(1876-1938) (, 30. 1876 , 30. 1938) . 30. (18. ) 1876. . , 1888.
, . . . , . , . , 1904. . , , [1] [2]. 1915. 1917. , . 1921. ,
1927. .[3] . 30. 1938. . 18. 1922, 12. 1934. . [] 1902. (1903.
1912.), . , . [] . , . , , . , : , (), , ( ) . ; , , . . , , , , ,
. , , , . , , . , , , . , . , ; , . . , , , . , , , . , .
. , . , .[footnoteRef:2] , . , , , . [2: , , , , ,1971,.68,
.]
, . .[footnoteRef:3] , , . . . '' ''.[footnoteRef:4] [3: , , , ,
,1971,] [4: ]
, . , . . , , . , , , , , , , , .[footnoteRef:5] , . , , : [5: ,
, , , ,1971,.68]
'', , ! , , !, , .''
, , , . , , , , , :
'', ! . ? ?, !
, , .
'' , , , , , , , , , ' , .''
, . , - , . . . , , , . ? , . '' - , , , .'' [footnoteRef:6] . ,
, , . : [6: , , , , 11, , , 1970]
'' , , , , .
, , , , , , ...
, , , ...'''
, ? . , . ? . , . , , , . , . , . , , . , , . , , , , . , :
'' , ''
()
'' ? ! , ;, , ; - '! ''
()
'' ...''
( )
, - - , , ; , , , , , , .[footnoteRef:7] [7: ]
, . . , , , .
'' , .''
()'' , , .''( ) '', , '', .[footnoteRef:8] [8: ]
'' , , , .''
( )
, , , , , . , , . '', '', , '' ''. , , , '' '' [footnoteRef:9],
'' , , , '' [footnoteRef:10], , reductioadabsurdum, . . [9: , .8]
[10: ]
; ; . , , . , . , . , , . , , - : , . . . , . . . , . , , . . ?
. , , ''''. , . :
'' , , ''
, , . , , , . '''', . '''' . '''' , .[footnoteRef:11] , , , , .
, , , , . [11: , - , 123, , 1985]
, , . , , ( ) . . . , , , . :
'' , , , , .''
( )
, , :
'' , , .''
( )
. . , , , . , , , , , . , . . , , . :
'' . , .''
( )
. . ''''. , , . , . . . , , . '' '' . . , , , , . :
'' , , ; , .''
. ''''. . , , , , , . , . . , . , :
'' .''
( )
, , . , , . , , , : , .
'', , , .
, , ? ! , .
( )
'' . : , .''
()
. . . , . . , . [footnoteRef:12] . ( 11 12). . (--; -; -) . , ,
, 17. . [12: , .53, ,1975]
, , , . , , , , , , '''' , , . , , , . . , , , , , , , , , , , .
, , . . , . . , , , , . , . . , . , , , . , , , , , .
. , . :1. , - ;2. , ;3. , , . , . , , . , , , , . , , , , , , ,
, . , , , , , , , . , , , . , . , , . , , : , , , . , , , . . , ,
.
Milan Raki - Pesme - Kosovski ciklusMilanRaki
usvojojrodoljubivojpoezijiizraavapotpunonovodnospremaotadbini.
Njegovepesmepredstavljajusintezukosovskogstradanjaivelikihzadatakakojioekujunjegainjegovugeneraciju.MilanRaki
jebiosrpskikonzuluPritinipredkrajprvedecenijeXXveka,
iuneposrednomdodirusaKosovom, kojejejo bilopodTurcima.
TadajenastaopoznaticikluspesamaNaKosovu.
Ovajciklussadrisamosedampesama. Prva pesma tog ciklusa Minare
napisana je 1905. godine, a poslednja Naslee 1911. godine.Iz
ciklusa pesama Na Kosovu posebno se istie pesma Na Gazimestanu u
kojoj Milan Raki iskazuje smireno svoja patriotska oseanja. U
nekoliko impresivnih slika prikazuje bitku na Kosovu i propast
srpskog carstva. Za njom sledi jedan zavet. On je vrsto uveren da
ni u junatvu, ni u spremnosti za rtvovanje on i njegova generacija
nee zaostati za slavnim precima. To je oseanje ispunjeno sveu o
veliini, vrednosti i spremnosti rtvovanja za otadbinu.I u pesmi
Naslee Milan Raki opeva duboke korene koji ga vezuju za srpsku
istoriju. On osea da u njegovim venama tee krv slavnih predaka,
koje ne mogu unititi tui kalemovi. Pred mukama predaka, muenika
koji su "umirali utke na stranome kolju", iezle su sve line
slabosti i boljke.Pesme Jefimija i Simonida nose u sebi boju
srednjeg veka. U njima je pesniki oivljena njihova tragina sudbina.
Stanje na Kosovu prikazano je bolom Jefimije, skromne monahinje.
