku. Najbolje se to pokazalo po tome, πtoje za predsjednika radikalskog kluba ponovno doπao Velja VukiËeviÊ, πto je zapredsjednika Narodne skupπtine u Beogradu doπao Ilija MilinkoviÊ, kaæe se nato, da je vreÊa naπla zakrpu! Moæe da se kaæe na to, dva dodatka, obadva jed-naka, moæe da se kaæe nato i to, da u Beogradu duh i pravac politike PuniπeRaËiÊa slavi svoje slavlje. Mi Srbi i Hrvati iz ovih krajeva znamo i to, da namse niπta ne moæe predbaciti u naπem dræanju u naπem stavu, koji smo zauzeliposlije 20. lipnja. Ja sam kazao, kad je bilo pitanje, da poslije 20. lipnja naroËi-to poslije toga, kako se sluæbeni Beograd dræi poslije 20. lipnja, ma πta HrvatiuËinili, moglo bi se opravdati. ∑ Kad je jedan srbijanski narodni zastupnik upi-tan, πto bi Srbijanci uËinili, da je u zagrebaËkom saboru ubijen Nikola PaπiÊon je na to odgovorio, da bi Srbijanci marπirali na Zagreb, a vidite, mi poslije20. lipnja, mi Srbi i Hrvati iz ovih krajeva vodili smo miroljubivu politiku,svjesni u svoje pravo i sigurni u svoju snagu naroda.

Mi smo se poslije 20. lipnja pridræavali zakonskih sredstava uborbi, koju smo preduzeli. Mi Êemo se tih zakonskih sredstava i dalje pridræa-vati. Ako pako vidimo, da tim zakonskim sredstvima nikakovoga uspjeha nepostizavamo ∑ onda Êemo morati da razmislimo i na druga sredstva, jer velikoveliËanstvo, koje se zove narod, najstarije je veliËanstvo na svijetu.

Prema najnovijim glasovima, koji dolaze iz Beograda, mi moæemoi moramo da kaæemo da ne samo ni s kim, nego ni o Ëemu, neÊemo razgo-varati, dok postoji danaπnja Narodna skupπtina u kojoj su ubijeni StjepanRadiÊ i drugovi.

To, πto postoji ta narodna skupπtina i πto moæe juËeraπnji predsjed-nik po starosti te skupπtine da kaæe, da je ona zavrπila jednu godinu plodno-


476rsr 477rsr

stojnije tako, da se stvori zadovoljstvo u naπem narodu i naπoj dræavi. A onaproslava koju su u Beogradu priredili, to je bila kao neka prkos proslava aujedno kao sredstvo da se pred stranim svijetom pokaæe, kako je vlada jaka ikako joj se moæe dati zajam. Meutim mi predstavnici SDK kaæemo to, dakad bi se naπla nekakova luda, koja bi danaπnjoj vladi dala zajam, da mi nesamo da neÊemo teoretski priznati taj zajam, nego kad doemo u taj poloæaj,ni jedne pare neÊemo uvrstiti u proraËun za otplaÊivanje toga duga. To trebada znadu svi, sa kojima danaπnja vlada pregovara o zajmu.

Dok ne bude zadovoljstva u narodu, dok se ne stvori preustrojstvonaπe dræave, dotle ne moæe i ne smije biti zajma. Mi predstavnici SDK zado-voljni smo s time u ovom Ëasu πto narod je u tako velikom broju doπao napoziv naπih organizacija u Sisku, jer taj dolazak naroda ovamo viπe govori,nego sve naπe izjave i svi naπi govori.

Ovdje narod nije doπao besplatnim æeljezniËkim kartama, ovdjenarod nije doπao vladinim parama, ovdje narod nije dotjeran kotarskimpoglavarima, opÊinskim naËelnicima i æandarima. Ja pozivam danaπnjubeogradsku Ëetvornu koaliciju i vladu koja se na tu koaliciju oslanja, neka mikaæe da li moæe sa svim dispozicionim fondovima sa svojim besplatnim æe-ljezniËkim kartama, sa svojim dræavnim aparatom dovesti toliko naroda najednu skupπtinu, koji bi manifestirao za danaπnju vladu. Zato vidite oni su teksila a mi smo ovdje narod, a narod je jaËi od svake sile. Makar jedna sila bilakako jaka, ona Êe se pokloniti pred svjesnim narodom.

Predstavnici SDK pozivaju se u borbu, mi Êemo iÊi pred vama, aneÊemo se skrivati iza vas. U danaπnju beogradsku skupπtinu nije imalo smi-sla da idemo, da vas utuku. Mi smo tamo doπli goloruci, pa je protiv nasupotrijebljen revolver. Da smo mi ponijeli revolvere, protiv nas bi upotrijebilimitraljeze, a da smo mi ponijeli mitraljeze protiv nas bi upotrijebili topove. Toje sistem, to je reæim, koji danas predstavlja srbijanske stranke. Ja samspomenuo srbijanske stranke, danaπnje srbijanske stranke, koje imadu sameza sebe veÊinu mandata u narodnoj skupπtini, i ako je Srbija svega jedna peti-na naπe dræave. (Tako je, kad mrtvi glasuju!) Mi nismo nikada niπta imali pro-tiv Srbije. Mi neÊemo da vladamo nad Srbijom i da jaπimo na Srbiji. Ali mi nedamo da jedna petina jaπi na Ëetiri petine. (Tako je!)

izmuËena Evropa voli mir i hoÊe mir, i da se boji svakoga poæara. Ali pravinosioc ideje mira to je SDK. Jer naπa ideja ide zatim da se konsolidira naπadræava, a konsolidirana dræava najjaËa je garancija za mir. SDK nosi ideju mirajer ona hoÊe da se prilike u naπoj dræavi, na Balkanu, tkao urede da to budegnijezdo kulture i civilizacije, a ne gnijezdo lopova i razbojnika.

Joπ neπto o Ëemu sam i mnogo razgovarao sa s. RadiÊem, a to je to,da se SDK treba da postavi na Ëelo pokreta, a za organizaciju seljaπtva naBalkanu i za njegovo osloboenje ispod danaπnje eksploatacije. (Tako je.)

To je velika misao, koja nam je ostavljena, koju smo preuzeli i kojuÊemo ostvariti.

Za nas seljaπtvo nije klasa, nije staleæ, nego je narod koji Êe datiorganizaciji dræave svoj duh i svoj peËat.

Vi ste vidjeli kuda je dovela nerazumna politika danaπnjih beograd-skih vlastodræaca. Naπa vanjska politika dovedena je dotle, da danas Jugo-slavija, kraljevina SHS stoji osamljena na Balkanu. Mi smo poslije rata mislili,da Êe Jugoslavija biti magnet, koji Êe privlaËiti sve susjedne narode, mi smomislili da Êe Jugoslavija biti prvak, biti voa susjednih naroda. Meutimdoæivjeli smo za 10 godina to da balkanski narodi idu u Rim, da svi balkanskinarodi traæe protekciju i zaπtitu Rima samo Jugoslaviju neÊe nitko, njoj sviokreÊu lea. Joπ da nema Male antante i Francuske, mi ne bi imali nikoga uzase. To je plod te politike vlastodræaca.

Jugoslavija bi bila jaka u vanjskoj politici, da je jaka kod kuÊe. Onabi bila jaka u vanjskoj politici, kad bi u Jugoslaviji vladao poredak, jednakost,ravnopravnost i sloboda. Vidite naroËito seljaËki narode, tu na vaπem pragujavlja se sablast gladi.

Ova godina je za mnoge krajeve bila gora nego lanjska. VeÊ udecembru ove godine mnoga i mnoga seljaËka kuÊa neÊe imati zalogaja, abeogradski vlastodrπci troπe milijune i milijune na parade i proslave, a vrijemekad naπ narod gladuje.

Ja slobodno mogu da kaæem to, da bi najdostojnije bilo to, da segladna sirotinja nahrani. Uspomena na solunski front proslavila bi se najdo-


478rsr 479rsr

*

Mjeseca listopada 1928. bude ubijen u Zagrebu neki Bugarin ∆irilHristov, koji je doπao k dru Anti PaveliÊu, da mu pomogne kako bi se preba-cio iz ove dræave. No poslije njega doπao je k dru PaveliÊu drugi Makedonac,koji mu reËe:

Znam da je jutros bio kod Vas Hristov. Kaæem Vam: Ëuvajte ga se!On je opasan Ëovjek! Kad je Hristov ponovno doπao, dr. PaveliÊ ga odluËnoodbije i istjera iz svoje pisarne.

Hristov je naen drugi dan ubijen u Tuπkancu. Taj toboænji bugars-ki emigrant nije bio niπta drugo nego agent provokator, koji je imaoSrbijancima posluæiti, da dokaæe vezu SeljaËko-demokratske koalicije sa ljudi-ma koalicije sa ljudima teroristiËkoga makedonskoga komiteta! Cijela biEvropa bila ogorËena, i sve bi simpatije kulturnoga zapada za pravednu borbupreËana doæivjele teæak udarac!

*

Dana 7. studenoga 1928. je u Imperial kinu u Sarajevu prikazivanfilm o pogrebu Stjepana RadiÊa u kinu koji se nalazi u Napredkovu domu.

Za vrijeme prikazivanja filma, publika je klicala „Slava StjepanuRadiÊu“, „Æivio PribiËeviÊ“! itd., veÊ prema tome πto je bilo na sceni. JedanmladiÊ je povikao i „Dolje Puniπa RaËiÊ!“. U taj Ëas navalila je policija u dvo-ranu kina i naredila da se smjesta isprazni parter, u kojem je pak poklik.Publika je protestirala protiv ovog postupka tim viπe, πto se sinoÊ javno naulici klicalo „Æivio Puniπa RaËiÊ!“, a da policija nije ni intervenirala. Policija jeodmah zgrabila mladiÊa, za koga je mislila da je vikao i u isti Ëas cernirala jeNapretkov dom. Radi ovog postupka policije meu pristaπama SDK doπlo jedo ogorËenja i demonstracija protiv policije. Policija je na brutalan naËin ras-tjerala graane, koji su sudjelovali u tim manifestacijama.

Danaπnje srbijanske stranke imadu veÊinu zaπto, πto je jedannepravedni izborni red koji daje Srbiji viπe mandata, nego πto bi po broju duπajoj pripadalo, a drugo zato πto nasiljem, presipavanjem kuglica i drugim zloËi-naËkim sredstvima uzimaju mandate u Staroj Srbiji, Makedoniji, Bosni iHercegovini, Vojvodini i drugim krajevima dræave. Zbog toga je moj pokojnidrug u predsjedniπtvu S. RadiÊ meni jednom kazao:

„Glavno je to, da najprije izdvojujemo izbornu slobodu, a kadanarod progovori sve Êe biti dobro, ali kad narod slobodno progovori. I nekau beogradu znadu, da nikakove izbore mi neÊemo priznati, koji ne budu slo-bodi, makar zaπto se vodili i makar u koje se ime vodili.

Vi znate, kakova se komedija odigrala sa tzv. neutralnom vladom.Toboæe je bio priimljen RadiÊev i moj prijedlog, a onda su kazali, da se taj pri-jedlog krivnjom mojom i RadiÊa nije ostvario. (Smijeh) RadiÊ kada je odlazioiz Beograda u Zagreb rekao je meni i jednom drugu: „Vi ste dobri, vi stenaivni. vi vjerujete u tu neutralnu vladu, ali ne znate da su ovdje πakali!“ Zaistakao πto znadete od neutralne vlade nije bilo niπta. Jedna prevara, jedna ordi-narna komedija to je bila jedna stranputica preko koje se vratila vlada VeljeVukiËeviÊa. Skoro sa istim onim ljudima, drugovima Puniπe RaËiÊa.

Zato niπta mi sebi nemamo prigovoriti. ∑ Sve πto smo radili bilo jetako skromno, tako smireno, tako umjereno, da je Ëitavo inostranstvo zadivi-lo. Kada sam jednome belgijskom novinaru ∑ to razglabao, taj se je ËudomËudio. Da su bili primljeni naπi prijedlozi, druge bi prilike vladale. A ovakovidite da se otvara borba, kojoj se ne moæe dogladati kraj.

Ali mi Êemo u toj borbi izdræati. Zato jamËi naπa proπlost i naπavjera u buduÊnost, a najviπe naπa vjera u narod, koji nas nosi na svojim ruka-ma.

Zato svoj govor svrπavam povikom:

Æivila sloga i jedinstvo nas Srba, Hrvata i Slovenaca, koji Êemo pro-dahnuti zavjetom naπih slavnih predaka ostvariti veliËanstvo naπega narodaprotiv svake bure i nepogode.

Govor Sv. PribiËeviÊa bio je popraÊen dugim aplauzom.


480rsr 481rsr

baËkim kuÊama prosulo se to sunce, kao od neke æalosti, πto Êe zagrebaËkimulicama danas poteÊi krv: nevina i neduæna krv hrvatskih omladinaca, koji utrenutku svojeg patriotskog zanosa padaju kao ærtve nasilja jednog reæima,kome joπ nisu dovoljni æivoti, koji su do sada veÊ pali. I danaπnji dan, jednakokao i oni tuæni dani od 20. i 21. lipnja o.g. kada su zagrebaËki policajci juriliulicama sa nataknutim bodovima ubijajuÊi i tukuÊi nemilosrdno graane slo-bodnog kraljevskog i hrvatskog Zagreba. Ali danas nisu bili samo straæari: sanjima su bili i generali vojske Srba, Hrvata i Slovenaca, koji su u jednomtrenutku izgubili ravnoteæu i golim sabljama navalili na omladince.

I danaπnji datum, prilazi onim, koji se veÊ nalaze obrubljeni crnimrubom da budu jedan dokumenat viπe, kako u ovoj dræavi nema slobode.

Danas u jutro oko 9 sati, baπ u trenutku kada je pred katedralombila postrojena poËasna Ëeta vojske i kada su predstavnici vlasti ulazili ucrkvu, na tornju katedrale, na prvom platou, odjednom su osvanula dvaomladinca, koji su vjeπali hrvatske zastave, ovijene crnim florom. Na jednojzastavi nalazio se datum „20.VI.1928.“, a drugoj zastavi „1.XII.1928.“ i natreÊoj zastavi „5.XII.1918.“ »im su te hrvatske zastave, ovijene crnim floromizvjeπene, pred katedralom u redovima generala i oficira, koji su se tu skupiliza paradu nastalo je tu pravo komeπanje i nemir. Za Ëas su se svi oficiri razu-mije se viπi, a meu njima i generali, strËali u mali krug i nakon nekoliko rijeËiizmijenjenih u uzbuenosti, oni su se raziπli prema drugim nekim oficirima,koji su takoer stajali. Jedan æandarmerijski oficir otrËao je ∑ valja ∑ do prvogtelefona, da naredi spremu æandarmerije, jer je veÊ nekoliko trenutaka zatimna ulice su izaπli odredi æandarmerije. U tom su meutim ona dva omladincaiziπli iz tornja i kada su se nalazili na platou pred katedralom jedan od njihzaviknuo je:

∑ Slava Stjepanu RadiÊu! Æivila slobodna Hrvatska!…. Æivio dr.MaËek…. Æivio Svetozar PribiËeviÊ…

Svijet koji se tu nalazio, a naroËito jedna grupa omladinaca, prih-vatila je te poklike tako da se cijelim trgom orilo i poËast narodnog muËenikai voa SDK koalicije. Drugi niti jedan poklik nije pao. Ali to je bilo dovoljno

Nekoliko dana poslije toga dogaaja u Sarajevu, prikazivan je istifilm u Travniku, a kada se u kinu vidilo grobove narodnih muËenika povik-nuo je pravoslavni pop i oblasni poslanik Milan Rakita: Slava narodnim mu-Ëenicima! a kad se prikazaπe likovi MaËeka i PribiËeviÊa zaviknuo je: æivjelivoe SeljaËko-demokratske koalicije!

Zbog toga je daljnje prikazivanje tog filma u Travniku zabranjeno,a pop je osuen na 25 dana zatvora pretvorenih u 500 dinara globe.

*

U Vel. BeËkereku bila je odræavana „okruæna konferencija“radikalske stranke NinËiÊeve frakcije, na kojoj je NinËiÊ oπtro napadao vladuza dogaaje 20. lipnja, te da bi se VukiËeviÊ, koji je za te dogaaje kriv moraopovuÊi iz politiËkog æivota, te da je trebalo obrazovati vladu u kojoj bi bili za-stupani Srbi i Hrvati i Slovenci. Krivnjom prisutnih 15 VukiËeviÊevaca doπloje do velike tuËnjave te ih je policija morala istjerati.

*

Za vrijeme sjednice radikalskoga kluba 12. studena 1928. u Beo-gradu doπlo je do velike buke, pa kad je radikalski poslanik SuπiÊ izlazio izdvorane viknuo je: „To je sramota πto Vi radite! Ovo nije klub! Ovo je razbo-jniËka peÊina. HoÊete i nas Ëlanove glavnog odbora da poubijate!“ Eto vidite,da su i sami neki Ëlanovi radikalske stranke sumnjali, da je umorstvo uskupπtini ugovoreno…

U tim prilikama naloæila je vlada, da se u cijeloj dræavi slavi 1. pro-sinca kao dan ujedinjenja! Bio je to doista ciniËki izazov!

Evo opisa te proslave po novinama „VeËer“ od 1. prosinca 1928.kako je taj dan sveËano proslavljen! Tuæan je osvanuo danaπnji dan i ako je odranog jutra bio obasjan sjajnim zracima hladnog zimskog dana. Na zagre-


482rsr 483rsr

dobro gaao detektiv JuriÊ, πiknuo mlaz krvi izmijeπan sa moædinom. Tu senalazio Nikola JukiÊ i DebaniÊ Mirko, seljak iz VrapËa, koji su odmahpriskoËili nesretnom PetriÊu i pridigli ga. Oni su ga postavili u jedan taksi iodvezli ga u Zakladnu bolnicu, gdje su lijeËnici povezali i pregledali ranu, alije sve to bilo bezuspjeπno, jer je PetriÊ neπto zatim umro, a da viπe uopÊe nijezadobio svijest.

Kada je odjeknuo prvi revolverski metak u Petrinjskoj i JuriπiÊevojulici nastala je panika. Svijet je poËeo bjeæati na sve strane, dok su revolveripoËeli πlektati. U toj gunguli Ëulo se izmijeπano sa revolverskim pucnjima kli-canje slobodnoj Hrvatskoj, muËeniku RadiÊu i jauk i stenjanje. Svijet se za Ëasrazbjeæao na sve strane i na mjestu ostao je detektiv JuriÊ sa svojim drugom ijoπ nekoliko agenata, dok je tlo bilo posvema krvavo. Neπto podalje leæao jeranjen na zemlji redar Josip KoreniÊ redar broj 401, dok je na pet-πest koraËa-ja od gostione „Zvonimir“ leæao joπ jedan djeËak, odjeven tek u laganukoπulju, koja je sva bila krvava.

∑ Dolje ubojice… fuj… dolje ubojice hrvatskih omladinaca… DoljezlikovaËki reæim… Ne slavimo prvog prosinca… vikali su omladinci… Aredari, kao pobjeπnjeli, jurnuli su tada prema tim mladiÊima, udarajuÊi ih ikundaËeÊi. Za nepunih pet minuta onaj prostor bio je prazan, tek je na njemuostala svjeæa krv omladinaca PetriÊa i –ureka. Nisu imali oruæja, veÊ rijetkotko od njih imao i πtap.

I tih straπnih deset minuta zavrπilo se je slijedeÊim rezultatom:

Policija je ubila Stanka PetriÊa i teπko ranila: Mirka –ureka i jednogsvog straæara Josipa KoreniÊa. Tek πto su Nikola JukiÊ i Mirko DebaniÊodvezeni u zakladnu bolnicu na smrt ranjenog Stanka PetriÊa, iz jednog„haustora“ dopirao je teπki jauk. Tu u jednom uglu, sav blijed, razgaljenekoπulje, sirotinjski odjeven previjao se od bolova joπ jedan ranjenik.

∑ Jaoj… ubili su me… jaoj… majËice moja… stenjao je taj djeËakkome nema viπe od 17 do 18 godina…

∑ Tko te je ranio?

∑ Policaj… odgovorio je djeËak… Nekoliko ljudi, koji su se tunalazili smjesta su mladiÊa stavili u jedan auto i odvezli ga u zakladnu bol-

da se bijes generala pojaËa i tog trenutka General VesoviÊ izvukao je sablju ipoviknuo kao van sebe:

∑ Vojnici, noæ na puπku! Naprijed!… vikao je general VesoviÊ, doksu neki drugi generali tog istog trenutka izvukli sablje i pojurili prema masiomladinaca, koja se nalazila u neposrednoj blizini kaptolske knjiæare. MasavideÊi da vojnici, na zapovijed generala, jure sa nataknutim bodovima, za Ëasse u paniËnom strahu razbjeæala na sve strane, dok su u isto vrijeme tri detek-tiva: JuriπÊ, RakiÊ i Kenjalo potrËali prema omladincima, koji su se nalazili natornju, a to je bio BernardiÊ sa jednim svojim drugom i uhapsili ih, a Kenjaloje smjesta sa dva straæara otiπao prema redarstvu u Petrinjskoj ulici, kamo suta dva omladinca odvedena. U tom meuvremenu general VesoviÊ pojurio jeprema JelaËiÊevom trgu i na samom uglu kod pissoira naiπao na oblasnogπofera, koji je tu stajao. Na udaljenosti od nekoliko koraËaja nalazio se i jedanreporter. General VesoviÊ je tada priπao oblasnom πoferu i rekao jednomdetektivu:

∑ Tko je taj… uhapsite ga… baπ toga… dræite ga… vikao je gene-ral VesoviÊ kao da je van sebe.

I jedan detektiv je tada uhapsio oblasnog πofera.

U to je detektiv Juriπ odveo dva uplaπena omladinca premaredarstvu. S njime su iπla i dva redara, od kojih je jedan bio Josip KoreniÊ redarbroj 401. Detektivi su vodili omladince, a za njima je iπla jedna dugaËkapovorka omladinaca, koji su klicali voama seljaËko-demokratske koalicije,slobodnoj Hrvatskoj i velikom narodnom muËeniku Stjepanu RadiÊu.Detektivi nisu reagirali na te poklike, te su straæari koji su iπli za detektivima,upravo krvniËki gledali oko sebe, dræeÊi puπku tako, da je svakog Ëasa skinu ipoËnu ubijanje.

Ali u tom trenutku na samom uglu JuriπiÊeve i Petrinjske uliceodjednom je naiπao jedan mali djeËak od nekih desetak godina. On je iz svojeπtop-piπtole opalio jedan papirnati metak, koji je detektivu JuriÊu utjerao krvu mozak. On je tog trenutka izvadio iz dæepa revolver i ispalio jedan metakpogodivπi pred sobom Stanka PetriÊa, omladinca i trgovaËkog pomoÊnika.Ovaj se jauknuvπi sruπi na zemlju, dok mu je iz desne sljepooËice, kamo je


484rsr 485rsr

zagrebaËkim ulicama i da je ona spremna da pod cijenu najveÊih ærtava, odræimir i red, to jest da zabrani svaki poklik ogorËene hrvatske omladine.

Stanko PetriÊ, kojeg je ubio detektiv JuriÊ, roen je u Ljubljani, starje 16 godina i po zanimanju je brijaËki pomoÊnik kod Franje Pejaka uPalmotiÊevoj 52. InaËe je Ëlan Hrvatskog Sokola u Zagrebu. Njegovo mrtvotijelo prevezeno je u mrtvaËnicu Zakladne bolnice.

Kako pak saznajemo, redarstvo je uhapsilo ove omladince:

Vladimir RoæiÊ, oblasni πofer, –uro MatkoviÊ, radnik, DragutinKett student filozofije, Ivan BernardiÊ, omladinac, koji je stavio zastave natoranj i koji je poznat i po tome, πto je ministra za Hrvatsku dra AnelinoviÊaodlikovao „ordenom Svete Kajgane“.* Uhapπen je joπ i Angelo Rittig, student.

Tako je danas u Zagrebu prije podne proslavljen „dan ujedinjenja“.Poslije blagodarenja u pravoslavnoj crkvi krenula je poËasna Ëeta u kasarnu„Zrinski“ preko Trga kralja Aleksandra. Meutim pred sveuËiliπtem se skupilajedna veÊa grupa studenata i omladinaca i zapoËela manifestirati Hrvatskoj.Zapovjednik Ëete naredio je: Noæ na puπku i postrojao ih u front. Omladincise povukli u sveuËiliπte, gdje su umjesto dræavne zastave izvjesili crnu. Vojskai policija je blokirala zgradu sveuËiliπta i ne miËe se…“

Druπtvu za podignuÊe spomenika kralju Tomislavu doznaËio jeRojc 1000 dinara i primio je od druπtva dopis od 13. oæujka 1929. kojim sedruπtvo za taj prinos najsrdaËnije zahvaljuje.

*

Kad su dræali, da je umorstvom RadiÊa i drugova otporna snagaHrvata u skupπtini znatno oslabila, nastojali su Srbijanci, da ovu prilikuupotrebe za πto jaËi pritisak na Hrvate, da maloduπne hrvatske zastupnikeuπutkaju i pod novim prijetnjama provedu najavljeno oklaπtrenje visokih isrednjih uËiliπta.

nicu. Tu je odveden u ambulantu i lijeËnici su ustanovili da je dobio jedanmetak u grudi. U prvom trenutku nije se moglo ustanoviti da li su pluÊa ozli-jeena, ali je stanje tog djeËaka koji se zove –urek Mirko i koji je po zanima-nju postolarski nauËnik, kvalificirane kao vrlo teπke i æivotu opasne.

Zakladna bolnica, danas je ostavljala utisak onih tuænih dana od20. i 21. lipnja. Cijeli hodnik i stubiπte bilo je poπkrapano krupnim kapimakrvi, koja je padala iz tijela nesreÊnih omladinaca PetriÊa i –ureka. LijeËniciZakladne bolnice, sa najveÊom pripravnoπÊu i poærtvovanjem su se natjecali,tko Êe prije i viπe moÊi pomoÊi tim nesretnim mladim æivotima, koje je danaslomio na zagrebaËkim ulicama bijes policije. I ti lijeËnici vrπili su svojuduænost, onako kako se to i dolikuje.

∑ PetriÊu nema spasa ∑ rekao je jedan lijeËnik, iziπavπi iz ambulante,gdje je pruæena tog trenutka PetriÊu pomoÊ. Nekoliko trenutaka kasnije njegasu iznesli na nosiljkama sa omotanom glavom. On je jedva disao, da muneπto kasnije i ugasne æivot.

PetriÊ je dobio revolverski metak u desnu sljepooËnicu. Njega jeubio detektiv JuriÊ, πto jednoglasno potvruju svi prisutni. U isto vrijeme udrugoj dvorani pruæana je pomoÊ Mirku –ureku, koji je zadobio metak ugrudi. Njegovo stanje, vrlo je teπko i opasno. U jednoj treÊoj ambulantipruæana je pomoÊ straæaru Josipu KoreniÊu. On je ranjen u trbuh.

Nakon toga oko 9 i pol sati, na ulicama se nalazila cijela redarstve-na straæa i to ne pod puπkom, veÊ sa nataknutim bajunetama, spremni nasvaki poklik:

Slava Stjepanu RadiÊu!

∑ Æivila slobodna Hrvatska!

∑ Æivili voe seljaËko-demokratske koalicije… da svaki takov poklikkazne smjesta smrÊu! Komandant æandarmerije bio je danas naroËito uzbuen.On je smjesta naredio spremnost cijele æandarmerije, koja je izaπla na zagre-baËke ulice, tako da na ulicama krstare dva æandarma sa jednim policajcem. Posvemu izgleda, da je danas u Zagrebu æandarmerija preuzela komandu na


486rsr

* Ova epizoda opisana je u BernardiÊevoj autobiografskoj knjizi „Æivot iza æeljeznihreπetki“ koja je izaπla u Zagrebu 1940. godine.

487rsr

Uprava Grada Beograda i ovo kraljevsko povjereniπtvo imadepodataka, da prijeti smrtna opasnost Vaπem gospodarstvu, ako Vaπe gospo-darstvo doe u Beograd. Radi toga Vam uprava grada Beograda i ovo kr.redarstveno ravnateljstvo savjetuje da ostanete u Zagrebu.

U Zagrebu, dne 16. maja 1929.

Ravnatelj redarstva:

Dr. Janko BedekoviÊ.

G. Svetozar PribiËeviÊ odgovorio je na ovaj dopis da on ne moæeuzeti na znanje ovo upozorenje, jer da je dobio od svoje kÊerke iz Beogradabrzojav kojim ga pozivlje da doe u Beograd zbog teπko zdravstvenog stanjanjegove supruge. Ujedno je g. PribiËeviÊ javio redarstvu da putuje u Beogradu 12.25 sati.

G. PribiËeviÊ doπao je na zagrebaËki glavni kolodvor neπto iza 12sati. Sa njim je doπao dr. MaËek, bivπi ministar g. A. KoπutiÊ, bivπi zastupnikdr. KrnjeviÊ, VeÊeslav Vilder, JelaπiÊ i veliki broj prijatelja. Poπto je brzi vlakimao zakaπnjenja to se g. PribiËeviÊ zadræao u kolodvorskoj restauraciji.

U 12 sati i Ëetvrt doπao je u kolodvorsku restauraciju ravnateljzagrebaËkog redarstva g. dr. Janko BedekoviÊ i joπ jednom upozorio g.PribiËeviÊa na dopis beogradske uprave grada i zagrebaËkog redarstvenog rav-nateljstva i zamolio ga da ostane u Zagrebu. G. Svetozar PribiËeviÊ je tada joπjednom kategoriËki izjavio da putuje u Beograd.

Svetozar PribiËeviÊ doputovao je 17. svibnja iz Zagreba u Beograd∑ kako reËe ∑ zbog supruge koja mu je oboljela u Beogradu. Ali je veÊ 18. svib-nja „Upravni varoπi Beograda donio odluku, da mu se odreuje mjesta slo-bodnog stanovanja u Brusu, malom kupaliπnom mjestu blizu Kruπevca uSrbiji. PribiËeviÊ se je u pratnji svoje kÊeri odputio automobilom u Bursu.

Novine javljaju da je ova odluka donesena „na osnovu zakona ozaπtiti dræave, a s obzirom na protuzakonite postupke PribiËeviÊa u Zagrebui u Beogradu“.∑

Novinstvo srbijansko nastavilo je dirati u Hrvate, njihovu domo-vinu, prikazivati ih svomu svijetu kao ljude slabe volje, nevrijedne i ∑ nepogi-beljne. Nasuprot upotrijebiπe svaku priliku, da uzdiæu vrijednost, jakost ispremnost Srbijanaca…

Da polaskaju svojoj dinastiji KaraoreviÊa, istiËu Ëak i ciniËkuokrutnost Voæda Crnoga –ore kao osobitu krijepost. na primjer u jednoj bi-ljeænici s naslovom „Voæd Karaore“, u kojoj hvale njegove sposobnosti ameu njima i pravdoljublje njegovo, a da tu tvru obiljeæe i dokaæu piπu:

„Bio je veoma praviËan: svoga je brata Marinka dao objesiti za to,πto je prekoraËio jednu njegovu zapovijed.“

*U to je vrijeme Matica hrvatska poslala Rojcu pismo ovoga sadræa-

ja: „poslali smo Vam dvobroj Hrvatske revije 1928. „kako nam do danas nisteposlali predbiljeæbu na novo godiπte 1929. od kojeg su izaπla veÊ 4 broja,molimo za obavijest, da li da Vas i nadalje vodimo kao svog pretplatnika itd.“

Na ovo odgovorio je Rojc ovako:

Na Vaπ upit Ëast mi je odgovoriti, da neÊu pretplatiti „Hrvatskerevije“ koja u svojim Ëlancima (sa malo iznimaka) traæi za razumijevanje poz-navanje i tuih jezika: latinski, francuski, njemaËki i turski.

Doista je πteta da Matica Hrvatska ne otklanja sve one tuinskerijeËi za koje moæe naÊi u hrvatskoj jeziku odgovarajuÊe izraze.

Hrvatski jezik naËiËkan bez nuæde francuskim, njemaËkim, turskimi latinskim rijeËima, ∑ gubi svu svoju ljepotu i otmjenost! ∑ U tome daje laænosvjedoËanstvo, da je toboæ ubog, oskudan i siromaπan do tolikoga stepena, damora krasti i lijevo i desno, a da moæe dati izraza naπim mislima.PrimjeÊujem, da su svi pisci za Maticu Hrvatsku i dalje sjajili u tuem perju!

*Svetozar PribiËeviÊ spremao se je da otputuje u Beograd, kad li mu

bi dostavljeno ovo redarstveno upozorenje: G. Svetozaru PribiËeviÊu, mi-nistru u penziji, Zagreb.


488rsr 489rsr

Stje

pan

Rad

iÊ n

a od

ru

Zgr

ada

Nar

odne

sku

pπtin

e u

beog

radu

pitanje, te je g. 1924. pristupilo zajedniËkom parlamentarnom radu u beo-gradskoj skupπtini u Srbiji.

Meutim dne 20. lipnja 1928. u sjednici beogradske skupπtine u pobijela dana, dogovorno i po unaprijed stvorenoj osnovi strijeljani su revolver-skim hicima po jednom srbijanskom zastupniku, koji pripada vladi, hrvatskinarodni zastupnici, a meu njima je smrtno ranjen i sam predsjednikhrvatskoga narodnoga zastupstva i voa hrvatskog naroda Stjepan RadiÊ, kojije dne 8. kolovoza 1928. i podlegao zadobivenim ranama.

Ovo strijeljanje voe i predstavnika hrvatskoga naroda u beograd-skoj skupπtini, kakav dogaaj ne pamti povijest svijeta, za uvijek je onemo-guÊila ikakovu dræavnopravnu zajednicu izmeu Hrvatske i Srbije, te jehrvatsko narodno zastupstvo svojim zakljuËkom od 1. kolovoza 1928. to iobjavilo istaknuvπi da je postojeÊe dræavno ureenje u svijesti narodaizbrisano.

Nu ono, πto je oËekivao hrvatski narod i sav svijet s njime tj. da Êekralj Srbije najpripravnije i bezodvlaËno pristupiti mirnom sporazumijevanjus hrvatskim narodnim zastupstvom nije se dogodilo, nego je on dne 6. sijeËn-ja 1929. proglasio sebe za apsolutnog vladara, sastavio vladu od tadaπnjihpolitiËkih predstavnika Srbije, te im dao diktatorske vlasti, da bezobzirnomsilom slome volju hrvatskoga naroda i tako za uvijek osiguraju prevlast Srbijenad hrvatskom, a onda i na Balkanu.

I u ovom Ëasu, ada mu je oduzeta moguÊnost da se bori i branizakonskim sredstvima, koja su u njegovoj predaji i kroz vjekove jedina bilaupotrebljavana, ne moæe se odreÊi ni jednoga drugoga sredstva, jer sada branisam svoj opstanak i slobodu.

Time je stvorena u hrvatskom narodu konaËna spoznaja, da kraljSrbije nije imao niti ima namjere pristupiti poπtenom i pravednom rjeπenju.Hrvatski narod povrijeen tako u svojoj slobodi utemeljenoj na tisuÊgodiπnjojdræavnosti i u svojim æivim narodnim osjeÊajima i svijesti traæi jednoduπno,odluËno i neopozivo, bezodvlaËno povlaËenje oruæane sile kraljevine Srbije,koja je hrvatske zemlje zaposjela, da moæe u miru natrag uspostaviti svoju

Govorkalo se je pako po Beogradu i Zagrebu, da se je PribiËeviÊnegdje neoprezno izrazio nepovoljno o koraku kralja, πto je prekrπivπi zaklet-vu poloæenu prigodom krunitbe niknuo ustav i nastavio vladati neustavnokao diktator. Zakon o zaπtiti dræave primijenjen je na svoga strastvenog pro-tektora! Uslijed raznih glasina, koje su se puËanstvom i novinstvom pronosile,izjavio je dr. MaËek i objavio, da hrvatski narod Ëvrsto stoji organiziran iudruæen sa braÊom preÊanskim Srbima i naprednim Slovencima ostaje kodsvojih zahtjeva.

Diktator je dalje radio: ∑ postavio sudce na rapsoloæenje. SveËlanove dræavnoga savjeta odredio da imenuje kralj. UredniËtvu „Hrvata“,„Narodnog Vala“ i RijeËi nisu dobivali redovito svoju poπtu, veÊ zakaπnjeno,otvoreno i zaplijenjeno ceduljom i oznakom „veliki æupan“.

*

Ante PaveliÊ shvatio je svoju emigraciju ozbiljno i dao se odmah naposao da iz vanjskoga svijeta pomaæe svome svijetu u domovini. Dana 1.rujna 1929. predao je dr. Ante PaveliÊ druπtvu naroda u Æenevi u ©vicarskojspomenicu (memorandum), koji u izvadku glasi:

Hrvatski je narod u svim izborima i u svakoj prilici izjavio, da se neodriËe svoga prava samoodreenja i nedvoumno je oËitovao stalno svojuvolju da saËuva svoju dræavnu narodnu samosvojnost u meunarodno priz-natim granicama.

Kraljevina Srbija uspostavljena u ime meunarodne solidarnosti ipravde sprijeËila je najprije kraljevini Crnoj Gori slobodnu odluku o stupanjuu zajednicu sa Srbijom. Tako isto sprijeËila je kraljevina Srbija i naroduhrvatsku da tvarno izvrπi svoje pravo narodnoga samoodreenja nametnuvπimu oruæanom silom svoju dinastiju i svoju samovlast, postupajuÊi sHrvatskom, kao sa osvojenom neprijateljskom dræavom.

Ali da se ipak sprijeËi sukob izmeu Hrvatske i Srbije pristupilo jehrvatsko narodno zastupstvo zadnjem pokuπaju, da se mirno rijeπi hrvatsko


492rsr 493rsr

„Njihova æelja bijaπe ujedinjenje na osnovici potpune jednakosti snjihovom srpskom braÊom, a ne podloæenje ili utapanje u Velikoj Srbiji.“

„Istina, izvjesnu vjerodostojnost poprimale su austro-ugarskeoptuæbe uslijed govora nekih srbijanskih javnih radnika i pisaca, koji su kandashvaÊali jugoslavensko ujedinjenje samo kao utjelovljenje Srbiji habsburπkihteritorija nastavnih narodima jugoslavenske rase i jezika. Na taj naËin izvjest-na inkompatibilnost ili divergencija u aspiracijama i naziranju uπla je u pokretveÊ na prvom koraku. Od te inkompatibilnosti ili divergencije Jugoslavija joπuvijek pati. Po mojem miπljenju gledajuÊi problem sa simpatijama iz distance,njezina konaËna dobrobit Ëini se, da ovisi o moguÊnosti, da se rijeπe te inkom-patibilnosti i usklade ti divergentni ciljevi.“

„Vi, Sire, Srbin iz Srbije bijaste jedan od prvih mlae generacije, kojiste za jedinstveni jugoslavenski ideal prihvatili i autoritativno proglasili Nitkood nas, koji smo Ëuli Vaπe izjave za vrijeme Vaπega posjeta u Londonu u trav-nju 1916. godine, kad ste kao princ regent primili deputaciju britanskih javnihradnika ∑ nije zaboravio Vaπu smionu potvrdu toga ideala. „Taj je“ ∑ Vi rekoste∑ „ujedinjenje u jednu jedinu domovinu svih Srba, Hrvata i Slovenaca, koji sujedan narod s istim tradicijama, istim jezikom, istim teænjama, ali koje je zlakob razdijelila“. Naπ jugoslavenski narod, ujedinjen u jednu dræavu takoer Êeimati svoj udio od pobjede saveznika jer je njegova sudbina neopozivopovezana s onom nove, bolje i pravednije Evrope.“

„Vaπe rijeËi naπile su na odgovarajuÊi odjek u britanskoj πtampi.Times je pisao „Preporoena Srbija neÊe biti viπe samo Srbija, veÊ UjedinjeneDræave Jugoslavije, dræavna zajednica istodobno evropska i balkanska, zapad-njaËka i istoËna, obuhvaÊajuÊi oko 12 milijuna duπa, jedinstvenih u jeziku irasi, premda do sada politiËki razdijeljenih. Princ Aleksandar ima pravo dagleda u buduÊnost ostvarenja toga ideala, osloboenja njegove cijele rase.“

Vrlo dobro mi je poznato, da tada i kasnije, uzviπeni nazor VaπegVeliËanstva nijesu dijeli svi srbijanski dræavnici, i da je veteran g. PaπiÊ bio viπesklon velikosrpskoj koncepciji Jugoslavije. DapaËe, veÊ nakon πto je Ëuvenakrfska deklaracija potpisana i objelodanjena u srpnju 1917. godine, g. PaπiÊ

nezavisnu dræavnu organizaciju i blagotvorno sudjelovati na izgraivanju tra-jnog mira u zajednici uljudbenih naroda.

Kralj samodræac zatoËio je i zatvorio hrvatsko narodno zastupstvou nadi, da glas narodnog hrvatskog predstavniπtva neÊe dospjeti pred ovomjesto, gdje Êe moÊi osvanuti samo beogradski zaπtitnici, koji nemaju nikak-vog narodnog ovlaπtenja, da zastupaju Ëak ni samu Srbiju, a kamoli Hrvatskui hrvatski narod.

Meutim taj glas hrvatskoga narodnog zastupstva dolazi do izraæa-ja ovim putem, preko njegova Ëlana, koji se nalazi izvan dohvata fiziËke silebeogradskog samodræstva, vrπeÊi time svoju duænost prema svome narodu usluæbi probitaka opÊeg mira.

U Æenevi, dne 1. rujna 1929.

Dr. Ante PaveliÊ v.r.hrvatski narodni zastupnik

Ova spomenica na francuskom jeziku predana je Druπtvu naroda uÆenevi 2. rujna 1929. G. Wickham Steed iskreni prijatelj Jugoslavena uputioje kralju Aleksandru otvoreno pismo, koji je istodobno objelodanjen uengleskim novinama Revie of Rewiews i u Obzoru.

Nakon vrlo uljudnoga uvoda tvrdi ovo:

(PriopÊuje se neπto skraÊeno):

„I da nije NjemaËka iz svojih vlastitih razloga osujetila austro-ugar-ski plan za oruæanu navalu na Srbiju koncem oæujka 1909. godine optuæbakao i krivotvorina na kojima bjeπe sazdana bila bi dovoljna, da dovede nastratiπte Supila i njegove drugove“.

…pa „kad je Srbija slavodobitno izdræala bugarsku navalu u lipnju1913. godine Hrvati i Srbi, a u neπto manjem stepenu Slovenci Austro-Ugarske monarhije gledali su Srbiju, kao zemlju srodne braÊe s kojima Êe semoÊi jednoga dana ujediniti u slobodi i bratinstvu.“


494rsr 495rsr

Ovo velevaæno i zanimljivo pismo W. Steeda potaknulo je Rojca daga poprati ovim Ëlankom priobÊenim u Hrvatu od 20. rujna 1928.

„Joπ o znaËenju pisma g. Wickhama Steeda“.

Piπe: Milan Rojc, odjelni predstojnik za bogoπtovlje i nastavu u m.

Zagreb, 20. rujna

I ako je pismo g. Steeda naslovljeno Nj. Vel. kralju, ono je uprav-ljeno i nama hrvatskoj, srpskoj i slovenskoj, a i srbijanskoj javnosti.

Vaænost i ugled g. W. Steeda vrlo je lijepo opisao g. dr. TrumbiÊ u„Hrvatu“ od 17. rujna 1928. G. Wickham Steed predstavlja miπljenje i savjestnaπih britanskih i uopÊe naπih zapadnih prijatelja obzirom na naπe politiËkeprilike i neprilike.

G. W. Steed veÊ nam je jednoË bio na veliku pomoÊ, i to prigodomparnice, koju je g. 1909. povela hrvatsko-srpska koalicija proti austrijskompovjesniËaru dr. Friedjungu i drugovima pred porotnim sudom u BeËu, kojomsmo se parnicom morali boriti proti teπkim objedama s veleizdaje, koje je sapotpisom dr. Friedjunga donijela beËka „Neue Freie Presse“ proti hrvatsko--srpskoj koaliciji, naroËito proti naπem najboljem politiËaru, sada pokojnomFranu Supilu. Dr. Friedjung kao priznati austrijski povjesniËar, napisao je itemeljio svoje okrivljenje na mnogim po austro-ugarskom vanjskom uredupribavljanim ispravama, koje su bile dakako krivotvorene.

Hrvatsko-srpska koalicija imala je za pravo kao svoga parniËkogaprotivnika austro-ugarski vanjski ured, jer je morala dokazati, da su po ovomedobavljena dokazala redom falsifikati. Bio je to teæak poloæaj pred porotomsastavljenom od beËkih graana, veÊinom obrtnika, koji nisu imali pojma onaπim politiËkim odnosima, pa su bili stavljeni u poloæaj, da eventualnim svo-jim pravorijekom moralno osude svoje vanjsko ministarstvo. I sam predsjed-nik sudiπta vodio je raspravu nimalo obzirno prema tuæiteljima, Ëlanovimahrvatsko-srpske koalicije.

nije odobravao dræanje srpskog poslanika u Londonu g. Joce JovanoviÊa, kojije ljeti 1918. godine bez rezerve prihvatio jugoslavenski ideal na vaænoj javnojmanifestaciji, na kojoj je britanski dræavni tajnik za vanjske poslove g. Balfourbio glavni govornik. Ali krfska deklaracija stajala je i stoji kao neophodnamisao vodilja za sve one, koji hoÊe da shvate ujedinjenje Jugoslavije… Glavnenjezine linije utvrene su u mojoj kuÊi izmeu dra TrumbiÊa kao predsjedni-ka Jugoslavenskoga Odbora i Frana Supila, koji ju je podupro u odluËnombrzojavu srpskoj vladi na Krfu. U toj deklaraciji, potpisanoj u srpnju 1917.godine g. PaπiÊ i dr. TrumbiÊ kao „opunovlaπteni predstavnici Srba, Hrvata iSlovenaca“ priznali su „æelju naπega naroda“, da se konstituira u nezavisnojnarodnoj dræavi, i prihvatili kao forum te dræave „Kraljevinu Kraljevstvo Srba,Hrvata i Slovenaca utvrdivπi prethodni sporazum za jedinstvenu zastavu ikrunu i takoer za potpunu vjersku i poliËku jednakost izmeu trijuh ograna-ka jugoslavenske rase… Vi, Sire, niste nikad od nje od krfske deklaracije ni zaËasak odstupili. I ta spasonosna i nadobudna Ëinjenica Ëini krunu, koju danasnosite, vrhovnim simbolom i jamstvom narodnog jedinstva.“

„Ovi pak sa svoje strane nisu mogli potpunoma dijeliti osjeÊaje iideale Srbijanaca i Srbije, niti su mogli izbjeÊi da ne uporede, katkad na πtetuBeograda, metode centralne jugoslavenske uprave s djelotvornoπÊu prijaπnjeuprave pod starom habsburπkom monarhijom“.

„Ali u sve naπe koncepcije progresa u jugoistoËnoj Evropi, pojaËa-nje jugoslavenskoga jedinstva, bez obzira u kako decentraliziranoj administra-tivnoj formi, uπlo je kao glavni postuplat.“

„Mi nikako neÊemo da napustimo tu nadu, jer ju smatramoispravnom. Nije moguÊe vjerovati, da Srbi, Hrvati i Slovenci neÊe prije ili kas-nije nauËiti da usklade historijske vjernosti sa viπom sadaπnjom vjernostizajedniËkom prijestolju i dræavi. Ali vrijeme hiti“…

„Stoga mi, dobronamjerni prijatelji Jugoslavije u zapadnoj Evropi…apeliramo na narode Vaπega VeliËanstva da pravovremeno razmisle ulogu,koju bi njihova zemlja mogla biti pozvana da odigra, na prilike koje bi moglipropustiti, ako budu iscrpljeni ili smuÊeni unutraπnjom borbom…


496rsr 497rsr

UnatoË potpisanoj i objelodanjenoj u mjesecu srpnju g. 1917. krf-skoj deklaraciji, bio je PaπiÊ viπe sklon velikosrpskoj koncepciji Jugoslavije.„Ali ∑ piπe g. Steed doslovce ∑ krfska deklaracija stajala je i stoji kao neophod-na misao vodilja za sve one, koji hoÊe da shvate ujedinjene Jugoslavije. Snjezinim izraivanjem ja i ostali britanski prijatelji Jugoslavije, bilo smo tijes-no povezani.“

Evo, time je i g. Steed utvrdio, da krfska deklaracija i danas stoji kaoneophodna za ujedinjenje, a u krfskoj deklaraciji sadræana je i ona vaæna toËkao kvalificiranoj veÊini i o nemajoriziranju. Krfsku deklaraciju neÊe da priznaduVelikosrbi i hegemonisti obvezatnom a sada ju takovom istiËe i svojim pis-mom utvruje i g. W. Steed, koji podjedno upire pozornost na to, daosloboenje nije samo djelo srpske vojake, niti jugoslavenskog odbora u pro-gonstvu, nego da je kupljeno ærtvama milijuna savezniËkih vojnika, po Ëemuje zadiranje saveznika opravdano i shvatljivo.

S toga i jer su kod odreivanja opsega ove dræave svoju rijeË uloæilii naπi britanski prijatelji, nama je vrlo vrijedno znati za ovo njihovo naziranjeu pogledu naËela glede predstojeÊega unutarnjega preureenja dræave. G.Wickham Steed i opet nas je ovim svojim istupom u velike zaduæio. UJagodini u Srbiji odræao je 30. rujna 1928. narodni poslanik i bivπi srpski mi-nistar Nastas PetroviÊ konferenciju u zatvorenom prostoru. Ali je na tu kon-ferenciju doπlo oko tisuÊu ljudi.

Nastas PetroviÊ govorio je prvi i bavio se pitanjem odnosa saHrvatima i SeljaËko-demokratskom koalicijom.

On kaæe, da se prva greπka uËinila prema Hrvatima od straneSrbijanaca prilikom donoπenja ustava, jer nije gledano da se ustav doneserazumom, nego se prosto nadglasavalo i to u duhu centralistiËkog sistema,πto je bilo protivno nazorima hrvatskim politiËara i prvaka. To je bila prva inajviπa greπka kod koje nastaju sve daljnje greπke, koje su uËinjene od naπestrane prema Hrvatima, a koje su imale za posljedicu 20. juni o.g. Svaki odnas osjeÊa straπnu bojazan, da se dræava raspadne zbog takvog rada, kogasmo sprovodili prema Hrvatima. I naπa πtampa, unosi strahovitu zabunu unarod i tvrdi, da Hrvati neÊe ovu dræavu. To nije istina. To je upravo namjer-

Ovo je raspravi kao izvjestitelj za englesku javnost prisustvovao g.Wickham Steed, pa kad je on prispio u BeË i doπao u sudnicu, znaËilo je, daje doπla kontrola Evrope, nepristrana kontrola Evrope. Nama je svima odla-nulo, kad smo njega opazili, gdje pozorno sluπa i biljeæi.

Tom sam ga prilikom ∑ pred dvadeset godina ∑ osobno upoznao:Ëovjek visok, vitak, ljubazno ozbiljan, otmjen i simpatiËan. Naπ najistaknutijipolitiËar, pok. Frano Supilo, Ëesto je s njime raspravljao o naπim tadaπnjim pri-likama i o samom toku parnice.

G. W. Steed i u svome pismu istiËe, da kroz viπe od 20 godinaposveÊuje æivo zanimanju jugoslavenskoj stvari, pak temeljem toga razma-tranja, koja bi mogla posluæiti onim Jugoslavenima, kojima je stalo da sazna-ju misli njihovih prijatelja u Velikoj Britaniji i u zapadnoj Evropi. On je ∑ velisam o sebi ∑ tumaË ovih, te nastupa sada, jer je nastao tako kritiËan Ëas zasudbinu naroda ove dræave.

G. Steed utvruje u svom pismu da je pokret austro-ugarskihSlavena bio osnovan na æelji za ujedinjenjem sa njihovom srpskom braÊom,ali nipoπto za podloæenjem ili utapanjem u Velikoj Srbiji.

Ipak su takove æelje isticane u govorima, novinama i knjigamanekih srbijanskih javnih radnika i pisaca. Otuda uπla je u taj pokret ∑ izvodi g.Steed ∑ veÊ na prvom koraku i ostala je u njemu izvjesna nespojivost (inkom-patibilnost) i razroænost (divergencija) u teænjama i naziranju. On dræi, dakonaËna dobrobit danaπnje dræave Srba, Hrvata i Slovenaca ovisi omoguÊnosti, da se rijeπe ove nespojivosti ili usklade ti razroæni ciljevi. Nadase, da Êe to uspjeti, ma da je Hrvatima i Slovencima pogled uperen na zapad,te se osjeÊaju i po kulturi svojoj viπe pripadnicima Evrope nego Balkana. Nadase, jer je jugoslavenski ideal prihvatio i Nj. Vel. kralj kao bivπi princ-regent, tese tako izjavio u Londonu g. 1916. pred odliËnom deputacijom britanskihjavnih radnika.

Ovu je izjavu Njegovu prihvatila britanska πtampa ∑ kaæe g. Steed∑ da utvrdi, kako preporoena Srbija neÊe biti viπe samo Srbija, veÊ Êe biti„Ujedinjene Dræave Jugoslavije“.


498rsr 499rsr

Nastas PetroviÊ osvrnuo se i na Ljubu DavidoviÊa i oπtro ga je napaozato πto pomaæe ovaj reæim. Iza njega je govorio MomËilo IvaniÊ. On istiËe dau naπoj politiËkoj historiji imadu tri dokumenta od velike vaænosti, a to su krf-ska deklaracija, zakljuËak hrvatskog sabora od 29. listopada i akt ujedinjenja od1. prosinca. Od tih najvaænija je krfska deklaracija, koju je potpisao Nikola PaπiÊi dr. Ante TrumbiÊ. PaπiÊ se kasnije odrekao krfske deklaracije, kada je pristao uustavotvornoj skupπtini da se donese poslovnik po kome je odreeno da seustav izglasava apsolutnom veÊinom, a da se ne traæi kvalifikovana veÊina,kako su to htjeli hrvati i kako je bilo predvieno u krfskoj deklaraciji.

To je jedna od najveÊih pogreπaka koja je uËinjena, a to je uËiniobaπ pok. PaπiÊ, koji zato treba da ponese pred historijom punu odgovornost.Prigovara se RadiÊu i Hrvatima da nisu htjeli da dou u Beograd. Meutimdok je RadiÊ ovako optuæivan sve je raeno da se sprijeËi njegov dolazak uBeograd. RadiÊu se onda prijetilo da Êe biti ubijen, ako doe u Beograd. Jazato znam i to hoÊu danas da javno kaæem da ova zemlja zna jedanput istinu.

Kada sam ja po nalogu Stojana ProtiÊa bio u Zagrebu i razgovaraos RadiÊem, ja sam se zgranuo kad sam Ëuo da RadiÊ neÊe da doe u Beogradzato πto mu se prijeti da Êe biti ubijen. Pod takovim utiskom ja sam rekaoRadiÊu: Pa zar se vi toga bojite? RadiÊ je odgovorio: „Ne bojim se ako bi tobilo u interesu naroda, ali se bojim da narod neÊe imati nikakove koristi“.Kada je 1922. g. proslavljena 20-godiπnjica kumanovske bitke RadiÊ je htio sasvojim ljudima da doe u Beograd i prouËio je da bi doπao na proslavu i poπaona Kumanovo ako mu se stave potrebna sredstva. Vlada je ovo omela prekoministra unutraπnjih djela Koste TimotijeviÊa, koji je u Zagreb poruËio ovakostraπnu poruku:

„RadiÊ i drugovi mogu doÊi u Srbiju ali ne jamËi se da Êe se zdraviËitavi u Zagreb vratiti“.

Uzmite dobro u obzir πto je bio taj koji je iz Beograda ovake pre-poruke poslao, to je bio ministar javne bezbednosti. Mi smo razbijali ovonepovjerenje kod RadiÊa i njegovih ljudi i na posljetku ga uvjerili da je njihovdolaz bezopasan. Meutim danas kada je RadiÊ u narodnoj skupπtini izgubioæivot, moæete pojmiti kako se moramo osjeÊati svi, koji smo radili na tome,

no podmetanje reæima, da bi on lakπe opravdao mjere prema narodu inezadovoljnicima i u ovoj dræavi.

Govorilo se u posljednje vrijeme u naπe strane, da nas je RadiÊvrijeao i nazivao cincarima. To on nije govorio za srpski narod, veÊ za izvjes-ne ljude u Beogradu i imao je potpuno pravo. U tome se i ja s njime slaæem,jer politika kakova je sprovoena prema njima ne moæe s drukËije ni nazvati,nego cincarska. Sa strane Srbijanaca zamjera se PribiËeviÊu, πto je priπaoHrvatima i tu nismo objektivni.

On je ranije bio ogorËeni protivnik hrvatskih tendencija, ali se brzootrijeznio i uvidio, da to rjeπenje nije dobro, pa je poπao da traæi drugi put. Toje uËinio po æelji i traæenju treÊega dijela naπega naroda, kao πto bi uËinio svakipoπteni savjesni Ëovjek. Po mome uvjerenje sasvim je dobro, πto je on uπao uSDK, jer da su hrvati sami pored ovakove netaktiËnosti s naπe strane tko znadokle bi se rasprava izmeu nas razvila. Ovako on stvari ublaæuje i nadati seda Êe njegov rad uroditi korisnim plodom po narod i dræavu.

Prijedlog SDK je vrlo umjestan, naime da se raspusti ova krvavaNarodna skupπtina, koja viπe nije kvalificirana da vodi narodne poslove ∑ i dase raspiπu slobodni izbori, pa da narod slobodno izrazi svoju volju. Ja samdanas na strani SeljaËke-demokratske koalicije i traæim, da im se izae u su-sret u svemu.

