i Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet Biološki odsjek Ivan Šamija MIKROFTALMIJSKI TRANSKRIPCIJSKI ČIMBENIK I TIROZINAZA KAO BILJEZI ZA OTKRIVANJE MELANOMSKIH STANICA U PERIFERNOJ KRVI BOLESNIKA S MELANOMOM Doktorska disertacija predložena Biološkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu radi stjecanja akademskog stupnja doktora prirodnih znanosti biologije Zagreb, 2006.
177
Embed
mikroftalmijski transkripcijski čimbenik i tirozinaza kao biljezi za ...
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
i
Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet
Biološki odsjek
Ivan Šamija
MIKROFTALMIJSKI TRANSKRIPCIJSKI ČIMBENIK I TIROZINAZA KAO BILJEZI ZA OTKRIVANJE
MELANOMSKIH STANICA U PERIFERNOJ KRVI BOLESNIKA S MELANOMOM
3.12. POZITIVNA KONTROLA............................................................................................. 59 3.13. PUFERI I OTOPINE ....................................................................................................... 59 3.13.1. FOSFATNI PUFER (PBS) BEZ Ca2+
I Mg2+................................................................... 59 3.13.2. 50 X TRIS-ACETAT-EDTA (TAE) PUFER................................................................... 60 3.13.3. TÜRKOVA OTOPINA.................................................................................................... 60 3.14. STATISTIČKA OBRADA PODATAKA ...................................................................... 60
4. REZULTATI ................................................................................................... 62
4.1. PRAG DETEKCIJE METODE...................................................................................... 63 4.2. STRUKTURA ISPITANIKA .......................................................................................... 64 4.3. VRIJEDNOSTI BILJEGA (GAPDH, TIROZINAZA I MITF) U
UZORCIMA KRVI ISPITANIKA ................................................................................. 68 4.4. VRIJEDNOSTI BILJEGA I STADIJ BOLESTI.......................................................... 70 4.5. VRIJEDNOSTI BILJEGA I SPOL BOLESNIKA ....................................................... 74 4.6. VRIJEDNOSTI BILJEGA I DOB BOLESNIKA ......................................................... 76 4.7. VRIJEDNOSTI BILJEGA I DEBLJINA PRIMARNOG TUMORA......................... 81 4.8. VRIJEDNOSTI BILJEGA I LOKALIZACIJA PRIMARNOG
TUMORA.......................................................................................................................... 86 4.9. VRIJEDNOSTI BILJEGA I HISTOLOŠKI TIP PRIMARNOG
TUMORA.......................................................................................................................... 91 4.10. VRIJEDNOSTI BILJEGA I ULCERACIJA PRIMARNOG TUMORA................... 96 4.11. VRIJEDNOSTI BILJEGA I STUPANJ PO CLARKU................................................ 99 4.12. VRIJEDNOSTI BILJEGA I METASTAZE REGIONALNIH LIMFNIH
METASTAZAMA ........................................................................................................ 105 4.13. VRIJEDNOSTI BILJEGA I UDALJENE METASTAZE......................................... 110 4.13.1. PRISUTNOST UDALJENIH METASTAZA ............................................................... 110 4.13.2. LOKALIZACIJA UDALJENIH METASTAZA........................................................... 112 4.13.3. BROJ UDALJENIH METASTAZA.............................................................................. 113 4.14. VRIJEDNOSTI BILJEGA I LOKALNI RECIDIV ................................................... 114 4.15. VRIJEDNOSTI BILJEGA I DRUGI PRIMARNI MELANOM,
RECIDIV METASTAZA REGIONALNIH LIMFNIH ČVOROVA TE LIMFATIČKE METASTAZE...................................................................................... 115
4.16. VRIJEDNOSTI BILJEGA I TERAPIJA..................................................................... 115 4.16.1. SISTEMSKA TERAPIJA.............................................................................................. 115 4.16.2. OPERACIJA.................................................................................................................. 117
TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA Sveučilište u Zagrebu Doktorska disertacija Prirodoslovno-matematički fakultet Biološki odsjek
MIKROFTALMIJSKI TRANSKRIPCIJSKI ČIMBENIK I TIROZINAZA KAO BILJEZI ZA OTKRIVANJE MELANOMSKIH STANICA U PERIFERNOJ KRVI
BOLESNIKA S MELANOMOM
IVAN ŠAMIJA
Klinika za onkologiju i nuklearnu medicinu Klinička bolnica "Sestre milosrdnice"
Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, Republika Hrvatska
U ovom je istraživanju mikroftalmijski transkripcijski čimbenik (MITF) po prvi puta istražen kao biljeg za otkrivanje cirkulirajućih melanomskih stanica metodom lančane reakcije polimerazom nakon obrnutog prepisivanja (RT-PCR). Osnovni cilj istraživanja bio je istražiti može li analiza MITF-a kao dodatnog biljega uz tirozinazu poboljšati otkrivanje cirkulirajućih melanomskih stanica RT-PCR-om u bolesnika s melanomom. Ekspresija gena za tirozinazu i MITF analizirana je RT-PCR-om u uzorcima krvi 201 bolesnika s melanomom i 40 zdravih dobrovoljaca. Prag detekcije oba biljega (MITF-a i tirozinaze) bio je dovoljno nizak da omogući otkrivanje najmanje 50 melanomskih stanica u 10 mL periferne krvi. Svi uzorci krvi zdravih dobrovoljaca bili su negativni na oba biljega (MITF i tirozinazu). Analiza MITF-a, kao dodatnog biljega uz tirozinazu, omogućila je otkrivanje cirkulirajućih melanomskih stanica u većeg broja bolesnika s melanomom u odnosu na analizu samo tirozinaze (48 naprema 20 pozitivnih od ukupno 201 bolesnika). I za MITF i za tirozinazu nađen je statistički značajni trend povećanja udjela bolesnika s pozitivnom vrijednošću biljega sa porastom stadija bolesti, što upućuje na moguću prognostičku vrijednost oba biljega. (169 stranica, 31 slika, 74 tablica, 286 literaturnih navoda, jezik izvornika hrvatski) Rad je pohranjen u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Ulica Hrvatske bratske zajednice 4 p.p. 550, 10000 Zagreb, Republika Hrvatska. Ključne riječi: cirkulirajuće tumorske stanice / lančana reakcija polimerazom nakon reverzne transkripcije / melanom / mikroftalmijski transkripcijski čimbenik / tirozinaza / tumorski biljezi Mentor: Prof. dr. sc. Josip Lukač Ocjenjivači: Prof. dr. sc. Ivan Bašić, akademik Zvonko Kusić, Prof. dr. sc. Josip Lukač Rad prihvaćen: 5. srpnja 2006.
vii
BASIC DOCUMENTATION CARD University of Zagreb Doctoral Thesis Faculty of Science Department of Biology
MICROPHTHALMIA-ASSOCIATED TRANSCRIPTION FACTOR AND TYROSINASE AS MARKERS FOR DETECTION OF MELANOMA CELLS IN
PERIPHERAL BLOOD OF PATIENTS WITH MELANOMA
IVAN ŠAMIJA
Department of Oncology and Nuclear Medicine Sisters of Mercy University Hospital
Vinogradska cesta 29, 10000 Zagreb, Croatia
In this study, microphthalmia-associated transcription factor (MITF) was investigated for the first time as a marker for detection of circulating melanoma cells by reverse-transcription polymerase chain reaction (RT-PCR). Primary aim of the study was to investigate whether analysis of MITF as an additional marker to tyrosinase in melanoma patients can improve the detection of circulating melanoma cells by RT-PCR. Blood samples from 201 melanoma patients and 40 healthy volunteers were analyzed by RT-PCR for the expression of MITF and tyrosinase. The threshold for detection of both MITF and tyrosinase was set low enough to detect 50 melanoma cells in 10 mL of peripheral blood. All samples from healthy volunteers were negative for both MITF and tyrosinase. Analysis of MITF in addition to tyrosinase allowed the detection of circulating melanoma cells in a larger number of melanoma patients than the tyrosinase analysis alone (48 vs 20 positive out of 201). A trend of increase in the proportion of patients with positive values of both MITF and tyrosinase with increasing stage of disease has been shown, which indicates potential prognostic value of both markers (MITF and tyrosinase).
(169 pages, 31 figures, 74 tables, 286 references, original in Croatian) Thesis deposited in National and University Library in Zagreb, Ulica Hrvatske bratske zajednice 4 p.p. 550, 10000 Zagreb, Croatia. Keywords: circulating tumor cells / reverse transcription polymerase chain reaction / melanoma / microphthalmia-associated transcription factor / tyrosinase / tumor markers Supervisor: Prof. Josip Lukač, PhD Reviewers: Prof. Ivan Bašić, DVM, PhD; Prof. Zvonko Kusić, MD, PhD; Prof. Josip Lukač, PhD Thesis accepted: 5th July 2006
1
1. UVOD
2
Određivanje cirkulirajućih melanomskih stanica metodom lančane reakcije
polimerazom nakon obrnutog prepisivanja (reverzne transkripcije) (RT-PCR, engl. reverse
transcription - polymerase chain reaction) istražuje se u svrhu određivanja prognoze i
praćenja odgovora na terapiju u bolesnika s melanomom. Kao specifični melanomski biljeg
u tim se istraživanjima najčešće određuje ekspresija gena za tirozinazu. Međutim, kliničku
vrijednost tirozinaze kao biljega umanjuje činjenica da je u gotovo svim istraživanjima
određeni udio bolesnika s klinički potvrđenim udaljenim metastazama bio negativan na
tirozinazu (Tsao i sur., 2001; Jung i sur., 1997; Glaeser i sur., 1997; Brownbridge i sur.,
2001; Farthmann i sur., 1998; Mellado i sur., 1999; Proebstle i sur., 2000; Mellado i sur.,
1996; Battayani i sur., 1995; Kunter i sur., 1996; Quereux i sur., 2000; Smith i sur., 1991;
Schittek i sur., 1999a; Schrader i sur., 2000; Kulik i sur., 2001; Reinhold i sur., 1997;
Mellado i sur., 2002; Reynolds i sur., 2003). Nekoliko istraživanja je pokazalo da analiza
dodatnih biljega uz tirozinazu omogućuje otkrivanje cirkulirajućih melanomskih stanica
metodom RT-PCR u većeg broja melanomskih bolesnika (Curry i sur., 1998; Schittek i
sur., 1999a; Kulik i sur., 2001).
U ovome sam radu želio istražiti mikroftalmijski transkripcijski čimbenik (MITF,
engl. microphthalmia-associated transcription factor) kao dodatni biljeg uz tirozinazu za
određivanje cirkulirajućih melanomskih stanica metodom RT-PCR. MITF je u
dosadašnjim istraživanjima pokazao visoku specifičnost i osjetljivost kao biljeg za
imunohistokemijsku dijagnostiku melanoma ali dosad, po mojim saznanjima, nije
istraživan kao biljeg za određivanje cirkulirajućih melanomskih stanica metodom RT-PCR
(King i sur., 1999; Miettinen i sur., 2001; Granter i sur., 2002; O'Reilly i sur., 2001; Salti i
sur., 2000).
Osnovna polazna hipoteza ovog istraživanja bila je da analiza MITF-a kao dodatnog
biljega uz tirozinazu omogućuje otkrivanje cirkulirajućih melanomskih stanica u većeg
broja bolesnika s melanomom u odnosu na analizu samo tirozinaze.
Ciljevi rada bili su sljedeći:
1.) Odrediti prag detekcije i provjeriti specifičnost tirozinaze i MITF-a kao biljega za
određivanje cirkulirajućih melanomskih stanica metodom RT-PCR.
3
2.) Istražiti omogućuje li analiza MITF-a, kao dodatnog biljega uz tirozinazu,
otkrivanje cirkulirajućih melanomskih stanica u većeg broja bolesnika s
melanomom u odnosu na analizu samo tirozinaze.
3.) Provjeriti postoji li povezanost između distribucije vrijednosti biljega (tirozinaze i
MITF-a) i stadija bolesti.
4.) Provjeriti postoji li povezanost između distribucije vrijednosti biljega (tirozinaze i
MITF-a) i pojedinih prognostičkih čimbenika (spol, dob, debljina primarnog
tumora, lokalizacija primarnog tumora, histološki tip primarnog tumora,
ulceracija primarnog tumora, stupanj po Clarku, prisutnost metastaza regionalnih
limfnih čvorova, lokalizacija metastaza regionalnih limfnih čvorova, broj
(M), provodi i mikrostupnjevanje po Breslowu, te po Clarku.
Mikrostupnjevanjem po Breslowu melanomi se svrstavaju u pet stupnjeva s
obzirom na debljinu lezije u milimetrima od granularnog sloja epidermisa do najdubljeg
dijela tumora (Tablica 1) (Breslow i sur., 1970). Ako je lezija ulcerirana, debljina po
Breslowu se mjeri od površine ulceracije do najdubljeg dijela lezije. Kako je debljina po
Breslowu kontinuirana varijabla, ne postoje prirodne granice među stupnjevima. Pokazalo
se da su u prognostičkom smislu najprikladnije granice među stupnjevima od 1, 2 i 4 mm
(Buttner i sur., 1995; Buzaid i sur., 1997). Mikrostupnjevanjem po Clarku melanomi se
svrstavaju u skupine s obzirom na dubinu prodora tumora u anatomske slojeve kože
(Tablica 2) (Clark i sur., 1969).
16
Tablica 1. Mikrostupnjevanje melanoma po Breslowu (Breslow i sur., 1970).
STUPANJ PO
BRESLOWU
DEBLJINA TUMORA
I < 0,75 mm
II 0,75 mm do 1,5 mm
III 1,5 mm do 2,25 mm
IV 2,25 mm do 4 mm
V > 4 mm
Tablica 2. Mikrostupnjevanje melanoma po Clarku (Clark i sur., 1969).
STUPANJ PO CLARKU DUBINA PRODORA TUMORA U KOŽU
I tumor zahvaća samo epidermis (melanom in situ)
II prodor u papilarni sloj dermisa
III tumorske stanice potpuno ispunjaju papilarni sloj dermisa do granice s retikularnim slojem dermisa
IV prodor u retikularni sloj dermisa
V prodor u potkožno masno tkivo
Trenutno se smatra najsveobuhvatnijim i najboljim sustav stupnjevanja
melanoma prema AJCC (American Joint Committee on Cancer) iz 2002. godine koje su
prihvatili i UICC (Union Internationale Contre le Cancer), Svjetska zdravstvena
organizacija i EORTC (European Organization for Research and Treatment of Cancer)
(Tablica 3; Tablica 4) (Balch i sur, 2001b). Ovaj sustav se temelji na znanstveno utvrđenim
prognostičkim čimbenicima i osmišljen je tako da viši stadij predstavlja i statistički
značajno lošiju prognozu (Slika 2). Stadiji 1 i 2 predstavljaju lokaliziranu bolest, stadij 3
zahvaćenost regionalnih limfnih čvorova metastazama te stadij 4 prisutnost udaljenih
metastaza. U osoba koje imaju više primarnih melanoma stadij se određuje s obzirom na
melanom s najgorim prognostičkim karakteristikama.
Uspoređivalo se svrstavanje u stadij 3 na temelju metastaza regionalnih limfnih
čvorova otkrivenih klinički ili radiološki s jedne strane, te patohistološki nakon biopsije
limfnog čvora stražara ili potpune limfadenektomije s druge strane (Balch i sur., 2001b).
Pokazalo se da patohistološka analiza omogućuje statistički značajno bolje razvrstavanje u
prognostički različite kategorije (Balch i sur, 2001b).
17
Tablica 3. TNM stupnjevanje kožnog melanoma po AJCC (American Joint Committee on
Cancer) iz 2002. godine (Balch i sur., 2001b).
T STUPNJEVANJE DEBLJINA TUMORA ULCERACIJA
T1 ≤ 1 mm a: bez ulceracije† i Clark I ili II
b: s ulceracijom ili Clark IV ili V
T2 1-2 mm a: bez ulceracije
b: s ulceracijom
T3 2-4 mm a: bez ulceracije
b: s ulceracijom
T4 > 4 mm a: bez ulceracije
b: s ulceracijom
N STUPNJEVANJE BROJ REGIONALNIH LIMFNIH
ČVOROVA S METASTAZOM
VRSTA METASTAZA
REGIONALNIH LIMFNIH
ČVOROVA
N1 1 a: mikrometastaze*
b: makrometastaze+
N2 2-3 a: mikrometastaze
b: makrometastaze
c: in transit-metastaze ili sateliti bez metastaza regionalnih limfnih čvorova
N3 4 ili više ili in transit-metastaze ili sateliti uz metastaze regionalnih limfnih čvorova
M
STUPNJEVANJE
LOKALIZACIJA
UDALJENIH METASTAZA
SERUMSKI LDH
M1a koža, potkožno tkivo, limfni
čvorovi
uredan
M1b pluća uredan
M1c ostali visceralni organi uredan
bilo koja povišen † ulceracija se definira kao histološki utvrđeno odsustvo netaknutog epidermisa iznad većeg dijela primarnog melanoma *mikrometastaze se otkrivaju tek nakon biopsije limfnih čvorova stražara ili limfadenektomije
+ makrometastaze su klinički evidentne i prije nego se kirurški potvrde; o makrometastazama
govorimo i uvijek kada je prisutno evidentno širenje metastaze izvan kapsule limfnog čvora
LDH – laktat-dehidrogenaza
18
Tablica 4. Svrstavanje kožnog melanoma u stadije po AJCC (American Joint Committee on
Cancer) iz 2002. godine (Balch i sur., 2001b).
STADIJ PO AJCC TNM STUPNJEVANJE
0 tumor in situ
1A T1a N0 M0
1B T1b N0 M0 T2a N0 M0
2A T2b N0 M0 T3a N0 M0
2B T3b N0 M0 T4a N0 M0
2C T4b N0 M0
3A T1-4a N1a M0 T1-4a N2a M0
3B T1-4b N1a M0 T1-4b N2a M0 T1-4a N1b M0
3C T1-4a N2b M0 T1-4a ili b N2c M0 T1-4b N1b M0 T1-4b N2b M0 bilo koji T N3 M0
4 bilo koji T, bilo koji N, M≠0
U stadij 3 su svrstani i bolesnici sa satelitskim i in transit-metastazama budući da
one utječu na prognozu na jednako nepovoljan način kao i metastaze regionalnih limfnih
čvorova (Gershenwald i sur., 2003; Buzaid i sur., 1997; Balch i sur., 2001b). Tradicionalno
se satelitske metastaze definiraju kao metastaze unutar 2 cm od primarnog tumora, dok se
in transit-metastaze definiraju kao metastaze u limfnim žilama između primarnog tumora i
regionalnih limfnih čvorova (Coit i sur., 2003). Međutim, pokazalo se da ovakvo
razlikovanje satelitskih i in transit-metastaza nema opravdanje, budući da nema razlike u
prognozi između bolesnika sa satelitskim i in transit-metastazama (Singletary i sur., 1988;
Buzaid i sur., 1997; Gershenwald i sur., 2003). Smatra se da su i satelitske i in transit-
metastaze, kao i metastaze regionalnih limfnih čvorova, samo manifestacije istog procesa
limfatičke diseminacije primarnog tumora (Borgstein i sur., 1999; Buzaid i sur. 1997;
Gershenwald i sur., 2003; Balch i sur., 2003; Balch i sur., 2001b). Satelitske metastaze
19
mogu biti klinički evidentne makrosatelitske metastaze ili mikrosatelitske metastaze, koje
se definiraju kao histološki otkrivena nakupina tumorskih stanica jasno odvojena od
osnovne tumorske mase (Gershenwald i sur., 2003; Leon i sur., 1991). Mikrosatelitske i
makrosatelitske metastaze imaju sličan nepovoljni utjecaj na prognozu, pa se i jedne i
druge svrstavaju u stadij 3 (Leon i sur., 1991; Balch i sur., 2003; Gershenwald i sur.,
2003).
PREŽIVLJENJE (godine)
PO
ST
OT
AK
PR
EŽ
IVJE
LIH
stadij 1 (n = 9175)
stadij 2 (n = 5739)
stadij 3 (n = 1528)
stadij 4 (n = 1158)
Slika 2. Krivulje petnaestogodišnjeg preživljenja za različite stadije melanoma prema AJCC
(American Joint Committee on Cancer): stadiji lokalizirane bolesti (1 i 2), stadij metastaza
regionalnih limfnih čvorova (3) i stadij udaljenih metastaza (4). Broj u zagradama je broj bolesnika
iz AJCC melanomske baze podataka koji je korišten kako bi se izračunale stope preživljavanja.
Razlike među krivuljama su visoko statistički značajne (P < 0,0001). (Preuzeto iz: Balch C, Buzaid
AC, Soong SJ, i sur. Final version of the American Joint Committee on Cancer staging system for
limfnih čvorova, broj regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazom, prisutnost
udaljenih metastaza, lokalizacija udaljenih metastaza, broj udaljenih metastaza, lokalni
recidiv, prethodna sistemska terapija) određena je primjenom Hi-kvadrat (χ2) testa,
odnosno Fisherovog egzaktnog testa u slučaju 2x2 tablica ako je očekivana frekvencija u
nekoj ćeliji bila manja od 5. Navedene su χ2 vrijednosti uz Yatesovu korekciju i bez
Yatesove korekcije. Statistička značajnost povezanosti distribucije vrijednosti biljega
(MITF-a i tirozinaze) i ordinalnih kategorijskih varijabli (stadij bolesti i stupanj po Clarku)
određena je primjenom Hi-kvadrat testa za trend. Statistička značajnost povezanosti
distribucije vrijednosti biljega (MITF-a i tirozinaze) i numeričkih varijabli (dob, debljina
primarnog tumora, vrijeme proteklo od operacije melanoma) određena je primjenom Mann
61
Whitney U testa. Statistička značajnost povezanosti distribucije vrijednosti tirozinaze i
vrijednosti MITF-a određena je McNemarovim testom, budući da se radi o zavisnim
uzorcima.
Kao granična razina statističke značajnosti uzimana je vrijednost od 5% (P=0,05).
Statistička obrada podataka provedena je pomoću računalnog programa STATISTICA,
verzija 5.5 (StatSoft Inc., Tulsa, OK, SAD).
62
4. REZULTATI
63
4.1. PRAG DETEKCIJE METODE
Prag detekcije melanomskih stanica metodom RT-PCR uz analizu tirozinaze i
MITF-a kao biljega odredio sam dodavanjem serijski razrijeđenih melanomskih stanica u
uzorke periferne krvi zdravih dobrovoljaca.
Nakon umnažanja PCR-om s početnicama specifičnim za cDNA gena za tirozinazu,
detektirao sam najmanje 50 melanomskih stanica u 10 mL periferne krvi zdravog
dobrovoljca, odnosno jednu melanomsku stanicu među 0,82 x 106 leukocita periferne krvi
(Slika 6).
Nakon umnažanja PCR-om s početnicama specifičnim za cDNA gena za MITF,
također sam detektirao najmanje 50 melanomskih stanica u 10 mL periferne krvi zdravog
dobrovoljca, odnosno jednu melanomsku stanicu među 0,82 x 106 leukocita periferne krvi
(Slika 7).
Slika 6. Prag detekcije melanomskih stanica analizom ekspresije tirozinaze metodom RT-PCR.
Serijski razrijeđene melanomske stanice uzgojene u kulturi dodane su u 10 mL periferne krvi
zdravog dobrovoljca, zatim je izolirana RNA te provedeno umnažanje RT-PCR-om. Produkti
umnažanja RT-PCR-om analizirani su elektroforezom u 2%-tnom gelu agaroze obojanom etidij-
bromidom te promatrani i fotografirani pod UV-svjetlom. Staza 1: biljeg molekulske težine DNA
br. IX (72 – 1357 pb); staze 2-8: različit broj melanomskih stanica (105, 104, 103, 102, 50, 10 i 1)
dodanih u uzorak krvi zdravog dobrovoljca.
64
Slika 7. Prag detekcije melanomskih stanica analizom ekspresije MITF-a metodom RT-PCR.
Serijski razrijeđene melanomske stanice uzgojene u kulturi dodane su u 10 mL periferne krvi
zdravog dobrovoljca, zatim je izolirana RNA te provedeno umnažanje RT-PCR-om. Produkti
umnažanja RT-PCR-om analizirani su elektroforezom u 2%-tnom gelu agaroze obojanom etidij-
bromidom te promatrani i fotografirani pod UV-svjetlom. Staze 1 i 8: biljeg molekulske težine
DNA br. VIII (19 – 1110 pb); staze 2-7: različit broj melanomskih stanica (105, 104, 103, 102, 50 i
10) dodanih u uzorak krvi zdravog dobrovoljca.
4.2. STRUKTURA ISPITANIKA
U istraživanje je uključen 201 bolesnik s patohistološki potvrđenom dijagnozom
melanoma. Svi navedeni podaci o bolesnicima odnose se na stanje u vrijeme uzimanja
uzorka krvi za analizu (Tablica 9, Tablica 10, Tablica 11).
Tablica 9. Raspodjela melanomskih bolesnika uključenih u istraživanje s obzirom na neke
demografske, kliničke i patohistološke varijable.
VARIJABLA BROJ
BOLESNIKA POSTOTAK
SVIH BOLESNIKA
spol
ženski 110 54,7%
muški 91 45,3%
65
stadij bolesti po AJCC1
1 77 38,3%
2 66 32,8%
3 36 17,9%
4 14 7,0%
nepoznat 8 4,0%
lokalizacija primarnog tumora
glava i vrat 27 13,4%
trup 80 39,8%
gornji udovi 37 18,4%
donji udovi 46 22,9%
oko 4 2,0%
nepoznat primarni tumor 7 3,5%
debljina tumora
< 1 mm 42 20,9%
1,01 – 2 mm 30 14,9%
2,01 – 4 mm 39 19,4%
> 4 mm 29 14,4%
nema podataka 61 30,3%
histološki tip
SSM2 50 24,9%
NM3 56 27,9%
LMM4 5 2,5%
ALM5 1 0,5%
melanoma choroideae 4 2,0%
ostalo6 3 1,5%
nepoznat primarni tumor 7 3,5%
nema podatka 75 37,3%
ulceracija
prisutna 28 13,9%
nije prisutna 13 6,5%
nema podataka 160 79,6%
66
stupanj po Clarku
1 1 0,5%
2 33 16,4%
3 71 35,3%
4 69 34,3%
5 13 6,5%
nema podataka 14 7,0%
limfocitna infiltracija
prisutna 47 23,4%
nema podataka 154 76,6%
sistemska terapija7
kemoterapija8 22 10,9%
imunoterapija9 7 3,5%
kemoterapija i imunoterapija10 7 3,5%
primao sistemsku terapiju (ukupno) 36 17,9%
nije primao sistemsku terapiju 165 82,1%
metastaze regionalnih limfnih
čvorova11
prisutne 43 21,4%
nisu prisutne 158 78,6%
udaljene metastaze11
prisutne 14 7,0%
nisu prisutne 187 93,0% 1 American Joint Committee on Cancer (Balch i sur., 2001b); 2 površinsko šireći melanom (engl., superficial spreading melanoma); 3 nodularni melanom; 4 lentigo maligna melanom; 5 akralni lentiginozni melanom; 6 jedan melanom in situ, jedan špicoidni melanom, jedan dezmoplastički melanom; 7 podaci se odnose na svaku terapiju koju je bolesnik primio bilo kada prije uzimanja uzorka krvi za analizu; 8 dakarbazin (DTIC) ili DTIC i DBDT (dakarbazin, biskloretilnitrozourea (BCNU), cisplatina i tamoxifen); 9 interferon-α; 10 DTIC i interferon-α; 11 podaci se odnose na metastaze koje su potvrđene bilo kada prije uzimanja uzorka krvi za analizu
67
Tablica 10. Parametri distribucije nekih varijabli u skupini melanomskih bolesnika uključenih u
istraživanje.
VARIJABLA SREDNJA VRIJEDNOST
STANDARDNA DEVIJACIJA
MEDIJAN RASPON
dob (godine) 51,6 15,1 52 14-87
debljina primarnog tumora (mm)1
2,8 2,3 2,0 0,4-12,0
vrijeme proteklo od prve operacije (mjeseci)
26,8 35,5 16,1 0,2-225,2
vrijeme proteklo od posljednje operacije (mjeseci)
24,4 36,4 12,5 0,2-225,0
broj regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazom2
3,0 3,6 1,0 1-17
1 vrijednosti se odnose samo na skupinu bolesnika za koje postoje podaci o točnoj debljini tumora (njih 123); 2 vrijednosti se odnose samo na skupinu bolesnika koji su imali metastaze regionalnih limfnih čvorova (njih 43)
Tablica 11. Raspodjela bolesnika s metastazama regionalnih limfnih čvorova (njih 43) s obzirom
na njihovu lokalizaciju i broj.