Jefimija, ena despota Ugljee, posle kosovskog poraza doivela je
nesrenu i usamljeniku sudbinu. Pesma Simonida je nastala u jednom
pesnikom susretu sa freskom manastira Graanice, sa ijeg je lica
neprijateljski vojnik u godinama robovanja i ratova noem iskopao
njene divno obojene i usaene oi. Stihovi ovih pesama su puni
tananih rodoljubivih oseanja i vezanosti pesnika za svetlu istoriju
predaka.Rodoljublje Milana Rakia je otmeno i plemenito, proeto
diskretnou i smerovima modernog mislioca. U njegovim rodoljubivim
pesmama se reaju istorijske slike, pejzai, manastiri, portreti, duh
istorije. Pred njih izlazi pesnik, kao predstavnik svoje
generacije, da izrekne svoj zavet i svoju veru. Iako odraz tadanjih
politikih prilika, rodoljubiva poezija Milana Rakia nadrasta svoje
vreme i osvetljava put mnogih generacija.
Rakieve pesme s kosovskom tematikom nastale su tano u periodu
koji je pesnik - iako s povremenim kratkim prekidima - proveo u
konzulatu u Pritini, dakle od 1905. do 1911. godine.Osam je
Rakievih pesama inspirisano zavetnim kosovskim iskustvom. Po
redosledu nastanka, to su:Minare(1905),Na
Gazi-Mestanu,SimonidaiBour(1907),JefimijaiKondir(1910),Naputena
crkvaiNaslee(1911). Sem Boura i Naslea (koje su prvi put objavljene
u zbirci Nove pesme, Beograd 1912), i Jefimije (koja je, zajedno sa
pesmom Kondir, tampana u Srpsko - hrvatskom almanahu) sve druge
pesme objavljene su u Srpskom knjievnom glasniku.Grupiui, meutim,
pesme u ciklus s naslovom "Na Kosovu" Raki se nije drao hronolokog,
ve semantikog kriterijuma rasporeivanja. Po tom merilu, na prvo
mesto dola je pesma Bour; iza nje usledile su: Simonida, Na
Gazi-Mestanu, Naslee, Jefimija, Naputena crkva i, u epilokoj
funkciji, Minare.Nije, prema tome, teko vaspostaviti opte duhovno
znaenje i socijalnoistorijski smisao Rakievih rodoljubivih stihova.
Pesniku se najpre pokazuje kosovsko minare, belo iznad crnih kua,
simbol turske vlasti. Tmurno raspoloenje to ga je, tako, zahvatilo
pri stupanju na kosovsko tle, produuje se u tri potonje pesme.
Zatim mu se u viziji javlja Arnautin koji bode oi kraljici Simonidi
na fresci, pa monahinja Jefimija kako plae nad srpskim plemenom
"koje obuhvata tama, dok svetlosti nema na vidiku celom". Zapevanje
i pla Stare Crne Gore prenosi se, onda, na stranu ikonu u naputenoj
crkvi, na kojoj, "oajan i straan, Hristos ruke iri, / Veno ekajui
pastvu, koje nema"."Umirahu utke na hladnom kolju"U pesmi Naslee,
poslednjoj po nastanku, dogaa se, meutim, preokret - mit i predanje
postaju aktivan inilac istorije i pesnikove sadanjosti: in
identifikacije lirskog subjekta ostvaruje se u dimenziji koja
vremenske pojavnosti doivljava svenarodne stradalnike povesti
(relacija: nekad - sad, u preimenovanoj atribuciji: sjaj - tama,
mit - kulatura) brie kao ne - otoloki izraz bia, to znai da etnika
odreenost prerasta u generiku predodreenost, zamrla kolektivna
svest u probuenu nacionalnu samosvest, i u spremnost da se izazov
prolosti prihvati kao odgovornost za budunost. Najbolje se to vidi
u zavrnim strofama Naslea:Ja oseam ipak, ispod sveih granaI kalema
novih, da, ko nekad jaka,U korenu starom struji snana
hrana,Neiscrpna krepkost starinskih junaka.Sve iezne tada.
Zaboravljam bolju,A preda me staju redom preci moji,Muenici stari,
i junaci kojiUmirahu utke na stranome kolju.Svesna, razumna ljubav
prema svom narodu.S Rakievim kosovskim pesmama ivelo je i njima se
napajalo sve Srpstvo, ne samo Stara Srbija - mada ona najvie.