Ovdje kaæem kakove je moje miπljenje i u kojem smislu mogupomagati politiËare druge politiËke stranke, odnosno u kojim granicamamogu traæiti pomoÊi od mene u toj borbi.

Kad je Nastas PetroviÊ zavrπio govor, zapitao ga je jedan prisutni onjegovom glediπtu na zakon o zaπtiti dræave. N. PetroviÊ je izjavio da je on bioprotivan da se taj zakon donese, ali na navaljivanje on je morao da popusti ilida ide iz stranke. Sada se vidi kakove posljedice ima taj zakon. Sam samdoæivio da mi prijete tim zakonom, a to je i sto i sa PribiËeviÊem, koji se zanjega zalagao. DoËekalo se da je reæim na osnovu toga zakona proglasio dvijetreÊine graana antidræavnim. »ak cijela Crna Gora o Ëemu sam se uvjerio nasvome putu kroz nju stavljena je pod zakon o zaπtiti dræave.


500rsr 501rsr

Pisac ovih redaka napisao je za vrijeme svjetskoga rata 2 knjige, ukojima je odvraÊao Hrvate od politike narodnoga jedinstva kano i od ulaza unovu jugoslavensku dræavnu tvorevinu, koja je bila na vidiku. Napisao je uproljeÊu 1915. pod pseudonimom Dr. JuriËiÊ oveÊu broπuru, gotovo knjigu„Svjetski rat i Hrvati“, (97 strana) na hrvatskom jeziku, a napisao je g. 1916. i1917. pod pseudonimom L. v. Südland svoje najveÊe djelo: „Die SüdslavischeFrage und der Weltkrieg“, na njemaËkom jeziku, koja se danas smatra naj-temeljitijim djelom o jugoslavenskom pitanju.

Pisac je ovih redaka prvi zamijetio, da KoroπËeva tzv. JugoslavenskaDeklaracija od 30. svibnja 1917. vodi direktno u Veliku Srbiju, pak je izradioprotudeklaraciju od 17. studena 1917. koja je danas u povijesti opznata podimenom Stadlerova ili Klerikalne Deklaracije (vidi ©iπiÊ Dokumenti opostanku Kralj. SHS str. 103.) i to samo zato, πto ju je potpisao Stadler nacrkveni naËin, jer ju je potpisani, premda jedini autor, u ono doba kao austri-jski Ëasnik nije mogao potpisati. U ovoj deklaraciji pisac ovih redaka zahtije-vao je rjeπenje dræavnopravnoga pitanja na jugu monarhije u Hrvatskom smis-lu, na temelju hrvatskoga dræavnoga prava te uz neoskvrnjeno Ëuvanjehrvatske narodne i dræavne individualnosti te sjedinjenje zemalja, na koje sehrvatsko dræavno pravo proteæe, najme Hrvatske, Slavonije i Dlamacije,Bosne i hercegovine te hrvatske Istre u jedno politiËko i financijalno autonom-no tijelo unutar Habsburπke monarhije.

Za propagiranje ideja ove deklaracije pisac je ovih redaka osnovaou Sarajevu stranku i premda Ëastnik, ureivao je neko vrijeme „HrvatskiDnevnik“ u istom smislu i prorekao doslovno sve nesreÊe, koje su Hrvatedanas snaπle.

Pisac ovih redaka, koji je ove svoje hrvatske podvige od 1914-18.platio time da je u novembru 1918. samo jednim avanturistiËkim bijegom izBosne mogao spasiti svoj goli æivot, nada se, da je izvan sumnje, da bi iz bilokakvog jugoslavenskog raspoloæenja zastupao stanoviπte, koje ovdje zastupa.

Pisac ovih redaka, koji je u svakom momentu zadnjih 20 godinaæivota Hrvatskoga naroda ulagao sve svoje sile za njegovu veliËinu, i πto sret-

da on doe u Beograd. RadiÊa se napadalo da je Beograd zvao cincarskim ibatinaπkim. To treba da znaËi, kao da je RadiÊ vrijeao Srbe, a naπ veliki pjes-nik Zmaj Jova JovanoviÊ pjevao je o Beogradu kao o cinarskom gradu. Kakoda RadiÊ ne zove batinaπki beograd, kad je 1919. godine bio liËno tuËen odstrane organa naπih vlasti. Tukao ga je komesar SokoloviÊ i Miloπ MomiroviÊ,onda gradski kapetan. Ovaj drugi mi je to liËn pripovijedao. Rekao mi je da seËudi, kako je RadiÊ ostao uopÊe æiv od batina, jer ga je podnarednik takomuËio i zlostavljao da su vjerovali da neÊe ostati na æivotu. RadiÊ je ovo kriokao da ga je bilo sram, a ja sam Êutao kad je on bio æiv, tvrdeÊi njegovuosjetljivost, a evo to sada javno kaæem da se zna, zaπto je RadiÊ ustao protivbatinaπa i imao potpuno pravo kad je optuæivao zvaniËni Beograd i kad ga jenazvao cincarskim.

U stvari u Beogradu oni koji Ëine najviπe πtete i pokore, to su pokulturi i krvi pravi cincari, pa zar nije i sam predsjednik opÊine Cincar? Naposljetku πta traæe Hrvati?

Traæe da se raspusti krvava narodna skupπtina. Zar se u Beogradune uvia ni toliko, da Hrvati ne bi bili ljudi, kad bi pregazili preko krvi svojihvoa i prijatelja.

*

Hrvatsko stanoviπte je krjepko obrazloæio dr. Pilar jednim letkomizdanim mjeseca rujna 1928. Dr. Ivo Pilar bio je iskreni hrvatski domoljub,pametan i naobraæen Ëovjek. Ali je sudbina htjela, da je bio ∑ kao jedno-godiπnji dobrovoljac ∑ postao i Ëastnikom u austrijskoj vojsci, πto mu jemnogo smetalo, da se jasno bavi politiËkim pitanjima. Ne mogavπi ipak odo-ljeti teænji, da k rjeπavanju politiËkoga poloæaja Hrvatske si domovine dopri-nese svoja iskustva i svoje ideje, pisao je pod raznim izhitrenim imenima. Kao„Dr. JuriπiÊ“ (jer mu je otcu bilo ime Juro), L. v. Südland i sasvim anonimno.

Svoje na politiËkom iskustvu utemeljene misli o odvojenjuHrvatske iz Jugoslavije napisao je pod naslovom „Expose glede pitanja izlas-ka Hrvata iz Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca), koji glasi:


502rsr 503rsr

niji napredak, smatrao svojom duænoπÊu, da u ovaj momenat digne svoj glas.On smatra svojom duænoπÊu istaknuti:

da sadaπnji momenat za Hrvate potpuno nepodesan za provoenjerastave i izlaz Hrvata iz dræave SHS.

Kad posmatramo razvitak od zadnjih 10 godina (1918.-1928.) nemoæemo predvidjeti naglo padanje Srba, upravo neke vrsti slom, uz istodob-no polako dizanje Hrvata i oporavljenje od sloma 1914.-18.

Ja tvrdim, da ovaj razvitak nije joπ postigao onakav razmjer snage,gdje bismo mi Hrvati mogli postiÊi onaj optimum, za kojim u ovom naπemæivotnom pitanju moramo teæiti. Niti su Srbi postigli nadiv svoga nazadova-nja, niti smo se mi hrvati toliko oporavili, da bismo mogli nastupiti takoizvanredno teπku zadaÊu, kao πto je potpuna dræavna samostalnost hrvatske.PokliË: „Hrvatska je sposobna za samostalni æivot“ upravo je tako iluzionistiË-ki optimizam, kao πto su ga imali hrvatski jugovinci u pogledu buduÊnostipolitike narodnoga jedinstva. Hrvati imadu kobno nagnuÊe k neutemeljenomoptimizmu, nu poπto smo tu slabost jedanput tako skupo platili, moramo seËuvati, da opet u nju ne padnemo.

Nepodesnost sadaπnjega momenta za izlazak iz sadaπnje situacijeobrazlaæem sa sljedeÊim:

1.) Moj dvadesetgodiπnji boravak i narodni rad u Bosni (1900.-1920.) nauËio me je gledati na mnoge probleme hrvatske politike na naËinsasvim nov i razliËan od veÊine hrvatskih politiËara.

Meu moje posebne poglede spada i uvjerenje, da su hrvatska,Slavonija i Dalmacija teritorij geopolitiËki za samostalan æivot sasvimnepodesne. Ja tvrdim da to mora razumjeti svatko tko si iole dade truda, da sijasno predoËi sliku Trojednice koju ovdje donosim.

RaskreÊena kobasica, kako se prikazuju Trojnice samo je ljuska, izkoje nesretni i dosele nedovoljno ocijenjeni katoliËko-bogomilski raskol 12-15. stoljeÊa iz narodne cjeline iztrgao po svojim posljedicama najveÊi diohrvatskih zemalja, naime Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Sanæak i NaËvuapsolutno je nesposobna i da podnese kombinirani maarsko-talijanski priti-


504rsrMilan Rojc, portret u bakru

æemo, ne ispravimo tako teπke grijehe skrajna je lahkoumnost teæiti za bezod-vlaËnim ostvarenjem svoje samostalnosti, koja mora ispasti najloπije.

Jer neima dvojbe u dogledno doba mi Êemo moÊi ostvariti naπudræavnu samostalnost. Ali ako ju ostvarimo na naËin, da ju ne budemo mogliodræati, onda to znaËi konaËni slom Hrvatske. to smatram da mora biti aksionHrvatske Politike.

2.) Hrvati u velikom dijelu ne vide, da je momentalno faktiËkasituacija za njih vrlo nepovoljna. Hrvati si joπ nisu na æalost prisvojili mudrostone fetve, koju je g. 1463. πeik-ul-islam izdao Sultanu Fatih prigodom osvo-jenja Bosne: da je najveÊa budala, koji dopuπta da ga iz iste rupe dva putazmija ubode.

Linija Srpsko-hrvatske koalicije znaËila je ulazak u ovu dræavu,samo Êe najnedotupavniji optimizam vjerovati, da povratak na ovu liniju,koju reprezentira S. D. Klub moæe znaËiti izlazak iz ove dræave.

Ne moæe se previdjeti, da je S. D. Koalicija za ovaj Ëas neophodnataktiËka nuæda za Hrvate, ali se ne smije previdjeti ni to da je to ujedno velikimomenat slabosti za njih. Dræanje Svet. PribiËeviÊa, do skora najveÊega hrva-toædera, moæe se tumaËiti samo na ovaj naËin: Srbijanci u svom neogra-niËenom egoizmu, nanijeli su mu ulogu Crnca, koji je donjeo Hrvatsku, isvoju duænost izvrπio, pak moæe iÊi. Pribac to kvitira na taj naËin, da hoÊebeogradskoj Ëarπiji pokazati: ja sam ovu dræavu stvorio, ja ju mogu opet irastvoriti.

Samo pod ovim taktiËkim vidom prirodno je rastumaËivo dræanjePribiËevo. On je iπao sa Srbijancima protiv hrvata, a kad su ga prvi izigrali, idesa hrvatima protiv Srbijanaca. Ali to je samo taktika. tek posve politiËki nezreoËovjek moæe oËekivati, da Êe Pribac Hrvatima ikada pomoÊi, da izau iz ovedræave, koja je bila æivotni ideal njegov. »im postane u tom pogledu vruÊe,Srbijanci Êe raskriliti ruke i naÊi se u zagrljaju sa Tozom (Svetozarom), a potoliko put prevareni hrvati biti Êe Prügelknaben za obojicu. Veliki svijet kojidanas neÊe komplikacije, joπ Êe aplaudirati Srbima.

sak, koji je Konstanta u naπoj povijesti, jer je od g. 1084. do danas dominiranaπom povijeπÊu. Danas je pako sa Italijom unitom a osobito dolaskom agre-sivnoga i imeprijalistiËkoga faπizma sva opasnost osobito velika.

Situacija Hrvatska postaje konaËno izgubljena, ako u Bosni iHercegovini, meu raπirena dva Kraka, sjedi neprijateljska Velika Srbija. OviraskreÊeni Krakovi postaju odræivi i Hrvatska za samostalni æivot sposobna,tek onim Ëasom, kada moæe dobiti ne samo cijelu Bosnu, nego i najmanjedanaπnju Crnu Goru, nekadaπnju Crvenu Hrvatsku. Ovu ideju obradio sam g.1918. u svom djelu „PolitiËki Zemljopis Hrvatskih zemalja“.

Hrvati smiju pristupiti osnutku svoje samostalnosti tek onda, kadmogu iz sadaπnje dræavne formacije dobiti najmanje Ëitavu Bosnu. I u tomsluËaju postaje neodræiv veÊi dio Srijema i Boka Kotorska, zajedno i sanajjuænijom Dalmacijom.

Da se i ovo moæe dræati trebalo bi dobiti nekadaπnju banovinu MaËvui Crnu Goru, koje su nekada bili dijelovi Hrvatske dræave. Za Crnu Goru bilo biprije 15 godina potpuna utopija tako πto i pomisliti, danas nije viπe utopija. A akoHrvati budu imali æivaca i karaktera, da podnesu danaπnje poteπkoÊe, budu imalisnage, da tim teπkoÊama suprotstave odluËan i snaæan otpor, a ne padnu u poli-tiËku histeriju, kao πto su pali za prva dva decenija XX. stoljeÊa, onda za 10 god-ina mnogo πto, πto danas izgleda joπ kao utopija, neÊe viπe biti utopija.

Danas pako svi ti razvitci joπ nisu dozreli. Danas Hrvati ne moguraËunati ni na Ëitavu Bosnu i hercegovinu. U vrijeme, kada Engleska iFrancuska poduzimaju u Sofiji domarπ u korist Srbije znaËilo bi iluzionizamnajopasnije vrsti vjerovati to, da mi moæemo dobiti Bosnu i hercegovinu. Dabudemo mogli i na to uspjeπno reflektirati morati Êemo najprije paraliziratiËinjenicu, da Srbi 70-te godine svjesno i svrsi shodno rade na osvojenjuBosne, doËim je naπa politika u svako doba zapackala bosansko pitanje, a takoi u najnovije doba, te su Srbi Evropu uvjerili, da je Bosna Srpska, πto im jemoglo uspjeti tim lakπe poπto i hrvatski historiËar, koji vrijedi kao osobitihrvatski patriota Vjekoslav KlaiÊ Bosnu proglasio srpskom naseobinomdræavnom tvorevinom (Povijest Hrvata I. str. 33, redak 38-44). Dok ne doka-


506rsr 507rsr

Italija se je izvrsno diplomatski pripremila na ovaj dogaaj, na kojiona sigurno raËuna. Ona je povezala sve naπe susjede, dapaËe i naπe malo-brojne saveznike (Rumuniju!) diplomatskim paktima, kojima je, o tome nemoæe biti dvojbe, glavni cilj dioba teritorija Kraljevine SHS.

Njezin pakt sa Turskom ne znaËi niπta drugo, nego da je ovaj Ëasnapustila svoje aspiracije na Malu Aziju, jer dræi, da je Balkan tj. SHS locusmimoris resistentias, gdje Êe najlakπe naÊi podesno popriπte za svojeekspanzivne teænje.

Svako pokretanje naπe rastave od Srbije znaËi u tom Ëasu za nas unajboljem sluËaju primjenu londonskoga pakta, a kraj malo samo nepovoljni-je situacije joπ i gore, naime gubitak Ëitave Dalmacije.

Iz toga slijedi, da mi Hrvati moramo razumjeti, da svoj velikiobraËun sa Srbima moramo ostaviti za onaj Ëas, kad Italija bude paralizirana.To Êe pako biti samo onda, kada padne faπistiËki reæim ili pako, kada Italijadoe u otvoreni konflikt sa kojom drugom velevlasti. To pako nije iskljuËeno,jer je Italija svojom nemirnom i agresivnom upravo brigantskom politikomsvemu svijetu dojadila, pak mora s vremenom izazvati istu reakciju, koju jenekada izazivala Vilhelmovska NjemaËka.

Prema tome ima pitanje naπega razlaza sa Srbima kod nas siÊi sadnevnoga reda. Mi moramo pustiti Srbima, diplomatski odijum, da oni hoÊerazlaz, dotiËno amputaciju. Kroz 80 godina oni trube u svijet ©afarik-Vuk-©tefanoviÊeve falsifikacije povijesti, da smo mi Hrvati samo jedno srpskopleme. Sada neka nose oni odijum da hoÊe jedan dio svoga narodnoga tijelabaciti od sebe, i nek sami demantiraju ono, πto je kroz jedno stoljeÊe biloosnovkom njihove politike. Samo potpunom stegom moæemo mi popravitinaπu u velikom svijetu pokolebanu politiËku reputaciju.

ZadaÊa naπe politike mora biti izvojevati Hrvatima najboljumoguÊu situaciju u SHS i u tom poslu vratiti se na maksimu bana Maæu-raniÊa: „Kad je Ëovjek u paklu mora traæiti mjesto gdje je najmanje vruÊe“.Hrvatski narod mora nastojati da dobije πto veÊi utjecaj na dræavnu politiku.Ona mora nastojati da postane tolika efektivna moÊ u dræavi da moæe zaπtiti-

Svaki Hrvat, koji hoÊe da bude tretiran kao ozbiljan politiËar, morarazumjeti, da dotle, dok smo mi Hrvati prisiljeni, da na danaπnjoj bazi vodi-mo politiku, imamo podlogu samo za postignuÊe jedne autonomije i to upriliËno skromnom opsegu.

Mi dakle u ovom momentu, ako neÊemo biti politiËki neozbiljni,ne smije iÊi preko okvira danih moguÊnosti, i moramo gledati da skupimo svesile, da u tom smjeru postignemo optimum.

Ne samo nutarnja politiËka, nego i vanjska politiËka situacija nijepovoljna razvrgnuÊu zajednice izmeu Hrvata i Srba.

Ne samo da u vanjskom svijetu ne uæivamo najbolji glas. Narodkoji je prije 10 godina napunjao svijet svojom vikom, da hoÊe u dræavnuzajednicu sa Srbima, a danas 10 godina kasnije, ga opet ispunja vikom, dahoÊe van iz te zajednice, prirodno ne moæe biti shvaÊen vrlo ozbiljno. Naπusituaciju pogorπava joπte Ëinjenica, da Ëitavi aparat dræave SHS koji dobrimdijelom mi plaÊamo, radi iz petnih æila, da nas pred velikim svijetom oblati,diskreditira i pokaæe politiËki neozbiljnim, πto uspijeva tim lakπe, πto se kodnas puno premalo pazi na odjek, koji Êe nutarnji dogaaji imati u vanjskomsvijetu.

Svaki koji pokrene pitanje sadaπnjih meunarodnim ugovorimautanaËenih granica SHS ima raËunati na najloπiji prijem kod svih velikih sila,osobito Sjedinjenih Dræava, Engleske i Francuske. Taj je pritisak toli jak, damu se bezuslovno mora pokoriti Mussolini, koji ima za sobom velevlastItaliju. jer da toga nije, sigurno Mussolini bio bi veÊ davno poËeo barufu snama. U πto se pak ne smije upuπtati jedna velevlast, tim manje smijemodirati u tu stvar mi Hrvati, jedna mala, momentalno vrlo oslabljena nacija.

I joπ sa jednoga daljnjega razloga ne smijemo mi naËinjati pitanjelikvidacije SHS poπto faπistiËka Italija jedva Ëeka, da bi netko drugi uzeo na sepred velikim silama odium pokretanja toga pitanja, a da ona moæe bez teodgovornosti nastupiti sa svojim zahtjevima.

Mi dapaËe moæemo sa sigurnoπÊu raËunati da Êe, ako nutarnjerasulo u SHS ne bude doπlo tako brzo, kako Italija raËuna, ona kuπati Hrvatepodstrekavati na istup protiv Srba.


508rsr 509rsr

ovo nezakonito postavljanje sebe u Zagreb. Nu on toga ne moæe uËiniti, jernije on onaj, koji je to imenovanje izvrπio, a ne moæe ga ni poniπtiti svojomodrijekom, jer se kao aktivan vojnik mora bezuslovno pokoravati zapovjediviπega od sebe. Na njega zato i ne pada nikakva odgovornost, πto je protu-ustavno i mimo zakona doπao na to mjesto, te πto Êe svi Ëini, koje bude on satoga mjesta izvrπavao biti nezakoniti i bez pravne snage. Za sve to padaodgovornost na onoga, koji ga je namjestio.

U tome je i vrlo velika razlika izmeu bivπega austrougarskoganeustavnoga povjerenika g. Cuvaja i g. MaksimoviÊa. G. Cuvaj se nije moraopokoravati, jer nije bio aktivan vojnik. On je mogao slobodno otkloniti pozivi ostati na svom dotadaπnjem poloæaju. Ali kad je ipak prihvatio neustavni inezakoniti poziv, morao je on i osobno snositi sve posljedice te svoje odluke.

G. MaksimoviÊ moæe sebe svojim djelovanjem na tom nezakoni-tom mjestu i posebnu svoju odgovornost naprtiti, u koliko bi njegovo djelo-vanje dolazilo posebno u suprotnost sa postojeÊim zakonima. On je kulturanËovjek, pa mi takvoga njegovoga osobnoga nezakonitoga postupanja nemoæemo oËekivati.

»injenica jeste, da je na mjesto, koje po zakonima u upravi uopÊei ne postoji, postavljena osoba, koja je kvalificirana za vojniËku sluæbu, a traæise od nje, da vrπi duænost velikoga æupana, za koju traæi zakon posebnupravno-znanstvenu i pravnopraktiËnu kvalifikaciju. Moæe se dakle opravdanoreÊi, da se od postavljene osobe traæi djelovanje za koje ne ima kvalifikacije.

Ali moramo istaknuti, da zakon za takvo mjesto vrπioca duænostivel. æupana nije propisao nikakvu kvalifikaciju, jer uopÊe takvoga mjesta nijepredvidio.

Iz toga slijedi, da ne leæi posebna povreda zakona u tome πto jeimenovana osoba bez pravno znanstvene i pravnopraktiËne kvalifikacije,nego u tome πto je uopÊe takovu na zakonu neosnovano mjesto proizvoljnostvoreno. Iz toga slijedi i to, da ne leæi posebna povreda zakona ni u tome, πtoto imenovanje nije uËinjeno onim putem i naËinom kako ga propisuje zakonza imenovanje vel. æupana, jer imenovana osoba nije vel. æupan, niti upravni

ti naπe sunarodnjake od progona, koji su na dnevnome redu i koji neÊe presta-ti. Da se sve to moæe postiÊi, moraju Hrvati nastojati, da se ojaËa, a to jemoguÊe samo uzornom politiËkom organizacijom, rastepenih hrvatskih sila,voenjem jedne pametne i uzorne politike, te intenzivnom radu na privred-nom i prosvjetnom polju, koji neÊe biti lagan, poπto Êe dræavna vlast(Srbijanci) na svakom koraku taj rad ometati; ali i to se da postiÊi. Valja pola-ziti sa stanoviπta da su æive sile naroda vazda jaËe od mrtve dræavne maπine.

Onda Êe prestati ovo Ëuvstvo straha, ono histeriËko raspoloæenjekoje je 1914.-1918. zavelo hrvate na jedan prenagljeni i neoprezni postupak.SliËno raspoloæenje stanovitih krugova prijeti i opet nepromiπljenim Ëinimaod strane Hrvata.

Ako Hrvati ne postupe ovako i ako u nepodesni momenat forsira-ju ispraviti pogreπke, koje su 1914.-1920. poËinili, onda Êe se moÊi njihovatragika zbiti u formulu:

Hrvati su ludo iπli u dræavu SHS, a joπ lue su iπli iz nje. A ovatragika moæe postati i tragedijom Hrvatskoga naroda.

Zagreb, u rujnu 1928.

Srbijanska centralna vlada u Beogradu htjela je izrabiti ovo umor-stvo u skupπtini taj teπki udarac, koji je pogodio Hrvate naroËito Hrvatsku se-ljaËku stranku, pa je za upravitelja Hrvatske u Zagrebu postavila aktivnogavojnika MaksimoviÊa sa zadatkom, da „strogo provaa primjenu zakona“ (!).Na ovu oËitu povredu i jasno nasilje, koje u tome leæi proti Hrvatima, Rojc jeustao Ëlankom sa naslovom: „Beograd i Hrvati“ πto ga je priopÊio u Hrvatu12.XII.1928. a koji glasi:

„Iz Beograda je u hrvatskom glavnom gradu Zagrebu postavljen g.MaksimoviÊ, da strogo provaa primjenu zakona.

Kako je pako on sam na ovo mjesto postavljen povrjedom ustava ipovrjedom zakona o Ëinovnicima ∑ πto on pako pametan Ëovjek i sam znade∑ tako bi on morao ËuvajuÊi strogu primjenu zakona u prvom redu poniπtiti


510rsr 511rsr

∑ Od Sparte.

∑ A πto je Sparta?

∑ To ti je topuzina, lavlja koæa, surova sila.

∑ Eto nekoga k nama…

∑ To je Alkibijad!

∑ Niπtarija! Kako se ne sramiπ drugovati s njime?

∑ »ovjek je, imade vleikih pogreπaka, ali i velikih zasluga.

(Alkibiad pristupi):

∑ A znate li, da je Kleon poraæen? Ja, ∑ ja sam udes Atene. PoslijeKleona dolazim na popriπte ja! Dakle eto mene!

(Pristupi Anit):

∑ Traæim Alkibijada!

∑ Tu sam!

∑ Treba li da te pripravim…

∑ Ne treba ja znam…

∑ Da te pripravim za Ëast…

∑ Zar nisam dosta dugo Ëekao?

∑ Da Êeπ stupati na Ëelu…

∑ Zato sam i roen…

∑ Da preuzmeπ vodstvo…

∑ To je moje pravo mjesto…

∑ I da vodiπ triumfalnu povorku.

∑ Kakvu povorku?

∑ ©to zar ti ne znaπ?… Kleonovu triumfalnu povorku, od luke u grad…

Ëinovnik, veÊ zauzima mjesto, koje leæi izvan zakona. Ove dvije protuzakoni-tosti nisu dakle posebne povrede zakona i ustava, veÊ Ëine cjelinu sa onimprotuustavnim i nezakonitim Ëinom, kojim je svojevoljno stvoreno nekomjesto vrπioca duænosti vel. æupana, kakvoga mjesta zakon ne poznaje.

Postavljen je na to ∑ mimo zakona stvoreno mjesto ∑ vojnik,aktivni Ëasnik, koji je kao takav duæan posluha svakomu viπemu od sebe. Atakovih ima (…)

*

Jednoga toploga dana mjeseca svibnja Ëitao je Rojc sjedeÊi u svomvrtu Strindbergova djela. I tu je proËitao njegov nastavak „Atenski kemikik-lion“ (polukruæna kupa). Protrnuo je: ta to je slika i prilika Svetozara Pribi-ËeviÊa! Zaklopi knjigu, poe u svoju zasjenjenu sobu, sjedne za pisaÊi stol,stade pisati prijevod Strindbergova prikaza Alkibiada na hrvatski jezik.

Naslov promjeni te napisa Stari i moderni Alkibiad. (umjesto„polukruæne klupe“).

Ovaj moderni Alkibiad potpuno uspjela fotografija duπe i miπljenjaPribiËeviÊa.

Evo toga prijevoda:

Stari i moderni Alkibijad.

Odlomci iz Strindbergova sastavka: Atenski kemikitalion

(polukruæna klupa).

(»uo se razgovor izmeu na polukruænoj klupi sakupljenih):

∑ Ali Alkibijad, tko je taj?

∑ To ti je Efijalt, izdajica, koji je spreman provesti perzijakoga kra-lja kroz Termopile…

∑ Atena umire, to stoji. Ali od Ëega?


512rsr 513rsr

svoje protivnosti; pa stoga vidiπ moje srce moæe obujmiti sve protivnosti. Jajednako ljubim Spartu i Atenu, a to znaËi, da ih jednako mrzim…

∑ Tvoje je srce inostranËe veliko! Ima li u njemu mjesta i za Perziju?

∑ Za vasioni svijet!

∑ Pa πto dræiπ od naπega glavnoga grada?

∑ Ja volim sve glavne gradove!

∑ Ali taj Ëas valja, da najviπe voliπ ovaj naπ.

∑ Pa to ja i Ëinim!

∑ Ali treba da ljubiπ i naπe saveznike…

∑ A tko je, oprosti, sad naπ saveznik…

∑ Danas je Sparta.

∑ Pa dobro, tada volim Spartu.

∑ A bude li sutra Atena?

∑ Tada Êu ja sutra ljubiti Atenu.

∑ Hvala! Sada mi je jasno, da Heladi nema spasa.

∑ Protagora je nauËao, da je Ëovjek mjerilom svih stvari, stoga jamjerim vrijednost svih stvari po samom sebi; koliko ima vrijednosti za me,toliko ju cijenim. Tisaferne ustane:

∑ »uj me goste! Mi ne moæemo zajedno. Vi nas nazivljete barbari-ma; pa dobro najprije sam te upoznao kao stranca, a sad kao divljaka! Ja nenalazim pravoga imena, koje bi dovoljno sramotno bilo za takove ljude. AliAtenjani su baπ bezumni kao i ti, kad su ti oprostili izdaju. Vani stoji atenskiposlanik i moli da se povratiπ. Poi u Atenu, ondje je tvoje mjesto!

∑ U Atenu? Nikad ja im ne vjerujem.

∑ Pa ni oni tebi; to se izjednaËuje. Idi samo u Atenu i kaæi svojimzemljacima: Perzijanac vas neÊe!

∑ Da, svakako, svakako. ∑ Baπ sam zato i doπao ovamo da raz-glasim njegovu pobjedu…

(Drugi razgovor):

∑ Zar nije Alkibijad izdao svoju zemlju Sparti?

∑ Alkibijadova je zemlja, cijela Helada (GrËka), nipoπto Atena, aSparta je takoer u Heladi.

(Atenjanin Alkibijad kod neprijatelja Atene kod SSpatanaca:)

∑ Prijatelju dragi, ∑ reËe spartanski kralj Alkibijadu ∑ nisam mogaodopustiti, da blagujeπ za javnim opÊenitim stolom, jer si novi, kao sjajnimatenskim gozbama kod Asparije.

∑ Ja? Podnipoπto! Najjednostavnija hrana bijaπe uvijek moje pravi-lo æivota, iÊi na poËinak kad i sunce, ustajati s prvim sunËanim zrakama! Ti neznaπ koliko sam ja strog sam sa sobom.

∑ Sad vidim, da nisi onakav, kakvim sam te dræao, i ja sam etoodluËio, da ti povjerim zapovjedniπtvo nad vojskom. HoÊemo li sad udariti naAtenu?

∑ Ja sam spreman!

∑ I bez svakoga premiπljanja ti Êeπ udariti na rodni grad?

∑ I ja sam Helen, nisam Atenjanin! a Sparta je glavni grad u Heladi.

∑ Bjeæi Alkibijade, bjeæi! iskaæi Sparti tu milost. Vani imade pedesethoplita, koji Ëekaju na tvoju glavu.

∑ Tada mi je bjeæati, jer viπe od trideset ne mogu obiriti… Misliosam bolje o Sparti. Sad idem k perzijskom kralju; ondje bolje razumiju πto sepristoji, ondje neÊu trebati srkati crnu juhu!

(Alkibijad sjedi kod Tisaferna, namjesnika perzijskoga kralja i nas-tavlja

∑ Da moj uËitelj Protagora jednom me je uËio, da sve potjeËe od


514rsr 515rsr

zaostala iza tamo obdræavane obrtne izloæbe. A bilo je i praznih vitrina, kojesu ostavili izlagaËi poslije izloæbe, pa su ih poklonili muzeju.

Kad je jedan znanac Rojca upitao zaπto on sada kad se je slomilaRadiÊevπtina ne pristupi u demokratsku stranku, kojoj je nekoliko godinaspadao ili zaπto ne pristupi u blok frankovaËko furtimaπki, odgovori mu Rojcovo:

Istina je, da Hrvatstvo ne smije dalje iÊi putem negacije, kojaugroæava sav njegov æivot i razvoj. Ali je istina i to, da ni u redovima demo-kratske stranke hrvatstvo ne moæe da doe do rijeËi, i da u njoj postoji pot-puna negacija Hrvatstva! StupajuÊi u demokratsku stranku onemoguÊeno jeHrvatu aktivno i snaæno zagrabiti u dræavnu politiku. Hrvat u demokratskojstranci izginuo je za Hrvatstvo, i za sve ono, πto mi s tim pojmom spajamo tj.Europsku kulturu, te za pravednu i dobru upravu.

Treba li za ovo dokaza?

Ne treba, jer svi vidimo, da je demokratska stranka „srpska stranka“u kojoj se ne broje hrvatski glasovi, da i onda kad je ona na vladi ne sudjelu-ju u vladi s njome Hrvati. Hrvat ministar g. dr. Grga AnelinoviÊ sa jednimautom i jednom tipkaËicom u ministarstvu doista ne moæe ni aktivno nisnaæno zagrabiti u dræavnu politiku.

Ovakvo neuvaæavanje Hrvata u demokratskoj stranci, pokazujejasno da Hrvati baπ u demokratskoj stranci ne mogu niπta, dakle da ni nespadaju u nju! Bili bismo kukavice, kad bi takovo sudjelovanje Hrvata u vladismatrali uspjehom.

Radikali prepali su se velikoga broja izaslanih demokratskih za-stupnika, pa su na to smiπljali kako da svoju stranku spase. Obajali su kralja,te je on izjavio DavidoviÊu svoju æelju (kao narodnu nuædu) da on sa cijelimkabinetom demisionira. Tim je korakom istina, kralj prekoraÊio svoje ovlasti iprekrπio svoju rijeË i zakletvu da Êe vladati, ∑ ali DavidoviÊu nije preostalodrugo nego zadovoljiti ovom kraljevskom nalogu, te je 15. listopada 1924.podnio ostavku svoju i svoga kabineta.

∑ Da li je zbilja vani poslanik iz Atene?

∑ On vani kleËi, da izmoli od Alkibijada, izdajice Atenjana milost,da istima postane voa. Nego Ëuj, jesi li ti demokrata?

∑ Jesam, to se zna.

∑ Tad moraπ promijeniti svoja naËela, jer sada u Ateni vladaju aris-tokrati.

∑ Da… zbilja, tako?… da, da… ta ja sam aristokrata, joπ najodliËni-ji u gradu!…

Dræim, da ipak trebam, da se porazgovorim s atenskim poslani-kom!

∑ SluæbeniËe nai mi biË!

Svrπivπi ovaj kratki prijevod primi u ruke novine da pregledadomaÊe sitne vijesti, jer prikovan ishiasom na stolac, nije imao prilike, da ihËuje. Otvori novine, i oko mu zapne za ovu vijest: „Beograd za ureenjeTopËidera i Koπutnjaka (parka i πumice u Beogradu) dano je 1,600.000 dinaraiz preËanskih πuma“. To znaËi toliko koliko iz imovine naπih seljaka, bivπihkrajiπnika, iz imetka njihovih imovnih opÊina. Paπto ∑ Kraa! Za beogradskipark i πumicu moraju hrvatski seljaci plaÊati!!!

*

S. Berger kao ravnatelj ∑ nipoπto osnivaË ∑ Etnografskoga muzejapripovijedao je rado, kako je osujetio, da muzej bude otpremljen uPetrovaradin. Evo πto je pripovijedao 31.7.1927. u druπtvo posjetiteljaEtnografskoga muzeja:

Za vlade hrv. srbske koalicije ureen je taj muzej i smjeπten uzpatriotski pristanak u izloæbene prostorije trgovaËko-obrtniËkoga muzeja gdjeje veÊ bilo nekoliko vitrina sa izloæcima narodne noπnje, koje su vitrine


516rsr 517rsr

*

Kralj je „konzultovao“ o rjeπenju krize 16. listopada politiËare 5Srba, 1 Hrvata i 1 Slovenca, ∑ 18. listopada 9 Srba, 1 Hrvata i 1 Slovenca, ∑19. listopada 7 Srba, 1 Slovenca i nijednog Hrvata, 20. listopada 9 Srba, 1Hrvata.

Ovomu je i imenovanje ministra odgovaralo! Skupπtina je zapoËelazasjedati 20. listopada, te je dobnim predsjednikom bio RadiÊevac seljakJalæabetiÊ. Za redovitoga predsjednika glasovalo je 259 i to 233 za LjubuJovanoviÊa za prvoga predsjednika dra MaËeka 146, za drugog potpredsjedni-ka dra. Hohnjeca 147. za tajnika izabran je po jedan Hrvat, Slovenac iBoπnjak.

Tu se je pokazala oËita veÊina za poπtenu politiku sporazuma, ∑ alije to znaËilo i sigurnu propast radikalne stranke i njezinih bogataπa ∑ pljaËkaπa.

Samo, kad uvaæimo apsolutnu prevlast ove stranke (radikalne) nadsluæbenim osobama, moæemo si tumaËiti, da je ova tako lijepo sastavljenaskupπtina bila vrlo kratkoga vijeka. Nije uginula od slabosti, nego ju je jaku isnaænu rastjerala kraljeva volja, Ëime je on dao povoda, da je javnost posum-njala i u njegove Ëiste prste.

S. PribiËeviÊ napao je u novinama Srbijanca, poπtenoga i pravedno-ga radikala Nastasa PetroviÊa. Ovaj mu je odgovorio u beogradskim Novo-stima da je u pred kratko vrijeme iznio svoje miπljenje o Sv. PribiËeviÊu, a nidanas da ne ima niπta izmijeniti, πto viπe on bi danas joπ poneπto mnogomogao dodati, πto bi iπlo na πtetu rada i morala toga politiËara, koji nam senaturava veÊ punih pet godina, i na sve strane sije iz koje rezultiraju mnoga inajveÊa zla, koja danas gnjave naπu novu otaËbinu. Ja Êu se naskoro morati davratim na toga Ëovjeka i prikazati ga naπoj javnosti joπ reflektnije. Ovom pri-likom moram reÊi o PribiËeviÊu ovo: On u svojoj nemoralnosti ne zna ni zakakove granice. Misli nesretnik, da Êe ublaæiti moje miπljenje o njemu, ako meprikaæe u javnosti kao nekog mnogo bogatog Ëovjeka, koji je svoje bogatstvo

Tako umjesto, da vlada sporazuma poradi i stavi pred sud kompro-mitirane morade odstupiti i prepustiti bijesnim radikalima da dalje salve i ruπedræavu. Dakako da je zatraæena ostavka uz lijepi izgovor i iza lijepog zastora.

To se vidi veÊ iz same ostavke DavidoviÊa, koja glasi: „Poπto mi jeVaπe VeliËanstvo izrazilo potrebu da dadem ostavku u cilju proπirenja baze zaproduæenje naπe dosadaπnje politike mira, rada i zakona, borbe protiv korup-cije i konaËnog sporazuma Srba, Hrvata i Slovenaca slobodan sam da Vampodnesem ostavku mog kabineta. ∑ Beograd 15. oktobra 1924. Ljuba Davi-doviÊ predsjednik ministarskog savjeta.

Tako je kralj zlo upuÊen po radikalima i njihovom voi NikoliPaπiÊu, sam sruπio prvu vladu koja je temeljem i izborima po svemu naroduizraæene volje bila prva vlada sporazuma Hrvata, Srba i Slovenaca. Iznena-enje i prepast bila je u cijeloj dræavi obÊa, te je „Hrvat“ u svome broju od17.10.1924. meu inim napisao i ovo:

„Kad u taj Ëas drugi ustavni faktor protuparlamentarnim i protuustavnim putem obara vladu sporazuma onda nastaje potreba, da se razmislida li se ima i nadalje programatski zadræavati naËelo monarhijskoga oblikavladavine.“

„Kad su hrvatski zastupnici (seljaËka stranka) doπli u parlament, daobore nasilnike i pljaËkaπe, naπli su ∑ zatvorena vrata… Javno im je dano naznanje da su oni neæeljeni gosti!“

Hrvat donosi 18.10.1924. tu vijest, da su zastupnici Edo MarkoviÊ i dr. Pernar otkrili, da je razdavano vojniËko oruæje i municija po vojnimkomandama „pouzdanim“ ljudima (t. PaπiÊevim i PribiËeviÊevima) u nekutajnu svrhu. Ljudi su govorili, da se to sprema oruæani pokolj Hrvata ihrvatskoga graanstva u smislu PaπiÊevoga govora u Bjeljini, nakon kojega jePaπiÊ dobio vladu.

Ministar vojni to je zanijekao, a priznao, da je oruæje dobila kotar-ska oblast u Glini u izvjestnoj koliËini ∑ u Ëisto vojniËke svrhe! (??)


518rsr 519rsr

P.P. vlada trebala je nemira u zemlji, naroËito u Hrvatskoj da uz-mogne pucanjem po narodu stvoriti takvi teror, da joj bude moguÊe kod iz-bora upotrijebiti sva sredstva ustraπivanja, podvaljivanja i varanja.

Zato je naloæila oruæniËkim zapovjednicima (komandantima posrbski govoreÊi), da mjeseËno izvijesti „o situaciji“ u narodu. Takov je danizvjeπtaj pukovnika komand. æandarmerije u Zagrebu za mjesec august 1924.sluËajno mi je doπao ruku, pak iz njega priobÊujem ove stavke:

„1. PolitiËka situacija dobiva obiljeæje RadiÊeve stranke. PrimjeÊujese sve viπe nezadovoljstvo kod radikala i samostalnih demokrata zbog uki-danja oblastnih æupana i uzpostavljanje pokrajinske uprave u zagrebu. RadiÊbezuvjetno radi na tom, da se Hrvatska i to kao republika od danaπnje naπedræave otcepi. Nadalje, da predobije za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, a pomoguÊnosti i Dalmaciju a time ojaËa poziciju Hrvata, a oslabi poloæaj Srba ida ovako na miran naËin ∑ a stvaranjem zabune u redovima Srpskim ∑ bezu-vetno Êe svoj cilj postiÊi usled nesloge Srba.

Na teritoriji Belovarske æand. Ëete opaæa se æivlji rad RadiÊevestranke, koju vrlo Ëesto obdræava pouzdaniËke sastanke i zborove osnivanjempo selima Hrvatskog Sokola… naroËito meu srpskim æivljem zavladao jeneki bojazan: da RadiÊevci ovo sve ne Ëine sa nekim odreenim planom ipripremaju teren da se prevratom ne stvore njihov politiËki program, nuhrvatski konjiËki Sokol je Ëisto vojniËki ustrojen. Kao vanjski znak toga mili-taristiËkoga obeleæja nose konjiËke sablje ∑ austrijskoga sistema. Opaæa seizvanredna agilnost toga druπtva, koje vrπi svakodnevne pohode, gdje se uterenu izvaaju vojniËke vjeæbe, kao npr. izvidna sluæba, obdræavanje vezaitd. Pored toga vojniËkoga vjeæbanja ima to druπtvo i za cilj vrπiti agitacije zaseparatistiËku misao… to je druπtvo kader buduÊe republikanske vojske itd.

Denuncijacija jedna za drugom kako si ju je æeljela P.P. vlada, da jojposluæi u zgodan Ëas kao opravdanje oruæane navale na narod… Naroendan Nj. VisoËanstva Prestolonasljednika… nije se vidila ni jedna zasta-va na privatnoj kuÊi u Zagrebu… Drzkost graanstva je tolika: da se javnogroze Srbima koji vjeπaju dræavne trobojke, te pozivaju u novinama javno nabojkot istih… po selima huπkaju narod na oblastne organe itd.

stekao nekim nedopuπtenim naËinom. U tom sastavku naziva S. PribiËeviÊa„bolestnim i bezumnim Ëovjekom“.

*

Nakon skupπtine druπtva „SvaËiÊ“ izaπli su ing. August KoπutiÊ satrojicom na ulicu. Tu je putem oruæniËka patrola od 5 osoba napala KoπutiÊa ifilozofa FindriÊa, da se legitimiraju. Ovi to odmah uËine. Oruænik (po srbski„æandarm“) udario je iz potaje i teπko ozlijedio ing. Augusta KoπutiÊa, zetaRadiÊeva. Prisutnici prigovoriπe, a taj Jovo IgnjatoviÊ uztvrdi, da je to uËinioludi Bartalica!

Neka bude tom prilikom spomenuto, da „æandarmerija“ ne vodiistragu unakrstnim pitanjima, veÊ unakrstnim kundaËenjem. A ne moæemo setome ni Ëuditi, kad se sjetimo, da je generalom i zapovjednikom sveukupneæandarmerije postao bivπi u Zagrebu g. 1919. oruæniËki pukovnik, koji je veÊtada uËinio svoje oruænike da uhiÊene tuku i batinjaju dok ne priznadu. I samje ∑ ali bez uzroka ∑ uz pripomoÊ jednoga kapetana takoer (Srbijanca) i svogaposilnoga izprebijao i gazio u svojoj kancelariji oruæn. narednika Filipa.

*

U svrhu propagande i korteπacije za skore izbore, jer se takvi mora-ju oËekivati nakon demisije vlade, ∑ upriliËiπe politiËke stranke sokolski slet uZagrebu. Srbski sokoli upotrijebiπe tu zgodu za navalu na Hrvate.

Rojc sjedeÊi uz svoj stol stavi na stran radnju modela svog izumapisaÊega stroja sa mirujuÊim valjkom, te napisa ministru predsjednikuDavidoviÊu izvjeπtaj o dogaajima u Zagrebu, kako on ne bi posumnjao oprivræenosti hrv. Sokola politici sporazuma, koju taj Ëas joπ predstavlja mi-nistarstva DavidoviÊeva.

Ovaj izvjeπtaj prilaæem ovdje u izvorniku kako je poslan Davido-viÊu u Beograd, a znaËaj je za ono dobro politiËko rovarenje.


520rsr 521rsr

„Orjuna“ (Organizacija jugoslavenske nacionalne omladine) poËinjala nasiljau Osijeku redarstvo u Splitu, Karlovcu. SveuËiliπtarci sastaviπe i predadoπesveuËiliπtnom senatu predstavku; teror u Meimurju vlada gazi sve zakonskepropise o slobodi izbora.

Kraljevim ukazom umirovljen je dr. Albert Bazala, dr. Fran Barac idr. Ladislav PoliÊ. Sve vrijedni sveuËiliπtni profesori. Na dnevnom redu bati-njanje hrvatskih seljaka po oruænicima tj. æandarmima. Blok sporazuma vijeÊao mjerama, koje moæe poduzeti proti nasilja toga krvavoga P.P. reæima. UBeogradu obdræavani zbor graanstva osuuje provalu kundaka u prosvjetu.

Novine donose pod naslovom: „KrvniËko izbornih nasilja bezbrojbrutalnih ispada vlasti.

Govori se da Êe biti stranka HRSS zabranjena. Vojni ministri Hrvatiu ovoj krvavoj vladi dr. ©urmin i dr. DrinkoviÊ uvjeravali su u Beogradu dazabrana stranke HRSS neÊe imati nikakovih ozbiljnih posljedica u Hrvatskoj,i tako potiËu beogradsku vladu na progon Hrvata i HRSS.

Ni Hercegovina nije poπteena od blagoslova ove P.P. teroristiËke ikrvave vlade. Tamo je prireeno strahovito krvoproliÊe i policija ispalila plo-tun na mirni seljaËki narod. Ostala su tri mrtva i deset teπko ranjenih!!

*

Meu ova nasilja puko je glas, da je srbijanski ministar VelizarJankoviÊ platio iz dræavnih sredstava dvadeset milijuna francuskom druπtvuorijentalnih æeljeznica malenkost od 20 (dvadeset) milijuna franaka viπe negoje trebalo platiti. Tako se pljaËka dræava. Koliko je od tih dvadeset milijunanaπlo put natrag u Beograd u æepove ministara?

*

PoËetkom godine 1924. umrli su Lenjin 26. sijeËnja; WodrowWilson 4. veljaËe.

Tako se „izvjeπtava“ na Ëetiri stranice sitnoga pisma.

UnatoË naloga i volje za denunciranje u toËki 5. piπe izvjeπtaj ovo:Protudræavni i opasni agitatori nisu primijeÊeni, sem navedenoga pod toËkom9.1.“ (a on tamo toga ne ima. o.p.)

Dakako, taj politiËki æandarmerijski pukovnik ne zaboravlja nikatoliËkoga sveÊenstva, koje objeduje da je bez i malog izuzetka antimo-narhistiËki raspoloæeno, i jedan od glavnih izvora svih huπkanja u narodu.

Pred krunjenje kralja, pozvao je kotarski predstojnik MaljkoviÊpodruËna obÊinska poglavarstva na sabiranje ovakovim pozivom:

„To se poglavarstvo za krunitbeni dar Nj. Vel. kralja imade obratitina sve tamoπnje trgovce, obrtnike, krËmare i osobe, koje imadu komesiju oddræave. Izkaz osoba, koje dadu prilog imade se posebno predloæiti ovomepredstojniπtvu na znanje.

Upravitelj MaljkoviÊ v.r.“

Tako je po cijeloj kraljevini ubirao kruhitbeni dar od oduπevljenogavjernoga puËanstva.

*

Zbog svoga politiËkoga uvjerenja budu Ëetiri sveuËiliπtna profeso-ra u Zagrebu umirovljena, na πto sveuËiliπtarci odluËiπe kroz pet dana nepolaziti sveuËiliπte u znak prosvjeda proti ovoj povredi sveuËiliπtne slobode iautonomije. ∑ Tomu se iskazu prosvjeda prikljuËiπe i sveuËiliπtarci u Beogradui Ljubljani. U Zagrebu, Beogradu i Ljubljani zadjoπe oruænici u sveuËiliπte iuhitiπe mnoæinu aka.

U Zagerbu uhiti i strpao u zatvor Janko BedekoviÊ 62 aka i uBeogradu su oruænici pucali na ake u auli i tako prolili krv na sveuËiliπtu!

Po Srbiji zaredalo je opet æandarmsko batinjanje. Izbatinali su ujednom mjestu sedam seljaka i jednu æenu. Dva su seljaka podlegla ovim oz-ljedama. Predsjednik organizacije HRSS u Subotici zatvoren je po redarstvu.


522rsr 523rsr

ma viπih πkola, πto se pokazalo prvim korakom da se πkola dokine. Tim prijeπto je pokrajinska uprava za Hrvatsku odredila, da se zbog vrlo ograniËenihnovËanih sredstava polovica gluhonijeme djece odpusti!!

*

U PribiËeviÊev klub za podupiranje PaπiÊeve velikosrbske hege-monistiËke politike uπli su ovi: Dr. Edo LukiniÊ, dr. Hinko Krizman, JovoTrifunoviÊ, Prvislav Grizogono, dr. –ore BrankoviÊ, Sreten VukosavljeviÊ,Stevo Kalember, VeÊeslav Wilder, Duπan BukviÊ, Josip Reizner, SvetislavPopoviÊ i Valerijan PribiÊeviÊ. Sa Svetozarom PribiËeviÊem ukupno 13 osoba.

Jugoslavensko beËko poslanstvo falsificira namire RadiÊeve pokojima bi on bio primio novaca od Rusije. I agrarnu reformu upotrebljujuPribiËeviÊ i DemetroviÊ da obeÊavaju hrvatskim seljacima prebende i imanja.

U skupπtini ima 313 zastupnika (poslanika), a odrediπe, da se sma-tra prihvaÊenim svaki prijedlog, koji dobije polovicu i barem jedan glas viπe.Polovica od 313 jeste 156 i pol, to jest 158. U tim razmjerima nije se PaπiÊevavlada mogla uzdræati te je 19. travnja 1924. pala kod glasovanja jednoganjezinoga prijedloga, koji je skupπtina odbila. Ali PaπiÊ proti pravilima i obiËa-ja, nije odnio ostavku, veÊ je izhodio od kralja odgodu skupπtine ne bi li ostaona vladi. Ali odluËni stav opozicije proti odgoenja skupπtinskih sjednicaprekinuo je ovaj pokuπaj.

Jedan srbski ak htio se je obavijestiti kako bi se srbska vlada dræala,kad bi RadiÊ bio u BeËu ubijen, i kakva bi sudbina bila ubojici, ne bi li biopredan Srbiji da mu ona sudi. Dobio je uvjerenje, da BeË ubojicu ne bi li biopredan Srbiji da mu ona sudi. Dobio je uvjerenje, da BeË ubojicu ne bi predaoSrbiji, veÊ da bi mu sam BeË sudio. tako je onaj ak napustio svoju misao daubije RadiÊa u BeËu. ZajedniËka (?) vlada beogradska traæi kad joj budepodneπen koji zakljuËak gradskoga zastupstva kojekakve izlike da zakljuËke nepotvrdi, pa tako zaustavlja æivot grada i izvedenje nuænih javnih radnja.

U skupπtini je 1. travnja joπ 15 vjerodajnica (mandata) RadiÊevacaovjerovljeno.

*

Provaa se cijepanje dræave i naπih hrvatskih krajeva u oblasti, paje oblastnim æupanom u Zagrebu imenovan do tada pokrajinski namjestnikdr. »imiÊ Ernesto. Oblast ima poËeti uredovati 16. veljaËe 1924., a gradskozastupstvo zagrebaËko stvorilo je ovaj zakljuËak: „Povodom sluæbene objave,da je provedena dioba Hrvatske na oblasti i utemeljena zagrebaËka oblast ipovodom tim πto je beogradska skupπtina odobrila gubitak Rijeke, da je seova izjava:

Ovim su gradu Zagrebu oduzeti gotovo svi uvjeti njegovomudaljnjemu procvatu i napretku i napretku. Æivi se zakopati ne damo, zdravi nemoæemo trpiti kako se nas pokuπa polagano i sustavno uniπtiti. Zato Êemosloæiti sve svoje sile za ponovno osloboenje i ujedinjenje! Oruænici (po srb-ski „æandarmi“) u Makedoniji pobiπe i spaliπe 23 Ëovjeka i djece od 12, 15, 8,2, 4, 6, 3 i ostalih preko 30 godina.

U Zagrebu progonili su sokolsko druπtvo, a sada ih veÊ ima uZagrebu pet. Jedan reducirani hrvatski Ëinovnik dobio je uvid u svoj sposob-nik, gdje je naπao kao jedini grijeh πto: „peva samo hrvatske pesme!“ VlastnikduÊana u Sarajevu bio je primoran u svoju obranu podiÊi tuæbu sudbenimputem. Sud ga je po duænosti propisanoj po financij. ministru traæio, daunapred plati pristojbu i biljegovinu 27.000 dinara. Pravda je skuplja negoraskoπni luksus!

*

Dana 9. oæujka predali su RadiÊevci 20 vjerodajnica, te ustanovili,da sada imade u beogradskoj skupπtini opozicioni blok 167 glasova, a kad suu skupπtinu nadoπla joπ πestnajstorica hrvatskih zastupnika i poloæili prisegu,∑ PaπiÊ se je poæurio, da preda svoju i svoga kabineta ostavku…

Kralj ju je prihvatio, te je joπ istoga dana u skupπtini proËitana.Mjeseca oæujka 1924. preimenovani su profesori veterinarske πkole profesori-


524rsr 525rsr

zagrebaËku ni u dostojnu joj druæicu radikalsku organizaciju. Radikalska orga-nizacija je toga odliËnoga strukovnjaka prijavila beogradskoj centralnojradikalnoj organizaciji, te ova izradi, da je taj vrijedan Ëinovnik, otac sedmerodjece bez istrage, bez sasluπanja telegrafskim putem upokojen. Na njegovomjesto je dakako doπao Srbin, daleko ispod kvaliteta odbaËenog Hrvata.

Da ti nepismeni Ëinovnici Srbi na svakom koraku izvrgavaju ruglu isebe i ured i dræavu, to te radikalske sovjete ne smeta. No svakako je odniorekord u smijeπnosti, da ne reknemo koju oπtriju, novi oblasni inspektor –uraTodoroviÊ, koga su iz Beograda poslali oËito na krivu adresu. Taj inspektor–ura Êe bez sumnje ostati dugo predmetom upravnih premudrosti πto su ih izBeograda ovamo u preËanske krajeve poslani Srbi uËinili. G. –ura je izdao ovonareenje:

OBLASNI INSPEKTORAT FINANCIJSKE KONTOLE U ZAGREBU

Broj 105. Pov.

Predmet:

∆irilica i latinica ravnopravne,

poznavanje obadviju od bezuvjetne potrebe.

U prvoj polovici svakoga meseca imade se sva zvaniËna prepiskavrπiti Êirilicom naime: podnaπanje raznih izveπataja, voenja delovodnika,voenje dnevnika i sluæbenih nareenja, ispunjavanje nareenja, nastavakraznih referata, pisanje raznih molba, predstavaka i æalbi, izraivanje pis-menih radnja (zadaÊa) itd., doËim se u drugoj polovici mjeseca imade sve tovoditi i izraivati latinicom.

U Zagrebu, dne 12. marta 1925.

Oblasni Inspektorat:

–ura P. TodoroviÊ, s.r.

General OkanoviÊ pisao je pukovniku GjukiÊu pismo u kome gapita kako Êe se dræati, ako bi jedna velika stranka okrenula protiv kralja?GjukiÊ je odgovorio, da Êe se dræati neutralno. PribiËeviÊ istupio je iz demo-kratske stranke i ustao protiv DavidoviÊa. Ali nije mogao naÊi privræenika doli samo 4 Hrvata kao Krizmana, LukiniÊa, Wildera i 10 Srba, ali nijednogaSrbijanca. PaπiÊ pako prihvatio je PribiËeviÊevu ponudu da se k njemu (PaπiÊu)pridruæi u radikalskoj stranci. To je bila sva dobit PaπiÊeva.