VARIJABLA BROJ
BOLESNIKA % SVIH
BOLESNIKA % BOLESNIKA S METASTAZAMA
RLČ1
lokalizacija metastaza rlč1
glava, vrat i supraklavikularno
18 9,0% 41,9%
aksila 13 6,5% 30,2%
ingvinum 12 6,0% 27,9%
broj rlč1 zahvaćenih metastazom
1 22 10,9% 51,1%
2 ili 3 10 5,0% 23,3%
više od 3 10 5,0% 23,3%
nema podataka 1 0,5% 2,3% 1 regionalnih limfnih čvorova
Do dana uzimanja uzorka krvi za analizu 12 (6,0%) bolesnika je razvilo lokalni
recidiv, 5 (2,5%) ih je razvilo recidiv metastaza regionalnih limfnih čvorova, a u 4 (2%) je
dijagnosticiran drugi primarni melanom. Petero bolesnika (2,5%) je imalo satelitske
metastaze dijagnosticirane do dana uzimanja uzorka krvi za analizu.
68
U skupini bolesnika s udaljenim metastazama (ukupno 14), šest ih je imalo
udaljene metastaze ne koži, dvoje u limfnim čvorovima, dvoje na jetri, jedan na plućima,
jedan na koži i jetri, te jedan na jetri, kostima i koži.
Kontrolnu skupinu činilo je 40 zdravih dobrovoljaca srednje dobi 48,1 godine
(standardna devijacija 14,4 godine). Najmlađi zdravi dobrovoljac imao je 19, a najstariji
71 godinu. Među zdravim dobrovoljcima bila je 21 osoba ženskog spola (52,5%) i 19
osoba muškog spola (47,5%). S obzirom na distribuciju ispitanika po dobi i spolu
kontrolna skupina nije značajno odudarala od skupine bolesnika s melanomom.
4.3. VRIJEDNOSTI BILJEGA (GAPDH, TIROZINAZA I MITF) U
UZORCIMA KRVI ISPITANIKA
Prije određivanja ekspresije gena za tirozinazu i MITF odredio sam ekspresiju gena
za GAPDH metodom RT-PCR u uzorcima krvi svih ispitanika. Ekspresiju gena za
GAPDH detektirao sam u svih 201 bolesnika s melanomom i 40 zdravih ispitanika, čime
sam potvrdio uspješnost izolacije RNA i obrnutog prepisivanja u cDNA, te kvalitetu
izolirane RNA.
Kao biljeg prisutnosti cirkulirajućih melanomskih stanica, u uzorcima krvi
ispitanika odredio sam ekspresiju gena za tirozinazu i MITF metodom RT-PCR.
Vrijednost tirozinaze je bila pozitivna u uzorcima krvi 20 od ukupno 201 bolesnika s
melanomom (10,0%) (Slika 8, Slika 10). Vrijednost MITF-a je bila pozitivna u uzorcima
krvi 32 od 201 bolesnika s melanomom (15,9%) (Slika 9, Slika 10). U uzorcima krvi 4 od
201 bolesnika s melanomom (1,9%) vrijednosti oba biljega (tirozinaze i MITF-a) su bile
pozitivne. Vrijednost određivanja oba biljega (tirozinaze i MITF-a) je definirana kao
pozitivna ako je vrijednost barem jednog od biljega (tirozinaze ili MITF-a) bila pozitivna,
te negativna ako su vrijednosti oba biljega bile negativne. Tako definirana vrijednost
određivanja oba biljega bila je pozitivna u 48 od ukupno 201 bolesnika s melanomom
(23,9%) (Slika 10). Vrijednost tirozinaze ni vrijednost MITF-a nije bila pozitivna niti u
jednom od uzoraka krvi 40 zdravih ispitanika (Slika 8, Slika 9).
Povezanost distribucije vrijednosti tirozinaze i vrijednosti MITF-a nije se pokazala
statistički značajnom u skupini svih 201 bolesnika (McNemarov test: χ2=2,75; stupnjevi
slobode=1; p=0,10).
69
Slika 8. Primjeri ekspresije gena za tirozinazu u uzorcima krvi ispitanika određene metodom RT-
-PCR. Produkti umnažanja RT-PCR-om analizirani su elektroforezom u 2%-tnom gelu agaroze
obojanom etidij-bromidom te promatrani i fotografirani pod UV-svjetlom. Staza 1: biljeg
molekulske težine DNA br. IX (72–1357 pb); staza 2: negativna kontrola (zdravi dobrovoljac);
staze 3 i 4: negativni uzorci (dva bolesnika s melanomom); staze 5 i 6: pozitivni uzorci (dva
bolesnika s melanomom); staza 7: pozitivna kontrola (melanomske stanice uzgojene u kulturi).
Slika 9. Primjeri ekspresije gena za MITF u uzorcima krvi ispitanika određene metodom RT-PCR.
Produkti umnažanja RT-PCR-om analizirani su elektroforezom u 2%-tnom gelu agaroze obojanom
etidij-bromidom te promatrani i fotografirani pod UV-svjetlom. Staza 1: biljeg molekulske težine
DNA br. IX (72 – 1357 pb); staza 2: negativna kontrola (zdravi dobrovoljac); staze 3 i 4: negativni
uzorci (dva bolesnika s melanomom); staze 5 i 6: pozitivni uzorci (dva bolesnika s melanomom);
staza 7: pozitivna kontrola (melanomske stanice uzgojene u kulturi).
70
ODREĐIVANI BILJEZI
PO
ST
OT
AK
PO
ZIT
IVN
IH B
OL
ES
NIK
A
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
TIROZINAZA MITF TIROZINAZA I MITF
10,0%15,9%
23,9%
Slika 10. Postotak pozitivnih bolesnika u skupini 201 bolesnika s melanomom s obzirom na biljeg
koji je određivan. Kada su određivani tirozinaza i MITF bolesnik je proglašen pozitivnim ako je
vrijednost barem jednog od biljega bila pozitivna.
4.4. VRIJEDNOSTI BILJEGA I STADIJ BOLESTI
Stadij bolesti je svim bolesnicima određen u vrijeme uzimanja uzorka krvi za
analizu prema uputama American Joint Committee on Cancer (AJCC) iz 2002. godine
(Balch i sur. 2001b). Stadij se mogao odrediti u 193 od ukupno 201 bolesnika. U skupini
193 bolesnika s podacima o stadiju pokazao se trend povećanja udjela bolesnika s
pozitivnom vrijednošću tirozinaze sa porastom stadija bolesti (Hi-kvadrat test za trend:
χ2=4,91; stupnjevi slobode=1; p=0,03) (Tablica 12, Slika 11). U skupini 193 bolesnika s
podacima o stadiju pokazao se i trend povećanja udjela bolesnika s pozitivnom vrijednošću
MITF-a sa porastom stadija bolesti (Hi-kvadrat test za trend: χ2=4,55; stupnjevi
slobode=1; p=0,03) (Tablica 13, Slika 12). U skupini 193 bolesnika s podacima o stadiju
također se pokazao trend povećanja udjela bolesnika s pozitivnom vrijednošću određivanja
oba biljega (definiranom kao pozitivnom ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF)
pozitivan) sa porastom stadija bolesti (Hi-kvadrat test za trend: χ2=7,57; stupnjevi
slobode=1; p=0,01) (Tablica 14, Slika 13).
71
Tablica 12. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze u različitim stadijima bolesti
po American Joint Committee on Cancer u skupini 193 melanomska bolesnika s podacima o
stadiju.
stadij po AJCC1 pozitivni na tirozinazu /broj (%)/
negativni na tirozinazu /broj (%)/
ukupno
/broj/
1 4 (5,2%) 73 (94,8%) 77
2 5 (7,6%) 61 (92,4%) 66
3 5 (13,9%) 31 (86,1%) 36
4 3 (21,4%) 11 (78,6%) 14
ukupno 17 (8,8%) 176 (91,2%) 193
1 American Joint Committee on Cancer
* nađen je statistički značajni trend povećanja udjela bolesnika s pozitivnom vrijednošću tirozinaze sa porastom stadija bolesti (p=0,03)
Tablica 13. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a u različitim stadijima bolesti po
American Joint Committee on Cancer u skupini 193 melanomska bolesnika s podacima o stadiju.
stadij po AJCC1 pozitivni na MITF /broj (%)/
negativni na MITF /broj (%)/
ukupno
/broj/
1 8 (10,4%) 69 (89,6%) 77
2 11 (16,7%) 55 (83,3%) 66
3 6 (16,7%) 30 (83,3%) 36
4 5 (35,7%) 9 (64,3%) 14
ukupno 30 (15,5%) 163 (84,5%) 193
1 American Joint Committee on Cancer
* nađen je statistički značajni trend povećanja udjela bolesnika s pozitivnom vrijednošću MITF-a sa porastom stadija bolesti (p=0,03)
72
Tablica 14. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a)1 u
različitim stadijima bolesti po American Joint Committee on Cancer u skupini 193 melanomska
bolesnika s podacima o stadiju.
stadij po AJCC2 pozitivni /broj (%)/ negativni /broj (%)/
ukupno
/broj/
1 12 (15,6%) 65 (84,4%) 77
2 15 (22,7%) 51 (77,3%) 66
3 10 (27,8%) 26 (72,2%) 36
4 7 (50,0%) 7 (50,0%) 14
ukupno 44 (22,8%) 149 (77,2%) 193 1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan; 2 American Joint Committee on Cancer
* nađen je statistički značajni trend povećanja udjela bolesnika s pozitivnom vrijednošću oba biljega sa porastom stadija bolesti (p=0,01)
STADIJ BOLESTI
PO
ST
OT
AK
BO
LE
SN
IKA
P
OZ
ITIV
NIH
NA
TIR
OZ
INA
ZU
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
1 2 3 4
5,2% 7,6% 13,9%21,4%
p=0,027 (Hi-kvadrat test za trend)
Slika 11. Postotak bolesnika s pozitivnom vrijednošću tirozinaze u različitim stadijima bolesti po
American Joint Committee on Cancer u skupini 193 melanomska bolesnika s podacima o stadiju.
73
STADIJ BOLESTI
PO
ST
OT
AK
BO
LE
SN
IKA
PO
ZIT
IVN
IH N
A M
ITF
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
1 2 3 4
10,4%16,7%
35,7%
16,7%
p=0,033 (Hi-kvadrat test za trend)
Slika 12. Postotak bolesnika s pozitivnom vrijednošću MITF-a u različitim stadijima bolesti po
American Joint Committee on Cancer u skupini 193 melanomska bolesnika s podacima o stadiju.
STADIJ BOLESTI
PO
ST
OT
AK
PO
ZIT
IVN
IH B
OL
ES
NIK
A
0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
100%
1 2 3 4
15,6%22,7%
50,0%
27,8%
p=0,006 (Hi-kvadrat test za trend)
Slika 13. Postotak bolesnika s pozitivnom vrijednošću oba biljega (tirozinaze i MITF-a) u
različitim stadijima bolesti po American Joint Committee on Cancer u skupini 193 melanomska
bolesnika s podacima o stadiju. Vrijednost je definirana kao pozitivna ako je barem jedan biljeg
(tirozinaza ili MITF) pozitivan, a negativna ako su oba biljega negativna.
74
4.5. VRIJEDNOSTI BILJEGA I SPOL BOLESNIKA
U skupini svih 201 bolesnika udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze nije
se statistički značajno razlikovao između skupina bolesnika ženskog i muškog spola (Hi-
kvadrat test: χ2 uz Yatesovu korekciju=2,09; stupnjevi slobode=1; p=0,15; χ2 bez Yatesove
korekcije=1,46; stupnjevi slobode=1; p=0,23) (Tablica 15). U skupini svih 201 bolesnika
ni udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti MITF-a nije se statistički značajno razlikovao
između skupina bolesnika ženskog i muškog spola (Hi-kvadrat test: χ2 uz Yatesovu
korekciju<0,0001; stupnjevi slobode=1; p=0,996; χ2 bez Yatesove korekcije=0,04;
stupnjevi slobode=1; p=0,84) (Tablica 16). Vrijednost određivanja oba biljega (tirozinaze i
MITF-a) definirana je kao pozitivna ako je barem jedan od biljega (tirozinaza ili MITF)
pozitivan, te negativna ako su oba biljega negativna. Ni udio bolesnika s pozitivnom
vrijednosti određivanja oba biljega nije se statistički značajno razlikovao između skupina
bolesnika ženskog i muškog spola u skupini svih 201 bolesnika (Hi-kvadrat test: χ2 uz
Yatesovu korekciju=0,55; stupnjevi slobode=1; p=0,46; χ2 bez Yatesove korekcije=0,58;
stupnjevi slobode=1; p=0,45) (Tablica 17).
Tablica 15. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze i spol u skupini 201 bolesnika
s melanomom.
pozitivni na tirozinazu /broj (%)/
negativni na tirozinazu /broj (%)/
ukupno /broj/
žene 14 (12,7%) 96 (87,3%) 110
muškarci 6 (6,6%) 85 (93,4%) 91
ukupno 20 (10,0%) 181 (90,0%) 201
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti tirozinaze i spola (p=0,15)
Tablica 16. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a i spol u skupini 201 bolesnika s
melanomom.
pozitivni na MITF /broj (%)/
negativni na MITF /broj (%)/
ukupno /broj/
žene 17 (15,5%) 93 (84,5%) 110
muškarci 15 (16,5%) 76 (83,5%) 91
ukupno 32 (15,9%) 169 (84,1%) 201
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti MITF-a i spola (p=0,996)
75
Tablica 17. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a)1 i spol
u skupini 201 bolesnika s melanomom.
pozitivni /broj (%)/ negativni /broj (%)/ ukupno /broj/
žene 29 (26,4%) 81 (73,6%) 110
muškarci 19 (20,9%) 72 (79,1%) 91
ukupno 48 (23,9%) 153 (76,1%) 201 1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti oba biljega i spola (p=0,46)
Budući da je spol značajan prognostički čimbenik samo u bolesnika s lokaliziranim
melanomom (stadiji 1 i 2 po AJCC), posebno sam istražio razlikuje li se distribucija
vrijednosti biljega (udio bolesnika s pozitivnom i negativnom vrijednosti biljega) između
skupina bolesnika ženskog i muškog spola u navedenoj skupini bolesnika. U skupini 143
bolesnika s lokaliziranom bolešću (stadiji 1 i 2 po AJCC) udio bolesnika s pozitivnom
vrijednosti tirozinaze pokazao se statistički značajno većim u skupini bolesnika ženskog
spola (Fisherov egzaktni test: p=0,03) (Tablica 18). U skupini 143 bolesnika s
lokaliziranom bolešću udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti MITF-a nije se statistički
značajno razlikovao između skupina bolesnika ženskog i muškog spola (Hi-kvadrat test: χ2
uz Yatesovu korekciju=0,62; stupnjevi slobode=1; p=0,43) (Tablica 19). U skupini 143
bolesnika s lokaliziranom bolešću udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti određivanja oba
biljega (definiranom kao pozitivnom ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF)
pozitivan) pokazao se statistički značajno većim u skupini bolesnika ženskog spola (Hi-
kvadrat test: χ2 uz Yatesovu korekciju=3,98; stupnjevi slobode=1; p=0,046) (Tablica 20).
Tablica 18. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze i spol u skupini 143 bolesnika
s lokaliziranim melanomom (stadiji 1 i 2 po American Joint Committee on Cancer).
pozitivni na tirozinazu /broj (%)/
negativni na tirozinazu /broj (%)/
ukupno /broj/
žene 9 (10,0%) 81 (90,0%) 90
muškarci 0 (0,0%) 53 (100,0%) 53
ukupno 9 (6,3%) 134 (93,7%) 143
* pozitivna vrijednost tirozinaze bila je statistički značajno učestalija u bolesnika ženskog spola (p=0,03)
76
Tablica 19. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a i spol u skupini 143 bolesnika s
lokaliziranim melanomom (stadiji 1 i 2 po American Joint Committee on Cancer).
pozitivni na MITF /broj (%)/
negativni na MITF /broj (%)/
ukupno /broj/
žene 14 (15,6%) 76 (84,4%) 90
muškarci 5 (9,4%) 48 (90,6%) 53
ukupno 19 (13,3%) 124 (86,7%) 143
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti MITF-a i spola (p=0,43)
Tablica 20. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a)1 i spol
u skupini 143 bolesnika s lokaliziranim melanomom (stadiji 1 i 2 po American Joint Committee on
Cancer).
pozitivni /broj (%)/ negativni /broj (%)/ ukupno /broj/
žene 22 (24,4%) 68 (75,6%) 90
muškarci 5 (9,4%) 48 (90,6%) 53
ukupno 27 (18,9%) 116 (81,1%) 143 1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan
* pozitivna vrijednost oba biljega bila je statistički značajno učestalija u bolesnika ženskog spola (p=0,046)
4.6. VRIJEDNOSTI BILJEGA I DOB BOLESNIKA
Vrijednosti dobi bolesnika odnosile su se na dob u trenutku uzimanja uzorka krvi za
analizu. U skupini svih 201 bolesnika nije bilo statistički značajne razlike u dobi između
skupine bolesnika s pozitivnom vrijednošću tirozinaze i onih s negativnom vrijednošću
tirozinaze (Mann Whitney U test: z=0,52; p=0,60) (Tablica 21, Slika 14). U skupini svih
201 bolesnika nije bilo statistički značajne razlike u dobi ni između skupine bolesnika s
pozitivnom vrijednošću MITF-a i onih s negativnom vrijednošću MITF-a (Mann Whitney
U test: z= –0,50; p=0,61) (Tablica 21, Slika 15). Također nije bilo statistički značajne
razlike u dobi ni između skupine bolesnika s pozitivnom i onih s negativnom vrijednošću
određivanja oba biljega (definiranom kao pozitivnom ako je barem jedan biljeg (tirozinaza
ili MITF) pozitivan) u skupini svih 201 bolesnika (Mann Whitney U test: z=0,32; p=0,76)
(Tablica 21, Slika 16).
77
Tablica 21. Parametri distribucije dobi bolesnika u različitim skupinama bolesnika s obzirom na
vrijednost biljega (tirozinaze i MITF-a) u skupini 201 bolesnika s melanomom.
PARAMETRI DISTRIBUCIJE DOBI (GODINE) VRIJEDNOST BILJEGA
(BROJ BOLESNIKA) srednja vrijednost
standardna devijacija
medijan raspon
pozitivni na tirozinazu (20) 50,5 15,2 49,5 28-80
negativni na tirozinazu (181) 51,7 15,1 52,0 14-87
pozitivni na MITF (32) 52,0 17,2 55,0 14-80
negativni na MITF (169) 51,6 14,7 51,0 17-87
pozitivni na oba biljega1 (48)
50,6 16,5 51,0 14-80
negativni na oba biljega2 (153) 51,9 14,6 52,0 17-87
1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan; 2 vrijednost je negativna ako su oba biljega (tirozinaza i MITF) negativni
RASPON
25.-75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST TIROZINAZE
DO
B (
go
din
e)
0
20
40
60
80
100
NEGATIVNA POZITIVNA
MEDIJAN
p=0,604 (Mann Whitney U test)
Slika 14. Distribucije dobi bolesnika u različitim skupinama bolesnika s obzirom na vrijednost
tirozinaze u skupini 201 bolesnika s melanomom.
78
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST MITF-a
DO
B (
go
din
e)
0
20
40
60
80
100
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,614 (Mann Whitney U test)
Slika 15. Distribucije dobi bolesnika u različitim skupinama bolesnika s obzirom na vrijednost
MITF-a u skupini 201 bolesnika s melanomom.
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST BILJEGA
DO
B (
go
din
e)
0
20
40
60
80
100
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,755 (Mann Whitney U test)
Slika 16. Distribucije dobi bolesnika u različitim skupinama bolesnika s obzirom na vrijednost oba
biljega (tirozinaze i MITF-a) u skupini 201 bolesnika s melanomom. Vrijednost je definirana kao
pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan, a negativna ako su oba biljega
negativna.
79
Budući da je dob značajan prognostički čimbenik samo u bolesnika s lokaliziranim
melanomom i s metastazama regionalnih limfnih čvorova (stadiji 1, 2 i 3 po AJCC),
posebno sam istražio razlikuju li se po dobi bolesnici s pozitivnom od onih s negativnom
vrijednosti biljega u toj skupini bolesnika. U skupini 179 bolesnika u stadijima 1, 2 i 3 po
AJCC nije bilo statistički značajne razlike u dobi između skupine bolesnika s pozitivnom
vrijednošću tirozinaze i onih s negativnom vrijednošću tirozinaze (Mann Whitney U test:
z=1,70; p=0,09) (Tablica 22, Slika 17). U skupini 179 bolesnika u stadijima 1, 2 i 3 po
AJCC nije bilo statistički značajne razlike u dobi ni između skupine bolesnika s
pozitivnom vrijednošću MITF-a i onih s negativnom vrijednošću MITF-a (Mann Whitney
U test: z=0,53; p=0,60) (Tablica 22, Slika 18). Također nije bilo statistički značajne razlike
u dobi ni između skupine bolesnika s pozitivnom i onih s negativnom vrijednošću
određivanja oba biljega (definiranom kao pozitivnom ako je barem jedan biljeg (tirozinaza
ili MITF) pozitivan) u skupini 179 bolesnika u stadijima 1, 2 i 3 po AJCC (Mann Whitney
U test: z=1,48; p=0,14) (Tablica 22, Slika 19).
Tablica 22. Parametri distribucije dobi bolesnika u različitim skupinama bolesnika s obzirom na
vrijednost biljega (tirozinaze i MITF-a) u skupini 179 bolesnika u stadijima 1, 2 i 3 po American
Joint Committee on Cancer.
PARAMETRI DISTRIBUCIJE DOBI (GODINE) VRIJEDNOST BILJEGA (BROJ
BOLESNIKA) srednja vrijednost
standardna devijacija
medijan raspon
pozitivni na tirozinazu (14) 45,1 13,1 43,5 28-72
negativni na tirozinazu (165) 51,6 14,9 52,0 14-87
pozitivni na MITF (25) 48,5 17,2 52,0 14-75
negativni na MITF (154) 51,5 14,4 50,5 17-87
pozitivni na oba biljega1 (37)
47,3 16,1 48,0 14-75
negativni na oba biljega2 (142) 52,1 14,3 51,5 17-87
1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan; 2 vrijednost je negativna ako su oba biljega (tirozinaza i MITF) negativni
80
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST TIROZINAZE
DO
B (
go
din
e)
0
20
40
60
80
100
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,088 (Mann Whitney u test)
Slika 17. Distribucije dobi bolesnika u različitim skupinama bolesnika s obzirom na vrijednost
tirozinaze u skupini 179 bolesnika u stadijima 1, 2 i 3 po American Joint Committee on Cancer.
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST MITF-a
DO
B (
go
din
e)
0
20
40
60
80
100
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,597 (Mann Whitney U test)
Slika 18. Distribucije dobi bolesnika u različitim skupinama bolesnika s obzirom na vrijednost
MITF-a u skupini 179 bolesnika u stadijima 1, 2 i 3 po American Joint Committee on Cancer.
81
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST BILJEGA
DO
B (
go
din
e)
0
20
40
60
80
100
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,139 (Mann Whitney U test)
Slika 19. Distribucije dobi bolesnika u različitim skupinama bolesnika s obzirom na vrijednost oba
biljega (tirozinaze i MITF-a) u skupini 179 bolesnika u stadijima 1, 2 i 3 po American Joint
Committee on Cancer. Vrijednost je definirana kao pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza
ili MITF) pozitivan, a negativna ako su oba biljega negativna.
4.7. VRIJEDNOSTI BILJEGA I DEBLJINA PRIMARNOG TUMORA
Debljina primarnog tumora određena je metodom po Breslowu kao debljina lezije u
milimetrima od granularnog sloja epidermisa do najdubljeg dijela tumora. Podaci o debljini
primarnog tumora bili su poznati za 123 od ukupno 201 bolesnika. U skupini 123
bolesnika s podacima o debljini primarnog tumora nije bilo statistički značajne razlike u
debljini primarnog tumora između skupine bolesnika s pozitivnom vrijednošću tirozinaze i
onih s negativnom vrijednošću tirozinaze (Mann Whitney U test: z=0,15; p=0,88) (Tablica
23, Slika 20). U skupini 123 bolesnika s podacima o debljini primarnog tumora debljina
primarnog tumora se pokazala statistički značajno većom u skupini bolesnika s pozitivnom
vrijednošću MITF-a u odnosu na skupinu bolesnika s negativnom vrijednošću MITF-a
(Mann Whitney U test: z= –2,28; p=0,02) (Tablica 23, Slika 21). Nije bilo statistički
značajne razlike u debljini primarnog tumora između skupine bolesnika s pozitivnom i
onih s negativnom vrijednošću određivanja oba biljega (definiranom kao pozitivnom ako je
barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) u skupini 123 bolesnika s podacima o
82
debljini primarnog tumora (Mann Whitney U test: z= –1,58; p=0,11) (Tablica 23, Slika
22).
Tablica 23. Parametri distribucije debljine primarnog tumora u različitim skupinama bolesnika s
obzirom na vrijednost biljega (tirozinaze i MITF-a) u skupini 123 bolesnika s podacima o debljini
primarnog tumora.
PARAMETRI DISTRIBUCIJE DEBLJINE PRIMARNOG TUMORA (mm) VRIJEDNOST BILJEGA
(BROJ BOLESNIKA) srednja vrijednost
standardna devijacija
medijan raspon
pozitivni na tirozinazu (11) 2,46 2,40 2,00 0,35-12,00
negativni na tirozinazu (112) 2,85 1,57 2,15 0,80-5,20
pozitivni na MITF (20) 3,58 2,21 2,45 0,66-8,00
negativni na MITF (103) 2,67 2,33 1,93 0,35-12,00
pozitivni na oba biljega1 (30)
3,12 2,06 2,35 0,66-8,00
negativni na oba biljega2 (93) 2,72 2,42 1,93 0,35-12,00
1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan; 2 vrijednost je negativna ako su oba biljega (tirozinaza i MITF) negativni
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST TIROZINAZE
DE
BL
JIN
A T
UM
OR
A (
mm
)
0
2
4
6
8
10
12
14
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,884 (Mann Whitney U test)
Slika 20. Distribucije debljine primarnog tumora u različitim skupinama bolesnika s obzirom na
vrijednost tirozinaze u skupini 123 bolesnika s podacima o debljini primarnog tumora.
83
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST MITF-a
DE
BL
JIN
A T
IMO
RA
(m
m)
0
2
4
6
8
10
12
14
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,023 (Mann Whitney U test)
Slika 21. Distribucije debljine primarnog tumora u različitim skupinama bolesnika s obzirom na
vrijednost MITF-a u skupini 123 bolesnika s podacima o debljini primarnog tumora.
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST BILJEGA
DE
BL
JIN
A T
UM
OR
A (
mm
)
0
2
4
6
8
10
12
14
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,113 (Mann Whitney U test)
Slika 22. Distribucije debljine primarnog tumora u različitim skupinama bolesnika s obzirom na
vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a) u skupini 123 bolesnika s podacima o debljini
primarnog tumora. Vrijednost je definirana kao pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili
MITF) pozitivan, a negativna ako su oba biljega negativna.
84
Budući da je debljina primarnog tumora značajan prognostički čimbenik samo u
bolesnika s lokaliziranim melanomom (stadiji 1 i 2 po AJCC), posebno sam istražio
razlikuju li se po debljini primarnog tumora bolesnici s pozitivnom od onih s negativnom
vrijednosti biljega u toj skupini bolesnika. U skupini 97 bolesnika u stadijima 1 i 2 po
AJCC s podacima o debljini primarnog tumora nije bilo statistički značajne razlike u
debljini primarnog tumora između skupine bolesnika s pozitivnom vrijednošću tirozinaze i
onih s negativnom vrijednošću tirozinaze (Mann Whitney U test: z=0,75; p=0,45) (Tablica
24, Slika 23). U skupini 97 bolesnika u stadijima 1 i 2 po AJCC s podacima o debljini
primarnog tumora nije bilo statistički značajne razlike u debljini primarnog tumora ni
između skupine bolesnika s pozitivnom vrijednošću MITF-a i onih s negativnom
vrijednošću MITF-a (Mann Whitney U test: z= –1,55; p=0,12) (Tablica 24, Slika 24).