Skerli ih je nazvao dubokima, naglasivi pritom da "svesnu, razumnu
ljubav prema svome narodu niko nije bolje izrazio no Raki, u pesmi
Na Gazi-Mestanu".Uopte, nema meu Rakievim rodoljubivim pesmama
ostvarenje koje se po svome drutvenom znaenju i neposrednom uticaju
moe uporediti sa gazimestanskim stihovima. Isidora Sekuli oznauje
ih kao signale i peate:- Kada se navede: Ja u dati ivot, otadbino
moja, Znajui ta dajem i zato ga dajem, onda svi vidimo kamen mea na
prelomu istorijskih vremena pijemontske Srbije."Lozinka pokoljenja,
pesma-poruka, Na Gazi-Mestanu mogla je, opet, delovati tako
osveujue ne zato to je to pesma koja parazitski ivi od kosovskog
mita, ve stoga to je ona taj mit oivljavala i preobraavala (Nikola
Koljevi) - uzdiui ga istovremeno, posredstvom jedne sugestivne i
slikovite, samo Rakiu svojstvene pesnike retorinosti, na visine
proroanstva koje, samim tim to se javlja kao izraz jedinstva
Rakievog drutvenoga i duhovnoga bia, podrazumeva krajnje dosledno
postupanje u ivotu, bezuslovan izbor - lino pregnue, individualni
in.U Rakievom primeru obistinila se i ova druga, nacionalno -
patriotska strana ovekove linosti. Na dva naina. Najpre u njegovim
publicistikim tekstovima. U kosovske teme Rakieve valja naime,
pored pesama, ubrojiti i tri njegova lanka o Arnautskoj pobuni
1910. godine, u kojima je autor, ukazavi najpre na uzroke, podrobno
razmotrio moguan "odraz" pobune na poloaj i stanje Srba u njihovoj
drevnoj postojbini.lanci su objavljeni 1910. godine u Beogradskom
Slovenskom jugu, svi pod pseudonimom "Z", istim onim pseudonimom
pod kojim je Raki 1902. tampao prve svoje pesme.Srpska diplomatija
ne samo to je pomenute lanke zapazila, ona ih je i svestrano
"upotrebljavala". O tome postoje brojna svedoanstva. Naveu samo
jedno: tadanji srpski poslanik u Parizu Milenko Vesni isticao je u
svojim izvetajima i prepisci da su odlini i da ih je on, na poloaju
na kom je, iskoristio do maksimuma.BOURKako je lepa ova no! Gle,
svuda,S topole, rasta, bagrema, i duda,U mlazevima zlatokosim
padaNesutastvena meseina. Sada,Nad livadama gde trava mirie,U
rascvetanim granama, svrh njivaKoje su crne posle bujne kie,Velika
dua meseeva sniva.Sve mirno. Tajac. uti polje ravnoGde nekad pade
za etama eta... Iz mnoge krvi izniknuo davno,Crven i plav, Kosovom
bour cveta...U kosovskoj noi pod meseinom "uti polje ravno - gde
nekad pade za etama eta", a po njemu cveta crven i plavbouriznikao
iz crvene srpske i plave turske krvi.JEFIMIJAJefimija, erka
gospodara Drame,I ena despota Ugljee, u miru,Daleko od sveta, puna
verske tame,Veze svilen pokrov za dar manastiru.Pokraj nje se krve
narodi i gue,Propadaju carstva, svet vaskolik cvili.Ona, veno sama,
na zlatu i sviliVeze strane bole otmene joj due.Vekovi su proli i
zaborav pada,A jo ovaj narod kao nekad grca,I meni se ini da su naa
srcaU grudima tvojim kucala jo tada,I u mune ase narodnoga
sloma,Kad svetlosti nema na vidiku celom,Ja se seam tebe i tvojega
doma,Despotice srpska s kaluerskim velom!I oseam tada da, ko nekad,
sama,Nad nesrenom kobi to stee sve jae,Nad plemenom koje obuhvata
tama,Stara Crna Gospa zapeva i plae...MonahinjaJefimijakoja "veno
sama, na zlatu i svili - veze strane bole otmene joj due", podsea
pesnika da "jo ovaj narod kao nekad grca" a "svetlosti nema na
vidiku crnom".KONDIRPouj, draga, rei iskrene i jasneJedne bolne
due, tvojoj dui prisne,Pre no oluj stigne i grom strani prasne,I
nemirno srce najedanput svisne,Pouj ove pesme uzaludno strasne.Pre
odsudnog boja ja ti nisam daoKoprenu, ni burmu, ni azdiju,
kaoStarinski junaci, po emu e menePomenuti kada stigne udes zaoI
zapite deca i zaplau ene.Sad na razbojitu lei le do lea.Plemii i
sebri. Lei strana smea.No se hvata. Samo munja katkad blisne.Dok
poslednje rtve stari krvnik veaNepregledna hrpa ranjenika
kisne...Hoe li me nai meu njima tvojeBistre oi, draga? Hoe l' iz
kondira,Ko pretea skromna veitoga mira,Pasti kap na rane to zjape i
gnoje?Hoe l' pasti kaplja to bolove spira?ekam. Nigde nikog.