Skupπtina demokratske omladine na koju su doπli i Srbi i Srbijanci,izjavi se proti ovomu koraku PribiËeviÊa. Dana 24. travnja 1924. æandarmi napatroli ubiju svoga vodnika Hrvata JeliniÊa i stareπinu KrznariÊa u nakani dase odmetnu u kaÊake (vojne bjegunce ili razbojnike) i obskrbe plijenom. Obasu Srbijanci: StankoviÊ i RadiËeviÊ.

*

Dræavni tajnik Wilder (Hrvat iz »eπke) izdao je nalog, da se hrvat-ski Sokol izbaci iz gradske gombaone koju stavlja na raspolaganje samoJugosokolu.

*

PaπiÊu je uspjelo, da je 6. svibnja od kralja dobio nalog, da sastavi„poslovnu“ vladu. Ali on nije mogao sastaviti vladu, jer nije naπao ljude kojibi htjeli s njime raditi, a on se nadao da Êe zatezanjem krize razbiti do odvrat-nosti (absurda).

Osobito se je istakla u tom neplemenitom poslu financijalna stru-ka, naroËito u financijalnoj kontroli (skraÊeno F.K.). Srbski radikalski sovjetisrbiziraju sve urede, a sve u ime „bratske ravnopravnosti“. Evo jedan tipiËanprimjer: Bivπi komesar zagrebaËke financijalne straæe bio je u struËnom svije-tu poznat kao struËnjak prvoga reda. Jedina mu je pogreπka bila, πto je bioHrvat, a poveÊana samo tim, πto nije bio upisan u batinaπku organizaciju


526rsr 527rsr

su protiv sporazuma sa Hrvatima, dakl evladu bez PaπiÊa i bez PribiËeviÊa.PaπiÊ Êe biti liËno odgovoran za svaku kap krvi. PaπiÊ prima mito za izdajusvojih drugova. A prijeti krvlju kralju Aleksandru i svima nama.“

Ljuba DavidoviÊ, predsjednik demokratskog zastupniËkog klubaprimio je (9. svibnja) iz Splita brzojavku: Utorak 6. o. mj. osvanulo je uPoljiËima 40 æandarma traæeÊi meu Ëobanskom djecom tko je od njih vikao:„æivio RadiÊ“! Mukama, batinama goveom æilom i nogama tukli su muπku iæensku djecu od 6-16 godina. Joπ im se mastnice vide. Narod je do krajnostiogorËen. Da se izbjegne æalostnim posljedicama molim u ime djece æurnuintervenciju na najviπem mjestu. Dr. –uro Munica lijeËnik.

Iza brojavke stigao je obπiran dopis sa imenima ozlijeene djece iopisom orua, te napomenom, da su djeca viena kleËati na zaoπtenim piljci-ma…

*

Veliku je uslugu Bloku opozicije, naroËito hrv. rep. selj. stranciuËinio Srbijanac Ljubomir MihajloviÊ, πto je u Ëlanku „RadiÊevci i sporazum“autentiËno razloæio strahotnu prijetnju koju su radikali (ili samo PribiËeviÊ-PaπiÊ) naperili proti Stjepanu RadiÊu nalazeÊe mu se u zatvoru skroz neza-konito zatvorenomu, te od njega iznudili ono oËitovanje, koje je u skupπtiniPavao RadiÊ proËitao.

Ljubomir M. MihajloviÊ nije civiliziran Ëovjek, ne nosi ni rukavicani bijele kamaπe, ali je pametan i poπten. Bio je pred sklopljenjem mira posli-je svjetskoga rata, poslanikom srbske vlade u Sjevernoj Americi. On je napisaoza Slob. Tribunu sljedeÊi Ëlanak pod naslovom RadiÊevci i sporazum, kojiglasi:

RadiÊ je svakim danom okupljao sve viπe Hrvata oko sebe. Ukoliko je imao viπe uspjeha meu Hrvatima u toliko je sve manje vodio raËu-na o osjetljivosti Srba. U tom njegovom poslu radikalski reæim nasilja i beza-konja pomogao mu je da na Srbe ukaæe kao na pleme koje u naπoj dræavi hoÊe

I takvoga Ëovjeka s takvim kvalitetima πalje ministar financija uZagreb! I ovomu zlu morati Êe uËiniti kraj i konac blok sporazuma, osnovanna poπtenju, pravici i bratskoj ljubavi.

Mandat za sastav vlade dobio je Ljuba DavidoviÊ. Veliko oduπev-ljenje zavladalo je u Beogradu. Gomile graanstva prireuju ovacijeDavidoviÊu. Kriza je rijeπena! ∑ Kako se je proËulo, to je kralj u noÊi od Ëetvrt-ka na petak izagnao PribiËeviÊa iz svoje sobe rijeËima: „Napolje! napolje!“Nepojmiv je okret, jer je u istinu dobio sastav vlade PaπiÊ i sastavio je vladuPaπiÊ-PribiËeviÊ, Ëime je i formalno zapoËela aboslutistiËka vladavina.

U broju Hrvata od petka 22. svibnja poËeπe izlaziti „Slike novovijeke povijesti Srbije od M. Rojca.

*

Iz napisa Ëlanaka u Hrvatu razabire se dobro situacija, pa zato evonapisa Ëlanaka iz broja „Hrvata“ od 3. lipnja 1924.“ „»etrnajsti dan absolutiz-ma“. „Mutni i krvavi dan“. „PaπiÊ proljeva krv“. „Pokuπaj da se Hrvati silompokore, ako ne ∑ neka idu“.

Republikanska seljaËka stranka po dru MaËeku i dr. StarËeviÊevastranka po dru Mirku KoπutiÊu i dr. RadiÊevski savez po Branku Kovelu i dr.RadniËka partija Jugoslavije po Ivanu TomaπiÊu i dr. ∑ za nezavisne radniËkesindikate Ivan Krudalj i drugovi sazivlju za dan 9. lipnja 1924. prvu prosvjed-nu skupπtinu svih koji su za slobodu i pravdu a protiv nasilja i gaæenju ljud-skih prava blok opozicije. Ali ovaj je ostao Ëvrst.

Hrvatske novine plijenjene su u to razdoblje nemilice. Sam list„Hrvat“ zabiljeæio je πezdeset i dvije zaplijene svoga lista. Nastavljaju se sa-vjetovanja u kralja, prave se napori da se sloæi neka koncentraciona kako bi sezadovoljilo sve stranke.

Ali DavidoviÊ oËitova da on takoer traæi koncentracionu vladu, alivladu „bez korupcije, i bez korupcijom kompromitiranih ljudi i bez onih koji


528rsr 529rsr

Dakle: Radikali zaprijetiπe St. RadiÊu da bude osuen na smrt, akoim ne uËini ovo po volji. RadiÊ je iskusio, da oni ne sluπaju ni suda, pa je potom mogao znati, da mu niti najbolja obrana ni najpravednija odrijeπujuÊaosuda niπta ne bi koristila: ∑ njega bi neminovno kao buntovnika pogubili…

Zato je potpisao…

Zato su postali i ministrima Pavao RadiÊ i joπ nekoliko ËlanovaHRSS.

*

U ljetu 1926. veliko je zanimanje proizvela kaznena rasprava kodsudb. stola u Zagrebu proti nakon nedovrπenom aku Rusu Jevremovu.BuduÊi da je dræavni tuæitelj ovu zgodu izrabio, da nepravan ocrni i ponizavanaπe sveuËiliπte, sabere se Rojc, te napisa ovaj Ëlanak u Hrvatu 19.9.1925. kojidoslovno glasi ovako:

K KAZNENOJ RASPRAVI PROTI JEREMOVU. Æalostan je tokriminalni sluËaj. Svjetski rat i puka nesreÊa dovedoπe ruskoga doliËnoga akamedicinara Jefremova na optuæeniËku klupu u ∑ Zagrebu!

Tu ga dræavni odvjetnik zastupnik tuæbe usporeuje sa Strassno-fom te upriliËuje napadaj na ruske izbjeglice i napadaj na naπe sveuËiliπte.

Neukusno je usporeivati Jefremova sa prostim varalicom Strassno-fom, koji je uzeo tui naslov i tue ime, da prevari neke imuÊne politiËare, dokje Jefremov zaveo dræavu, da ga je uz naplatu zaposlila poslom, za koji nijeimao kvalifikaciju, ali koji je doista marljivo iako kvalitativno nadotjeranoobavljao. Strassnov je varao da vara, a Jefremov si je mislio time pomoÊi doprave kvalifikacije. Strassnof sluËaj je lakrdija a Jefremov je tragedija.

Neumjesno je, posve je neumjesno zbog Jefremova Ëina napadatinaπe sveuËiliπte ∑ kako je to dræavni tuæilac u svom konaËnom govoru uËiniotvrdeÊi, da je „Jefremov nanio neizbrisivu sramotu naπemu najviπemuuËevnom zavodu“, i „da je doπao jedan stranac, jedan varalica, koji je naπuAlmam nutrem okaljao straπnom sramotom“.

da vlada jedino pomoÊu sile i koje ne priznaje jednakost i ravnopravnostostalim plemenima. I da bi πto jaËe obiljeæio razliku izmeu Srba i HrvataRadiÊ je tvrdio da Srbi i Hrvati nisu dva plemena jednog istog naroda nego sudva razna naroda. Na osnovu tog tvrenja RadiÊ je pokuπavao u nekolikomahova da „hrvatsko pitanje“ postavi kao jedno meunarodno pitanje, kaopolitiËku borbu izmeu dva naroda i traæio je pomoÊ evropskih kabineta zarjeπenje jednog naπeg unutarnjeg pitanja. Stj. RadiÊ je dugo stajao na glediπtuda pitanje naπeg ujedinjenja nije rijeπeno. Ugovorom o miru od 1. decembra1918. godine, nego je tvrdio da hrvatski narod tek ima da se opredjeljuje ipokuπavao je da na meunarodnim konferencijama dobije pravo uËeπÊa kaopredstavnik hrvatskoga naroda. U svim tim pokuπajima St. RadiÊ je obrazloæi-vao svoja traæenja na optuæbi Srba kao nasilnike, nekulturne, batinaπe, kaopleme sa nazadnjaËkim i reakcionarnim teænjama.

Oni koji su se osjetili najviπe pogoeni ovim optuæbama reagiralisu, a to su bili radikali. Njihov naËin upravljanja bio je zaista jedno zlo zazemlju, ali St. RadiÊ nije htio gledati u radikalskom reæimu jednu politiËkustranku, nego je proglasio srpskom strankom i optuæivao cijelo srpsko plemeza pogrjeπan i rav rad radikalne stranke.

Radikali su optuæili St. RadiÊa i vodstvo Hrvatske SeljaËke Strankeza veleizdaju. Ministar unutraπnjih djela pripremio je masu dokumenata zakoje je tvrdio da neosporno dokazuju krivicu St. RadiÊa. Bilo je toËno ili nebilo glavno je da je St. RadiÊu poruËeno da Êe biti osuen na smrt. Ali uz tuporuku kod St. RadiÊa u zatvoru dolazili su neki prvaci radikalne stranke damu nude „sporazum“. Ako Hrvatska SeljaËka Stranka pristane da ue u vladusa radikalima, St. RadiÊ Êe od veleizdajnika postati najveÊi patriota. I St. RadiÊje pristao na ovo drugo.

Ili glavu St. RadiÊa ili potpomaganje radikalskog reæima, to je „spo-razum“ od kojeg zemlja teπko da moæe oËekivati popravak onog zlog stanja ukoje su ih bacili baπ danaπnji saveznici. Ucjene u politici ne vode nikadadobrome. Zbog toga Demokratska stranka ne vjeruje u trajnost ovog „spo-razuma“ koji je jedan reæim nasilja i korupcije produæio putem ucjenjivanja.


530rsr 531rsr

okaljanim neizbrisivom sramotom, ili da to Ëak prenese proti fakultetu iliunizverzi kojoj onaj profesor pripada.

Treba dakle napadaj dræavnoga tuæioca na naπe sveuËiliπte kaoposve neopravdan odbiti i ∑ duboko poæaliti. Ne samo da ministarstvo poπtanaruËuje marke za nas vani, nego kad je tvrtka Thomas Delarme izradila 23milijuna tih maraka, to naπe ministarstvo πalje „naroËitu komisiju“, koja Êeputovati da ih „primi iz tvornice i sprovede do Beograda“ i da ministru za svojtrud i putni troπak zaraËuna par tisuÊa funti.

*

U Wellerovom vrtu u Zagrebu PalmotiÊevoj ulici naπla su igrajuÊase djeca bombu, a poslije neke vjeæbe u GrmoπÊici nalaze se tamo zabaËenebombe, i malo ne svaka traæi svoje ærtve.

*

PreËanski kapetan Kruπnjak i njegova zaruËnica Mira FilipoviÊuhiÊeni za neko osumnjiÊenje. Kapetan ∑ da mu izmame priznanje bi tuËen imuËen i konaËno je sud oboje nakon jedne i pol godine rijeπio kao nekrive. ∑Ali oni su svejedno morali dræavi platiti ne samo taksu za osudu, nego inaplatu za hranu kroz godinu i pol πto su je dobivali u zatvoru!

Toga kulturan Ëovjek ne moæe razumjeti!

Tu se nae jedan zastupnik (De Galwitz) koji se javi za rijeË i kaæe:„Majka mi je Madæarica, otac Ëisti Rus, a ja sam Srbin“. Nastaje smijeh i graja.U ovoj sjednici uzeo je rijeË Dr. Albert Bazala te zapoËe: „Gospodo, narodnizastupnici! (Van radikal viËe: ispravite to! Poslanici nisu zastupnici) Dr.Bazala: vrlo dobro! Ja primam Vaπu ispravku i konstatiram, da nas ovdje imadvije vrsti: jedni, koji su poslani od vlade, i drugih, koji su doπli, da zastupajunarod! ∑ Dakle gospodo vladini poslanici i narodni zastupnici! (Nastaje veli-

Ove su naval ena Ëast naπega sveuËiliπta neumjesne, jer sveuËiliπtereprezentira pet fakulteta, a ovo o Ëemu je govor, desilo se je samo u jednom,u lijeËniËkom fakultetu, pa se ne smije generalizirati, da je osramoÊeno ËitavosveuËiliπte, sve kad bi i bio osramoÊen lijeËniËki fakultet; dalje, jer lijeËniËkifakultet reprezentira mnogo zavoda (anatomski, histoloπki, kemiËki, fizikalni,patoloπki itd.) i viπe klinika (za nutarnje bolesti, za kirurgiju, za oËi, za uho,nos i grlo itd.), pa se ne moæe reÊi generalno, da je osramoÊen cijeli fakultet,dakle da su osramoÊeni svi oni zavodi i klinike, sve kad bi i bio osramoÊenjedan od njih.

Vidi se dakle, da se ova neizbrisiva i straπna sramota, kako todræavni tuæilac misli, ne moæe odnositi niti na sav lijeËniËki fakultet, nego jedi-no na ona zavod, kod kojega je Jefremov bio namjeπten. A taj zavod stoji podupravom veleuvaæenoga profesora Saltykova, koji jeste Jefremova primio ipreporuËio, koji je bio i s njegovim radom zadovoljan, te ga je joπ u zadnjemËasu nastojao pokrivati. Moæe se dakle govoriti, da pogreπka iz ovoga izvoraistiËe i da je u profesora Saltykova prevladao u ovom Ëasu Ëovjek Rus, naduËenjakom profesorom.

No i do ovoga je moglo doÊi samo time, πto je srpsko-ruskoudruæenje lijeËnika u Beogradu sluæbeno utvrdilo i posvjedoËilo da je Jefre-mov doista svrπio medicinske nauke u Rusiji i tamo promoviran za lijeËnika.Tko takvom svjedoËanstvu struËnjaka a priori uskrati vjerovanje? Bilo je daklevrlo pogreπno, πto se je sa strane dræavnoga tuæioca napalo cijelo sveuËiliπtekao neizbrisivom straπnom sramotom okaljano!

Istodobno sa otkriÊem Jefremova u Zagrebu, otkrit je u beËu u jed-noj od prvih beËkih bolnica sekundarius, koji nije bio graduirani lijeËnik negozloËinac, koji je dvije godine tamnice odsjedio radi zloËina krae, pa je u tam-nici uËio iz knjiga medicinu. On si je patvorio doktorsku diplomu, te je takoishodio imenovanje na toj bolnici. On je sa velikim poærtvovanjem i na zado-voljstvo svoga pretpostavljenoga profesora obavljao svoje poslove u bolnici,te su ga zbog njegove ljubavi prema bolesnicima i ovi vrlo bili zavolili.

Nikomu nije palo na pamet, da tu beËku bolnicu, koja stoji podvodstvom jednoga profesora lijeËniËkoga fakulteta zbog toga posmatra kao


532rsr 533rsr

5. Blok iskljuËuje diktaturu svake vrsti. Stoji u politici na naËelunarodnog sporazuma seljaËke (ljudske) demokracije a u privrednim pitanjimana naËelu staleπkog sporazuma i saradnje.

6. Blok Êe izvoditi sve potrebne druπtvene reforme i to stojeÊi nanaËelu odræanja privatne svojine, koje treba da se ureuju u duhu socijalnihduænosti. Privredni æivot naπeg naroda naroËito seljaËkoga ima se razvijati nazadruænim naËelima.

Beograd, 25.III.1925.

Za jugoslavenski klub dr. Koroπec, za klub demokratske strankeLjuba DavidoviÊ, za hrvatski seljaËki klub Pavle RadiÊ, za jugoslovensku mus-limansku organizaciju dr. Hrasnica.“

Hrvat u broju od 23/3.1925. donosi Ëlanke s ovim natpisima: „Predkapitulacijom vladine politike, ∑ vlada ne ima dovoljno autoriteta da preuzmena sebe sve posljedice svog sudbonosnog koraka. ∑ Uzmak radikala predkompaktnoπÊu opozicije.

Radikalski klub ne moæe da donese definitivne odluke o mandati-ma HRSS (naime da li bi se mogli poniπtiti). Senzacionalni preokret u dræanjuradikala. Ljuba JovanoviÊ predlaæe da se odustane od odluke o poniπtenjumandata HRSS.

Zastupnik dr. TrumbiÊ uzima rijeË, pa se meu inim æali na postu-pak ministra pravde prema πto joπ ne ima odluke na njegovu æalbu predanuproti zatoËenju dr. Vladimira MaËeka i drugova po zagrebaËkoj policiji, teopisuje kako je ona po zagrebaËkom sudbenom stolu poslanom na uvid mi-nistru pravde (dru LukiniÊu) i kako ovaj vrlo Ëestih poæurki nikako ne vraÊasudb. stolu te, ovaj ne moæe da ju konaËno rijeπi. Na popodnevnoj sjednici isto-ga dana, nastavio je dr. TrumbiÊ svoj govor, te je govorio o slijedeÊim temama:

1. Blok narodnog sporazuma i seljaËke demokracije. Rezultat izbo-ra dokazuje, da je narod sa tristopedeset tisuÊa biraËkih glasova veÊine ucijeloj dræavi izjasnio se za politiku bloka, priznajuÊi i odobravajuÊi politikunarodnog sporazuma.

ka graja i vika i protesti na desnici, te se od ovoga meteæa porodi tuËnjava ukojoj radikal SreÊkoviÊ udari Bazalu po licu, a radikal Bingulac doπao Bazali slea i udario ga u glavu pesnicom. Nastade malo ne obÊa tuËnjava u kojoj susudjelovala 60 do 70 vladinih i opozicionalnih zastupnika. Trgale se stolicestenografa i poklopci klupa.

Ta je tuËnjava trajala preko 20 minuta, a po tom Bazala nastavljasvoj govor o izbornom teroru u Hrvatskoj.

*

Ljuba DavidoviÊ iznesao je u skupπtini ugovor bloka narodnogsporazuma. Program bloka narodnog sporazuma i seljaËke demokracije glasi:

1. Stranke bloka stojeÊi na naËelu ravnopravnosti Srba, Hrvata iSlovenaca, sloæne su u tome, da je dræava SHS jedna cjelina, Ëije su granicenepovredive a Ëije se definitivno unutarnje ureenje ima izvesti slobodnimnarodnim sporazumom Srba, Hrvata i Slovenaca prema dolje izloæenim naËe-lima.

2. Definitivno izvoenje narodnog sporazuma normalnim zakon-skim putem i na osnovi demokratske vladavine bez ikakvih unutraπnjih potre-sa i bez slabljenja naπeg meunarodnog poloæaja, najpotpunije je moguÊnosamo sa monarhijom engleskoga tipa, a zasnovano i izloæeno u narodnoj su-verenosti.

3. Naπa dræava ima da bude seljaËka (ljudska) demokracija ureenapo sistemu self governementa (samouprava) od opÊina sve do parlamenta.

4. I blok u cjelini i pojedine stranke u njemu sloæene su u tome, daje njihova politika potpuno samostalna i opredijeljena jedino voljom naroda inarodnim interesima, pa stoga ostaje i u buduÊe slobodna i nezavisna odsvake obaveze prema inozemstvu ∑ i to tako da narodni interesi budu uskladu sa idejom ËovjeËnosti i opÊim meunarodnim teænjama za trajnimmirom.


534rsr 535rsr

*

U skupπtinskoj sjednici 25. oæujka govorio je seljak UroiÊ i profesordr. Ladislav PoliÊ. Potonji je govorio o Obznani i komunizmu, te je ove odnosesjajno razloæio i pokazao, da obznani ne ima mjesta. Iz njegovoga obseænogagovora uzima se samo najglavnije, dakako samo u kratkom izvadku.

PRAVNA NEOSNOVANOST OBZNANEGOVOR NARODNOG ZASTUPNIAK DRA LADISLAVA POLI∆A NA

JU»ERA©NJOJ SJEDNICI NARODNE SKUP©TINE.

G. PoliÊ sa pravne strane promatra primjenu zakona o zaπtitidræave na HRSS u vezu sa samom vaænoπÊu ovoga zakona i nastavlja:Istaknuo sam sve to da vidite, kako je u pralamentarnim zemljama teπko tako-va πta uËiniti i nositi odgovornost, da se uËini takovo neπto na osnovi jedno-ga zakona, koji je protiv ustava. Moæda se to ranije moglo opravdati krajnomnuædom, ali danas ona ne postoji.

Preimo na samu obznanu, kako se u obiËnome æivotu naziva onorjeπenje ministarskog savjeta od 23.XII. pr. g. Izvjestitelj veÊine u verifika-cionom odboru naroËito je isticao vaænost ove odluke time, da je to rjeπenjeministarskog savjeta kao najviπeg urpravnog organa. Naprotiv tvrdim, da je tobaπ velika pogrjeπka, jer po administrativnom pravu ministarski savjet je sa-vjetodavno tijelo i moæe rjeπavati samo u onim sluËajevima, gdje ga zakonnaroËito na to ovlaπÊuje.

Dozvolite da upitam, gdje je taj zakon, koji daje tu kompetencijuministarskom savjetu. U samome zakonu o zaπtiti dræave nema toga, gospo-do, niti je ta obznana u svojoj prirodi pravna.

Pitam nadalje, ako obznana nije niπta drugo bila, nego primjenazakona, zaπto je ona bila potrebna? Obznana je bila potrebna zato, da se

2. Tko sve moæe biti narodni zastupnik? ∑ Odgovor daje zakon ozaπtiti dræave, da to ne mogu biti oni, koji pripadaju komunistiËkoj partiji akoona ima program takav, da nasilnim putem obori postojeÊi red i oblik dræave.

3. Pitanje inkompalibiteta narodnih zastupnika.

4. Obznana tj. odredba da se HRSS ima smatrati komunistiËkomstrankom jeste politiËka spekulacija, ∑ srijemski dnevnik „ReË“ donio je falsi-fikat ugovora po kome se bi imalo smatrati, da je HRSS uistinu komunistiË-ka. ∑ Taj ugovor ne postoji, on je falsifikat od poËetka do kraja!

5. I joπ jednom falsifikat jeste toboænje pismo gdje Marije RadiÊ.

6. O seljaËkoj i III. komunistiËkoj internacionali, koja nije identiËnasa komunistiËkom internacionalom.

7. HRSS nije efektivno stupila u seljaËku internacionalu.

8. Ovlaπtenje hrvatskog narodnog zastupstva svom predsjedniku,bilo je jedan znak generalnog povjerenja kojim je hrvatsko narodno zastup-stvo poËastilo svoga presdsjednika u vrijeme kada se na njega podigla vika sasvih strana i poricalo mu se je ovlaπÊenje, da moæe govoriti u ime naroda.

9. Kako je hrvatsko narodno zastupstvo odobrilo pristup u seljaËkuinternacionalu. Hrvatsko narodno zastupstvo dræalo je svoju sjednicu idonijelo zakljuËak ovaj: ono prima na znanje i jednoduπno odobrava πto jepredsjednik Stjepan RadiÊ proveo pristup HRSS u seljaËku internacionalu uMoskvi kao prvu stvarnu vezu izmeu hrvatskoga naroda i naroda ruskoga,nije dakle bilo govora da odobrava nekakav ustup u treÊu komunistiËku inter-nacionalu.

10. Uslovi Stjepana RadiÊa za suradnju sa seljaËkom interna-cionalom. RadiÊ postavio je ovo uslove: Pristup treba odobriti glavni odbor ihrvatsko narodno zastupstvo. Ako to bude ima glavni odbor izaslati delegatau presidijum u Moskvi te seljaËke internacionale. A to sve joπ nije obavljeno.


536rsr 537rsr

se je za tu osnovu doznalo, pak sada o tome vodi iztragu ministar unutraπnjihdjela Boæo MaksimoviÊ.

Jedne novine zgodno primjeÊuju na sve ove glasine: Svaki nepris-trani poznavalac naπe najnovije povijesti morati Êe priznati, da je reæim PaπiÊ-PribiËeviÊ bio vrhunac i korupcije i terora i nesposobnosti!

*Kod izbora 8. veljaËe 1925. bi odluËna praviËna vlada. U Zagrebu

na primjer dobio je

TrumbiÊ 16.292 glasa

socijalisti 235 glasa

Dr. Surmin 341 glasa

komunisti 943 glasa

puËka stranka (klerikali) 248 glasa

frankovci 2.407 glasa

*

U Beogradu uhiÊen je neki dr. Bugarski Milan, bivπi naËelnik u mi-nistarstvu saobraÊaja, jer je prevarnim naËinom iznudio odpremniËkoj agen-ciji „Mundus“ u Gruæu pol milijuna dinara.

*

Izjava koju je Pavao RadiÊ Ëitao u skupπtini po diktatu bratiÊa siStjepana RadiÊa, imala je u istinu one posljedice, koje je Stjepan RadiÊ od njeoËekivao. ∑ VeÊ 12. srpnja postignut je sporazum izmeu Hrvata i Srba te 13.srpnja veÊ radikali i RadiÊevci glasuju zajedno a 17. srpnja veÊ je sastavljena i

zakon protegne na ono, na πto se sam zakon ne odnosi. Ovaj je zakon ponamjeri svojoj bio privremen i izazvan specijalnim Ëinima komunistiËkestranke. Ako bi se dakle radilo samo o komunistiËkoj partiji, tu bi se naprostoovaj zakon imao primjenjivati kao i svaki drugi. Jest, ali bez obznane nitko sene bi dosjetio, da se ovaj zakon donosi protiv druge koje politiËke partije i dase ima primjenjivati na jednu seljaËku stranku. Da bi se to moglo uËiniti, mi-nistarski savjet pribjegao je ovoj obznani, koja je vama svima poznata i kon-statirao: HRSS je pristupila u SeljaËku Intencionalu. SeljaËka Internacionala jeogranak III. KomunistiËke Internacionale, dakle je HRSS sastavni dioKomunistiËke Internacionale i prema tome je komunistiËka stranka! Gospo-do, to viπe nije ekstenzivno tumaËenje zakona, kojemu ovdje nema mjestakod ovakvog iznimnog i privremenog zakona. To spada u podruËje pravnihfikcija, tj. da se zakon primijeni na one sluËajeve, na koje se ne odnosi zato jerse uzima da neπto postoji, πto u stvari ne postoji.

KomunistiËke su stranke radniËke stranke, koje idu za socijalizaci-jom svih sredstava proizvodnje. Kako su radnici najveÊim dijelom u manjini,kane taj svoj cilj postiÊi diktaturom proletarijata.

A πto ovdje vidimo? Ovdje se radi o jednoj seljaËkoj stranci i to uzemlji, koje je preko 80 posto seljaËka, o stranci koja ispovijeda naËelademokratska i privatne svojine. Dakle vidite od svega onoga, πto se u svijetumisli da je komunizam i po svojoj strukturi i po stavljenim zadacima, ovdjenema ni traga.

Zato ponavljam da je obznana samo zato bila potrebna, da sezakon o zaπtiti dræave protegne i na ono, na πto se po svom tekstu ne odnosi.

*

VeÊ se je govorilo o buduÊoj novoj vladi, koju Êe Blok sporazumasastaviti. OznaËivalo se da Êe u tu novu vladajuÊi kao ministri Dr. MaËek,KoπutiÊ, Predavec i KrnjeviÊ. ©uπkalo se je i to, da je Svetozar PribiËeviÊ sno-vao urotu i neki puË, kojim bi sve ovo oborio, pa da se on doËepa diktature.Pomoglo bi mu svojim miπicama udruæenje „Narodna Obrana“. No prerano


538rsr 539rsr

OËekivalo se je, da Êe biti smijenjeni svi oni prosvjetni nadzornici ili stavljeniu stanje „pokoja“ (mira), koji su na ta mjesta postavljeni zbog stranËarstva, ane radi prosvjetne potrebe. ∑ Govorilo se, da RadiÊ hoÊe da repasira sve onenepravde, koje su na uËiteljstvo primijenjene po PribiËeviÊu.

Na pr. dræavni kataster na silu se je pred dvije godine selio uKukoviÊevu zakladnu kuÊu, a da nije do danas niπta platio, te je tako nasilnooπtetio dobrotvornu zakladu. Sve je ovo æivo djelovalo na Svetozara PribiËe-viÊa, te se je on odluËio, da se on i njegova stranka (samostalni demokrate)odrekne centralistiËke politike.

*

Ministar RadiÊ obeÊaje da Êe se u Zagrebu graditi potrebne zgradeza πumsko-gospodarstveni fakultet. Takoer obeÊaje, da Êe visoku ekonom-sko-komercijalnu πkolu podiÊi na „rang“ (stepen) univerzitetskog fakulteta, saËetiri godiπta nauke. U Beograd je prigodom „smijenjanja“ visokih prosvjetnihËinovnika pozvan iz Zagerba vrlo Ëestit Ëovjek, umjetnik i uËenjak dr. Branko©enoa, te imenovan naËelnikom odjeljenja za umjetnost kod ministarstvaprosvjete na mjesto umirovljenoga naËelnika OdaviÊa.

*

Ne zna se, da li æelja da se u istinu ojaËa politika bratskoga spo-razuma, ili politika podvale i lukavosti, stvorila je u skupπtini novu kombi-naciju, da se naime stvori ujedinjenje (koncentracija) stranaka narodnoga spo-razuma. Predsjednik seljaËke stranke Stjepan RadiÊ, preporuËio je koncen-traciju rekavπi: nema bolje buduÊnosti bez poπtena sporazuma; ∑ mi smo(RadiÊevci) ma republikanci ipak za sporazum sa dinastijom KaraoreviÊa.Uzklik: „Æivila republika! ne znaËi dolje monarkija“ ∑ Slobodna Hrvatska unerazdruæivoj zajednici sa Srbijom moæe postojati inapredovati!

nova vlada: PaπiÊ, GjuriËiÊ, NinËiÊ, TrifunoviÊ, UzunoviÊ, K. VukiËeviÊ,StojadinoviÊ, general TrifunoviÊ, MiletiÊ, dr. SrπkiÊ, MaksimoviÊ, Pavle RadiÊ,dr. ©uperina, dr. KrajaË, i dr. NikiÊ. Svega 16 ministra od toga Ëetiri Hrvata.

Daljnja posljedica onoga nalogodavce uËinjenoga obrata πto ga jeproveo Stjepan RadiÊ, objavio Pavao RadiÊ, a odobrili svi RadiÊevci bila jeobustava kaznenoga progona proti Stjepanu RadiÊu i drugima, te je cijelovodstvo puπteno na slobodu. ©to viπe, vlada je priredila i banket u Ëast RadiÊuu hotel Palace u Beogradu. Ovo zbivanje vrlo je dobro znaËio dr. TrumbiÊrekavπi: To nije sporazum Srba i Hrvata, to nije ni sporazum svijuh u skupπtininajjaËih stranaka parlamenta, jer njihovi klubovi nisu ni do danas o njemuobavijeπteni!

*

Vlada, ko „vlada izbora“, svaπta obeÊaje, na primjer obeÊaje otvo-renje jadranske æeljeznice. „Beogradske Novosti“ poËele su 8. kolovoza izno-siti neËuveno rasipavanja dræavnoga novca sa strane bivπeg ministra Sv.PribiËeviÊa.

*

U proslavu tisuÊgodiπnjega obstanka Hrvatske prireena je uZagrebu velika slava. U Maksimiru nasipaπe mali breæuljak od gruda zemlje adoneπene iz svih krajeva gdje Hrvati stanuju. Slavio se je mileniji postanka iobstanka Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Dok je Hrvatska bila svoja kraljevina Slovenci su podnosili fra-naËko robstvo, a Srbi bili su podanici drugoga.

*

Ministar prosvjete VukiËeviÊ podnio je ostavku veÊ 12, studena, a18. prosinca 1925. imenovan je novi ministar prosvjete ∑ Stjepan RadiÊ.


540rsr 541rsr

ka dr. MaËek sa 146 glasova, za drugoga potpredsjednika Hohnjec sa 147glasova. Za tajnike izabrani su Rod, BaËiniÊ, Kremæar, AliÊ i »iËeviÊ.

Bilo je zajamËeno, da Êe doÊi dosta narodnih poslanika da se budumogle obdræavati skupπtinske sjednice, pa zato odluËi i HRSS stranka ostati uBeogradu i polaziti skupπtinske sjednice.

Na to je hrv. narodno zastupstvo u Zagrebu obdræalo 20. listopadaizvanrednu sjednicu, koja stvori zakljuËke ili izjave: da kralj ne smije utjecatina odluke parlamenta; da Radikali nisu veÊina srbskoga naroda; da Hrvatimoraju imati zaπtitu proti krvavom teroru nasilnika; te da Hrvati prihvaÊajuideju iskrenoga sporazuma.

Podjedno je provedena fuzija politiËke organizacije u Splitu sahrvatskom zajednicom.

*

Poπto se je i PaπiÊ izjavio za politiku sporazuma to se je i radikalniklub odluËio za tu politiku sporazuma. U konferenciji kod kralja zakljuËeno jepristupiti postavljanju koncentracijone vlade sa Hrvatskom republikanskomseljaËkom strankom uz ove uvjete:

HRSS priznaje nepovredivost dræavnih granica; ona se obvezujenapustiti mirovinu agitaciju; ona prekida s Moskvom; ona priznaje monarhi-ju i odriËe se republike.

*

Istom 27. listopada povjeri kralj TimotijeviÊu mandat za sastavkoncentracijone vlade sporazuma po programu DavidoviÊa, nu veÊ za osamdana vrati TimotijeviÊ kralju mandat.

Na to je kralj povjerio mandat za sastav izborne vlade u zamjenubolesnoga PaπiÊa M. TrifkoviÊu. Ovaj uspije sastaviti vladu, te je ona preuzela

*

PribiËeviÊ se nameÊe radikalima, ne bi li ga, dok se veÊ utaplja,primili na svoj brod…

Ali 15. listopada 1924. neoËekivano predade DavidoviÊ kraljuostavku svoga kabineta i svoju. Iz sadræaja ostavke vidi se i povod zaπto jepredana. U svojoj ostavci napisao je DavidoviÊ ovo:

„Poπto mi je Vaπe VeliËanstvo izrazilo potrebu da dadem ostavku ucilju proπirenja baze za produæenje naπe dosadaπnje politike mira, reda izakona, borbe protiv korupcije i konaËnog sporazuma Srba, Hrvata iSlovenaca, slobodan sam da Vam podnesem ostavku svoga kabineta“…(Kralju i dræavi vjerni Serdar)

Kralj je dakle ∑ oËito zaveden odbacio vladu, koja je iz veÊeskupπtine imala povjerenje skupπtine i naroda! Kad je ovo u skupπtini proËi-tano, napustilo ju je i hrvatsko narodno zastupstvo nakon πto su poslaniciHRSS jedan dio Muslimana i zemljoradnika uniπli u skupπtinu (oko 11 sati)da omoguÊe i da se pree na izbor predsjedniËtva. Ali kako ipak nije bilo naokupu dovoljan broj poslanika, to je predsjednik seljaËke stranke dr. MaËek ujedan sat dao izjavu, d ai hrvatsko narodno zastupstvo napuπta narodnuskupπtinu u Beogradu, jer vidi, da u toj skupπtini ne ima ni traga parlamenta-rizmu ni poπtovanju poslovnika i parlamentarnih principa.

*

Opet su poËele konzultacije kod kralja (i ako je kralj ovaj neustavanËin kako se Ëini bez prethodne konzultacije na svoju ruku proveo, i dræavubez potrebe rijeπio vlade, koje je proizaπla iz izborom posvjedoËene volje na-roda, i koja je imala sa sobom sigurnu veÊinu skupπtinskih poslanika.

Dobni predsjednik JalæabetiÊ ravnao je izborom, te su izabrani zapredsjednika skupπtine Ljuba JovanoviÊ sa 233 glasa, za prvog potpredsjedni-


542rsr 543rsr

ÆeljezniËka karta Kraljevine SHS

Industrija Jugoslavije 1918.-1929.

RadiÊevska koalicija (Ra-Ra). Meutim je dræavna kaznena rasprava u SplituupriliËena proti ©egviÊu Kerubinu ©egviÊu i drugovima, te su oni rijeπenikrivnje da bi bili poËinili Ëin podpadajuÊi pod zakon o zaπtiti dræave. Ali suipak sueni radi nekih novinskih Ëlanaka svaki na tri mjeseca zatvora radinaneπene u tim Ëlancima uvrijede ministra PaπiÊa i drugim nekim ministrima.

*

U to doba dogodi se atentat na bugarskoga kneza. Atentat nijeuspio, jer se knez u onaj Ëas kad se je u Sofiji sruπila katedrala nije u njojnalazio. Ali od toga atentata poginulo je od u crkvi prisutnoga svijeta okodvije tisuÊe ljudi. Za iztrage o tom atentatu postrijeljala je vlast u Sofiji preko500 osoba osuenih po prijekom sudu.

*

Dana 30. travnja imenovana je u Beogradu opet nvoa vlada, u kojojosim Srba bijahu imenovana i dva Hrvata (LukiniÊ i Grisogono) i jedanSlovenac (Æerjav). Bilo je ukupno 19 ministara, dakle 16 Srba prema trojicinesrba!

*

KraljeviÊ Gjorgje brat Kralja Aleksandra pokazivao je duπevnunesreenost u tolikoj mjeri, da je zbog nje stavljen pod lijeËniËki nadzor iodreeno mu je stalno boraviπte u Belju ili u kojem boljem srbskom kupaliπtu.

*

Radikali ponudiπe PribiËeviÊu mjesto poslanika u Pragu. To jenaime najblaæi naËin, kojim su se srbski politiËari znali rijeπiti svojih pogi-beljnih ili nezgodnih supolitiËara.

duænost 7. studena, i to u ovom sastavu: U zamjeni PaπiÊa predsjednik jeMarko TrifkoviÊ, Ministri su: NinËiÊ, StojadinoviÊ, LukiniÊ, Æerjav, PribiËeviÊ,MiletiÊ, TrifunoviÊ, StaniÊ Andro, UzunoviÊ, GjurËiÊ, Grisogono, TrifunoviÊ,Duπan, VukiËeviÊ, Velja. (2 Hrvata, 1 Slovenac i 12 Srba). Kad su poloæili za-kletvu te izlazili iz dvora doËekalo ih je 15 novinara, 10 detektiva te radikalskiposlanik PopoviÊ, koji je i dvaput viknuo: Æivili! bezodziva…

Kad se je DavidoviÊ sa svojim kabinetom poslije prisege iz dvoravraÊao, doËekala ga je bila oduπevljena mnoæina od preko 3000 ljudi radost-nim klicanjem. Stjepan RadiÊ otputio se je u inozemstvo. Odputovao je uItaliju, da preko nje poe u London.

Novine su biljeæile, da se PaπiÊevo zdravlje pogorπava. Skupπtina jeraspuπtena, a novi izbori raspisani za 8. veljaËe 1925. Kako uvijek tako i ovajputa premjeπtaju se i smjenjuju u velike Ëinovnici. Dakako da je i zagrebaËkiravnatelj redarstva Urbani odstupio i predao duænost dru. Janku BedekoviÊu,koji tada joπ nije bio tako glasovit, kako no je to postao na ovom poloæaju!Zapovjednikom redarstvene straæe imenovan je Crnogorac Boπko PavloviÊskroz primitivni necivilizovani divljak.

*

U Zagrebu se ukida pokrajinska uprava i ovo provaa dræavni pod-tajnik VeÊeslav Wilder 13. studena 1925. Novim ministrima imenovani su 30.studena dr. DrinkoviÊ i prof. ©urmin. Da okrinkaju ovaj izdajniËki korakpostavili su uvjet za svoj ulaz uvjet „da se prestane sa svim izazivaËkim meto-dama.“ Sada Êe i ova dvojica Hrvata biti odgovorna za sve histeriËne izpadeSv. PribiËeviÊa“!

VeÊ pet dana poslije redarstvo je u zagrebu zaposjelo sveuËiliπte.Proti tomu nasilju Sv. PribiËeviÊa sva omladina Ëitave zemlje se uzbuni. Zamalo dana zatvorena bi i beogradska univerza. ©to viπe i dr. Srkulj budepritvoren i suen na zatvor od 14 dana zbog noπenja oruæja. Tako je umjestovlade sporazuma i umjesto koncentracione vlade divljala Radikalsko-


546rsr 547rsr

*

Ali veÊ nekoliko tjedana poslije prolazila je novinama vijest, da seu Beogradu snuje i sprema ukidanje ili preselenje vis. tehniËke πkole izZagreba u drugo mjesto u zemlji. Studenti tehnike sloæili se i sastavili odluËnuizjavu (rezoluciju) u kojoj istiËu sve razloge koji proti takvom naumu govore.Ministar RadiÊ odredio je, da se visoka ekonomsko-komercijalna πkola kaofakultet prikljuËi sveuËiliπtu, i nauke produæe na 4 godine ili 8 semestra.

*

Kako su srbijanski financijski ministri vjeπti u podizanju porezapokazuje ovaj primjer: „Gosp. BraniËevac objavljuje u kalendaru „Selo“, uËlanku o „poreznoj reformi“ ovaj zanimljiv sluËaj.

„Veliki æupan Primorsko krajiπke oblasti u Karlovcu, broj 14900 od29. oæujka 1926. godine izveπtava ministra unutarnjih djela da neki PavleBelovariÊ, arhivski Ëinovnik, ima kuÊu koja mora izdati æandarmerijskoj stani-ci. I BelovariÊ je celu kuÊu izdao u najam za 1 dinar na cijelu godinu! Velikiæupan pita, πta da uradi, jer dati kuÊu za 1 dinar na cijelu godinu t oje pravoËudo! Ministarstvo vrati spis pod br. 29625 od 1. kolovoza 1926. i traæi odvelikog æupana izvjeπtaj zaπto to BelovariÊ Ëini. Veliki æupan odgovori br.29625 od 1. kolovoza 1926. da je BelovariÊ izjavio: „Ja sam prije izdavao tukuÊu za 14.000 dinara na godinu ali sam morao plaÊati porez 14.780 dinara.Dosadilo mi je da moram da vadim iz dæepa pa da naplaÊujem, zato je dajemza dinar…“

Na katoliËki badnjak smijenjena je opet beogradska vlada, uglavnom samo njezin predsjednik. O tom donose novine ovu vijest:

Sveta noÊ donijela je dræavi SHS novu staru vladu sa svim onimoznakama hereditarne nemoÊi i nesposobnosti. Poslije razliËitih dogovaranja,

*

Vladimir MaæuraniÊ, koji se je ne samo kao viπi sudac, nego i kaomnogogodiπnji predsjednik akademije znanosti i umjetnosti te kao istraæivaËi pisac prinosa za hrvatski pravno prosvjetni rjeËnik, uËinio vrlo poznatim i uvelike poπtivanim slavio je g. 1925. svoju osamdesetu godinu æivota.SveuËiliπte je odluËilo tom zgodom Vladimira MaæuraniÊa odlikovati promo-cijom na poËasnoga doktora honoris cause.

Kako je hrvatsko sveuËiliπte veÊ bilo odluËilo i od beogradskogaministarstva ishodilo potvrdu te odluke, da istodobno promovira i MilanaRojca poËastnim doktorom gospodarskih i πumarskih znanosti u znak priz-nanja i zahvalnosti, πto je on bivπi odjelnim predstojnikom kr. hrv. zem. vladeustrojio na sveuËiliπtu gospodarsko πumarski fakultet, ∑ tako je senat sveu-Ëiliπta naumio obje promocije odrediti na isti dan 15. listopada 1925.

No, kako su se u Beogradu brzo mijenjali ministri, smijenjen je i mi-nistar za poljoprivredu, te je ministrom postao trabant PribiËeviÊa, bivπi pokra-jinski namjestnik Juraj DemetroviÊ. ∑ Ovaj nije zaboravio svoga neprijateljstvaproti Rojcu pa je odredio, da se promocija ovoga ne ima provesti. Tako je prove-dena samo promocija poËastnim doktorom Vladimira MaæuraniÊa.

Kojim povodom nije se doznalo, podnio je ministar prosvjeteVukiËeviÊ ostavku. Ali poπto je odmah imenovan Stj. RadiÊ prosvjetnim mi-nistrom, smatralo se je da se je VukiËeviÊ morao zahvaliti, zato da se moæeimenovati RadiÊ, i tako privezati πto viπe sa srbskim æivljem i miπljenjem.ProËulo se je da si je RadiÊ kao ministar prosvjete preduzeo u Zagrebu podiÊizgrade za πumsko-gospodarski fakultet, maknuti (smijeniti) sve prosvjetnenadzornike, koji su postavljeni bili sa stranËarskoga glediπta a ne radi potrebaprosvjetnih. Nadalje, da Êe ispraviti (reparirati) sve nepravde koje su poËinjenepod PribiËeviÊem kao ministrom prosvjete.

U to vrijeme odrekli su se i samostalni demokrati svog centralizma.


548rsr 549rsr

dræavnu vladu kao vrhovni organ za sve grane dræavne uprave i jedno narod-no zastupniπtvo (parlament), kao zakonodavno tijelo za sve vrste dræavnihposlova;

3. da se dræava nema upravljati centralistiËki, kao na pr. Francuska,veÊ da u njoj mora vladati upravna decentralizacija, po naËelu samouprave iliselfgovernementa;

4. da u dræavi nema povlastica, ni taktiËke prevlasti, ni prvenstvanikakvo pleme, ni plemensko ime, ni oblast jedna nad drugom, veÊ da nadsvima ima vladati misao narodnog i dræavnog jedinstva, koja se ne smije iden-tifikovati ni s kakvim posebnim pogladima ili interesima;

5. da u dræavi imaju biti obezbjeenje sve graanske slobode, kojesu temelj i obiljeæja prava demokratije, naroËito liËna sloboda, nepovrednoststana, sloboda govora i πtampe, sudska nezavisnost i sloboda prosuivanja,sloboda sastajanja, udruæivanja i izbora, sigurnost imovine, sloboda kretanja,poπtovanje tajne pisma;

6. da za sve politiËke izbore, mora vrijediti opÊe, jednako i direkt-no izborno pravo glasa.

Jovan CvijiÊ, Dr. Ante TrumbiÊ, dr. Josip Smodlaka, Jov. Banjanin,dr. Dinko TrinajstiÊ, Dr. Bogumil Voπnjak, R. Lenac, Dr. Ferdo ©iπiÊ, VeljkoPetroviÊ, Alb. BonetiÊ, M. SaviÊ, M. »ingrija, Dr. Gustav Gregorin, prof. VasaStajiÊ, Dr. Fran Barac, Dr. Ivo De Djuli, Josip RibariÊ, Dr. Ivo MiliÊ, JoakimKunjaπiÊ.

*

Kad se je ministar Dr. Grga AnelinoviÊ (Dalmatinac) nalazio napolasku iz Beograda kuÊi u Zagreb, ulovio ga je neki novinar i izvijesti u svomlistu ovaj razgovor s AnelinoviÊem. Na prolazu kroz Zagreb za Dalmaciju g.dr. B. G. AnelinoviÊ je govorio sa saradinkom „Novosti“. Na pitanje osveuËiliπtu g. AnelinoviÊ je rekao:

izigravanja, intrigiranja i svih onih beogradskih specijaliteta rodila se novavlada koja je u suπtini svojoj stara vlada radikala i radiÊevaca, u kojoj ÊeradiÊevci i opet biti peto kolo.

Nova vlada „rr“ sastavljena je ovako: predsjednik vlade g. NikolaUzunoviÊ. Ostali ministri: Ninko PeriÊ, Boæa MaksimoviÊ, Svetislav Milo-savljeviÊ, general Stevan HadæiÊ, dr. Bogdan MarkoviÊ, dr. Milan SrπkiÊ,Miljan SimonoviÊ, g. Miπa TrifunoviÊ, dr. Slavko MiletiÊ, Milorad VujËiÊ, dr.Vasa JovanoviÊ, Pavle RadiÊ, dr. Benjamin ©uperina, dr. Ivan KrajaË, dr. AugustKoπutiÊ, M. SimonoviÊ.

U novoj vladi su nove liËnosti ministar saobraÊaja Svetislav Milo-savljeviÊ, ministar financija dr. Bogdan MarkoviÊ, upravnik Dræavne Hipote-karne Banke. Novi je i ministar graevina zet Stjepana RadiÊa inæ. AugustKoπutiÊ, a vratio se Pavle RadiÊ u agrar.

Nova je vlada odmah od prvoga Ëasa bila na Ëistu o tom, da Êenjeno imenovanje u narodu uËiniti najgori utisak. Da to paraliziraju, objavilisu, da Êe u vladu i KoroπËevi Slovenci. No o tome nema ni govora; dr. Koroπecje prepustio radikale i radiÊevce da se sami glou i izgrizu. Da se uzmogneprosuditi poloæaj Hrvata u novoj dræavi, treba da se sjetimo pod kakvim suokolnostima i uvjetima hrvatski ugovaratelji pristali na ureenje jedne dræaveJugoslavije.

Evo o tome izvjeπtaj iz Sl. Tribune ona piπe:

Na sastancima u Parizu 15., 18. i 22. marta 1919. god. poslije iz-mjene misli o unutraπnjem ureenju dræave i politiËkoj organizaciji naroda,potpisani usvojiπe ovo miπljenje:

I. Potpuno se slaæemo u ovim temeljnim toËkama politiËkog ugo-vora tj.

1. da naπa dræava ima biti jedinstvena, a ne sloæena, dakle da senema urediti kao saveza dræava, kao πto je NjemaËka ili ©vajcarska, ni kaoudruæenje dræava, kao πto je Amerika;

2. da prema tome ona mora imati pored jednoga vladaoca jednu


550rsr 551rsr

Rojc je zazirao od toga, da bi bio toliko taπt ili da prizna tolikutaπtinu, da si plati sliku, svoj portret koji bi visio u dekanatu fakulteta, a opetje znao, da je jedan portret nabavila tehnika za svoj rektorat i medicinskifakultet, a znao je i to, πto je gospodarski fakultet skrivao, da je imao biti pro-moviran doktorom πumarstva i gospodarstva, πto je DemetroviÊ osjetio.

Promislivπi i na to odgovori gospodarsko πumarskom fakultetuovim pismom.

VeleuËenom dekanatu

gospodarsko πumarskog fakulteta sveuËiliπta

u ZAGREBU.

U velike dirnut prijaznim spomenom na moj svojedobni rad, kojimsam stvorio te, uz odanu i priljeænu pomoÊ poznate gospode profesora, ustro-jio gospodarsko-πumarsku visoku πkolu, danaπnji ovaj fakultet, zahvaljujemza izkazano mi dopisom od 15/2.1926. br. 136 priznanje.

Jednako se zahvaljujem i za poËastnu nakanu, da bude u novimprostorijama dekanata ∑ kao izraz neprolazne zahvalnosti ∑ meu ostalimistaknuta i moja slika.

Za izvedenje ove nakane ipak ne imam naËina, kako da ga po Vaπojæelji omoguÊim. Svoje slike ne imam, a od moje mirovine ne mogu ju naba-viti. Bude li se pako radilo o tome kome umjetniku za portret sjedim to mogui pripravan sam uËiniti.

Napomenuti mi je, da me je prije viπe godina (nakon moje promo-cije zaË. doktorom medicine) dekan medicinskog fakulteta profesor dr. Praπekbio zamolio, da mu za medicinski dekanat pribavim svoju sliku, πto iz istihgornjih razloga nisam mogao uËiniti.

Slika pako, kojom je vis. tehniËka πkola meni izkazala Ëast, smjes-tivπi ju u svom dekanatu (takoer poslije promocije zaË. doktorom tehnike),nije od mene nabavljane. OpetujuÊi zahvalnost za izreËeno mi priznanje, zaprikazanu mi osobitu paænju iza nakanjenu poËast slikom biljeæim se.

∑ Molim Vas da ponova naglasite, odgovorio je on, da je onajstavak u financijskom zakonu, koji govori o reduciranju fakulteta, opÊenitenaravi i nije specijalno uperen protiv Zagreba. Mogu Vas uvjeriti, da g.Kumanudi pozna i uvaæava poloæaj Zagreba kao kulturnog centra, ne samohrvata, nego svih ovih krajeva preko Save, pak je njemu u istinu stalo do togada tu kulturnu poziciju Zagreba u naπem narodu ne samo uËvrstiti, nego ipojaËa. Nije moja namjera braniti g. dra Kumanudija, ali Vas mogu uvjeriti, daje dr. Kumanudi daleko od tendencija, koje su mu se pripisivale.

∑ Znate li kada Êe g. dr. Kumanudi doÊi u Zagreb?

∑ „Ja se nadam, da Êe uskoro. On Êe obiÊi kulturne i prosvjetneinstitucije Zagreba, pa Êe se svi onda moÊi uvjeriti u njegovo ispravnostanoviπte i dobre namjere.

U ovom razgovoru bitno je to, da ministar AnelinoviÊ nije ni jed-nom jasno rijeËi zanijekao da Kumanudi snuje premjeπtanje ili reduciranjezagrebaËkih fakulteta ili visokih πkola. Sredinom veljaËe 1926. dostavljen jeRojcu dopis gospodarsko πumarskoga fakulteta od 15/2.1926. slijedeÊegsadræaja:

Visoko poπtovani gospodine odjelni predstojniËe!

Gospodarsko-πumarski fakultet sveuËiliπta kr. SHS u Zagrebu dræiu harnom pomenu velike zasluge koje ste Vi, visoko poπtovani gospodineodjeljni predstojniËe, oko njegovog ustrojstva stekli. Prigodom ureivanjasvog u prostorijama Hrv. slav. gospodarskog drutπva u Zagrebu æeli ovajfakultet slike svih za njega zasluænih muæeva vidno istaÊi, na trajnuuspomenu i kao izraz svoje neprolazne zahvalnosti. ∑ Ovom je dekanatu Ëastzamoliti Vas, visoko poπtovani gospodine odjelni predstojniËe, da bi muizvedbu namisli blagoizvoljeli sa svoje strane omoguÊiti bilo, kojim, Vam seshodnim ËineÊem naËinom. Dekanat gospodarsko-πumarskog fakultetasveuËiliπta kr. SHS.

U Zagrebu, 15. veljaËe 1926.

Dekan:


552rsr 553rsr

*

Ministar narodnoga zdravlja postavio je rjeπenjem od 29.12.1926.nove Ëlanove sanitetskoga savjeta i to redovnih 16 Srba i 6 Hrvata (Slo-venaca), a za zamjenike 4 Srba i 5 Hrvata-Slovenaca, za vanredne Ëlanove 7Srba i 1 Hrvata.

K tomu treba znati, da je to jedan protuzakonit Ëin bio, jer se onine mogu postaviti bez prethodnoga kandidiranja od strane lijeËniËkogadruπtva, jer se ne mogu postaviti ministarskim rjeπenjem veÊ kraljevim uka-zom i to na tri godine, a ne na neodreeno vrijeme jer nijedan Ëinovnik mi-nistarstva narodnog zdravlja ne moæe uÊi u sanitetski savjet, a meu ovimaima nekoliko takovih. Na to nije ni koji ministar zakonom ovlaπten, kako je toiscrpivo i neoborivo dokazao dr. Mihajlo Hic, profesor pravnog fakulteta uBeogradu…

*

PolitiËki poloæaj u to vrijeme najbolje se pokazuje u zbitom i jas-nom govoru narodnog zastupnika dra TrumbiÊa πto ga je govorio dana 21.studena 1926. na skupπtini zagrebaËke organizacije H. FederalistiËke SeljaËkestranke. Evo toga govora (u neπto skraÊenom obliku):

Burno pozdravljen uzeo je rijeË dr. A. TrumbiÊ, koji je rekao:

©to znaËe oblastni izbori? ZnaËe definitivno rasparceliranjeHrvatske i novo oporezivanje naroda. Iako su ovi izbori nova stvar, jer se prviput imaju obaviti, to je samo formalno, a stvarno nije nego nastavak one akci-je, koja se vodi iz Beograda, u cilju da se Hrvatska kao politiËki, kulturni igospodarstveni individualitet briπe. I prije su drugi rasparcelavali Hrvatsku, alije ona ostala; ostati Êe i poslije ovoga novoga atentata. U Beogradu su mate-rialiste, nemaju psiholoπke sposobnosti. Stoga i dræavu hoÊe da uredemehaniËki. Ali ne znanju da Êe Hrvatska æiviti u duπi Hrvata uvijek i pored nji-hovih oblasti od najviπe 800 hiljada stanovnika.