Također nije bilo statistički značajne razlike u debljini primarnog tumora ni između
skupine bolesnika s pozitivnom i onih s negativnom vrijednošću određivanja oba biljega
(definiranom kao pozitivnom ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) u
skupini 97 bolesnika u stadijima 1 i 2 po AJCC s podacima o debljini primarnog tumora
(Mann Whitney U test: z=–0,82; p=0,41) (Tablica 24, Slika 25).
Tablica 24. Parametri distribucije debljine primarnog tumora u različitim skupinama bolesnika s
obzirom na vrijednost biljega (tirozinaze i MITF-a) u skupini 97 bolesnika u stadijima 1 i 2 po
American Joint Committee on Cancer s podacima o debljini primarnog tumora.
PARAMETRI DISTRIBUCIJE DEBLJINE PRIMARNOG TUMORA (mm) VRIJEDNOST BILJEGA (BROJ
BOLESNIKA) srednja vrijednost
standardna devijacija
medijan raspon
pozitivni na tirozinazu (6) 1,56 0,90 1,30 0,80-3,00
negativni na tirozinazu (91) 2,34 2,02 1,80 0,35-10,00
pozitivni na MITF (11) 2,64 1,54 2,00 0,66-5,50
negativni na MITF (86) 2,25 2,03 1,70 0,35-10,00
pozitivni na oba biljega1 (17)
2,26 1,42 2,00 0,66-5,50
negativni na oba biljega2 (80) 2,30 2,09 1,70 0,35-10,00
1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan; 2 vrijednost je negativna ako su oba biljega (tirozinaza i MITF) negativni
85
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST TIROZINAZE
DE
BL
JIN
A T
UM
OR
A (
mm
)
0
2
4
6
8
10
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,454 (Mann Whitney U test)
Slika 23. Distribucije debljine primarnog tumora u različitim skupinama bolesnika s obzirom na
vrijednost tirozinaze u skupini 97 bolesnika u stadijima 1 i 2 po American Joint Committee on
Cancer s podacima o debljini primarnog tumora.
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST MITF-a
DE
BL
JIN
A T
UM
OR
A (
mm
)
0
2
4
6
8
10
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,121 (Mann Whitney U test)
Slika 24. Distribucije debljine primarnog tumora u različitim skupinama bolesnika s obzirom na
vrijednost MITF-a u skupini 97 bolesnika u stadijima 1 i 2 po American Joint Committee on
Cancer s podacima o debljini primarnog tumora.
86
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST BILJEGA
DE
BL
JIN
A Z
UM
OR
A (
mm
)
0
2
4
6
8
10
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,414 (Mann Whitney U test)
Slika 25. Distribucije debljine primarnog tumora u različitim skupinama bolesnika s obzirom na
vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a) u skupini 97 bolesnika u stadijima 1 i 2 po American
Joint Committee on Cancer s podacima o debljini primarnog tumora. Vrijednost je definirana kao
pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan, a negativna ako su oba biljega
negativna.
4.8. VRIJEDNOSTI BILJEGA I LOKALIZACIJA PRIMARNOG TUMORA
Među četvero bolesnika koliko ih je imalo primarni melanom oka, jedan (25,0%) je
bio pozitivan samo na tirozinazu, jedan (25,0%) samo na MITF, a dvoje (50,0%) ih je bilo
negativno na oba biljega.
Među sedmero bolesnika koliko ih je imalo nepoznat primarni melanom, dvoje
(28,6%) ih je bilo pozitivno samo na tirozinazu, a 5 (71,4%) ih je bilo negativno na oba
biljega.
U skupini 190 bolesnika s primarnim kožnim melanomom distribucija vrijednosti
MITF-a (udio bolesnika s pozitivnom i negativnom vrijednosti MITF-a) nije se statistički
značajno razlikovala između različitih skupina bolesnika s obzirom na lokalizaciju
frekvencija je u više od 20% ćelija bila manja od 5. Stoga sam istražio razlikuje li se
distribucija vrijednosti biljega (udio bolesnika s pozitivnom i negativnom vrijednosti
biljega) između skupine bolesnika s nodularnim melanomom (NM) i onih s površinsko
širećim melanomom (SSM) u skupini 115 bolesnika s podacima o histološkom tipu
primarnog kožnog melanoma. Nodularni melanom (NM) ili površinsko šireći melanom
(SSM) imalo je 106 (92,2%) od ukupno 115 bolesnika s podacima o histološkom tipu
primarnog kožnog melanoma. U navedenoj skupini bolesnika udio bolesnika s pozitivnom
vrijednosti tirozinaze nije se statistički značajno razlikovao između skupine bolesnika s
nodularnim melanomom (NM) i onih s površinsko širećim melanomom (SSM) (Fisherov
egzaktni test: p=1,0000). U navedenoj skupini bolesnika ni udio bolesnika s pozitivnom
vrijednosti MITF-a nije se statistički značajno razlikovao između skupine bolesnika s
nodularnim melanomom (NM) i onih s površinsko širećim melanomom (SSM) (Hi-kvadrat
test: χ2 uz Yatesovu korekciju=0,04; stupnjevi slobode=1; p=0,84; χ2 bez Yatesove
korekcije=0,20; stupnjevi slobode=1; p=0,66). U navedenoj skupini bolesnika također se ni
udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti određivanja oba biljega (definiranom kao
pozitivnom ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) nije statistički
značajno razlikovao između skupine bolesnika s nodularnim melanomom (NM) i onih s
površinsko širećim melanomom (SSM) (Hi-kvadrat test: χ2 uz Yatesovu korekciju=0,12;
stupnjevi slobode=1; p=0,73; χ2 bez Yatesove korekcije=0,33; stupnjevi slobode=1;
p=0,57).
92
Tablica 31. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze i histološki tip primarnog
tumora u skupini 115 bolesnika s podacima o histološkom tipu primarnog kožnog melanoma.
histološki tip primarnog tumora
pozitivni na tirozinazu /broj (%)/
negativni na tirozinazu /broj (%)/
ukupno
/broj/
SSM1 3 (6,0%) 47 (94,0%) 50
NM2 4 (7,1%) 52 (92,9%) 56
LMM3 0 (0,0%) 5 (100,0%) 5
ALM4 0 (0,0%) 1 (100,0%) 1
ostalo5 0 (0,0%) 3 (100,0%) 3
ukupno 7 (6,1%) 108 (93,9%) 115
1 površinsko šireći melanom (engl., superficial spreading melanoma); 2 nodularni melanom; 3 lentigo maligna melanom; 4 akralni lentiginozni melanom; 5 jedan melanom in situ, jedan špicoidni melanom, jedan dezmoplastički melanom
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti tirozinaze i histološkog tipa primarnog tumora
Tablica 32. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a i histološki tip primarnog
tumora u skupini 115 bolesnika s podacima o histološkom tipu primarnog kožnog melanoma.
histološki tip primarnog tumora
pozitivni na MITF /broj (%)/
negativni na MITF /broj (%)/
ukupno
/broj/
SSM1 9 (18,0%) 41 (82,0%) 50
NM2 12 (21,4%) 44 (78,6%) 56
LMM3 1 (20,0%) 4 (80,0%) 5
ALM4 0 (0,0%) 1 (100,0%) 1
ostalo5 0 (0,0%) 3 (100,0%) 3
ukupno 22 (19,1%) 93 (80,9%) 115
1 površinsko šireći melanom (engl., superficial spreading melanoma); 2 nodularni melanom; 3 lentigo maligna melanom; 4 akralni lentiginozni melanom; 5 jedan melanom in situ, jedan špicoidni melanom, jedan dezmoplastički melanom
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti MITF-a i histološkog tipa primarnog tumora
93
Tablica 33. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a)1 i
histološki tip primarnog tumora u skupini 115 bolesnika s podacima o histološkom tipu primarnog
kožnog melanoma.
histološki tip primarnog tumora pozitivni /broj (%)/ negativni /broj (%)/
ukupno
/broj/
SSM2 11 (22,0%) 39 (78,0%) 50
NM3 15 (26,8%) 41 (73,2%) 56
LMM4 1 (20,0%) 4 (80,0%) 5
ALM5 0 (0,0%) 1 (100,0%) 1
ostalo6 0 (0,0%) 3 (100,0%) 3
ukupno 27 (23,5%) 88 (76,5%) 115
1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan; 2 površinsko šireći melanom (engl., superficial spreading melanoma); 3 nodularni melanom; 4 lentigo maligna melanom; 5 akralni lentiginozni melanom; 6 jedan melanom in situ, jedan špicoidni melanom, jedan dezmoplastički melanom
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti oba biljega i histološkog tipa primarnog tumora
Budući da je histološki tip primarnog tumora značajan prognostički čimbenik samo u
bolesnika s lokaliziranim bolešću (stadiji 1 i 2 po AJCC), posebno sam istražio razlikuje li
se distribucija vrijednosti biljega (udio bolesnika s pozitivnom i negativnom vrijednosti
biljega) između skupina bolesnika s različitim histološkim tipom primarnog tumora u toj
skupini bolesnika.
U tablicama koje pokazuju povezanost vrijednosti biljega i histološkog tipa u skupini
86 bolesnika s lokaliziranom bolešću (stadiji 1 i 2 po AJCC) za koje postoje podaci o
očekivana frekvencija je u više od 20% ćelija bila manja od 5. Stoga sam istražio razlikuje
li se distribucija vrijednosti biljega između skupine bolesnika s nodularnim melanomom
(NM) i onih s površinsko širećim melanomom (SSM) u skupini 86 bolesnika s
lokaliziranom bolešću (stadiji 1 i 2 po AJCC) za koje postoje podaci o histološkom tipu
primarnog kožnog melanoma. Nodularni melanom (NM) ili površinsko šireći melanom
(SSM) imalo je 79 (91,9%) od ukupno 86 bolesnika s lokaliziranom bolešću (stadiji 1 i 2
po AJCC) za koje postoje podaci o histološkom tipu primarnog kožnog melanoma. U
navedenoj skupini bolesnika udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze nije se
94
statistički značajno razlikovao između skupine bolesnika s nodularnim melanomom (NM) i
onih s površinsko širećim melanomom (SSM) (Fisherov egzaktni test: p=0,24). U
navedenoj skupini bolesnika ni udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti MITF-a nije se
statistički značajno razlikovao između skupine bolesnika s nodularnim melanomom (NM) i
onih s površinsko širećim melanomom (SSM) (Hi-kvadrat test: χ2 uz Yatesovu
korekciju=0,01; stupnjevi slobode=1; p=0,94; χ2 bez Yatesove korekcije=0,06; stupnjevi
slobode=1; p=0,81). U navedenoj skupini bolesnika također se ni udio bolesnika s
pozitivnom vrijednosti određivanja oba biljega (definiranom kao pozitivnom ako je barem
jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) nije statistički značajno razlikovao između
skupine bolesnika s nodularnim melanomom (NM) i onih s površinsko širećim
melanomom (SSM) (Hi-kvadrat test: χ2 uz Yatesovu korekciju=0,001; stupnjevi
slobode=1; p=0,97; χ2 bez Yatesove korekcije=0,11; stupnjevi slobode=1; p=0,74).
Tablica 34. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze i histološki tip primarnog
tumora u skupini 86 bolesnika s lokaliziranom bolešću (stadiji 1 i 2 po American Joint Committee
on Cancer) za koje postoje podaci o histološkom tipu primarnog kožnog melanoma.
histološki tip primarnog tumora
pozitivni na tirozinazu /broj (%)/
negativni na tirozinazu /broj (%)/
ukupno
/broj/
SSM1 3 (7,1%) 39 (92,9%) 42
NM2 0 (0,0%) 37 (100,0%) 37
LMM3 0 (0,0%) 5 (100,0%) 5
ALM4 0 (0,0%) 1 (100,0%) 1
ostalo5 0 (0,0%) 1 (100,0%) 1
ukupno 3 (3,5%) 83 (96,5%) 86
1 površinsko šireći melanom (engl., superficial spreading melanoma); 2 nodularni melanom; 3 lentigo maligna melanom; 4 akralni lentiginozni melanom; 5 jedan melanom in situ, jedan špicoidni melanom, jedan dezmoplastički melanom
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti tirozinaze i histološkog tipa primarnog tumora
95
Tablica 35. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a i histološki tip primarnog
tumora u skupini 86 bolesnika s lokaliziranom bolešću (stadiji 1 i 2 po American Joint Committee
on Cancer) za koje postoje podaci o histološkom tipu primarnog kožnog melanoma.
histološki tip primarnog tumora
pozitivni na MITF /broj (%)/
negativni na MITF /broj (%)/
ukupno
/broj/
SSM1 6 (14,3%) 36 (85,7%) 42
NM2 6 (16,2%) 31 (83,8%) 37
LMM3 1 (20,0%) 4 (80,0%) 5
ALM4 0 (0,0%) 1 (100,0%) 1
ostalo5 0 (0,0%) 1 (100,0%) 1
ukupno 13 (15,1%) 73 (84,9%) 86
1 površinsko šireći melanom (engl., superficial spreading melanoma); 2 nodularni melanom; 3 lentigo maligna melanom; 4 akralni lentiginozni melanom; 5 jedan melanom in situ, jedan špicoidni melanom, jedan dezmoplastički melanom
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti MITF-a i histološkog tipa primarnog tumora
Tablica 36. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a)1 i
histološki tip primarnog tumora u skupini 86 bolesnika s lokaliziranom bolešću (stadiji 1 i 2 po
American Joint Committee on Cancer) za koje postoje podaci o histološkom tipu primarnog
kožnog melanoma.
histološki tip primarnog tumora
pozitivni /broj (%)/ negativni /broj (%)/ ukupno
/broj/
SSM2 8 (19,1%) 34 (80,9%) 42
NM3 6 (16,2%) 31 (83,8%) 37
LMM4 1 (20,0%) 4 (80,0%) 5
ALM5 0 (0,0%) 1 (100,0%) 1
ostalo6 0 (0,0%) 1 (100,0%) 1
ukupno 15 (17,4%) 71 (82,6%) 86
1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan; 2 površinsko šireći melanom (engl., superficial spreading melanoma); 3 nodularni melanom; 4 lentigo maligna melanom; 5 akralni lentiginozni melanom; 6 jedan melanom in situ, jedan špicoidni melanom, jedan dezmoplastički melanom
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti oba biljega i histološkog tipa primarnog tumora
96
4.10. VRIJEDNOSTI BILJEGA I ULCERACIJA PRIMARNOG TUMORA
Podaci o ulceraciji primarnog tumora postojali su za 41 od ukupno 201 bolesnika. U
skupini 41 bolesnika s podacima o ulceraciji udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti
tirozinaze nije se statistički značajno razlikovao između skupine bolesnika s ulceriranim i
onih s neulceriranim melanomom (Fisherov egzaktni test: p=0,54) (Tablica 37). U skupini
41 bolesnika s podacima o ulceraciji ni udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti MITF-a
nije se statistički značajno razlikovao između skupine bolesnika s ulceriranim i onih s
pozitivnom vrijednosti određivanja oba biljega (definiranom kao pozitivnom ako je barem
jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) također se nije statistički značajno razlikovao
između skupine bolesnika s ulceriranim i onih s neulceriranim melanomom u skupini 41
bolesnika s podacima o ulceraciji (Fisherov egzaktni test: p=0,13) (Tablica 39).
Tablica 37. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze i ulceraciju u skupini 41
melanomskog bolesnika s podacima o ulceraciji.
pozitivni na tirozinazu /broj (%)/
negativni na tirozinazu /broj (%)/
ukupno
/broj/
ulceracija prisutna 0 (0,0%) 13 (100,0%) 13
ulceracija nije prisutna
3 (10,7%) 25 (89,3%) 28
ukupno 3 (7,3%) 38 (92,7%) 41
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti tirozinaze i ulceracije (p=0,53)
Tablica 38. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a i ulceraciju u skupini 41
melanomskog bolesnika s podacima o ulceraciji.
pozitivni na MITF /broj (%)/
negativni na MITF /broj (%)/
ukupno
/broj/
ulceracija prisutna 1 (7,7%) 12 (92,3%) 13
ulceracija nije prisutna
6 (21,4%) 22 (78,6%) 28
ukupno 7 (17,1%) 34 (82,9%) 41
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti MITF-a i ulceracije (p=0,39)
97
Tablica 39. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a)1 i
ulceraciju u skupini 41 melanomskog bolesnika s podacima o ulceraciji.
pozitivni /broj (%)/ negativni /broj (%)/ ukupno
/broj/
ulceracija prisutna 1 (7,7%) 12 (92,3%) 13
ulceracija nije prisutna
9 (32,1%) 19 (67,9%) 28
ukupno 10 (24,4%) 31 (75,6%) 41 1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti oba biljega i ulceracije (p=0,13)
Budući da je ulceracija značajan prognostički čimbenik samo u bolesnika s
lokaliziranim melanomom i s metastazama regionalnih limfnih čvorova (stadiji 1, 2 i 3 po
AJCC), posebno sam istražio razlikuje li se distribucija vrijednosti biljega (udio bolesnika
s pozitivnom i negativnom vrijednosti biljega) između skupine bolesnika s ulceriranim i
onih s neulceriranim melanomom u toj skupini bolesnika. U skupini 37 bolesnika u
stadijima 1, 2 i 3 po AJCC s podacima o ulceraciji udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti
tirozinaze nije se statistički značajno razlikovao između skupine bolesnika s ulceriranim i
onih s neulceriranim melanomom (Fisherov egzaktni test: p=0,54) (Tablica 40). U skupini
37 bolesnika u stadijima 1, 2 i 3 po AJCC s podacima o ulceraciji ni udio bolesnika s
pozitivnom vrijednosti MITF-a nije se statistički značajno razlikovao između skupine
bolesnika s ulceriranim i onih s neulceriranim melanomom (Fisherov egzaktni test: p=0,38)
(Tablica 41). Udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti određivanja oba biljega (definiranom
kao pozitivnom ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) također se nije
statistički značajno razlikovao između skupine bolesnika s ulceriranim i onih s
neulceriranim melanomom u skupini 37 bolesnika u stadijima 1, 2 i 3 po AJCC s podacima
o ulceraciji (Fisherov egzaktni test: p=0,07) (Tablica 42).
98
Tablica 40. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze i ulceraciju u skupini 37
melanomskih bolesnika u stadiju 1, 2 i 3 po American Joint Committee on Cancer s podacima o
ulceraciji.
pozitivni na tirozinazu /broj (%)/
negativni na tirozinazu /broj (%)/
ukupno
/broj/
ulceracija prisutna 0 (0,0%) 13 (100,0%) 13
ulceracija nije prisutna
3 (12,5%) 21 (87,5%) 24
ukupno 3 (8,1%) 34 (91,9%) 37
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti tirozinaze i ulceracije (p=0,54)
Tablica 41. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a i ulceraciju u skupini 37
melanomskih bolesnika u stadiju 1, 2 i 3 po American Joint Committee on Cancer s podacima o
ulceraciji.
pozitivni na MITF /broj (%)/
negativni na MITF /broj (%)/
ukupno
/broj/
ulceracija prisutna 1 (7,7%) 12 (92,3%) 13
ulceracija nije prisutna
6 (25,0%) 18 (75,0%) 24
ukupno 7 (18,9%) 30 (81,1%) 37
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti MITF-a i ulceracije (p=0,38) Tablica 42. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a)1 i
ulceraciju u skupini 37 melanomskih bolesnika u stadiju 1, 2 i 3 po American Joint Committee on
Cancer s podacima o ulceraciji.
pozitivni /broj (%)/ negativni /broj (%)/ ukupno
/broj/
ulceracija prisutna 1 (7,7%) 12 (92,3%) 13
ulceracija nije prisutna
9 (37,5%) 15 (62,5%) 24
ukupno 10 (27,0%) 27 (73,0%) 37 1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti oba biljega i ulceracije (p=0,07)
99
4.11. VRIJEDNOSTI BILJEGA I STUPANJ PO CLARKU
Podaci o stupnju po Clarku primarnog tumora postojali su za 186 od ukupno 201
bolesnika. U skupini 186 bolesnika s podacima o stupnju po Clarku nije se pokazao trend
promjene (porasta ili smanjenja) udjela bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze sa
porastom stupnja po Clarku (Hi-kvadrat test za trend: χ2=1,05; stupnjevi slobode=1;
p=0,31) (Tablica 43). Međutim, pokazalo se da je udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti
tirozinaze statistički značajno veći u skupini bolesnika s stupnjem po Clarku 5, nego u
skupini bolesnika s stupnjem po Clarku manjim od 5 (Fisherov egzaktni test: p=0,02). U
skupini 186 bolesnika s podacima o stupnju po Clarku nije se pokazao ni trend promjene
udjela bolesnika s pozitivnom vrijednosti MITF-a sa porastom stupnja po Clarku (Hi-
kvadrat test za trend: χ2=3,65; stupnjevi slobode=1; p=0,06) (Tablica 44). Međutim,
pokazalo se da je udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti MITF-a statističko značajno veći
u skupini bolesnika sa stupnjem po Clarku većim od 2 nego u skupini bolesnika sa
stupnjem po Clarku 1 i 2 (Hi-kvadrat test: χ2 uz Yatesovu korekciju=4,22; stupnjevi
slobode=1; p=0,04; χ2 bez Yatesove korekcije=5,35; stupnjevi slobode=1; p=0,02). U
skupini 186 bolesnika s podacima o stupnju po Clarku također se nije pokazao ni trend
promjene udjela bolesnika s pozitivnom vrijednosti određivanja oba biljega (definiranom
kao pozitivnom ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) sa porastom
stupnja po Clarku (Hi-kvadrat test za trend: χ2=2,87; stupnjevi slobode=1; p=0,09)
(Tablica 45).
Tablica 43. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze i stupanj po Clarku u skupini
186 melanomskih bolesnika s podacima o stupnju po Clarku.
stupanj po Clarku pozitivni na tirozinazu /broj (%)/
negativni na tirozinazu /broj (%)/
ukupno
/broj/
1 i 2 3 (8,8%) 31 (91,2%) 34
3 6 (8,6%) 64 (91,4%) 70
4 4 (5,8%) 65 (94,2%) 69
5 4 (30,8%) 9 (69,2%) 13
ukupno 17 (9,1%) 169 (90,9%) 186
* nije nađen trend promjene udjela bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze sa porastom stupnja po Clarku (p=0,31)
100
Tablica 44. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a i stupanj po Clarku u skupini
186 melanomskih bolesnika s podacima o stupnju po Clarku.
stupanj po Clarku pozitivni na MITF /broj (%)/
negativni na MITF /broj (%)/
ukupno
/broj/
1 i 2 1 (2,9%) 33 (97,1%) 34
3 12 (17,1%) 58 (82,9%) 70
4 15 (21,7%) 54 (78,3%) 69
5 2 (15,4%) 11 (84,6%) 13
ukupno 30 (16,1%) 156 (83,9%) 186
* nije nađen trend promjene udjela bolesnika s pozitivnom vrijednosti MITF-a sa porastom stupnja po Clarku (p=0,06)
Tablica 45. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a)1 i
stupanj po Clarku u skupini 186 melanomskih bolesnika s podacima o stupnju po Clarku.
stupanj po Clarku pozitivni /broj (%)/ negativni /broj (%)/ ukupno
/broj/
1 i 2 4 (11,8%) 30 (88,2%) 34
3 16 (22,9%) 54 (77,1%) 70
4 18 (26,1%) 51 (73,9%) 69
5 4 (30,8%) 9 (69,2%) 13
ukupno 42 (22,6%) 144 (77,4%) 186 1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan
* nije nađen trend promjene udjela bolesnika s pozitivnom vrijednosti oba biljega sa porastom stupnja po Clarku (p=0,09)
Budući da je stupanj po Clarku primarnog tumora značajan prognostički čimbenik
samo u bolesnika s lokaliziranom bolešću (stadiji 1 i 2 po AJCC), posebno sam istražio
postoji li trend promjene udjela bolesnika s pozitivnom vrijednosti biljega sa porastom
stupnja po Clarku u navedenoj skupini bolesnika. U tablici koja pokazuje povezanost
vrijednosti tirozinaze i stupnja po Clarku u skupini 141 bolesnika s lokaliziranom bolešću
(stadiji 1 i 2 po AJCC) za koje postoje podaci o stupnju po Clarku (Tablica 46), očekivana
frekvencija je u više od 20% ćelija bila manja od 5. Stoga se nije mogla provesti pouzdana
statistička analiza promjena udjela bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze s
porastom stupnja po Clarku u navedenoj skupini bolesnika. U skupini 141 bolesnika s
lokaliziranom bolešću (stadiji 1 i 2 po AJCC) za koje postoje podaci o stupnju po Clarku
nije se pokazao trend promjene udjela bolesnika s pozitivnom vrijednosti MITF-a sa
101
porastom stupnja po Clarku (Hi-kvadrat test za trend: χ2=0,25; stupnjevi slobode=1;
p=0,38) (Tablica 47). U skupini 141 bolesnika s lokaliziranom bolešću (stadiji 1 i 2 po
AJCC) za koje postoje podaci o stupnju po Clarku nije se pokazao ni trend promjene udjela
bolesnika s pozitivnom vrijednosti određivanja oba biljega (definiranom kao pozitivnom
ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) sa porastom stupnja po Clarku
(Hi-kvadrat test za trend: χ2=0,66; stupnjevi slobode=1; p=0,58) (Tablica 48).
Tablica 46. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze i stupanj po Clarku u skupini
141 bolesnika s lokaliziranom bolešću (stadiji 1 i 2 po American Joint Committee on Cancer) za
koje postoje podaci o stupnju po Clarku primarnog tumora.
stupanj po Clarku pozitivni na tirozinazu /broj (%)/
negativni na tirozinazu /broj (%)/
ukupno
/broj/
1 i 2 2 (6,3%) 30 (93,7%) 32
3 4 (6,7%) 56 (93,3%) 60
4 1 (2,5%) 39 (97,5%) 40
5 2 (22,2%) 7 (77,8%) 9
ukupno 9 (6,4%) 132 (93,6%) 141
Tablica 47. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a i stupanj po Clarku u skupini
141 bolesnika s lokaliziranom bolešću (stadiji 1 i 2 po American Joint Committee on Cancer) za
koje postoje podaci o stupnju po Clarku primarnog tumora.
stupanj po Clarku pozitivni na MITF /broj (%)/
negativni na MITF /broj (%)/
ukupno
/broj/
1 i 2 1 (3,1%) 31 (96,9%) 32
3 11 (18,3%) 49 (81,7%) 60
4 6 (15,0%) 34 (85,0%) 40
5 0 (0,0%) 9 (100,0%) 9
ukupno 18 (12,8%) 123 (87,2%) 141
* nije nađen trend promjene udjela bolesnika s pozitivnom vrijednosti MITF-a sa porastom stupnja po Clarku (p=0,38)
102
Tablica 48. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a)1 i
stupanj po Clarku u skupini 141 bolesnika s lokaliziranom bolešću (stadiji 1 i 2 po American Joint
Committee on Cancer) za koje postoje podaci o stupnju po Clarku primarnog tumora.
stupanj po Clarku pozitivni /broj (%)/ negativni /broj (%)/ ukupno
/broj/
1 i 2 3 (9,4%) 29 (90,6%) 32
3 14 (23,3%) 46 (76,7%) 60
4 7 (17,5%) 33 (82,5%) 40
5 2 (22,2%) 7 (77,8%) 9
ukupno 26 (22,6%) 115 (81,6%) 141 1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan
* nije nađen trend promjene udjela bolesnika s pozitivnom vrijednosti oba biljega sa porastom stupnja po Clarku (p=0,58)
u više od 20% ćelija bila manja od 5. Stoga sam istražio razlikuje li se distribucija
vrijednosti biljega (udio bolesnika s pozitivnom i negativnom vrijednosti biljega) između
skupina bolesnika s različitom lokalizacijom metastaza regionalnih limfnih čvorova nakon
objedinjavanja skupina s obzirom na lokalizaciju metastaza regionalnih limfnih čvorova. U
skupini 43 bolesnika s metastazama regionalnih limfnih čvorova statistički se značajno
razlikovala jedino distribucija vrijednosti određivanja oba biljega (definirane kao pozitivne
ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) između skupine bolesnika s
metastazama regionalnih limfnih čvorova u aksili i skupine s drugom lokalizacijom
metastaza regionalnih limfnih čvorova (glava, vrat, supraklavikularno i ingvinum)
(Fisherov egzaktni test: p=0,01). U tome je slučaju udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti
određivanja oba biljega bio veći u osoba s metastazama regionalnih limfnih čvorova u
aksili.