Svetlost dana gasne.No prosipa tamu i asove kasne,Ni zvezde na nebu
da za trenut blisne.- ekam. Nigde nikog. Uz vapaje
glasneNepregledna hrpa ranjenika kisne...MINAREStri minare iznad
crnih kua,Tanko i belo. No lagano pada,Kao dan jasna no i kao dan
vrua,I s breuljaka vraaju se stada.Vonjaci, cvea i pesama puni,Gde
zaikuju kosovi slavuje,I na ovcama, zaraslim u vuni,Klepetue to
ravnomerno bruje.Ali e sve to proi, i, u asu,Nepregledna e no
ostati sama,Obui e se svet u crnu rasu,Progutae ga neprozrana
tama,Samo e, kao znak istrajne moiI osvajakog starog
nadahnua,Strati mirno u toj optoj noiBelo minare iznad crnih
kua.Prvi susrst sa Kosovom i prvi doivljaj je tanko i
belominarekoje e "kao znak istrajne moi - I osvajakog starog
nadahnua, - Strati mirno u toj optoj noi. Crne kue i otta no su
donvljajkosovske stvarnosti, koji uznemiruje i vrea pesnikovo
srce.NA GAZI MESTANUSilni oklopnici, bez mane i straha,Hladni ko va
oklop i pogleda mrka,Vi jurnuste tada u oblaku praha,I nastade
tresak i krvava trka.Zaljuljano carstvo survalo se s vama...kad
oluja proe vrh Kosova ravna,Kosovo postade nepregledna
jama,Kosturnica strana i porazom slavna.Kosovski junaci, zasluga je
vaato poslednji beste. U krvavoj stravi,Kada trulo carstvo oruja se
maa,Svaki le je svesna rtva, junak pravi.Danas nama kau, deci ovog
veka,Da smo nedostojni istorije nae,Da nas zahvatila zapadnjaka
reka,I da nam se due opasnosti plae.Dobra zemljo moja, lau! Ko te
voli,Danas, taj te voli, jer zna da si mati,Jer pre nas ni polja ni
krevi goliNe mogoe nikom svesnu ljubav dati!I danas kad doe do
poslednjeg boja,Neozaren starog oreola sjajem,Ja u dati ivot,
otadbino moja,Znajui ta dajem i zato ga dajem!Gazi Mestan, mesto
gde je po legendi protekla odsudna bitka Kosovskog boja, oivljava u
pesniku spike bitke, silnih oklopnika, nepregledne jame kosturnica,
survavanje srpskog carstva i podstie zavet:I danas kad doe do
poslednjeg boja,Neozaren starog oreola sjajem,Ja u dati ivot,
otadbino moja,Znajui ta dajem i zato ga dajem!Meu njima se svojim
iskrenim i zanesenim rodoljubljem naroito istie pesma Na
Gazi-Mestanu. Raki tu duhom savremenog, modernog oveka oivljava
kosovsku epopeju i podvige njenih heroja. U ime itave svoje
generacije, koja je sa ponosom negovala u sebi duh slavnih predaka,
on peva o nesebinoj ljubavi prema slobodi domovine i o svesnoj
spremnosti na svaku rtvu koju budu zahtevali njeni interesi:I
danas, kad doe do poslednjeg boja, Neozaren starog oreola sjajem,Ja
u dati ivot, otadbino moja, Znajui ta dajem i zato ga dajem!
NAPUTENA CRKVALei stara slika raspetoga Hrista.Mlaz mu krvi curi
niz slomljena rebra;Oi mrtve, usne blede, samrt ista;Nad glavom
oreol od kovana srebra.Dar negdanjet plemstva i pobonog sebra,erdan
od dukata o vratu mu blista.Po okviru utisnuta srma ista,A okvir je
rez'o umetnik iz Debra.Takav lei Hristos sred pustoga hrama.I dok
neosetno, svuda pada tama,I jato se nonih ptica na plen sprema,Sam
u pustoj crkvi, gde krue vampiri,Oajan i straan, Hristos ruke
iri,Veno ekajui pastvu, koje nema...Kao poslednja i najmunija slika
kosovskog pejzaa ostala je u pesnikunaptena crkva, kao simbol
naputene zemlje, zaborava i nestajanja. Viena mesta i evokacija
prolosti praeni su rezignacijom, tugom i nespokojem to i danas
"ovaj narod kao nekad grca".
. ; , , ; .
, . , ' .
. , , ,
, , , , , ...
1911. ,[1] -- , , , , , , . , , ? .
, , ; , . ? , () ( ) , , , . ( , , , .) , , , .
( ), ( , , , , ), ( ) : , .
, , , , , , , , . . , . (, . ), () .
, , ( ) : , , .
, , , ( ?), . , : ( . .) , ... , : , , .[2]
-, .
? , . , , , . , , , , ( , , ) , , , , . ? , ? , / , ...
, ? , XXI , , . ( ) , , , ( ) . !
? , , . , XXI , ! , , : , , , , ( ) .
, , . ( ?) . ?
, . , ( ) , , , , . , ( ), , , , , , , ! , , ?
[1] 1928. (. , 19131; 2002), , : ' ' . , . , . , . . . , , . , ,
. . , : ', . , .' .NASLEEJa oseam danas da u meni teeKrv predaka
mojih, junakih i grubih,I razumem dobro, u to mutno vee,ZatoI
prezirem tugu, zaboravljam bolju,Jer u meni tee krv predaka
moji',Muenika strarih i junaka kojiUmirahu utke na sranome
kolju.
Jest, ja sam se dugo sa prirodom rv'o,Uspeo sam sve se moe kad
se hoe -Da na ovo staro i surovo drvoNakalemim najzad blagorodno
voe.
I sad, ako plaem kad se mesec kreneS oreolom modrim niz nebesne
pute,Il' kad stare ume, arobne sirene,Jedno tuno vee zlokobno
zaute,
Ja oseam ipak, ispod sveih granaI kalema novih, da, ko nekad
jaka,U korenu starom struji snana hrana,Neiscrpna krepost
starinskih junaka.
Sve iezne tada. Zaboravljam bolju,A preda me staju redom preci
moji,Muenici stari, i junaci kojiUmirahu utke na stanome
kolju...bojne igre u detinjstvu ljubih.PesmaNasleepripada ciklusu
Rakievih rodoljubivih pesama Na Kosovu. Ovo istorijsko mesto, koje
u svesti srpskog naroda zrai tugom i divljenjem, nije ostavilo
ravnodunim ni pesnika Rakia. Ipak, tema pesme nije kosovsko
stradanje i podvizi pojedinca i naroda, nego duhovno i moralno
naslee, prisutno u svakom ljudskom biu ove zemlje, naslee koje je
neodvojivi deo linosti svakog pripadnika srpskog naroda. Relacije
danas - sutra proimaju celu pesmu i svaku poetsku sliku. Sredinja
misao pesme i jeste misao o odnosu izmeu sadanjosti i prolosti, i o
prirodi toga odnosa.Lirski subjekt "Ja" kazuje o svojim oseanjima i
mislima sa aspekta sadanjice, trenutka pevanja ("oseagm danas"),
ali i sa aspekta apsolutnog saznanja "da u meni tee - krv predaka
mojih". To saznanje je objasnilo i nekadanju deaku ljubav prema
bojnim igrama - junako naslee pobuuje na junaka dela. Preci su ovde
sagledani kao junaki i grubi - junatvo je njihova uroena osobina
koja ih odrava u ivotu; grubost je proizvod vremena i uslova ivota.