*

Rojcu koji je kao prikovan sjedio za svojim stolom, nemoguÊi semaknuti poradi ishiasa, doπao je u ruke 197 broj Obzora od 25/71927. ukome je naπao ovu vijest: Novine javljaju: Na pruzi (u Jugoslaviji) nalazi senajmanje deset hiljada vagona i oko hiljadu lokomotiva. U ovoj naπoj slobod-noj dræavi nitko se nije naπao, da ovaj veliki kapital iskoristi, da ga otme ∑ unarodnom interesu hri i truleæu“…

i dalje:

„… na samoj konferenciji (o uzorcima velikih poplava) iskrsla je iËinjenica, da nasipi vodne zadruge Bugojno-Vojska, nijesu mogli odoljeti vodiradi toga, jer se u zadnjih pet godina (to jest od ujedinjenja) popravljano samo15 km nasipa. To je doπlo otud, πto kolonisti i dobrovoljci ne plaÊaju svoje pri-nose zadruzi a dræava, koja je mjesto njih preuzela obvezu ∑ duguje zadruga-ma joπ i danas 27 milijuna dinara“…

Zamislio se je… i pitao se je:

Da li je itko pozvao na red, odgovornost i odπtetu one krivcedræavne Ëinovnike (ili ministre), koji su ovaj nemar i veliku joj πtetu skrivili?..

*

Batinjanje pred sudom. Tako je naslov jedne vijesti Jutarnjeg Listaod 17/8.1927. kojom javlja, da je odgovorni urednik „Hrvatskoga Lista“ uOsijeku na tuæbu oruænika radi uvrede poπtenja pred sudom dokazao, da suoni u istinu napali mirne ribiËe i mlatili kundacima tako, da su jednoga ribiËaotca brojne obitelji izranili po glavi, prsima i Ëitavom tijelu. Sud je zato ured-nika i rijeπio krivnje uvrede poπtenja.

A postupak proti tim uglavljenim oruænicima?


554rsr 555rsr

Tako je pasivnom pomoÊu RadiÊa izglasan ovaj ustav, od kogadolazi sve zlo Hrvatskoj i cijeloj dræavi, jer je pomoÊu toga ustava Beograddobio hegemoniju nad Hrvatima i nad cijelom zemljom.

TreÊe. Kad je lani doπla Obznana, koja je cijeli hrvatski narod kaotoboæe komunistiËki stavila izvan zakona, RadiÊ je pod laænim imenom spo-razuma pokorio se radikalima I OBVEZAO SVOJU STRANKU, DA ∆E INTE-GRALNO POMAGATI IZVR©ENJE VIDOV. USTAVA. Sada se na oblasnimizborima provodi taj ustav, Ëime se hoÊe da izvrπi definitivno rasparceliranjeHrvatske. RadiÊ nema nikakve vlasti u vladi. On i njegovi Ëine u vladi i uskupπtini, sve πto hoÊe radikali.

Njega ni ne pitaju. Ali on na zborovima napada vladu i sve πto nje-gova stranka glasuje, samo da narod zavede, kao da je on onaj od prije kapit-ulacije. Tako ovih dana dræi æestoke govore u Bosni i Hercegovini. Kad doeu Beograd, onda je pokoran i najjefitniji. On je odgovoran i za ove oblastneizbore, koji idu za uËvrπÊenjem vidov. ustava.

On je jedno opako zloËeesto dijete, koje nema svijesti odgovornosti.

Ali Êe se u Beogradu prevariti. Njihova je politika mehanika. Mislekada reduciraju Hrvatsku na ZagrebaËku oblast, da su hrvatsku izbrisali.Varaju se. Narod je æivot, koji se ne da mehaniËki ograniËiti. Dalmacija, kojaje od uvijek traæila sjedinjenje sa Hrvatskom, koja je hrvatskija od Hrvatske,odvojena i ima dvije svoje oblasti, koje su opet tendencijozno razgraniËene. ITAKO OSTAJE ZAGREBA»KA OBLAST JEDINA HRVATSKA OBLAST.Time po staroj teoriji Hrvatska bi bila reducirana na kajkavπtinu. Sve su toraËuni bez krËmara. Kad se 80 novih zastupnika zagrebaËke oblasti sastanu ustaroj hrvatskoj sabornici na slavnom trgu Sv. Marka, ona Êe sabornica posta-ti moralni predstavnik svih Hrvata i sve Êe ostale oblasne skupπtine u Osijeku,u Vukovaru, u Splitu, u Dubrovniku i u Mostaru duhom biti prisutni naMarkovom trgu u sabornici ujedinjene Hrvatske. Narod je duπa, a nije ustavnimehaniËki stroj.

FederalistiËka ideja u duπi je danas svih Hrvata, svih Slovenaca imnogih Srba. Nama su stranaËki interesi uzgredni, nama je u prvom redu do

Oblasti nemaju samouprave. To je samo praπina u oËi narodu.Dræavni budæet je izmuzao do krajnjih granica poreznu snagu i dotjerao je do13 milijardi. Bivπi ministar financija StojadinoviÊ kazao je da se dalje ne moæe.Sada reduciraju jadnim Ëinovnicima dodatke. Ti tereti narodu ne Êe se sma-njiti a na oblasti Êe dræava naprtiti putove, bolnice, πkolske zgrade, Ëinov-niπtvo itd. Za nove terete pasti Êe time odium na samouprave!

Stjepan RadiÊ vodi joπ danas glavnu rijeË u ime Hrvatske. On nosiodgovornost za stradanje Hrvatske jer prvo: U sjednici Hrv. Sabora od 29.listopada 1918. RADI∆ JE GLASOVAO za to da hrvatski sabor, koji je virtu-alno i faktiËki u onom Ëasu predstavljao potpuni suverenitet Hrvatske, PRE-NESE SVOJU VLAST NA NARODNO VIJE∆E SLOVENACA, HRVATA ISRBA IZ BIV©E AUSTRO-UGARSKE. To vijeÊe nije narod birao, nego se jepo svoj volji ustanovilo. »im je to hrv. sab. izvrπio on je poËinio ubojstvo nasuverenitetu hrv. naroda. Sabor je morao saËuvati svoju vrhovnu vlast, i on jemorao sankcionirati sve πto bi se bilo ugovorilo sa Srbijom i drugim zemlja-ma o ustavu nove dræave. I zato je trebalo izvrπiti nove izbore izriËito za to.

U Nar. VijeÊu bila je ogromna veÊina, koja je imala da prihvati sve πtosu Srbi htjeli. Radilo se je nelojalno, da se hrvatski narod VIA FACTI liπi pravaodluke. Da je nova dræava stvarana lojalno, da je hrvatski narod, putem saboraizabrana na novim izborima, samostalno odluËivao o novim odnoπajimaHrvatske prema drugim zemljama, ova bi se dræava drukËije uredila i postavilana Ëvrste temelje narodne volje. Tu je odgovornost Stjepana RadiÊa.

Drugo. U konstituanti 1921. srbijanske stranke uz pomoÊ SrbapreËana, koje su htjele stvoriti centralizam, nisu imale ni proste veÊine. RadiÊje, poslije njegova glasovanja 29. listopada 1918. uvidio, koje je ogorËenje bilonastalo u hrvatskom narodu, pa je stoga udario oπtro na lijevo sa skrajnimizbornim parolama. Narod je vjerovao, da RadiÊ ima politiËke zrelosti iodvaænosti, da Hrvatskoj izvojuje poloæaj njezine samostalne odluke. Dobioje na prvim izborima apsolutnu veÊinu u Banovini. Ali u Konstituantu nijehtio iÊi. Ostao je u Zagrebu sa 52 nar. zastupnika, koji su bili ogromna veÊi-na hrvatskih zastupnika. ON JE TIME OMOGU∆IO GLASOVANJE VIDOV-DANSKOG USTAVA. DA JE PO©AO ONDA U BEOGRAD, OVOGA USTA-VA NE BI BILO.


556rsr 557rsr

spomenika na ono mjesto napisao Rojc i predao na opredijeljeno mjesto (alinije uvaæeno).

Evo RojËevog predloga:

Kamo da se smjesti Strossmayerov spomenik?

Ovo je pitanje porota (jury) rijeπila prema predlogu samoga umjet-nika g. MeπtroviÊa, da se Strossmayeru spomenik smjesti na AkademiËkomtrgu, πto to mjesto u buduÊnosti moæe biti upravo idealno mjesto za Stros-smayerov spomenik.

Ta se buduÊnost oËekuje u tome, da dræava poruπi zgradu starogakemiËkoga labaratorija i da na njegovom mjestu sagradi palaËu za „narodnugaleriju“ s koje Êe se spuπtati oniska terasa s koje Êe se otvarati pogled naspomenik, koji Êe biti æariπte Ëitavoga trga, a stajati Êe pred akademijom, ËijaÊe zgrada na juænoj strani dobiti nov portal.

U kojem vremenu otprilike moæemo oËekivati ovu preudezkuakademskoga trga. Prije nego se moæe pristupiti ruπenju zgrade staroga kemi-jskoga labaratorija treba dræava za potrebe sveuËiliπne podiÊi novu zgradu.

Kada to bude provedeno i kada se bude mogao sveuËiliπniludæbeni zavod preseliti u novu zgradu, onda treba, da dræava pristupi izgrad-nji na mjestu sruπene zgrade novu velebnu zgradu za narodnu galeriju, kojatreba da bude tako opseæna, da svojim krilima sa juga zatvori ono mjesto,koje se danas zove „trg“, pa da tako barem s juæne strane dobije znaËaj trga,dok sa sjeverne strane ostaje danaπnja akademska zgrada, koja ne zatvara togamjesta, veÊ imade znaËenje, da je postavljena u sredini jednoga velikoga pro-duljenoga perivoja. To jest: ono mjesto izmeu akademske palaËe i zgradestaroga ludæbenoga zavoda nije danas po svojoj prirodi i po svojoj suÊnostitrg, veÊ je dio velikoga perivoja, koji se proteæe od sjeverne strane Zrinjevcado glavnoga kolodvora, a u koji perivoj postavljene su tri zgrade: akademskapalaËa, ludæbeni zavod i umjetniËki paviljon.

Za to doista treba da se srednji dio toga perivoja pretvori u trg,onako kako je to za buduÊnost snovano prije nego se na nj smjesti Strossma-yerov spomenik.

toga da se ruπi centralizam, koji je veÊ dodijao i da se jaËa federalistiËka ideja.HRVATSKI NAROD TRAÆI DA U OVOJ DRÆAVI SVOJ NA SVOJOJZEMLJI.

Govor bio je popraÊen neprestanim odobravanjem i na zavrπetkuoduπevljenim klicanjem.

*

Na dan 7. studena 1926. odreeno je po odboru zagrebaËkihgospoa sveËano otkrivanje spomenika Josipu Jurju Strossmayeru i sveËanootvorenje preureene Strossmayerove galerije slika.

Otkrivanje spomenika opredijeljeno je u pol jedanaest sati prijepodne, a u 12 sati sveËana sjednica jugoslavenske akademije znanosti i umjet-nosti, te otvorenje preureenje Strossmayerove galerije slika. U 2 sata biti Êe„diner u nadbiskupskom dvoru, a u pol devet u veËer u gradskim dvorima naKatarinskom trgu rout (raut) za uzvanike odbora zagrebaËkih gospoa zaStrossmayerov spomenik. Usporedo s ovim obdræavati Êe se u 9 sati prijepodne sveËano bogosluæje u prvostolnoj crkvi, koje Êe vrπiti pokroviteljsveËanosti dr. Ante Bauer nadbiskup zagrebaËki.

U pol jedan u podne biti Êe u seljaËkom domu sveËana sjednicaSeljaËke Sloge, u dva sata poslije podne diner dinatovi u Gradskom podrumuza uzvanike grada Zagreba. U pol tri sata popodne biti Êe davana u hrv. na-rodnom kazaliπtu seljaËka predstava „Dubravke“ od GunduliÊa. U 5 satipopodne prireuje Hrvatski Sokol spomen-akademiju, a iza toga komers iveliku sokolsku puËku sveËanost.

*

Teækim je prigovorima svih posjetnika naπlo nespretno smjeπtenjeizvrstnoga kiparskoga djela MeπtroviÊa u pozadini galerije slika. Kritika bijaπeopravdana a ta se nalazi nagovjeπtena u miπljenju, koje je o smjeπtanju toga


558rsr 559rsr

Za ovakvo privremeno smjeπtanje Strossmayerova spomenika bilibi troπkovi razmjerno neznatni, jer ureenje hodnika do stubiπta i bez toga jedavno veÊ nuædno. Ta privremenost stajala bi samo radnu snagu zasmjeπtanje spomenika. A tako ne bi niπta stojalo nego radnu i voznu snagu injegovo otpremanje na definitivno mjesto na danaπnji akademski trg, kadabudu ispunjeni svi uvjeti za njegovo smjeπtanje tamo, to jest, kada budeizgraen juæni portal na akademskoj palaËi i na njoj nasuprot sagraenapalaËa narodne galerije.

Onda neka se premjesti spomenik u okolinu za nj stvorenu.

Dotle pako neka bude na opisanom (privremenom) mjestusmjeπten, gdje idejno potpuno odgovara i na kome mjestu ne bi izgledao kaozabaËen i zavrgnut, to bi dostojno na tom mjestu mogao doËekati, da se prire-di njegovo trajno smjeπtenje na buduÊem novom akademskom trgu.SveuËiliπte dobilo bi uz to trajni pristojni prilaz do stubiπta.

Zato predlaæem, da gradsko zastupstvo prihvati predlog porote, dase Strossmayerov spomenik ima smjestiti na buduÊem novom akademskomtrgu. Dok ne bude ovaj u tu svrhu ureen i izgraena njegova juæna strana,dotle neka se privremeno smjesti pred sveuËiliπte, u ogradi sveuËiliπtapreudeπenoj kako sam spomenuo.

Ovom privremenom smjeπtenju pred sveuËiliπte mogla bi se sma-trati zaprijekom okolnost da onaj prostor pred sveuËiliπtem nije gradsko tlo,veÊ dræavno (zemaljsko). Nu mislim, da naπi dræavnici ne bi imali niπta protitomu, da grad na svoj troπak pristojnije udesi ulaz u sveuËiliπte i da pred njimprivremeno smjesti Strossmayerov spomenik.

Moje je dakle miπljenje, da se ima prihvatiti miπljenje umjetnikovo,i porote, da se spomenik Strossmayerov ima smjestiti na preudeπenomAkademskom trgu u zaleu akademske zgrade, kada i ona tamo svoj juæniportal izgradi, a dotle dok to sve ne bude, neka se spomenik stavi predsveuËiliπte, kamo idejno spada barem toliko, koliko pred jugoslavenskuakademiju znanosti i umjetnosti.

Milan Rojc

Nije dovoljno, da se samo makne javni zahod i da se posijeku sta-bla, koja ga skrivaju, a da se tamo postavi spomenik. To bi tako izgledalo,kano da je zavrgnut za zalee akademske zgrade.

I to bi ostalo tako dotle dok dræava ne sagradi novi sveuËiliπniludæbeni zavod, dok dræava ne sruπi stari, i na njegovom mjestu ne podignevelebnu palaËu za narodnu galeriju, te dok akademija, ∑ dakako dræavnompomoÊi ∑ ne uredi novi portal na juænoj strani svoje palaËe. Dokle god to nebude, sve Êe dotle biti Strossmayerov spomenik upravo kao zametnut izavrgnut u nedoliËnoj okolini i ne spadajuÊi u onu okolinu. ©to mislite kakodugo bi to tako moglo biti?

Pogledajmo kako dugo treba, da dræava izgradi u Beogradu parla-menat, u Zagrebu potrebne klinike itd. Ne Êu da se izgubim u gatanju kolikogodina (ili desetgodiπta) bi Strossmayerov spomenik morao Ëekati za leimaakademske zgrade, da mu se okolina pristojno uredi, veÊ tvrdim ∑ a svi Êe mito odobriti ∑ da Êe to potrajati mnogo, mnogo godina, a valjda i mnogodecenija.

Zato dolazim na misao, ne bi li se za Strossmayerov spomenik na-πlo zgodnije pa ma i privremeno mjesto, na kome bi ipak zgodnije mogaoËekati na stvaranje one okoline u sadaπnjem perivoju tako zvanih trgovaZrinjevca, akademije i trga. I pa da se onda tamo prenese. Meni se Ëini, da bibio privremeno mnogo bolje nego u zaleu akademije smjeπten predsveuËiliπte, komu je on i duπevni „otac i stvarni promicatelj“.

Pred sveuËiliπtem spojio bi se pjeπaËki pristup sa Wilsonova trga sacijelom πirinom sveuËiliπtnoga stubiπta u razini asfalta na Wilsonovom trgu.

Na ovu razinu, a pred sredinu obih krila stubiπta postavio bi sespomenik. Tu bi trebalo da se posjeËe jedno veliko drvo s desne stranestubiπta (platana) i da se podigne prilaz k sveuËiliπtu u πirini stubiπta na razinupjeπaËkoga asfalta na tom trgu, πto bi veÊ i davno bilo trebalo uËiniti, jer jeupravo nakazno, da se u sveuËiliπte dolazi s asfaltnoga hodnika kroz pjeπËanublatnu, mokru ili praπnu nizinu.


560rsr 561rsr

Gospodine ministre!

Svi fakulteti na zagrebaËkom sveuËiliπtu su u velikoj bijedi, jer imse uskraÊuju za normalni opstanak nuædna sredstva. Najgore prolazi veteri-narski i medicinski fakultet, koji su joπ u razvitku, dakle trebaju povrhtroπkova za normalni rad joπ i takovih za stvaranje nu o ne Êu ovdje voditiraËuna u oËi nuædne skrajnje πtednje. Neka im razvitak sustane koju godinu,ali neka ne uginu!

Ali ne znaËi πtediti, ako se πtednjom upropaπÊuje i ono πto je veÊsteËeno i stvoreno. Ne moæe se zvati opravdanom πtednjom, ako se samohrvatskim fakultetima urpavo podvezuju æile, te se oni moraju suπiti i kinitidok se drugima odreuje ne samo πto redovito trebaju, nego i nuædne svoteza njihovo napredovanje i razvitak.

SljedeÊe brojke pokazati Êe Vam uæasno stanje stvari koje brojkesadræava predlog dræavnoga proraËuna za g. 1927/28. Za cijeli beogradskifakultet ukljuËivo medicinskog fakulteta predloæeno je za g. 1927/28.

materijalnoga rashoda 28.217.000.

a za sveukupno zagrebaËko sveuËiliπte ukljuËivo

medicinski i veter. fakultet samo 10.315.000.

dakle manje za punih 17.902.000.

Prema Vama g. ministre, koji ste kulturni Ëovjek i koji ste veÊ u hrv.saboru govorili radili na tome, da se pristup k visokim naukama i seljakomomoguÊi otvaranjem visokih πkola u Zagrebu, ne trebam prikazati teπkeposljedice ovakvoga razdijeljenja dotacija i ovakove πtednje. Neka budeBeogradu sve πto je traæilo (ne Êe biti previπe), ali mora se i Zagrebu dati πtoje traæio (a traæio je manje nego treba).

Od tih svota otpada na stvarne (materijalne) rashode na medicinskifakultet

u Beogradu 14.700.000.

*

Ministar Stj. RadiÊ izvrπio je svoje obeÊanje, da Êe izpravitinepravde poËinjene po njegovom prethodniku zagrebaËkim profesorima kojisu bili nezakonito umirovljeni i to prof. dr. ManojloviÊ, dr. Kiseljak i dr.Bazala.86 Na njihova mjesta nezakonito po ministru prethodniku RadiÊevompostavljeni su bili Ferdo Koch, dr. Milan Prelog, dr. Artur Schneider i dr.Branko Vodnik (pravije Drechsler) te su sada ovi stavljeni u pokoj (mir).

*

Ali i ako je RadiÊ u tome odmah pomogao, ipak je ostalo joπmnogih i mnogih nepravda i nezakonitosti, koje Êe on teËajem svoga sluæbo-vanja kao ministar prosvjete izpraviti. Nu kad je on odstupio i kad je u naro-dnoj skupπtini priobÊen proraËun za iduÊu godinu 1927. Rojc se snebivao isjetio PribiËeviÊevih rijeËi o ljubljanskom medicinskom fakultetu: mi im gamoramo dati, ali Êemo ga lijepo malo po malo „ogladniti“.

U Rojca je uzkipio bijes na bivπega prosvjetnoga ministra. Rojc jevidio jasnu i golu namisao ministra, da zagrebaËke vis. πkole „izgladni“ nekapoginu u pomanjkanju (novËanih sredstava). Ali Rojc je vjerovao u dobruvolju Stj. RadiÊa, ako mu se istina predoËi. RadiÊ doduπe nije viπe prosvjetniministar, ali kao ministar na raspoloæenju, spada joπ njihovom logoru. Sjednezato, prouËi famozni proraËun za g. 1927. (srbski se kaæe „budæet“) i napiπeRadiÊu slijedeÊe pismo:


86 Svetozar PribiÊeviÊ je kao ministar prosvjete umirovio nekoliko zagrebaËkih sveuËiliπnihprofesora, zbog njihovog angaæiranja na strani hrvatskih nacionalnih zahtjeva. Tako jeprimjerice hrvatski filozof Albert Bazala koji je 1920. bio povjerenik za prosvjetu i vjereKraljevske hrvatsko-slavonske zemaljske vlade te kasnije ugledni Ëlan i glavni tajnikHrvatske federalistiËke stranke, zbog politiËkog djelovanja godine 1924. prijevremenoumirovljen (reaktiviran je 1927. zahvaljujuÊi novom ministru S. RadiÊu). Treba spo-menuti da je dr. Bazala 1925. izabran u Narodnu skupπtinu Kraljevine SHS kao narodnizastupnik kotara Nova Gradiπka (zahvaljujuÊi koaliciji sa HRSS).

562rsr 563rsr

*

I ako je hrvatsko zakonodavstvo od srbijanskoga mnogo napredni-je i modernije (πto znaËi pravednije, ËovjeËnije i promiπljenije), ipak Srbijanskatoboæe Jugoslavenska vlada u Beogradu nije htjela preuzeti od Hrvata nijedanzakon, veÊ je svoje zastarjele i nedotjerane zakone usuprot protegnula i naHrvatsku. Tako je protegnut na Hrvatsku srbijanski vojniËki kazneni (kriviËni)i viπe njih financijalne naravi. Tako su sada protegnuli i srbijansku farmakope-ju na cijelu kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.

©tampana je dakako Êirilicom g. 1926. u Beogradu. A naπa izdanaje u dva jezika, hrvatskim i latinskim (univerzalnim barem za sve europskeljekarnike). VeÊ povrπnim pregledom opaæa se, da je naπa farmakopeja, koja uhrvatskom jeziku ima naslov „Hrvatsko-Slovenski Ljekopis“ mnogo praktiËni-ja i podpunija od srbske farmakopeje. UnatoË toga i ako Ëetiri petine ljekarni-ka ove dræave nisu Srbi i Êirilica im nije svakidanje Ëitanje, i ako ova petinaljekarnika, koji nisu Srbi, znadu latinicu, jer ih je ogromna veÊina ljekarniËkenauke provela na hrvatskom sveuËiliπtu. Tako se je izjadao neki novinar u„Hrvatu“.

*

ZagrebaËki literarni list Savremenik, koji je ureivao donio je ubroju 3. i 4. jedan skroz bljutavi Ëlanak, a Gustavu Matoπu pisan od nekogaFrancuza Andre Rouveyre u Parizu. Rojc je taj sastavak teækom mukom uzsve veÊe zgraæanje proËitao. Nije se mogao snaÊi u to, da jedan hrvatskibeletristiËni list namijenjen obiteljskom krugu tako odvratno prizora opisuje.Zgraæao se je nad toliko nizkom razinom hrvatske beletristike, pa joπ poduredniËtvom srednjoπkolskoga profesora doktora Srkulja stojeÊim pohrvatskim knjiæevnicima utemeljenoga lista!

Kako ga je narav i odgoj gonio, da nevaljano ispravlja i sprjeËava,tako ga je zgraæanje da takovo πtivo dobivaju u ruke mladiÊi i djevojke ogorËi-

a u Zagrebu 4.495.000.

dakle manje za 10.205.000.

A k tome Zagreb ne ima manje zavoda i manje potrebe odBeogradskoga.

Trebate znati g. ministre, da je zagrebaËki medicinski fakultet kaominimum svojih potreba za normalni rad u g. 1927/28., iskazao i toËno obra-zloæio svotu od 24.553.240 Din. Kamo Êe dosjeti sa 4.495.000!!!

Jednako je zlo sa dotacijom za materijalne rashode fakulteta zaveter. medicinu. On je iskazao i obrazloæio potrebu za g. 1927/28. sa9.187.877. Din a u prijedlogu proraËuna opredjeljuje mu se samo 290.000Din. Ovo je oËajno! Moæe se samo razumjeti, ako se pretpostavi æelja i odlu-ka pomalo mu podrezati æile…

Vama, koji ste i u sitnice upuÊeni ne trebam da razloæim uæasnonasilje, koje vlade hoÊe time da nanese naπemu medicinskom fakultetu, veÊ jemeni svrha samo to, da Vas upozorim na tu okolnost, pa da Vi, koji imadeteza sobom svu politiËku moÊ hrvatskoga naroda, ovu upotrijebite, da vlasto-dræce sklonete na pravednu πtednju, na pravednu podjelbu. Ako se dakle nemoæe za ova dva medicinska fakulteta (u Zagrebu i Beogradu) dati viπe nego4.495.000 plus 14.700.000 ukupno 19.195.000 Din., onda treba da se ovasvota bratski podijeli, tj. svakomu medicinskom fakultetu polovica, dakleZagrebu i Beogradu jednako svakom po 9.597.500 dinara.

Ni ovo ne bi bilo dostatno, ali ako braÊa ne imadu sredstava, barneka bude bratske pravednosti. Ovaj nerazmjer ne ispravlja se time, πto jeosobni rashod za Zagreb predloæen neπto veÊi nego za Beograd, jer ima uZagrebu viπe instituta i po tom viπe profesora.

Ovo pismo poslao je Rojc RadiÊu kad je boravio u Zagrebu, i dobioje potvrdu, da je to pismo 24.XI.1926. primio KoπutiÊ. Ta potvrda glasi:Primio sam pismo naslovljeno g. Stjepanu RadiÊu, ministru na raspoloæenju.

U Zagrebu 24./11.1926.

KoπutiÊ.


564rsr 565rsr

Doznajemo mimo njegovih ljubavnih doæivljaja pripovijedanih bezikakvoga obzira na pristojnost ËitalaËke javnosti, da je njegova (Rouveyrova)osoba bila priliËno poznata u Quartier Latinu i da je tomu dopsinijelo to, πtoje nosio malu æivo crvenu kravatu. Uistinu, o sebi nam je g. Rouveyre mnogonova rekao, jer ga nismo nikako poznali, ali o Matoπu nije rekao niπta, πto bimoglo proπiriti naπe dosadanje poznavanje i shvaÊanje ovoga i njegovih djela,nije niπta doprinosio k boljem razumijevanju naπega Matoπa.

G. Rouveyre to i sam osjeÊa pa u tom obziru kaæe, da se on kaoslikar umjetnik, odan likovnim umjetnostima, uopÊe nije zanimao za odlike,koje je mogao Matoπ imati, joπ k tomu u njemu nepoznatom hrvatskomjeziku.

Kad se sve ovo pisanje gdna Róuveyre uzme na um, onda mumoramo priznati, da je imao potpuno pravo kad se je bojao „da bi svojimuspomenama mogao uËiniti krivo, izazvati sablazan te se izloæiti opasnosti dabude posmatran bezosjeÊajnim i Ëak bezobraznim“. I za to nije trebalo ovajsastavak priopÊiti, a po gotovo ne u „Savremeniku“ kao obiteljskom inaËepristojnom listu.

Toliko o Ëlanku g. Rouveyre, koji je na veliko Ëudo naπe, u hrvat-skom listu priopÊen na francuskom jeziku uz hrvatski prijevod. Kao da je toneka vaæna isprava, koju treba poznati baπ u izvorniku, da se uklone dogodnakriva tumaËenja! ∑ Ovim uvrπtenjem toga sastavka na francuskom jeziku danamu je svakako sa strane „Savremenika“ prevelika i stvari nipoπto neodgovara-juÊa vaænost. U „Listku“ istoga broja „Savremenika“ pod naslovom „Tri posje-ta“ ima o gdnu Rouveyre dosta dugaËko pripovijedanje, kojim se priËa tko je oni πto je do sada radio, crtao i pisao. Ovo prikazivanje ima da podigne i utvrdivrijednost njegovoga sastavka o uspomenama na Matoπa.

G. Rouveyre je pisao kako je znao, a pisao je ∑ to sam kaæe ∑ podvanjskim pritiskom, uz osjeÊaj, da Êe povjerovati utanËanost ukusa hrvatskihËitalaca. Toliko o sastavku g. Rouveyre. Hrvatski prijevod je dobar, ali izazivadva pitanja. ∑ prvo, zar je naπ hrvatski jezik tako siromaπan i oskudan, da sebez obilate pomoÊi tuinskih rijeËi ne bi mogao ni ovakav sastavak prevesti?

lo, te nagnalo, da dru Srkulju, urednika ukori, ne bi li time sprijeËio opetova-nje ovakove prostote.

Napisao je svoje dojmove pod nadpisom „Savremenik“ i poslaodru Srkulju. Taj njegov sastavak ili kritika glasi:

„SAVREMENIK“

U broju 3-4 „Savremenika“ priopÊen je na prvom mjestu francuskisastavak gdna Andre Rouveyre o Gustavu Matoπu u Parizu. G. Rouveyreuvodno iztiËe, da su ga dva razloga sve do sada sprijeËavala, da se odluËi nataj mali posao, pa da piπe za Hrvate o Matoπu, kako su ga to Ëesto traæili pri-jateljski zvedljivci (znatiæeljnici) iz Hrvatske.

Prvi mu je razlog bio to, πto „bi mogao uËiniti nekomu krivo, izaz-vati sablazan… moglo bi se iz razloga obzirnosti naÊi, da nije zgodno pripovi-jedati o nekim stvarima, koje sam mogao poËiniti s Matoπem…“ Drugi mu jerazlog bio to πto se je bojao „izoloæiti opasnosti, da bi mogao biti smatranbezosjeÊajnim Ëak i bezobraznim“…

I doista g. Rouveyre imao je pravo. Bilo bi bolje, da ovih uspome-na nije napisao, da ih nije napisao ovako, kako one baπ u nikojem pravcu nedonose niπta novoga o naπem Matoπu, baπ niπta πto nam nije bilo poznato,ali nam zato mnogo priËa o sebi, i o svojoj mladosti, kad se je upoznao i spri-jateljio s Matoπem. Pripovijeda kako je æivio oskudno i kako je ipak pomagaoMatoπu, jer je redovitije zaraivao od ovoga. Pripovijeda nam svoje ljubavneprilike i neprilike, pa i kojim ih je putem tim poæudam udovoljavao i u kakoveje pri tom nezgode upadao. U tom pripovijedanju o sebi on doista ne poznastida ni srama, pa ni mrve osjeÊaja pristojnosti.87


87 O Matoπevom æivotu u Parizu i prijateljstvu s francuskim slikarem i knjiæevnikom AndreRouveyreom vidi u: Dragutin, TADIJANOVI∆, Antun Gustav Matoπ u Æenevi i uParizu, Graa za povijest knjiæevnosti hrvatske, Knj. 34., 1994., Matoπiana I. (priredili IvoFrangeπ i Dragutin TadijanoviÊ), 186.-204.

566rsr 567rsr

Navesti Êu samo neke: concierge, plan, pejsaæ, indolentnost,situacijski, pluz, maska, akcidentualno, seksualno, konstatacija, tendencijskameditacija (ne znam πto je pisac time htio reÊi), koncentrirano, linearno, vizi-ja, situacija, manijak, simplificirano, naelitniji, morbidni, observiranje,biografija, literarno, informacije, manuskript, perfekcija itd., itd. itd.

Zar je zbilja za izraæavanje misli na hrvatskoj jeziku nuædno da sena sve strane rabe tue rijeËi? Zar je zbilja za razumijevanje hrvatskoga jezikanuædno znanje esperanta i jezika turskoga? Zar nije nasuprot duænosthrvatskoga knjiæevnoga lista, da unastoji oko knjiæevnoga izraæavanja misliËistim hrvatskim jezikom.

U Zagrebu, 10/10.1926.

Milan Rojc

Ovu je kritiku pod svojim imenom poslao dru Srkulju i oËekivaood njega odgovor ∑ izpriku ∑ πto li? ∑ Ali nije mu stiglo niπta, nego kad se jeprvi puta poslije odpremljenoga pisma sastao sa drom Srkuljem ovaj mupotvrdio, da je pismo primio, ali da Rojc ne ima pravo, jer je Rouveyre umjet-nik slikar i pisac, pak mu se takovo pisanje ne smije zamjeriti…

U tom pravcu Rojc nije mogao uËiniti niπta drugo, nego je otkazaopredplatu za „Savremenik“ kako mu ovaj ne bi viπe bio dostavljen i po obiteljiËita…

Rojcu se je javljala sve veÊa i veÊa bol u nozi od upale æivca ishiasa.Zato odluËi, poπto je i onako ostao samljen u kuÊi, jer mu je supruga umrlanakon πto su zajedno proæivjeli 45 godina ljubavi i meusobnom poπtivanju,∑ odputovati u varaædinske toplice. Dospjevπi tamo poËela ga je smuÊivatidosada. Da ju kako tako svlada uzeo je opisivati svoj boravak u tim toplica-ma, te je pisao kuÊi svoja opaæanja. Evo prvoga pisma.

Iz varaædinskih toplica.

Drugo, πto bi uËinio „Savremenik“, da kojom sreÊom nije bilo Turaka u naπemsusjedstvu? Savremenik se sluæi nepotrebno tuicima, kao: „emocija, artista,impresija, avantira“, a i turcizmoima kao: „Êumez, kavaz“.

Zar se to zbilja ne da reÊi hrvatskim rijeËima? Zar ne bismo razum-jeli, kad bi nam prevodilac napisao: ganuÊe, umjetnost, utisak (dojam),dogaaj (doæivljaj, pustolovina).

Zar je trebalo Turska u Europu, da uzmognemo s francuskoga pre-vesti rijeËi kao „Êumez“ i kavkaz“? „Savremenik“ prevodi francusku rijeË„bouge“ koja znaËi „tijesan, neËist stan“, sa turskom rijeËi „Êumez“, koja znaËikokoπinjak! Dakle je Ëak uzeo tursku rijeË, koja se samo u prenesenom smislusamo u slici moæe uzeti da znaËi „tijesan, neËist stan“, umjesto da izravnoprevede hrvatskom rijeËi pravi smisao francuske rijeËi „bouge“. Tim viπe, πtose ni francuski pisac nije posluæio slikom.

Savremenik je francusku rijeË „gardien“ preveo sa turskom „kavaz“premda imademo hrvatskih rijeËi: Ëuvar, straæar, zaπtitnik…

Savremenik je francusku rijeË „escarpes“ preveo sa rijeËju „apaπi“.Kad bi francuski pisac bio htio izreËi „ono πto znaËe „apaπi“, on ne bi biorekao „escarpes“, nego bi rabio rijeË apaches, jer je i ona u francuskom jezikuudomljena. No on je napisao „escarpes“, pak je i Savremenik u svom prijevo-du trebao uzeti smislu odgovarajuÊu rijeË „razbojnik, lupeæ“.

Savremenik prevodi francusku rijeË „voyous“ sa rijeËju „mangup“,koju nisam u nijednom hrvatskom rjeËniku mogao naÊi (ne ima je ni uVukovomu). A „voyous“ znaËi hrvatski: protuha, skitnica. Zaπto Savremenikkao hrvatski knjiæevni list grabi za tuim rijeËima, pa i za turskim, gdje imaobilate zalihe hrvatskih rijeËi! U veÊ spomenutom „Listku“ istoga brojaSavremenika joπ ima mnogo viπe tuica, koje nisu nipoπto potrebne… One nesamo πto ne rijese hrvatskoga jezika, nego ga izravno nagruju, prikazujubogaljem, koji mora da u susjeda krade, ako hoÊe da æivi, oduzimaju musvaku posebnu znaËajnost i Ëar, briπu mu svu otmenost staroga obrazovanogajezika!


568rsr 569rsr

Dopao mi ruku jedan komad jednih naπih dnevnih listova, na komsam proËitao ovu brzojavku: U Novostima od 30/8.1927. Ëitam, da je prosla-va prestolonasljenikova roendana ove godine odreena za dan 6. rujna 1927.

„Zagreb 4. kolovoza (sluæbeno) ©ef prosvjetnog odjeljenja kodvelikog æupana primio je danas ovaj brzojav iz Beograda: Ponedjeljak na danroendana Nj. Vis. Prestolonasljednika Petra KaraoreviÊa imadu sve πkole ukraljevini praznikovati.“

(Brzojavka, vrlo je lijepa rijeË za telegram, a brzojav za telegraf. Nijesamo nagrada, nego je i grjehota, da se sluæbeno ne rabe ovi hrvatski izrazi.Ali ako je ne rabe sluæbeno, neka se svi naπi novinari samo njima sluæe.“

Zamislio sam se u to, πto se ovakova odredba brzojavlja. Zar seministarstvo nije znalo za vremena sjetiti, pa da pismeno odredi praznikova-nje? Ili je dugo krzmalo, bi li, ne bi li takovu odredbu izdalo, pa se je tek uzadnji Ëas odluËilo na ovu odredbu?

Nije niti jedno niti drugo, nego j evrlo loπ obiËaj kod svih naπihministarstava, da svoje odredbe u mnogo sluËajeva kada ni najmanje nijepotrebno Ëine brzojavnim putem. To je doduπe za dræavu vrlo skupo, ali zatone treba zbog kratkoÊe, toliko razloæiti i tumaËiti brzojavno poslane odredbe.Ministru je to komotnije!

*

Kad je PaπiÊ zbog bolesti podnesao kralju svoju i svoga kabinetaostavku, uËini PribiËeviÊ veliki skok: skoËio je preko svih svojih prijaπnjih naËelarada ∑ zaletio se i skoËio do RadiÊa, te se udruæi sa RadiÊem i sloæi u opoziciju…88

Prvi puta za moga æivota poπao sam u toplice. PreporuËiπe mi, jerda Êu se tamo rijeπiti sichiasa (izvori ishiasa, a nipoπto iπias. To je rijeË grËka ipiπe se sa oπtrim (h) ch pak kad pred ovo joπ doe grËki s izgovarat to kaoiπias).

Ono Ëega sam se bojao u Tolicama ubrzo se je pojavilo: ∑ dosadai dosaivanje! Od dosade Ëitao sam svaki prujak otisnutoga papira, koji mi jeruku dopao, i nove i stare novine i komadiÊe njih, u koje mi je trgovaczamatao sitnu robu, koju bi kod njega kupio.

Ovim Ëitanjem nisam doduπe mnogo proπirio svoju naobrazbu, alisam bio potaknut na gdjekoje razmatranje i upozoren na gdjekoje pojave, kojiostaju manje opaæeni, kad ih uπËitamo u dnevnoj vrevi poslova i dojmova.Æelim nekoja opaæanja priopÊiti svojim suvremenicima. Moæda Êe i njepotaknuti na razmiπljanje i prema uspjehu toga razmiπljanja na ispravniji po-stupak. ∑ Od dosade dao sam se eto na zanovjetanje.

Dospio mi je u ruke jedan list broja 161. novina „Novosti“ odnedelje 13. lipnja. Godina nije na tom listu oznaËena. Zanimao me je Ëlanako Ivanu Perkovcu. U tom Ëlanku veli se, da je Avelin »epuliÊ, bio ærtvaKhuenove strahovlade. No, Avelin »epuliÊ bio je veÊ mnogo godina mrtav,kada je Khuen zasio na bansku stolicu.

Dalje se Ëita u tom Ëlanku da „nakon pada ministra Schmerlingapostaje MaæuraniÊ ban Hrvatske i Slavonije, i „Pozor“ opet izlazi i 1866.preuzima Perkovac opet mjesto odgovornoga urednika“. ∑ Opazili ste, da jepisac veÊ zaboravio na Dalmaciju, da se je ban MaæuraniÊ zvao banomDalmacije, Hrvatske i Slavonije. ∑ A teπko da ste opazili, kako pisac nemarnopiπe, jer MaæuraniÊ nije postao banom poslije pada ministra Schmerlinga, kojije g. 1865. uslijedio, veÊ je imenovan banom tek g. 1873. Ako ne zna neka seprije obavijesti, ili neka o tom πuti. Evo to su pogreπke o povijesnim Ëinjeni-cama na koje sam i bez pomoÊnih knjiga nadoπao, a koje su vrlo krupne. Kakoda onda vjerujemo ostalom sadræaju?


570rsr

88 SeljaËko-demokratska koalicija (SDK) naziv je za koaliciju Hrvatske seljaËke stranke iSamostalne demokratske stranke (SDS). Koaliciju su nakon parlamentarnih izbora, 11.listopada 1927. sklopili predsjednik HSS-a Stjepan RadiÊ i predsjednik SDS-a SvetozarPribiÊeviÊ. Koalicija je postojala od 1927. do 1941. godine. Usprkos poËetnim znatnimrazlikama u politiËkim koncepcijama dvojice voa, to je postala trajna programska koali-cija sve do raspada dræave, koju su ravnopravno vodili dvojica predsjedika stranaka,nekada najljuÊi neprijatelji.

571rsr

Redoviti rashodi 6,640.000- 13,540.000-

Izvanredni rashodi 12,110.000- 21,000.000-

20,930.000- 38,135.000-

Zagreb imade izim fakulteta, koje ima Beograd, joπ veterinarskifakultet, a k tome ide na teret budæeta zagrebaËkog univerziteta i Visoka πkolaza trgovinu i promet. Jasno je, da bi morao Zagreb prema tome imati jer imaviπe fakulteta ∑ i viπe pomoÊnog osoblja, a novi budæetni predlog za god.1927/28. predvia baπ obratno:

Zagreb Beograd

Pristavi 28 36

Asistenti 60- 66

88 102

Osobito bi imao da strada po budæetnom predlogu za god.1927/28. zagrebaËki medicinski fakultet. Za sada su predvieni slijedeÊimaterijalni rashodi:

Zagreb Beograd


Izvanredni rashodi 895.000- 6,300.000

Ukupno 4,495.000- 14,700.000-

Ovom svotom fakultet apsolutno ne moæe izaÊi. trebalo bi bar joπ3,000.000 za dovrπenje dermatoloπke i pediatriËke klinike, koja se veÊ 4godine gradi i ureuje, dalje bi bilo vaæne potrebe: konaËna izgradnjapatoloπko-anatomskog instituta dovrπenjem istoËnog krila i izgradnja

Slijedi: I opet razpust skupπtine, opet novi izbori i opet nova vladai novi ministri! ∑ i opet nova premjeπtanja, smjenjivanja, penzioniranja i imen-ovanja! Bez takvoga previranja ne ima u Srbiji razpust skupπtine i promjenavlade nikakvoga uËinka. Ministrom prosvjete ostao je Kumanudi (polu Grk ipolu æidov): a ni novi izbori 11. rujna 1927. nisu donijeli nikakove naËelnepromjene u sastavu skupπtine. Novo ministarstvo podnijelo je Narodnojskupπtini dræavni proraËun za g. 1928. k tomu proraËunu ima glavna crta„uzkrata dovoljnih sredstava za æivot. Obstanak sveuËiliπta, po gotovosveuËiliπta u Zagrebu i Ljubljani“.

Profesor medicine na sveuËiliπtu u zagrebu Dr. Boris Zarnik prib-avio si je pomoÊu svojih zemaljka Slovenaca iz Beograda prepis podneπenogaproraËuna za g. 1928. te je sastavio pregled kako bi izgledao po novompodneπenom proraËunu prinos dræave za Beogradsko, a kako za ZagrebaËkosveuËiliπte. Ovo je danas „dokument“ za upoznavanje srbijanske pravednostii shvaÊanja jednakosti trijuh sastavnih dijelova: Hrvatske, Srbije i Slovenije.

Evo ovaj dokumenat:

Materijalni rashodi Zagreb Beograd

Upravni troπkovi 1,902.00- 1,977.000-


Izvanredni rashodi 3,735.000- 16,350.000-

Ukupni mater. rashodi 10,315.000- 28,217.000-

Materijalni rashodi sveuËiliπta u Zagrebu i Beogradu u sadanjembuæetu (god. 1926/27):

Zagreb Beograd

Upravni troπkovi 1,680.000- 2,095.000-

Najamnine 500.000- 1,500.000-


572rsr 573rsr

ministra prosvjete izgladnjenjem propasti napisao je Ëlanak za novine, kojiglasi: Komisija za redukciju fakulteta sastala se danas u 10 sati pod pred-sjedanjem ministra Kumanudija na svoje prvo zasjedanje. Iz Zagreba suprisutni sveuËiliπtni prof. gg. sveuËiliπtni prof. gg. dr. Belobrk, dr. Zimmer-mann i dr. RadoniËiÊ. Sjednicu otvara ministar prosvjete.

KUMANUDI I IZJAVLJUJE DA IZ BUDGETSKIH RAZLOGATREBA PRISTUPITI REDUKCIJI FAKUTLETA, PA NE SAMO IZ BUDGET-SKIH NEGO I IZ PROSVJETNIH RAZLOGA. kaæe DA SU TRI TEOLO©KAFAKULTETA PREVI©E I DA BI JEDAN KATOLI»KI TREBAO DA SE UKINE.ZATIM SU PREVI©E TIR MEDICINSKA FAKULTETA. A GOSPODARSKO-©UMARSKI FAKULTET U ZAGREBU MOGAO BI DA SE RAZDIJELI TAKODA ©UME OSTANU U ZAGREBU, A POLJOPRIVREDA DA SE PRENESE UBEOGRAD.

Po svemu tome neka komisija raspravi.

Prvi stavlja na ministra pitanje g. Pavle PopoviÊ, prorektor beograd-skog fakulteta:

Zaπto se ne povuËe Ël. 44. financijskog zakona? On dalj traæi odministra, da se pitanje univerziteta imade rjeπavati samo univerzitetskimzakonom.

Dr. Kumanudi odgovara da,

ON ZA SADA NE ∆E POVLA»ITI »LAN 44. MAKAR SU SE NANJEGA PRAVILE PRESIJE, JER DA SU SVE TE PRESIJE POLITI»KE PRI-RODE, NARO»ITO U ZAGREBU I LJUBLJANI NIJE NI©TA DRUGO NEGOPOLITI»KA AGITACIJA, KOJA HO∆E DA OD OVOG PITANJA PRAVIPOLITI»KO PITANJE.

Poslije izjave ministra dr. Kumanudija otvorila se rasprava po reduo svim izjavama g. ministra.

Profesori dr. RadoniËiÊ i dr. Belobrk svestrano obrazlaæu da nikakvibudgetski razlozi ne postoje za redukciju fakulteta, a isto tako ne postoje niprosvjetni razlozi.

istoËnog krila velike institutske zgrade na ©alati, kako bi mogli kemijski i fizio-loπki institut napustiti svoje provizorije te bi se uredio institut za sudsku me-dicinu. Dalje bi bilo obzirom na to, da æeli gradska opÊina, da klinike ispraznegradske πkole, od potrebe, da se poËne i gradnjom bar jedne nove kliniËkezgrade. K tome bi terbalo bar na dvostruko povisiti dotacije teoretskih insti-tuta.

Kad se usporede brojke dotacija za beogradski univerzitet sadotacijama za zagrebaËko sveuËiliπte vidi se golema nepravda koju snuju izBeograda proti Zagrebu.

Za Beograd predoËeno je:

u prvoj stavci svega 28,217.000-

za Zagreb 10,315.000-

dakle manje 18,102.000-

Osamnajst milijuna!

Ostale potrebe:

Za Beograd 38,135.000-

za Zagreb 20,930.000-

dakle manje za 17,205.000-

Kad se k ovim pribroji gore iskazna svota sa 18,102.000. ∑ iznosisvota 35 i pol milijuna za beogradsko sveuËiliπte viπe nego za zagrabaËko, iako ima Zagreb viπe fakulteta i viπe polaznika! VeÊ za sam medicinski fakul-tet u Zagrebu predloæeno je ukupno samo 4,495.000- dinara dok je zabeogradski predloæeno 14,700.000- gotovo za deset milijuna viπe.

Rojc zabrinut za hrvatsko sveuËiliπte, i za fakultete, koje je on svo-jim trudom i svojim nastojanjem ustrojio, da Êe odreenim od Kumanudia


574rsr 575rsr

Ëinjenice, da bi SAV NAROD »IJI BI UNIVERZITET BIO REDUCIRANSMATRAO TAKAV »IN ZAPOSTAVLJANJEM I UGROÆAVANJEM.

Uzimamo na primjer teoloπki fakultet u Zagrebu.

Ministar Kumanudi odgovara, da

OD SVIH OSTALIH RAZLOGA OVI KOJI SU NAVEDENI ZANJEGA LI»NO NAJVI©E VRIJEDE, PA ∆E VALJDA I SAM DA IH ZASTUPA.(??)

Zato neka komisija samostalno dalje nastavi svoj rad. Iza odlaskadra Kumanudija komisija se konstatuirala tako, da je za predsjednika izabranPavle PopoviÊ, a za perovou dr. Belobrk. Komisija se poslije podne ponovnosastala te u glavnim toËkama utvrdila program svoga rada ovako:

1. Da obrazloæi potrebu, da se povuËe Ëlan 44. financijskog zakona.

2. Da obrazloæi potrebu opstanka svih fakulteta u zemlji.

3. Da potraæi naËine πtednje na univerzitetima bez ikakvog reduci-ranja fakutleta.

4. Da se potraæe eventualna nova vrela prihoda za univerziteta.

Ministar prosvjete g. Kumanudi zaËudio se je kad je uzËitaoodluËnu odluku svih privrednih i kulturnih organizacija iz Zagreba protinapadaju na prosvjetne tekovine hrvatskoga naroda. O tome vijeÊanju novine„Hrvat“ donosi slijedeÊe:

G. Kumandi i demokratska stranka. Ne mislim opetovati dokazi-vanje pravedno sa toliko pozvanih strana, a naroËito od gg. sveuËiliπnih pro-fesora, dr. Belobrka, dra RadoniËiÊa i dra Zimmermanna sudionika povjeren-stva za „pitanje fakulteta“ koji su dokazali toli sjajnim, stvarnim i nepobitnimrazlozima, da je Ël. 44. . fin zak. nasrtaj na znanost, kulturu, ustavnost idemokraciju, veÊ æelim upozoriti na njegove dvije vaæne izjave, koje je uËinioupravo pred tim povjerenstvom.

Profesor beogradskog univerziteta MarkoviÊ prikljuËuje se ovimizvodima i upozorava ministra, da budgetski efekat ne bi bio nikakav premaloπim posljedicama, koje bi iz redukcije uslijedile. Ujedno istiËe, da bi se dalapovesti diskusija o pitanju kako bi se princip πtednje proveo na univerziteti-ma bez ikakve redukcije fakulteta.

Ministar prosvjete odgovara da bi se

SAGLASIO SA TIM DA BUDGETSKI RAZLOZI NISU JEDINI,ALI AKO OSTANU SVI FAKULTETI, KOJE IMAMO DANAS, ONI NE ∆EMO∆I U BUDU∆NOSTI DA PROSPERIRAJU RADI TOGA TREBA DA SEBUDGET SMANJUJE.

Prof. dr. Zimmermann odgovara ministru na njegovu izjavu, da suprotesti u Zagrebu politiËke prirode,

JER SE ZA JUGOSLAVENSKU AKADEMIJU I ZA SVE KULTUR-NE I PRIVREDNE INSTITUCIJE IPAK NE MOÆE KAZATI DA SU USTALENA OBRANU UNIVERZITETA IZ POLITI»KIH RAZLOGA.

U zagrebaËkom gradskom zastupstvu zastupane su sve politiËkestranke, pa su one ipak jednoduπno istupile protiv namjeravane redukcije.Ovo se pitanje nikako ne moæe rjeπavati drugaËije nego da se budgetskimrazlozima suprotstave svi oni razlozi, koji nikako ne dopuπtaju da se ukinebilo koji fakultet. Ti su razlozi na prvom mjestu nacionalni i dræavni. Moædaparadoksalno zvuËi, ali je to Ëinjenica, da se ne moæe ruπiti na naπem sve-uËiliπtu bez πtete za dræavne interese, jer svakako je u dræavnom interesu, dase unutraπnje prilike u zemlji konsolidiraju i da se

VELIKI DIJELOVI NARODA NE PROVOCIRAJU OVAKO NEO-SNOVANIM PODHVATIMA, KOJI IZAZIVAJU SVESTRANO OGOR»ENJEI NEZADOVOLJSTVO.

Ne smijemo zatvarati oËi pred posljedicama koje bi mogle odjek-nuti u inostranstvu i to baπ u jubilarnoj godini naπega 10 godiπnjega dræavno-ga æivota i prikazati nas kao neureenu i neuravnoteæenu zemlju. Mi smo topo savjesti duæni da na ovom mjestu otvoreno izjavimo i da ne zatajujemo


576rsr 577rsr

visoko cijenjene fakultete, dok dosljedno ovoj njegovoj izjavi demokratskastranka se nije pridruæila ovim koracima na obranu naπih visokih πkola… OvaËinjenica dala mu je podstreka i smjelosti, da odbiju sve razloge, koji suistaknuti proti njegovoj namjeri ukidanja i krnjenja naπih fakulteta.

I u istinu, nismo Ëuli, da se je i jedna mjestna organizacija demo-kratske stranke bila pridruæila protestima Ëitavoga naroda. Toga nismo Ëuliniti od mjestne organizacije demokratske stranke u zagrebu, u kojoj se jeskupilo i nekoliko najdoliËnijih Ëlanova starËeviÊeve stranke prava. Zato πto jei ova demokratska organizacija mirovala, kad je ustati trebalo, zato je g.Kumanudi zabludio u miπljenju, da kulturne steËevine hrvatskoga naroda uZagrebu brane samo demokratskoj (njegovoj) stranci politiËki protivnici!!Kolike li kratkovidnosti!

Ovoga oslona on ne bi bio imao, kada bi bila i demokratska orga-nizacija ∑ barem u Zagrebu ∑ progovorila bila.

Ne radi se tu o pojedincima. OdliËni pojedinci organizirani uzagreb. mjestnoj organizaciji demokratske stranke, sudjelovali su u prosvjed-nim zborovima i ostalim prosvjednim izkazima. Ali to su pojedinci Ëinili uime svoje. Demokratska stranka (na svoju sramotu) doista nije prosvjedovala.Nije prosvjedovala niti njezina organizacija u Zagrebu. ©utile su. Iz izjave g.Kumanudi evo proizlazi, da bi on bio na tu stvar posve drugaËije gledao, kadbi bila i ona digla svoj glas. On bi onda bio a priori obavijeπten i uvjeren, dato prosvjedovanje poteklo iz politiËkih pobuda, i ne bi bio toliko dugo dræaou uzbuenju sav ovostrani narod.

Kaæem sav ovostrani narod, jer muæevna izjava jugosl. akademijeznanosti i umjetnosti u Zagrebu najbolje dokazuje, da su ove ugroæene visokeπkole i fakulteti ovdaπnjemu narodu svete i nepovredive.

Milan Rojc.

Prva je ona, kojom on konaËno ipak nakon izvinjavanja priznaje, damu je bilo na umu okrnjenje baπ zagrebaËkoga sveuËiliπta. Iz ovoga priznanjase vidi kako je opravdan bi osjeÊaj sve naπe javnosti koja je u njegovim izjava-ma vidla bizantinstvo i cinizam za kojim se skriva prava namisao. To senaroËito osjeÊa iz ministrovoga pisma naËelniku grada Zagreba kojim je namnoge prosvjede i zabrinute intervencije odvratio, da je Ël. 44. fin. zakonaopÊega karaktera, koji se odnosi na sva tri univerziteta, a ne samo na zagre-baËki… a vlada Êe jednim rjeπenjem ministarskoga savjeta odrediti joπ oveπkolske godine, koji bi se fakulteti imali ukinuti, na koji naËin i kada. Prematome kaæe on svaka je diskusija o tome predmetu, koja bi se danas vodila nesamo preuranjena (!) nego i liπena bilo kakve realne osnove (!!).

Kako bi bila preuranjena kad se joπ ove πkolske godine ima provestiukidanje fakulteta i kada je ovo ipak i sam on sazvao povjerenstvo struËnjakada o tome raspravlja (vodi „diskusiju“)!

Kako bi bila bez svake realne podloge, kad je konaËno i sam rekaospomenutom povjerenstvu konkretno πto sve kani u Zagrebu ukinuti! G.Kumanudi ide tako daleko, da one koji su ustali na obranu zagrebaËkih fakul-teta i visokih πkola, ukorava, da su to uËinili „sa jednog uæeg separatistiËkogglediπta“!!!

Druga je njegova istodobno i pred istim struËnjaËkim povjeren-stvom uËinjena vaæna izjava ova: „On za sada ne Êe povlaËiti Ëlan 44. makarsu se na njega pravile presije, jer da su sve te presije politiËke prirode. NaroËitou Zagrebu i Ljubljani nije niπta drugo, nego politiËka agitacija, koja hoÊe da odovog pitanja pravi politiËko pitanje“. U toj izjavi zanimljivo jeste, prvo da g.Kumanudi ne moæe pojmiti, da Êe svoje kulturne steËevine braniti svi baπ radikulture, znanosti i napretka, a ne radi politiËke pripadnosti.