Tablica 52. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze i lokalizaciju metastaza
regionalnih limfnih čvorova u skupini 43 bolesnika s metastazama regionalnih limfnih čvorova.
lokalizacija metastaza
regionalnih limfnih čvorova
pozitivni na tirozinazu /broj (%)/
negativni na tirozinazu /broj (%)/
ukupno
/broj/
glava, vrat i supraklavikularno
2 (11,1%) 16 (88,9%) 18
aksila 4 (30,8%) 9 (69,2%) 13
ingvinum 1 (8,3%) 11 (91,7%) 12
ukupno 7 (16,3%) 36 (83,7%) 43
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti tirozinaze i lokalizacije metastaza regionalnih limfnih čvorova
105
Tablica 53. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a i lokalizaciju metastaza
regionalnih limfnih čvorova u skupini 43 bolesnika s metastazama regionalnih limfnih čvorova.
lokalizacija metastaza
regionalnih limfnih čvorova
pozitivni na MITF /broj (%)/
negativni na MITF /broj (%)/
ukupno
/broj/
glava, vrat i supraklavikularno
3 (16,7%) 15 (83,3%) 18
aksila 5 (38,5%) 8 (61,5%) 13
ingvinum 1 (8,3%) 11 (91,7%) 12
ukupno 9 (20,9%) 34 (79,1%) 43
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti MITF-a i prisutnosti metastaza regionalnih limfnih čvorova
Tablica 54. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a)1 i
lokalizaciju metastaza regionalnih limfnih čvorova u skupini 43 bolesnika s metastazama
regionalnih limfnih čvorova.
lokalizacija metastaza
regionalnih limfnih čvorova
pozitivni /broj (%)/ negativni /broj (%)/ ukupno
/broj/
glava, vrat i supraklavikularno
4 (22,2%) 14 (77,8%) 18
aksila 8 (61,5%) 5 (38,5%) 13
ingvinum 2 (16,7%) 10 (83,3%) 12
ukupno 14 (32,6%) 29 (67,4%) 43 1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan
* pozitivna vrijednost oba biljega bila je statistički značajno učestalija u bolesnika s metastazama regionalnih limfnih čvorova u aksili nego u bolesnika s drugim lokalizacijama metastaza regionalnih limfnih čvorova (p=0,01)
4.12.3. BROJ REGIONALNIH LIMFNIH ČVOROVA ZAHVAĆENIH
METASTAZAMA
Podaci o broju regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama postojali su za
42 od 43 bolesnika s metastazama regionalnih limfnih čvorova. U tablicama koje pokazuju
povezanost vrijednosti biljega i broja regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama
u skupini 42 bolesnika s podacima o broju regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih
106
metastazama (Tablica 55, Tablica 56, Tablica 57), očekivana frekvencija je u više od 20%
ćelija bila manja od 5. Stoga sam istražio razlikuje li se distribucija vrijednosti biljega
(udio bolesnika s pozitivnom i negativnom vrijednosti biljega) između skupina s različitim
brojem regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama nakon objedinjavanja
skupina s obzirom na broj regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama. U skupini
42 bolesnika s podacima o broju regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama
pokazalo se da je udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze statističko značajno
veći u skupini bolesnika s više od jednim regionalnim limfnim čvorom zahvaćenim
metastazama nego u skupini bolesnika s jednim regionalnim limfnim čvorom zahvaćenim
metastazama (Fisherov egzaktni test: p=0,04). U skupini 42 bolesnika s podacima o broju
regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama distribucija vrijednosti MITF-a nije
se statistički značajno razlikovala između skupina bolesnika s različitim brojem
regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama nakon objedinjavanja skupina s
obzirom na broj regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama. U skupini 42
bolesnika s podacima o broju regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama udio
bolesnika s pozitivnom vrijednosti određivanja oba biljega (definiranom kao pozitivnom
ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) pokazao se statističko značajno
većim u skupini bolesnika s više od jednim regionalnim limfnim čvorom zahvaćenim
metastazama nego u skupini bolesnika s jednim regionalnim limfnim čvorom zahvaćenim
metastazama (Hi-kvadrat test: χ2 uz Yatesovu korekciju=6,31; stupnjevi slobode=1;
p=0,01; χ2 bez Yatesove korekcije=8,07; stupnjevi slobode=1; p=0,01).
Tablica 55. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze i broj regionalnih limfnih
čvorova zahvaćenih metastazama u skupini 42 bolesnika s podatkom o broju regionalnih limfnih
čvorova zahvaćenih metastazama.
broj rlč1 zahvaćenih
metastazama
pozitivni na tirozinazu /broj (%)/
negativni na tirozinazu /broj (%)/
ukupno
/broj/
1 1 (4,5%) 21 (95,5%) 22
2–3 4 (40,0%) 6 (60,0%) 10
>3 2 (20,0%) 8 (80,0%) 10
ukupno 7 (16,7%) 35 (83,3%) 42 1 regionalnih limfnih čvorova
* pozitivna vrijednost tirozinaze bila je statistički značajno učestalija u bolesnika s više od jednim regionalnim limfnim čvorom zahvaćenim metastazama nego u bolesnika s jednim regionalnim limfnim čvorom zahvaćenim metastazama (p=0,04)
107
Tablica 56. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a i broj regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama u skupini 42 bolesnika s podatkom o broju regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama.
broj rlč1 zahvaćenih
metastazama
pozitivni na MITF /broj (%)/
negativni na MITF /broj (%)/
ukupno
/broj/
1 3 (13,6%) 19 (86,4%) 22
2–3 2 (20,0%) 8 (80,0%) 10
>3 4 (40,0%) 6 (60,0%) 10
ukupno 9 (21,4%) 33 (78,6%) 42 1 regionalnih limfnih čvorova
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti MITF-a i broja regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama
Tablica 57. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a)1 i broj
regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama u skupini 42 bolesnika s podatkom o broju
ukupno 14 (33,3%) 28 (66,7%) 42 1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan; 2 regionalnih limfnih čvorova
* pozitivna vrijednost oba biljega bila je statistički značajno učestalija u bolesnika s više od jednim regionalnim limfnim čvorom zahvaćenim metastazama nego u bolesnika s jednim regionalnim limfnim čvorom zahvaćenim metastazama (p=0,01)
Budući da je broj regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazom značajan
prognostički čimbenik samo u skupini bolesnika u stadiju 3 po AJCC, posebno sam istražio
razlikuje li se distribucija vrijednosti biljega (udio bolesnika s pozitivnom i negativnom
vrijednosti biljega) između skupina bolesnika s različitim brojem regionalnih limfnih
čvorova zahvaćenih metastazama u navedenoj skupini bolesnika. U tablicama koje
108
pokazuju povezanost vrijednosti biljega i broja regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih
metastazama u skupini 33 bolesnika u stadiju 3 po AJCC s podacima o broju regionalnih
bolesnika s pozitivnom vrijednosti određivanja oba biljega (definiranom kao pozitivnom
ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) pokazao se također statistički
značajno većim u skupini bolesnika s više od tri regionalna limfna čvora zahvaćena
metastazama u odnosu na skupinu bolesnika s tri ili manje od tri regionalna limfna čvora
zahvaćena metastazama u navedenoj skupini bolesnika (Fisherov egzaktni test: p=0,03).
109
Tablica 58. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze i broj regionalnih limfnih
čvorova zahvaćenih metastazama u skupini 33 bolesnika u stadiju 3 po American Joint Committee
on Cancer s podacima o broju regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama.
broj rlč1 zahvaćenih
metastazama
pozitivni na tirozinazu /broj (%)/
negativni na tirozinazu /broj (%)/
ukupno
/broj/
1 0 (0,0%) 19 (100,0%) 19
2–3 3 (37,5%) 5 (62,5%) 8
>3 2 (20,0%) 4 (80,0%) 6
ukupno 5 (15,2%) 28 (84,8%) 33 1 regionalnih limfnih čvorova
* pozitivna vrijednost tirozinaze bila je statistički značajno učestalija u bolesnika s više od jednim regionalnim limfnim čvorom zahvaćenim metastazama nego u bolesnika s jednim regionalnim limfnim čvorom zahvaćenim metastazama (p=0,01)
Tablica 59. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a i broj regionalnih limfnih
čvorova zahvaćenih metastazama u skupini 33 bolesnika u stadiju 3 po American Joint Committee
on Cancer s podacima o broju regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama.
broj rlč1 zahvaćenih
metastazama
pozitivni na MITF /broj (%)/
negativni na MITF /broj (%)/
ukupno
/broj/
1 1 (5,3%) 18 (94,7%) 19
2–3 1 (12,5%) 7 (87,5%) 8
>3 3 (50,0%) 3 (50,0%) 6
ukupno 5 (15,2%) 28 (84,8%) 33 1 regionalnih limfnih čvorova
* pozitivna vrijednost MITF-a bila je statistički značajno učestalija u bolesnika s više od tri regionalna limfna čvora zahvaćena metastazama nego u bolesnika s tri ili manje regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama (p=0,03)
110
Tablica 60. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a)1 i broj
regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama u skupini 33 bolesnika u stadiju 3 po
American Joint Committee on Cancer s podacima o broju regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih
ukupno 9 (27,3%) 24 (72,7%) 33 1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan; 2 regionalnih limfnih čvorova
* pozitivna vrijednost oba biljega bila je statistički značajno učestalija u bolesnika s više od jednim regionalnim limfnim čvorom zahvaćenim metastazama nego u bolesnika s jednim regionalnim limfnim čvorom zahvaćenim metastazama (p=0,0015) te u bolesnika s više od tri regionalna limfna čvora zahvaćena metastazama nego u bolesnika s tri ili manje regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama (p=0,03)
4.13. VRIJEDNOSTI BILJEGA I UDALJENE METASTAZE 4.13.1. PRISUTNOST UDALJENIH METASTAZA
U skupinu bolesnika s udaljenim metastazama svrstani su svi bolesnici kojima su
udaljene metastaze potvrđene bilo kada prije uzimanja uzorka krvi za analizu. U skupini
svih 201 bolesnika udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze nije se statistički
značajno razlikovao između skupine bolesnika s udaljenim metastazama i onih bez
udaljenih metastaza (Fisherov egzaktni test: p=0,15) (Tablica 61). U skupini svih 201
bolesnika ni udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti MITF-a nije se statistički značajno
razlikovao između skupine bolesnika s udaljenim metastazama i onih bez udaljenih
metastaza (Fisherov egzaktni test: p=0,05) (Tablica 62). U skupini svih 201 bolesnika udio
bolesnika s pozitivnom vrijednosti određivanja oba biljega (definiranom kao pozitivnom
ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) pokazao se statistički značajno
većim u skupini bolesnika s udaljenim metastazama u odnosu na bolesnike bez udaljenih
Tablica 61. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze i prisutnost udaljenih
metastaza u skupini 201 bolesnika s melanomom.
udaljene metastaze pozitivni na tirozinazu /broj (%)/
negativni na tirozinazu /broj (%)/
ukupno
/broj/
prisutne 3 (21,4%) 11 (78,6%) 14
nisu prisutne 17 (9,1%) 170 (90,9%) 187
ukupno 20 (10,0%) 181 (90,0%) 201
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti tirozinaze i prisutnosti udaljenih metastaza (p=0,15)
Tablica 62. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a i prisutnost udaljenih metastaza
u skupini 201 bolesnika s melanomom.
udaljene metastaze pozitivni na MITF /broj (%)/
negativni na MITF /broj (%)/
ukupno
/broj/
prisutne 5 (35,7%) 9 (64,3%) 14
nisu prisutne 27 (14,4%) 160 (85,6%) 187
ukupno 32 (15,9%) 169 (84,1%) 201
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti MITF-a i prisutnosti udaljenih metastaza (p=0,05)
Tablica 63. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a)1 i
prisutnost udaljenih metastaza u skupini 201 bolesnika s melanomom.
udaljene metastaze pozitivni /broj (%)/ negativni /broj (%)/ ukupno
/broj/
prisutne 7 (50,0%) 7 (50,0%) 14
nisu prisutne 40 (21,4%) 147 (78,6%) 187
ukupno 47 (23,4%) 154 (76,6%) 201 1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan
* pozitivna vrijednost oba biljega bila je statistički značajno učestalija u bolesnika s prisutnim udaljenim metastazama (p=0,02)
112
4.13.2. LOKALIZACIJA UDALJENIH METASTAZA
U skupini 14 bolesnika s udaljenim metastazama udio bolesnika s pozitivnom
vrijednosti tirozinaze nije se statistički značajno razlikovao između skupine bolesnika s
udaljenim metastazama na koži i u limfnim čvorovima i onih s udaljenim metastazama u
visceralnim organima (Fisherov egzaktni test: p=0,54) (Tablica 64). U skupini 14
bolesnika s udaljenim metastazama ni udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti MITF-a nije
se statistički značajno razlikovao između skupine bolesnika s udaljenim metastazama na
koži i u limfnim čvorovima i onih s udaljenim metastazama u visceralnim organima
(Fisherov egzaktni test: p=0,30) (Tablica 65). Ni udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti
određivanja oba biljega (definiranom kao pozitivnom ako je barem jedan biljeg (tirozinaza
ili MITF) pozitivan) također se nije statistički značajno razlikovao između skupine
bolesnika s udaljenim metastazama na koži i u limfnim čvorovima i onih s udaljenim
metastazama u visceralnim organima u skupini 14 bolesnika s udaljenim metastazama
(Fisherov egzaktni test: p=0,59) (Tablica 66).
Tablica 64. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze i lokalizaciju udaljenih
metastaza u skupini 14 bolesnika s udaljenim metastazama.
lokalizacija udaljenih metastaza
pozitivni na tirozinazu /broj (%)/
negativni na tirozinazu /broj (%)/
ukupno
/broj/
koža i limfni čvorovi 1 (12,5%) 7 (87,5%) 8
visceralni organi 2 (33,3%) 4 (66,7%) 6
ukupno 3 (21,4%) 11 (78,6%) 14
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti tirozinaze i lokalizacije udaljenih metastaza (p=0,54)
Tablica 65. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a i lokalizaciju udaljenih
metastaza u skupini 14 bolesnika s udaljenim metastazama.
lokalizacija udaljenih metastaza
pozitivni na MITF /broj (%)/
negativni na MITF /broj (%)/
ukupno
/broj/
koža i limfni čvorovi 4 (50,0%) 4 (50,0%) 8
visceralni organi 1 (16,7%) 5 (83,3%) 6
ukupno 5 (35,7%) 9 (64,3%) 14
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti MITF-a i lokalizacije udaljenih metastaza (p=0,30)
113
Tablica 66. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a)1 i
lokalizaciju udaljenih metastaza u skupini 14 bolesnika s udaljenim metastazama.
lokalizacija udaljenih metastaza
pozitivni /broj (%)/ negativni /broj (%)/ ukupno
/broj/
koža i limfni čvorovi 5 (62,5%) 3 (37,5%) 8
visceralni organi 2 (33,3%) 4 (66,7%) 6
ukupno 7 (50,0%) 7 (50,0%) 14 1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti oba biljega i lokalizacije udaljenih metastaza (p=0,59)
4.13.3. BROJ UDALJENIH METASTAZA
U skupini 14 bolesnika s udaljenim metastazama udio bolesnika s pozitivnom
vrijednosti tirozinaze pokazao se statistički značajno većim u skupini bolesnika s dvije ili
više udaljenih metastaza u odnosu na skupinu bolesnika s jednom udaljenom metastazom
(Fisherov egzaktni test: p=0,03) (Tablica 67). U skupini 14 bolesnika s udaljenim
metastazama udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti MITF-a nije se statistički značajno
razlikovao između skupine bolesnika s jednom udaljenom metastazom i onih sa dvije ili
više udaljenih metastaza (Fisherov egzaktni test: p=1,0000) (Tablica 68). Ni udio bolesnika
s pozitivnom vrijednosti određivanja oba biljega (definiranom kao pozitivnom ako je
barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) nije se statistički značajno razlikovao
između skupine bolesnika s jednom udaljenom metastazom i onih sa dvije ili više udaljenih
metastaza u skupini 14 bolesnika s udaljenim metastazama (Fisherov egzaktni test: p=0,46)
(Tablica 69).
Tablica 67. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze i broj udaljenih metastaza u
skupini 14 bolesnika s udaljenim metastazama.
broj udaljenih metastaza
pozitivni na tirozinazu /broj (%)/
negativni na tirozinazu /broj (%)/
ukupno
/broj/
1 1 (8,3%) 11 (91,7%) 12
≥ 2 2 (100,0%) 0 (0,0%) 2
ukupno 3 (21,4%) 11 (78,6%) 14
* pozitivna vrijednost tirozinaze bila je statistički značajno učestalija u bolesnika s dvije ili više udaljenih metastaza nego u bolesnika s jednom udaljenom metastazom (p=0,03)
114
Tablica 68. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a i broj udaljenih metastaza u
skupini 14 bolesnika s udaljenim metastazama.
broj udaljenih metastaza
pozitivni na MITF /broj (%)/
negativni na MITF /broj (%)/
ukupno
/broj/
1 4 (33,3%) 8 (66,7%) 12
≥ 2 1 (50,0%) 1 (50,0%) 2
ukupno 5 (35,7%) 9 (64,3%) 14
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti MITF-a i broja udaljenih metastaza (p=1,0000)
Tablica 69. Distribucija bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a)1 i broj
udaljenih metastaza u skupini 14 bolesnika s udaljenim metastazama.
broj udaljenih metastaza
pozitivni /broj (%)/ negativni /broj (%)/ ukupno
/broj/
1 5 (41,7%) 7 (58,3%) 12
≥ 2 2 (100,0%) 0 (0,0%) 2
ukupno 7 (50,0%) 7 (50,0%) 14 1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti oba biljega i broja udaljenih metastaza (p=0,46)
4.14. VRIJEDNOSTI BILJEGA I LOKALNI RECIDIV
Među 12 bolesnika koliko ih je do dana uzimanja uzorka krvi za analizu razvilo
lokalni recidiv, dvoje (16,7%) ih je bilo pozitivno samo na tirozinazu, 3 (25,0%) samo na
MITF, jedan (8,3%) na tirozinazu i na MITF, a 6 (50,0%) ih je bilo negativno na oba
biljega. U skupini svih 201 bolesnika udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze
nije se statistički značajno razlikovao između skupine bolesnika koji su do dana uzimanja
uzorka krvi za analizu razvili lokalni recidiv i onih koji nisu (Fisherov egzaktni test:
p=0,10). Ni udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti MITF-a nije se statistički značajno
razlikovao između skupine bolesnika koji su do dana uzimanja uzorka krvi za analizu
razvili lokalni recidiv i onih koji nisu u skupini svih 201 bolesnika (Fisherov egzaktni test:
p=0,10). Udio bolesnika s pozitivnom vrijednost određivanja oba biljega (definiranom kao
pozitivnom ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) pokazao se statistički
115
značajno većim u skupini bolesnika koji su do dana uzimanja uzorka krvi za analizu razvili
lokalni recidiv u odnosu na one koji nisu u skupini svih 201 bolesnika (Fisherov egzaktni
test: p=0,04).
4.15. VRIJEDNOSTI BILJEGA I DRUGI PRIMARNI MELANOM,
RECIDIV METASTAZA REGIONALNIH LIMFNIH ČVOROVA TE
LIMFATIČKE METASTAZE
Među četvero bolesnika u koliko ih je do dana uzimanja uzorka krvi za analizu
dijagnosticiran drugi primarni melanom, jedan (25,0%) je bio pozitivan na tirozinazu i na
MITF, dok ih je 3 (75,0%) bilo negativno na oba biljega.
Među petero bolesnika koliko ih je do dana uzimanja uzorka krvi za analizu razvilo
recidiv metastaza regionalnih limfnih čvorova, jedan (20,0%) je bio pozitivan samo na
MITF, jedan (20,0%) na tirozinazu i na MITF, a 3 (60,0%) ih je bilo negativno na oba
biljega.
Među petero bolesnika koliko ih je imalo limfatičke metastaze (satelitske metastaze)
dijagnosticirane do dana uzimanja uzorka krvi za analizu, dvoje (40,0%) ih je bilo
pozitivnih samo na MITF, dok ih je 3 (60,0%) bilo negativno na oba biljega.
4.16. VRIJEDNOSTI BILJEGA I TERAPIJA 4.16.1. SISTEMSKA TERAPIJA
U skupinu bolesnika koji su primali sistemsku terapiju svrstani su svi bolesnici koji
su primali kemoterapiju i/ili imunoterapiju bilo kada prije uzimanja uzorka krvi za analizu.
U skupini svih 201 bolesnika udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze nije se
statistički značajno razlikovao između skupine bolesnika koji su primali sistemsku terapiju
i onih koji nisu (Fisherov egzaktni test: p=1,0000) (Tablica 70). U skupini svih 201
bolesnika ni udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti MITF-a nije se statistički značajno
razlikovao između skupine bolesnika koji su primali sistemsku terapiju i onih koji nisu
(Hi-kvadrat test: χ2 uz Yatesovu korekciju=0,01; stupnjevi slobode=1; p=0,91) (Tablica
71). Ni udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti određivanja oba biljega (definiranom kao
pozitivnom ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) također se nije
116
statistički značajno razlikovao između skupine bolesnika koji su primali sistemsku terapiju
i onih koji nisu u skupini svih 201 bolesnika (Hi-kvadrat test: χ2 uz Yatesovu
nisu primali sistemsku terapiju 40 (24,2%) 125 (75,8%) 165
ukupno 48 (23,9%) 153 (76,1%) 201 1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan; 2kemoterapiju i/ili imunoterapiju bilo kada prije uzimanja uzorka krvi za analizu
* nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti oba biljega i primanja prethodne sistemske terapije (p=0,69)
4.16.2. OPERACIJA
Vrijeme proteklo od prve operacije računalo se kao vrijeme proteklo od prve
operacije melanoma (operacije primarnog melanoma, odnosno operacije metastaza u
bolesnika s nepoznatim primarnim melanomom) do uzimanja uzorka krvi za analizu. U
skupini svih 201 bolesnika nije bilo statistički značajne razlike u vremenu proteklom od
prve operacije između skupine bolesnika s pozitivnom vrijednošću tirozinaze i onih s
Slika 26). U skupini svih 201 bolesnika nije bilo statistički značajne razlike u vremenu
proteklom od prve operacije ni između skupine bolesnika s pozitivnom vrijednošću MITF-
-a i onih s negativnom vrijednošću MITF-a (Mann Whitney U test: z=–0,46; p=0,65)
(Tablica 73, Slika 27). U skupini svih 201 bolesnika također nije bilo statistički značajne
razlike u vremenu proteklom od prve operacije ni između skupine bolesnika s pozitivnom i
onih s negativnom vrijednošću određivanja oba biljega (definiranom kao pozitivnom ako je
barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) (Mann Whitney U test: z=0,37; p=0,71)
(Tablica 73, Slika 28).
118
Tablica 73. Parametri distribucije vremena proteklog od prve operacije melanoma u različitim
skupinama bolesnika s obzirom na vrijednost biljega (tirozinaze i MITF-a) u skupini 201 bolesnika
s melanomom.
PARAMETRI DISTRIBUCIJE VREMENA PROTEKLOG OD PRVE OPERACIJE
(MJESECI) VRIJEDNOST BILJEGA (BROJ BOLESNIKA)
srednja vrijednost
standardna devijacija
medijan raspon
pozitivni na tirozinazu (20) 26,6 43,2 12,1 –1,0-187,6
negativni na tirozinazu (181) 26,6 34,6 16,6 –0,5-225,2
pozitivni na MITF (32) 27,4 31,6 16,3 0,3-134,0
negativni na MITF (169) 26,5 30,2 16,1 –1,0-225,2
pozitivni na oba biljega1 (48)
22,7 27,7 13,8 –1,0-134,0
negativni na oba biljega2 (153) 27,8 37,4 16,8 –0,5-225,2
1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan; 2 vrijednost je negativna ako su oba biljega (tirozinaza i MITF) negativni
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST TIROZINAZE
VR
IJE
ME
PR
OT
EK
LO
OD
PR
VE
OP
ER
AC
IJE
(m
jese
ci)
-20
20
60
100
140
180
220
260
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,754 (Mann Whitney U test)
Slika 26. Distribucije vremena proteklog od prve operacije melanoma u različitim skupinama
bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze u skupini 201 bolesnika s melanomom.
119
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST MITF-a
VR
IJE
ME
PR
OT
EK
LO
OD
PR
VE
OP
ER
AC
IJE
(m
jese
ci)
-20
20
60
100
140
180
220
260
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,647 (Mann Whitney U test)
Slika 27. Distribucije vremena proteklog od prve operacije melanoma u različitim skupinama
bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a u skupini 201 bolesnika s melanomom.
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST BILJEGA
VR
IJE
ME
PR
OT
EK
LO
OD
PR
VE
OP
ER
AC
IJE
(m
jese
ci)
-20
20
60
100
140
180
220
260
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,710 (Mann Whitney U test)
Slika 28. Distribucije vremena proteklog od prve operacije melanoma u različitim skupinama
bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a) u skupini 201 bolesnika s
melanomom. Vrijednost je definirana kao pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF)
pozitivan, a negativna ako su oba biljega negativna.
120
Vrijeme proteklo od posljednje operacije računalo se kao vrijeme proteklo od
posljednje operacije melanoma (primarnog melanoma, metastaza ili recidiva) prije
uzimanja uzorka krvi za analizu do uzimanja uzorka krvi za analizu. U skupini svih 201
bolesnika nije bilo statistički značajne razlike u vremenu proteklom od posljednje operacije
između skupine bolesnika s pozitivnom vrijednošću tirozinaze i onih s negativnom
vrijednošću tirozinaze (Mann Whitney U test: z=1,29; p=0,20) (Tablica 74, Slika 29). U
skupini svih 201 bolesnika nije bilo statistički značajne razlike u vremenu proteklom od
posljednje operacije ni između skupine bolesnika s pozitivnom vrijednošću MITF-a i onih
s negativnom vrijednošću MITF-a (Mann Whitney U test: z=0,10; p=0,92) (Tablica 74,
Slika 30). U skupini svih 201 bolesnika također nije bilo statistički značajne razlike u
vremenu proteklom od posljednje operacije ni između skupine bolesnika s pozitivnom i
onih s negativnom vrijednošću određivanja oba biljega (definiranom kao pozitivnom ako je
barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan) (Mann Whitney U test: z=1,30; p=0,19)
(Tablica 74, Slika 31).
Tablica 74. Parametri distribucije vremena proteklog od posljednje operacije melanoma u
različitim skupinama bolesnika s obzirom na vrijednost biljega (tirozinaze i MITF-a) u skupini 201
bolesnika s melanomom.
PARAMETRI DISTRIBUCIJE VREMENA PROTEKLOG OD POSLJEDNJE
OPERACIJE (MJESECI) VRIJEDNOST BILJEGA (BROJ BOLESNIKA)
srednja vrijednost
standardna devijacija
medijan raspon
pozitivni na tirozinazu (20) 21,1 43,9 6,2 –0,7-187,6
negativni na tirozinazu (181) 24,3 35,4 12,9 –0,5-225,0
pozitivni na MITF (32) 21,2 29,9 10,0 –0,3-134,0
negativni na MITF (169) 24,5 37,3 12,3 –0,7-225,0
pozitivni na oba biljega1 (48)
17,1 26,0 8,9 –0,7-134,0
negativni na oba biljega2 (153) 26,1 38,6 13,2 –0,5-225,0
1 vrijednost je pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF) pozitivan; 2 vrijednost je negativna ako su oba biljega (tirozinaza i MITF) negativni
121
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST TIROZINAZE
VR
IJE
ME
PR
OT
EK
LO
OD
PO
SL
JED
NJE
O
PE
RA
CIJ
E (
mje
seci
)
-20
20
60
100
140
180
220
260
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,197 (Mann Whitney U test)
Slika 29. Distribucije vremena proteklog od posljednje operacije melanoma u različitim skupinama
bolesnika s obzirom na vrijednost tirozinaze u skupini 201 bolesnika s melanomom.