Junatvo je uroeno i unutranje svojstvo, koje se nasleuje; grubost
je spoljanja manifestacija koja je promenljiva i nestalna. Sa
aspekta sadanjice, ovi preci deluju grubo i nekultivisano, ali im
to ne umanjuje vrednost, onu psiholoku i moralnu - nisu grubi zato
to im je karakter grub, nego zato to je i vreme bilo grubo i
neprosveeno. Zato se epitet "grubih" vie ne ponavlja, jer ta
osobina, uslovljena vremenom i stepenom razvoja drutvene svesti,
nije ono to se nasleuje od predaka - od njih se nasleuje ljubav
prema domovini, junatvo, vitetvo i dostojanstvo."Krv predaka
mojih'", muenika i junaka koji su utke umirali "na stranome kolju",
uliva snagu i samopouzdanje pa lirski subjekt moe da kae "i
prezirem tugu, zaboravljam bolju". Ono to danas predstavlja bol ili
izaziva tugu, ne moe da se poredi sa mukama i bolom nekadanjih
junaka. Slika kolja dovoljno upeatljivo govori o vremenu kada su
iveli i delali ti junaci: to je bilo vreme primitivizma, neznanja i
neovetva. Ali i u tome vremenu, preci su umeli utke i bez roptanja
da podnose muke - utanje je izraavalo prkos i pretnju, ali je ono i
izraz dostojanstva: ne poniziti sebe i svoj narod pred
krvnikom.Trea strofa sadri sredinji problem pesme: kako pomiriti
prolost i sadanjost, kako "da na ovo staro i surovo drvo /
Nakalemim najzad blagorodno voe". Hrvanje sa prirodom je sukob u
linosti oko toga da li se osloniti na prolost (tradiciju) i uzeti
iz nje ivotvorne sokove ili je se potpuno odrei kao nekorisne i
zastarele. To je stalna tema, veiti motiv sukoba starog i novog,
roditelja i dece, prolosti i sadanjosti. Novo, po prirodi stvari i
po nunosti razvoja, kontrastira se sa starim i u stalnom je sukobu:
novo obezvreuje tradiciju, odbacuje je i ignorie. Ali istovremeno
se javlja svest da je nemogue novo bez oslanjanja na staro. Pesnik
se posluio dobrom slikom da pokae mogunost plodotvornog i
blagotvornog povezivanja starog i novog. Slika kalemljenja
blagorodnog i pitomog voa na staro i surovo drvo dokaz je da se
staro stablo moe oblagoroditi i oplemeniti. Stari sokovi
(rodoljublje, junatvo, vitetvo i dostojanstvo predaka) sastavni su
deo ivotnih sokova savremenih generacija. Dok su se ranije ti
sokovi manifestovali kroz junaku snagu, danas se oni manifestuju
kroz moralnu i duhovnu snagu.etvrta i peta strofa ine jednu
sintaksiku i sadrinsko - smisaonu celinu, ali je svaka strofa
posebna poetska slika. Najpre je tu slika lirskog subjekta
("plaem") koji se nalazi pred prizorom meseevog kretanja nebeskim
putevima ili pred prizorom starih uma koje "zlokobno zaute". Smisao
ove strofe prilino je nejasan: lirski subjekt plae dok posmatra
kretanje meseca (odlazak) ili se nae pred zanemelim umama. Sintagma
"arobne sirene", koja u dvostihu - reenici ima funkciju apozicije,
ukazuje na mogui pravac razumevanja cele strofe. Ovde je re o
pesnikovom pevanju: to su pesme o mesecu i meseini, o ljubavi i
ljubavnom bolu; uma, poput arobnih sirena, mami pesnika da opeva
njene lepote. I kad presahnu takve pesme.Ja oseam ipak, ispod sveih
granaI kalema novih, da, ko nekad jaka,U korenu starom struji snana
hrana,Neiscrpna krepost starinskih junaka.U sebi osea jaku struju
snanih inspiracija u ijem je sreditu krepost starinskih junaka.
Ovde je dakle re o onome to se i dogodilo u stvarnosti pesnikovog
stvaranja: presuili su inspirativni izvori ljubavne i deskriptivne
lirike, ili je pesnik osetio stvaralaki zamor usled motivske
jednolinosti, pa se odjednom sav okrenuo rodoljublju kao prirodnom
ljudskom oseanju i prolosti svoje zemlje, koja je ivela u sadanjici
kosovskih prostora u kojima se obreo. I zato "Sve iezne tada.