U toj izjavi osobito je zanimljivo i drugo πto nas potiËe na razmiπlja-nje kako je gdin Kumanudi mogao doÊi do takvoga miπljenja. ∑ Prigledajmo!

G. Kumanudi je istaknuta liËnost demokratske stranke, dakle biostale stranke izuzevπi naravski njegovu demokratsku stranku ∑ samo zbogpolitiËke agitacije ∑ Ëinile na njega presiju, da poπtedi naπe teπko steËene i


578rsr 579rsr

ZLONAMJERNI NAPADAJI NA KULTURNE TEKOVINEHRVATSKOG NARODA. HO∆E LI SE NIVELIRANJE HRVATSKOG NARO-DA U KULTURNOM POGLEDU. IZBOR PERMANENTNOG AKCIONOGODBORA. ∑ PROTUUSTAV § 44. FINANCIJALNOG ZAKONA. ∑ AKONI©TA NE USPIJE ODBOR ∆E SE OBRATITI NA NJ. VEL. KRALJA.

Cijeli naπ javni æivot posljednjega doba karakteriziran je neprekid-nim nizom protesta, predstavaka, prosvjeda protiv gaæenja najelementarnijihprava svakog Ëovjeka i svakoga naroda. Pogledamo li nekoliko mjeseciunazad, viditi Êemo, da se u javnom æivotu tzv. preËanskih krajeva poputneprekinute niti promiËe otkriveno ili prikrito nezadovoljstvo, negodovanje iliogorËenje, koje dosegnuvπi kulminaciju, poprima oblike javne manifestacije ipermanentnoga protesta.

U nizu tih protesta, istiËe se protest, proti zlonamjernom napadajuna kulturne tekovine hrvatskoga naroda. VeÊ je nekoliko mejseci tome, da seniæu protesti, u kojima sudjeluje cijeli narod proti namjeri sadanjega ministraprosvjete i sveuËiliπnoga profesora dra Koste Kumanudi, koji je poËeorjeπavati pitanje visoke nastave na taj naËin, da onemoguÊi, okljeπtri, dokineili degradira Strossmayerovo sveuËiliπte u Zagrebu. SveuËiliπte, koje je osno-vao jedan veliki sin hrvatskoga naroda, koje je taj narod uzdigao na danaπnjuvisinu, za koje je doprinjeo sve materijalne ærtve, da ga podigne i uzdræi. IkonaËno, koje je taj narod unio u novu nacionalnu dræavu, kao kulturni ka-pital neprocjenjive vrijednosti.

Ti pojedinaËni protesti doπli su danas do izraæaja na sastanku svihprivrednih kulturnih institucija u gradu Zagrebu, u jednoduπnom njihovomprotestu i rezoluciji i zakljuËcima stvorenima na danaπnjem sastanku.

Danas u 10 i pol sati prije podne sastali su se u vieÊnici trgovaËko-obrt-niËke komore predstavnici hrvatskoga prirodoslovnoga druπtva, ZagrebaËkogazbora, LijeËniËke komore, Zbora lijeËnika, Prosvjetnoga saveza, Matice Hrvatske,Udruæenja inæinjera i arhitekta, Jugoslavenskog kemiËkoga druπtva, Profesorskogadruπtva, Organizacije likovnih umjetnika, PravniËkog druπtva, Socijoloπkogdruπtva, Druπtva hrvatskih knjiæevnika, Udruæenja izvoznika, Druπtva kuÊevlasni-

*

Zastupnik Sekula DrljeviÊ se bavio ∑ sasluπan neobiËnom paænjom∑ pojavom, da narod stoji u neprestanom sporu sa svojim vladama, da surazne korupcionistiËke i teroristiËke afere u naπem narodu, poËele oduzimatimu i umanjivati njegov zdravi osjeÊaj za poπtenje, pravo i pravicu.89 ∑ Tomuje, reËe, dokaz πto u Beogradu postoji Ëuvena GlavnjaËa, a da joπ nije biloprotestne skupπtine beogradskoga graanstva. ∑ Pobjeda Srbije i Crne Gore usvjetskom ratu, nije pobjeda Srbije i Crne Gore, nego je pobjeda JuænihSlavena. Ova dræava nije tvorevina pobjede jednih nad drugima, jer mi nismonikada jedni s drugima ratovali, nego je ona tvorevina slobodne volje Srba,Hrvata i Slovenaca.

Govori o teroru, pa kaæe da narod u Bosni pjeva:

„Ode ©vabo, ode babo, Doe bre, ode sve!“ i kada bi, kaæe on daljenaπa dræava imala ulazna vrata, moralo bi se nad njima napisati: „Ovo je dræa-va, u kojoj se grabi sve poËevπi od narodnog novca do narodne savjesti!“ Ovajih je Crnogorac u svom crnogorskom poπtenju toËno upoznao.

*

Jutarnji list je 30. sijeËnja 1928. donio izvjeπtaj o sastanku svihprivrednih i kulturnih organizacija u Zagrebu, da se dogovore o koracima kojeim je poduzeti, da spase svoje visoke πkole od Kumanudija, ministra pro-svjete. Sastanak su pripravila savjetovanju upriliËena u stanu profesoraRadoniËiÊa i podbana u miru Rojca. Sastanak je vrlo dostojno protekao i do-stojno zavrπen. Evo o njemu spomenuti izvjeπtaj Jutarnjeg Lista.

Sastanak svih privrednih i kulturnih organizacija u Zagrebu.


89 Ovaj odlomak je dodat rukom.

581rsr580rsr

zorava dr. Miπkulin, ∑ ne Ëini se ovo sa hrvatskim sveuËiliπtem, niti zbog πted-nje, ni iz bilo kojega drugoga razloga, veÊ zbog niveliranja kulturnih podruË-ja u naπoj dræavi. Stoga iz rasprave treba preÊi na borbe polje.

Predstavnik lijeËniËke komore istiËe, da hperprodukcija lijeËnikanije razlog za ukidanje lijeËniËkoga fakulteta. Do hiperprodukcije ne moæedoÊi. Kada postanu uslovi materijalne eksistencije lijeËnika teæi, regulirati Êese pitanje polaska lijeËniËkoga fakulteta samo od sebe. Savjetnik TabaËnik uime obrtniËke komore protestira specijalno protiv degradiranja ili ukidanjaekonomsko-komercijalne visoke πkole. Tajnik komore dr. Cuvaj predlaæe,izbor jednoga permanentnoga akcijonoga odbora, sve dok se konaËno neodbije napadaj na naπe visoke πkole.

To je i prihvaÊeno. Na to uzima zakljuËnu rijeË g. Milan Rojc inaglasuje, da se jednaka paænja mora svratiti i na puËku i srednjoπkolsku na-stavu, kako bi se izvrπilo πto savjestnije prebiranje inteligencije u najπirimredovima.

Ne damo stoga dirati ni u puËke ni u srednje, kao ni u visoke πkole.Dr. Bazala ponovno se osvrÊe na motivaciju postupka s naπim visokim πkola-ma sa πtednjom. Prije 10 godina ∑ veli dr. Bazala ∑ hrvatski narod je zavrπio sastvaranjem svojih visokih πkola. On nije na njima πtedio. ©tedio je na drugimpoljima. Ukidanjem bilo kojega fakulteta, ne Êe se uπtediti toliko koliko bi seza dva tri dana uπtedilo u kojem ministarstvu.

Kada bi πtednja na nastavi imala da spasi financijski poloæaj dræaveto ne bi bila dræava, koja bi zavrijedila da postoji. Niti razlozi financijski, nitirazlozi prosvjetni, nisu ovdje odluËni. Razlozi su drugi, kojih ne Êe da spo-minje, jer ovo nije politiËki zbor. Nije po ustavu, kada se na ministra prosvjeteprenosi pravo, koje pripada narodnoj skupπtini. Dr. Hofer podcrtava, da jekrivo, kada se smatra, da ovo pitanje ne treba tretirati kao politiËko pitanje. Toje politiËko pitanje prvoga reda, samo dok ja prema Beogradu pitanje pro-svjetne politike, ovo je prema nama pitanje barbarske politike.

G. MatiËeviÊ iznosi zagonetnost komisija ministra prosvjete. Prvoje u toj prosvjetnoj komisiji bio samo insp. KasumoviÊ. Zatim je doπao dr.

ka, saveza trgovaca, Saveza novËanih zavoda, TrgovaËko-obrtniËke komore uZagrebu, Saveza industrijalaca, Saveza grafiËkih poduzeÊa, Narodne obrane,Hrvatskoga Radiπe, Kluba knjiæara, Udruæenja πpeditera.

Kao zaËetnik ove akcije Boris Zarnik, sveuËiliπni profesor na medi-cinskom fakultetu u Zagrebu istaknu svrhu sastanka i predlaæe kao predsjed-nika sastanka bivπeg podbana g. Milana Rojca, kao Ëovjeka koji se pokazaomnogo zasluæan za naπ medicinski fakultet i naπe πkolstvo uopÊe, za potpred-sjednike dra GorjanoviÊa-Krambergera te savjetnika TabaËnika od trgovaËko-obrtniËke komore.

Predsjedniπtvo zauzima g. Milan Rojc. Sloæila nas je misao ∑ veli g.Rojc ∑ da je prava demokracija ona koja Ëini nauk i prosvjetu svakom pristup-nom, ne samo bogatomu po materijalnim sredstvima i predestiniranom poroenju…

Sada je doπlo vrijeme da istinsku demokraciju treba braniti od poli-tiËke demokracije. Ovaj sastanak treba da se izjavi i zauzme stanoviπte ozapostavljanju, ukidanju i kljaπtrenju hrvatskih visokih πkola. Poziva prisutne,da iznesu svoja miπljenja o ovom predmetu.

Prvi uzima rijeË sveuËiliπni profesor dr. Bazala. On spominje da suse skoro sva prosvjetna i privredna druπtva i organizacije izjavila veÊ protivreduciranja i degradiranaj naπih visokih πkola. Javnost je taj protest odobrila,jer u takvom postupku vidi ne samo krnjenje interesa hrvatskoga naroda, veÊi oπteÊenje dræavne cjeline. ApsolutistiËki reæimi ∑ naglaπuje dr. Bazala ∑ netrebaju prosvjete. Samo iz visokih πkola moæe izaÊi jedan snaæan i kulturanprosvjetni duh. Ne radi se samo o visokim πkolama. Radi se i o onim visokimnauËnim institucijama, koje se naslanjaju na njih. Kao uzrok zapostavljanju inapadajima na naπe πkole navodi se πtednja.

To je izlika. HoÊe se neπto drugo. HoÊe se niveliranje hrvatskoganaroda u kulturnom pogledu sa ostalim dijelom dræave.

Dr. Mile Miπkulin, gradski zastupnik, izjavljuje, da prisustvujeovome sastanku u ime gradonaËelnika Heinzela, u ime gradskoga zastupstvai u ime gradske opÊine zajedno sa senatorom ©ariÊem. Ne varajmo se ∑ upo-


582rsr 583rsr

pitanje naπih visokih πkola i drugih kulturnih ustanova s obzirom na pokuπajnjihove redukcije odnosno degradacije. Jednoduπno usvajajuÊi glediπte, da jeopstanak i procvat visokih πkola od najiminetnijeg znaËenja po sveopÊi kul-turni i prosvjetni napredak naroda, smatramo opravdanim zahtjev, da dræav-na vlast naroËitu paænju posveÊuje πto boljem razvitku svih visokih πkola ukraljevini. U interesu je ne samo unutraπnjeg sreivanja meu pojedinimdijelovima cjelokupnog naroda, nego i ugleda dræave prema inostranstvu, dase sve naπe nauËne institucije πto veÊma podiæu i usavrπuju, a nikako da se usvome æivotnome nastojanju sprjeËavaju, nekmoli brojno umanjuju. Uz oveopÊe imade svaka od naπih nauËnih institucija joπ zasebne svoje historijske isocijalne razloge za opstanak i πto veÊi prosperitet, tako da pred jaËinom ovihrazloga postaje sasvim neopravdano ikakovo nastojanje, koje bi iπlo za uki-danjem ili degradiranjem ma koje nauËne institucije.

UæeæujuÊi navedene okolnosti svi nazoËni predstavnici privrednihi kulturnih organizacija duboko su zabrinuti uznemirujuÊim vijestima ougroæavanju naπih visokih πkola i to upravo sa one strane, od koje se moraloopravdano oËekivati, da Êe svu brigu uloæiti u to, kako bi se odræale i unapri-jedile one sa narodnim naporima postignute tekovine, naπa najveÊa narodnasvetinja, koja je predana u ruke dræavne uprave s punim povjerenjem, da Êe juËuvati i njegovati. Sve te vijesti nijesu joπ do danas sa mjerodavnim mjestastvarano obeskrijepljenje usuprot tome, πto je Ëitava javnost jednoduπno dalaizraæaja svome uzbuenju i prosvjedu.

Zato mi, predstavnici privrede i prosvjete, ponovno ovim zajed-niËkim istupom podiæemo svoj glas u zaπtitu naπih visokih πkola i drugih kul-turnih ustanova, te uz odluËan protest apeliramo na sve pozvane faktore, dane ruπe, nego dalje izgrauju ono, πto je za potrebe i napredak Ëitavoga naro-da generacijama mukom steËeno i stvoreno. NajodluËnije zahtijevamo, da seu opstanak sadaπnjih visokih πkola i kulturnih ustanova ne dira, a jednakotraæimo, da im se primjerenom dotacijom iz dræavnih sredstava omoguÊirazvitak i uspjeπan rad.

Napose istiËemo, da u velikom dijelu otadæbine i seljak i privred-nik i intelektualac gleda u prosvjetnim institucijama najviπi simbol naπe naro-

RadoniËiÊ i KostrenËiÊ. Poslije opet dr. Bazala i dr. Belobrk itd., a ti su se ljudiËudom Ëudili, πto Êe u fin. komisijama s njima, jer se u njima raspravljalo oopÊem prosvjetom programu, ne pak specijalno o visokim πkolama. SpominjesluËaj s veterinarskim fakultetom. To je jedini fakultet u dræavi, a dræava trebajedan takav fakultet. Zaπto se onda dira u taj fakultet?

To nije πtednja, nego rasipanje.

Pod izlikom πtednje se kani samo provesti skrivene namjere. VladahoÊe da dokine skopljanski i subotiËki fakultet. Ona ih smatra nekim filijala-ma beogradskoga sveuËiliπta i smatra to nekom toboænjom πtednjom i reduk-cijom i kod beogradskoga sveuËiliπta, da moæe opravdati redukcije u Zagrebu.

Poslije g. RadoniËiÊa uzima ponovno rijeË profesor Zarnik, te pri-hvaÊa predlog o akcijonom odboru kao umjestan. Spominje sistematskozapostavljanje zagrebaËkoga sveuËiliπta u svim budgetskim dotacijama. Poπtoje konstatirano, da se i sa hrvatskim kazaliπtem postupa jednako kao i sasveuËiliπtem i poπto je dr. KarloviÊ istaknuo ponovno vaænost ekonomsko--komercijalne visoke πkole za naπu privredu, predsjednik Ëita pozdravni brzo-jav kralju, koji u definitivnoj redukciji glasi:

„Njegovom VeliËanstvu Kralju Aleksandru I.

Beograd.

Predstavnici hrvatskih privrednih i kulturnih udruæenja sakupljeni utrgovaËkoj i obrtniËkoj komori na obranu zagrebaËkih visokih πkolajednoduπno pozdravljaju Vaπe VeliËanstvo te podastiru i ovom zgodomizraæaj svoje nepokolebive odanosti.

Predsjednik Dr. Milan Rojc, podpredsjednici Dr. Dragutin Gorja-noviÊ-Kramberger i ©andor TabaËnik“. Predsjednik je na to pozvao dra Zar-nika da proËita slijedeÊu rezoluciju.

„Kulturne i privredne organizacije zagrebaËke, zastupane na zboru,odræanom dne 29. sijeËnja 1928. u TrgovaËkoj i obrtniËkoj komori, uzela su u


584rsr 585rsr

buduÊnost naπe kraljevine“. Po malo i potiho kao proljetne sunËeve zrake πirilesu toplinu upoznavanja istine meu boljim dijelom Srbijanaca. Sve viπe, sve uπirje krugove dopiralo je osvijeπtenje i osvjedoËenje, da dotadaπnji pravac poli-tike, koju je u ime veÊine Srbijanaca vodio PaπiÊ i njemu uz bok PribiËeviÊ nevodi k sreÊi dræave, dapaËe ne moæe joj osigurati niti golog opstanka!

Ali prodiranje ovog smisla i smjera iπlo je polagano, a Ëesto su opetizbijale srbijanske nezgrapnosti, te ometu, πto je dotle dobro postignuto.Smetao je Srbijancima ostatak hrvatske vlade u Zagrebu, pa je doπlo nareenjeda se ukida. Smeta im prosto sve πto je hrvatsko, pa im dosljedno smeta i ∑ grb!

Putovao je jedan beogradski ministar po Hrvatskoj i Slavoniji iopazio, da kr. slobodni gradovi imaju svoje grbove. To ne smije da bude!Vratio se u Beograd i zatraæio od ministarstva, da se svim kr. slobodnimgradovima zabrani uporaba njihovih stoljetnih grbova i da se smiju sluæitisamo sa dræavnim grbom. I ministarstvo posluπa ministra vojnog i doenareenje, kako je ministar vojni naredio.

Novine, koje su tu vijest prve donijele primjeÊuju joj ovo: Ta zabo-ga g. ministri, je li koji od vas bio na zapadu. Kako je moguÊe doÊi na takvuideju. Zar su Hrvati krivi, πto nema svoga grba Beograd, Niπ, Kragujevac,Smederevo, Kumanovo i drugi srbski gradovi?

To je nareenje jedan novi dokaz, da nismo jedno, da smo sebitui, da su tu dva naskroz opreËna mentaliteta, jedan istoËnjaËki, jedan zapad-njaËki, da nismo jedan narod, ma koliko o tom trabunjali oni, koji to tvrde.Uzalud u sav glas viËu, da te uπi bole, kako su Hrvati i Srbi jedan narod, jersvaki njihov Ëin, svaki gest, svaka rijeË, svaka njihova misao pokazuje, da suoni drugi ∑ od nas tui svijet.

*

Rojc je boleπÊu iπijasa u desnoj nogi ∑ bio kao prikovan uz svoj stol,a zanimao se je izradbom modela za svoj izum pisaÊega stroja s mirujuÊimvaljkom. Uz to je Ëitao novine, te uz njih pratio razvitak politike hrvatsko-srb-sko-slovenaËke.

dne slobode i jamstvo napredne i bolje buduÊnosti. Stoga mi, koji poznamonarodne teænje i osjeÊaje, najozbiljnije upozorujemo sve one, kojima je uduænost briga za dobrobit naroda i dræave, da nikojim naËinom ne pokoleba-ju temeljima, na kojima se osniva vjera u slobodni razvitak i napredni æivot udræavi. Predstavnici privrednih i kulturnih organizacija predaju voenje daljeakcije posebnom akcionom odboru, koji Êe u smislu danaπnje rasprave vodi-ti brigu, da se zaπtite ugroæene hrvatske kulturne tekovine.“

Rezolucija je primljena jednoglasno. ZakljuËeno je da se izabraniakcijoni odbor pobrine da je dostavi na nadleæna mjesta.

Akcijonom odboru su ostavljene slobodne ruke u akciji oko obranehrvatskoga sveuËiliπta. Tako bi imao da prilikom eventualnoga dolaska Nj. V.kralja u Zagreb izloæi Nj. V. kralju æelju hrvatskoga naroda, da se ne dira u nje-gove kulturne institucije i zamoli ga za zaπtitu. U akcijoni odbor izabrani suaklamacijom gg. Rojc, Heinzel, Arko, dr. Zarnik, dr. MiholiÊ, ing. Pilar, dr.KarloviÊ, dr. Andrassy, dr. Miπkulin, prof. Novljan i dr. Hofer.

Mora da se je g. Kumanudi u velike zaËudio, πto su na obranuvisokih πkola diæu svi ∑ baπ svi! ∑ πto viπe i Ëlanovi demokratske stranke (kojoji on pripada) a da to nisu uËinile iz stranËarstva!

*

Ministar i poput nestaπnog ludog djeËaka opetuje, da i proti svimnavedenima mu proturazlozima ostaje na svom stanovniπtu, da treba reduci-rati fakultete. U Jutarnjem Listu od 8. veljaËe 1928. ima izvjeπtaj o tome, kojise ovdje u neπto skraÊenom obliku priobÊuje: U njemu se kaæe:*

I ako je Rojc bio ozlovoljen πto nije vidio uspjehe svoga nastojanja,da iskaæe ∑ naroËito Srbijancima ∑ nuædu bratskog sporazuma, jednakosti izakonitosti, ako dræavi æele napretka i opstanka, ipak se njegovo nastojanje nijeposvema izgubilo. Nije se izgubilo ni u samoj Srbiji, kako su to dokazivali Ëlan-ci priznanja u nekojim srbijanskim novinama, a pisani od srbijanskih vrijednihdomoljuba. ∑ Nisu se izgubile ni „Prilike u Hrvatskoj“ a joπ manje „Za bolju


587rsr

* Tekst u novinama nije priloæen.

586rsr

ProuËavao je veliki govor nar. zastupnika dra Ivana LorkoviÊa od31. oæujka 1925. govorenoga u beogradskoj skupπtini u kome obrauje malone sve za onda postojeÊa politiËka pitanja. Njegov je govor u Hrvatu od 4.travnja priobÊen sa ovim podnaslovima:

Izigravanje budæedskoga prava parlamenta; ∑ Nepovjerenje vladi: ∑H.R.S.S. stoji pod pritiskom sile; ∑ program bloka narodnoga sporazuma i se-ljaËke demokracije; ∑ veÊina izbornika i veÊina mandata; ∑ dvanajstine na bazicentralistiËkoj; ∑ centralizam u πkolskoj nastavi; ∑ vaænost nastavnog plana; ∑jedno politiËko pitanje; ∑ postupak sa uËiteljima i πkolskim knjigama; ∑ cen-tralizacija na gospodarskom podruËju; ∑ spoj mora sa zaleem; ∑ zapostav-ljanje dalmatinske i banske Hrvatske; ∑ liËka i unska æeljeznica; ∑ eksploataci-ja Hrvatske; ∑ financijalna i gospodarska samostalnost Hrvatske.

Zavrπio je svoj veliki govor ovim rijeËima: „za ove budæetske dva-najstine ne mogu glasovati i ne mogu ih dakle primiti.“

*

U Jutarnjem Listu od 3. travnja 1925. Ëitao je izvjeπtaj o parnici kojase vodila u Splitu proti hrvatskom novinaru ©egviÊu i drug πto su u novinamaπtampati dali dopis u kome se opisuje naËin izborne borbe i zloËinstvaoruæanika (po srbski ∑ æandarima) poËinjena prema izbornicima, koji nisuhtjeli glasovati za odabranike P.P. (PribiËeviÊ-PaπiÊ) reæima. Rasprava dokaza-la je istinitost pisanja inkriminiranih Ëlanaka.

Zatim mu je palo u oËi u „Hrvatu“ od 3. lipnja 1925. interpelacijanar. zastupnika dra ÆaniÊa sljedeÊeg sadræaja: U veËer 29. travnja 1923.obdræavala se je sjednica Hrvatskog Sokola u Dol. Varoπu (kotar NovaGradiπka) u gostioni Mate FiguriÊa, koji je bio starjeπina sokola. Sjednica seobdræavala radi pripreme za proslavu godiπnjice smrti Petra Zrinskog i KrsteFrankopana, koja je na sutraπnji dan padala.

U prednjoj sobi sjedili su Hrvati sokoli, sve sami seljaci, a meunjima mlad hrvatski seljak Nikola Valter, duπa sokolskog druπtva. S njima


588rsr

Ale

ksan

dar

I. K

ara

ore

viÊ

u Z

agre

bu

sreza bosansko-gradiπkog na osnovu §. 70 zakona o Ëinovnicima graanskogreda stavlja u stanje pokoja s penzijom, koja mu pripada po godinama sluæbe.

Do danas nije Kosta DragiËeviÊ uhapπen ni predan sudu, koji gatraæi. Iza Nikole Vlatera ostala je udova sa dvoje siroËadi bez ikakve imovine.Molila je pomoÊ dræave, ali joj molba nikad nije rijeπena. ∑ Podnosim inter-pelaciju i pitam gospodu ministre:

1. Da li je ovo gospodi ministrima poznato?

2. S kojih razloga organi javne sigurnosti nisu udovoljili zahtjevusuda i dræavnog odvjetnika, da o ovom zloËinu odmah povedu u Bsos.Gradiπki izvide i da uhapse Kostu DragiËeviÊa i drugove, i da li su dobilitakove upute od pokrajinske uprave u Sarajevu?

»ime se opravdava, da je Kosta DragiËeviÊ, koga potraæuje sud radizloËina umorstva, stavljen u stanje pokoja?

©to je poduzeto do sada, da Kosta DragiËeviÊ doe u ruke pravdei πto se namjerava poduzeti?

Beograd, 26. svibnja 1925.

Primite izraz mog poπtovanja

Narodni zastupnik

Dr. Milovan ZaniÊ

Supotpisuju: Dr. Ante TrumbiÊ, dr. Ladislav PoliÊ, Ivan RandiÊ, dr.Ivan LonËareviÊ, Ante DæojiÊ, Ljudevit Zimer, Jakov HrupiÊ, Stjepan Unkelj,Ivan TrojanoviÊ, Ivan Grandja, Tomo KovaËeviÊ, dr. Albert Bazala.

*

Mjeseca srpnja 1925. obdræavane su diljem hrvatskih zemaljasveËane proslave tisuÊgodiπnjice hrvatskog kraljevstva. Takva je obdræavana

sjedili su u mirnom razgovoru i dva seljaka Srbina. Kad se sjednica svrπila oko11 sati noÊu upao je u gostionu Kosta DragiËeviÊ, srbski naËelnik iz Bos.Gradiπke koja leæi s drugu stranu Save naprotiv Dol. Varoπa.

Iz Ëista mira, bez ikakva povoda i bez jedne upadice DragiËeviÊskoËio je i opalio revolver na Valtera. Valter pogoen u srce odmah se sruπio,a onda je opalio DragiËeviÊ i drugi hitac Valteru u trbuh. Nastala je konster-nacija u kojoj su se DragiËeviÊ i drugovi izgubili i pobjegli preko Save u Bos.Gradiπku, dok su ostali nastojali oko mrtvog Valtera.

Tako se je Ëin dogodio prema posve suglasnom iskazu dvadesetaksvjedoka presluπanih i zaprisegnutih na kotarskom sudu u Novoj Gradiπki isudbenom stolu u Poæegi. Meu tim svjedocima su i spomenuta dva seljakaSrbina. Svi svjedoci posve suglasno iskazaπe, da je Valter ubijen od Dragi-ËeviÊa, a da nije prije bilo ni svae ni zadjevice. Iz sviju iskaza i iz raspravesudbene, koja je voena protiv sukrivcima DragiËeviÊevim izlazi, da jeDragiËeviÊ ubio Valtera iz puste Mrænje, πto je Hrvat i hrvatski sokol.

Kad se u novinstvu u Zagrebu prigovaralo, πto nije uhapπenDragiËeviÊ, izdana je zagrebaËkim sluæbenim „Narodnim Novinama“ od 5.svibnja ovo saopÊenje:

„(Sluæbeno). U listu „Hrvatu“ od 4. o. mj. iznosi se tvrdnja, dapokrajinska uprava nije stavila zahtjeva, da se uhapsi bivπi seoski naËelnik uBos. Gradiπki Kosta DragiËeviÊ, koji je u Staroj Gradiπki ubio Nikolu Valtera.Konstatuje se uredovno, da je odmah nakon dogaaja u Staru Gradiπku iza-slan sudac istraæitelj i dræavni odvjetnik, pa kad je presluæanje velikog brojasvjedoka iznijelo temeljite razloge sumnji, da je to usmrÊenja Nikole Valteradoπlo bez potrebe nuæne obrane paËe i bez prethodnog sukoba, ili sporaizdao je dræavni odvjetnik protiv Koste DragiËeviÊa uhitbenu zapovijed, poπtoje DragiËeviÊ otiπao iz Bos. Gradiπke izdana je za njim sudbena tjeralica.

„Sluæbene Novine“ od 23. augusta broj 191, donesoπe naime ukazNjegova VeliËanstva izdan na Bledu 6. augusta 1923. supotpisan od ministraunutarnjih djela g. M. VujËiÊa, kojim se na prijedlog ministra unutarnjih djela,a po sasluπanju ministarskog savjeta Kosta DragiËeviÊ naËelnik druge klase


590rsr 591rsr

i da glasa po svojoj savjesti, odluËe da kraom kuglica iz opozicionih kutija iusipavanje ukradenih u kutije svoje radikalne stranke pribave sebi (vladiradikalima) ma kakvu veÊinu te zapovjediπe opÊe pretakanje, presipavanjekuglica.

Dr. Miπkulin navaa glasaËka mjesta, predsjednika, Ëuvara kutija,koji su silom bili odstranjeni, da vlast uzmogne nesmetano pretakati kugliceu kutiju svojih πtiÊenika!!.

Samo radi primjera biljeæim iz njegovih Ëlanaka ovo nekolikosluËajeva:

U glasaËkom mjestu Letinac: ∑ U pet i pol sati popodne naloæio jepredsjednik obim Ëuvarima Doπenove kutije (opozicije) da se udalje. Poπtonisu htjeli odiÊi, jer im zakon daje pravo i duænost, da prisustvuju otvaranjukutija i brojanju glasova, bijahu silom odstranjeni.

Takove i sliËine zloËinaËke nezakonitosti uËinjene su i u glasaËkommjestu Melnice, Turjanski, Ramljani, BariËevac, Vaganac. Glasanju se pripu-πtaju (po vladinim plaÊenicima) odsutni u Americi, i odsutni pod materomzemljom (mrtvi)! Tako u Vrhovinama, Babin Potok, VodoteËi, Bjelopolje,Prokike, Joπane, Travac itd. U Stajnici je predsjednik biraliπta Dane MiletiÊ saoruænicima na biraliπtu sprijeËavao raznim smicalicama izbornike da glasaju.

KonaËno zatvorio je vrata na biraliπtu i ispalio nekoliko hitaca izrevolvera, na πto odgovoriπe oruænici pucanjem u narod, te mnogi padoπemrtvi. Tako Miho VukoviÊ, seoski kovaË, Stipe PerkoviÊ, Mile Tominac koji jesretno proπao kroz svjetski rat, a sada mu je oruæniËko dum-dum zrno smrvi-lo nadkoljenicu lijeve noge, te je umro od gubitka krvi; Tomo MesiÊ Vujak;teπko su ranjeni Pero MesiÊ i Jure PerkoviÊ…

Seljacima zaprijeËiπe „vlasti“ dolazak na sprovod postavivπi predStajnicom mitraljeze i bajonete oruæniËke! Slobodna Tribuna izvjeπÊuje oovim izborima sliËno upravo spomenutim zloupotrebama. U svom broju od11. veljaËe 1925. donosi ove Ëlanke:

„VLADA NA MUKAMA“ ∑ jer si je P. P. vlada dva velika cilja

dakako i u Zagrebu. Na JelaËiÊevom trgu govorio je dr. Rudolf Horvat, pa otome piπe Slobodna Tribuna ovo:

„Dobar dio dvoga govora posvetio je osudi S. PribiËeviÊa i njegovepolitike. Mi sigurno nismo prijatelji S. PribiËeviÊa, ali dræimo, da u Ëasu slav-ljenja tisuÊgodiπnjice on ne zasluæuje da se spomene. U odnosu s veliËinom isveËanoπÊu trenutka on je takova niπtica, da se o njoj ne moæe ni govoriti. Kadje rijeË o tisuÊgodiπnjoj proπlosti, za ovu sitnu i neznatnu figuricu moæe bitisamo „reklama ako joj se Ëini Ëast, da se o njoj u tom Ëasu vodi raËuna.“

*

Zanimalo ga je i izvjeπÊe o obtuæbi proti ministru Dr. LukiniÊumeu Hrvatima jednom strastvenom privræeniku Sv. PribiËeviÊa, da je svojimodlukama u stvari parnice Turn-Taxis u korist ovoga a na veliku πtetu dræavesamovoljno postupao.

*

Dana 18.2.1925. obavljeni su u cijeloj dræavi izbori uz nesmiljenoprogonstvo hrvatskih izbornika (jer drugi nisu bili radikalima pogibljeni).Usprkos neËuvenih dosada nasilja, zloporaba zakona i kraa ∑ da kraa ∑kuglica (glasova) dobila je HRSS 119.604 glasova, to jest 656 glasova viπe,nego li je dobila kod izbora g. 1923. ∑ Novine piπu, da moæemo biti zbiljaponosni, da smo sinovi hrvatskoga naroda, Ëija je narodna i politiËka svijesttoliko budna i jaka, te nije klonula, ma da su kroz tri mjeseca bili gonjeni kaodivlja zvjerad, zatvarani, zatoËeni i batinjani!

Hrvatske novine donosile su dnevne opise i dopise o uæasnimnasiljima i zloËinaËkim odredbama beogradske vlade. Tako na primjer uva-æeni odvjetnik LiËanin dr. Mile Miπkulin opisuje u Hrvatu „kako su provaanii provedeni izbori u Lici.“ Kad je P. P. reæim vidio, da mu sva nasilja neÊepomoÊi, da neÊe moÊi odvratiti hrvatskoga izbornika, da doe na glasovanje


592rsr 593rsr

proti srbskim politiËarima i s prijeka i kod nas (PribiËeviÊ) koji u mraku ne-znanja nalaze najËeπÊe prilike za lahko sticanje imetka ∑ jenjala je i stiπala se.Izstup, jednoduπni izstup hrvatskih veleindustrijalaca i veleposjednika uz boksvemu naobraæenomu srednjemu i seljaËkomu staleæu, ipak je imponiraobeogradskim ministrima, te su πutke odustali od progona visokih πkola uHrvatskoj. Zadovoljili su se zatvaranjem po koju æensku, po koju srednju ilikoju uËiteljsku πkolu.

Rojc i ako stavljen izvan politiËkoga æivota, i ako teπko pogoenboleπÊu desne noge sudjelovao je u toj borbi koliko je mogao perom. I njemuje odlanulo, kad je zavladalo opÊe uvjerenje, da je pogibelj za veterinu, zagospodarsko πumarski fakultet, za medicinski fakultet i za tehniËku minulaËasovito, jer je æelja uËiniti to i dalje bila u srbijanskim politiËarima, te kadka-da kratkotrajnim plamenom uzplanula.

Rojc se je sada dao na izradbu svoga izuma za strojno pisanje. ∑PolitiËke dogaaje pratio je po novinama i gdje kada po izvjeπtajima znanaca,koji bi ga pohaali. Marljivo je pilio, rezao, zabijao i slagao… redajuÊi u sebisvakojake misli i osnove. A kad bi se utrudio poslom, uzeo bi pero i napisaoπto je uz mehaniËki rad smislio.

Tako nastadoπe njegovi „Pabirci za ljetne dokolice“ πtampane uSlobodnoj Tribuni od 12. kolovoza 1922. pa dalje. Prvi sastavak iznosi kuri-ozum, koji opet dokazuje srbijansku lukavost ili himbu. Evo ga:


I.

Jedna stranka ∑ dva programa.

Prebirem po „programu“ i statutu demokratske stranke od 30. i 31.listopada /oktobra/ god. 1921. u Beogradu, πtampanom Êirilicom u Beograduu πtampariji „Zmaj-Jova“ god. 1921.

»lanak I. ima u svom prvom stavku doslovce ovo:

postavila u ovim izborima: Satrti DavidoviÊevu stranku, slomiti opoziciju uHrvatskoj. U oba pravca doæivjela je vlada teæak poraz.“

Zatim ima Ëlanak: odkrivanje izbornih prevara. NeËuvene kraekuglica.

Poπto su opozicione novine zloËinima vijesti, i po tome javljaleispravno brojke glasova palih za jednu i drugu stranku, ili kako se pravedno ipravilno prosuditi imaju, zaprijetila im je P. P. vlada da Êe πtampu progoniti za„laæne“ izvjeπtaje. U tom istom broju donosi Slobodna Tribuna ovo:

»ija je veÊina? Prema posljednjim izvjeπtajima zagrebaËkih novinai vlada i opozicija tvrde svaka za sebe, da imadu veÊinu. Ministarstvounutarnjih djela je izdalo komunikej u kojem javlja sljedeÊi rezultat: Radikali140, S. D. 22, DavidoviÊ 36, Spaho 15, Koroπec 20, Zemljoradnici 5, Dæemijet1, Nijemci 5, HRSS 68, Federaliste 3.

Opozicija je izdala svoje saopÊenje u kojem veli da ona ima 160mandata, prema tome veÊinu. Rezultat opozicije prema njenom saopÊenju jesljedeÊi: HRSS 68, DavidoviÊ 42, Koroπec 20, Spaho 15, Zemljoradnici 5,Nijemci 5, Federaliste 3, Nastas PetroviÊ 1, Ferhad beg Draga 1, PP. 155.

Istodobno donosi izjavu dra TrumbiÊa koju je dao dopisniku „Politike“na pitanje, πto misli da Êe sada PP. vlada uËiniti? ∑ Na ta njegova izjava glasi:

Dr. TrumbiÊ dao je dopisniku „Politike“ izjavu, u kojoj je rekao: Jabih mogao da kaæem πta bi sada uËinili pametni ljudi, koji poπtuju zakon iustav, ali ovi u Beogradu ne znam πta Êe uËiniti, i njima je sve moguÊe jer susposobni za sve. Uhapπeni zastupnici HRSS morali bi po zakonu danas bitipuπteni. Meutim na moju intervenciju kod policije odgovorili su mi da Êevidjeti πto Êe rijeπiti. OËigledno je da oËekuju nareenje iz Beograda.

*

Borba za spaπavanje visokih i srednjih πkola u Hrvatskoj za koje sui Hrvati iz krugova financijalnih, veleobrtnih i veleposjedniËkih sudjelovali ∑


594rsr 595rsr

za jednu jugoslovensku narodnu i dræavnu misao, a u drugoj stavci kaæe se,da ona iskljuËuje sve istorijske plemenske, vjerske i pokrajinske razlike kaorazlog i podlogu za politiËko i administrativno uredjenje i posebno pogra-niËno izdvajanje.

Po latiniËkom, zagrebaËkom tekstu demokratska stranka u ciljujaËanja narodne „dræave“ raditi Êe za jednu jugoslovensku narodnu i dræavnumisao.∏

Po Êirilovskom, beogradskom tekstu demokratska stranka u ciljujaËanja narodne „dræavne zajednice“ za jednu jugoslovensku narodnu idræavnu misao iskljuËuje sve istorijske itd. razlike. Tako imadu sadademokrate dva teksta programa: beogradski bez obveze

*

20/8 1924.

Gospodine ministre predsjedniËe!

Godine 1921. poslao sam Vam opπirni prikaz o naπim ovdaπnjimprilikama i o uzrocima /opravdanoga/ nezadovoljstva u Hrvatskoj. ∑ TakoVam æelim jednako objektivno i istinito da prikaæem uzroke i uËinke im, kojisu se ispoljili prigodom Jugoslovenskoga Sokolskoga sleta u Zagrebu ovihdana u obliku pojedinaËnih zadjevica, svadja, sukoba i tuËnjava /koje ni ukojem obziru ne moæemo nazvati „nemirima“ ili „neredima“ kako to Ëini nekabeogradska πtampa./-

Prije pedeset godina osnovan je prvi hrvatski sokol, i to u Zagrebu.Otada razvijalo se je hrvatsko sokolstvo sve bolje i bujnije, te je ustrojeno imnogo sokolskih druπtva po cijeloj Hrvatskoj /i Slavoniji/. Poslje nekolikogodina poËeπe i Srbi u ovim krajevima, odvajajuÊi se iz postojeÊih Sokola,osnivati posebna srpska sokolska druπtva. Tako u prvom redu u Zagrebu.Hrvatska i srpska sokolska druπtva æivila su u bratskom sporazumljenju i u

„Demokratska stranka smatra narod, Srba, Hrvata i Slovenaca kaonacionalnu celinu jednu po krvi i jeziku i po svojim oseÊajima, po kontinuite-tu zemljiπta na kome nepodvojeno æivi i po zajedniËkim æivotnim interesimasvog narodnog opstanka, pa dosledna takovom svom shvatanju narodnogjedinstva u cilju jaËanja narodne dræavne zajednice za jednu jguoslavenskunarodnu i dræavnu misao, demokratska stranka iskljuËuje sve istorijske, ple-menske, verske i pokrajinske razlike kao razlog i podlogu za politiËko i admin-istrativno uredjenje i posebno pograniËno izdvajanje.

Godine 1922. πtampan je latinicom u Zagrebu u πtamparijiJugoslovenske πtampe d.d. „program demokratske stranke“. U njegovomprvom Ëlanku ima doslovce ovo:

„Demokratska stranka smatra narod, Srba, Hrvata i Slovenaca kaonacionalnu cjelinu jednu po krvi i jeziku i po svojim osjeÊajima, po kontinu-itetu zemljiπta po kome nepodvojeno æivi i po zajedniËkim æivotnim interesi-ma svog narodnog opstanka, pa Êe dosljedna takvom shvatanju narodnogjedinstva u cilju jaËanja narodne dræave raditi za jednu jugoslovensku narod-nu i dræavnu misao. Demokratska stranka iskljuËuje sve istorijske, plemenske,vjerske i pokrajinske razlike kao razlog i podlogu za politiËko i administra-tivno uredjenje i posebno pograniËno izdvajanje.“ Oko mi osjeÊa neku raz-liku. Prigledam bolje, i evo πto je:

U Êirilicom u Beogradu tiskanom i ovdje priopÊenom tekstu imajedna glavna misao izraæena u jednoj samoj stavci i jednoj samo reËenici.

U latinicom u Zagrebu tiskanom i ovdje priopÊenom tekstu imajudvie reËenice, dvije stavke i ∑ dvije misli. U Êirilovskom beogradskom izvor-niku ne ima rijeËi: „Êe… raditi“, koje se nalaze u tekstu latinicom tiskanom.

U Êirilovskom izvorniku ne ima iza rijeËi „dræavna misao“ taËke,niti slijedi nova stavka iza toga kako je to u latinici tiskano, nego je spojena ujednu reËenicu sa onim πto je latinici tiskano kao posebna /druga/ stavka. UÊirilovskom izvorniku imaju rieËi „dræavne zajednice“, πto je u istiniËkom tek-stu izmijenjeno sa jednom rieËi „dræave“. Iz latiniËkog zagrebaËkoga tekstaproizlaze dvije misli: u prvoj stavci kaæe se, da Êe demokratska stranka raditi


596rsr 597rsr

vrijednih mladih Hrvata /medju njima baπ i hrvatskih Sokolova/, a na desetkeih ranila. Ova Orjuna je vrlo bliza jugosl. Sokolu, jer su mnogi jug. Sokolinjezini Ëlanovi. Tako se na æalost moæe govoriti, da je krvlju orjunskih ærtavapoπkrapan i jugoslovenski Sokol /n.pr.Trbovlje/.

Hrvatski Sokoli i njegovi Ëlanovi bijahu izvan zaπtite zakona, nesamo gradjanskopravnih, kada se je radilo o otimanju njihove druπtveneimovine, nego i kaznenopravnih, jer nijednomu ubojici orjunaπu nije sudjeno.

Kad je proπle godine hrvatski Sokol priredio izlet svojim Ëlanovimai njihovim obiteljima na PlitviËka jezera, prijavio ga je g. Dr. Rudolf Horvat izapovjedniku oruæniËke brigade /g. RadoπeviÊu/ i pokrajinskoj upravi, zajam-Ëivπi, da ne Êe biti nikakovih politiËkih izjava, kao πto i izletu uopÊe nije bilanikakva politiËka svrha /πto dokazuje i ta okolnost, πto Ëlanovi polaze sa svo-jim æenama i svojom djecom./ Kad je na Plitvice doπlo uz Ëlanove hrv. soko-la joπte i preko 200 njihovih æena i njihove djece, napadoπe ih hrpe tamoπnjihseljaka /Srba/ organizovanih po istaknutim partizanima ministra g. Sv.PribiËeviÊa, a vodjenih po nekom Mravuncu i jednom uËitelju iz okolice.Gonili su i napadali æene i djecu, te je na strani hrv. sokola bilo viπe ranjenih.Ti su ljudi napadaËi govorili, da to Ëine, jer im je doπla takova zapovjed izBeograda i Zagreba, da moraju to druπtvo protjerati. ∑ Na mjestu je bilo dostaoruænika, ali ne samo πto nisu intervenirali, nego je kotarski predstojnik /srez-ki NaËelnik/ od njih joπ desetoricu odzvao k sebi, gdje je u plitviËkomdruπtvenom hotelu jeo i pio, dok se je ovaj napadaj odigravao nedaleko odnjega u Labudovcu. Ni za ove napadaje nije nitko kaπnjen, ali za malo vreme-na pokrajinska uprava /g. DemetroviÊ/ raspusti hrvatski Sokol i odredi kon-fiskaciju njegove imovine.

Sve ovo, pak Ëinjenica, da su u svim manjim mjestima predsjedni-ci jug. Sokola najistaknutiji slijedbenici g. S. PribiËeviÊa, opravdano je dovelou tijesnu vezu jugosl. sokolska druπtva sa njegovom politikom, ona se sma-traju organima za provadjanje njegove politike, pak im je i pridan naziv„PribiËeviÊev Sokol“.

U tim jug. Sokolima ima joπ tu i tamo koji vrijedni Hrvat /Dr.GavranËiÊ, dr. Ribar, dr. Car/, koji ne ulazeÊi u sve ove intrige i napadaje, ne

bratskoj slozi. Ova Ëinjenica uËinila je, da su si i hrvatska i srpska sokolskadruπtva u Hrvatskoj odmah nakon dræavnoga ujedinjenja zaæelila i provelaujedinjenje sokolskih druπtva i hrvatskih i srpskih u jugoslovenska sokolskadruπtva.

Naskoro bi u taj ujedinjeni jugoslovenski sokol uneπena politikatadaπnjega ministra g. Sv. PribiËeviÊa, koja je iπla za tim, da na upravu druπtvadovede same svoje partizane. U glavnoj skupπtini druπtva propada njihovalistina, a Dr. Srgjan BudisavljeviÊ /koji se inaËe ne odlikuje osobnom inicija-tivom i energijom/ provede secesiju, te obrazuje novo „Sokolsko druπtvo I“ uZagrebu, komu stadoπe na Ëelo sami poznati pristaπe ministra PribiËeviÊa.Ovo novo druπtvo naseli se u prostorije prijaπnjega srpskoga sokola, pakzahtjevaπe dio imovine od hrvatske matice. Uslijed toga doπlo je do otimanjate imovine i do sudbene intervencije, πto je dalo povoda pooπtrenoj napetostiizmedju jednoga i drugoga sokola. Do takovoga rascijepa doπlo je dalje imedju svim sokolskim druπtvima u pokrajini.

Svi ovi sporovi, a u prvom redu ovaj rascijep bili su povodom, daje matiËno sokolsko druπtvo opet prihvatilo svoj prvanji naziv „Hrvatskisokol“. Najprije u Zagrebu, a onda i posvuda u pokrajini, gdje je god prove-den rascijep.

Taj je rascijep propagirala politika ministra g. S. PribiËeviÊa, pa kakoje on imao u ruci vlast za Hrvatsku, tako se je deπavalo, da je prigodom tihrascijepa vlast /redarstvo iliti policija/ i silom oduzimala sokolsku imovinu a iprostorije matiËnim druπtvima i predala novojugoslovenskim sokolima tako,da je danas malo ne sva imovina i pokretna i nepokretna nekadaπnjihhrvatskih sokola, pa i same njihove stare zastave, u rukama jugoslovenskogasokola. Ovo je bilo nesamo jednim od uzroka ogorËenja proti nasilju vlasti,koja je dolazila iz Beograda, nego je dalo povoda i mnogim sukobima izmed-ju oba sokolska druπtva u svim krajevima i mjestima gdje ih je bilo.

K tome je pridoπla joπ jedna teπka okolnost. Ministar g. Sv.PribiËeviÊ ∑ provadjajuÊi dalje svoju osnovu- obrazovao je „Orjunu“; koju jesnabdio revolverima i dobrom plaÊom, pa je ova do danas veÊ ubila nekoliko


598rsr 599rsr

Ovaj bojkot „Hrvat“ je uistinu strastveno propovijedao, napominjujuÊi svaona zla, koja je hrv. sokol i Zagreb pretrpio od jug. sokola i Orjune, a koje samletimice spomenuo. Iako je „Hrvat“ ovaj bojkot æuËljivo i strastveno propovi-jedao opet je ozbiljno opominjao, da se Ëuva mir i pristojnost, te je upozori-vao da su to posljedice prijaπnjega reæima, koji je -sreÊom po dræavu- propao.

I doista su teËajem prva dva dana povorke hrv. sokola i jug. sokolanekoliko puta prolazile jedna pored druge/a i kad nije bilo blizu redarstva/ pada nije s nijedne strane niti kretnjom niti usklikom ni najmanje dirnulo se udrugu. Prolazile su dostojanstveno i mirno.

Ovo mirno istupanje hrv. sokola pokazuje da je bilo dobro, πto jeistodobno imao i svoje priredbe. Tako su hiljade mladih ljudi bile vezane unjegovim redovima i kod njegovih priredba disciplinom i odaleËenjem odokoline u kojoj bi im porasle strasti. -Pomislimo si da je hiljadu mladih ljudibez disciplinske veze stajalo po zagrebaËkim ulicama kad su prolazili jug.sokoli. Pomislimo si da bi 16.000 gledalaca /koliko ih je hrv. konjaniËki sokolprivukao na svoju priredbu/ doπlo na priredbu jugosl. sokola. ∑ zar ne bi bilamnogo veÊa pogibelj da se od koje iskre upali masa?

No iz svega toga izvesti nam je joπ i taj zakljuËak, da nije niti hrv.sokol niti jugosl. sokol æelio incidenata. Onih ruænih ispada, πto ih je poËinjalanezrela mladeæ. Jugoslovenski je sokol lijepim samoprijegorom ignorirao istotako kao i neke tvorne napadaje te djeËurlije /izmedju 16 i 18 godina/ pri Ëemuje doπlo do lahkih ozlijedjenja, dok su poËinitelji, djeËaci netragom pobjegli.Niti je hrv. sokol, niti je jugosl. sokol, niti je danaπnja vlada æelila sukobe, alisu ga æelili Frankovci i PribiËevci, pa su ga i ove dvije nesretne struje priprav-ljale.

U nedelju /17/8/ proËulo se je da dolazi 8000 seljaka kordunaπa/Dvor i Vrginmost/samih PribiËeviÊevih Srba, da pokaæu u Zagrebu njegovusilu i da pobiju separatistiËni Zagreb.

Uprava sleta javljala je javnosti, da oni dolaze kao sokolovi, kaoseljaËki sokoli. Doπli su, ali doista nisu doπli kao sokoli, kao sokolaπi, veÊ sudoπli kao seljaci, koji su prvi put svrstani u povorku, pak nisu ni koraka ni reda

vide ovoga pravca, kojim su ta druπtva upuÊena, no baπ dobra imena ovihizrabljuju PribiËevci, da maskiraju svoje makinacije. A tako im je sigurnoprigodom ovoga sleta bilo jedno otkrivenje, da su mislili sluæiti jugosloven-skoj ideji, a zapravo su posluæili politici g. Sv. PribiËeviÊa /osobito pozivom2000 ne okolaπkih seljaka sa korduna!!/

Kad se sve ovo nadje na okupu u puËkoj duπi, onda nije Ëudo πtoje mrænja na politiku Sv. PribiËeviÊa naπla odraza i proti njegovoj orjuni i nje-govomu jugoslovenskomu sokolstvu.

Ne smijemo zaboraviti na to, da je sve ovo popraÊeno joπ i zabra-nom isticanja hrvatske zastave /dok se srpska slobodno vijala/, pakpovredama hrvatske zastave /u Kraljevici itd./. Ne smijemo zaboraviti natolike mrtve u OtoËcu, Kostajnici, Zagrebu i Trbovlju itd./ koje je skrivioproπasti reæim g. Sv. PribiËeviÊa, i koja su ubojstva ostala bez sudbenoga pro-gona. Tada Êe nam biti jasno, da je uslijed svega toga i previπe uzroka zaduboko neraspoloæenje proti jugoslv. sokolstvu uopÊe. Jedva πto je sada zad-nji put postao ministrom g. S. PribiËeviÊ izdao je zabranu, da se πkolski pod-mladak ne smije upisivati u hrvatske sokole, veÊ samo u jugoslavenske. Ovoje bilo tako reÊi pred nekoliko dana!

U tim prilikama doista nije trebalo obdræavati slet jug. sokola sadau Zagrebu, veÊ ga je trebalo odgoditi na neko vrijeme dok se prema sredju-juÊim se prilikama dræavne politike srede i ove druπtvene prilike i one otmu izruku partizana, kojima sluæe kao orudje za nasilno izvrπavanje stranaËke poli-tike. —-Nu kad nije bilo te uvidjavnosti, da se slet odgodi, onda moramo reÊi,da su svi ostali faktori uËinili sve πto su mogli, a da ne dodje do onih rezulta-ta kojima se je PribiËeviÊeva politika nadala ∑ do krvi do koljena…

Uprava hrv. sokola izdala je savjet, parolu, zapovjed, da Ëlanovi nesmiju izazivati ni bilo kako dirati u Ëlanove jug. sokola i njihove goste.

PolitiËke novine Hrvatske zajednice /Hrvat/ pozivao je na bojkotproti jug. sokola, traæeÊi da zagrebËani ne izvjese zastava na svoje domove /uËemu je potpuno uspio/, i da ne sudjeluju kod doËeka i ulaza jug. sokola, daga ne pozdravljaju, da ne polaze njegove priredbe /u Ëemu nije mnogo uspio/.


600rsr 601rsr

Tomu se ne treba Ëuditi kad se znade, da je dobra Ëetvrtina redara/policajaca/ uËlanjena u jugosl. sokolsko druπtvo, i πto viπe i u „Orjunu“, poËemu je jugosl. sokol i dobio porugljivo ime „policajsokol“. Tomu se ne trebaËuditi kad se znade, da su baπ vodje redara sve sami Jugosokoli i istaknutisamostalni demokrati, a da su i redarstveni Ëinovnici /konceptualni/ takodjerogromnom veÊinom PribiËevci.

Nije bilo potrebno, da redarstvo zove u pomoÊ vojsku, jer u istinunije bilo nemira ili nereda, nego samo pojedinaËke tuËnjave medju nekolici-nom sokola, a najviπe samo medju nedoraslom mladeæi /djeËurlijom od 15 do18 godina/. Zato nije trebalo da se zove vojska u pomoÊ, i redarstvo je moglosuzbiti tuËnjave ove i samo svojim redovitim silama i u svom redovitomdjelokrugu. ©to je ipak pozvana vojska samo za UZDRÆANJE REDA, anipoπto ne za uspostavu reda, uzrok Êe biti u tome, πto je redarstvo ovaj treÊidan naporne sluæbe /a premalo ga ima za Zagreb/ umornoπÊu klonulo, i πto ∑napokon ∑ pozivanje vojske svakako id eu raËun politici onoga, koga veÊinaredarstvenih vodja i Ëinovnika partizanski slijedi /kako sam malo prijerazloæio/, i politici onih, koji su kod sokolskoga sleta trebali 2.000 kordu-naπkih seljaka.

Za cijelo vrijeme od tri dana samo je na tri mjesta doπlo do puc-njave, i to pred hrv. sokolanom o Ëemu je bilo govora, na JelaËiÊevom trgu/oko 5 hitaca/. Ni za jedno ni za drugo ne zna se tko je pucao, a nije nitko niozlijedjen. Za prvo se pucanje samo znade, da je pucao Jugosokol, ali se nezna koji, jer su ga njegovi drugovi oteli iz ruku redarstva prije nego li je nje-gov identitet ustanovljen.-Napokon je na Maksimirskoj cesti orjunaπ VeljkoLemaiÊ nastrijelio u nogu obuÊarskoga pomoÊnika MarkoviÊa. Ovo je jedini,koji je ozlijedjen vatrenim oruæjem.

Jugoslovenski sokol Dereta ozledjen je teæe udarom kiπobrana uoko, a hrvatski sokolaπ RaËiÊ udarom po glavi i hrv. sokolaπ Karaula dubokimubodom. Laglje ozlijedjenih ima i s jedne i se druge strane viπe mladiÊa.

Imade da napose i osobito istaknem, da kroz sve to vrijeme nije panijedan usklik protiv kralja ili protiv dræave. Za istinitost ove moje konstataci-

u njoj dræati znali. Bilo je dakle svakomu jasno, da to nisu jugoslovenskisokoli i da im uopÊe kod sokolskoga sleta ne imade mjesto i da je njihovomudolasku svakako druga svrha, a nipoπto sokolska. Ta se je njihova prava svrhamogla opaziti, kad se je iz njihove sredine uz druge poklike Ëulo i poklika„æivio srpski Zagreb!“ Trebalo je provocirati, pak da onda seljaËke miπiceuzmognu raditi?

U sveËanoj povorci jugoslovenskih sokolaπa, u koju su dospjeli inesokoli iz PribiËeviÊevih kotara, noπene su po nekim sokolskim skupinamaone stare sokolske zastave, koje su pomoÊu vlasti bile oduzete hrvatskimsokolskim druπtvima, i tako su prolazeÊi jedni mimo drugih hrvatska sokol-ska druπtva morala gledati gdje njihove zastave nose njihovi protivnici. Ipaknije medju njima doπlo do nikakvoga ispada.