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST MITF-a
VR
IJE
ME
PR
OT
EK
LO
OD
PO
SL
JED
NJE
O
PE
RA
CIJ
E (
mje
seci
)
-20
20
60
100
140
180
220
260
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,918 (Mann Whitney U test)
Slika 30. Distribucije vremena proteklog od posljednje operacije melanoma u različitim skupinama
bolesnika s obzirom na vrijednost MITF-a u skupini 201 bolesnika s melanomom.
122
RASPON
25. - 75. CENTIL
MEDIJAN
VRIJEDNOST BILJEGA
VR
IJE
ME
PR
OT
EK
LO
OD
PO
SL
JED
NJE
O
PE
RA
CIJ
E (
mje
seci
)
-20
20
60
100
140
180
220
260
NEGATIVNA POZITIVNA
p=0,194 (Mann Whitney U test)
Slika 31. Distribucije vremena proteklog od posljednje operacije melanoma u različitim skupinama
bolesnika s obzirom na vrijednost oba biljega (tirozinaze i MITF-a) u skupini 201 bolesnika s
melanomom. Vrijednost je definirana kao pozitivna ako je barem jedan biljeg (tirozinaza ili MITF)
pozitivan, a negativna ako su oba biljega negativna.
123
5. RASPRAVA
124
U ovom istraživanju je po prvi put istražen MITF kao biljeg za otkrivanje
cirkulirajućih melanomskih stanica metodom RT-PCR. MITF je analiziran kao dodatni
biljeg uz tirozinazu, najčešće primjenjivani biljeg za otkrivanje cirkulirajućih melanomskih
stanica metodom RT-PCR.
Ni vrijednost tirozinaze niti vrijednost MITF-a nisu bile pozitivne niti u jednom od
uzoraka krvi 40 zdravih dobrovoljaca. Ovi rezultati su u skladu s rezultatima prethodnih
istraživanja, koja su sva pokazala vrlo visoku specifičnost tirozinaze kao biljega za
otkrivanje cirkulirajućih melanomskih stanica metodom RT-PCR (Brownbridge i sur.,
2001; Hoon i sur., 1995; Brossart i sur., 1993; Jung i sur., 1997; Glaeser i sur., 1997;
Szenajch i sur., 1998; Farthmann i sur., 1998; Smith i sur., 1991; Mellado i sur., 2002;
Tsao i sur., 2001; Gogas i sur., 2002; Reinhold i sur., 1997; Curry i sur., 1998; Schittek i
sur., 1999a; Kulik i sur., 2001; Schrader i sur., 2000; Mellado i sur., 1999; Curry i sur.,
2001; Proebstle i sur., 2000; Mellado i sur., 1996; Battayani i sur., 1995; Kunter i sur.,
1996; Queraux i sur., 2001). Vrijednost tirozinaze je bila pozitivna samo u dvije od 512
negativnih kontrola (zdravih dobrovoljaca ili bolesnika s drugim tumorima koji nisu imali
melanom) u 23 različita istraživanja obrađena u metaanalizi koju su proveli Tsao i
suradnici (Tsao i sur., 2001).
Specifičnost MITF-a kao biljega za otkrivanje cirkulirajućih melanomskih stanica
nije istraživana u drugim istraživanjima. Od drugih molekula koje su uz tirozinazu
istraživane kao biljezi za otkrivanje cirkulirajućih melanomskih stanica metodom RT-PCR
visoku specifičnost su pokazale MIA, Melan-A/MART-1, MAGE-3 i TRP-2, dok su za
MUC18, p97 i gp100 dobivene pozitivne vrijednosti i u zdravih dobrovoljaca (Mühlbauer i
sur. 1999; Hoon i sur., 1995; Kulik i sur., 2001; Curry i sur., 1998; Schmidt i sur., 2002;
Schrader i sur., 2000; Brownbridge i sur., 2001; Schittek i sur., 1999b).
Prag detekcije oba biljega (tirozinaze i MITF-a) bio je dovoljno nizak da omogući
otkrivanje najmanje 50 melanomskih stanica u 10 mL periferne krvi, odnosno jedne
melanomske stanice među 0,82 x 106 leukocita periferne krvi. U većini drugih istraživanja
prag detekcije tirozinaze bio je dovoljno nizak da omogući otkrivanje od 1 do 10
melanomskih stanica u 10 mL periferne krvi (Brownbridge i sur., 2001; Hoon i sur., 1995;
Brossart i sur., 1993; Jung i sur., 1997; Glaeser i sur., 1997; Szenajch i sur., 1998;
Farthmann i sur., 1998; Smith i sur., 1991; Mellado i sur., 2002; Tsao i sur., 2001; Gogas i
sur., 2002; Reinhold i sur., 1997; Curry i sur., 1998; Schittek i sur., 1999b; Kulik i sur.,
2001; Schrader i sur., 2000; Mellado i sur., 1999; Curry i sur., 2001; Proebstle i sur., 2000;
Mellado i sur., 1996; Battayani i sur., 1995; Kunter i sur., 1996; Queraux i sur., 2001).
125
Prag detekcije MITF-a kao biljega za otkrivanje cirkulirajućih melanomskih stanica
nije istraživan u drugim istraživanjima. Prag detekcije biljega Melan-A/MART-1 bio je,
kao i u slučaju tirozinaze, u većini istraživanja dovoljno nizak da omogući otkrivanje od 1
do 10 melanomskih stanica u 10 mL periferne krvi (Kulik i sur., 2001; Curry i sur., 1998;
Schittek i sur., 1999b). Mühlbauer i suradnici su određivanjem biljega MIA uspjeli otkriti
najmanje 10 melanomskih stanica u 1 mL periferne krvi (Mühlbauer i sur., 1999). Schrader
i suradnici su otkrili najmanje 1 melanomsku stanicu među 105 leukocita periferne krvi
određivanjem biljega Melan-A/MART-1, MAGE-3, odnosno TRP-2, dok su određivanjem
tirozinaze otkrili najmanje 1 melanomsku stanicu među 106 leukocita periferne krvi
(Schrader i sur., 2000).
Nešto viši prag detekcije u ovom istraživanju može biti posljedica stanične linije
koju sam koristio pri njegovom određivanju. Pokazano je da različite linije melanomskih
stanica imaju različite razine ekspresije pojedinih melanomskih antigena uključujući i
tirozinazu (Kulik i sur., 2001; Glaeser i sur., 1997). Kulik i suradnici su ispitali 13
različitih linija melanomskih stanica i pokazali da ih među njima samo 9 eksprimira gen za
tirozinazu, 6 za MUC-1, 3 za p97, 3 za MAGE-3 i 9 za MART-1 (Kulik i sur., 2001).
Glaeser i suradnici su odredili prag detekcije tirozinaze koristeći 5 različitih linija
melanomskih stanica (Glaeser i sur., 1997). Sa staničnim linijama Sk-Mel-23 i Sk-Mel-28
uspjeli su otkriti najmanje jednu, sa staničnom linijom Sk-Mel-25 najmanje 103, a sa
staničnom linijom WM-1314 najmanje 104 melanomskih stanica u 10 mL periferne krvi.
Pokazano je da prag detekcije cirkulirajućih melanomskih stanica značajno ovisi i o
metodi obrade uzoraka krvi. U ovom sam istraživanju primijenio izdvajanje
mononuklearnih stanica metodom razdvajanja u gradijentu fikola gustoće 1,077 g/mL, zato
jer je u ranijim istraživanjima pokazano da takav postupak omogućuje postizanje nižeg
praga detekcije cirkulirajućih melanomskih stanica nego druge metode obrade uzoraka krvi
(Schittek i sur., 1999b; Jung i sur., 1997). Schittek i suradnici su usporedili četiri različite
metode obrade uzoraka krvi koje su primjenjivane u ranijim istraživanjima otkrivanja
cirkulirajućih melanomskih stanica metodom RT-PCR (Schittek i sur., 1999b). Nakon
izravne izolacije RNA iz pune krvi uspjeli su otkriti najmanje 300 melanomskih stanica
dodanih u krv. Kada su izolirali RNA iz krvi nakon lize eritrocita otkrili su najmanje 50
melanomskih stanica dodanih u krv, ali samo u jednom od 5 obrađenih uzoraka krvi.
Najniži prag detekcije postigli su izolacijom RNA iz mononuklearnih stanice izdvojenih
metodom razdvajanja u gradijentu fikola gustoće 1,077 g/mL. Tom metodom su u 60%
obrađenih uzoraka otkrili najmanje dvije melanomske stanice dodane u krv, dok su u svim
126
obrađenim uzorcima krvi uspjeli otkriti 40 melanomskih stanica dodanih u krv. Izolacijom
RNA iz mononuklearnih stanice izoliranih metodom razdvajanja u gradijentu fikola
gustoće 1,090 g/mL postigli su viši prag detekcije nego kada su koristili fikol gustoće
1,077 g/mL. Jung i suradnici su također pokazali da se izdvajanjem mononuklearnih
stanica u gradijentu fikola prije izolacije RNA postiže niži prag detekcije melanomskih
stanica nego izolacijom RNA iz pune krvi (Jung i sur., 1997).
Produkte umnažanja PCR-om analizirao sam elektroforezom u 2%-tnom gelu
agaroze obojanom etidij-bromidom i izravnim promatranjem gela pri UV-svjetlu. Jednak
postupak je korišten i u većini drugih istraživanja (Schittek i sur., 1999a; Schittek i sur.,
1999b; Queraux i sur., 2001; Mellado i sur., 2002; Farthmann i sur., 1998; Gogas i sur.,
2002; Mellado i sur., 1996; Proebstle i sur., 2000; Kulik i sur., 2001; Jung i sur., 1997;
Glaeser i sur., 1997; Smith i sur., 1991; Curry i sur., 1998). U manjem broju istraživanja
korišten je osjetljiviji postupak hibridizacije po Southernu nakon elektroforeze u gelu
agaroze (Brownbridge i sur., 2001; Reinhold i sur., 1997; Battayani i sur., 1995; Hoon i
sur., 1995; Mühlbauer i sur. 1999). Međutim, rezultati istraživanja u kojima je
primjenjivana hibridizacija po Southernu i onih u kojima je primjenjivano bojanje etidij-
bromidom nisu se značajno razlikovali s obzirom na prag detekcije i postotak pozitivnih
uzoraka.
U ovom istraživanju vrijednost tirozinaze je bila pozitivna u 4 od 77 (5,2%)
bolesnika u stadiju 1, 5 od 66 (7,6%) bolesnika u stadiju 2, 5 od 36 (13,9%) bolesnika u
stadiju 3 te u 3 od 14 (21,4%) bolesnika u stadiju 4 po AJCC. U većini drugih istraživanja
udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze bio je veći. Tsao i suradnici su u
metaanalizi obradili 23 različita istraživanja na ukupno 1799 bolesnika s melanomom i
dobili sljedeće prosječne vrijednosti postotka bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze:
18% (95%-tni interval pouzdanosti: 3-22%) za bolesnike u stadiju 1, 28% (95%-tni
interval pouzdanosti: 23-34%) za bolesnike u stadiju 2, 30% (95%-tni interval pouzdanosti:
26-34%) za bolesnike u stadiju 3, te 45% (95%-tni interval pouzdanosti: 41-50%) za
bolesnike u stadiju 4 po AJCC (Tsao i sur., 2001). Međutim, objavljeni su i rezultati
istraživanja u kojima je udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze bio sličan
onome dobivenom u ovom istraživanju. Tako u istraživanju Tessiera i suradnika niti jedan
od 42 (0%) bolesnika u stadiju 1 nije imao pozitivnu vrijednost tirozinaze (Tessier i sur.,
1997). U istraživanju Reinholda i suradnika niti jedan od 26 (0%) bolesnika u stadijima 1 i
2 te niti jedan od 16 (0%) bolesnika u stadiju 3 nisu imali pozitivnu vrijednost tirozinaze
127
(Reinhold i sur., 1997). U istraživanju Glaeser i suradnika pozitivnu vrijednost tirozinaze
je imao jedan od 43 (2,3%) bolesnika u stadijima 1 i 2, niti jedan od 15 (0%) bolesnika u
stadiju 3 te 12 od 44 (27,3%) bolesnika u stadiju 4 (Glaeser i sur., 1997). U skupini
bolesnika u stadiju 3 pozitivnu vrijednost tirozinaze je imalo dvoje od 13 (15%) bolesnika
u istraživanju koje su proveli Mellado i suradnici te 7 od 41 (17%) bolesnika u istraživanju
koje su proveli Farthmann i suradnici (Mellado i sur., 1999; Farthmann i sur., 1998). U
skupini bolesnika u stadiju 4 pozitivnu vrijednost tirozinaze je imalo 13 od 50 (26%)
bolesnika u istraživanju koje su proveli Jung i suradnici te 13 od 80 (16,3%) bolesnika u
istraživanju koje su proveli Schrader i suradnici (Schrader i sur., 2000; Jung i sur., 1997). S
obzirom da se u svim navedenim istraživanjima prag detekcije, specifičnost i
eksperimentalni postupak nisu značajno razlikovali od istih u istraživanjima u kojima je
udio bolesnika s pozitivnom vrijednošću tirozinaze bio veći, pretpostavljamo da je nešto
niža vrijednost udjela bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze u ovom istraživanju
posljedica populacije ispitanih bolesnika, a ne samog postupka.
U kontekstu kliničke primjene posebno su zanimljivi rezultati koji se odnose na
vrijednosti tirozinaze u bolesnika s klinički potvrđenim udaljenim metastazama. U ovom
istraživanju, kao i u većini drugih istraživanja, vrijednost tirozinaze je bila negativna u
značajnom udjelu bolesnika s klinički potvrđenim udaljenim metastazama (stadij 4), što
umanjuje kliničku vrijednost ovog postupka (Tsao i sur., 2001; Jung i sur., 1997; Glaeser i
sur., 1997; Brownbridge i sur., 2001; Farthmann i sur., 1998; Mellado i sur., 1999;
Proebstle i sur., 2000; Mellado i sur., 1996; Battayani i sur., 1995; Kunter i sur., 1996;
Quereux i sur., 2001; Smith i sur., 1991; Schittek i sur., 1999a; Schrader i sur., 2000; Kulik
i sur., 2001; Reinhold i sur., 1997; Mellado i sur., 2002; Reynolds i sur., 2003).
U literaturi su ponuđena tri moguća objašnjenja ovih rezultata koja se međusobno
ne isključuju. Szenajch i suradnici su pokazali da se vjerojatnost pozitivnog nalaza
tirozinaze u perifernoj krvi bolesnika s melanomom povećava razmjerno s brojem
analiziranih uzoraka krvi pojedinog bolesnika, na osnovu čega su pretpostavili da su
melanomske stanice prisutne u cirkulaciji gotovo svih melanomskih bolesnika, ali je njihov
broj manji od praga detekcije metode (Szenajch i sur., 2002). Temeljem toga Szenajch i
suradnici su pretpostavili da bi se klinička vrijednost određivanja cirkulirajućih
melanomskih stanica povećala kada bi se analizirao veći volumen krvi (otprilike 50 mL, za
razliku od uobičajenih 5 – 10 mL) ili kada bi se istom bolesniku u više navrata uzeo veći
broj uzoraka krvi za analizu, što je oboje teško izvodivo u rutinskoj kliničkoj praksi
(Szenajch i sur., 2002).
128
Reinhold i suradnici su pokazali da su među uzorcima krvi istog melanomskog
bolesnika uzimanima u vremenskim razmacima po 2 sata neki bili pozitivni, a neki
negativni na tirozinazu (Reinhold i sur., 1997). Kako bi objasnili dobivene rezultate
ponudili su objašnjenje negativnog nalaza tirozinaze u perifernoj krvi bolesnika s
udaljenim metastazama temeljeno na modelu metastatskog procesa po kojem se tumorske
stanice otpuštaju u cirkulaciju nasumično i diskontinuirano (Reinhold i sur., 1997).
Sukladno ovom objašnjenju, klinička vrijednost određivanja cirkulirajućih melanomskih
stanica povećala bi se kada bi se analiziralo više uzoraka krvi uzetih istom bolesniku u
različito vrijeme, što je tehnički teško izvedivo, budući da se uzorci krvi najčešće uzimaju
bolesnicima za vrijeme rutinskih kontrolnih pregleda.
Moguće je i da je negativan nalaz tirozinaze u perifernoj krvi bolesnika s udaljenim
metastazama rezultat gubitka ili značajnog smanjenja ekspresiju gena za tirozinazu u dijelu
melanomskih stanica tijekom tumorske progresije uslijed dediferencijacije (Schittek i sur.,
1999a; Kulik i sur., 2001). Chen i suradnici su pronašli različitu razinu ekspresije
tirozinaze u različitim tkivnim uzorcima melanoma, među kojima manji dio nije uopće
eksprimirao tirozinazu (Chen i sur., 1995). U tom bi se slučaju klinička vrijednost
određivanja cirkulirajućih melanomskih stanica mogla povećati uvođenjem dodatnih
biljega uz tirozinazu.
U ovom istraživanju je kao dodatni biljeg uz tirozinazu istražen MITF. MITF je u
dosadašnjim istraživanjima pokazao visoku specifičnost i osjetljivost kao biljeg za
imunohistokemijsku dijagnostiku melanoma, ali dosad, po mojim saznanjima, nije
istraživan kao biljeg za otkrivanje cirkulirajućih melanomskih stanica metodom RT-PCR
(King i sur. 1999; Miettinen i sur. 2001; Granter i sur. 2002; O'Reilly i sur; 2001; Salti i
sur., 2000). RT-PCR analiza je pokazala visoku razinu ekspresije MITF-a u većini
staničnih linija melanoma i zdravih melanocita, dok u drugim (nemelanomskim i
nemelanocitnim) tumorskim i zdravim staničnim linijama nije nađena ekspresija MITF-a
(Vachtenheim i sur., 1999; Selzer i sur., 2002).
Na osnovu tih rezultata pretpostavio sam da bi MITF mogao poslužiti i kao biljeg za
otkrivanje cirkulirajućih melanomskih stanica metodom RT-PCR.
U ovom istraživanju vrijednost MITF-a bila je pozitivna u 8 od 77 (10,4%) bolesnika
u stadiju 1, 11 od 66 (16,7%) bolesnika u stadiju 2, 6 od 36 (16,7%) bolesnika u stadiju 3
te u 5 od 14 (35,7%) bolesnika u stadiju 4 po AJCC. Od ukupno 201 bolesnika 32 (15,9%)
ih je imalo pozitivnu vrijednost MITF-a, 20 (10,0%) pozitivnu vrijednost tirozinaze, a
129
samo 4 (1,9%) pozitivnu vrijednost oba biljega. Povezanost distribucije vrijednosti
tirozinaze i vrijednosti MITF-a nije se pokazala statistički značajnom. Curry i suradnici su
u skupini 123 melanomskih bolesnika pokazali da nema statistički značajne povezanosti
između vrijednosti tirozinaze i vrijednosti biljega Melan-A/MART-1 (Curry i sur., 1998).
Ovi rezultati su u skladu s hipotezama da dio melanomskih stanica tijekom tumorske
progresije može izgubiti ili smanjiti ekspresiju gena za tirozinazu te da su cirkulirajuće
melanomske stanice heterogene s obzirom na razinu ekspresije pojedinih melanomskih
biljega.
Analiza MITF-a, kao dodatnog biljega uz tirozinazu, omogućila je otkrivanje
cirkulirajućih melanomskih stanica u većeg broja bolesnika s melanomom u odnosu na
analizu samo tirozinaze. Od ukupno 201 bolesnika njih 48 (23,9%) je imalo pozitivnu
vrijednost barem jednog biljega (tirozinaze ili MITF-a) dok ih je samo 20 (10,0%) imalo
pozitivnu vrijednost tirozinaze.
Većina drugih istraživanja je također potvrdila vrijednost određivanja dodatnih biljega
uz tirozinazu. Kulik i suradnici su pokazali u skupini 80 melanomskih bolesnika da
određivanje biljega Melan-A/MART-1 uz tirozinazu omogućuje otkrivanje cirkulirajućih
melanomskih stanica u 10% više bolesnika nego određivanje samo tirozinaze (Kulik i sur.,
2001). U istraživanju Schittek i suradnika na 225 melanomskih bolesnika njih 72 (32,0%)
je imalo pozitivnu vrijednost tirozinaze ili Melan-A/MART-1, dok ih je 50 (22,2%) imalo
pozitivnu vrijednost tirozinaze, što znači da je određivanje biljega Melan-A/MART-1 uz
tirozinazu povećalo osjetljivost otkrivanja cirkulirajućih melanomskih stanica za 30%
(Schittek i sur., 1999a). Reynolds i suradnici su određivali četiri biljega (tirozinazu, gp100,
MAGE-3 i Melan-A/MART-1) u skupini 118 melanomskih bolesnika i pokazali su da je
10 – 21% (ovisno o biljegu) bolesnika pozitivno kada se gleda samo jedan biljeg, dok ih je
47% pozitivno kada se gledaju sva četiri biljega (Reynolds i sur., 2003). I druga su
istraživanja pokazala da određivanje dodatnih biljega uz tirozinazu omogućuje otkrivanje
cirkulirajućih melanomskih stanica u većeg broja bolesnika s melanomom u odnosu na
analizu samo tirozinaze (Schrader i sur., 2000; Curry i sur., 1998). Hoon i suradnici su
pokazali da je određivanje četiri biljega (tirozinaze, p97, MUC18 i MAGE-3) statistički
značajno bolje nego određivanje samo tirozinaze (Hoon i sur., 1995). Također su pokazali
da je broj pozitivnih biljega statistički značajno povezan sa stadijem bolesti te je neovisan
prognostički čimbenik za predviđanje recidiva bolesti (Hoon i sur., 1995; Hoon i sur.,
2000). Za razliku od svih navedenih istraživanja, Brownbridge i suradnici su pokazali u
skupini 211 melanomskih bolesnika da dodatno određivanje biljega Melan-A/MART-1 ne
130
omogućuje otkrivanje cirkulirajućih melanomskih stanica u većeg broja bolesnika s
melanomom u odnosu na analizu samo tirozinaze (Brownbridge i sur., 2001). U njihovom
istraživanju, svi bolesnici koji su imali pozitivnu vrijednost biljega Melan-A/MART-1
imali su ujedno i pozitivnu vrijednost tirozinaze (Brownbridge i sur., 2001).
Ovo istraživanje nije uključivalo praćenje ispitanika tako da nije bilo moguće
odrediti stvarnu prognostičku vrijednost ispitivanih biljega u smislu povezanosti s
preživljenjem i razdobljem bez znakova bolesti. Međutim, pokazalo se da postoji trend
povećanja udjela bolesnika s pozitivnom vrijednošću biljega (i tirozinaze i MITF-a) sa
porastom stadija bolesti po AJCC. Kako stadij bolesti po AJCC predstavlja objektivnu
prognostičku kategoriju, ovi rezultati upućuju na moguću prognostičku vrijednost oba
biljega (tirozinaze i MITF-a) (Balch i sur., 2001b).
U drugim istraživanjima također je uočen veći udio bolesnika s pozitivnom
vrijednosti tirozinaze u višem stadiju bolesti po AJCC (Proebstle i sur., 2000; Mellado i
sur., 1996; Farthmann i sur., 1998; Hoon i sur., 2000; Brossart i sur., 1993; Curry i sur.,
1998; Carillo i sur., 2002; Szenajch i sur., 2003). Međutim, u nekim istraživanjima ovakva
povezanost između udjela bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze i stadija bolesti po
AJCC nije uočena (Mellado i sur., 2002; Gogas i sur., 2002; Kulik i sur., 2001; Ranieri i
sur., 2005; Mellado i sur., 1999; Reynolds i sur., 2003). Povezanost vrijednosti drugih
biljega uz tirozinazu sa stadijem bolesti istraživana je u manjem broju istraživanja. Hoon i
suradnici su u uzorcima krvi melanomskih bolesnika određivali četiri različita biljega
(tirozinazu, p97, MUC18 i MAGE-3) i pokazali da je broj pozitivnih biljega u korelaciji sa
stadijem bolesti (Hoon i sur., 2000). U navedenom istraživanju pokazano je da je udio
bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze i MAGE-3 biljega veći u višem stadiju
bolesti, dok za biljege MUC18 i p97 nije uočena ovakva povezanost sa stadijem (Hoon i
sur., 2000). Koyanagi i suradnici su određivali četiri biljega (Melan-A/MART-1, MAGE-3,
PAX-7 (engl. paired box gene 7) i 4-N-acetilgalaktozamintransferazu (GalNAc
transferaza)) i također pokazali da je broj pozitivnih biljega u korelaciji sa stadijem bolesti
(Koyanagi i sur., 2005a).
Također sam istražio postoji li povezanost između distribucije vrijednosti bijega
(tirozinaze i MITF-a) i nekih prognostičkih čimbenika u bolesnika s melanomom. U
skupini svih bolesnika distribucija vrijednosti biljega (tirozinaze i MITF-a) nije se
statistički značajno razlikovala između skupina bolesnika ženskog i muškog spola.
131
Međutim, u izdvojenoj skupini bolesnika s lokaliziranim melanomom u kojih je spol
značajan prognostički čimbenik, udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze bio je
značajno veći u skupini bolesnika ženskog spola, dok se distribucija vrijednosti MITF-a
niti u ovoj izdvojenoj skupini bolesnika nije statistički značajno razlikovala između
skupina bolesnika ženskog i muškog spola. U većini drugih istraživanja nije nađena
povezanost između distribucije vrijednosti ispitivanih biljega (najčešće tirozinaze) i spola
bolesnika (Schittek i sur., 1999a; Mellado i sur., 1996; Mellado i sur., 1999; Gogas i sur.,
2002; Mellado i sur., 2002; Hoon i sur., 2000). Međutim, u dva istraživanja pokazan je
značajno veći udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze u bolesnika muškog spola
(Proebstle i sur., 2000; Farthmann i sur., 1998). Ovi rezultati su u skladu s rezultatima
istraživanja koja su pokazala da je prognoza lošija u bolesnika muškog spola (Balch i sur.,
2001a; Gershenwald i sur., 2003). Veći udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze
u bolesnika ženskog spola u skupini bolesnika s lokaliziranim melanomom pokazan u
ovom istraživanju nije u skladu s rezultatima drugih istraživanja otkrivanja cirkulirajućih
melanomskih stanica niti sa podacima o boljoj prognozi u bolesnika ženskog spola.
Međutim, u drugim istraživanjima povezanost vrijednosti biljega i spola nije istraživana u
izdvojenoj skupini bolesnika s lokaliziranim melanomom. No, budući da ne mogu ponuditi
biološko ni kliničko objašnjenje ovog rezultata, moguće je da je on posljedica slučajne
distribucije unutar skupine ispitanika.
U ovom istraživanju nije bilo značajne razlike u dobi između skupine bolesnika s
pozitivnom vrijednošću i onih s negativnom vrijednošću biljega (tirozinaze i MITF-a). U
većini drugih istraživanja također nije nađena povezanost između distribucije vrijednosti
ispitivanih biljega (najčešće tirozinaze) i dobi bolesnika (Mellado i sur., 1999; Gogas i sur.,
2002; Mellado i sur., 2002; Hoon i sur., 2000). Jedino su Schittek i suradnici pokazali da
su bolesnici s pozitivnom vrijednosti biljega (tirozinaze ili Melan-A/MART-1) značajno
stariji od bolesnika s negativnom vrijednosti, što je u skladu s podacima o lošijoj prognozi
u starijih bolesnika (Schittek i sur., 1999a).