Zaboravljam bolju", jer pred sobom vidi svoje pretke, muenike i
junake, koji "umirahu utke na stranome kolju". U ovim stihovima je
poenta pesme: preci i istorija, njihova slava i dostojanstvo, melem
su koji lei i tugu i bol, koje ovek moe da oseti u ivotu. Tako je i
pesnik, posle pevanja o ljubavi, prirodi i ivotu u kome su poeli da
preovladavaju pesimistiki tonovi, naao duhovno osveenje u pevanju o
prolosti - u rodoljubivim pesmama.Sirene- U grkoj mitologiji
fantastina bia arobnog glasa; tim glasom su mamile mornare na
opasno stenje o koje su se razbijali njihovi brodovi. Predstavljane
su kao ptice sa enskom glavom ili kao devojke sa krilima i kandama.
U mitovima im je broj razliit: od devet pa nanie. Po imenima im se
vidi lepota glasa: Aglajofona - Jasnoglasa, Telksiepija - Zamamna,
Pisinoja - Umiljata, Molpa - Raspevana. Figurativno: ene zavodnice.
U knjievnosti se javljaju u legendi o Argonautima i u Odiseji; est
su motiv u likovnim umetnostima: na grkim vazama Odisej i Sirene:
Sirene i Odisej, Hor Sirena i Sirene Pee
Milosavljevia.SIMONIDAFreska u GraaniciIskopae ti oi, lepa
sliko!Veeri jedne, na kamenoj ploi,Znajui da ga tad ne vidi
niko,Arbanas ti je noem izbo oi!Ali dirnuti rukom nije smeoNi
otmeno ti lice, niti usta,Ni zlatnu krunu, ni kraljevski veoPod
kojim lei kosa tvoja gusta.I sad u crkvi, na kamenom stubu,U
iskienu mozaik-odelu,Dok mirno snosi sudbu svoju grubu,Gledam te
tunu, sveanu, i belu;I kao zvezde ugaene, kojeoveku ipak alju
svetlost svoju,I ovek vidi sjaj, oblik, i bojuDalekih zvezda to ve
ne postoje,Tako na mene sa mranoga zida,Na poaaloj i starinskoj
ploi,Sijaju sada, tuna Simonida,Tvoje ve davno iskopane oi.Freska u
Graanici, na kojoj je lik kraljice Simonide, "tune, sveane i bele",
a kojoj je arbanaki no iskopao oi, inspirisala je
pesmuSimonida.Boravei na Kosovu,Rakije upoznao mnoge spomenike nae
drevne kulture i knjievnosti. Godine 1906. iz Pitine, tadanjeg
turskog carstva, pisao je:- Sa oajanjem mora ovek misliti na
budunost naega naroda, ako nam stanje potraje jo koje vreme. Sa
svih strana uju se glasovi oajanja, pa i od onih koji su tu da
pomognu stradalnicima. Jadna pomo... A ja sam uveren da je za
ovakvo stanje kriv na zloinaki nerad.
Isto je tako lepa Rakieva pesma Simonida. Mirna i sveana u svom
osnovnom tonu, ova pesma je stvorena u jednom pesnikom susretu sa
freskom manastira Graanice sa ijeg je lica neprijateljski vojnik u
godinama robovanja i ratova noem iskopao njene divno obojene i
usaene oi. I pesma Jefimija i pesma Simonida neposredan su izraz
Rakievog rodoljubivog interesovanja za slavu nae nacionalne
prolosti i kulture. One su isto tako i izraz njegovog dara da
umetniki skladno i sugestivno oivi duh dalekih vremena i
dogaaja.JEFIMIJA. ena despota Ugljee, ki cesara Voihne. Jefimija je
bila naa prva pesnikinja. Ovi stihovi govore o traginim zbivanjima
u naoj istorijskoj prolosti. Posle marike pogibije pokaluerila se i
dobila ime Jefimija. Njeno mirsko ime nije poznato. U Hilandaru ima
jedna zavesa koju je Jefimija izvezla i poklonila manastiru.
U njoj je pesnik, prikazujui stanje Kosova, bolom Jefimije,
skromne monahinje, vezao pokosovsko doba s dobom naeg nacionalnog
poraza posle aneksije Bosne, kada je izgledalo da "svetlosti nema
na vidiku celom". I u pesmi Naputena crkva onaj "oajni i strani
Hristos", u starom srpskom manastiru, koji s rairenim rukama eka
pastvu, koje nema, shvaen je kao potresni simbol nacionalne
tragedije.
JEFIMIJA
Jefimija, erka gospodara Drame, I ena despota Ugljee, u
miru,Daleko od sveta, puna verske tame, Veze svilen pokrov za dar
manastiru.
Pokraj nje se krve narodi i gue, Propadaju carstva, svet
vaskolik cvili. Ona, veno sama, na zlatu i svili Veze strane bole
otmene joj due.
Vekovi su proli i zaborav pada, A jo ovaj narod kao nekad grca,
I meni se ini da su naa srca U grudima tvojim kucala jo tada,
I u mune ase narodnoga sloma, Kad svetlosti nema na vidiku
celom, Ja se seam tebe i tvojega doma, Despotice srpska s
kaluerskim velom!