Tek u nedelju poslje podne, kada je jedan odsjek hrv. sokola/dolazeÊi iz Sv. Duha ∑ prolazio mimo jedne nastanbe jug. sokola u obrtnojπkoli, jurnuli su -da li izazvani, ili drugim povodom, ne zna se- jugosokoli izzgrade, probili su se kroz lanac redara /kordon/ i navalili su na zadnje redovehrv. sokola, koji je ulazio u svoju hrv. sokolanu, te su mu prvi redovi veÊ bilizaπli u zgradu/sokolanu na Wilsonovu trgu/. I napadnuti zadnji redovi hrv.sokola poæure se i sklonu u zgradu, na koju sada jugosokoli sasuπe svu silukamenja, a pucahu i iz revolvera /u zrak/. Iz zgrade odgovarali su hrv. sokolivraËajuÊi kamenje i bacajuÊi boce od piva. Redarstvo uËini kraj tome boju iubiti onoga Jugosokola, koji je pucao, ali joj ga oteπe ostali Jugosokoli opet izruku. Razbito je mnogo prozornih stakala na spomenutoj zgradi.

Za ovaj dogadjaj proËulo se je naskoro po svim zagrebaËkim ulica-ma, domovima i kavanama, ali dakako, kako to vazda biva, naËinom mnogoizvraÊenim i uveliËanim. Po gradu se je pripovijedalo, da Jugosokoli pucaju izrevolvera na Hrvatosokole, da ima medju ovima veÊ i mrtvih i ranjenih. To jedovelo do provale dotle suzdræavane napetosti, te se je zato deπavalo, da susi protivniËki sokolaπi medjusobno na silu otimali znaËke, i dolazilo je dotuËnjave medju pojedincima.

Redarstvo /policija/ nije svuda za doba, a niti pravedno interveniralo,Ëime je i mnogo doprinijelo, da je doπlo do takove djelotvorne provale Ëuvstva.


602rsr 603rsr

Vaπ gornji.

U Zagrebu 20. kolovoza 1924.

*

Po malo si je krËila put Srbijansko shvaÊanje istina, da ne moæepostojati kraljevina Jugoslavija bez praviËnoga sporazuma izmedju tri bratskaplemena: Hrvata, Srba i Slovenaca, i pomalo hvatala je u Srbijanaca korjenaistina, da Hrvati i ako katolici nisu vjerski strastveno zaludjeli, te da ne posto-ji mrænja na pravoslovlje ili pravoslavce, veÊ da se osjeÊa neprijateljstvo njiho-vo radi arogancije, radi nevjere, radi teænje da vladaju nad braÊom ∑ ne zna-njem i kulturom veÊ grubom silom, bahatoπÊu i okrutnoπÊu.

A i drugi su navodi upoznali Hrvate kao vjerski potpuno tole-rantne. Tako je ruski najbolji najliberalniji publicist Ivan Aksakov g. 1860. po-sjetio i Hrvatsku, da upozna juæne slavene. Evo kako on opisuje dojmove,koje je primio u Hrvatskoj ∑ „Umoran sam, ogluπen, zaljubljen, opojen ∑ ukratko skoro da bulaznim. Nikada nije bilo u Hrvatskoj takovoga moralnogaoduπevljenja kao sada. Ovdje narod ne sagiba glave, nitko se ne boji i ne plaπi,veÊ sili vladu, da se boji ona“. ∑ Iznenadio ga je odnos Hrvata katolik premapravoslavlju, te je istakao, da ne samo πto u Hrvatskoj ne ima vjerskoga fana-tizma, veÊ da je medju narodom mogao opaziti sveobÊu sklonost kpravoslavlju, a katoliËki su popovi „puni najveÊeg patriotizma.

Od onoga vremena malo se je promijenilo. Srbijanci iz kraljevine,uËinili su sve πto su sa svoje strane uËiniti mogli, da se Hrvatima nametnu.

To im je na æalost izvrstno uspjelo. Ali Hrvati se nisu zato promi-jenili. Ostali su vjerski tolerantni, ali nisu mogli ostati ravnoduπni prema nasil-nim brutalnim i koruptivnim provalama srbijanskoga æivota i miπljenja. No,ostali su vazda pristupni sbliæenju sa Srbima, pa i u jednu dræavu.

Da je tako pokazalo se je u proljeÊi 1924. kada je Srbin LjubaDavidoviÊ pokuπao spasiti Jugoslaviju istaknuvπi lozinku: „ne silom, veÊimilom“ treba sa Hrvatima raditi.

je nek Vam sluæi jamstvo koje objektivnosti i moj poloæaj u gradjanstvu, kojimi dopuπta, da doznam sve πto se dogadja i da to ispitujem do gole istine.

Iz moga iskustva, koje sam stekao sluæbovanjem prijaπnjih godinaznadem da se izvjeπtaji sa strane vojnih poglavara Ëesto ne slaæu sa Ëinjenica-ma. Ako bi se to i ovaj put dogodilo, to moæe biti smo zato, πto oni ne imajuni sredstva ni puta, da ono πto im se dojavi /moæda i od politiËke protu-stranke/ uzmognu ispitati do objektivne istine. Nasuprot imade i u vojsci i uredarstvu lica, koja misle iæele posluæiti posebnoj politici, pak prema njojizvjeπtavaju svoje poglavare.

Zato mi vjerujte, i moæete pred svima i pred svakim jasno i odluËnopotvrditi, da protiv dræave ili protiv kralja nije bilo nijednoga usklika.

Cijeli ovaj dogadjaj u Zagrebu bio je pripravljen, da se u mrænji i ubratskoj krvi utvrdi reæim gde P. i P. a sreÊa je ∑ to sav Zagreb danas opetnaglaπava ∑ da je medjutim vlada i vlast preπla u Vaπe i vaπih pomagaËapoπtene ruke, te je tako ovaj spremljeni udar bio samo pojedinaËki sukob raz-draæenih mladiÊa, a ponajviπe baπ djece /oko 15 godina/. Nije bilo u zagrebuni nereda ni nemira, veÊ se moæe govoriti samo o velikoj samozataji u redovi-ma i jednoga i drugoga, hrvatskoga i jugoslavenskoga sokol organizovanihmladih ljudi naprama paklenskoj osnovi, koja ih kroz godine i godine draæi imedjusobno mrazi ne bi li doπlo do medjusobnoga krvarenja u korist utvr-djenja vlasti jedne politiËke stranke!

Primite uz izraz odliËnoga πtovanja srdaËni pozdrav od Vaπegaodanoga Vam

POSEBNA napomena. Glede redarstva u Zagrebu nuæno je, da semaknu partizani gde P. i P-a. o kojima je prije bilo govora. Ravnatelj redarstva/πef/ g. Urbani je vrijedan, poπten i Ëestit Ëinovnik, te za Vaπu vladu, kojoj jeodan, potpuno pouzdan. Trebalo bi izmijeniti neke vodje i viπe Ëinovnika.

Budete li æelili o Ëemu potanje obavjesti, izvolite mi priopÊiti, pa ÊuVam rado posluæiti.


604rsr 605rsr

slanika iz pokrajine s predsjednikom g. Ljubom DavidoviÊevm, narodnimposlanicima i drugim izaslanicima iz Beograda. VeÊ prije deset sati doneπen jena konferenciju glas da je dvorana Balkan kina dupkom puna. Na skoro jedvoriπte bilo prepuno, a ljudi su stajali i sjedili i po okolnim niæim krovovima.

U 10 i po sati doπao je na skupπtinu Ljuba DavidoviÊ s pratnjom.Dolazak g. DavidoviÊa doËekan je oduπevljenim pozdravima. Kad se klicanjestiπalo, predsjednik centralnog odobra demokratske stranke za grad Zagreb g.dr. Ante PaveliÊ /zubar/ otvorio je skupπtinu toplim pozdravom g. DavidoviÊui drugovima. Kad je g. Ljuba DavidoviÊ uzeo rijeË burno je pozdravljen odcijele skupπtine. Govor njegov odisao je punom toplinom i srdaËnoπÊu.Iskreno i otvoreno ustao je i on protiv nasilja i protiv bezakonja i protiv hege-monije i protiv separatizma, a za bratsku ljubav, ravnopravnost, jednakost,sporazum i Jugoslaviju slobodnu i veliku. Milom a ne silom! ∑ bio je tenor g.DavidoviÊa. Potrebno je, reËe, da svaki, od nas moæe s ponosom reÊi:Jugoslavenski sam gradjanin! ∑

Govor poslanika grada Beograda g. S. Dukanca protiv korupcijePaπiÊeva reæima, koja pritiskuje i isisava ovu zemlju, bio je vrlo snaæan i izaz-vao silno odobravanje. Predstavnik beogradske demokratske omladine g.OkanoviÊ pozdravio je vatrenim rijeËima Zagreb, Hrvate i omladinu. Narodniposlanik g. dr. Ilija ©umenkoviÊ prikazuje danaπnju borbu kao borbu dvijuhsuprotnih metoda mehaniËkog sastavljanja silom i diplomatskim smicalica-ma, a druga metoda sporazumijevanja i ljubavi na osnovi ravnopravnosti islobode.

Skupπtina je zavrπena poletnim i plamenim govorom Srbijanca na-rodnog poslanika g. Radoslava AgatonoviÊa.

Kad je skupπtina svrπila krenula je velika povorka da isprati g.DavidoviÊa i drugova preko Zrinjevca do Palace-Hotela. Sav svijet je svelikom simpatijom pozdravljao g. DavidoviÊa. Pred hotelom ponovila seimpozantna manifestacija. Klicalo se frenetiËki g. DavidoviÊu i drugovima, iopet su otpjevane narodne himne. Klicalo se kralju i kraljici i nasljedniku pri-jestolja, te su se uËesnici mirno raziπli.

Uz ovu lozinku zadobio je mnogo privræenika u Srbiji i uHrvatskoj, te je πto viπe priredio u Zagrebu 22. travnja 1924. veliku skupπtinudemokratske stranke.

Rojc je osjeÊao, da se u tom okretu nalazi mnogo pobuda, koje jeon doprinio, ali ∑ bolestne noge, i stojeÊi izvan stranaka, nije viπe mogao su-djelovati, veÊ je razvoj novoga poleta, motrio sa svoga stolca.

O toj skupπtini demokratske stranke donesle su sve zagrebaËkenovine izvjeπtaje. Slobodna Tribuna opisuje ju ovako: /mnogo skraÊeno/.

VELIKA SKUP©TINA DEMOKRATSKE STRANKE U ZAGREBU.

Na jednostavan poziv predsjednika centralnog odbora stranke zagrad Zagreb sabrale su se 21. IV. u velikom dvoriπtu Balkan-kina hiljade gra-djana.

Nije trebalo nikakve agitacije niti su se morali vlakovima dovoditiljudi iz Banije i s korduna kao za PribiËeviÊevu skupπtinu. Bili su tu sabrani ipredstavnici najviπe inteligencije, i trgovci i privrednici i obrtnici i radnici iomladina. Cijela skupπtina bila je odavanje znosnog priznanja g. DavodivoÊuza njegov zasluæni rad oko narodnog izmirenja i sjajna manifestacija gradaZagreba za poπten narodni sporazum na bazi slobode, jednakosti i ravno-pravnosti. Demokratska stranka, proËiπÊena i oslobodjena od nasilnih meto-da i prijevarnih spletaka PribiËeviÊeve druæine, afirmirala se ovom velikomskupπtinom u gradu Zagrebu kao prava nacionalna stranka, koja iskreno ipoπteno nastoji da u zajednici s ostalim demokratskim i nacionalnim elemen-tima izvede naπu otadæbinu iz stalnog vrtloga i meteæa na put unutraπnjegsredjenja i mira.

Prije skupπtine sastala se je u prostorijama zagrebaËke organizacijedemokratske stranke konferencije centralnog odbora za grad Zagreb i iza-


606rsr 607rsr

ærtvenikom, na kojoj se nalazi taj lik crkvene darovateljice. Milan ju zamoli ∑poπto bi i on æelio da prosudjuje dogodnu sliËnost ∑ neka bi Mira dala tu slikufotografirati: on Êe troπak rado platiti, a tako Êe moÊi prosuditi bil se ovimputem moglo pribliæiti rijeπenju pitanja o porijeklu njihove majke.

Mira to obeÊa uËiniti. ∑

Tako se razidjoπe, a Mira okrene drugoga dana u Graz zaGleichenberg…

Tri tjedna poslije toga sastanka, poπalje tamoπnji fotograf naMilanov naslov oËekivanu fotografiju pouzeÊem 100 kruna. ∑

Velikim zanimanjem otvorio je Milan poπiljku i u njoj æeljenufotografiju.

U istinu! Glavne crte, znaËajne crte obraza odgovarahu onima unjegove majke, tek πto je glava na fotografiji bila okruæena uvojcima tamnekose, njihova je majka u mladosti imala bujne uvojke zlato plave kose…

Milan je obavijestio Miru u Gleichenberg, da je fotografiju primio,da znaËajne crte lica odgovaraju onima njihove majke. Neka bi Mira tamoizpitala koga ta slika predstavlja, i po moguÊnosti ine obiteljske prilike origi-nala te slike.

Mira je to rado uËinila, ali dobivene obavjesti nisu mogle unijeti nitraËak svjetla u zagonetku porijekla njihove majke.

Medjutim je Ivo Alfons Quiquerez sin Ivana, unuk Marije sestreAmalije Rojc, tragajuÊi za rijeπenjem iste zagonetke, naπao rukom radjeneportrete svoje bake, to jest materine majke nepoznatoga porijekla i njezinogasupruga lijeËnika Rikarda Kerπela.

Ivo Alfons Quiquerez, koji je i onako veÊ tragao za porijeklomsvoga otca, za kojega je znao, da je potekao od francuske obitelji, rado jepreuzeo duænost, da Êe traganje protegnuti i na porijeklo svoje bake…

Ova velika demokratska skupπtina u Zagrebu znaËi jedan lijepipoËetak jedne velike akcije, da se uËini kraj nesretnoj politici izazivanja i raz-draæivanja.

Govorio je i predsjednik demokratskog studentskog klubaOkanoviÊ. Iz njegovoga govora osobito je upalio konac u kome kaæe:

„Sin g. DavidoviÊa poginuo je u ratu i ne zna mu se grob, a RadePaπiÊ /sin predsjednika vlade ∑ milijune krade.“ Dok se Srbijanci poËimajusebe sama upoznavati, jeste i k tomu govoru Srbijanca dra Ilije ©umenkoviÊa:∑ „Mi smo konstatirali, da naπa unutarnja politika sve viπe poËinje, da se osni-va na dva faktora: ili na πto veÊoj sili ili na πto veÊoj podlosti“. ∑

Po zakljuËenju skupπtine uËestnici razidjoπe se mirno kuÊama.

*

Milan i njegove sestre Mira ZoriËiÊ i neudata Ada, kad bi se godsastali u obiteljskom krugu, bez prisuÊa stranaca, poveli bi spomen na svojepokojne roditelje skrbnoga otca i briænu majku, kojoj ne mogoπe doznati pori-jekla. Joπ nisu napustili nadu, da Êe im se kukovim nepredvidivim sluËajempruæiti zgoda da ovu tajnu progledaju.

Sestra Mira ZoriËiÊ odluËila je po savjetu lijeËnika, da potraæi lijekai oporavka trajnoga kotara u πtajerskom lijeËiliπtu Gleichenbergu. A blizu togalijeËiliπta nalazi se lijepa crkvica u kojoj je nad glavnim ærtvenikom postavlje-na velika slika darovateljice i dobroËinke supruge mjestnoga vlastelina grofa.

Kada je pred mnogo godina jednoË Mira bila sa pokojnom svojommajkom u Gleichenbergu, te su posjetile ovu kapelicu, reËe joj majka: Kaæi mi,moji stariji znanci, koji su tu sliku vidjeli, i mene iz mladih mi dana poznavalida je ova slika vrlo sliËna meni kakva sam bila u mladosti. Jedina razlika jeboja kose. Na slici je tamna, a moja je bila svjetlo plava.

Mira je izjavila, da Êe ∑ prilikom svoga posjeta Gleichenbergu ∑opet posjetiti ovu kapelicu da toËno promotri i razgleda sliku nad glavnim


608rsr 609rsr

diπnjica, kad je veÊ prekinut rad i preganje, onda ovakova slava meni sliËi ngeneralni pokus za ∑ sjajni sprovod!

Dragi prijatelju! ∑ Ne Êu Ti s toga udovoljiti æelji, da ti priobÊimdana moje osamdesetgodiπnjice. No, ako ipak za nj s druge strane doznaπ,molim Te ostaj kod kuÊe i pusti, da u dosadanjem miru i skladu ostanemmotrilac prilika i razvoja ljudstva i hrvatskoga naroda, dokle mi bude dano!

Kakov razvoj doæiviti æelim ∑ to znadeπ!

Bog! Tvoj Milan Rojc

Podruænici osiguranja radnika

u/

ZAGREBU.

Proti plateænom nalogu od 5. rujna 1945. koji mi nalaæe platiti zamoju kuÊnu pomoÊnicu 350.50 dinara /7.000 kuna/ podnosim ovaj

prigovor.

Ja sam navrπio 90tu godinu æivota, pa mi je kuÊna pomoÊnicapotrebna za æivot kao zrak za disanje. Nije dakle lijenost uzrokom, da dræimpomoÊnicu.

Ali ja ne imam imetka, pa da bi mogao prekoraËiti izdatkenajnuænije za uzdræavanje moga æivota.

Imam naime vrlo staru prizemnu kuÊu u ulici Pavla RadiÊa 64. uZagrebu.

Za njezino uzdræavanje plaÊam viπe nego li ona nosi. Evo dokaza:

KuÊa je sagradjena na istoËnoj strmini brda grada GriËa, pa je zato,da se ne uruπi u dol podzidana sa jednim vrlo starim od sjeËenoga kamenapodignutim zidom usred strmine i jednim od armiranoga betona podignutimnovijim zidom uz Koæarsku ulicu, koji prijeËi zemlju da se prosipa po ulici udol TkalËiÊeve ulice.

Odgovor prijatelju o osamdesetgodiπnjici rodjenja!

- Dragi prijatelju! Primio sam Tvoje pisamce u kome me pitaπ koje-ga dana i mjeseca Êu proslaviti svoju osamdesetgodiπnjicu rodjenja.

Mogu Ti reÊi, da neÊu proslaviti toga dana i da ga ne imam zaπtoslaviti pa Te molim, da ostanemo kod dosadaπnjega iskrenoga prijateljstva pokome znadem, da mi svakoga dana, i svakoga Ëasa kad se mene sjetiπ, æeliπsve dobro, isto kao i ja Tebi.

Da mi Ëestitaπ k osamdesetgodiπnjoj obljetnici moga rodjendana?∑ za πto Êeπ mi Ëestitati? ∑ zar za to, da sam veÊ toliko ostario? ∑ da mi potoku prirode sile popuπtaju? ∑ da se viπe ne mogu baviti nikakvim javnostikoristnim zanimanjem? ∑ da sam se veÊ znatno primaknuo koncu mogabivstvovanja? ∑

Zar mi æeliπ Ëestitati, πto sam stigao, te se nalazim u sutonu mojetjelesne i duπevne osobnosti?

Ne, dragi prijatelju, ne imaπ mi Ëemu Ëestitati k ovoj prigodi. VeÊsama Ëinjenica, da Êu navrπiti osamdesetu godinu, pokazuje, da mi je konacvrlo bliz. Dakle, zar bi ti meni mogao za to joπ i Ëestitati? To bi imalo smislasamo onda, kada bi ja teæio za πto skorijim preselenjem u nepoznatu vjeËnostu razpad tijela, u izËeznuÊe moje osobnosti.

Poπto sam joπ i tjelesno i duπevno toliko krijepak, da mogu pratitivanjski razvoj ËovjeËanstva i razvoj prilika naπega hrvatskog naroda u naπojdræavi, to otvoreno kaæem, da si joπ ne æelim konca. Na Ëemu bi mi dakleËestitao?

Znadem da je uobiËajeno Ëestitanje i slava u raznim razdobljimaæivota i rada. Tako se Ëestita rado k 25 godiπnjici, 50 godiπnjici, a Ëesto joπ i ksvakoj daljnjoj deset ili petgodiπnjici.

Takve slave mogu donjekle razumjeti dok je slavljena osoba joπ upunoj snazi uma i tijela u naponu javnoga rada. ali kad se slavi osamdesetgo-


610rsr 611rsr

*

PRILOG*

PoslaniËki demokratski klub

Beograd, 22. II. 1922.


»itao sam u zagrebaËkim novinama o prepisci izmeu Vas i naπeorganizacije u Zagrebu, a gosp. TomaπiÊ mi je i usmeno referisao po toj istojstvari. Vi se æalite i za to πto Vam nisam pismeno odgovorio na Vaπu pismenuporuku da istupate iz Kluba. Ja sam æelio tu stvar odmah s Vama liËno,usmeno i prijateljski, da rasËistim, ali kako se je po primitku Ustava Skupπtinaraziπla, to se nije za to dala prilika. Meutim sam doznao da Vam je po tojstvari pisao pok. DraπkoviÊ.

Kako sve do sada nismo mogli pravo da se porazgovorimo osvemu πto se je u to vreme dogodilo, to Vas molim da me, kod Vaπeg prvogdolaska u Beograd, posetite.

Ja se nadam da Êe se tom prilikom svi nesporazumci moÊi ukloni-ti i da Êe se stara uspeπna saradnja moÊi nastaviti.

OdliËnim πtovanjemLjub. M. DavidoviÊ

Gospodine predsjedniËe i dragi druæe!

SinoÊ mi je predao g. Dr. TomaπiÊ Vaπe ljubezno pismo, i ja seæurim, da Vam odgovorim. Razumije se, da Êu Vas vrlo rado posjetiti kad

Ovi zidovi trebaju svake godine velikih i skupih popravaka. Takosam godine 1929. dokazom raËuna arhitekta Kalde pod. /1 morao zapopravak dolnjega zida platiti Kruna 10.609.50

dokazom raËuna istoga arhitekta Kalde pod 1/2

god. 1931. 8.367.50

a ove godine dokazom raËuna poduzetnika Mavrinac

pod ./3 za popravak srednjega kamenitoga zida Kuna 180.000.-

Ne trebam razlagati, da mi u tim prilikama od te kuÊice nije ostalonikakvoga prihoda, nego joπ znatni dug.

Moja je mirovina kao bivπega odjelnoga predstojnika za bogoπtov-lje i nastavu, te hrvatskoga podbana bila dostatna, da me u tim prilikama oËu-vam od dugova, nu sada ne znam koliko smijem na nju raËunati, jer mi jedano samo predujmice po 1.300 dinara.

Ja dakle ∑ uslijed starosti ∑ prinuæden sam imati kuÊnu pomoÊnicu,ali ju u mojim prilikama jedva plaÊam, kamo li da za njeno osiguranje davammjeseËno 350.50 dinara, prema 24.V.1945 odmjerenom mi prinosu za mjesectravanj sa 8. ∑ dinara.

Prigovaram dakle, da nije opravdano ovo poviπenje od 8.- dinara na350.50 dinara, jer moja pomoÊnica nije smjeπtena u drugi koji viπi nadniËnirazred.

Prigovaram, da uobÊe nije ni poveden ni proveden postupak zanjezino premjeπtenje u viπi nadniËni razred, kamo li da je pravomoÊno uglav-ljen za nju prinos od 350.50 dinara.

Molim stoga da viπa molba ovaj plateæni nalog ukine i odredi da seredovitim naËinom ustanovi visina prinosa, koji bi mene po zakonu teretio.

Stjepan VidoviÊ

Pr. 8/82931


612rsr

* Pisma su pronaena u jako loπem stanju te se prilaæu iako ne slijede kronologiju teksta.

613rsr

Nacrt programa Demokratske strankexyx

I.

Opπta politika.

1. Demokratska Stranka smatra narod Srba, Hrvata i Slovenaca kaona nacionalnu celinu jednu po krvi i jeziku i po svojim oseÊajima, po konti-nuitetu zemljiπta æivotnim interesima svog narodnog opstanka. S togaDemokratska Stranka iskljuËuje sve istorijske, plemenske, verske i politiËko iadministrativno ureenje i posebno stranaËko izdavanje. DemokratskaStranka Êe negovati i razvijati u najπirem slojevima svest o jedinstvu naπeganaroda i dræave, teæeÊi da se to jedinstvo izrazi u svima politiËkim, druπtve-nim, kulturnim i privrednim pitanjima, a suzbijati svako delovanje separatiz-ma, dematoπtva i oskudicu javnog i druπtvenog morala.

2. Demokratska stranka se zalaæe svom snagom za celokupnostnaπeg narodnog goseda saobrazno naËelu narodnog samoodreenja. Ona Êenastojavati na tome da naπa dræava ostane zatoËnik naleka „Balkan balkan-skim narodima“, naleka koje s jedne stranke iskljuËenje meπanje ne pret-postavlja slogu i zajedniËku saradnju sa svim balkanskim narodima liji bi radbio suglasan sa istaknutim naËelom.

3. Demokratska Stranka je svesna sve teæine meunarodnogpoloæaja naπe dræave. Bez prirodnih granica, okruæenja veÊim brojem susedano i jedna druga dræava u evropi, naπa zemlja mora u toliko viπe biti spremnau svakom trenutku za odbranu svoje nezavisnosti, slobode i celokupnost odzavojevaËkih teænja ma s koje strane one dolazile. Demokratska Stranka Êeprema tome nastojati da naπa dræava ne bude mamac ta prazne osvajaËkeplanove, nego ono πto i treba da je, glavnih oslonac mira, sloge i utvrenogaporetka na evropskom istoku.

doem u Beograd, a doÊi Êu Ëim mojoj supruzi krene na bolje. Pred tri mjese-ca teπko je oboljela od upale srËanih miπica, pa se nisam smio i joπ ne moguod nje udaljiti. LijeËnik se nada da Êe pogibelj naskoro minuti, te Êu tada moÊida otputujem u Beograd.

Dotle pako treba da jedno objasnim.

Piπete mi, da sam se æalio i za to, πto mi niste pismeno odgovorilina moju pismenu poruku da istupam iz kluba. Ovo tako ne stoji, jer ja senisam æalio πto mi niste odgovorili, nego sam u prepisci samo utvrdio Ëi-njenicu, da demokratski klub na to pismo nije zvaniËno reagirao.

Meni Êe biti osobito drago, ako Êe se prilikom naπega sastankamoÊi ukloniti svi nesporazumci i moÊi nastaviti moja saradnja sa klubom. Noja se bojim, da se je klubska politika veÊ suviπe skrenula sa svoga pravca, a dabi se s njome opet sastati mogao.

Primite izraz moga osobitoga poπtovanja i srdaËni pozdrav!

U Zagrebu 28. februara 1922.


614rsr 615rsr

kratska Stranka, traæeÊi da se javnim sluæbenicama obezbedi njihov sluæbenii materinji poloæaj, nastojanje na tome, da se dobiju garancije za savesnost,nepristranost i sposobnost njihovu, i potpuno uklone izdræavne sluæbe parti-cijski i politiËki obziri.

8. Demokratska Stranka usvaja naËelo slobodne savesti i ravno-pravnosti sviju vera, i traæi da se na osnovu ovog naËela zakon stara ta oËu-vanje i odræavanje konfesionog mira. S toga je Demokratska Stranka protivnazloupotrebi vere kao politiËkog sredstva i partijskom grupisanju prema ver-skoj pripadnosti.

III.

Agrarna (zemljoradniËka) politika

9. Demokratska Stranka uvaæava u punoj meri Ëinjenicu, dazemljoradnici predstavljaju i po svom broju i po svojoj nacionalnoj vrednostidaleko najpreteæniji deo naπega naroda. Naπa dræava je seljaËka dræava intere-si dræave, interesi nacionalni i interesi demokratije zahtevaju da ona to iostane. ©iroke mase seoskih malih posednika jedina su sigurna i zdrava osno-va za jednu istinski demokratsku vladavinu.

U interesu, dakle, i same dræave konsolidacije, a dosledna svomdemokratskom shvatanju, Demokratska Stranka Êe celokupnu dræavuekonomsku politiËku voditi u prvom redu u skladu sa interesima zemljorad-nika. Ona Êe se truditi da selu osigura ovaj uticaj u svim javnim i dræavnimposlovima, koji odgovara vaænosti njegovog poloæaja. Iz istih tih viπihnacionalnih i politiËkih razloga Demokratska Stranka Êe vazda stajati na stranizemljoradnika, kad god se bude radilo o odbrani njihovih æivotnih interesa,ubeena da time ne vrani jedan poseban nego jedan opπti, nacionalan interes.Ona Êe nastojati svim silama da pomogne πto bræe stvaranje i ureenje svihzemljoradniËkih organizacija i ustanova (kao πto su zemljoradniËke komore idruge autonomne struËne organizacije, viπe i niæe poljoprivredne πkole; putu-

II.Unutraπnja politika.

4. Demokratska Stranka traæi potpuno obezbeenje svih graan-skih sloboda, izvorni red na osnovu srazmera, sa osiguranjem Ëistote i pravil-nosti izbora, koji Êe se na osnovu opπteg, jednakog, neposrednog i tajnogprava glasati.

5. Demokratska Stranka smatra da sreivanje dræave u doslednostu shvatanju narodnog jedinstva zahteva da se naËelo ujedinjacanja povodi dokraja; s toga traæi da sistem jedinstvenosti dræavnih politiËkih vlasti i poslovabude sproveden stvarno i je jednako na Ëitavom dræavnom podruËju.NastojaÊe u isto vreme, da se narodu osigura najπiri uticaj na administraciju usamoupravnim jedinicama stvorenim po privrednim prilikama i geografskompoloæaju.

Samoupravna opπtina, srezova, okruga, odnosno i veÊih adminis-trativnih podruËja (oblasti), koja mora biti jednaka za sve krajeve, zajamËujenarodu odluËivanje u svima pitanjima druπtvenih i privremenih mesnihinteresa. Demokratska Stranka protivna je odraæavanju i stvaranju izuzetnihpokrajinskih privilegija, smatrajuÊi ih da ne odgovaraju demokratskom uree-nju naπe dræave.

6. Demokratska Stranka naglaπava da naπa dræava mora bitidemokratska i strogo ustavna monarhija sa jednom parlamentom vladomodgovornom jednom jedinom Narodnom Predstavniπtvu.

7. Dræavni organi moraju biti odgovorni i dræavi i pojedincima, Ëijasu prava povreena.Potpunu sudsku nezavisnost smatra DemokratskaStranka kao podlogu celokupnog pravnog reda u zemlji i osnovu garancijugraanskih i politiËkih sudova obezbedi od svakog uticaja. UËiniÊe sve da sepravda dosuuje πto bræe. Nevino osueni trebaju dobiti naknadu. Kako su iadministrativne vlasti i javni sluæbenici u opπte vaæni elemenat za pravilan raddræavnog aparata i za pravilan razvitak narodni u svima pravima, Demo-


616rsr 617rsr

brigu o ovim imaocima feudalnih prava, kojima bi gubitkom tih pravaopstanak bio doveden u piranje. Kao sa feudima ima se postupiti sa onim feu-dalnim dobrima, koja su u skorije vreme formalno dobila modernizovanioblik svojine, a u stvari su Ëisto feudalnog karaktera. Veliki posedi pak, koji sutakoe posredno ili neposredno rezultat feudalnog ureenja imaju se ekspro-prisati i otkupiti po naËelima eksproprijacije u opπtem interesu, a uz πto manjeoptereÊenje zemljoradnika i dræave, dræeÊi se pri tome spram dosadanjihposednika naËela druπtvene pravednosti. U koliko bi ovakova dobra drugimokolnostima odavala svoj Ëisto feudalni karakter ima se i s njima postupiti kaos feudalima. Od velikih dobara ima se odreen deo rezervisati za naseljavanjepoljoprivrednika bez zemlje iz prenaseljenih krajeva i doseljenika naπe narod-nosti iz inostranstva, a u prvom redu za vojnike i dobrovoljce koji su se boriliza narodno osloboenje, i za invalide.

11. Demokratska Stranka smatra da istovremeno sa provaanjemagrarne reforme treba preduzeti i mere koje Êe obezbediti trajnost rezultata tereforme i uËvrstiti i stare i nove male posednike na njihovim posedima. OnaÊe prema tome traæiti, da se i prored mera predvienih u taËci 9. Ovog pro-grama, i pre no πto bi one mogle poËeti davati povoljne rezultate, preduzmujoπ odmah od strane dræave ili dræavnom inicijativom mere, koje Êe pomoÊida mali posednik moæe sa svoga poseda racionalnom obradom izvuÊi sve onekoristi koje je s njega moguÊe imati; ona Êe nastojati da se zaπtitno zakono-davstvo koje je postojalo u Kraljevini Srbiji u vezi s reformom naslednogprava proπiti i usavrπi prema steËenom iskustvu, i da se spreËi docnijepropadanje sitnih zemljiπnih poseda, kao da se i vaæna pitanja popaπe iupotrebe πuma, utrina i zajedniËkih dobara reguliπu saobrazno narodniminteresima.

IV.Ekonomska politika.

12. Demokratska Stranka smatra da kooperativne organizacije Ëinesastavni deo njenog ideala demokratski ureenogdruπtva, i da one u ostalom

juÊi uËitelji; ogledne stanice; zadruge za zajedniËku proizvodnju i prodajuzemljoradniËkih proizvoda, kreditne zadruge i tako dalje) na osnovu samopo-moÊi, samouprave i zakonodavstva, i traæiti provoenje mera kojima Êe seobezbediti πto bræi razvitak sela i seoskog stanovniπtva, i u pogledu kulturomi u pogledu imovinskom i u pogledu politiËkom.

U tom cilju ona Êe traæiti da se u prvom redu osigura po svaku cenupotpuno javna bezbednost na selu; da se organizira najpodesnijim naËinomosiguranje plodova zemljoradniËkog rada od sluËajnosti nesreÊe; da se na selustvore zdravstvene pogodbe kakve odgovaraju stanju savremene nauke; da seorganizacijom zemljoradniËkog kredita, razvijanjem zadrugarstva i svih obli-ka udruæivanja zemljoradniËkog rada i kapitala osiguraju zemljoradnicima nesamo svi plodovi njegova rada no i do krajnjih granica poveÊaju i koristi kojeod toga zemljoradnici mogu imati; da se pojaËa tehniËko i struËno vaspitanjezemljoradnika i stvori moguÊnost primene i iskoraπÊenja svih sredstava koji-ma se pojaËava agrikolna proizvodnja; da se uklone sve administrativne idruge prepreke slobodno, prometu zemljoradniËkih proizvoda i organizuje iustroji njihova prodaja i izmena na naËin kako bi sva korist od proizvodnjezaista i ostala proizvoaËu: najposle, da se suzbijanje svako suæavanje pravasopstvenosti i slobodne inicijative poljoprivrednika i svaki pokuπaj da se timefavorizuje druga klasa na teret zemljoradnika, a naroËito ako bi se to pokuπalonasilnim i prevratniËkim sredstvom.

10. Saobrazno toj i takvoj svojoj agrarnoj politici DemokratskaStranka smatra izvrπenje agrarne reforme i definitivno regulisanje agrarnihodnosa kao biran deo nacionalnog programa osloboenja i ujedinjenja. Naπanacionalna dræava duæna je ne samo da odmah raskine formalne feudalneodnose gde postoje. No da su posledica tog nenarodnog reæima.

Za to Êe Demokratska Stranka i agrarnu reformu da sprovede natom naËelu, da zemlja treba da pripada zemljoradnicima. DemokratskaStranka proklamuje naËelo veÊ ranije usvojeno u demokratskim zemljama priraskidanju feudalnih odnosa, da za ukinuto feudalno pravo ne pripada nikomnikakva oπteta. No u isto doba ona izjavljuje, da i obziri druπtvene pravde inacionalne solidarnosti i dræavnih interesa zahtevaju, da dræava uzme na sebe


618rsr 619rsr

obezbediti, ako razvitak naπe narodne proizvodnje bude iπao u korak sarazvitkom dræavnih i druπtvenih potreba. Naπa zemlja ima sve prirodnepogodbe da bude ekonomski jaka, bogata i napredna. Ali zato treba vrlomnogo rada, energije, preduzimljivosti i istrajnosti; i preko ovoga poverenja ustabilnost druπtvenog odnosa i utvrenog pravnog poretka. DemokratskaStranka Êe se starati da se to poverenje uËvrsti, da se ukloni sve πto biobeshrabrilo privatnu inicijativu u njenim naporima na razvitku ekonomskogæivota. Demokratska Stranka smatra meutim za nuæno ograniËiti svemoÊkapitalizma naroËito u velikoj rudarskoj i πumarskoj industriji i u racionalnomeksploatisanju vodene snage. Dræava mora viti uopπte regulator i kontrolasvih velikih grana privrednih i osigurati nacionalnoj celini srazmernouËeπÊenje u prosperitetu istih. Saobrazno tim naËelima Demokratska StrankaÊe nastojati da se sadanjim potpuno nenormalnim prilikama πto pre uËini kraji da se πto pre dade oπteta ratom oπteÊenjem graanima koji na naknadu imajupravo; da se uËini kraj moratornom stanju bez ekonomskih potresa; da sedignu iznimne mere, koje danas ometaju razvitak proizvodnje; da se izbacistrani papirni novac iz saobraÊaja; da se stabilizira valuta bez drastiËnih merakoje bi πtetile pojedine krajeve; da se jednom reËju u πto kraÊem roku stvorimoguÊnost rada i proizvodnje u svima granama ekonomskog æivota.

16. Demokratska stranka smatra za naroËitu duænost da osobitonaglasi teæinu finansijskog poloæaja u kome se naπa dræava nalazi. Iz togteπkog poloæaja moæemo izaÊi samo svesnim pregnuÊem i reπenoπÊu celoganaroda, i zato je preko potrebno da narod bude vazda otvoreno, iskreno ilojalno obaveπtavan o financijskom poloæaju. Financijska situacija naπe zem-lje kakvu danas imamo ne moæe se izleËiti samo iznimnim merama i ærtvamasamo pojedinava i pojedinih klasa. Demokratska Stranka usvajajuÊi naËin pro-gresivnog poreza i traæeÊi primenu poreza na ratne dodatke Ëini to u glavnomiz moralnih razloga i razloga pravednosti, daleko viπe no iz razloga finan-cijskih. Ona je svesna da u zidanje velike narodne zgrade moramo svidoprineti svoju lepotu. Ali je ona isto vreme ubeena u Ëvrstu volju naπeganaroda, da Êe svoju nacionalnu dræavu koju je umeo stvoriti, hteti i odræati idati joj πto joj treba. Demokratska Stranka je, dakle, reπena, da nastojava da seu upravljanje naπim financijama unese viπe svetlosti, da se poveÊanjem

najbolje odgovaraju i karakteru i mentalitetu naπeg naroda. S toga Êe onatraæiti da dræava i zakonskim i administrativnim i financijskim merama naj-snaænije pomogne stvaranje i πirenje zadruga proizvoaËa i potroπaËa i uopπte zadrugarski pokret. Zanatska radinost Ëinila je uvek u naπem naroduvaæni deo narodne privrede, a njezini predstavnici jedan pouzdan nacionalnielemenat. Demokratska Stranka smatra da je u interesu jaËanja demokratskogustrojstva naπeg naroda, da zanatsku radnost organizira u naπoj zemlji, da jojstvori moguÊnost da se primenom modernih tehniËkih srestava, organizacijakredita i primenom kooperativnih organizacija za nabavku sirovine i prodajurodi stvari nisu rezervirana velikoj industriji. NaroËiti zavodi dræavom ustroje-ni moraju se starati o uvoenju novih zanata i usavrπavanju starih, i otehniËkom vaspitanju znatskog podmlataka.

13. Demokratska Stranka smatra da u krug njenoga staranja za sna-æenje maloga Ëoveka, i stvaranja jedne svesne, ekonomski nezavisne, i politiË-ki i druπtveno vaspitanje demokratije dolazi i regulisanje radniËkoga poloæaja.Saobrazno ovom glediπtu na celokupni problem snaæenja demokratije uosnovima njenim Demokratska Stranka Êe nastojati da se i radnicima osigu-ra ona nezavisnost ekonomska, ona osiguranost liËna i porodiËna, koju onateæi da obezbedi zemljoradnicima i malim posednicima. Poπto to ta radnikenije moguÊe postiÊi na istoj osnovi na kojoj za zemljoradnike, to se moraizgraditi naroËito zaπtitno zakonodavstvo, kojim Êe se osigurati njihovopravedno uËeπÊe u koristima proizvodnog rada, regulisati pitanje o osiguranjuporodica, starosti, invaliditeta, besposlica i u opπte ne oduzimajuÊi im pod-strek za proizvodnju pruæiti garancije bezbednog liËnog i porodiËnog opstan-ka i razvitka.

14. Demokratska Stranka ∑ u smislu svojih principa ∑ oslanjajuÊi sena naËelo nacionalne solidarnosti, nastojaÊe da se ublaæi klasna borba traæeÊiharmoniËnu saradnju svih klasa na podizanju i svaæenju naπega naroda. OnaÊe se usprotiviti svom snagom pokuπaju ma koje klase, da svoje klasneinterese zadovoljava na raËun ostaloga naroda.

15. Demokratska Stranka zaloæiÊe sav svoj uticaj da se ekonomskiæivot duboko poremeÊeni ratom i njegovim posledicama, πto bræe obnovi irazvije. Ona smatra da se buduÊnost naπe nacionalne dræave moæe samo tako


620rsr 621rsr

Êe zaloæiti sav svoj uticaj da se πto bræe izgrade druπtvene, graanske i poli-tiËke nejednakosti, koje taj razvitak ometaju i omoguÊuj i ostvarenje naËelapotpune politiËke ravnopravnosti muπkih i æenskih.

19. Osobitu Êe brigu voditi Demokratska Stranka o tome, da sesvima koji su stradali u ratovima, a naroËito dobrovoljcima i invalidima osigu-ra æivotni opstanak i njihove porodice obezbede. Vaspitanje i podizanje rat-niËke siroËadi treba da je naroËiti predmet brige dræave.

20. Dræava se mora svima sredstvima starati da podigne i oËuvanarodno zdravlje. NaroËito se mora boriti protivu zaratnih bolesti, koje naπnarod satiru. Treba uvesti zdravstvene predohrane za obezbeenje zdravljanarodnih podmlataka; uvesti zaπtitu matera i porodiËnog æivota, besplatnoleËenje zaraznih bolesti i siromaπnih slojeva i olakπati leËenje i opπte podizan-jem bolnica, sanatorija i ambulatorija. Zdravstveno zakonodavstvo treba da jestvarno i podeπeno prema prilikama koje vladaju u naπem narodu.

21. U svima drugim pitanjima kulturnim, ekonomskim, druπtve-nim i politiËkim, koja nisu ovde istaknuta, Demokratska Stranka zauzimaÊesvoje dræanje saobrazno opπtim naËelima, koja Ëine osnovu programa.

Glavni odbor demokratske stranke:

Dr. Adolf Ribnikar, dr. Albert Kramer, Borivoje PopoviÊ, dr. BogdanGavriloviÊ prof., Verlislav VuloviÊ, VeËeslav Vuder, dr. Vukoslav KukoviÊ, dr.Vladimir PopoviÊ, dr. Vojislav VeljkoviÊ, dr. Voja MarinkoviÊ, Dragutin D.PeËiÊ, don Juraj Bijankini, Duπan KecmanoviÊ, Duπan VasiljeviÊ, –oka B.NestoroviÊ, –uro –amonja, dr. Edo LukiniÊ, Æuka RafajloviÊ, dr. Æarko JakπiÊ,dr. Ivo PaleËek, dr. Ivan IlomËiÊ, Kosta TimotijeviÊ, Ljuba M. DautoviÊ, MikaP. RadivojeviÊ, Milorad DraπkoviÊ, dr. Mihajlo ©utkaloviÊ, dr. MirkoBrezniËar, Miloje Æ. JovanoviÊ, Pavle MariËkoviÊ, dr. Roko VukoviÊ, RadoslavAzatonoviÊ, dr. Radoje JovanoviÊ, Svetozar PribiËeviÊ, Simo ErakoviÊ, SranBudisavljeviÊ, dr. Tihomir AlautoviÊ, dr. Hinko Krizman, ©efhija GluhiÊ.

dræavnih prihoda i najstroæom πtednjom na rashodima u πto kraÊem vremenudoe do budæetske ravnoteæe; da se dræavni kredit podigne na dostojnu vi-sinu i stvori moguÊnost pravilnog i domaÊinskog upravljanja dræavnim finan-cijama.

V.

Kulturna i zdravstvena politika

17. Demokratska Stranka smatra, da je prosvetno podizanje naro-da i jedinstvena πkolska politika pogodba pravilnog ostvarenja narodnih uje-dinjavanja i jedinstvene narodne jugoslovenske kulture, i s toga traæi izjed-naËenje nastave u koliko bi to bilo potrebno za postizanje ovog cilja u Ëitavojdræavi Srba, Hrvata i Slovenaca. Nastava treba da je dræavna. Osnovne πkoleÊe se izdræavati po moguÊnosti sve iz dræavnog budæeta. Osnovna nastavaima biti ureena tako, da ne budu povreena oseÊanja nijedne narodnosti inijedne veroispovesti u naπoj dræavi. Pohaanje osnovne πkole obavezno je zamuπku i æensku decu. Danaπnje stanje naπeg πkolstva traæi korektne izmene,koje Êe voditi raËuna o sadanjim narodima potrebama i o posebnom geograf-skom i unutarnjem ustrojstvu naπega naroda. S obzirom na to, da je naπa na-rodna inteligencija ovim ratovima proreena, a da nesretne politiËke prilike ukojima se naπ narod nalazio nisu dopustile da se ona ranije razvije saobraznonarodnim potrebama. Demokratska Stranka Êe se potruditi da se preduzmumere za πto bræu obnovu njenu. Tim se merama mora zajemËiti ne samodobro vaspitanje i temeljno obrazovanje buduÊe inteligencije, no sem togaobezbediti i od toga da se ona ne obnavlja samo iz baroËkog stanovniπtva, nou mnogo jaËoj meri no do sada iz seoskih dela naπega naroda, Ëime se jedni-no moæe obezbediti πto teπnja duhovna veza izmeu masa narodnih i njegoveinteligencije i osigurati zdravi nacionalni karakter ove.

18. Demokratska stranka smatra za jednu od glavnih potreba na-rodnih i dræavnih rad na kulturnom i intelektualnom razvitku æeneskinja. Ona


622rsr 623rsr

Prilozixyx

PRILOG 1.90

Gospodine!

Istom ovih dana uspjelo mi je nabaviti si prvi i drugi svezakHrvatske Enciklopedije. To je u istinu monumentalno djelo!

UzhiÊen prolistao sam obje ove knjige. Naπao sam, da im sadræajne odgovara sjajnoj vanjskoj opremi i monumenatlnosti. To sam ∑ na æalost ∑veÊ povrπnim listanjem morao ustanoviti. Kad bi se znalaËki proËitale pomnosve stranice, naπlo bi se joπ mnogo viπe nedostataka, nego li πto sam ih janaπao i zabiljeæio prigodom povrπnoga prelistavanja.

Zato mislim i predlaæem, da se do sada izaπle tri knjige podvrgnupreizpitivanju, da se sve pogreπke izprave te ispravak tiska na tri listiÊa jed-nake veliËine i kakvoÊe kakovi su upotrijebljeni za prva tri sveska, za svakisvezak posebni listiÊ sa izpravcima, pa da se poπalju predplatnicima HrvatskeEnciklopedije sa uputom, da ih ulijepe u svoje knjige (prvi, drugi i treÊisvezak). U koliko ima tih knjiga z zalihi, treba takov izpravljaËki listiÊ u nje uli-jepiti.

Tako bi se, koliko je to u obÊe moguÊe ta prva povrπnost sadaizpravila.

Ovaj predlog opravdavam slijedeÊim nabrajanjem pogreπaka πtosam ih veÊ pri prvom letimiËnom pregledu knjiga naπao. Evo ih:


90 Pismo uredniπtvu Hrvatske enciklopedije s nekim greπkama koje je primjetio Milan Rojciz 1942. godine.

625rsr

pojavu. KupajuÊi se jednoË u kadi naπao ga je. A to ga je tako uzradovalo daje zaboraveÊ na okolnosti skoËio gol iz kade i vikao „heureka! heureka! Sjeo jei napisao Arhimedov zakon hidrauliËkoga uzgona (Auftrieb) po kome pred-met (tijelo) uronjeno gubi toliko svoje teæine koliko teæi tekuÊina njegovimuronjenim tijelom potisnuta.“

Ako je taj zakon poslije promijenjen, trebalo bi to u onom Ëlankunapomenuti i protumaËiti. Ovo je u Hrv. Enciklopediji podpuno izkrivljenoprikazno „o odreenju mnoæine srebra primjeπanu zlatu u kraljevoj kruni.“

Treba to svakako na izpravljaËkom listu izpraviti ili protumaËiti.

5. Na str. 711 piπe Hrv. Enciklopedija, da „su atentat na CuvajauËinili Luka JukiÊ i Stjepan DojËiÊ. Ni to ne odgovara istini. Ni to ne odgovaraistini. JukiÊ uËinio je atentat na Cuvaja, a DojËiÊ mnogo kasnije na banaSkerlca. ∑ I ovo treba na izpravljaËkom listu izpraviti.

6. Na strani 209. sv. I. ima Hrv. Enciklopedija, da su rusku caricuAleksandru æenu cara Nikole II. ubili boljπevici s muæem i djecom u Carskomselu. Ni to nije tako bilo, veÊ su boljeπvici cara i caricu i njihovu djecuodpremili u Jekaterinoburg (Jekaterinoslav) i tamo internirali, a jedne noÊi carai caricu i njihovu djecu u podrumu kuÊe u kojoj su stanovali, pobili, a truplaodvezli u bliænju πumu i tamo spalili u dubokoj jami (zdencu?).

Iz ovoga izskustva πto sam ga crpio letimiËnim pogledom prva dvasvezka Hrv. Enciklopedije izvodim nuædu: da uredniËtvo Hrv. Enciklopedijeodredi toËni pregled (Ëitanje) svih dosadanjih sastavaka pred specialnim po-znavaocima dotiËnih predmeta; ∑ drugo da tamo neprekidno prisustvuje iza-slanik dræ. ureda za hrvatski jezik, koji Êe moÊi smjesta izpraviti event.pogreπke proti hrvatskom jeziku; ∑ treÊe: da prema posljedku ovoga Ëitanjabude sastavljen izpravljaËki list po jedan za svaki svezak, da bude odtisnut udovoljnim primjercima te se bude mogao svakomu predbrojniku Hrv.Enciklopedije poslati, a u neprodanim primjercima ulijepiti. Obrtni radniciizkazali su se prekrasnim izvedenjem tiskarske i knjigoveæke radnje, nekaduπevni radnici ne zaostanu iza njih!

©tovanjem biljeæim se

Iz prvoga svezka:

1. Mnogobrojni nepotrebni turcizmi i inojzeËine mjeπavine. Naprimjer: „kiËma“, ∑ „mamuze“, ∑ „alat“ itd. (str. 105,-680, i d.) ∑ Uz nepotreb-ne turcizme imademo i nekoliko, kojih ne moæemo lahko zamijenitihrvatskom rijeËi, za koje dakle priznajem, da su nam ∑ za sada joπ ∑ potreb-ne, jer im ne imamo zgodne hrvatske rijeËi u zamjenu. Npr. „boja“, ∑ „soba“ ∑„odaja“, ∑ „duÊan“, ∑ „bakar“ itd. pak se ovakovim turskim izrazima moramoi dalje sluæiti. Ali „kiËma“ nam ne treba, kad imamo „ledja“, ∑ „mamuze“ namne trebaju, kad imamo „ostruge“, ni „alat“ nam ne treba, kad imamo „orudje“.

2. Uz nepotrebne turske rijeËi ima nepotrebnih tuica i iz drugihjezika. Npr. na 121. „djavola“. Talijanska rijeË djavo nam ne treba, jer imamohrvatsku rijeË „vrag“, ∑ „plavih patliËana“ na str. 125. umjesto „modrih“, jer„plav“ ne znaËi „modar“, nego svjetlo æutkast (blond) iz lat. rijeËi „flavus“nastala. Akacija nam ne treba, jer imamo „bagren“, ∑ „biblioteka“ jer imamoknjiænica, ∑ „kredit“, ∑ „cilj“ (str. 159), ∑ „aldomaπ“ str. 197. „preπa“ itd.

3. Ima u tim knjigama i nepotrebnih srbskih rijeËi, kao „podstreka-vanje“ (str. 89) „podræavanje“ (str. 169) „ranije“ umjesto prije i „kasnije“ ume-jsto poslije (423) itd.

4. Imade i pogreπno upotrebljenih hrvatskih rijeËi: npr. „Ëarapica“,umjesto „mreæica“, za plinsko svjetlo.

5. Imade pogreπno pisanih hrvatskih rijeËi npr. „ovoga leca“umjesto ovoga „ledca“, ∑ „svadba“ umjesto „svatba“ itd.

6. Imade pogreπno prikazivanje dogaaja. Npr. na str. 593:„Arjhimed ∑ „prema anegodit“ (-zaπto ne priËi?) „dosjetio se je rjeπenju tezadaÊe (kako da odredi mnoæinu srebra primjeπanu zlatu kraljevoj kruni) ukupelji, te je ∑ gonjen radoπÊu skoËio iz kade i trËeÊi gol kuÊi vikao na grËkom:heureka, heureka“.

Tu priËu uËili su u πkoli ovako:

„Arhimed je opaæao, da predmeti uronjeni u vodu gube dio svojeteæine. Razmiπljao je odkuda taj pojav i dugo nije mogao pronaÊi uzrok tomu


626rsr 627rsr

blaga. Ova poËetna zajednica glede nekih nauka po malo bi s dokidala iposvema dokinula razvojem veterinarske visoke πkole.

Visoku veterinarsku πkolu mogao bi smjestiti u dvokatnicu naSavskoj cesti, koja je podignuta za potkivaËku πkolu i internat za mladiÊe cijelezemlje dok borave u Zagrebu na toj nauci. ∑ UËitelj na veterinarskoj πkoli jesteveterinar Podaubski, koga mi u veliko hvale da je izvrstan uËitelj i izvrstanoperater.

O sposobnosti Podaubskog obavijestio se je Rojc kod svoje medi-cinske trojke, pa je odluËio da kod stvaranja visoke veterinarske πkole umoliPodaubskog da mu se kao struËnjak pridruæi. Obavijestio ga je o svojoj odlu-ci, te ga pozove, da mu bude kao jedan od prve profesorske trojke, pri tomuna pomoÊ. Prvo ga zamoli da kao predsjednik veterinarskog drutπva sazoveglavnu skupπtinu, neka joj predloæi u svoje ime da se obrati vladi sa zahtje-vom da stvori visoku veterinarsku πkolu i neka izabere svog pouzdanika, kojiÊe s vladom sporazumno raditi. Dakako da je Rojc æelio da to bude onPodaubski.

Podaubski prihvati RojËevu poruku i obeÊa da neÊe nikomu odatida je to potaknuo baπ sam predstojnik koji æeli da se ova visoka πkola osnujekao æelja struËnjaka veterinara samih.

Nekoliko dana poslije bi odræana skupπtina druπtva veterinara, kojepredstavkom vlasti zatraæi da se u Zagrebu osnuje vis. veterinarska πkola. »imje Rojc primio tak zakljuËak skupπtine pozove vet. Podaubskog na dogovor.

Prvo je bilo da se savjetuju o prostorijama koje bi trebalo osimzgrade potkivaËke πkole, naÊi, jer ova kad se upotrebe sve prostorije pitomacai stanovnika, ne moæe zadovoljiti svrsi. Poπli su u Jelisavinu ulicu, da vide teprostorije. Naπli su nekoliko velikih soba i u dvoriπtu oveÊu dvoranu djeËakublagovaonicu, koju bi upotrijebili za predavanje iz anatomije. NajednoË sepredstavi jedan uËitelj i izjavi da oni nemaju nikakove vlasti u tom uËiteljskomdomu, jer je rekviriran za vojnu bolnicu. Podaubski predloæi da je se udvoriπtu koje pripada potkivaËkoj πkoli sazida prizemna dvorana za anatomi-ju uz najnuænije k tomu prostorije.

Non quis sed quid

Milan Rojc

Zagreb 26. studena 1942.

PRILOG 2.91

Iz vlastoruËnih biljeæaka Milana Rojc-a

Hrvatska i Slavonija ratarske su zemlje i uzgajaju lijepo rogatoblago, konje i svinje, pa ovce i koze. Ove gospodarske æivotinje predstavljajuza Hrvatsku i Slavoniju ogromnu novËanu i gospodarsku vrijednost, aizloæene su premnogim bolestima, koje uniπtavaju milijunske vrijednostistoke, a da se proti tome ne moæe djelotvorno postupati, jer nemamodovoljno æivinara (veterinara), pa se sva pomoÊ u takvom sluËaju ograniËujena nastojanje, da se sprijeËi πirenje buknule zaraze u druge krajeve, a nalijeËenje gotovo se i ne moæe ni pomisliti.

Nauka o ljudskom tijelu i o æivotinjskom cijelu osniva se na istimnaËelima, pa kada imamo visoku πkolu za prouËavanje tijela Ëovjeka, njegovauzgoja i njegovih bolesti, mogli bi gdjekoji ovakovi instituti, to jest na njimadjelujuÊi profesori poduËavati i stanovite pojave æivotinjskih tijela, o bolesti ouzgoju, zaπtiti i lijeËenju æivotinjskih organa.