U ovom istraživanju nije bilo značajne razlike u debljini primarnog tumora između
skupine bolesnika s pozitivnom i onih s negativnom vrijednošću tirozinaze, dok je debljina
bila značajno veća u skupini bolesnika s pozitivnom vrijednošću MITF-a u odnosu na
skupinu bolesnika s negativnom vrijednošću MITF-a. U nekim drugim istraživanjima nije
nađena povezanost između distribucije vrijednosti ispitivanih biljega (najčešće tirozinaze) i
debljine primarnog tumora (Hoon i sur., 1995; Hoon i sur., 2000; Mellado i sur., 2002;
Mellado i sur., 1999; Gogas i sur., 2002; Mellado i sur., 1996; Kulik i sur., 2001; Blaheta i
132
sur., 2001). Međutim, u nekim istraživanjima je potvrđena povezanost između distribucije
vrijednosti ispitivanih biljega i debljine primarnog tumora. Farthmann i suradnici su
pokazali da je udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze značajno veći u bolesnika
s tumorom debljim od 4 mm, nego u onih s tumorom debljine do 4mm (Farthmann i sur.,
1998). Curry i suradnici su pokazali da se postotak bolesnika s pozitivnom vrijednosti
tirozinaze povećava s porastom debljine tumora (Curry i sur., 1998). Quereux i suradnici
su pokazali da je udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze značajno veći u
bolesnika s tumorom debljim od 3 mm, nego u onih s tumorom debljine do 3mm (Quereux,
2001). Schittek i suradnici su pokazali da su bolesnici s pozitivnom vrijednosti biljega
(tirozinaze ili Melan-A/MART-1) imali statistički značajno deblji primarni tumor (Schittek
i sur., 1999a). Navedeni rezultati, kao i rezultat ovog istraživanja za MITF, u skladu su s
rezultatima istraživanja koja pokazuju da bolesnici s debljim primarnim tumorom imaju
značajno lošiju prognozu i povećan rizik za razvoj metastaza regionalnih limfnih čvorova,
in transit-metastaza i lokalnog recidiva (Gershenwald i sur., 2003; Balch i sur., 2001c;
Balch i sur., 2001a; Lens i sur., 2002; Kretschmer i sur., 2002). Na osnovu ovih rezultata
može se pretpostaviti da je u debljih tumora učestalija diseminacija tumorskih stanica koje
se mogu otkriti metodom RT-PCR u perifernoj krvi. Takva diseminacija tumorskih stanica
može biti povezana s povećanim rizikom od nastanka metastaza i lokalnog recidiva.
U ovom istraživanju distribucija vrijednosti biljega (tirozinaze i MITF-a) nije se
značajno razlikovala između različitih skupina bolesnika s obzirom na lokalizaciju
primarnog tumora. U većini drugih istraživanja također nije nađena povezanost između
distribucije vrijednosti ispitivanih biljega i lokalizacije primarnog tumora (Hoon i sur.,
2000; Mellado i sur., 2002; Mellado i sur., 1999; Mellado i sur., 1996; Schittek i sur.,
1999a). Jedino su Proebstle i suradnici pokazali da je udio bolesnika s pozitivnom
vrijednosti tirozinaze značajno manji u bolesnika s primarnim melanomom na udovima,
nego u bolesnika s drugim lokalizacijama primarnog tumora, što je u skladu s podacima o
lošijoj prognozi bolesnika s lokalizacijom primarnog melanoma na trupu i glavi i vratu u
odnosu na udove (Proebstle i sur., 2000; Balch i sur., 2001a; Garbe i sur., 1995;
Gershenwald i sur., 2003).
U ovom istraživanju su dobivene pozitivne vrijednosti oba istraživana biljega
(tirozinaze i MITF-a) i u bolesnika s primarnim melanomom oka te pozitivne vrijednosti
tirozinaze u bolesnika s nepoznatim primarnim melanomom. Međutim, broj tih bolesnika
je bio premalen (4 bolesnika s primarnim melanomom oka i 7 bolesnika s nepoznatim
primarnim melanomom) da bi se ti rezultati statistički obradili i usporedili s rezultatima
133
drugih istraživanja koja su također pokazala da se metodom RT-PCR cirkulirajuće
melanomske stanice mogu naći i u krvi bolesnika s primarnim melanomom oka i
nepoznatim primarnim melanomom (Farthmann i sur., 1998; Glaeser i sur., 1997;
Waldmann i sur., 2000; Waldmann i sur., 1999; Boldin i sur., 2005).
U ovom istraživanju distribucija vrijednosti biljega (tirozinaze i MITF-a) nije se
značajno razlikovala između skupine bolesnika s primarnim tumorom histološkog tipa
SSM i skupine bolesnika s primarnim tumorom histološkog tipa NM. Bolesnika s drugim
histološkim tipovima primarnog tumora (ALM, LMM i dr.) je bilo premalo, pa se podatke
za njih nije moglo vjerodostojno statistički obraditi. U nekim drugim istraživanjima
također nije nađena povezanost između distribucije vrijednosti ispitivanih biljega
(tirozinaze) i histološkog tipa primarnog tumora (Mellado i sur., 2002; Mellado i sur.,
1999; Proebstle i sur., 2000; Mellado i sur., 1996). Međutim, Farthmann i suradnici su
pokazali da je udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze značajno veći u skupini
bolesnika s primarnim melanomom histološkog tipa NM i s nepoznatim histološkim tipom,
u odnosu na skupinu bolesnika s primarnim melanomom histološkog tipa ALM, SSM i
LMM (Farthmann i sur., 1998). Schittek i suradnici su pokazali da je udio bolesnika s
pozitivnom vrijednosti biljega (tirozinaze ili Melan-A/MART-1) značajno veći u skupini
bolesnika s primarnim tumorom histološkog tipa ALM i LMM u odnosu na skupinu
bolesnika s primarnim tumorom histološkog tipa SSM i NM (Schittek i sur., 1999a).
U ovom istraživanju udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti biljega (tirozinaze i
MITF-a) nije se statistički značajno razlikovao između skupine bolesnika s ulceriranim i
onih s neulceriranim melanomom. Ovi rezultati su u skladu s rezultatima istraživanja koje
je također pokazalo da nema povezanosti između distribucije vrijednosti istraživanog
biljega (tirozinaze) i ulceracije primarnog tumora (Gogas i sur., 2002).
U ovom smo istraživanju pokazali da ne postoji trend povećanja udjela bolesnika s
pozitivnom vrijednošću biljega (ni tirozinaze, niti MITF-a) sa porastom stupnja po Clarku.
U drugim istraživanjima također nije nađena povezanost između distribucije vrijednosti
ispitivanih biljega (najčešće tirozinaze) i stupnja po Clarku (Quereux i sur., 2001; Kulik i
sur., 2001; Mellado i sur., 2002; Mellado i sur., 1999; Gogas i sur., 2002; Hoon i sur.,
2000; Hoon i sur., 1995). Međutim, udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze u
ovom je istraživanju bio značajno veći u skupini bolesnika sa stupnjem po Clarku 5 u
odnosu na skupinu bolesnika sa stupnjem po Clarku manjim od 5, dok je udio bolesnika s
pozitivnom vrijednosti MITF-a bio značajno veći u skupini bolesnika sa stupnjem po
Clarku većim od 2 u odnosu na skupinu bolesnika sa stupnjem po Clarku 1 i 2. Ovi
134
rezultati se ne mogu usporediti s rezultatima drugih istraživanja jer u njima povezanost
distribucije ispitivanih biljega i stupnja po Clarku nije bila istraživana na ovako detaljan
način. Jedno moguće objašnjenje ovih rezultata je da u određenom koraku progresije
melanoma koji se patohistološki očituje prijelazom u viši stupanj po Clarku dolazi i do
povećane ekspresije pojedinih melanomskih biljega. Tako bi se na osnovu rezultata ovog
istraživanja moglo zaključiti da je prijelaz iz stupnja po Clarku 2 u stupanj po Clarku 3
praćen povećanom ekspresijom gena za MITF, dok je prijelaz iz stupnja po Clarku 4 u
stupanj po Clarku 5 praćen povećanom ekspresijom gena za tirozinazu. Ovi rezultati koji
upućuju na povišenu ekspresiju gena za MITF koja prethodi povišenoj ekspresiji gena za
tirozinazu imaju smisla budući da je MITF transkripcijski čimbenik koji potiče
transkripciju gena za tirozinazu. Međutim, kako bi ova hipoteza dobila vjerodostojnost
rezultate ovog istraživanja treba potvrditi u drugim istraživanjima na većoj skupini
bolesnika s melanomom.
U ovom istraživanju udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti biljega (tirozinaze i
MITF-a) nije se statistički značajno razlikovao između različitih skupina s obzirom na
prisutnost i lokalizaciju metastaza regionalnih limfnih čvorova. Gogas i suradnici su
također pokazali da nema povezanosti između distribucije vrijednosti istraživanog biljega
(tirozinaze) i prisutnosti metastaza regionalnih limfnih čvorova, dok povezanost
distribucije vrijednosti biljega s lokalizacijom metastaza regionalnih limfnih čvorova nije
istraživana u drugim, meni poznatim, istraživanjima (Gogas i sur., 2002).
U ovom istraživanju u skupini svih bolesnika s metastazama regionalnih limfnih
čvorova udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti tirozinaze bio je statističko značajno veći
u skupini bolesnika s više od jednim regionalnim limfnim čvorom zahvaćenim
metastazama nego u skupini bolesnika s jednim regionalnim limfnim čvorom zahvaćenim
metastazama. Povezanost distribucije vrijednosti MITF-a i broja regionalnih limfnih
čvorova zahvaćenih metastazama nije nađena u navedenoj skupini bolesnika. Međutim, u
izdvojenoj skupini bolesnika u stadiju 3 po AJCC u kojih je broj regionalnih limfnih
čvorova zahvaćenih metastazama značajan prognostički čimbenik pokazano je da je udio
bolesnika s pozitivnom vrijednosti i tirozinaze i MITF-a značajno veći u bolesnika s većim
brojem regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama. U drugim istraživanjima nije
nađena povezanost između distribucije vrijednosti ispitivanih biljega i broja regionalnih
limfnih čvorova zahvaćenih metastazama (Curry i sur., 1998; Mellado i sur., 1996; Hoon i
sur., 1995). Rezultati ovog istraživanja su u skladu s istraživanjima koja pokazuju da je u
bolesnika s metastazama regionalnih limfnih čvorova najvažniji prognostički čimbenik
135
upravo broj limfnih čvorova zahvaćenih metastazama (Balch i sur., 2001a; Gershenwald i
sur., 2003). Što je broj regionalnih limfnih čvorova zahvaćenih metastazama veći to je
prognoza lošija (Balch i sur., 2001a; Gershenwald i sur., 2003).
U ovom istraživanju udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti biljega (tirozinaze i
MITF-a) nije se statistički značajno razlikovao između različitih skupina s obzirom na
lokalizaciju udaljenih metastaza. Hoon i suradnici su također pokazali da nema
povezanosti između distribucije vrijednosti istraživanih biljega (tirozinaza, p97, MUC18 i
MAGE-3) i lokalizacije udaljenih metastaza (Hoon i sur., 1995). U nekim drugim
istraživanjima je pokazano da je pozitivna vrijednost tirozinaze značajno učestalija u
bolesnika s udaljenim metastazama u visceralnim organima u odnosu na bolesnike s
udaljenim metastazama na koži i u limfnim čvorovima (Battayani i sur., 1995; Glaeser i
sur., 1997; Jung i sur., 1997). Kako je broj bolesnika s udaljenim metastazama u ovom
istraživanju bio malen (značajno manji nego u drugim navedenim istraživanjima), smatram
da nije opravdano izvoditi zaključke na osnovu ovih dobivenih rezultata.
Rezultate koji se odnose na povezanost distribucije vrijednosti biljega i prisutnosti
udaljenih metastaza, broja udaljenih metastaza te lokalnog recidiva nisam posebno
raspravio budući da ta povezanost nije istraživana u drugim istraživanjima, a i broj
ispitanika s lokalnim recidivom odnosno s udaljenim metastazama je bio malen u ovom
istraživanju.
Broj bolesnika s drugim primarnim melanomom, recidivom metastaza regionalnih
limfnih čvorova i satelitskim metastazama u ovom istraživanju bio je premalen da bi se
podaci o vrijednosti biljega u tih skupina bolesnika vjerodostojno statistički obradili i
usporedili s rezultatima drugih istraživanja.
Istražio sam i postoji li povezanost između distribucije vrijednosti bijega (tirozinaze
i MITF-a) i prethodne terapije. U ovom istraživanju udio bolesnika s pozitivnom
vrijednosti biljega (tirozinaze i MITF-a) nije se statistički značajno razlikovao između
skupine bolesnika koji su prethodno primali sistemsku terapiju (kemoterapiju i/ili
imunoterapiju) i skupine bolesnika koji nisu prethodno primali sistemsku terapiju. I druga
su istraživanja pokazala da se udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti biljega (tirozinaze)
ne razlikuje značajno između skupine bolesnika koji su prethodno primali sistemsku
terapiju i skupine bolesnika koji nisu (Jung i sur., 1997; Waldmann i sur., 1999; Mellado i
sur., 1999; Mellado i sur., 1996). U ovo istraživanje, kao i u druga navedena istraživanja,
bili su uključeni bolesnici koji su primali sistemsku terapiju različito vrijeme prije
136
uzimanja uzorka krvi za analizu. Kako mogući utjecaj sistemske terapije na prisutnost
cirkulirajućih melanomskih stanica može biti i privremen, moguće je da sistemska terapija
ipak značajno utječe na udio bolesnika s pozitivnom vrijednosti biljega iako to ovo
istraživanje i druga navedena istraživanja nisu pokazala.
Vjerodostojniji pristup temelji se na analizi više uzoraka krvi istog bolesnika
dobivenih prije sistemske terapije i u različitim vremenskim točkama nakon početka
terapije. Tako su Schmidt i suradnici pokazali da je 81% bolesnika koji su prije terapije
imali pozitivnu vrijednosti tirozinaze tri tjedna nakon početka terapije imalo negativnu
vrijednost tirozinaze (Schmidt i sur., 2002). Reynolds i suradnici su pokazali da postoji
statistički značajni trend smanjenja udjela bolesnika s pozitivnom vrijednosti biljega s
vremenom proteklim od početka terapije melanomskom vakcinom (Reynolds i sur., 2003).
Ovi rezultati upućuju na utjecaj sistemske terapije na smanjenje broja cirkulirajućih
melanomskih stanica. Međutim stvarni klinički i prognostički značaj takvog utjecaja treba
tek istražiti. Za razliku od navedenih istraživanja, Szenajch i suradnici, analizirajući uzorke
krvi istih bolesnika prije i nakon početka sistemske terapije, nisu pokazali značajan utjecaj
terapije na distribuciju vrijednosti biljega (tirozinaze) (Szenajch i sur., 1998).
U ovom istraživanju nije nađena povezanost između udjela bolesnika s pozitivnom
vrijednosti biljega (tirozinaze i MITF-a) i vremena proteklog od operacije melanoma. U
nekim drugim istraživanjima također nije nađena povezanost između udjela bolesnika s
pozitivnom vrijednosti biljega i vremena proteklog od operacije melanoma (Quereux i sur.,
2001; Reynolds i sur., 2003; Brownbridge i sur., 2001). Curry i suradnici su, naprotiv,
pokazali da je učestalost pozitivne vrijednosti tirozinaze veća u uzorcima krvi dobivenim
unutar tri mjeseca nakon operacije melanoma nego u uzorcima krvi dobivenim više od tri
mjeseca nakon operacije (Curry i sur., 1998).
U nekim drugim istraživanjima istraživana je i stvarna prognostička vrijednost
određivanja cirkulirajućih melanomskih stanica. U većini su ovih istraživanja bolesnici s
pozitivnim nalazom biljega (najčešće tirozinaze) u perifernoj krvi imali značajno povećan
rizik od recidiva bolesti i kraće preživljenje (Mellado i sur., 1999; Schrader i sur., 2000;
Curry i sur., 2001; Proebstle i sur., 2000; Mellado i sur., 1996; Battayani i sur., 1995;
Kunter i sur., 1996; Gogas i sur., 2002; Mellado i sur., 2002; Reynolds i sur., 2003;
Schittek i sur., 1999a; Hoon i sur., 2000; Koyanagi i sur., 2005b). Međutim, objavljeni su i
rezultati istraživanja u kojima određivanje cirkulirajućih melanomskih stanica u bolesnika
137
s melanomom nije pokazalo prognostičku vrijednost (Waldmann i sur., 2000; Brownbridge
i sur., 2001; Ranieri i sur., 2005; Queraux i sur., 2000).
Ovo istraživanje je po prvi puta pokazalo vrijednost MITF-a kao specifičnog
biljega za otkrivanje cirkulirajućih melanomskih stanica metodom RT-PCR. Dobiveni
rezultati pokazuju da analiza MITF-a uz tirozinazu poboljšava otkrivanje cirkulirajućih
melanomskih stanica u odnosu na analizu samo tirozinaze. U ovom istraživanju je udio
bolesnika s pozitivnom vrijednosti MITF-a bio veći u višem stadiju po AJCC što upućuje
na moguću prognostičku vrijednost MITF-a. Međutim, da bi se odredila stvarna
prognostička vrijednost MITF-a kao biljega za određivanje cirkulirajućih melanomskih
stanica potrebno je provesti prospektivnu studiju u kojoj će bolesnici biti praćeni dovoljno
dugo. Tek će se na osnovu rezultata takve studije moći odrediti stvarna klinička vrijednosti
MITF-a kao biljega za otkrivanje cirkulirajućih melanomskih stanica metodom RT-PCR.
138
6. ZAKLJUČCI
139
1) I tirozinaza i MITF su pokazali visoku specifičnost kao biljezi za određivanje
cirkulirajućih melanomskih stanica metodom RT-PCR (ni jedan od uzoraka krvi 40
zdravih ispitanika nije bio pozitivan ni na tirozinazu niti na MITF).
2) Prag detekcije oba biljega (tirozinaze i MITF-a) bio je dovoljno nizak da omogući
otkrivanje najmanje 50 melanomskih stanica u 10 mL periferne krvi, odnosno jedne
melanomske stanice među 0,82 x 106 leukocita periferne krvi.
3) Analiza MITF-a, kao dodatnog biljega uz tirozinazu, omogućila je otkrivanje
cirkulirajućih melanomskih stanica u većeg broja bolesnika s melanomom u odnosu
na analizu samo tirozinaze.
4) I za tirozinazu i za MITF nađen je statistički značajni trend povećanja udjela
bolesnika s pozitivnom vrijednošću biljega sa porastom stadija bolesti, što upućuje
na moguću prognostičku vrijednost oba biljega.
5) Nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti biljega
(tirozinaze i MITF-a) i dobi bolesnika, lokalizacije primarnog melanoma,
histološkog tipa primarnog melanoma, ulceracije primarnog melanoma, prisutnosti
10) Nije nađena statistički značajna povezanost između distribucije vrijednosti biljega
(tirozinaze i MITF-a) i prethodne sistemske terapije te vremena proteklog od
operacije melanoma.
141
7. CITIRANA LITERATURA
142
Abbasi NR, Shaw HM, Rigel DS, Friedman RJ, McCarthy WH, Osman I, Kopf AW, Polsky D. Early diagnosis of cutaneous melanoma: revisiting the ABCD criteria. JAMA 2004; 292(22):2771-2776. Affeldt JC, Minckler DS, Azen SP, Yeh L. Prognosis in uveal melanoma with extrascleral extension. Arch Ophthalmol 1980;98(11):1975-1979. Agarwala SS, Kirkwood JM. Interferons and adjuvant therapy. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 605-621. Ainslie J, Peters LJ, McKay MJ. Radiotherapy for primary and regional melanoma. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 449-471. Amae S, Fuse N, Yasumoto K, Sato S, Yajima I, Yamamoto H, Udono T, Durlu YK, Tamai M, Takahashi K, Shibahara S. Identification of a novel isoform of microphthalmia-associated transcription factor that is enriched in retinal pigment epithelium. Biochem Biophys Res Commun 1998; 247: 710-715. Amiel J, Watkin PM, Tassabehji M, Read AP, Winter RM. Mutation of the MITF gene in albinism-deafness syndrome (Tietz-syndrome). Clin Dysmorphol 1998; 7: 17-20. Ang CG, Kelly JW, Fritschi L, Dowling JP. Characteristics of familial and non-familial melanoma in Australia. Melanoma Res 1998; 8(5):459-464. Atallah E, Flaherty L. Treatment of metastatic malignant melanoma. Curr Treat Options Oncol 2005;6(3):185-193. Atkins MB, Kunkel L, Sznol M, Rosenberg SA. High-dose recombinant interleukin-2 therapy in patients with metastatic melanoma: long-term survival update. Cancer J Sci Am 2000;6 Suppl 1:S11-14. Autier P, Dore JF, Gefeller O, Cesarini JP, Lejeune F, Koelmel KF, Lienard D, Kleeberg UR. Melanoma risk and residence in sunny areas. EORTC Melanoma Co-operative Group. European Organization for Research and Treatment of Cancer. Br J Cancer 1997; 76(11):1521-1524. Baker M, Gillanders WE, Mikhitarian K, Mitas M, Cole DJ. The molecular detection of micrometastatic breast cancer. Am J Surg 2003; 186(4):351-358. Balch CM, Buzaid AC, Soong SJ, Atkins MB, Cascinelli N, Coit DG, Fleming ID, Gershenwald JE, Houghton A, Kirkwood JM, McMasters KM, Mihm MF, Morton DL, Reintgen DS, Ross MI, Sober A, Thompson JA, Thompson JF. Final version of the American Joint Committee on Cancer staging system for cutaneous melanoma. J Clin Oncol 2001; 19(16): 3635-3648.b Balch CM, Gershenwald JE, Buzaid AC, Cascinelli N, Soong SJ. Staging and classification. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 55.-76.
143
Balch CM, Ross MI. Sentinel lymphadenectomy for melanoma – is it a substitute for elective lymphadenectomy? Ann Surg Oncol 1999; 6(5):416-41. Balch CM, Soong SJ, Gershenwald JE, Thompson JF, Reintgen DS, Cascinelli N, Urist M, McMasters KM, Ross MI, Kirkwood JM, Atkins MB, Thompson JA, Coit DG, Byrd D, Desmond R, Zhang Y, Liu PY, Lyman GH, Morabito A. Prognostic factors analysis of 17,600 melanoma patients: validation of the American Joint Committee on Cancer melanoma staging system. J Clin Oncol 2001; 19(16):3622-3634.a Balch CM, Soong SJ, Murad TM, Smith JW, Maddox WA, Durant JR. A multifactorial analysis of melanoma. IV. Prognostic factors in 200 melanoma patients with distant metastases (stage III). J Clin Oncol 1983; 1(2):126-134. Balch CM, Soong SJ, Smith T, Ross MI, Urist MM, Karakousis CP, Temple WJ, Mihm MC, Barnhill RL, Jewell WR, Wanebo HJ, Desmond R; Investigators from the Intergroup Melanoma Surgical Trial. Long-term results of a prospective surgical trial comparing 2 cm vs. 4 cm excision margins for 740 patients with 1-4 mm melanomas. Ann Surg Oncol 2001; 8(2):101-108.c Barth A, Wanek LA, Morton DL. Prognostic factors in 1,521 melanoma patients with distant metastases. J Am Coll Surg 1995;181(3):193-201. Bataille V, Sasieni P, Cuzick J, Hungerford JL, Swerdlow A, Bishop JA. Risk of ocular melanoma in relation to cutaneous and iris naevi. Int J Cancer 1995;60(5):622-626. Battayani Z, Grob JJ, Xerri L, Noe C, Zarour H, Houvaeneghel G, Delpero JR, Birmbaum D, Hassoun J, Bonerandi JJ. Polymerase chain reaction detection of circulating melanocytes as a prognostic marker in patients with melanoma. Arch Dermatol 1995;131(4):443-447. Battyani Z, Xerri L, Hassoun J, Bonerandi JJ, Grob JJ. Tyrosinase gene expression in human tissues. Pigment Cell Res 1993;6(6):400-405. Bell DJ, Wilson MW. Choroidal melanoma: natural history and management options. Cancer Control 2004;11(5):296-303. Bellows CF, Belafsky P, Fortgang IS, Beech DJ. Melanoma in African-Americans: trends in biological behavior and clinical characteristics over two decades. J Surg Oncol 2001;78(1):10-16. Bence Jones H. Papers on chemical pathology, lecture III. Lancet 1847; 2:88-92. Bentley NJ, Eisen T, Goding CR. Melanocyte-specific expression of the human tyrosinase promoter: activation by the microphthalmia gene product and role of the initiator. Mol Cell Biol 1994; 14: 7996-8006. Bertolotto C,Abbe P,Hemesath TJ, Bille K, Fisher DE, Ortonne JP,Ballotti R. Microphthalmia gene product as a signal transducer in cAMP-induced differentiation of melanocytes. Cell Biol 1998; 142: 827-835.
144
Bessho A. Tabata M. Kiura K. Takata I. Nagata T. Fujimoto N. Kunisada K. Ueoka H. Harada M. Detection of occult tumor cells in peripheral blood from patients with small cell lung cancer by reverse transcriptase-polymerase chain reaction. Anticancer Res 2000;20(2B):1149-1154. Blaheta HJ, Schittek B, Breuninger H, Sotlar K, Ellwanger U, Thelen MH, Maczey E, Rassner G, Bueltmann B, Garbe C. Detection of melanoma micrometastasis in sentinel nodes by reverse transcription-polymerase chain reaction correlates with tumor thickness and is predictive of micrometastatic disease in the lymph node basin. Am J Surg Pathol 1999;23(7):822-828. Bojunga J, Kusterer K, Schumm-Draeger PM, Usadel KH. Polymerase chain reaction in the detection of tumor cells: new approaches in diagnosis and follow-up of patients with thyroid cancer. Thyroid 2002;12(12):1097-1107. Boldin I, Langmann G, Richtig E, Schwantzer G, Ardjomand N, Wegscheider B, El-Shabrawi Y. Five-year results of prognostic value of tyrosinase in peripheral blood of uveal melanoma patients. Melanoma Res 2005;15(6):503-507. Borgstein PJ, Meijer S, Van Diest PJ. Are locoregional cutaneous metastases in melanoma predictable. Ann Surg Oncol 1999; 6(3):315-321. Bosserhoff AK, Dreau D, Hein R, Landthaler M, Holder WD, Buettner R. Melanoma inhibitory activity (MIA), a serological marker of malignant melanoma. Recent Results Cancer Res 2001;158:158-168. Bosserhoff AK, Lederer M, Kaufmann M, Hein R, Stolz W, Apfel R, Bogdahn U, Buettner R. MIA, a novel serum marker for progression of malignant melanoma. Anticancer Res 1999;19(4A):2691-2693. Bostick PJ, Morton DL, Turner RR, Huynh KT, Wang HJ, Elashoff R, Essner R, Hoon DS. Prognostic significance of occult metastases detected by sentinel lymphadenectomy and reverse transcriptase-polymerase chain reaction in early-stage melanoma patients. J Clin Oncol 1999;17(10):3238-3244. Boyano MD, Garcia-Vazquez MD, Lopez-Michelena T, Gardeazabal J, Bilbao J, Canavate ML, Galdeano AG, Izu R, Diaz-Ramon L, Raton JA, Diaz-Perez JL. Soluble interleukin-2 receptor, intercellular adhesion molecule-1 and interleukin-10 serum levels in patients with melanoma. Br J Cancer 2000;83(7):847-852. Boyum A. A one-stage procedure for isolation of granulocytes and lymphocytes from human blood. Scand J Clin Lab Invest 1968; 21: 51-55 (Suppl. 97).a Boyum A. Isolation of mononuclear cells and granulocytes from human blood. Scand J Clin Lab Invest 1968; 21: 77-89 (Suppl. 97).b Breslow A. Thickness, cross-sectional areas and depth of invasion in the prognosis of cutaneous melanoma. Ann Surg 1970; 172:902-908.