I oseam tada da, ko nekad, sama, Nad nesrenom kobi to stee sve
jae,Nad plemenom koje obuhvata tama, Stara Crna Gospa zapeva i
plae...Vizantijski car Andronik II prilikom zakljuenja mira sa
Srbijom 1299. godine darivao je srpskog kralja Milutina svojom
erkom Simonidom (1289 - 1349), kao garancija trajnog mira i
prijateljstva dve zemlje. Lepoti srpske kraljice divili su se i
Latini i Ugri, vojskovoe i velmoe. Simonidina freska je u manastiru
Graanica i predstavlja posebnu dra. Naalost ta freska je oteena i
Simonida je bez oiju. Milan Raki je posvetio Simonidi, istoimenu
lirsku pesmu, a Milutin Boji napisao je psiholoku dramu "Kraljeva
jesen".Simonida je umrla 1340. godine kao monahinja. U predavanju
kod Srba, ona je simbol lepote, ednosti i tragike enske u vremenima
oluja i bura kad nestaju vojske, kraljevstva i carstva, a kamoli i
krhko telo lepe ene.
Raki je takoe umeo da se sa vanrednom uivljenou unese u svetle i
slavne trenutke istorije svoga naroda. Pesmi Jefimija je sugestivna
umetnika evokacija jedne dramatine ljudske sudbine iz vremena prvog
nadiranja Turaka u nae krajeve. Jefimija, ena despota Ugljee, posle
marikog i kosovskog poraza doivela je nesrenu i usamljeniku
sudbinu. U tim godinama gaenja nae srednjovekovne drave ona je
ispoljila veliku rodoljubivu brigu za sudbinu svoga naroda i te
svoje misli utkala u poznatu Pohvalu knezu Lazaru. Taj
dostojanstveni i rodoljubivi lik nae srednjovekovne ene inspirisao
je Rakia da pesniki oivi njenu traginu sudbinu.Isto je tako lepa
Rakieva pesma Simonida. Mirna i sveana u svom osnovnom tonu, ova
pesma je stvorena u jednom pesnikom susretu sa freskom manastira
Graanice sa ijeg je lica neprijateljski vojnik u godinama robovanja
i ratova noem iskopao njene divno obojene i usaene oi. I pesma
Jefimija i pesma Simonida neposredan su izraz Rakievog rodoljubivog
interesovanja za slavu nae nacionalne prolosti i kulture. One su
isto tako i izraz njegovog dara da umetniki skladno i sugestivno
oivi duh dalekih vremena i dogaaja.Milan Raki, pisao je 1906.
godine iz Pritine, tadanjeg turskog carstva:- Sa oajanjem mora ovek
misliti na budunost naega naroda, ako nam stanje potraje jo koje
vreme. Sa svih strana uju se glasovi oajanja, pa i od onih koji su
tu da pomognu stradalnicima. Jadna pomo... A ja sam uveren da je za
ovakvo stanje kriv na zloinaki nerad.
Vuk Drakovic, pie: - Da li su ... Metohija i Kosovo svojina
onoga duha koji je zidao, zlatom oblagao i na nebeski nain ukraavao
Bogorodicu Ljeviku, Devi, Graanicu, Visoke Deane... ili onoga, pak,
duha koji hoe da ih pretvori u konjunice i koji u njih odlazi sa
ekiem i dletom, da iskopa oi svecima na freskama?!
- , - . - : , (1912); , (1971) , , (1991)1. , , . : .1. . . , -
. , , , . - , , , . - 2, - - . - . , - , ( - 1924, ). , - , . - , ,
( , , ), : , , , , , , . -, - , . /.../ , - , ; - , , .3 ( ), - - -
- . , - . , - , , : , , , -, - . . . - , , .4 ( ) , . - . - . , : (
- ) . - 5. 1906. , .6 - - . - , . , . . . , , . , - , . . , : , . ,
. -7. , , , , - , , - . , , .2. . - , : (1905), , (1907), (1910),
(1911). , - , () / - , , : / , , . - , -, -. , , , , . , - : - , ,
, . , . (1912) - , - : , - : , , , , , . - . : , - , - . , , . , .
, (, ) ( ). ( , , , ) . - ( , ) , , , .[footnoteRef:13] [13: , , :
, - : XIX - - . - . . , . , - , . , , . . - , , . 135.]
, , , . . , . - - . , . , - . , , , . - . , - , ( )9, , - . , (
, / , , , / ). . , / : , - ( , / - , / , , / ! - - ), - ( , / , / ,
/ , // , , , , / ... - ). , , - , ; . , , , ( - : ^ ), - ( , ^ ) -
.10 - , - . , - , .113. . , - ( ) . , : ! , , , , , , . , , , , . .
. ... , , ... . , - , - , , . , - , , () . - , , . ( . | . | ): , .
, , , . - , , - , .12 , , . , . - - , , , - . , , , : , . , , ., ,
, , , . , , , , , . , , . - - , , , : , , , / . , , , ? , , : , -
., ? , , , , ( - , , ). , , . . ( ) - - - ? , , : , , / ( ). , . :
. , . , , , , , - , - (, - ). - . - - . , , , , , , - , () - ( , /
- ). , , , . , . , - . , ( ) . , - - - .
- . . : , , , , , , , , , . , , . (15/28. 1389) . , . , , , . ,
, 1389. ".1 . .2 (1876-1938) . , . , (1904). 19081911, , . , . 20.
.3 . . . , , . , 20. , . , , . , , . , . . - , 4. . , , - : : , . ,
, , . , : . . ...... , , ... , . , , ( ). , . , , 21. . . . . . , .