Za neke od veterinarskih nauËanja mogli bi dakle preuzeti profesorimedicine humanae, barema za prvo vrijeme. Tako bi ja sada ∑ reËe Rojc, uzmedicinski fakultet, mogao bez velike muke i osobitih troπkova, osnovati iveterinarsku visoku πkolu za uzgajanje æivotinja i Ëuvanje naπega æivotinjskog


91 Veterinarski fakultet po izvadcima iz oËevih memoara od strane Vladimira Rojca (skica).Ovaj dio memoara je bio potpuno zametnut u posebnoj fascikli, a neposredni je na-stavak kraja II. dijela RojËevih memoara. Treba napomenuti da je nesreen i neke stra-nice fale.

628rsr 629rsr

*

28. VIII.1920. bude Rojc imenovan povjerenikom za unutarnjeposlove podbanom (no i dalje se brine za fakultete. Kada je bio kod kuÊebolestan od vrbanca (erisipel) dobije pismo rektorata veterinarske visoke πkoleod 8. XII. 1920.

Gospodinu Dr. Milanu Rojcu

narodnom poslaniku, podbanu i povjereniku za unutarnje poslove.

u Zagrebu

Danas sam primio ovu rjeπidbu povjereniπtva za prosvjetu i vjere

br. 47603 ex 1920.

Predmet: Veterinarska visoka πkola

predlog za imenovanje trojice

profesora.

K broju 134 od 13. septembra 1920.

Rektoratu kr. veterinarske visoke πkole

u Zagrebu

Ministarstvo prosvjete otpisom od 14. oktobra 1920. broj 7636 ja-vilo je ovom povjereniπtvu, da gospodin ministar nije potvrdio izbor gg.BosniÊa Lovre, Dr. Stjepana Plasaja i Dr. Frane Zavrnika, za javne redoviteprofesore u VI. Ëinovnom razredu iz razloga, πto se imenovanoj gospodi sobzirom na njihove godine starosti i nauËne kvalifikacije ne moæe joπ podaritiovaj stepen. O Ëem se naslov obavjeπÊuje znanja i daljnjeg uredovanja raditime, ili pokuπa pomenutu gospodu predloæiti za izvanredne profesore ili dapotraæi druge liËnosti za te stolice.

Rojc i Podaubski sporazumili su se i te Rojc odmah sutradan odre-di, da se zida prizemna dvorana za anatomiju æivotinja i druge male zgrade zabolesne æivotinje, itd. Zamolio je joπ Podaubskog, da mu naznaËi joπ dvojicu,koji bi u smislu sveuËiliπnog zakona predstavljali prvu trojku. Podaubski muodmah imenuje dr. GjuriÊa i dra. SakaËa.

U uredu za bogoπtovlje i nastavu izraivala se je osnova naredbeza ustrojenje vis. veterinarske πkole. U dvoriπtu gradila se je odmah prizemni-ca, koja Êe biti brzo gotova jer nisu stijene visoke. Rojc je pozvao onu dvojicubuduÊe kandidate za profesore. Zapisci Milana Rojca o veterinarskom fakul-tetu ovdje se prekidaju, jer je uslijed svrπetka rata (I. svjetskog) doπlo do velik-ih promjena u politiËkom æivotu, a Rojc je dobio nalog od Narodnog vijeÊada sastavi knjiænicu koja Êe razjasniti „Antanti“ kakove su uistinu prilike ikakav narod æivi u Dalmaciji Istri. Taj je nalog dobio jer se je na pregovorimao miru pokazalo da Ëlanovi „Antante“ æele te krajeve u cijelosti predati Italiji.Zato govori ovdje u glavnom o tome.

Dalje govori o tome, kako se je Hrvatska ujedinila sa Srbijom iSlovenijom u jednu dræavu. Kako je morao putovati u Beograd, kako nije niËe-ga bilo, pa niti papira za izdanje naredaba. Opisuje prilike u Srbiji itd…

VraÊa se zatim opet malo na veterinarski fakultet… pa veli…Povjerenika Rojca zauzimala je misao kako da olahkoti puËanstvu puËkoπkolanje djece, pak briga oko osnovanja visoke veterinarske πkole da se budemoglo diljem Hrvatske provesti ono oplemenjivanje rogatog blaga i konja,kako je sa izvanrednim uspjehom provedeno u kotaru Bjelovarsko-KriæevaËkom od poærtvovnim djelovanjem æupanijskog veterinara sada pok.Milana NjemËiÊa (Deutscha).

… Piπe zatim o nekom Gabreku, koji je dr. veterine, dr. medicine,stud juris, koji je u tjedniku „Njiva“ pozivao ake koji su s upisali i koji se kaneupisati na Veterinarski fakultet, da dobro promisle ako se kane upisati na vis.veter. πkolu u Zagrebu ∑ da li im je kao abiturientima mjesto, na jednoj „infe-riornoj“ πkoli.?

Na to je Milan Rojc odgovorio……


630rsr 631rsr

Dr. Fran Zavrnik, nije mi osobno poznat, jer sam rijetko s njim udoticaj dolazio. No prema jednoglasnoj izjavi kolega iz Slovenije ne zaostajeni on za predjaπnjema u znaËaju i izdealizmu.

Uz to su to nacionalno Ëisti ljudi, zadojeni jedinstvenoπÊu i brat-stvom a prema tomu i sposobni da budu odgojitelji buduÊeg veterinarskogpomladka koji ima biti u prvom redu narodan, struËno spreman i znaËajan. Aznam gospodine podbane, da su to Vaπi zahtjevi, koje Vi kao tvorac ove πkoleod buduÊih nastavnika i radnika traæite, a to su i meni sveta naËela.

Stoga molim, da u tom predmetu Vaπ moÊni upliv uloæite u koristpravedne stvari na nadleænom mjestu, te mi priopÊite, koje bi korake imaloprofesorsko vijeÊe u tu svrhu uËiniti. Ako se budu naime najbolji ljudi u stanustavljali, onda se moæe zbiti da Êe se uzdrmati temelji toga uËevnog zavodasruπiti, a zavod doÊi u ruke ili sebiËnjaka i korupcionista ili zapeti u daljnjemrazvoju na zdravoj i Ëistoj narodnoj bazi naπeg jedinstvenog naroda.

Tu odgovornost neÊe moÊi danaπnje profesorsko vijeÊe podnaπati ipred javnoπÊu sakrivati, kraj ovako neshodnik zapreka, koje mora prebroditiuz tisuÊu inih vaænih Ëinjenica i zapreka, koje mora svladati i u obzir uzeti, datu visoku πkolu na dotiËnoj visini ne samo uzdræi, veÊ i πto viπe podigne.

Tim dræim da sam taj predmet dostatno obradio pa zakljuËujem saosobitim poπtovanjem i iskrenom sinovskom zahvalnoπÊu odani

Podaubski

Ovo je oËita zloba dotiËnog ministra. Tako si je tu rijeπidbutumaËio Rojc. Ta ovdje se ne radi o promaknuÊu na visokoj πkoli poslujuÊihprofesora, nego o prvoimenovanju profesora, koje se mora omoguÊiti imlaim struËnjacima. Ta ako je tko veÊ profesorom na drugoj πkoli, ustrajatiÊe da na njoj doe na red za promaknuÊe, a neÊe je napustiti, da u mladomzavodu tek iznova poËne. Ovakovih neopravdanih neprilika nisu mu niMaari ni Austrijanci pravili kad im je predlagao imenovanja mladih ljudi(PeroviÊa, MikuliËiÊa, Zarnika i dr.) za redovite profesore! Znak je to da ima

U Zagrebu dne, 30. novembra 1920.

za bana:

Dr. Bazala v.r.

Tako glasi ta rijeπidba koja je joπ u oktobru uslijedila, a tek 26. ov.mjeseca u Zagreb stigla.

Profesorsko vijeÊe nije ni u snu sanjalo, da bi se to zbiti moglo jersu baπ ta gospoda naπi najsavjesniji radnici, a da gospodine podbane upo-znate te staliπke drugove nastojati Êu ih bar ovdje toËnije ocrtati istiËuÊiunaprijed da su sva trojica u 35 godini æivota, dakle stariji i od nekih javnihredovitih sveuËiliπnih profesora.

Dr. Lovro BosniÊ rodom je sa otoka KorËule, studirao je veterinukao vojni veterinarski akademiËar. Poznato mi je da se je primalo za vrijememonarhije od 304 kompetenata svake godine samo 20 do 30 aka i to ponaj-boljih, najvrsnijih i najvrjednijih. Osim toga poznajem Dr. BosniÊa otkako jestudije svrπio, a zato i znam, da je nesebiËan, znaËajan, pun ideala a i neu-moran radnik, pa Êe biti sigurno ugledan i vrijedan odgojitelj buduÊeg veteri-narskog pomladka. Valja samo pogledati po njemu ureenu i voenu konjskubolnicu u Ljubljani. Ta k njemu su onamo putovali kolege iz Sarajeva,Beograda i Zagreba samo zato, da vide taj ureaj, a napose da se upoznajulijeËenjem svrabi u konja na naËin, koga je sam konstruirao.

Dr. Stjepan Plasaj boravi u Zagrebu veÊ oko dvije godine. Od tih jegodinu dana proboravio na institutima profesora dr. Paltaufa, i Dr. PribramabeËkog medicinskog fakulteta, gdje sam ga ja u nekoliko navrata posjetio. Ada je on to vrijeme sigurno izvrsno izrabio, oËito je stoga, πto ga je prof. Dr.Pribram uz toliku mnoæinu lijeËnika predloæio za predavaËa jedne bakterio-loπke teme na kongresu u Jeni, koji je zasjedao od 5-10. kolovoza 1920., akoju je na zadovoljstvo izveo. Osobno sam ne samo uvjeren veÊ i pozitivnoznam, da je Dr. Plesaj vrlo karakteran, Ëist znaËaj, nesebiËan i beskompro-misan muæ, kojemu je nauka i znanstveni rad idealom. Stoga radi siguransam, da Êe u brzo ubrzo biti ugledan Ëlan πkole i izvan granica domovine.


632rsr 633rsr

fakulteta u Zagrebu, a manjkajuÊe datume i Ëinjenice moÊi Êete sigurno izVaπeg arhiva na fakultetu popuniti i uskladiti.

Prepisao sam Vam i Ëlanak iz „RijeËi“, koji je izaπao prigodom umi-rovljenja moga oca, jer mislim ako i ne govori samo o veterinarskom fakulte-tu, da Êe Vam moÊi posluæiti prigodom otkrivanja plakete. Oprostite da stetako dugo Ëekali, ali sam imao veoma jaku gripu i nisam mogao iz kreveta, dapregledam te obilne zapiske.

Joπ jednom gospodine profesore najljepπa Vam hvala na dobrotiπto ste mi poklonili jedan odljev plakete portreta moga oca. Ako mislite da biVam ja mogao biti joπ πto od potrebe Ako bi Vas joπ πto interesiralo veoma Êeme veseliti da me posjetite Ako bi Vas joπ πto interesiralo i ako mislite da bi jaVam mogao u tom biti od koristi, izvolite se na mene obratiti, Veoma Êe meveseliti ako me opet posjetite.

Vladimir Rojc

PRILOG 3.92

Mjeseca prosinca 1919.

Ministar prosvjete centralne vlade u Beogradu bio je SvetozarPribiËeviÊ, kada su Milana Rojc-a umirovili. Kao povjerenika za prosvjetu ivjere zamijenili su ga sa sveuË. profesorom mineralogije Dr. TuËanom.

Ovo umirovljenje dalo je povoda javnosti da se obazre na njegovminuli rad „RijeË“ list vladajuÊe stranke donio je 13. prosinca 1919. uvodniËlanak naslovljen „MILAN ROJC“.

Ovo ime oznaËuje jednu epohu rada u staroj i novoj dræavi, zatone znaËi pogodovanje liËnom kultu, ako se o Milanu Rojcu, prigodom njego-va rastanka sa nastavnim dijelom naπe vlade i opπirnije progovori.

kod ministarstva u Beogradu neprijateljska osoba. To bi po svojoj prilicimogao biti Svetozar PribiËeviÊ, treba dakle biti oprezan!

Kao odgovor zamolio je telefonski rektora Podaubskoga neka pred-loæi profesorskom zboru da sastavi obseænu predstavku na prosvjetni odjel ineka je njemu prije pokaæe. Onda Êe on stvar preporuËiti kod prosvjete inapokon kod ministra. Zato neka ga uvijek obavjeπtava, gdje bude stvarleæala.

Tako je to provedeno te su uistinu ishoena imenovanja ovih vri-jednih ljudi profesorima. To je uostalom bio prvi javni znak neprijateljskogstava Beograda proti hrvatskim naukovnim zavodima kakvi je Rojc predviaoda Êe se osjeÊati Ëim se on makne sa povjereniπtva nastave, te prestanu osobiobziri, πto ih prema njemu moradoπe imati kao narodnom poslaniku u vlada-juÊoj stranci.

Gospodin

Profesor RabiÊ

Veterinarski fakultet

Zagreb

LeæeÊi πaljem Vam kako sam Vam obeÊao izvadke iz vlastoruËnihzapisaka mojega oca Milana Rojca ukoliko se tiËu veterinarskog fakulteta.

Znam da to nije sve, ali su stranice i odlomci toliko pobrkani da miza sada nije bilo moguÊe naÊi sve. Ti zapisi imadu preko 2500 maπinom pisanihar. Nadam se da Êe Vas i ovo πto mi je uspjelo pronaÊi interesirati i donekle pop-uniti Vaπe znanje o stvaranju fakulteta, a manjkajuÊe datume i Ëinjenice moÊiÊete sigurno iz Vaπeg arhiva na fakultetu popuniti i uskladiti. Znam da to nijesve, ali ti zapisi imadu preko 2500 maπinom pisanih araka a mnogi su Ëlanci istranice pobrkane, pa mi za sada nije bilo moguÊe sve pronaÊi.

Nadam se da Êe Vas i ovo πto sam pronaπao i prepisao interesiratii donekle popuniti Vaπe znanje o stvaranju i æivotu prvih dana Veterinarskog


634rsr

92 Prijepis Ëlanka „Milan Rojc“ koji je izaπao u RijeËi 13. XII. 1919. povodom njegovaodlasaka s mjesta predstojnika Odjela za prosvjetu.

635rsr

God. 1906. u maju, kad je na slavnim nezaboravnim izborimaoboren dvadeset-godiπnji maaronski reæim, nastala je muka za dojuËeraπnjuopoziciju hrvatske o srbsku koaliciju, kako da sastavi autonomnu vladu. Zbogloπeg pravaπkog odgoja naπe javnosti, koje je uæivala jedinu o vijeËnoj opozi-ciji, odmah se je postavio princip, ni jedan od istaknutih boraca ne smije daue u vladu, da se ne kaæe ∑ borio se je zato da doe na vladu, na …jaslaHrvatsko ∑ srpska koalicija bila je samo relativna veÊina u hrv. saboru. Pramanjoj stajala je vrlo jako Frankova stranka, u kojoj su onda sjedile sve danaπnjeveliËine Nar. kluba… Nakon toga principa bilo je u Ëitavoj zemlji dalje bilovrlo teπko naÊi spremnih, a politiËki Ëistih nekompromitiranih ljudi.

Tako je izbor pao na odvjetnika Milana Rojca i dr. A. Badaja. Rojcje bio poznat sa svoga intenzivnog djelovanja u javnom æivotu u Bjelovaru, aDr Badaj u Zemunu. Rojc se je bavio i lijepom knjigom i budno pratio kul-turni razvoj naπeg naroda. Zato je, premda nije profesor ni birokrata odabranza prosvjetnog πefa.

Opozicionalno odgojena javnost mnogo je traæila, a odozgo se nijeniπta moglo da dobije. U BeËu su ih gledali prekim okom, jer je RijeËka rezolu-cija u jezgri znaËila prijateljstvo Jugoslavena i Maara protiv BeËa, a u Peπti sune shvaÊajuÊi naπe prilike od πovinizma neizlijeËeni, dræali da Hrv Srbskakoalicija predstavlja neki novi, iskreni maaronski unionizam. Na taj naËinnije se moglo ni pomiπljati na kakav smiπljeni rad i napredak.

Dosta je bilo da se πkola naπa oslobodi onog dosadaπnjeg najjaËegpritiska a drugo je Ëitavo djelovanje „vlade“ bilo da se brani od nasrtaja u BeËui Peπti, da saËuva ono malo autonomije, πto smo je imali. Rojc je imao da sebrani od maarskih πkola. Uz maarske æeljezniËarske πkole niz pruge poËelesu da niËu bogato snabdjevene Julianske πkole uzdræavane privatnom (prvihmaarskih velikaπa) i dræavnom potporom. U te su πkole mamili naπ slabiji iovisni elemenat, te doseljene Nijemce.

Tu je Rojc otkrio prvi puta svoju neobiËnu energiju i upravo tvr-doglavu dosljednost. Prema postojeÊem πkolskom zakonu, morale bi semnoge ovakove πkole zatvoriti, jer nisu ispunile potrebne uvjete. Ali kad se na


637rsrBan Antun MihaloviÊ (1868.-1949.)

nio pod minulim reæimom baruna ©krlca u ime hrvatsko-srpske koalicije pri-jedlog, da se πto prije udare prvi temelji osnutku medicinskog fakulteta uZagrebu. Tom se zgodom raspravljalo o potrebi lijeËnika u Hrvatskoj iSlavoniji. PredlagaË nije ni slutio, da Êe baπ on morati da privede svoje rijeËi udjelo i to ponajprije u staroj, tuoj a poslije u svojoj velikoj dræavi. Tadaπnji jepredstojnik Tropsch tvrdio da je nemoguÊe, da obeÊa da Êe Ëim prije otvoritiveÊ prve teËajeve.

Kad je na to Rojc doπao, da svoj prijedlog oæivotvori ∑ nije mu biloniπta nemoguÊe. On je priroenom æilavoπÊu i ustrajnoπÊu kombinirao s onimπto je veÊ bilo ovdje, æurio se da tako prisili svakoga, tko bi ga naslijedio danastavi zapoËeto djelo. Kad je pak doπao slom Monarhije, osnutak novedræave pustio je maha svojoj fantaziji. On je dobro shvatio, da Zagreb koji jebio od rata posve saËuvan, u kom su sada najbolji uvjeti za visoko πkolstvo,mora udovoljiti potrebama Ëitave prostrane dræave. Dok su drugi rogoborilizbog neke degradacije Zagreba, Rojc je radio i gradio. Dok danas nitko nemoæe da gradi, Rojc gore na ©alati gradi veliku zgradu za medicinski fakultet.

Kritiku i prikaz njegovog struËnog rada prepuπtam struËnom peru.Ovdje Êu tek letimice nabrojiti vaænije. Uz medicinski fakultet, osnovao jeRojc tehniËku visoku πkolu sa teËajevima a.b.c. peti fakultet na sveuËiliπtu iπumarstvo, visoku pedagoπku πkolu i veterinarsku πkolu, te viπe novih stolicana sveuËiliπtu, kao za istoËno bogoslovlje, za slavenski jezik i knjiæevnost,podnio je i osnovu o istoËno pravoslavnom fakultetu. De je pretvorenaNautiËka πkola u pomorsku akademiju, kao πto je poloæen temeljni kamen zazgrade pomorsko strojarske πkole u bakru. Osnovao je viπe srednjih zavoda,tako realnu gimnaziju u Brodu i virovitici, malu realnu gimnaziju u Zagrebu,te na Suπaku i u Osijeku, male realne gimnazije u Bakru, Korenici, Daruvaru,Novoj Gradiπki, Iloku, Ogulinu i Sisku, te uËiteljsku preparandiju u GospiÊu.U Novom osnovana je klesarska πkola, koja ima ove zime poËeti svojim djelo-vanjem. daleko bi nas dovelo, da nabrajamo sve njegove sitnije ali vaænereforme u pogledu uËiteljstva, πkolske djece. Spomenuti Êemo joπ da su unaπu upravo preuzete sve puËke πkole u Meimurju i ondje namjeπteni naπiuËitelji, kao πto je i za Rijeku bilo sve gotovo, da se tamoπnje πkole preuzmu,

to nije moglo pomisliti, te se Rojc zaπanËio za zakon i postavio u sebi naËelo:nijedna nova maarska πkola ∑ dok sam ja ovdje ∑ neÊe se otvoriti. I on je turijeË, koju je osjeÊala naπa poπtena javnost, a o kojoj se onda nije smjelo go-voriti, odræao. Tako se je zavrπila kratkotrajna 10 mjeseËna vlada hrv. srpskekoalicije. Raspalo se je prijateljstvo s Peπtom i koalicija je zagazila u muËnudugu borbu. Nakon odlaska RojËevog poæuriπe se Maari te podigoπe zaRauhovog banovanja 58 novih maarskih πkola.

Od god. 1907. pa sve do g. 1917. nije mogla koalicija ponovnopostaviti svoje ljude u autonomnu vladu. Kad je nakon smrti Franje Josipazasjeo na prijestolje Karlo, a uskoro je potresla Europom ruska revolucija,pokuπao je ovaj, da se prije svrπetka tragedije nagodi sa svojim narodima.Tako je iznenada, sasvim neoËekivano ponuena Ëitava vlada hrvatsko srp-skoj koaliciji s jednom korekturom, da ban bude MihaloviÊ, pouzdanik gro-fova Majlath, a preko ovih liËnost za dinastiju.

Za pravosue i nastavu odreena su u krugu hrv. zastupnika u PeπtiBadaj i Rojc, da se tako manifestira kontinuitet sa vladom od g. 1907. Tada jeRojc poπto nije bio delegat na peπtanskom saboru, otputovao iz Peπte. »im jeon otiπao, najednom se okrenula situacija: designovani ban saopËio je delega-tima, da je Rojc nemoguÊ, jer je naprednjak i ∑ slobodni zidar, pa da ga niMaari neÊe. I veÊ je traæio drugog zamjenika. No tada su energiËno ustalimlai Ëlanovi koalicije, sluteÊi da se u tom krije prohtjev Maara, moædaspletka Apponijeva, ministra prosvjete iz godine 1907. koji je upamtio Rojcazbog maarskih πkola. Ne ∑ Rojca se ne smije nipoπto napustiti. Ako smopristali na podbana, koga ste vi htjeli (V. KriπkoviÊ) onda vi morate pristati naRojca, rekli su designovanom banu. To je djelovalo. Rojc je tako postao πefomprosvjete, imajuÊi mnogo protivnika.

No ubrzo ih je sve svladao sa svojim radom, svojim pËelinjimmarom. Kao da se je kroz desetak godina spremao na taj Ëas, da razvije ËitavuveÊ spremnu osnovu. Kako je Austro-Ugarska monarhija bila pri kraju svojihsila, to viπe nije mogla da toliko spreËava naπ razvoj, da pazi na svaki kretautonomne vlade, pa je Rojc u ovoj drugoj epohi svoga rada mogao viπe dapree iz defenzive na pozitivni dio. Sudbina je htjela, da je upravo Rojc pod-


638rsr 639rsr

9. Osnovana je stolica za slovenski jezik i slovensku knjiæevnost umudroslovnom fakultetu.

10. Osnovana je viπa pedagoπka πkola u Zagrebu.

Za muzej nabavljeno je:

1. Herbarij Hrvatske flore. domobranskog majora u m. Rossia.

PRILOG 4:93

Narode!

Dogadjaji, koji se danas odigravaju u Habsburπkoj monarhiji, odvelikog su znaËaja i od neobiËne vaænosti. Ustrojstvo ove monarhije, osno-vano na prevlasti jednih, potiπtenosti drugih naroda i klasa, ljulja se u svojimtemeljima, a Ëitava monarhija stoji na pragu velikoga unutraπnjega preloma,koji ide za tim, da njezino ustrojstvo postavi na sasvim nove osnove Slobodanaroda i prava najπirih slojeva puka: to su misli vodilje ovoga snaænogapokreta, a oËito je i nesumnjivo, da Êe svaki narod i razred samo u onoj mjeriubirati plodove toga pokreta, u kojoj bude uËestvovao u njem svojomsnagom, svojom svijeπÊu i mudroπÊu.

Naπa je dakle otadæbina pozvana takodjer, da u ovom vaænom Ëasuobiljeæi svoje stanoviπte i da iznese svoje zahtjeve, ako æeli ne samo da saËu-va svoj danaπnji dræavnopravni poloæaj, veÊ ako hoÊe da svoja narodna idræavna prava πto viπe uËvrsti i proπiri, kako to zahtjeva njen poziv u naπojnarodnoj cjelini.

Ovoj duænosti i potrebi moæe ona samo onda dostojno da odgo-vori, ako se postavi na stanoviπte svojih sopstvenih interesa, koji joj zabra-njuju da sluæi ciljevima tudjinske politike. Prema tome mora ona da prihvatikao svoje: naËelo narodnog samoodredjenja i ravnopravnosti svih naroda, a

kad su na to banuli onamo Talijani.

U doba opÊe demoralizacije, praznih prigovora i nerada, mora seposebno upozoriti na ovu naπu svijetlu pojavu: tihog i skromnog, ali zatointenzivnog, neumornog radnika. Razvoj naπeg visokog πkolstva bit Êe zavjeËna vremena vezan sa imenom Milana Rojca.

Navodi se ponovno:

1. Zakon od 12. rujna 1918. o preinaËenju zakonskog Ëlanka od 5.sijeËnja 1874. o ustrojstvu sveuËiliπta u Zagrebu i novele o tom zakonskomËlanku od 6. listopada 1894. Najvaænije promjene toga zakona jesu: ureenjeosobnih odnoπaja sveuËiliπ. pristava, asistenata i pomoÊnika zatim osobljasveuËiliπne knjiænice i sveuËiliπne pisarne, upis æena u lijeËniËki i mudroslovnifakultet, ureenje upisa redovnih sluπaËa u pojedine fakultete, popunjeni redpredmeta, zreenje promicanja redovitih profesora u V. Ëin razred.

2. Zakon od 26. lipnja 1918. o ureenju hrv. nar. muzeja u Zagrebu.(Najvaænije promjene toga zakona prema dojakoπnjem jesu: uvrπtenje svrhemuzeja, novo ureenje muzejskih odjela, preustrojstvo poloæaja muzejskogosoblja.)

3. Zakon 26. lipnja 1918. o graenju zgrada za lijeËniËki fakultet izemaljsku bolnicu s klinikama u Zagrebu. Osnovan je lijeËniËki fakultet.

4. Osnovan je peti fakultet i to za gospodarstvo i πumarstvo uZagrebu.

5. Osnovana je visoka πkola za veterinarstvo.

6. Osnovan je latinski teËaj u mudroslovnom fakultetu za sluπaËe,koji nemaju isti ispit zrelosti iz latinskog jezika.

7. Osnovana je stolica za istoËno bogoslovlje u bogoslovnomfakultetu u Zagrebu.

8. Osnovana je stolica za filozofsko teoloπku propedevtiku ubogoslovnom fakultetu.


640rsr

93 Proglas Hrvatsko-srpske koalicije iz 1905. godine.

641rsr

okonËana uspjehom, moæe da stvori bedeme, iza kojih bi se uspjeπno moglada vodi i borba za naπu narodnu i dræavnu samostalnost kao i za pravednouredjenje naπeg unutraπnjeg druπtvenog æivota i ustrojstva.

Opravdanost ovog naπeg pogleda osniva se ne samo na opÊe priz-natim naËelima, koja su veÊ doπla do pobjede kod sviju prosvijeÊenih naroda,veÊ je u naπe doba potvrdjuje i junaËka borba bratskog naroda ruskog, koji jesvu svoju snagu uloæio, da svoj javni æivot poloæi na temelje slobode iustavnosti.

Nu, opravdanost toga pogleda izvire za nas u prvom redu i najjaËeiz naπih rodjenih prilika.

Kad je bilo na dnevnom redu pitanje o konaËnom uredjenju naπegdræavno-pravnog poloæaja u monarhiji, nametnut nam je bio natraæan izbornired, uguπena je bila svaka izborna sloboda, a samo iz sabora, koji je ovako skr-pljen, mogao se za Hrvatsku da stvori onako skuËen dræavnopravni poloæaj,kakav je zajamËen nagodbom od 1868. g. Guπenje ustavnih sloboda jedini jeuzrok, πto se ni ovako skuËen dræavnopravni poloæaj nije mogao da odræi usvojoj potpunoj Ëistoti, jer naπ narod, sputan i vezan, nije mogao da razvijesnage, koja je bila potrebna za zaπtitu steËenih i za sticanje novih dræavnihprava. Nestaπica ustavnih sloboda tumaËi nam medjutim i to, πto je naπaotadæbina u privrednom pogledu konaËno doπla na rub propasti, jer, u prvomredu nije imala snage, da utjeËe na tok dræavne privredne politike, a u drugomredu u narodu, politiËki potlaËenom, nije se mogla da razvije liËnost, a prematome ni smisao za liËnu samopoÊ, bez koje se ne moæe ni zamisliti gospodar-ski razvoj i napredak.

Tvrdimo pak, da je i nemili srpsko-hrvatski spor samo za to mogaoda dobije onako oπtre oblike, kakvi su se javljali u dosadaπnjem bratoubi-laËkom ratu, πto narodna volja, volja πirokih slojeva puka, nije mogla doÊi doizraza u naπem zakonodavnom tijelu i u opÊe u naπem javnom æivotu. Dok jenarodna volja u nas ovako potiπtena bila, tudjinskim je strujama bilo otvorenoi slobodno polje, da razmahnu svoj upliv nad sudbinom hrvatskog i srpskognaroda, i da stvaraju neprestane trzavice i sukobe, koji su ne samo slabili naπu

zato ne smije ostati igraËka u rukama viπih faktora, veÊ mora biti protivnadanaπnjem dræavnom sklopu monarhije, koji je stvorio Ëitav nizu potlaËenihnaroda i klasa, a koji svojom teæinom naroËito pritiskuje naπu domovinuHrvatsku, slavoniju i Dalmaciju. Protiv toga stanja u monarhiji diæu se i druginarodi i klase, koji nisu u ovakvom potiπtenom poloæaju kao mi, a kako da tone uËini naπ hrvatski i srpski narod, koji baπ ovakvom sklopu monarhije imada zahvali, πto je njegov ustav joπ i danas prazna rijeË, te πto joπ i danas æivi upotpunim apsolutistiËkim odnoπajima i prilikama.

UstajuÊi protiv ovog dræavnog sklopa, moraÊe dakle naπa otadæbi-na da traæi i ustavne slobode, koje imaju da budu zasnovane na naËelu jed-nakosti i ravnopravnosti. A stime u svezi moraÊe da prihvati borbu najπirihslojeva puka za ljudska i gradjanska prava u potpunom opsegu i na najπirojpodlozi.

Ovakvo shvatanje narodne politike jedino moæe dovesti i dopravilnog i konaËnog rijeπenja nesretnog hrvatskog-srpskog spora, a tek ovatri uslova: pravo narodnog samoodredjenja, prava najπirih slojeva puka, irijeπenje srpsko-hrvatskoga spora mogu da zajamËe pravilan razvitak naπegnarodnog æivota i da stvore naπoj otadæbini ljepπu buduÊnost.

Ovi nazori nameÊu se neodoljivom nuædom svakom patrioti imisaonom Ëovjeku. Prirodno je zato, πto su s ovih temeljnih nazora poπli i onipredstavnici hrvatskog i srpskog naroda, koji su stvorili rijeËku i zadarskuodluku. Prirodno je i to, πto su na osnovu tih odluka veÊ danas postignuti veli-ki stvarni uspjesi: zakljuËkom dalm. sabora za sveopÊe, jednako, izravno itajno pravo glasa i zakljuËkom o ravnopravnosti Hrvata i Srba kojim je udarenosnov zajedniËkom i jedinstvenom radu Hrvata i Srba u svim pitanjima naπenarodne politike.

Dok ove misli istiËemo za podlogu naπeg rada, iznosimo svojeduboko uvjerenje, da su ustavna prava temelji ljudske slobode i pravnogaporetka u dræavi, a potome i preduvjet ne samo politiËkoj slobodi naroda, veÊi njegovom privrednom razvoju i prosvjetnom napretku. Zato borbu zaustavna prava i slobode u pravcu naprednih misli i prave demokracije sma-tramo prvim i najpreËim naπim narodnim zadatkom. Samo takva borba,


642rsr 643rsr

i tajno pravo glasa sa zastupstvom manjina, glasanje po opÊinama i pravednapodjela izbornih kotara, b) potpuna sloboda zbora i dogovora, c) potpuna slo-boda πtampe, d) porota i sloboda i nezavisnost sudstva e) sloboda savjesti iravnopravnost narodnosti i vjeroispovijesti, f) zaπtita svetinje kuÊnjega praga,tajne pisama i zabrana svake, bilo u kojem mu drago pogledu upotrebepatentskih i naredbenih odredaba iz apsolutizma, g) uvedenje upravnogasudiπta kao zaπtite protiv samovolje upravnoga Ëinovniπtva.

2.) Mimo tih osnovnih ustanova radiÊe na tome da se na princippotpune avtonomije postavi uprava opÊina, kotara i æupanija i da se opÊineoslobode tereta prenesena djelokruga t.j. posala, πto ih opÊinski organi vrπe uinteresu dræavne vlasti.

3.) U pitanjima privrede radiÊe na tome, da se svima silama poradina zaustavljanju gospodarstvenoga propadanja u otadæbini, u prvom redu dase posebnim zakonom zaπtiti seljaËki posjed, da se danaπnji dræavni nametismanje i pravednije razreπu porezi na zemlju, kao, da se uvede progresivniporez na imetak i zaslugu, ∑ da se oslobode od poreza sva ona sitna imanja iprihodi, koji su prijeko potrebno za izdræavanje porodice, ∑ da se zakonomodredi najmanji dio seljaËkoga posjeda, koji je potreban za æivljenje i taj dioda se zaπtiti za vjeËita vremena od egzekutivne i dobrovoljne prodaje, da sepromjenom nasljednoga prava sprijeËi komadanje seljaËkoga posjeda, ∑ da seuklone uzroci iseljavanju narodnom, da se narod saËuva od lihvarstva(kajiπarstva), a dræava da se postara, da siromaπan narod u Ëasu potrebe dobi-je shodne zarade, ∑ da se veÊa vaænost polaæe na podizanje naπe zemljorad-nje, a primorskim krajevima pomorstva, zanatlijstva i trgovine i da se premasadaπnjem dræavnopravnom stanju iz zajedniËkih prihoda srazmjerna svotaodredjuje na investicije u Hrvatskoj i Slavoniji.

4.) RadiÊe na tome i traæiÊe, da se u korist zanatlijskih i industrij-skih radnika, propalih zemljoradnika i nadniËara stvori radniËko zaπtitnozakonodavstvo, koje da ih πtiti u zdravlju i æivotu.

5.) RadiÊe na tome, da se na πto πiroj i jaËoj podlozi zavedu usta-nove, koje Êe biti vrsne, da podignu pravu narodnu prosvjetu i druπtvenost,kao πto Êe potpomagati i svaki smiπljen rad u tome pravcu.

6. ) Koalirana opozicija nastojaÊe, da se ukloni dosadaπnji nesraz-

otpornu snagu, veÊ su skoro stavili u pitanje i samu naπu narodnu buduÊnost.Crna slika naπih nesnosnih ustavnih odnoπaja i prilika uzrokom je i tome, πtoi naπa posestrima Dalmacija, koja je u najnovije vrijeme onako visoko podiglastijeg zdrave narodne politike, odvraÊa od nas svoje lice, stavljajuÊi kao prvi ijedini uvjet za sjedinjenje s Hrvatskom zajamËenje ustavnih prava i sloboda.

Iz svega se ovoga vidi, da nam borba za ustavnost i gradjanskaprava najviπe mora leæati na srcu, ako hoÊemo da stvorimo uslove za naπ poli-tiËki, privredni, prosvjetni i druπtveni napredak, ako hoÊemo da naπa rijeË i udanaπnoj teπkoj krizi bude od odsudnog znaËaja i dublje vrijednosti. U ovojvelikoj borbi isprijeËila se kao glavna i najveÊa zaprijeka ona stranka, koja senaziva „narodnom“ i koja je uguπivanjem ustavnih prava i sloboda, da saËuvasvoju vlast, sprjeËavala ujedno narodnu snagu u otporu protiv tudjinskihnavala na naπa narodna i dræavna prava. Zato borba za ustavna prava moraprirodno biti naperena protiv „narodne stranke“, koja je stvorila i koja podræa-va naπe nesnosne upravne i ustavne prilike, kao i protiv sviju njenih otvorenihi skrivenih saveznika i pomagaËa.

Ovo je uvjerenje onih rodoljuba hrvatskih i srpskih, koji na dogle-du oËajnog naπeg poloæaja hoÊe da politiku izjava, zdravica i kiÊenih frazazamijene s politikom djela, koja Êe nas izvesti iz dosadaπnjeg vrzinog kola naput realnih politiËkih uspjeha. Za to su se i udruæile, zadræavajuÊi svojestranaËke programe, sve narodne hrvatske i srpske stranke i to: hrvatska stran-ka prava, hrvatska napredna stranka, srpska narodna samostalna stranka, srp-ska narodna radikalna stranka i socijalno-demokratska stranka. A uz njih pris-tadoπe i oni zdravi opozicioni æivlji koji doduπe ne pripadaju nijednoj poli-tiËkoj stranci, ali su pripravni da rade na temelju ovih naËela i misli. Audruæiπe se u jednu Ëvrstu vezu sa zadatkom, da naπu otadæbinu Hrvatskusjedinjenim silama i uz potporu svega hrvatskog i srpskog druπtva izvedu izdosadaπnjih nesnosnih i ubitaËnih odnoπaja. Prva im se prilika za to pruæa kodnastajnih izbora za sabor kraljevine Hrvatske i Slavonije, u koje Êe izbore uÊizajedno i sloæno s ovim programom:

1.) Koalirana opozicija radiÊe na tome: da se uzakone ustanove,koje osiguravaju prava gradjana i liËnu slobodu kao: a) opÊe, izravno, jednako


644rsr 645rsr

no. Pri tom je odbor imao na umu, da prvi njegov proglas na narod ne smijeda bude agitacion, veÊ mora biti deklaracija, kojom Êe se narodu a i vanjskojjavnosti razloæiti, kako je i zaπto je doπlo do koalicije hrvatskih i srpskih opozi-cionih stranaka, a uz to objaviti, s kakvim Êe programom uÊi ova koalicija unastajanju izbornu borbu. Poslije te deklaracije izdavaÊe odbor i agitacioneproglase i broπure naroËito pak pred izbore.

Osim toga zakljuËeno je, da se ovaj proglas odmah u iduÊi poned-jeljak 11. o.mj. πtampa u svim organima hrvatske i srpske koalicije sa potpisi-ma sviju Ëlanova odbora. Kako Vi niste bili u sjednici od 23. prosinca o.g.,gdje je potpisivan ovaj proglas, molimo Vas, da nas na potpis Vaπega imenaovlastite kretom poπte ili, πto je joπ bolje, telegrafski.

U Zagrebu, 7. prosinca 1905.

Tajnici srediπnjeg odbora hrvatske i srpske koalirane opozicije:

Svetozar PribiÊeviÊ Josip PasariÊ

*

PRILOG 5.94

Zagreb, 30. septembra 1935.

Presvijetli gospodine,

Kao malo ko imao sam ja prilike da u cijelosti pratim, presvijetligospodine, Vaπ æivot.

Joπ kao mladi pravnik Ëitao sam u krugu svojih drugova Vaπe i g.Dr. Badaja tako temeljite i interesantne studije u „MjeseËniku pravniËkog

mjer u plaÊama viπih i niæih Ëinovnika kao i na tom, da se prema poterbamadanaπnjeg vremena i vaænosti uËiteljskog staleæa osigura materijalno stanjeuËiteljskog staleæa iz dræavnih prihoda.

7.) Koalirana opozicija traæiÊe i radiÊe da se otklone povrede, kojesu nanesene naπoj zakonom zajamËenoj dræavnoj samostalni, kao πto Êe radi-ti i oko proπirenja ove samostalni promjenom nagodbe, a naroËito Êe raditi iteæiti za financijskom samostalnoπÊu i gospodarskom nezavisnoπÊu Hrvatske.

8.) Koalirana opozicija, vodeÊi raËuna o velikim narodnim ideali-ma, pa odgovarajuÊi narodnoj teænji za narodnim ujedinjenjem, svesrdno pri-hvaÊa sa strane braÊe naπe u Dalmaciji potaknuto pitanje sjedinjenjaDalmacije s Hrvatskom. Za povoljno rijeπenje toga pitanja zaloæiÊe se koali-rana opozicija svima silama, a postupaÊe solidarno i sporazumno s braÊom uDalmaciji.

9.) Uvjerenje, da narodu naπemu hrvatskoga i srpskoga imenanema ljepπe buduÊnosti, a ni samoga narodnoga opstanka bez zajedniËkoga isolidarnoga rada obaju dijelova narodnih, imade da se odstrani svaka i naj-manja zapreka tome radu zajamËenjem ravnopravnosti i slobode srpskog na-roda.

Narode!

Koalirana opozicija boriÊe se na izborima sjedinjenim silama zaovaj program. A izlazeÊi s njim pred narod, nada se ona pouzdano da Êenarod ovaj njen program odobriti, njene ciljeve shvatiti, te je u izbornoj borbii poduprijeti. U samom pak saboru koalirana Êe opozicija zastupati svoj pro-gram odluËno i neustraπivo u potpunom uvjerenju, da Êe se tako stvoritimoguÊnost, da narod joπ s veÊim izgledom na uspjeh nastavi svoju borbu zapotpunu slobodu i nezavisnost.

Srediπnji odbor koalirane hrvatske i srpske opozicije!

P.n.g.

U plenarnoj sjednici srediπnjeg odbora hrvatske i srpske koaliraneopozicije od 2. prosinca o.g. primljen je ovaj proglas u cijelosti i to jednoglas-


646rsr

94 Pisma i brzojavi Milanu Rojcu od strane raznih institucija i pojedinaca povodom 80.godina æivota.

647rsr

pozdravljaju sa: Bog Vas joπ dugo poæivi!

Zagreb, 28. rujna 1935.

Uz osobito poπtovanje

(potpis neËitak)

*

Banque internationale S.A. Zagreb, 28. septembra 1935.

Zagreb

DIRECTION

Presvijetli gospodine!

Ravnateljstvo meunarodne banke d.d., kojoj ste Vi kroz dugi niz

godina stajali na Ëelu i kojoj ste Vaπim bogatim iskustvom i naroËito dobrim

rasuivanjem prilika Ëesto uËinili nezaboravne usluge, slobodno je prigodom

Vaπeg 80-og roendana podastrijeti vam najsrdaËnije Ëestitke, æeleÊi Vaπoj

Presvijetlosti, da kao naπ zasluæeni javni radnik poæivi joπ dugi niz godina u

zdravlju i zadovoljstvu.

S odanim poπtovanjem:

RAVNATELJSTVO

ME–UNARODNE BANKE D.D.

druπtva“ ∑ koliko bijaπe oduπevljenje, kada je Narodna Vlada postavila odjelnepretstojnike baπ iz nauËenjaËkih krugova. I dok je tako cijeli narod kroz nizgodina osjeÊao blagodat i imensnu korist Vaπeg rada ∑ ©trosmajerov nasljed-nik bio je pravi epitet ∑ Vi niste, presvijetli gospodine, na visini moÊi i uplivazaboravljali svojih suradnika iz prijaπnjih dana.

Kao mladi perovoa i novinar mogao sam u Bjelovaru nastaviti u„Nezavisnosti“ Vaπ u „Budi svoj“ zapoËeti rad ∑ isti suradnici, isti duh (…).

TreÊi puta dovodi me moj æivotni put do Vas u meunarodnojbanci ∑ bila je sreÊa i uæitak suraivati s Vama u pravnim pitanjima. Tako radgenija odjekuje i u æivotu pojedinca, i ja Vam, presvijetli gospodine, nadanaπnji dan kliËem iz sveg srca: Na mnogaja.

Vaπ odani πtovateljLavoslav ©ik

*

Presvijetli gospodine

dr. hon. c. Milan Rojc,

Zagreb.

Uglednom Gospodinu

Dr. MILANU ROJCU

Sa dubokim poklonom Vama i Vaπem 80-tom roendanu, pot-pisani srdaËno Ëestitamo, daj Boæe da joπ dugo Hrvatski Narod moæe svomevelikom sinu da iskaæe zahvalnost i priznanje πto je u svom æivotu Ëinio, a toste Vi, ugledni gospodine.

Rijetki su sinovi naπega roda koji su ovako zduπno vrπili svojuduænost pram hrvatskoga naroda. Ponovno srdaËno Vam Ëestitaju i toplo Vas


648rsr 649rsr

Amalija Rojc, Milanova majka Antun Rojc, Milanov otac

Milan Rojc Nasta Rojc, Milanova kÊi

Dozvolite, da se i naπa komora koju ste u svoje vrijeme mnogopoduprli u otporu protiv najezde strane Êudi i misli prikljuËi svim onima kojismatraju da danaπnji dan nije samo dan radosti Vaπe nego i radosti svih javnihfaktora u zemlji a naroËito svih kulturnih radnika u gradu Zagrebu.

I ako sam zbog specijalnih prilika u pretsjedniπtvu komore prisiljenda ovu Ëestitku potpisujem sam, ja sam uvjeren da Êe taj korak moj odobriticijela privreda komorskog podruËja i zato Vas ponovno molim, da primitenaπe iskrene Ëestitke i najbolje æelje za cijenjeno Vaπe zdravlje u iduÊim godi-nama.

Po nalogu:

A. Cuvaj

komorski tajnik.

*

Broj: 3005/1935.

Gospodine podbane!

IzvrπujuÊi zakljuËak Savjeta Veterinarskog Fakulteta SveuËiliπta uZagrebu, donesenog na I. redovitoj sjednici od 7. o. mj., radostan sam, da Vammogu u ime Veterinarskog Fakulteta Ëestitati osamdesetgodiπnjicu roenja.

Gospodine, podbane, molim Vas, da izvolite primiti uvjerenje odubokom poπtovanju i trajnoj harnosti Veterinarskog Fakulteta prema Vama,kao prama svome osnivaËu kao i prama naπem prezasluænom kulturnom rad-niku.

Gospodinu

Dru Milanu Rojcu

podbanu u m., odjelnom predstojniku u m. itd. itd.

*

Trgovinsko-industrijska komora

u Zagrebu

Chambre de Commerce et d industrie

a Zagreb

Zagreb, dne 28. septembra 1935.

Gospodine doktore!

Na danaπnji dan kada slavite 80-godiπnjicu Vaπeg æivota,Trgovinsko-industrijskoj komori je Ëast najsrdaËnije Vam Ëestitati.

Zaista velike su zasluge koje ste si stekli na polju javnog æivotaHrvatske! Nema grane javne uprave na razvitak koje Vi niste u zadnjimdecenijama blagotvorno utjecali, dok ste joπ aktivno saraivali u politiËkomæivotu. Velike su Vaπe zasluge oko osnivanja Ëetiri novih fakulteta, Visokeekonomsko-komercijalne πkole i UmjetniËke akademije. Privreda Vam naroËi-to zahvaljuje πto ste osnutkom tehniËkog fakulteta te Visoke ekonomsko-komercijalne πkole omoguÊili naπemu podmlatku da se struËno izobrazi iosposobi za rad u tehniËkoj i komercijalnoj sluæbi. Vaπe ime Gospodin

Dr. Milan Rojc podban u m. ZAGREB

*…

je i usko povezano sa osnutkom mnogih kulturnih ustanova kaoπto je to Etnografski muzej, GrafiËka zbirka u SveuËiliπnoj knjiænici i Ëitav nizdrugih institucija, koji danas sluæe na ponos Hrvata i cijele Kraljevine Jugo-slavije.


654rsr 655rsr

opisuje predaju duænosti Rektora Univerze Ingineura StipetiÊa na novoizabra-nog Rektora D. Handla.

Ti si svoje Ime u Hrvatskoj, barem povijesti ovjekoveËio zaslugamaza koja si odlikovan PoËastnim Doktoratom medicinskog veterinarskog itehniËkog fakulteta, na kojem poo njem moj netjak StipetiÊ i danas aktivnodjeluje, pa si zasluæio, da Te se svakom zgodom zahvalno sjeÊamo, πto evoovim i Ëini Tvoj stari prijatelj i πtovatelj.

Aleksander Winkler

kat. predstojnik u.m.

*

HRV. PJEVA»KO DRU©TVO „DVOJNICE“

Bjelovar, 30. rujan 1935.


Hrvatsko pjevaËko druπtvo „Dvojnice“ u Bjelovaru, Ëijoj je prvojzastavi, pod kojom joπ i danas vojuje za hrvatske pjevaËke ideale, kumovalaVaπa mil. gdja supruga, ∑ saznavπi za Vaπ velevrijedni 80 god. jubilej,prikljuËuje se brojnim Ëestitkama svojemu Ëlanu utemeljitelju, æeleÊi Vam joπdug æivot.

Uvjeravamo Vas, svijetli jubilarËe, da Êemo i u buduÊnosti kao i dosada ostati vjerni tradicijama hrv. pjev. pokreta u ovim teπkim vremenima, pai vas molimo da se svoga nekadaπnjega mezimËeta hrv. pjev. druπtva„Dvojnice“ u Bjelovaru, koje je u redovima svojega Ëlanstva saËuvalo na Vasnajljepπu uspomenu, zgodimice sjetite.

ÆIVIO JUBILARAC!

Tajnik: Pretsjednik:

Zagreb

U Zagrebu, dne 10. listopada 1935.

Prof. D. BosniÊ

o.g. dekan

*


Povodom osamdesetgodiπnjice Vaπe sav hrvatski narod zahvalnose sjeÊa svestranog, ustrajnog i uspjeπnog Vaπega rada oko izgraivanja naro-dne kulture; a jednako se s priznanjem sjeÊa Vaπe poπtene i odluËne borbe zapolitiËka prava domovine.

Iskrenim simpatijama bezbrojnih vaπih poπtovalaca pridruæuje sevazda vam zahvalni i potpuno odani

U Zagrebu, 28.IX.1935.

Adolf VukoviÊ

*

Dugaresa 25. rujna 1935.

Veleπtovani prijatelju!

Nemalo Êeπ se zaËuditi kad proËitaπ tko ti piπe.

Piπe ti starac iz sretnije naπe mladenaËke dobe, koji je u danaπnjemJutarnjem listu naËitao, da Êeπ ove subote proslaviti svoju osamdeset-godiπnjicu, doËim Êe on 11. studena ove godine navrπiti devedeset, pa dræi daneÊeπ imati starijega Ëestitara barem ne sa ovakovim rukopisom.

Na ugodnu duænost da Ti ovom pri godom zaæelim dug æivot, traj-no zdravlje i svako dobro prinukala me je okolnost, da baπ u istom Listu


656rsr 657rsr


proæima me ugodna duænost, da Vam u ime moje supruge i mojeizrazim osjeÊaje najtoplijih æelja povodom osamdesetog Vaπeg goda, a i zah-valnost za sve ono πto ste Vi uradili za naπu kulturu uopÊe, kao πto i zahval-nost za susretljivost, koju ste izvolili i meni liËno iskazati.

Uz izraze visokog poπtovanja

Antun DobraniÊ

kompozitor i prof. na MuziËkoj Akademiji

*

Lugarska dolina, 29. rujna 1935.

Presvijetli gospodine podbane!

Tek danas saznao sam, ovdje pod Lavijskim planinama, iz novinaza jubilej, koji ste, gospodine podbane, juËer proslavili, pa se æurim, da i jaizrazim svoje najodanije i najiskrenije Ëestitke k ovom danu, koji je ujedno ijubilej hrvatskog sveuËiliπta i time cijelog Hrvatskog naroda pa i svih juænihSlavena i njihove prosvjete.

Dozvolite mi, da Vam i ovom zgodom izrazim svoju bezgraniËnuzahvalnost za Vaπu prijaznu susretljivost, koju ste mi blagoiznalili pokazivatisve od mog dolaska u Zagreb, te koja jedina je omoguÊila, da stvorim onajzavod, koji mi je postao æivotnim ciljem.

Primite, presvijetli gospodine, izraze mog najdubljeg poπtovanja!

Vaπ najodaniji i vazda zahvalni

Boris Zarnik

*

DOM MILOSRDJA POKROVITELJICA:

TELEFON: 54-97 Njezino VeliËanstvo KRALJICA MARIJA

Prvi pokrovitelj:

Njegovo VeliËanstvo

Viteπki Kralj ALEKSANDAR i Ujedinitelj

umro 9. listopada 1934. od zloËinaËke ruke

Zagreb, 26. septembra 1935.

KlaiÊeva ulica 10.

PRESVIJETLI GOSPODINE PODBANE!

Naπem dobrotvornom druπtvu je osobita Ëast podastrijeti Vam,naπem dobroËinitelju, vaπem 80 roendanu naπe najsrdaËnije Ëestitke!

Bog Vam poklonio joπ dugi niz godina u podpunom zdravlju i naradost Vaπe cj, obitelji i Vaπih mnogobrojnih πtovatelja, te na Ëast mile namdomovine.

PreporuËamo se uz izraz naπeg

osobitog veleπtovanja.

DOM MILOSR–A

PREDSJEDNIK:

Presvijetli gospodin dr. Milan Rojc podban u. m.

*

ZAGREB.

Zagreb 27.IX.1935. ∑ Moπinskoga 51


658rsr 659rsr

Zastupnikom i Ëelik Hrvatom, koje ga se nije u doba najteæih dana, nijednaljaga prilijepila, pa zato i kliËu

ÆIVIO SVE»AR gosp. Dr. ROJC!


Ja sam imao sreÊu i bio premjeπtavan, prvi puta iz Vel. Kopanice uBebrinu godine 1920., odavde godine 1930. u Andrijevce, a godine 1932.ovamo u Gaπince, gdje i sada sluæbujem.

»eπÊe, odlazim u Vel. Kopanicu, gdje sam proæivio cvijet mojemladosti, gdj esam joπ i danas voljen i cijenjen, pa me pitaju „a gdje je naπPresvijetli gospodin Dr. Rojc, jeli æiv, zaπto On nije do sada odlikovan itd.“Vele, ako itko, to je On najviπe zasluæio, da bude odlikovan sa najviπega mjes-ta. Ja im tumaËim, da se odlikovanja ne daju uvijek po zasluzi itd. a narod veli,pa kad su ga kod Vlade zaboravili, mi nismo i kadgod se sastanete ili Mupiπete, dajte Ga pozdravite i od naπe strane, da ga nikada narod nije i neÊezaboraviti i da se sada, kad najviπe trebamo valjanih zastupnika pojavi, evonas. To isto sam Ëuo i u Andrijevcima i u Perkovcima.

E pa ovakovi govori naπih seljaka i ona seljaËka ljubav napramSvome dobrotvorui narodnom radniku, neka Vam bude utjeha a i najboljaËestitka, kojoj se i moja malenkost pridruæuje, a u to ime kliËem

ÆIVIO SVE»AR

Gaπinci, dana 28. rujna 1935.

Vaπ odani Vam

Stjepan IvakoviÊ

opÊ. biljeænik

*

*

Vele poπtovanom gospodinu Milanu Rojcu, odjelnom pretstojnikuu m.

Zagreb.

Velepoπtovani gospodine!

Povodom Vaπega jubileja hita uz ostale poπtovaoce Vaπega nese-biËnoga rada u korist hrvatskoga naroda i naπe udruæenje SluπaËa TehniËkogFakulteta da Vam zaæeli dug i sretan æivot. Molimo Vas da te æelje ne shvatitekao neki akt kurtoazije, nego kao iskrenu i spontanu zahvalnost sviju sluπate-lja TehniËkog Fakulteta.

Izvolite primiti, velepoπtovani gospodine, izraz naπeg najdubljegapoπtovanja i zahvalnosti.

U Zagrebu, dne 28. rujna 1935.

pretsjednik Udruæenja SluπaËa TehniËkog

Fakulteta.

*


Prigodom Vaπega velevrijednoga roendana molim, da izvoliteprimiti i od moje strane, iskrenu i srdaËnu Ëestitku.

Dao dragi, dobri i sveviπnji Bog, da doæivite joπ mnogo i mnogotakovih sveËanih dana, da Ëil i zdrav ostanete na radost Vaπe velecijenjeneobitelji, a na radost svijuh dobrih i vjernih Hrvata, a napose onih Vaπihizbornika garËinskoga kotara, koji se diËe sa svojim bivπim Narodnim


660rsr 661rsr

Zagreb, 28. rujna 1935.

Dr. Vladimir »aËiÊ

*

Zagreb, 27.IX.1935.


Ugodno se sjeÊajuÊi, iz studentskih vremena, Vaπeg sluæbovanjakao podbana, te dobrotvornosti kojom ste mnogim siromaπnim acimaomoguÊili polazak nauka, a isto tako sjeÊajuÊi se Vaπeg aktivnog uËeπÊa upolitici, kojim ste pokazali dobar primjer znaËajnosti i ispravnosti, srdaËnoVam Ëestitim osamdesetgodiπnjicu æivota i æelim, da Vas Sveviπnji joπ dugogodina poæivi na radost Vaπih πtovatelja, a na Ëast hrvatskom narodu!

Izvolite primiti izraz odliËnog poπtovanja od:

Dr. Antuna Ruvey

*

»estitajuÊi Ti od sveg srca na rijetkoj slavi æivo æelim da Te BogsaËuva ovako Ëila i krepka joπ mnogi niz godina.

Tvoj zahvalni

Zagreb, 28/IX. 1935. Branko

*

EKONOMIST Zagreb, 19. oktobra 1935.

MJESE»NIK ZA SAVREMENA EKONOMSKA

DEKAN

POLJOPRIVREDNO-©UMARSKOG FAKULTETA

UNIVERZITETA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE

ZAGREB

Zagreb, dne 27. septembra 1935.


Dekanu Poljoprivredno-πumarskog fakulteta Univerziteta uZagrebu Ëast je, da Vam prigodom 80 godiπnjice Vaπeg zasluæenog æivotaizrazim u ime profesorskoga zbora svoga fakulteta, najsrdaËnije Ëestitke.