145
Brossart P, Keilholz U, Willhauck M, Scheibenbogen C, Mohler T, Hunstein W. Hematogenous spread of malignant melanoma cells in different stages of disease. J Invest Dermatol 1993101(6):887-889. Brownbridge GG, Gold J, Edward M, MacKie RM. Evaluation of the use of tyrosinase-specific and melanA/MART-1-specific reverse transcriptase-coupled-polymerase chain reaction to detect melanoma cells in peripheral blood samples from 299 patients with malignant melanoma. Br J Dermatol 2001;144(2):279-287. Burchill SA, Lewis IJ, Abrams KR, Riley R, Imeson J, Pearson AD, Pinkerton R, Selby P. Circulating neuroblastoma cells detected by reverse transcriptase polymerase chain reaction for tyrosine hydroxylase mRNA are an independent poor prognostic indicator in stage 4 neuroblastoma in children over 1 year. J Clin Oncol 2001;19(6):1795-1801. Buttner P, Garbe C, Bertz J, Burg G, d'Hoedt B, Drepper H, Guggenmoos-Holzmann I, Lechner W, Lippold A, Orfanos CE, i sur. Primary cutaneous melanoma. Optimized cutoff points of tumor thickness and importance of Clark's level for prognostic classification. Cancer 1995; 75(10):2499-2506. Buzaid AC, Ross MI, Balch CM, Soong S, McCarthy WH, Tinoco L, Mansfield P, Lee JE, Bedikian A, Eton O, Plager C, Papadopoulos N, Legha SS, Benjamin RS. Critical analysis of the current American Joint Committee on Cancer staging system for cutaneous melanoma and proposal of a new staging system. J Clin Oncol 1997;15(3):1039-1051. Buzaid AC, Sandler AB, Hayden CL, Scinto J, Poo WJ, Clark MB, Hotchkiss S. Neuron-specific enolase as a tumor marker in metastatic melanoma. Am J Clin Oncol 1994;17(5):430-431. Carrillo E, Prados J, Melguizo C, Marchal JA, Velez C, Serrano S, Boulaiz H, Merida JA, Aranega A. Reverse transcriptase-polymerase chain reaction detection of circulating tumor cells in patients with melanoma: correlation with clinical stage, tumor thickness and histological type. Pathol Int 2002;52(4):294-299. Carroll PR, Lee KL, Fuks ZY, Kantoff PW. Cancer of the prostate. U: DeVita VT Jr, Hellman S, Rosenberg SA, urednici. Cancer: principles and practice of oncology. 6. izdanje. Philadelphia (PA): Lippincott Williams & Wilkins; 2001. str. 1418-1469. Castaldo G. Tomaiuolo R. Sanduzzi A. Bocchino ML. Ponticiello A. Barra E. Vitale D. Bariffi F. Sacchetti L. Salvatore F. Lung cancer metastatic cells detected in blood by reverse transcriptase-polymerase chain reaction and dot-blot analysis. J Clin Oncol 1997;15(11):3388-3393. Chang AE, Karnell LH, Menck HR. The National Cancer Data Base report on cutaneous and noncutaneous melanoma: a summary of 84 836 cases from the past decade. Cancer 1998; 83:1664-1678. Chen YT, Stockert E, Tsang S, Copland KA, Old LJ. Immunophenotyping of melanomas for tyrosinase: implications for vaccine development. Proc Natl Acad Sci USA 1995; 92:8125-8129.
146
Chomczynski P i Sacchi N. Single-step method of RNA isolation by acid guanidinium thiocyanate-phenol-chloroform extraction. Analytical Biochemistry 1987; 162: 156-159. Chung MH, Gupta RK, Essner R, Ye W, Yee R, Morton DL. Serum TA90 immune complex assay can predict outcome after resection of thick (> or =4 mm) primary melanoma and sentinel lymphadenectomy. Ann Surg Oncol 2002;9(2):120-126. Cillo U, Navaglia F, Vitale A, Molari A, Basso D, Bassanello M, Brolese A, Zanus G, Montin U, D'Amico F, Ciarleglio FA, Carraro A, Bridda A, Burra P, Carraro P, Plebani M, D'Amico DF. Clinical significance of alpha-fetoprotein mRNA in blood of patients with hepatocellular carcinoma. Clin Chim Acta 2004;347(1-2):129-138. Clark WH Jr, Elder DE, Guerry D 4th, Braitman LE, Trock BJ, Schultz D, Synnestvedt M, Halpern AC. Model predicting survival in stage I melanoma based on tumor progression. J Natl Cancer Inst 1989;81(24):1893-1904. Clark WH Jr, From L, Bernardino EA, Mihm MC. The histogenesis and biologic behavior of primary human malignant melanomas of the skin. Cancer Res 1969;29(3):705-727. Clark WH, Elder DE, Van Horn M. The biologic forms of malignant melanoma. Hum Pathol 1986; 17:443-450. Clark WH, Reimer RR, Greene M, Ainsworth AM, Mastrangelo MJ. Origin of familial malignant melanomas from heritable melanocytic lesions. 'The B-K mole syndrome'. Arch Dermatol 1978; 114(5):732-738. Clemente CG, Mihm MC Jr, Bufalino R, Zurrida S, Collini P, Cascinelli N. Prognostic value of tumor infiltrating lymphocytes in the vertical growth phase of primary cutaneous melanoma. Cancer 1996; 77(7):1303-1310. Coit DG, Ferrone CR. Recurrent regional metastases. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 439.- 448. Conley J, Latters R, Orr W. Desmoplastic malignant melanoma (a rare variant of spindle cell melanoma). Cancer 1971; 28:914-936. Crowson AN, Magro CM, Barnhill RL, Mihm MC. Pathology. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 171.-202. Curry BJ, Myers K, Hersey P. Polymerase chain reaction detection of melanoma cells in the circulation: relation to clinical stage, surgical treatment, and recurrence from melanoma. J Clin Oncol 1998;16(5):1760-1769. Curry BJ, Myers K, Hersey P. Utility of tests for circulating melanoma cells in identifying patients who develop recurrent melanoma. Recent Results Cancer Res 2001;158:211-230. Danson S, Lorigan P. Improving outcomes in advanced malignant melanoma: update on systemic therapy. Drugs 2005;65(6):733-743.
147
De Vries E, Bray FI, Coebergh JW, Parkin DM. Changing epidemiology of malignant cutaneous melanoma in Europe 1953-1997: rising trends in incidence and mortality but recent stabilizations in western Europe and decreases in Scandinavia. Int J Cancer 2003; 107(1):119-126. Deguchi T, Doi T, Ehara H, Ito S, Takahashi Y, Nishino Y, Fujihiro S, Kawamura T, Komeda H, Horie M. Detection of micrometastatic prostate cancer cells in lymph nodes by reverse transcriptase-polymerase chain reaction. Cancer Res 1993;53(22):5350-5354. Delattre O, Zucman J, Melot T, Garau XS, Zucker JM, Lenoir GM, Ambros PF, Sheer D, Turc-Carel C, Triche TJ. The Ewing family of tumors-a subgroup of small-round-cell tumors defined by specific chimeric transcripts. N Engl J Med 1994;331(5):294-299. Dessureault S, Soong SJ, Ross MI, Thompson JF, Kirkwood JM, Gershenwald JE, Coit DG, McMasters KM, Balch CM, Reintgen D; American Joint Committee on Cancer (AJCC) Melanoma Staging Committee. Improved staging of node-negative patients with intermediate to thick melanomas (>1 mm) with the use of lymphatic mapping and sentinel lymph node biopsy. Ann Surg Oncol 2001;8(10):766-770. Diener-West M, Earle JD, Fine SL, Hawkins BS, Moy CS, Reynolds SM, Schachat AP, Straatsma BR; Collaborative Ocular Melanoma Study Group. The COMS randomized trial of iodine 125 brachytherapy for choroidal melanoma, III: initial mortality findings. COMS Report No. 18. Arch Ophthalmol 2001;119(7):969-982. Diener-West M, Hawkins BS, Markowitz JA, Schachat AP. A review of mortality from choroidal melanoma. II. A meta-analysis of 5-year mortality rates following enucleation, 1966 through 1988. Arch Ophthalmol 1992;110(2):245-250. Dorsky RI, Moon RT, Raible DW. Control of neural crest cell fate by the Wnt signalig pathway. Nature 1998; 396: 370-373. Elwood JM, Gallagher RP. Body site distribution of cutaneous malignant melanoma in relationship to patterns of sun exposure. Int J Cancer 1998; 78(3):276-280. Elwood JM, Jopson J. Melanoma and sun exposure: an overview of published studies. Int J Cancer 1997;73(2):198-203. Elwood M, Aitken JF, English DR. Prevention and screening. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 93.-120. Essner R, Conforti A, Kelley MC, Wanek L, Stern S, Glass E, Morton DL. Efficacy of lymphatic mapping, sentinel lymphadenectomy, and selective complete lymph node dissection as a therapeutic procedure for early-stage melanoma. Ann Surg Oncol 1999;6(5):442-449. Evans RD, Kopf AW, Lew RA, Rigel DS, Bart RS, Friedman RJ, Rivers JK. Risk factors for the development of malignant melanoma-I: Review of case-control studies. J Dermatol Surg Oncol 1988;14(4):393-408.
148
Faries MB, Gupta RK, Ye X, Hsueh EC, Morton DL. Melanoma-inhibiting activity assay predicts survival in patients receiving a therapeutic cancer vaccine after complete resection of American Joint Committee on Cancer stage III melanoma. Ann Surg Oncol 2004;11(1):85-93. Farthmann B, Eberle J, Krasagakis K, Gstottner M, Wang N, Bisson S, Orfanos CE. RT-PCR for tyrosinase-mRNA-positive cells in peripheral blood: evaluation strategy and correlation with known prognostic markers in 123 melanoma patients. J Invest Dermatol 1998;110(3):263-267. Feezor RJ, Copeland EM, Hochwald SN. Significance of micrometastases in colorectal cancer. Ann Surg Oncol 2002; 9(10):944-953. Ferlay J, Bray F, Pisani P, Parkin DM. GLOBOCAN 2002: Cancer incidence, mortality and prevalence worldwide. IARC CancerBase No. 5. version 2.0, IARC Press, Lyon, Francuska 2004. Fidler IJ. Metastasis: quantitative analysis of distribution and fate of tumor emboli labeled with 125I-5-iodo-2’-deoxyuridine. J Natl Cancer Inst 1970;45(4):773-782. Ford D, Bliss JM, Swerdlow AJ, Armstrong BK, Franceschi S, Green A, Holly EA, Mack T, MacKie RM, Osterlind A, i sur. Risk of cutaneous melanoma associated with a family history of the disease. The International Melanoma Analysis Group (IMAGE). Int J Cancer 1995; 62(4):377-381. Fuse N, Yasumoto K, Suzuki H, Takahashi K, Shibahara S. Identification of a melanocyte-type promoter of the microphthalmia-associated transcription factor gene. Biochem Biophys Res Comun 1996; 219: 702-707. Fuse N, Yasumoto K, Takeda K, Amae S, Yoshizawa M, Udono T, Takahashi K, Tamai M, Tomita Y, Tachibana M, Shibahara S. Molecular cloning of cDNA encoding a novel microphthalmia-associated transcription factor isoform with a distinct amino-terminus. J Biochem 1999; 126: 1043-1051. Garbe C, Buttner P, Bertz J, Burg G, d'Hoedt B, Drepper H, Guggenmoos-Holzmann I, Lechner W, Lippold A, Orfanos CE, i sur. Primary cutaneous melanoma. Identification of prognostic groups and estimation of individual prognosis for 5093 patients. Cancer 1995; 75(10):2484-2491. Garbe C, McLeod GR, Buettner PG. Time trends of cutaneous melanoma in Queensland, Australia and Central Europe. Cancer 2000; 89(6):1269-1278. Gershenwald JE, Balch CM, Soong SJ, Thompson JF. Prognostic factors and natural history. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 25.-54. Gershenwald JE, Thompson W, Mansfield PF, Lee JE, Colome MI, Tseng CH, Lee JJ, Balch CM, Reintgen DS, Ross MI. Multi-institutional melanoma lymphatic mapping experience: the prognostic value of sentinel lymph node status in 612 stage I or II melanoma patients. J Clin Oncol 1999;17(3):976-983.
149
Gershenwald JE, Tseng CH, Thompson W, Mansfield PF, Lee JE, Bouvet M, Lee JJ, Ross MI. Improved sentinel lymph node localization in patients with primary melanoma with the use of radiolabeled colloid. Surgery 1998;124(2):203-210. Ghossein RA, Bhattacharya S. Molecular detection and characterization of circulating tumor cells and micrometastases in prostatic, urothelial, and renal cell carcinomas. Semin Surg Oncol 2001;20(4):304-311. Ghossein RA, Coit D, Brennan M, Zhang ZF, Wang Y, Bhattacharya S, Houghton A, Rosai J. Prognostic significance of peripheral blood and bone marrow tyrosinase messenger RNA in malignant melanoma. Clin Cancer Res 1998;4(2):419-428. Gilbey AM, Burnett D, Coleman RE, Holen I. The detection of circulating breast cancer cells in blood. J Clin Pathol 2004;57(9):903-911. Gilchrest BA, Eller MS, Geller AC, Yaar M. The pathogenesis of melanoma induced by ultraviolet radiation. N Engl J Med 1999; 340(17):1341-1348. Glaser R, Rass K, Seiter S, Hauschild A, Cristophers E, Tilgen W. Detection of circulating melanoma cells by specific amplification of tyrosinase complementary DNA is not a reliable tumor marker in melanoma patients: a clinical two-center study. J Clin Oncol 1997;15(8):2818-2825. Gogas H, Kefala G, Bafaloukos D, Frangia K, Polyzos A, Pectasides D, Tsoutsos D, Panagiotou P, Ioannovich J, Loukopoulos D. Prognostic significance of the sequential detection of circulating melanoma cells by RT-PCR in high-risk melanoma patients receiving adjuvant interferon. Br J Cancer 2002;87(2):181-186. Goldstein AM, Fraser MC, Clark WH, Tucker MA. Age at diagnosis and transmission of invasive melanoma in 23 families with cutaneous malignant melanoma/dysplastic nevi. J Natl Cancer Inst 1994; 86(18):1385-1390. Goydos JS, Patel KN, Shih WJ, Lu SE, Yudd AP, Kempf JS, Bancila E, Germino FJ. Patterns of recurrence in patients with melanoma and histologically negative but RT-PCR-positive sentinel lymph nodes. J Am Coll Surg 2003; 196(2):196-204. Granter SR, Weilbaecher KN, Quigley C, Fisher DE. Role for microphthalmia transcription factor in the diagnosis of metastatic malignant melanoma. Appl Immunohistochem 2002; 10: 47-51. Greene MH, Clark WH, Tucker MA, Kraemer KH, Elder DE, Fraser MC. High risk of malignant melanoma in melanoma-prone families with dysplastic nevi. Ann Intern Med 1985; 102(4):458-465. Guerry D, Synnestvedt M, Elder DE, Schultz D. Lessons from tumor progression: the invasive radial growth phase of melanoma is common, incapable of metastasis, and indolent. J Invest Dermatol 1993;100(3):342S-345S. Halpern AC, Marghoob AA, Sober AJ. Clinical characteristics. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 135.-159.
150
Hansen CB, Wadge LM, Lowstuter K, Boucher K, Leachman SA. Clinical germline genetic testing for melanoma. Lancet Oncol 2004;5(5):314-319. Harpio R, Einarsson R. S100 proteins as cancer biomarkers with focus on S100B in malignant melanoma. Clin Biochem 2004;37(7):512-518. Hearing VJ, Jimenez M. Mammalian tyrosinase-the critical regulatory control point in melanocyte pigmentation. Int J Biochem 1987;19(12):1141-1147. Hemesath TJ, Price ER, Takemoto C, Badalian T, Fisher DE. MAP kinase links the transcription factor microphthalmia to c-Kit signaling in melanocytes. Nature 1998; 391: 298-301. Hemesath TJ, Steingrimsson E, McGill G, Hansen MJ, Vaught J, Hodgkinson C, Arnheiter H, Copeland NG, Jenkins NA, Fisher DE. Microphthalmia, a critical factor in melanocyte development, defines a discrete transcription factor family. Genes Dev 1994; 8: 2770-2780. Hodgkinson CA, Moore KJ, Nakayama A, Steingrimsson E, Copeland NG, Jenkins NA, Arnheiter H. Mutations at the mouse microphthalmia locus are associated with defects in a gene encoding a novel basic-helix-loop-helix-zipper protein. Cell 1993; 74: 395-404. Hodgkinson CA, Nakayama A, Li H, Swenson LB, Opdecamp K, Asher JH, Arnheiter H, Glaser T. Mutations at the anophthalmic white locus in Syrian hamsters: haploinsufficiency in the Mitf gene mimics human Waardenburg syndrome type 2. Hum Mol Genet 1998; 7:703-708. Hoon DS, Bostick P, Kuo C, Okamoto T, Wang HJ, Elashoff R, Morton DL. Molecular markers in blood as surrogate prognostic indicators of melanoma recurrence. Cancer Res 2000;60(8):2253-2257. Hoon DS, Kuo CT, Wascher RA, Fournier P, Wang HJ, O’Day SJ. Molecular detection of metastatic melanoma cells in cerebrospinal fluid in melanoma patients. J Invest Dermatol 2001;117:375-378. Hoon DS, Wang Y, Dale PS, Conrad AJ, Schmid P, Garrison D, Kuo C, Foshag LJ, Nizze AJ, Morton DL. Detection of occult melanoma cells in blood with a multiple-marker polymerase chain reaction assay. J Clin Oncol 1995;13(8):2109-2116. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, služba za epidemiologiju. Incidencija raka u Hrvatskoj 1976. – 2002., bilteni br. 1 – 27. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo, služba za epidemiologiju; 1978. - 2004. Isager P, Ehlers N, Overgaard J. Prognostic factors for survival after enucleation for choroidal and ciliary body melanomas. Acta Ophthalmol Scand 2004; 82(5):517-525. Iversen K, Robins RE. Mucosal malignant melanomas. Am J Surg 1980; 139(5):660-664. Janssens N, Janicot M, Perera T, Bakker A. Housekeeping genes as internal standards in cancer research. Mol Diagn 2004;8(2):107-113.
151
Jemal A, Devesa SS, Hartge P, Tucker MA. Recent trends in cutaneous melanoma incidence among whites in the United States. J Natl Cancer Inst 2001; 93(9):678-683. Jeng KS, Sheen IS, Tsai YC. Circulating messenger RNA of alpha-fetoprotein: a possible risk factor of recurrence after resection of hepatocellular carcinoma. Arch Surg 2004;139(10):1055-1060. Johnson PW, Burchill SA, Selby PJ. The molecular detection of circulating tumour cells. Br J Cancer 1995;72(2):268-276. Jung FA, Buzaid AC, Ross MI, Woods KV, Lee JJ, Albitar M, Grimm EA. Evaluation of tyrosinase mRNA as a tumor marker in the blood of melanoma patients. J Clin Oncol 1997;15(8):2826-2831. Karakousis CP, Balch CM, Urist MM, Ross MM, Smith TJ, Bartolucci AA. Local recurrence in malignant melanoma: long-term results of the multiinstitutional randomized surgical trial. Ann Surg Oncol 1996; 3(5):446-452. Kashani-Sabet M. Melanoma genomics. Curr Oncol Rep 2004;6(5):401-405. Kefford RF, Newton Bishop JA, Bergman W, Tucker MA. Counseling and DNA testing for individuals perceived to be genetically predisposed to melanoma: A consensus statement of the Melanoma Genetics Consortium. J Clin Oncol 1999;17(10):3245-3251. Kelley MC, Gupta RK, Hsueh EC, Yee R, Stern S, Morton DL. Tumor-associated antigen TA90 immune complex assay predicts recurrence and survival after surgical treatment of stage I-III melanoma. J Clin Oncol 2001;19(4):1176-1182. Kelley MC, Jones RC, Gupta RK, Yee R, Stern S, Wanek L, Morton DL. Tumor-associated antigen TA-90 immune complex assay predicts subclinical metastasis and survival for patients with early stage melanoma. Cancer 1998;83(7):1355-1361. Kelly JW, Sagebiel RW, Calderon W, Murillo L, Dakin RL, Blois MS. The frequency of local recurrence and microsatellites as a guide to reexcision margins for cutaneous malignant melanoma. Ann Surg 1984; 200(6):759-763. Kienle P, Weitz J, Klaes R, Koch M, Benner A, Lehnert T, Herfarth C, von Knebel Doeberitz M. Detection of isolated disseminated tumor cells in bone marrow and blood samples of patients with hepatocellular carcinoma. Arch Surg 2000;135(2):213-218. King R, Weilbaecher KN, McGill G, Cooley E, Mihm M, Fisher DE. Microphthalmia transcription factor a sensitive and specific melanocyte marker for melanoma diagnosis. Am J Pathol 1999; 155: 731-738. Kirkwood JM, Ibrahim JG, Sosman JA, Sondak VK, Agarwala SS, Ernstoff MS, Rao U. High-dose interferon alfa-2b significantly prolongs relapse-free and overall survival compared with the GM2-KLH/QS-21 vaccine in patients with resected stage IIB-III melanoma: results of intergroup trial E1694/S9512/C509801. J Clin Oncol 2001;19(9):2370-2380.
152
Koch SE, Lange JR. Amelanotic melanoma: the great masquerader. J Am Acad Dermatol 2000; 42: 731-734. Koyanagi K, Kuo C, Nakagawa T, Mori T, Ueno H, Lorico AR Jr, Wang HJ, Hseuh E, O'Day SJ, Hoon DS. Multimarker quantitative real-time PCR detection of circulating melanoma cells in peripheral blood: relation to disease stage in melanoma patients. Clin Chem 2005; 51(6):981-988.a Koyanagi K, O'Day SJ, Gonzalez R, Lewis K, Robinson WA, Amatruda TT, Wang HJ, Elashoff RM, Takeuchi H, Umetani N, Hoon DS. Serial monitoring of circulating melanoma cells during neoadjuvant biochemotherapy for stage III melanoma: outcome prediction in a multicenter trial. J Clin Oncol 2005; 23(31):8057-8064.b Kraemer KH, Lee MM, Andrews AD, Lambert WC. The role of sunlight and DNA repair in melanoma and nonmelanoma skin cancer. The xeroderma pigmentosum paradigm Arch Dermatol 1994; 130(8):1018-1021. Kraemer KH, Tucker M, Tarone R, Elder DE, Clark WH. Risk of cutaneous melanoma in dysplastic nevus syndrome types A and B. N Engl J Med 1986; 315(25):1615-1616. Krementz ET, Feed RJ, Coleman WP, Sutherland CM, Carter RD, Campbell M. Acral lentiginous melanoma. A clinicopathologic entity. Ann Surg 1982;195(5):632-645. Kretschmer L, Preusser KP, Neumann C. Locoregional cutaneous metastasis in patients with therapeutic lymph node dissection for malignant melanoma: risk factors and prognostic impact. Melanoma Res 2002; 12(5):499-504. Kruger S, Garbe C, Buttner P, Stadler R, Guggenmoos-Holzmann I, Orfanos CE. Epidemiologic evidence for the role of melanocytic nevi as risk markers and direct precursors of cutaneous malignant melanoma. Results of a case control study in melanoma patients and nonmelanoma control subjects. J Am Acad Dermatol 1992; 26(6):920-926. Kulik J, Nowecki ZI, Rutkowski P, Ruka W, Rochowska M, Skurzak H, Siedlecki JA. Detection of circulating melanoma cells in peripheral blood by a two-marker RT-PCR assay. Melanoma Res 2001;11(1):65-73. Kunter U, Buer J, Probst M, Duensing S, Dallmann I, Grosse J, Kirchner H, Schluepen EM, Volkenandt M, Ganser A, Atzpodien J. Peripheral blood tyrosinase messenger RNA detection and survival in malignant melanoma. J Natl Cancer Inst 1996;88(9):590-594. Kurusu Y. Yamashita J. Ogawa M. Detection of circulating tumor cells by reverse transcriptase-polymerase chain reaction in patients with resectable non-small-cell lung cancer. Surgery 1999;126(5):820-826. Kwon BS, Haq AK, Pomerantz SH, Halaban R. Isolation and sequence of a cDNA clone for human tyrosinase that maps at the mouse c-albino locus. Proc Natl Acad Sci USA 1987;84(21):7473-7477. Lacroix J. Becker HD. Woerner SM. Rittgen W. Drings P. von Knebel Doeberitz M. Sensitive detection of rare cancer cells in sputum and peripheral blood samples of patients with lung cancer by preproGRP-specific RT-PCR. Int J Cancer 2001;92(1):1-8.
153
Lee M, Goodall J, Versategui C, Ballotti R, Goding CR. Direct regulation of the microphthalmia promoter by Sox10 links Waardenburg-Shah syndrome (WS4)-associated hypopigmentation and deafness to WS2. J Biol Chem 2000; 275: 37978-37983. Lens MB, Dawes M, Newton-Bishop JA, Goodacre T. Tumour thickness as a predictor of occult lymph node metastases in patients with stage I and II melanoma undergoing sentinel lymph node biopsy. Br J Surg 2002; 89(10):1223-1227. Lens MB, Newton-Bishop JA, Boon AP. Desmoplastic malignant melanoma: a systematic review. Br J Dermatol 2005; 152 (4): 673-678. Leon P, Daly JM, Synnestvedt M, Schultz DJ, Elder DE, Clark WH. The prognostic implications of microscopic satellites in patients with clinical stage I melanoma. Arch Surg 1991; 126(12):1461-1468. Li G, Passebosc-Faure K, Gentil-Perret A, Lambert C, Genin C, Tostain J. Cadherin-6 gene expression in conventional renal cell carcinoma: a useful marker to detect circulating tumor cells. Anticancer Res 2005;25(1A):377-381. Li KKC, Goodall J, Goding CR, Liao SK, Wang CH, Lin YC, Hiraga H, Nojima T, Nagashima K, Schaefer KL, Lee KAW. The melanocyte inducing factor MITF is stably expressed in cell lines from human clear cell sarcoma. Br J Cancer 2003; 89: 1072-1078. Li N, Mangini J, Bhawan J. New prognostic factors of cutaneous melanoma: a review of the literature. J Cutan Pathol 2002;29(6):324-340. Li W, Stall A, Shivers SC, Lin J, Haddad F, Messina J, Glass LF, Lyman G, Reintgen DS. Clinical relevance of molecular staging for melanoma: comparison of RT-PCR and immunohistochemistry staining in sentinel lymph nodes of patients with melanoma. Ann Surg 2000;231(6):795-803. Lister JA, Robertson CP, Lepage T, Johnson SL, Raible DW. nacre encodes a zebrafish microphthalmia-related protein that regulates neural-crest-derived pigment cell fate. Developement 1999; 126: 3757-3767. Liu XZ, Newton VE, Read AP. Waardenburg syndrome type II: phenotypic findings and diagnostic criteria. Am J Med Genet 1995; 55: 95-100. Liu Y, Wu MC, Qian GX, Zhang BH. Detection of circulating hepatocellular carcinoma cells in peripheral venous blood by reverse transcription-polymerase chain reaction. Hepatobiliary Pancreat Dis Int 2002;1(1):72-76. Mangini J, Li N, Bhawan J. Immunohistochemical markers of melanocytoc lesions: a review of their diagnostic usefulness. Am J Dermatopathol 2002; 24(3):270-281. Manola J, Atkins M, Ibrahim J, Kirkwood J. Prognostic factors in metastatic melanoma: a pooled analysis of Eastern Cooperative Oncology Group trials. J Clin Oncol 2000;18(22):3782-3793.
154
Marghoob AA, Slade J, Kopf AW, Salopek TG, Rigel DS, Bart RS. Risk of developing multiple primary cutaneous melanomas in patients with the classic atypical-mole syndrome: a case-control study. Br J Dermatol 1996;135(5):704-11. Margolese RG, Fisher B, Hortobagyi GN, Bloomer WD. Neoplasms of the breast. U: Kufe DW, Pollock RE, Weichselbaum RR, Bast RC, Gansler TS, Holland JF, Frei E, urednici. Cancer medicine. 6. izdanje. Hamilton (Kanada): BC Decker Inc; 2003. Marrett LD, King WD, Walter SD, From L. Use of host factors to identify people at high risk for cutaneous malignant melanoma. CMAJ 1992; 147(4):445-453. Martinez-Pineiro L, Rios E, Martinez-Gomariz M, Pastor T, de Cabo M, Picazo ML, Palacios J, Perona R. Molecular staging of prostatic cancer with RT-PCR assay for prostate-specific antigen in peripheral blood and lymph nodes: comparison with standard histological staging and immunohistochemical assessment of occult regional lymph node metastases. Eur Urol 2003;43(4):342-350. McKay MJ, Peters LJ, Ainslie J. Radiotherapy for distant metastases and clinical radiobiology of melanoma. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 573-586. McKiernan JM, Buttyan R, Bander NH, de la Taille A, Stifelman MD, Emanuel ER, Bagiella E, Rubin MA, Katz AE, Olsson CA, Sawczuk IS. The detection of renal carcinoma cells in the peripheral blood with an enhanced reverse transcriptase-polymerase chain reaction assay for MN/CA9. Cancer 1999;86(3):492-497. McMasters KM. The Sunbelt Melanoma Trial. Ann Surg Oncol 2001;8(9 Suppl):41S-43S. Mellado B, Colomer D, Castel T, Munoz M, Carballo E, Galan M, Mascaro JM, Vives-Corrons JL, Grau JJ, Estape J. Detection of circulating neoplastic cells by reverse-transcriptase polymerase chain reaction in malignant melanoma: association with clinical stage and prognosis. J Clin Oncol 1996;14(7):2091-2097. Mellado B, Del Carmen Vela M, Colomer D, Gutierrez L, Castel T, Quinto L, Fontanillas M, Reguart N, Domingo-Domenech JM, Montagut C, Estape J, Gascon P. Tyrosinase mRNA in blood of patients with melanoma treated with adjuvant interferon. J Clin Oncol 2002;20(19):4032-4039. Mellado B, Gutierrez L, Castel T, Colomer D, Fontanillas M, Castro J, Estape J. Prognostic significance of the detection of circulating malignant cells by reverse transcriptase-polymerase chain reaction in long-term clinically disease-free melanoma patients. Clin Cancer Res 1999;5(7):1843-1848. Miettinen M, Fernandez M, Franssila K, Gatalica Z, Lasota J, Sarlomo-Rikala M. Microphthalmia transcription factor in the immunohistochemical diagnosis of metastatic melanoma - comparison with four other melanoma markers. Am J Surg Pathol 2001; 25: 205-211.