, , - . . , . . , , , , .5 : , , ...( ) : , , , , , .(") . (1402).
. :, , . ; . , , , , , 6: , , , , , , ! : , , , , , ... , , , : , ,
, , , ... , , , . . , . , , . 7 (,,). . . , , .8 . , , . . . . . ,
. . , , . - . 9 - .
SILNO ZADOVOLJSTVO
Ja imam asova dugog oajanja, Beznadene tuge, obmana i jada; Ja
imam asove kad se slatko sanja I poudno eli i blaeno strada.
Ja imam asove edne, krotke, smerne, Kad istotom trepte misli
moje mlade, I u mojoj dui, pobone i verne, Zaumore himne, pohvale,
i nade.
Jest, dua je moja ko kutije stare, to u svetom hramu na dovratku
stoje, Gde prolaznik svaki sputa skromne dare Za smirene svece i za
blinje svoje.
Pokolenje svako, veliku il' malu,Spustilo je u nju milostinju
koju, Ljubav ili mrnju, pogrdu il' hvalu, Osmeh ili otrov i aoku
svoju.
Sad kroz ile moje struje krvi razne, Ja ropem i pevam, ja kunem
i slavim, I koraam smelo, bez straha od kazne,Krivudavom stazom i
putima pravim!
Oajanje, tuga, beda? Prazne rei! Kad na zemlji vie nema moi te
Da u mojoj dui pomuti il' sprei Silno zadovoljstvo, oseati
sve!Drugi deo Rakievih pesama, svojim temama kao i svojom osnovnom
intonacijom, spada u isto misaonu poeziju. Sve te pesme su snano
obeleene linou pesnikovom, ali ipak nisu individualistike u
romantiarskom smislu, nisu izraz jedne u se zatvorene linosti, koja
nosi samo svoj bol i na prvo mesto postavlja samo svoje line elje.
Njemu nije dovoljno da peva o velikim afektima, o tuzi i oajanju,
ni o bedi pojedinca; njegovo "silno zadovoljstvo" je "oseati sve",
jer on u sebi ne osea samo krv predaka, on vidi, kada analizira
svoja oseanja, raspoloenja i misli, da je kao pesnik tuma svih
naslaga koje su u njegovoj dui ostavile generacije. Tu su se, na
jednoj irokoj skali, nale i strasti i vrline. Ako je istina da
miljenje boli, onda je Rakiev bol i njegov pesimizam misaonog
porekla, iako nije izraz jednog odreenog filozofskog pogleda na
svet. Jer, kad pogledamo one Rakieve pesme u kojima prevlada
momenat emotivni nad intelektualnim, videemo da je u njima stvarno
sadrana afirmacija ivota; tu pesimistika misao izmie ispred ivotnog
elana, izraena prkosom i pouzdanjem u snagu i zdravu jezgru svoje
generacije. O , , , , ' , .
, , ! , ' , ' .
, 3 , , ! ,
, , , ,, ,
, , , , ...
, , , : , .
, , . , ,
, , , ' !
, , !' , , !
: ! , ' , .
Preuzetosa: : , - , - , , - , - , . , - , , . - , , . , , - . ,
- , , , , . , , , , , , - , , - , , , , , , . - , [footnoteRef:14],
. , , , , - - - /, , , . [14: . , , . 30.]
, , - - . , - , , . , , , , , . , - , - - - . : , - , , , - , ,
( ). , - - , . - , - , , , - .[footnoteRef:15] [15: 1903. , ( 1905.
), .]
- , , . , , - , : , .[footnoteRef:16] , , - . , : [16: . , , .
15.]
, , , ?(...) , , , : ! , , , . , , , , , , . . : , , , , , , , ,
. , 1$, , , - $ , , , : . - - , . - , - , , , , : . , . - - ( ) , -
: , , , . . , - . - , , - , . , , . , . - . , : , , - , , - , - , -
- , , , - , , . .[footnoteRef:17] : . [17: . , , . 469.]
, , , , - . , 1$. , , , , , - , . - . - , - , 1$ , , , 1, .
[footnoteRef:18] [18: : . . , - . : , , , , . , , . 11.. . [. , , .
465.]]
- : - , , , , - - , , . , , - - : , , , , ., ( I, - - - - , - -
, , , - , !$. , , , ? , . - , - , , . (...) , - - , , , . - . , , ,
, [footnoteRef:19] , . , : , - . - , , . , , . - , , - : [19: . , ,
. 472. . , .]
, , , , . - , , , , , , . - . , , , , , , . , , - . , $-, !($-.
, - , , - , , . , , , - , , , - . , - : , , - , - , . , , . - . , ,
, , - . , , , - , . - . (?) - : - , , . , , , - . , , , , . , , , ,
, , , , , .[footnoteRef:20] [20: , : - , : - , - , ? , , , , , , ,
, . , - , , . , , , , , . [. , , . 479.]]
- , - , - - . , - , : , - , , , , - : . - , . - - , . , : , , ,
, , , - . (VI - IX ) - ' , - . , - , , , , . - , , , , , - , . - -
, , , . , , , . , , - , , , - - .[footnoteRef:21] , , , - , - , , -
[footnoteRef:22] - , . - , , , , , , . , - , - : , - - [21: , , .
[. , , . 456.]] [22: . 1, 8: / 1 , . 400.]
??