Sa izrazom dubokog poπtovanja.

GraËanin *


Vaπ osamdeseti roendan daje pobudu u prvom redu Hrvatima usvim hrvatskim zemljama, da Vam prinesu svoje usrdne Ëestitke s najboljimæeljama u znaku odliËnoga priznanja i najdublje zahvalnosti za sve ono, πtoste Vi u kulturnom pogledu za naπu hrvatsku domovinu uËinili. Vaπe divnezamisli, Vaπa odluËna i odrjeπita volja, Vaπa nesebiËna nastojanja i trudovi,Vaπi brzi i poletni radovi, imajuÊi u vidu u glavnom napredak, umnaæanje ipodignuÊe na svu moguÊu visinu najviπih hrvatskih prosvjetnih ustanova,urodiπe potpunim uspjesima i neumrlim djelima, koja Êe vjeËno ostati u vezis Vaπim diËnim imenom i s Vaπom dragocjenom osobom, koja, zlatompisana, ulazi u kulturnu historiju hrvatskoga naroda.

Da Bog da, narajili se joπ dugo i dugo gledajuÊi, kako ta brojna Vaπamonumentalna djela vivunt, crescunt et florent.

Vaπoj Presvijetlosti oduπevljeno Ëestita iskreno odani i duboko za-hvalni


662rsr 663rsr

MJESE»NIK ZA SAVREMENA EKONOMSKA

I SOCIJALNA PITANJA

ZAGREB

UREDNI©TVO I UPRAVA:

RA»KOGA UL. 1 (BURZA)

TELEFON BR. 35-5, 27-61

»EK RA»UN BR. 39.420

Gospodin

Milan Rojc, podban u m.,

Zagreb.

Pavla RadiÊa ul. 64.

Mnogocijenjeni g. podbane,

sa zahvalnoπÊu potvrujemo primitak iznosa od din 80., koji ste

nam izvoljeli poslati u ime pretplate za 1935. godinu. Istovremeno smo slo-

bodni saopÊiti Vam, da Êemo Vam i nadalje slati naπu reviju besplatno, kao

izraz naπe zahvalnosti za Vaπe neprocjenjive zasluge oko osnivanja

Ekonomsko-Komercijalne Visoke ©kole u Zagrebu.

Molimo, gospodine podbane, da i ovom prilikom izvolite primiti

izraz naπeg najdubljeg poπtovanja.

EKONOMIST

Zagreb, RaËkoga ul. 1.

*

I SOCIJALNA PITANJA

ZAGREB

UREDNI©TVO I UPRAVA:

RA»KOGA UL. 1 (BURZA)

TELEFON BR. 35-5, 27-61

»EK RA»UN BR. 39.420

Presvijetli Gospodine!

Grupa mladih ekonomista okupljena oko Ëasopisa EKONOMIST,koji su zavrπili svoje nauke na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj πkoli uZagrebu, slobodna je oduπevljeno pridruæiti se mnogobrojnim Ëestitarima kVaπoj 80-godiπnjici roenja i u znak osobitog poπtovanja prikazati Vam sve dosada izaπle brojeve svoga Ëasopisa.

U broju 7 bili smo slobodni, da u skromnim crtama prikaæemoVaπu veliku i neprocjenjivu zaslugu oko osnivanja naπe Ekonomsko-komerci-jalne visoke πkole kao i ostali Vaπ predani kulturni i politiËki rad na koristhrvatskog naroda.

OstajuÊi zauvijek zahvalni osnivaËu naπe Almae Mater, molim Vas,presvijetli Gospodine, da uz naπe iskrene Ëestitke i srdaËne æelje za sretan idug æivot, izvolite primiti i izraze naπeg najdubljeg i najodliËnijeg poπtovanja

Ekonomist

Zagreb, RaËkoga ul. 1.

*

EKONOMIST Zagreb,29.I.1936.


664rsr 665rsr

Gospodin Milan Rojc, povjerenik za bogoπtovje i nastavu

Zagreb

*

PRILOG 6.95

Neprilike sa stanarima RadiÊeva u. 64 manji ulaz u kuÊu.

Kratak prikaz

Predigra danaπnjim neprilikama

Do 1947. godine sve je u miru i snoπaj je meu stanarima i sakuÊevlasnikom miran, pristojan i kulturan.

1.) U mjesecu svibnju 1947. useli u stan sa jednom sobom i jed-nom malom sobicom te svim nusprostorijama Ivan KoliÊ koji se je naskorooæenio. Uselio je bez znanja i odobrenja kuÊevlasnika i bez dozvole stanarin-skog ureda.

2.) Nedugo iza toga useli u namjeπtenu sobu kao podstanarka Mr.Rojc V. neka Engelhardt Gita bez znanja kuÊevlasnika i bez dozvole. KuÊe-vlasniku uspijeva tek nekom preko 6 mjeseci prisiliti ju da s prijavi i da sepredstavi. Naskoro je ona izbacila svoju sustanarku u sobi i stanovala sama.

3.) Engelhardt Gita dobiva namjeπtenje na rajonu Ilica 25 uzStambeni ured i sada slijede, Æalbe, tuæbe, rijeπenja, prijave sa strane GiteEngelhardt i KoliÊa. KoliÊ konaËno dobivaju odobrenje stanovanja od stanara.Engelhardt Gita predaje molbu stanarskom uredu i dobava rjeπenje u nekolikodana a da o tome kuÊevlasnik i njezin stanodavac nije nikada obavijeπten.

4.) najvaænija njezina molba jest da se je dala proglasiti susta-narkom uz dozvolu upotrbe svih nusprostorija. Koju je molbu dobila po-

REKTOR

EKONOMSKO-KOMERCIJALNE VISOKE ©KOLE

U ZAGERBU

Zagreb, dne 27. rujna 1935.


U izvrπenju zakljuËka profesorskog savjeta Ekonomsko-komerci-jalne visoke πkole Ëast mi je izraziti Vam, presvijetli gospodine, najsrdaËnijuËestitku prigodom proslave Vaπeg roendana.

Naπa visoka πkola, koja je proizaπla iz Visoke πkole za trgovinu ipromet, slavi u Vama svog inicijatora i osnivaËa te se sa zahvalnosti uvijeksjeÊa uspjeπnoga nastojanja, koje ste svojevremeno uloæili u oæivotvorenjedavne teænje, da se i kod nas kao i kod drugih kulturnih naroda omoguÊizasebno izuËavanje ekonomskih i komercijalnih znanosti. To Vaπe uvaæenonastojanje okrunjeno je uspjehom, osnovana je Visoka πkola za trgovinu ipromet, koja dalje djeluje u sadanjoj Ekonomsko-komercijalnoj visokoj πkoli.Ekonomsko-komercijalna visoka πkola dala je naπem javnom æivotu velikibroj diplomiranih apsolvenata, koji potpuno ispunjuju svoje mjesto, a poredtoga i dalje sarauju na znanstvenom podruËju. Naπa visoka πkola trajno ÊesaËuvati Ëasnu spomen na Vas, presvijetli gospodine, kao na svog osnivaËa.

Izvolite, presvijetli gospodine i ovom prilikom primiti izraz naj-dubljega poπtovanja.

Prorektor

Rektoratu

Ekonomsko-komercijalne visoke πkole u Zagrebu

S velikim zadovoljstvom pratio sam lijepi uspon i napredak ovevisoke πkole, te Ëestitku njezinu za mojoj osamdesetgodiπnjici, osobitouvaæavajuÊi i zahvaljujuÊi se za paænju.

Biljeæim se s odliËnim poπtovanjem.


666rsr

95 KuÊni red koji je napisao Rojc u poodmaklim godinama æivota poslije Drugog svjetskograta.

667rsr

ponovna hajka da sebe proglasi vlasnicom stana. KoliÊ joj u svojoj naivnostipomaæe premda ona ide zatim da si prisvoji njegov stan. No kako je ona naRajonu i preko nje su iπle sve tuæbe æalbe i prijave, prisiljen je to uËiniti.

6.) Zbog prijava KoliÊa i Engelhart Gite imao je u svom stanukuÊevlasnik oko Ëetiri izvida stanarskog ureda. A jednom doπao je izvidnik iimao je toËno narisan plan soba i naznaËeno gdje koji od stanovnika spava,πto je veoma toËno provjeravao i rekao „Moram jednom uËiniti red u toj kuÊi.Od nje nema nikad mira!

7.) Jednog dana doπao je izaslanik stambenog ureda (peti po redu)i donesao sobom neki spis kojim se kuÊevlasniku nalaæe da odmah odstranipokuÊstvo iz sobe Engelhardt Gite. Uz viku i psovku dotiËni se je grozio daÊe ako u roku od 24 sata ne bude soba ispraænjena doÊi s milicijom i bacitipokuÊstvo van.

8.) KuÊevlasnik nije na ove sve tuæbe i prijave reagirao nadajuÊi seda Êe se stanari smiriti. Jedino je predao sudu æalbu proti odluci kojom seKoliÊ Ivanu snizuje stanarina od 500. mj. na 300. ∑ πto je uËinjeno takoerprotupropisno i premda se je KoliÊ obvezao kada je uπao u stan platiti 500. Sovom æalbom je odbijen premda je doprinjeo nepobitne dokaze o vrijednostistana i pogodbe.

9.) Sada na ovo prisilno izbacivanje pokuÊstva i veoma surovi na-stup izaslanika stanb. ureda kuÊevlasnik je iπao na stambeni ured, pa je tamodoznao da nije takova odluka niti u istinu izdana a o kakvom prisilnom izba-civanju pokuÊstva nema govora i da stambeni, ______ nikakvog prava raspo-lagati sa pokuÊstvom.

(kraj)

1234


668rsr 669rsr

voljno rijeπenju u roku od nekoliko dana premda je ona podstanarka u sobi sapokuÊstvom. O tome nije njezin stanodavac dobio nikada rjeπenja. Na opeto-vane molbe da mu se to rijeπenje uruËi reËeno mu je da se to njega niπta netiËe i da ne treba biti obavijeπten. UËinjeno je to po svoj prilici da mu seonemoguÊi æalba.

5.) Kod E. G. stanuju i prenoÊuju ËeπÊe muπkarci, konaËno jedanostaje stalno kog nije neprijavljen. Ovaj ju je posljednji i oæenio i sada dolazi

Milan Rojc kao predstojnik Odjela za bogoπtovlje i nastavu u OpatiËkoj ulici u Zagrebu


671rsr

AAbogoviÊ, Mihajlo (3) 284

Adler, dr. Friedrich (2) 641, 646

AgatonoviÊ Radoslav (3) 607

Albrecht, Ivan (1) 442, 443, 496, 498

Albrecht, nadvojvoda (1) 250

AltanoviÊ, Nikola (3) 282

Amruπ, Emil (2) 544, 835

Amruπ, dr. Milan (2) 89, 173, 277, 278,279, 285, 546, 549, 577, 813, 814

AndriloviÊ, Josip (3) 251

AntiÊ, Ljubomir (1) 26

AntolkoviÊ, dr. Mirko (1) 392, 460,613, 618

AnelinoviÊ, dr. Grga (3) 175, 487,517, 551, 552

AnelinoviÊ, KoËa (3) 297

Aranicki, Svetislav (2) 486

Arnold, Franjo (1) 12, 201, 221, 226,265, 266, 272, 275, 278, 289, 307,312, 347, 366, 405, 434, 470, 506,542, 713, 719

Arnold, Gjuro (1) 202, 267, 268, 301,312, 427, 434, 711

Arnold, Janda (1) 443, 444, 445, 446,447, 478, 538, 539

Arnold, Olga (1) 272, 275, 312, 434

Arnold, Zlatko (3) 250, 251, 252, 254

BBabiÊ-–alski, Ljubo (1) 24, 188, 288;

(2) 415, 420, 460, 464, 465, 478;(3) 7, 21, 210

BabukiÊ, Vjekoslav (1) 200, 449

Badaj, dr. Aleksandar (2) 301, 304, 305,306, 307, 328, 332, 334, 335, 336,337, 342, 361, 400, 456, 478, 516,548, 590, 637, 660, 661, 757, 764,765, 827, 834

Balog, dr. Ladislav (1) 559

Banjanin, Jovan (3) 28, 551

BanjavËiÊ, dr. Ivan (2) 272, 297, 312,328, 344, 575

Barac, dr. Fran (3) 523, 551

BarËiÊ, dr. Erazmo (2) 344, 418, 433,460, 474

Battenberg, Aleksander (1) 450, 471

Bauer, Antun (2) 22, 261, 280, 374,375, 400, 401, 417, 457, 463, 478,535, 558, 689, 690, 691, 782

Baxter, Emilija (1) 45, 107, 354

Bazala, dr. Albert (3) 523, 533, 534,562, 582, 583, 591, 632

Bazala, Josip (1) 434

BedekoviÊ, dr. Janko (3) 489, 522, 546

BedekoviÊ, Koloman (1) 164

Belobrk, dr. Petar (3) 575, 577, 584

Kazalo imenaxyx

rsrTom I. (1) · Tom II. (2) · Tom III. (3)rsr


672rsr 673rsr

Berger, Salomon (2) 812, 813, 814,815, 816, 817, 818, 819, 820, 822,823, 835, 837

BerkoviÊ, Ante (2) 587

BertiÊ, Æivko (1) 24; (3) 21, 257

BiniËki, Josip (3) 205

Bismark, von Otto (1) 105, 190

Blaha, Katarina (1) 48, 49, 109, 110,111, 113, 115, 116, 144, 149, 150,151, 152, 154, 155

Blaæevac, Simo (2) 292, 324, 325, 580

BlaæiÊ, Dinko (1) 239, 244, 269, 270,273, 312, 320, 321; (2) 78;

BlaæiÊ, Hermina (1) 266, 321, 322, 489,490, 491, 492, 715, 718, 719

BlaæiÊ, Hermina (2) 104

BlaæiÊ, Minka (1) 427

BlaæiÊ, Miroslav (2) 209

Bobinac, Jakov (3) 205

BogoviÊ, Mirko (1) 36

BojoviÊ, Petar (2) 767, 768

Bosanac, dr. Stjepan (2) 363, 564, 565,674, 840

BosniÊ, Lovro (2) 842

Boπnjak, dr. Teodor (2) 152, 193, 550;(3) 44, 77, 89, 92, 519

BrankoviÊ, Dimitrije (3) 284

BrankoviÊ, dr. –ore (3) 525

BrankoviÊ, Gjorgje (3) 283, 284

BrankoviÊ, Jovan (3) 284

BrankoviÊ, Vuk (3) 282

Brusina, ©piro (1) 202

BubanoviÊ, dr. Fran (2) 700

BudisavljeviÊ, Budislav pl. (1) 18, 19,

435, 463, 464, 469, 477, 495, 499,500, 502, 505, 561

BudisavljeviÊ, Sran (3) 212, 347, 598,623

Bugarski, dr. Milan (3) 451, 539

BukviÊ, Duπan (3) 525

Burgstaller, dr. Franjo (2) 158

CCar, dr. Lazar (2) 588

CareviÊ, Filip (1) 330, 331

CareviÊ, Nikola (1) 330, 331

Carion, Henri (1) 270, 453, 454, 457,678; (2) 54, 80, 82

Carion, Marie Donet-Nanina (1) 453

Carion, Marsilja (2) 82

Carpentier, Ferdinand (1) 454; (2) 80,81;

Cekuπ, Ljudevit (1) 448

Celebrini, Antonio (1) 42

Chavrak, Levin pl. (2) 280, 308, 309,548, 549

Chlumecky, Leopold (2) 518, 519, 520

CicvariÊ, Kosta (2) 792, 793

Ciraki, Franjo (1) 142, 202

Corberon, Edgar (1) 133, 134

Coronini, Johan Cronberg (1) 59, 133,155

CrnËiÊ, Menci Klement (2) 241, 494

CrnkoviÊ, Nikola (1) 214, 236, 423,436, 469

CukiÊ, Pavle (3) 312, 320, 321

Cuvaj, Antun (2) 350, 363, 556, 557,558, 561, 562, 577, 580, 581; (3)655

Cuvaj, –uro (1) 19, 363, 364

Cuvaj, Slavko (3) 511, 583, 627

CvijiÊ, Jovan (3) 551

Czernkovich, Nikola (1) 15, 214, 237,322, 469, 470, 484, 499, 532, 535,538

»»aËkoviÊ, Miroslav (1) 381

»aËkoviÊ, Vrhovinski Miroslav (2) 22,23, 24, 679, 706, 707

»alogoviÊ, Milan (2) 733

»eh, Franc (1) 598, 601, 602, 635, 637,652

»epuliÊ, Avelin (3) 570

»ingrija, dr. Pero (2) 272, 628

»onjoga, Æivan (3) 321

∆∆epoviÊ, Mihajlo (1) 450, 451

∆epuliÊ, Milko (2) 822

∆imiÊ, Ernest (3) 226

DDavidoviÊ, Lazar (1) 288, 372, 435, 529

DavidoviÊ, Ljubomir (1) 23, 24, 25, 26;(3) 11, 18, 26, 27, 28, 29, 99, 105,108, 109, 112, 113, 114, 115, 116,120, 123, 126, 200, 202, 213, 214,218, 221, 224, 238, 239, 240, 241,244, 245, 254, 258, 262, 266, 387,388, 458, 501, 517, 518, 526, 528,534, 535, 542, 543, 546, 594, 605,607, 614

DebaniÊ, Mirko (3) 485

Demetar, Dimitrije (1) 449

DemetroviÊ, Juraj (3) 20, 122, 196,

205, 216, 349, 388, 525, 548, 553,599

DerenËin, dr. Marijan (1) 165, 269,274, 275, 276, 288, 406, 407, 418,428, 435, 504, 630, 662, 663, 664

Devidé, Josip (1) 102, 200

Deæman, dr. Ivan (1) 202;

Djuli, dr. Ivo (3) 551

Dobrila, Juraj (3) 36

DragiËeviÊ, Kosta (3) 590, 591

DraπkoviÊ, Ivan Nepomuk (1) 48, 49,109, 154

DraπkoviÊ, Milorad (3) 40, 41, 73, 83,93, 99, 102, 105, 124, 202, 214,218, 223, 258, 262, 266, 365, 387,614, 623

DrinkoviÊ, dr. Mate (2) 766, 767

DrljeviÊ, Sekula (3) 580

Drohobecki, Julije (2) 89, 258, 259,295, 331, 333, 356, 359, 416, 455

DurbeπiÊ, Artur (1) 219, 631

DurbeπiÊ, Ivan (1) 219, 221

DÆDæojiÊ, Ante (3) 591

––urek, Mirko (3) 485, 486

EEbenspanger, Emanuel (1) 289, 570,

673

Egersdorfer, Vatroslav (1) 146, 521; (2)284

Emanuel, Viktor II. (1) 144, 145, 190;

Emanuel, Viktor III. (2)141

Erdödy, Sidonija (1) 560, 561

HarambaπiÊ, dr. August (2) 272, 344,375, 478, 578

Hartman, Lavoslav (1) 122, 351

Haulik, Juraj (1) 31, 93, 126

Hédérvary, Dragutin Khuen (1) 14, 17,18, 385, 428, 429, 468, 469, 498,560, 561, 579, 630, 631, 640, 646,663

HegediÊ, Stjepan (1) 436

Hellenbach, Lazar (1) 105

Herceg, Rudolf (3) 438

Herceg, Tomo (1) 460

Herman, dr. Edmund (2) 700

Herrenheiser, dr. Æiga (2) 51, 52, 53, 72

Heruc, Krunoslav (2) 278

Heruc, Ljubica (2) 278

HinkoviÊ, dr. Hinko (1) 11, 195, 196,197, 211, 249, 418

Hirπl, Adolf (2) 368

Hohnjec, Josip (1) 2, 361, 616, 644

HomotariÊ, dr. Vjekoslav (1) 2, 389,448, 547, 617, 650, 652; (2) 28;

Horvat, dr. Rudolf (3) 349, 592, 599

HorvatiÊ, Frano (3) 254

HorvatiÊ, Rudolf (3) 251, 254

HraniloviÊ, Ilija (1) 534, 535, 537

HraniloviÊ, Jovan (1) 202

HrebljanoviÊ, Lazar (3) 282

Hristov, ∆iril (3) 481

Hruby, Josip (1) 381

HrvatiniÊ, Hrvoje (2) 100

Hrvoje, dr. Dragutin (2) 586, 587, 588,611, 641

IIbrahim, Ali-paπa (3) 319

Ibsen, Henrik (2) 308

IgnjatoviÊ, Jovo (3) 520

IvaniÊ, dr. MomËilo (3) 18, 199, 200201, 221, 501

IvaniπeviÊ, Frane (2) 433

JJagiÊ, Dragutin (1) 193, 194

JagiÊ, Nikola (2) 651, 653, 700

JagiÊ, Vatroslav (1) 5, 10, 21, 202, 251;(2) 23, 511, 529, 530, 538, 540,549, 651, 655, 668, 670, 671

JakπiÊ, Matija (2) 176;

JakπiÊ, dr. Milutin (1) 24; (3) 21

Jalπovac, Amalija (2) 30, 31

JanjiÊ, dr. Vojislav (3) 237

JarnjeviÊ, Dragojla (1) 202

JelaËiÊ, Josip (1) 31, 37, 38, 41, 47, 59,118, 119, 120, 133, 144, 147, 155,180, 428

JemriÊ, ©andor (2) 363

JoanoviÊ, –ore (2) 15, 700, 701, 702

JokoviÊ, dr. Roko (3) 9

JordaniÊ, Nikola (1) 539, 540, 541, 550,627, 628

JorgovaniÊ, Flieder (1) 202

JovanoviÊ, A. Æivojin (3) 453, 455

JovanoviÊ, Ljuba (3) 218

JovanoviÊ, dr. Mihajlo (2) 585, 629

JovanoviÊ, Slobodan (3) 269, 425

JovanoviÊ, Vasa (3) 550

JukiÊ, Nikola (3) 485

FFaller, Nikola (1) 436, 528

Farkaπ, Milutin (1) 381

Feller, William (2) 711, 713

Fernkorn, Anton (1) Dominik 118

Filipan, Slavoljub (1) 570

FilipoviÊ, Ivan (1) 36, 63, 101

Fleischer, Barica (1) 441, 444, 478, 651

Fleischer, Gustav (1) 16, 361, 362, 373,405

Fleischman, Jacques (1) 607

Fochtman, Nikola (1) 275, 286, 291,589, 590, 592; (2) 190

Fochtman, Paula (1) 590, 592

Fodorocy, ©andor pl. (1) 535

Frangeπ, Robert (2) 50, 410

Frangeπ-MihanoviÊ, dr. Oton (2) 367,624

Frank, dr. Josip (1) 260, 261, 663; (2)399

Frank, dr. Vladimir (2) 401, 542

Frankopan, Fran (1) 437

Freudenreich, Josip (1) 48, 70, 92, 351

Friedjung, Heinrich (2) 496, 497

Frigan, Kamilo pl. (2) 276

FrkliÊ, Vinko (1) 286, 291, 319

Fröhlich, Rudolf A. (1) 41

GGabrek, Fran (2) 281, 795, 796, 797

GabriÊ, Franjo (2) 23, 24, 698, 709,718, 719

Gaj, dr. Ljudevit (1) 47, 160, 449

Galjer, Josip (1) 350, 630

GaloviÊ, Fran (2) 629

GavriloviÊ, dr. Bogdan (3) 623

GavriloviÊ, Milan (3) 23

Geitler, dr. Ladislav (1) 449

GeorgijeviÊ, Teodor (1) 15, 18

German, Koloman (1) 529, 530, 612

GjorgjeviÊ, Aleksandar (3) 314, 328

GjorgjeviÊ, dr. Gjorgje (2) 629

GloboËnik, Viktor (1) 32, 44, 47, 99

Gmaz, Stjepan (1) 442

GorjanoviÊ, Kramberger dr. Dragutin(3) 582, 584

GosariÊ, Ivan (1) 488, 651

Gostiπa, dr. Andrija (1) 32, 33, 39, 252

Gostiπa, dr. Ivan (2) 72, 362, 363, 840

Grahovac, dr. Mirko (1) 441, 547, 567,614, 651

Grandja, Ivan (3) 442, 591

Gregorin, dr. Gustav (3) 551

GrgureviÊ, Vuk (3) 284

Grisogono, Prvislav (3) 525, 547

Gubec, Matija (1) 34

HHabsburg, Franjo Josip I. (1) 14, 36, 37,

38, 105, 135, 139, 145, 146, 147,165, 252, 364, 532, 534, 535

Habsburg, Rudolf (1) 531, 533, 537,578

HadæiÊ, Stevan (3) 550

Hähnel, Fritz (1) 590, 592, 639

Halazin, Eugen Emanuel (2) 576


674rsr 675rsr

Krudalj, Ivan (3) 528

KruπiÊ, Duπan (3) 251, 252, 253, 364

KuceliÊ, dr. Franjo (2) 192

KuËek, Ivan (2) 308

KukuljeviÊ, Bassany Sakcinski pl. Ivan(2) 46, 175

KukuljeviÊ, Milutin (1) 418, 549

Kulmer, Milan (1) 15, 43, 713, 714, 715

Kulmer, Miroslav (3) 371

Kumanudi, dr. Kosta (3) 124, 262, 366,370, 552, 572, 574, 575, 577, 578,579, 580, 581, 586

KunjaπiÊ, Joakim (3) 551

Kurelac, Fran (1) 449

Kvaternik, Eugen (1) 37, 161

LLackoviÊ, Gjoko (1) 289, 462, 570, 613

Laginja, dr. Matko (3) 14, 15, 16, 17,33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 63,77, 78, 79, 83, 91, 92

Laksar, Dragutin (1) 477, 534, 535

LeboviÊ, dr. Ivπa (2) 302, 303

Lehpamer, dr. Josip (1) 63, 65, 66, 165

Lenjin, IljiË Uljanov Vladimir (3) 523

LesiÊ, Matilda (1) 250

LipovπÊak, Antun (2) 558, 695

LisiËar, dr. Matija (1) 24; (3) 21, 23, 206

Lisinski, Vatroslav (1) 37, 39, 202, 449,560

Liszt, Franz (1) 449

LjubiÊ, Peroslav (2) 231, 314

LonËareviÊ, dr. Ivan (3) 591

Lorenz, Lenika (2) 199, 245

Lorenz, Magdalena (2) 250

LorkoviÊ, dr. Ivan (2) 272, 282, 312,328, 402, 403, 416, 418, 419, 420,421, 433, 460, 461, 462, 463, 464,465, 466, 496, 531, 534, 541, 542,543, 550, 561, 566, 567, 578, 579,645, 646, 649, 656, 775

LovrekoviÊ, Vinko (2) 318, 450, 455

Lucca, Paulina (2) 79

Lukas, don Filip (2) 373, 775, 776

LukiniÊ, dr. Edmund (2) 402, 420, 460,462, 464, 465, 478, 497, 517, 531,532, 535, 544

LukiniÊ, dr. Edmund (3) 225, 525, 526,535, 546, 547, 592, 623

MMaËek, dr. Vladko (3) 237, 438, 441,

442, 444, 445, 447, 450, 453, 471,472, 477, 482, 483, 489, 492, 519,528, 535, 538, 542, 543

MagdiÊ, dr. Petar (2) 416, 460, 464,465, 478, 587, 612, 756

Maixner, Rudolf (1) 11

Majcen, dr. Juraj (2) 23, 701, 705, 706

Makanec, dr. Milan (1) 164, 165, 261,419

MaksimoviÊ, Boæa (3) 438, 450, 452,459, 510, 511, 539, 540, 550

Mallin, Ivo (2) 367, 405

Mallin, Teodor (2) 260

ManojloviÊ, dr. Gavro (2) 478

Marchetti, dr. Mirko (2) 152, 780

MarinkoviÊ, Pavle (3) 96, 97

MarinkoviÊ, dr. Vojo (3) 357, 363, 623

MarjanoviÊ, Luka (2) 88, 216, 241

Jurak, Ljudevit (2) 629, 700

KKaËiÊ-Peko, dr. (1) 242

Kalember, Stevo (3) 525

KaraoreviÊ, Aleksandar (1) 9, 23

KaraoreviÊ, Aleksandar I. (3) 14, 16,30, 589

KaraoreviÊ, Petar I. (1) 24; (3) 15,571

Kasandro, Ivan (3) 254

KatuπiÊ, dr. Dragutin (2) 515, 557, 589,594, 630, 736

KatuπiÊ, Milan (2) 630;

KauriÊ, dr. Leon (2) 434

KegleviÊ, Oskar (2) 277

Kerschel, Lujza (2) 245, 250

Kirπl, Amalija (1) 77

Kiπ, Adolf (1) 356, 447

Kiπ, Donat pl. (1) 287

KlaiÊ, dr. Franjo (1) 267

KlaiÊ, Vjekoslav (3) 506

Klein, Vjekoslav (1) 435, 522

KljuËec, Æiga (2) 588, 589, 591, 592,593

KociÊ, Vlajko (3) 212

Kolar, Nikola (1) 449, 511, 673, 674;(2) 119, 120, 123, 558, 573

Kolesar, Adolf (1) 562, 568, 569, 673,674

Kontak, dr. Gjuro (1) 211, 219, 221,226, 227, 348, 349, 522

KopaË, dr. Josip (1) 12, 244, 275

KoreniÊ, Josip (3) 484, 485, 486

KostrenËiÊ, Ivan (1) 11, 195, 196

KovaËeviÊ, Gjuro (2) 78

KovaËeviÊ, Tomo (3) 591

KovaËiÊ, Viktor (2) 289, 351

Koπut, Franjo (2) 261, 282, 408, 415,432

Koπuth, Ferenc (2) 316, 319, 321, 322,397, 398, 407

KoπutiÊ, August (3) 438, 489, 520, 538,550, 564

KoπutiÊ, dr. Stjepan (3) 237, 438, 442,450

KrajaË, dr. Ivan (3) 550

KrajËoviÊ, pl. Otto (1) 15

KraljeviÊ, Marko (3) 282

KraljiÊ, Koloman (1) 448

Kreæma, Franjo (1) 250, 351; (2) 363,755, 840

KrestiÊ, Nikola (1) 81, 164, 165, 522

KreπiÊ, Milan (3) 113

KriπkoviÊ, dr. Vinko (2) 661

Krizman, dr. Hinko (3) 122, 174, 365,525, 526, 623

Krπl, Antun (1) 42, 77

Krπl, Hermina (1) 266

Krπl, Lenika (1) 42, 44, 77, 85, 144,176, 177

Krπl, Lujza (1) 44, 77

Krπl, Marija (1) 36, 42, 77, 78, 162

Krπl, Minka (1) 489, 490, 491, 492

Krπl, Rikard (1) 44, 45, 47, 66, 67, 77,78, 134, 135; (2) 37, 41, 65, 81,199, 200, 245, 252

Krπl, Teodor (1) 44, 77, 81, 82, 626

Krπnjavi, Izidor (1) 19, 36, 352


676rsr 677rsr

418, 421, 422, 444, 456, 478, 541,542

NikπiÊ, Malentije (3) 321

NinËiÊ, MomËilo (3) 242, 452, 482,546

Novak, dr. Milan (2) 691, 801, 815,840, 841; (3) 95

Novotny, Vjekoslav (1) 128, 200

NJNjegovan, dr. Vladimir (2) 755, 756

OObrenoviÊ, Mihajlo M. (1) 41, 252,

450

ObrenoviÊ, Milan (3) 315, 334, 345

ObrenoviÊ, Milan IV. (1) 252

ObrenoviÊ, Miloπ (3) 280, 307, 313,314, 315

OmËikus, Filip (1) 289, 460, 461, 462,570

OæegoviÊ, Ljudevit (2) 433, 575

OæegoviÊ, Metel (1) 604

PPalaËek, Ivan (1) 22

PaleËek, dr. Ivan (3) 38, 623

PanËiÊ, dr. Josip (1) 521; (2) 89

PasariÊ, Josip (2) 372, 373

PaπiÊ, Nikola (2) 457, 753; (3) 13, 47,109, 110, 114, 180, 205, 238, 263,338, 354, 370, 437, 450, 452, 476,495, 496, 499, 501, 518, 524, 525,526, 528, 529, 539, 540, 543, 571,587, 588, 608

Patti, Aedelina (1) 231

Paul, ©andor (2) 463

Pavec, Ivan (1) 131, 200

PaveliÊ, dr. Ante (3) 109, 460, 481, 492,494, 607

PaveliÊ, dr. Matija (2) 463, 761

PaviÊ, Armin (1) 81, 251

PavloviÊ, Boπko (3) 546

PavuniÊ, Stjepan (2) 598

PeiËiÊ, dr. Teodor (3) 17

PejaËeviÊ, dr. Teodor (1) 15, 18, 383,385, 418; (3) 40

PejËiÊ, dr. Vilim (2) 137, 296, 515, 686,687, 701, 832, 833

PejËiÊ, Naca (1) 504

Peleπ, dr. Duπan (2) 478; (3) 266, 269,422, 425, 457

PeriÊ, dr. Ninko (3) 471, 550

Perkovac, Ivan (3) 570

PeroviÊ, dr. Drago (2) 23, 24, 675, 692,693, 694, 695, 696, 700, 702, 703,705, 715, 720, 721, 730, 753

PetriÊ, Stanko (3) 484, 485, 486

PetroviÊ, Gjorgje (3) 288, 318, 320,321, 328

PetroviÊ, Nastas (3) 238, 240, 457, 499,500, 519, 594

PetroviÊ, Veljko (3) 551

Pilar, dr. Ivo (3) 502

Pilar, Martin (2) 426, 732, 755

PinteroviÊ, dr. Ante (2) 417, 460, 461,464, 478, 579

PlemiÊ, Rikard (1) 356, 522, 546, 567

Plenar, pl. Franjo (1) 186, 448, 479, 522

Plentaj, Martin (2) 311

PliveriÊ, dr. Ante (2) 158


679rsr

MarjanoviÊ, Milan (3) 28

Mark, Nikola (1) 402, 403

Markoπ, Julije (2) 461;

MarkoviÊ, dr. Bogdan (3) 550

MarkoviÊ, dr. Boæo (2) 517; (3) 206

MarkoviÊ, Edo (2) 26, 301, 423; (3) 518

MarkoviÊ, dr. Franjo (1) 251, 437; (2)630;

MarkoviÊ, Jelena (3) 337

MarkoviÊ, dr. Lazo (3) 214, 227, 238,387

MarkoviÊ, dr. Milenko (2) 478

MarkoviÊ, Petar (1) 251;

MarkoviÊ, dr. Radovan (2) pl. 478

MarkoviÊ, Sima (3) 320, 321

MartiÊ, fra Grga (2) 281

Maπalko, dr. Tomaπ (2) 104, 145

Maπek, Dragutin (2) 22, 23, 97, 191,575, 679, 680, 689, 694, 700, 702,720, 725, 735, 803, 804

MatkoviÊ, dr. Petar (1) 11

Matoπ, Antun Gustav (2) 582; (3) 565,566, 567

Mazzura, dr. ©ime (1) 12, 15, 202, 249,250, 265, 272, 275, 558, 589

MaæuraniÊ, dr. Bogoslav (2) 416, 459,478, 535, 637

MaæuraniÊ, Ivan (1) 9, 10, 11, 165, 212,221, 253, 260, 278, 299, 429, 449,470, 529, 597, 604; (3) 509, 570

MaæuraniÊ, Vladimir (1) 202; (2) 552;(3) 548

MedakoviÊ, Bogdan (2) 302, 309, 331,342, 478, 756

MihajloviÊ, Ljubomir (3) 260, 261, 529

Mihalovich, Antun (1) 22

MihaloviÊ, Josip (1) 93, 165, 251, 537,631

MikuliËiÊ, dr. Miroslav (2) 23, 675,692, 695, 696, 702, 705, 715, 800,802, 803, 804, 806

MikuliËiÊ, dr. Miroslav (3) 355, 633

Miler, Geza (1) 381

Miler, Koloman (1) 381

MiletiÊ, dr. Stjepan pl. (2) 79, 372

MiletiÊ, Slavko (3) 452, 540, 546, 550

MilinkoviÊ, Ilija (3) 476

MilosavljeviÊ, Svetislav (3) 550

MiπkatoviÊ, Antun (2) 522, 524, 525

Miπkulin, dr. Mile (3) 582, 586, 592,593

Miπulin, Adolf (1) 369, 370, 397, 402,411, 545, 550, 588, 589, 590, 591,592, 594, 595, 596, 665

Modruπan, Gustav (2) 417, 460, 461,462, 464, 478

Mollinary, Antun (1) 164

MomiroviÊ, Miloπ (3) 502

Moπinski, Adolf (2) 276, 348, 349, 455,575

MrazoviÊ, Mato (1) 89, 118, 164, 382

MuhiÊ, dr. Pavao (1) 32, 39, 521

Mücke, Josip Franjo (1) 141

Müller, dr. Artur (1) 558

Müller, Benedeto (1) 89, 90, 91, 219

NNikoliÊ, Podrinski dr. Vladimir (2) 280,

287, 297, 306, 307, 328, 330, 332,337, 342, 347, 397, 398, 400, 404,


678rsr

RadivojeviÊ, dr. Silvije (1) 631

RadmiloviÊ, Vjekoslav (2) 281, 841

RadoniËiÊ, dr. Karlo (2) 700, 706, 707,778, 779

Rakodczay, Aleksandar pl. (2) 31, 333,418, 471

Rauch, Levin (1) 160, 164, 214, 230,287, 321, 604

Rauch, Pavao (2) 18, 418, 475, 484,485, 503, 544, 577, 582, 681, 689

Rauer, Aurel (2) 625, 637, 661, 662,663, 705, 757, 765

Raπeta, Stevo (1) 500, 504, 505, 508,509, 642

Reizner, Josip (3) 525

Ribar, dr. Ivan (3) 178, 204, 247, 249,350, 599

RibariÊ, Josip (3) 551

Riessner, dr. Daniel (2) 700

Rittig, Angelo (3) 487

Rojc, Ada (1) 87, 91, 106, 127, 161,162, 200, 206, 212, 221, 222, 223,228, 229, 230, 236, 238, 246, 251,258, 304, 306, 353, 354, 355, 381,396, 417, 438, 520, 530, 542, 603,613, 626, 641, 642, 652, 664, 665,666, 670; (2) 41, 42, 43, 79, 81,129, 143, 200, 220, 227, 250, 251,252, 736

Rojc, Amalija (1) 38, 44, 45, 46, 47, 50,51, 52, 55, 57, 60, 64, 65, 67, 68,74, 75, 78, 85, 87, 88, 89, 94, 95,96, 97, 98, 99, 100, 103, 104, 107,108, 112, 113, 125, 126, 127, 130,135, 140, 141, 144, 152, 153, 155,156, 157, 162, 170, 171, 176, 178,206, 209, 210, 211, 213, 219, 220,

221, 222, 226, 228, 229, 230, 233,234, 236, 237, 238, 241, 245, 246,247, 248, 249, 252, 256, 257, 258,259, 260, 270, 271, 274, 277, 279,306, 309, 310, 322, 325, 328, 329,340, 342, 345, 346, 347, 349, 352,353, 354, 355, 366, 367, 386, 387,396, 397, 415, 438, 457, 466, 480,484, 497, 520, 523, 528, 529, 530,542, 543, 556, 578, 581, 603, 613,626, 631, 634, 635, 641, 642, 644,652, 664, 665, 667, 668, 669, 670,671, 715; (2) 27, 37, 41, 43, 79, 80,81, 126, 128, 129, 130, 136, 143,145, 200, 201, 206, 220, 227, 245,247, 248, 249, 250, 251, 252, 253

Rojc, dr. Antun (1) 8, 10, 11, 30, 47, 55,57, 58, 70, 74, 75, 83, 87, 97, 99,100, 103, 104, 105, 106, 111, 113,114, 115, 117, 118, 122, 126, 127,130, 131, 135, 140, 143, 144, 149,152, 153, 154, 157, 169, 170, 190,192, 193, 196, 203, 205, 206, 207,210, 213, 220, 226, 229, 244, 271,272, 277, 567, 635, 711; (2) 88,151, 250, 253, 334, 339, 362, 421,472, 473, 558, 736, 808

Rojc, Antun-TonËek (1) 126, 213, 218,220, 222, 228, 229, 232, 233, 237,241, 249, 250, 252, 271, 277, 304,306, 309, 325, 341, 344, 346, 347,348, 349, 352, 355, 381, 384, 390,396, 414, 415, 431, 433, 438, 439,446, 482, 489, 497, 522, 540, 541,542, 546, 547, 550, 551, 552, 567,568, 578, 579, 580, 581, 582, 603,611, 627, 631, 633, 634, 635, 653,654, 666, 667, 668, 669, 670, 711,712; (2) 28, 29, 37, 62, 65, 66, 79,81, 127, 128, 129, 130, 131, 142,


681rsr

Podaubsky, Eugen (2) 773, 774, 796,797; (3) 85, 86, 355, 629, 633, 634

Podrozy, Mark Aurel pl. (2) 361

PogaËiÊ, Milka (1) 449

PoglediÊ, pl. KuriloveËki Dragutin (1)604

PoglediÊ, Stjepan (1) 55, 259, 312

PoliÊ, dr. Ladislav (3) 523, 537, 591

Politeo, dr. Ivo (3) 28

PopoviÊ, dr. Duπan (2) 280, 418, 419,460, 465, 478, 650

PopoviÊ, Pavle (3) 575, 577

PopoviÊ, Svetislav (3) 525

PosiloviÊ, August (1) 533

PosiloviÊ, Mihajlo (1) 165, 534, 535, 537

PotoËnjak, dr. Franko (1) 23; (2) 277,301, 309, 416, 417; (3) 14

Predavac, Josip (3) 438, 442, 450, 471,538

PreradoviÊ, Petar (1) 202, 251, 328

PribiÊeviÊ, Svetozar (2) 309, 312, 324,326, 327, 417, 460, 464, 465, 478,497, 498, 515, 519, 531, 541, 542,543, 598, 753, 763, 765, 790, 800,825, 826, 827; (3) 10, 13, 17, 19, 20,23, 25, 26, 28, 29, 43, 75, 76, 205,210, 354, 525, 546, 562, 571, 647

PribiÊeviÊ, Valerijan (3) 525

ProdaniÊ, Josip (1) 335, 337

ProdaniÊ, Jovo (1) 333, 334, 335, 336,337

ProtiÊ, Stojan (3) 337, 338, 341, 457,501

QQuinz, Johan (1) 282, 511, 569, 570, 673

Quiqerez, Albert (1) 107

Quiqerez, Alfred (1) 52, 77, 107, 108,109, 112, 120, 121, 158, 159, 160,163, 166, 167

Quiqerez, Ernest (1) 52, 77

Quiqerez, Ivan (1) 52

Quiqerez, Lujza (1) 52, 77

Quiqerez, Lujzica (2) 37, 54, 55, 56,57, 58, 81

Quiqerez, Titus (2) 55, 80

Quiqerez, Valika (2) 37, 55, 56, 57, 58,59, 60, 62, 63, 96, 97, 206

Quiquerez, Ferdo (1) 53, 141, 159,163, 665

Quiquerez, Ivan (1) 77, 167, 191, 238

Quiquerez, Ivo Alfons (3) 609

RRaËiÊ, Puniπa (3) 472, 475, 476, 480,

481

RaËki, Franjo (2) 511, 524, 596

RaËki, Vinko (1) 506

RadiÊ, dr. Ante (2) 588, 674

RadiÊ, Pavao (3) 439, 451, 452, 529,531, 535, 539, 540, 550, 611

RadiÊ, Stjepan (1) 15, 18, 25; (2) 53,231, 263, 264, 272, 277, 281, 298,314, 316, 317, 318, 325, 329, 343,344, 421, 576, 579, 640, 760, 764;(3) 16, 26, 29, 71, 72, 73, 74, 75,78, 80, 83, 87, 129, 237, 238, 242,243, 245, 438, 451, 452, 453, 470,471, 475, 476, 477, 478, 480, 481,483, 484, 485, 486, 487, 493, 500,501, 502, 521, 525, 529, 530, 536,539, 540, 541, 546, 548, 550, 556,557, 562, 564, 571


680rsr

225, 228, 250, 270, 430, 508, 551,555, 588, 589, 591, 592, 593, 594,630, 773, 781

Rosenberg, Makso (1) 462, 590

Rostock, Emma (2) 80

Rubido-Zichy, Radoslav pl. (1) 560,561

Rukavina, Gjuro (1) 165

Rukavina, Ivan (2) 703, 704

RuæiÊ, dr. Ivan (1) 351, 405, 406, 407,408, 409, 537, 548, 549, 563, 565;

SSalvator, Leopold (2) 585, 596, 599

Salvini, Tomaso (1) 231

Savojski, Eugen (3) 286

Schlenger, Jakov (2) 277

Schönholz, Franjo vitez (1) 442

Sibinjanin, Janko (3) 283

SimonoviÊ, Miljan (3) 550

Skerlecz, Ivan (2) 581, 583

SladoviÊ, Gjuro pl. (1) 604

Smetanka, dr. Fran (2) 707, 781; (3) 93

SmiljaniÊ, Petar (1) 660

Smodek, dr. Matija (1) 33, 256, 258,351

Smodek, Kreπimir (2) 308

Smodlaka, dr. Josip (3) 28, 551

SmoËinski, SreÊko (1) 462

Smrekar, Milan (2) 241, 349, 375, 414,772

SoldatiÊ, Mato (1) 378, 379

Spevec, dr. Stjepan (2) 279, 577

SpinËiÊ, Vjekoslav (3) 36

Srkulj, dr. Stjepan (3) 65, 69, 70, 546,565, 566, 569

SrπkiÊ, dr. Milan (3) 452, 540, 550

StajiÊ, Vasa (3) 551

StarËeviÊ, Ante (1) 11, 62, 161, 195,196

StarËeviÊ, dr. David (1) 200, 251, 429,483, 484, 519

StarËeviÊ, dr. Mile (1) 26

StarËeviÊ, Petar (1) 451, 452, 453

Steed, Wickham (3) 494, 497, 498, 499

StepniËka, Hinko (1) 443, 503

StojanoviÊ, dr. Nikola (3) 21

StojanoviÊ, Savo (2) 363, 840

Strasser, dr. Pavao (2) 700

StriæiÊ, Jerka (1) 603

StriæiÊ, dr. Miroslav (1) 409, 447, 563,565, 566, 570, 603, 631, 673

StriæiÊ-©pun, Josip (1) 165, 321

Strossmayer, Josip Juraj (1) 10, 62, 145,147, 149, 163, 436, 521, 532, 534,535, 536, 537, 538, 547, 604, 663;(3) 106, 261, 451, 558, 559

Suhaj, Mirko pl. (1) 604

SunariÊ, Ante (2) 280

Supilo, Frano (1) 19, 388, 389, 391,392, 393, 394; (3) 494, 496, 497,498

Stückl, Antun (2) 80

Svoboda, Josip (1) 16, 368, 465

Svoboda, Leonija (1) 371

Svoboda, Rudolf (1) 369

©©egviÊ, Kerubin (3) 547


683rsr

143, 144, 145, 154, 167, 193, 205,206, 219, 227, 249, 250, 251, 334,339, 423, 427, 472, 514

Rojc, Josip (1) 74, 75

Rojc, Ljerka (1) 13, 448, 463, 466, 484,485, 510, 527, 547, 613, 651, 657,661, 662, 664, 670

Rojc, Marija (2) 43, 54, 55, 56, 57, 250,339

Rojc, Mila (2) 219, 339

Rojc, Milan (1) 13; (2) 250, 251

Rojc, Mira (2) 62, 79, 154, 245, 249,250, 251, 736

Rojc, Nasta (1) 5, 13, 17, 417, 420, 428,439, 440, 448, 463, 466, 480, 484,485, 486, 489, 510, 526, 527, 547,613, 617, 651, 656, 657, 661, 662,664, 717; (2) 44, 45, 46, 132, 133,136, 137, 138, 143, 144, 145, 146,156, 157, 169, 170, 172, 212, 213,214, 215, 220, 221, 225, 227, 246,247, 250, 270, 326, 366, 411, 430,456, 493, 494, 503, 504, 505, 506,507, 508, 536, 553, 554, 555, 556,557, 574, 584, 589, 592, 594, 596,628, 648, 712; (3) 653

Rojc, Nikola (1) 97, 100, 126, 213, 214,229, 232, 241, 249, 251, 252, 259,260, 271, 277, 304, 306, 325, 353,366, 379, 380, 384, 385, 386, 387,388, 389, 390, 392, 395, 396, 397,497, 519, 525, 665, 667, 670, 671

Rojc, Slava (1) 160, 218, 222, 223, 225,226, 228, 229, 237, 239, 244, 246,247, 248, 250, 276, 285, 295, 296,297, 298, 299, 300, 301, 303, 304,305, 306, 309, 310, 311, 312, 313,314, 315, 316, 318, 319, 320, 322,

323, 324, 325, 339, 340, 341, 342,345, 346, 347, 349, 350, 351, 352,366, 367, 371, 376, 377, 394, 396,399, 405, 406, 411, 414, 417, 418,419, 420, 422, 423, 424, 425, 426,427, 434, 435, 436, 437, 438, 439,440, 444, 448, 458, 462, 463, 465,466, 478, 479, 480, 483, 484, 486,487, 489, 490, 491, 493, 495, 499,507, 510, 511, 520, 523, 524, 526,529, 530, 537, 538, 539, 542, 545,546, 547, 553, 554, 556, 559, 565,578, 582, 583, 584, 585, 586, 588,593, 601, 664, 667; (2) 27, 28, 29,32, 33, 34, 36, 37, 38, 39, 44, 45,62, 67, 78, 79, 84, 85, 86, 97, 101,102, 103, 104, 123, 124, 125, 135,136, 137, 138, 141, 144, 146, 156,167, 169, 171, 172, 194, 195, 198,209, 211, 213, 214, 215, 219, 220,221, 225, 226, 228, 229, 245, 246,250, 260, 268, 270, 287, 307, 325,326, 339, 340, 346, 354, 359, 360,422, 423, 424, 426, 429, 430, 503,504, 505, 508, 514, 554, 558, 563,564, 574, 585, 589, 592, 594, 595,596, 597, 648, 659, 661, 736, 834

Rojc, Slavica (1) 13, 420, 428

Rojc, Vladimir (1) 5, 13, 397, 716, 717;(2) 28, 29, 45, 62, 245, 589, 591,592, 594

Rojc, Vladko (2) 157, 169, 213, 214,215, 220, 221, 227, 250

Rojc, Zora (2) 28, 29, 37, 144, 146,154, 219, 227, 250, 339, 424, 736,808

Rojc, Zorka (2) 339

Rojc-KatuπiÊ, Vjera (1) 13, 547, 664; (2)169, 171, 219, 220, 221, 222, 224,


682rsr

UtjeπanoviÊ-Ostroæinskic, Ognjeslav(1) 604

UzunoviÊ, Nikola (3) 452, 540, 546,550

VVakanoviÊ, Antun (2) pl. 522, 523, 524,

525, 526, 527, 528

Valter, Nikola (3) 588, 590

VasiÊ, Æivota (1) 681

VasiÊ, Dragutin (1) 290, 367, 681, 682

VasiÊ, Miloπ (3) 17, 42, 43, 44, 368,459

VidoviÊ, Stjepan (3) 612

VinkoviÊ, dr. Boæo (2) 278, 344, 417,461, 478

ViteziÊ, dr. Ivan (3) 36

VojnoviÊ, Ivo (1) 626, 627, 628

VojnoviÊ, dr. Kosta (1) 212, 251, 261,262, 264, 265, 419, 626, 631

VojnoviÊ, Lujo (3) 209

VonËin, Ivan (1) 146, 199, 200, 449,521

Vouk, dr. Vale (3) 369

Voπnjak, dr. Bogumil (3) 551

Vraz, Stanko (1) 449

Vrban, Vjekoslav (1) 419

VrbaniÊ, dr. Fran (2) 272, 301, 312,328, 344, 415, 478

VuËetiÊ, Stjepan (2) 598

VujËiÊ, Milorad (3) 550, 590

VukadinoviÊ, dr. Vaso (2) 478

VukiËeviÊ, Vojislav (3) 317, 540, 548

VukotinoviÊ, Ljudevit (1) 192

VuπËiÊ, dr. Josip pl. (2) 88

WWeber, F. Armin (1) 274, 551, 552, 553

Wekerle, Sándor (2) 330, 331, 332,333, 415, 418, 419, 421, 432, 433,444, 459, 472, 474, 476, 479, 484,485, 501, 541, 622

Welberg, Filipin (1) 250

Werklein, Josip (2) 583, 585, 719

Wickerhauser, dr. Teodor (2) 22, 23,143, 144, 248, 553, 554, 556, 677,678, 679, 680, 689, 694, 695, 700

Wilder, VeÊeslav (2) 567, 568, 570,642, 649, 650, 782, 784; (3) 14, 21,37, 525, 546

Wilson, Wodrow (3) 523

Wimer, Julija (1) 589

Winkler, Aleksander (3) 657

Winkler, ©andor (1) 499, 500, 504, 505

Winter, dr. Ivan (2) 88, 174, 175, 230,273, 275, 276, 290, 307, 339, 346,436, 455, 501, 515, 564, 580, 719

Wolf, dr. Samuel (1) 630

ZZagorac, Stjepan (2) 272, 273, 344,

420, 478, 487

Zarnik, Boris (2) 692, 823

ZavoliÊ, Vid (3) 171

Zavrnik, dr. Fran (3) 85, 631, 633

Zec, Nikola (2) 287

Zimer, Ljudevit (3) 591

ZlatareviÊ, Emilja (1) 148

ZlatareviÊ, Robert (1) 149

ZoriËiÊ, Antun TonËek (1) 32, 68, 147,149, 212, 214, 234, 255, 611, 631,633


685rsr

©en, Edo (2) 732

©enoa, August (1) 12, 162, 163, 193,194, 202, 251, 327, 328, 350, 352,381, 414

©enoa, Branko (2) 367, 414, 494, 584,736

©enoa, Julije (1) 714

©ik, Lavoslav (2) 279

©iloviÊ, dr. Josip (1) 605, 684, 693, 711

©incek, Janko (1) 448

©iπiÊ, dr. Ferdo pl. (2) 478, 577, 775,776

©litner, Minka (1) 491

©okËeviÊ, Josip (1) 59, 133, 155

©ram, Lavoslav (1) 304

©ram, Sidonija (1) 304

©tekoviÊ, Jovan (1) 2, 289, 617

©toos, Pavao (1) 351

©triga, Alberto Ognjan pl. (1) 38

©ubaπiÊ, dr. Ivo (2) 821

©uhaj, dr. Emerik (1) 33, 39

©uhaj, Mirko (1) 164

©ulek, Bogoslav (1) 40, 41, 98, 143,149, 239, 254, 255, 256, 437

©umanoviÊ, dr. Svetislav (2) 216, 280,297, 301, 419, 541; (3) 40

©uperina, dr. Benjamin (1) 567; (3) 74,452, 540, 550

©urmin, dr. –uro (2) 368, 369, 400,403, 416, 419, 420, 421, 454, 455,460, 461, 462, 464, 465, 466, 478,487, 488, 489, 534, 535, 567, 642,645

©vec, Gjuro (1) 659, 660

TTabaËnik, ©andor (3) 582, 583, 584

Tartaglia, Ivo (3) 28

TkalËeviÊ, Martin (1) 571, 572, 577

TkalËiÊ, Vladimir (2) 819, 820

Tomac, Juraj (2) 278, 279, 297, 298,299, 300

TomaπeviÊ, Stjepan (1) 521

TomaπiÊ, Nikola pl. (2) 19, 277, 332,462, 531, 534, 539, 541, 542, 543,544, 545, 546, 549, 550, 551, 552,558, 561, 576, 577, 578, 579, 681

TomljenoviÊ, dr. Tomislav (3) 11, 38,197, 206, 218, 263

Toth, Nikola (3) 205

Tömöry, Franjo (1) 459

TreπÊec, Borotha Branjski pl. Vladimir(1) 21, 289, 418

TrifkoviÊ, Marko (3) 543

TrifunoviÊ, Jovo (3) 452, 525, 540, 546

TrifunoviÊ, Miπa (3) 550

TrinajstiÊ, dr. Dinko (3) 36

Trnina, Milka (1) 212

Trnski, Ivan (2) 192

TrumbiÊ, dr. Ante (1) 25, 385; (2) 272,435, 628, 686

Turelli, Josip (1) 165

TurkoviÊ, Dragan (2) 361, 367, 435

Tuπkan, dr. Grga (1) 290, 428, 429,447, 579

Tuπkan, Stanko (1) 651

UUjeviÊ, dr. Mate (1) 26

Unkelj, Stjepan (3) 591


684rsr

ZoriËiÊ, Ljudmila (1) 156, 178

ZoriËiÊ, dr. Milovan (2) 72, 250, 280,573, 632; (3) 44, 77, 80, 83

ZoriËiÊ, Mira (1) 603; (2) 250; (3) 608

ZoriËiÊ, Olga (1) 228, 300

ZoriËiÊ, Petar (1) 234

ZoriËiÊ, Zora (1) 228

Zrinjski, Nikola (1) 202, 250, 444

ZubËiÊ, Mato (3) 363, 364

ÆÆerjaviÊ, dr. Juraj (2) 731, 733, 734

ÆigroviÊ, Ivan pl. PretoËki (1) 251, 287,301, 302, 304, 346, 548, 562, 651

ÆugËiÊ, Vinko (3) 171


686rsr

(kraj )

1234

rrsrrGrafiËko oblikovanje i naslovna stranica

Kreπimir IvanËek, akademski slikar-grafiËar

TisakTiskara Horvat, Bjelovar, 2013.

ISBN 978-953-97958-6-1

rrsrr


Milan Rojc, Velika očekivanja i ugasle nade 1920.-1929., (pisac predgovora i ur. Željko Karaula), III., Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Bjelovar, 2013.

Documents