155
Miliotes G, Lyman GH, Cruse CW, Puleo C, Albertini PA, Rapaport D, Glass F, Fenske N, Soriano T, Cuny C, Van Voorhis N, Reintgen D. Evaluation of new putative tumor markers for melanoma. Ann Surg Oncol 1996;3(6):558-563. Miller SJ, Balch CM. Biopsy. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 163-170. Miyajima Y, Kato K, Numata S, Kudo K, Horibe K. Detection of neuroblastoma cells in bone marrow and peripheral blood at diagnosis by the reverse transcriptase-polymerase chain reaction for tyrosine hydroxylase mRNA. Cancer 1995;75(11):2757-2761. Mochii M, Mazaki Y, Mizuno N, Hayashi H, Eguchi G. Role of mitf in differentiation of chicken pigmented epithelial cells. Develop Biol 1998; 193: 47-62. a Mochii M, Ono T, Matsubara Y, Eguchi G. Spontaneous trans-difdferentiation of quail pigmented epithelium cell is accompanied by a mutation in the Mitf gene. Develop Biol 1998; 196: 145-159. b Molnar B, Sipos F, Galamb O, Tulassay Z. Molecular detection of circulating cancer cells. Role in diagnosis, prognosis and follow-up of colon cancer patients. Dig Dis 2003; 21(4):320-325. Moore KJ. Insight into the microphthalmia gene. Trends Genet 1995; 11:442-448. Morton DL, Bostick PJ. Will the true sentinel node please stand? Ann Surg Oncol 1999;6(1):12-14. Mou DC, Cai SL, Peng JR, Wang Y, Chen HS, Pang XW, Leng XS, Chen WF. Evaluation of MAGE-1 and MAGE-3 as tumour-specific markers to detect blood dissemination of hepatocellular carcinoma cells. Br J Cancer 2002;86(1):110-116. Muhlbauer M, Langenbach N, Stolz W, Hein R, Landthaler M, Buettner R, Bosserhoff AK. Detection of melanoma cells in the blood of melanoma patients by melanoma-inhibitory activity (MIA) reverse transcription-PCR. Clin Cancer Res 1999;5(5):1099-1105. NIH Consensus conference. Diagnosis and treatment of early melanoma. JAMA 1992; 268(10):1314-1319. Noppen C, Luescher U, Zuber M, Spagnoli GC, Schaefer C. Detection of tumor associated antigen gene expression in peripheral blood by RT-PCR in combination with the mRNA isolation kit for blood/bone marrow. Biochemica 1997;4:11-13. O’Rourke TJ. Tumor markers. U: Calabresi P, Schein PS, urednici. Medical oncology: basic principles and clinical management of cancer, 2. izdanje. New York: McGraw-Hill; 1993. str. 163-172. Opdecamp K, Vancooren P, Riviere M, Arnheiter H, Motta R, Szpier J, Szpier C. The rat microphthalmia-associated transcription factor gene (Mitf) maps at 4q34-q41 and is mutated in the mib rats. Mammal Genome 1998; 9:617-621.
156
O'Reilly F, Brat DJ, McAlpine BE, Grossniklaus HE, Folpe AL, Arbiser JL. Microphthalmia transcription factor immunohistochemistry: a useful diagnostic marker in the diagnosis and detection of cutaneous melanoma, sentinel lymph node metastases, and extracutaneous melanocytic neoplasms. J Am Acad Dermatol 2001; 45: 414-419. Parkin DM, Whelan SL, Ferlay J, Teppo L, Thomas DB, urednici. Cancer incidence in five continents, vol. 8, IARC scientific publication br. 155. Lyon, Francuska 2002. Paterlini P. Clinical implications of spontaneous and iatrogenic dissemination of tumor cells in patients with primary liver cancer. C R Seances Soc Biol Fil 1998;192(2):283-288. Petrinović R, Demirović J, Juretić A. Laboratorijska dijagnostika malignih tumora. U Šamija M, urednik. Onkologija. Zagreb: Medicinska naklada; 2000. str. 92-99. Pfleiderer C, Zoubek A, Gruber B, Kronberger M, Ambros PF, Lion T, Fink FM, Gadner H, Kovar H. Detection of tumour cells in peripheral blood and bone marrow from Ewing tumour patients by RT-PCR. Int J Cancer 1995;64(2):135-139. Pollock PA, Weeraratna A, Trent JM. Genetics and molecular staging. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 687.-712. Price ER, Ding HF, Badalian T, Bhattacharyal S, Takemoto C, Yao TP, Hamesath TJ, Fisher DE. Lineage-specific signaling in melanocytes: c-Kit stimulation recruits p300/CBP to microphthalmia. J Biol Chem 1998; 29: 17938-17986. Proebstle TM, Jiang W, Hogel J, Keilholz U, Weber L, Voit C. Correlation of positive RT-PCR for tyrosinase in peripheral blood of malignant melanoma patients with clinical stage, survival and other risk factors. Br J Cancer 2000;82(1):118-123. Qi ZL, Xiao L, Gao YT, Du JM, Jing L. Expression and clinical significance of surfactant protein D mRNA in peripheral blood of lung cancer patients. Ai Zheng 2002;21(7):772-775. Quereux G, Denis M, Khammari A, Lustenberger P, Dreno B. Prognostic value of tyrosinase reverse-transcriptase polymerase chain reaction in metastatic melanoma. Dermatology 2001;203(3):221-225. Quinn MJ, Crotty KA, Thompson JF, Coates AS, O'Brien CJ, McCarthy WH. Desmoplastic and desmoplastic neurotropic melanoma: experience with 280 patients. Cancer 1998; 83(6):1128-1135. Ranieri JM, Wagner JD, Wiebke EA, Azuaje R, Smith ML, Wenck S, Daggy J, Coleman JJ. Lack of prognostic importance of reverse-transcriptase polymerase chain reaction detection of circulating messenger RNA in patients with melanoma. Plast Reconstr Surg 2005;115(4):1058-1063. Rehli M, Den Elzen N, Cassady AI, Ostrowski MC, Hume DA. Cloning and characterization of the murine genes for bHLH-ZIP transcription factors TFEC and TFEB reveal a common gene organization for all MiT subfamily members. Genomics 1999; 56: 111-120.
157
Reinhold U, Ludtke-Handjery HC, Schnautz S, Kreysel HW, Abken H. The analysis of tyrosinase-specific mRNA in blood samples of melanoma patients by RT-PCR is not a useful test for metastatic tumor progression. J Invest Dermatol 1997;108(2):166-169. Reintgen D, Einstein AB. The role of research in cost containment. Cancer Control 1995;2(5):429-431. Reintgen DS, Cruse CW, Wells KE, Saba HI, Fabri PJ. The evaluation of putative tumor markers for malignant melanoma. Ann Plast Surg 1992;28(1):55-59. Reintgen DS, McCarty KS, Woodard B, Cox E, Seigler HF. Metastatic malignant melanoma with an unknown primary. Surg Gynecol Obstet 1983; 156(3):335-340. Reintgen DS, Thompson JF, Gershenwald JE. Intraoperative mapping and sentinel node technology. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 353-377. Reynolds SR, Albrecht J, Shapiro RL, Roses DF, Harris MN, Conrad A, Zeleniuch-Jacquotte A, Bystryn JC. Changes in the presence of multiple markers of circulating melanoma cells correlate with clinical outcome in patients with melanoma. Clin Cancer Res 2003;9(4):1497-1502. Rhodes AR, Wood WC, Sober AJ, Mihm MC. Nonepidermal origin og malignant melanoma associated with giant congenital nevocellular nevus. Plast Reconstr Surg 1981; 6786):782-790. Ries LAG, Eisner MP, Kosary CL, Hankey BF, Miller BA, Clegg L, Mariotto A, Feuer EJ, Edwards BK (urednici). SEER Cancer Statistics Review, 1975-2002, National Cancer Institute. Bethesda, MD, http://seer.cancer.gov/csr/1975_2002/, based on November 2004 SEER data submission, posted to the SEER web site 2005. Rimoldi D, Lemoine R, Kurt AM, Salvi S, Berset M, Matter M, Roche B, Cerottini JP, Guggisberg D, Krischer J, Braun R, Willi JP, Antonescu C, Slosman D, Lejeune FJ, Lienard D; Groupe Melanome Lemanique. Detection of micrometastases in sentinel lymph nodes from melanoma patients: direct comparison of multimarker molecular and immunopathological methods. Melanoma Res 2003;13(5):511-520. Ringel MD. Molecular detection of thyroid cancer: differentiating “signal” and “noise” in clinical assays. J Clin Endocrinol Metab 2004;89(1):29-32. Ross MI, Balch CM, Cascinelli N, Edwards MJ. Excision of primary melanoma. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 209-230.a Ross MI, Stern SJ. Mucosal melanomas. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 297-308.b Ruiter DJ, Brocker EB. Immunohistochemistry in the evaluation of melanocytic tumors. Semin Diagn Pathol 1993;10(1):76-91.
158
Sahel JA, Polans A, Mehta MP, Auchter RM, Albert DM. Intraocular melanoma. U: DeVita VT Jr, Hellman S, Rosenberg SA, urednici. Cancer: Principles and Practice of Oncology. 6. izdanje. Philadelphia (PA): Lippincott Williams & Wilkins; 2001. str. 2070-2090. Saito T, Kobayashi M, Harada R, Uemura Y, Taguchi H. Sensitive detection of small cell lung carcinoma cells by reverse transcriptase-polymerase chain reaction for prepro-gastrin-releasing peptide mRNA. Cancer 2003;97(10):2504-2511. Salti GI, Manougian T, Farolan M, Shilkaitis A, Majumdar D, Das Gupta TK. Microphthalmia transcription factor: a new prognostic marker in intermediate-thickness cutaneous malignant melanoma. Cancer Res 2000; 60: 5012-5016. Šamija M, Orešić V, Solarić M I suradnici. Rak prostate. Zagreb: Medicinska naklada; 2002. Saornil MA. Iris colour and uveal melanoma. Can J Ophthalmol 2004;39(4):448-452. Schamhart DH, Maiazza R, Kurth KH. Identification of circulating prostate cancer cells: a challenge to the clinical implementation of molecular biology (review). Int J Oncol 2005;26(3):565-577. Schittek B, Blaheta HJ, Florchinger G, Sauer B, Garbe C. Increased sensitivity for the detection of malignant melanoma cells in peripheral blood using an improved protocol for reverse transcription-polymerase chain reaction. Br J Dermatol 1999;141(1):37-43.b Schittek B, Bodingbauer Y, Ellwanger U, Blaheta HJ, Garbe C. Amplification of MelanA messenger RNA in addition to tyrosinase increases sensitivity of melanoma cell detection in peripheral blood and is associated with the clinical stage and prognosis of malignant melanoma. Br J Dermatol 1999;141(1):30-36.a Schleiermacher G, Peter M, Oberlin O, Philip T, Rubie H, Mechinaud F, Sommelet-Olive D, Landman-Parker J, Bours D, Michon J, Delattre O. Increased risk of systemic relapses associated with bone marrow micrometastasis and circulating tumor cells in localized ewing tumor. J Clin Oncol 2003;21(1):85-91. Schmidt H, Sorensen BS, von der Maase H, Bang C, Agger R, Hokland M, Nexo E. Quantitative RT-PCR assessment of melanoma cells in peripheral blood during immunotherapy for metastatic melanoma. Melanoma Res 2002;12:585-592. Schrader AJ, Probst-Kepper M, Grosse J, Kunter U, Franzke A, Sel S, Atzpodien E, Buer J. Tumour microdissemination and survival in metastatic melanoma. Anticancer Res 2000;20(5B):3619-3624. Schwartzentruber DJ, Rosenberg SA. Interleukins. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 623-643. Scotto J, Fraumeni JF Jr, Lee JA. Melanomas of the eye and other noncutaneous sites: epidemiologic aspects. J Natl Cancer Inst 1976; 56(3):489-491.
159
Seidensticker MJ, Behrens J. Biochemical interactions in the wnt pathway. Biochim Biophys Acta 2000; 1495: 169-182. Selzer E, Wacheck V, Lucas T, Heere-Rees E, Wu M, Weilbaecher KN, Schlegel W, Valent P, Wrba F, Pehamberger H, Fisher D, Jansen B. The melanocyte-specific isoform of the microphthalmia transcription factor affects the phenotype of human melanoma. Cancer Res 2002; 62:2098-2103. Serrone L, Zeuli M, Sega FM, Cognetti F. Dacarbazine-based chemotherapy for metastatic melanoma: thirty-year experience overview. J Exp Clin Cancer Res 2000;19(1):21-34. Severi G, Giles GG, Robertson C, Boyle P, Autier P. Mortality from cutaneous melanoma: evidence for contrasting trends between populations. Br J Cancer 2000;82(11):1887-1891. Shariat SF, Roudier MP, Wilcox GE, Kattan MW, Scardino PT, Vessella RL, Erdamar S, Nguyen C, Wheeler TM, Slawin KM. Comparison of immunohistochemistry with reverse transcription-PCR for the detection of micrometastatic prostate cancer in lymph nodes. Cancer Res 2003;63(15):4662-4670. Sheen IS, Jeng KS, Shih SC, Wang PC, Chang WH, Wang HY, Shyung LR, Lin SC, Kao CR, Tsai YC, Wu TY. Does surgical resection of hepatocellular carcinoma accelerate cancer dissemination? World J Gastroenterol 2004;10(1):31-36. Sheffield MV, Yee H, Dorvault CC, Weilbaecher KN, Eltoum IA, Siegal GP, Fisher DE, Chhieng DC. Comparison of five antibodies as markers in the diagnosis of melanoma in cytologic preparations. Am J Clin Pathol 2002;118(6):930-936. Shibahara S, Takeda K, Yasumoto K, Udono T, Watanabe K, Saito H, Takahashi K. Microphthalmia-associated transcription factor (MITF): multiplicity in structure, function, and regulation. J Invest Dermatol Symp Proc 2001; 6: 99-104. Shibahara S. Yasumoto KI. Amae S. Udono T. Watanabe KI. Saito H. Takeda K. Regulation of pigment cell-specific gene expression by MITF. Pigm Cell Res 2000; 13: 98-102. (Suppl 8) Shimazui T, Yoshikawa K, Uemura H, Kawamoto R, Kawai K, Uchida K, Hirao Y, Saga S, Akaza H. Detection of cadherin-6 mRNA by nested RT-PCR as a potential marker for circulating cancer cells in renal cell carcinoma. Int J Oncol 2003;23(4):1049-1054. Shivers SC, Wang X, Li W, Joseph E, Messina J, Glass LF, DeConti R, Cruse CW, Berman C, Fenske NA, Lyman GH, Reintgen DS. Molecular staging of malignant melanoma: correlation with clinical outcome. JAMA 1998;280(16):1410-1415. Singh AD, Rennie IG, Seregard S, Giblin M, McKenzie J. Sunlight exposure and pathogenesis of uveal melanoma. Surv Ophthalmol 2004;49(4):419-428. Singh AD, Topham A. Incidence of uveal melanoma in the United States: 1973-1997. Ophthalmology 2003;110(5):956-961. Singletary SE, Tucker SL, Boddie AW Jr. Multivariate analysis of prognostic factors in regional cutaneous metastases of extremity melanoma. Cancer 1988;61(7):1437-1440.
160
Sirott MN, Bajorin DF, Wong GY, Tao Y, Chapman PB, Templeton MA, Houghton AN. Prognostic factors in patients with metastatic malignant melanoma. A multivariate analysis. Cancer 1993;72(10):3091-3098. Smith B, Selby P, Southgate J, Pittman K, Bradley C, Blair GE. Detection of melanoma cells in peripheral blood by means of reverse transcriptase and polymerase chain reaction. Lancet 1991;338(8777):1227-1229. Smith DR. Gel electrophoresis of DNA. U: Rapley R, Walker JM, urednici. Molecular biomethods handbook. 1. izdanje. Totowa (NJ): Humana Press; 1998. str. 17-33. Sotomayor MG, Yu H, Antonia S, Sotomayor EM, Pardoll DM. Advances in gene therapy for malignant melanoma. Cancer Control 2002;9(1):39-48. Spatz A, Calonje E, Handfield-Jones S, Barnhill RL. Spitz tumors in children: a grading system for risk stratification. Arch Dermatol 1999; 135(3):282-285. Stahlecker J, Gauger A, Bosserhoff A, Buttner R, Ring J, Hein R. MIA as a reliable tumor marker in the serum of patients with malignant melanoma. Anticancer Res 2000;20(6D):5041-5044. Stam-Posthuma JJ, van Duinen C, Scheffer E, Vink J, Bergman W. Multiple primary melanomas. J Am Acad Dermatol 2001; 44(1):22-27. Su SL, Boynton AL, Holmes EH, Elgamal AA, Murphy GP. Detection of extraprostatic prostate cells utilizing reverse transcription-polymerase chain reaction. Semin Surg Oncol 2000;18(1):17-28. Swerdlow AJ, Weinstock MA. Do tanning lamps cause melanoma? An epidemiologic assessment. J Am Acad Dermatol 1998; 38(1):89-98. Swetter SM. Dermatological perspectives of malignant melanoma. Surg Clin North Am 2003; 83(1): 77-95. Szenajch J, Jasinski B, Synowiec A, Kulik J, Chomicka M, Struzyna J, Nowecki Z, Rutkowski P, Ruka W, Kupsc W, Siedlecki JA, Wiktor-Jedrzejczak W. Prognostic value of multiple reverse transcription-PCR tyrosinase testing for circulating neoplastic cells in malignant melanoma. Clin Chem 2003; 49(9):1450-1457. Szenajch J, Jasinski B, Kozak A, Kulik J, Chomicka M, Struzyna J, Nowecki Z, Rutkowski P, Ruka W, Kupsc W, Siedlecki J, Wiktor-Jedrzejczak W. Multiple RT-PCR tyrosinase testing reveals that melanoma cells circulate in the blood of melanoma patients at the frequency more than 10 times below the detection threshold. Melanoma Res 2002;12(4):399-401. Szenajch J, Kozak A, Kruszewski AA, Babiej E, Chomicka M, Struzyna J, Wiktor-Jedrzejczak W. The effect of chemo- and chemoimmunotherapy on the presence of circulating melanoma cells in peripheral blood. Preliminary results. Acta Biochim Pol 1998;45(1):95-102.
161
Tachibana M, Perezjurado LA, Nakayama A, Hodgkinson CA, Li X, Schneider M, Miki T, Fex J, Francke U, Arnheiter H. Cloning of MITF, the human homolog of the mouse microphthalmia gene and assignment to chromosome 3p14.1-p12.3. Hum Mol Genet 1994; 3:553-557. Tachibana M, Takeda K, Nobukuni Y, Urabe K, Long JE, Meyers KA, Aaronson SA, Miki T. Ectopic expression of MITF, a gene for Waardenburg syndrome type 2, converts fibroblasts to cells with melanocyte characteristics. Nature Genet 1996; 14: 50-54. Tachibana M. A cascade of genes related to Waardenburg syndrome. J Invest Dermatol Symp Proc 1999; 4: 126-129. Tachibana M. Evidence to suggest that expression of MITF induces melanocyte differentiation and haploinsufficiency of MITF causes Waardenburd syndrome type 2A. Pigment Cell Res 1997; 10: 25-33. Tachibana M. MITF: a stream flowing for pigment cells. Pigment Cell Res 2000; 13: 230-240. Takeda K, Takernoto C, Kobayashi I, Watanabe A, Nobukuni Y, Fisher DE, Tachibana M. Ser298 of MITF, a mutation site in Waardenburg syndrome type 2, is a phosphorylation site with functional significance. Hum Mol Genet 2000; 9: 125-132. a Takeda K, Yasumoto K, Kawaguchi N, Udono T, Watanabe K, Saito H, Takahashi K, Noda M, Shibahara S. Mitf-D, a newly identified isoform, expressed in the retinal pigment epithelium and monocyte-lineage cells affected by Mitf mutations. Biochim Biophys Acta 2002; 1574: 15-23. Takeda K, Yasumoto K, Takada R, Takeda S, Watanabe K, Udono T, Saito H, Takahashi K, Shibahara S. Induction of melanocyte-specific microphthalmia-associated transcription factor by Wnt-3a. J Biol Chem 2000; 275: 14013-14016. b Takeuchi H, Morton DL, Kuo C, Turner RR, Elashoff D, Elashoff R, Taback B, Fujimoto A, Hoon DS. Prognostic significance of molecular upstaging of paraffin-embedded sentinel lymph nodes in melanoma patients. J Clin Oncol 2004;22(13):2671-2680. Tanabe KK, Reintgen DS, Balch CM. Local Recurrences and their management. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 263-273. Tassabehji M, Newton VE, Read AP. Wasrdenburg syndrome type 2 caused by mutations in the human microphthalmia (MITF) gene. Nature Genet 1994; 8: 251-255. Tassabehji M, Read AP, Newton VE, Harris R, Balling R, Gruss P, Strachnan T. Waardenburg’s syndrome patients have mutations in the human homologue of the pax3 paired box gene. Nature 1992; 355: 635-636. Tessier MH, Denis MG, Lustenberger P, Dreno B. Detection of circulating neoplastic cells by reverse-transcriptase and polymerase chain reaction in malignant melanoma. Ann Dermatol Venereol 1997; 124(9):607-611.
162
Thompson JF, Scolyer RA, Kefford RF. Cutaneous melanoma. Lancet 2005;365(9460):687-701. Thompson JF, Uren RF, Coventry BJ, Chatterton BE. Lymphoscintigraphy. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 329-352. Titus-Ernstoff L, Perry AE, Spencer SK, Gibson JJ, Cole BF, Ernstoff MS. Pigmentary characteristics and moles in relation to melanoma risk. Int J Cancer 2005;116(1):144-149. Tsao H, Nadiminti U, Sober AJ, Bigby M. A meta-analysis of reverse transcriptase-polymerase chain reaction for tyrosinase mRNA as a marker for circulating tumor cells in cutaneous melanoma. Arch Dermatol 2001;137(3):325-330. Tsao H, Sober AJ. Acquired precursor lesions and markers of increased risk for cutaneous melanoma. U: Balch CM, Houghton AN, Sober AJ, Soong SJ, urednici. Cutaneous melanoma. 4. izdanje. St Louis (MO): Quality Medical Publishing; 2003. str. 121-133. Tucker MA, Halpern A, Holly EA, Hartge P, Elder DE, Sagebiel RW, Guerry D, Clark WH. Clinically recognized dysplastic nevi. A central risk factor for cutaneous melanoma. JAMA 1997; 277(18):1439-1444. Udono T, Yasumoto K, Takeda K, Amae S, Watanabe K, Saito H, Fuse N, Tachibana M, Takahashi K, Tamai M, Shibahara S. Structural organization of the human microphthalmia-associated transcription factor gene containing four alternative promoters. Biochim Biophys Acta 2000; 1491: 205-219. Uemura H, Nakagawa Y, Iwai A, Okajima E, Okajima E, Yoshikawa K, Hirao Y. Detection of circulating MN/CA9 positive renal cell carcinoma cells during operation. Aktuelle Urol 2003;34(4):270-272. Ulrich J, Bonnekoh B, Bockelmann R, Schon M, Schon MP, Steinke R, Roessner A, Schmidt U, Gollnick H. Prognostic significance of detecting micrometastases by tyrosinase RT/PCR in sentinel lymph node biopsies: lessons from 322 consecutive melanoma patients. Eur J Cancer 2004;40(18):2812-2819. Vachtenheim J, Novotna H. Expression of genes for microphthalmia isoformes, Pax3, and MSG1, in human melanomas. Cell Mol Biol 1999; 45: 1075-1082. Veronesi U, Adamus J, Aubert C, Bajetta E, Beretta G, Bonadonna G, Bufalino R, Cascinelli N, Cocconi G, Durand J, De Marsillac J, Ikonopisov RL, Kiss B, Lejeune F, MacKie R, Madej G, Mulder H, Mechl Z, Milton GW, Morabito A, Peter H, Priario J, Paul E, Rumke P, Sertoli R, Tomin R. A randomized trial of adjuvant chemotherapy and immunotherapy in cutaneous melanoma. N Engl J Med 1982;307(15):913-916. Versategui C, Bille K, Ortonne JP, Ballotti R. Regulation of the microphthalmia-assiciated transcription factor gene by the Waardenburg syndrome type 4 gene, SOX10. J Biol Chem 2000; 275: 30757-30760.
163
Vogel I, Kalthoff H. Disseminated tumour cells. Their detection and significance for prognosis of gastrointestinal and pancreatic carcinomas. Virchows Arch 2001; 439(2):109-117. Waldmann V, Deichmann M, Bock M, Jackel A, Naher H. The detection of tyrosinase-specific mRNA in bone marrow is not more sensitive than in blood for the demonstration of micrometastatic melanoma. Br J Dermatol 1999;140(6):1060-1064. Waldmann V, Deichmann M, Jaeckel A. Disseminierte Melanomazellen in Blut und Knochenmark. Bedeutung und Nachweis durch potenzielle Tumormarker. Hautarzt 2001;52:298-303.a Waldmann V, Wacker J, Deichmann M, Jackel A, Bock M, Naher H. Prognosis of metastatic melanoma: no correlation of tyrosinase mRNA in bone marrow and survival time. Recent Results Cancer Res 2001;158:118-125.b Wang X, Heller R, VanVoorhis N, Cruse CW, Glass F, Fenske N, Berman C, Leo-Messina J, Rappaport D, Wells K, DeConti R, Moscinski L, Stankard C, Puleo C, Reintgen D. Detection of submicroscopic lymph node metastases with polymerase chain reaction in patients with malignant melanoma. Ann Surg 1994;220(6):768-774. Wassberg C, Thorn M, Yuen J, Ringborg U, Hakulinen T. Second primary cancers in patients with cutaneous malignant melanoma: a population-based study in Sweden. Br J Cancer 1996; 73(2):255-259. Watanabe A, Takeda K, Ploplis B, Tachibana M. Epistatic relationship between Waardenburg syndrome genes MITF and PAX3. Nature Genet 1998; 18: 283-286. Weinstock MA, Sober AJ. The risk of progression of lentigo maligna to lentigo maligna melanoma. Br J Dermatol 1987;116(3):303-310. Widlund HR, Fisher DE. Microphthalmia-associated transcription factor: a critical regulator of pigment cell development and survival. Oncogene 2003; 22: 3035-3041. World Medical Association Declaration of Helsinki: ethical principles for medical research involving human subjects. J Postgrad Med 2002;48:206-208. Wu M, Hamesath TJ, Takemoto CM, Horstmann MA, Wells AG, Price ER, Fisher DZ, Fisher DE. C-Kit triggers dual phosphorylations, which couple activation and degradation of the essential melanocyte factor Mi. Genes Dev 2000; 14: 301-312. Yajima I, Sato S, Kimura T, Yasumoto K, Shibahara S, Goding CR, Yamamoto H. An L1 element intronic insertion in the black-eyed-white (Mitf mi-bw) gene: the loss of a single Mitf isoform responsible for the pigmentary defect and inner ear deafness. Hum Mol Genet 1999; 8: 1431-1441. Yamashita J, Matsuo A, Kurusu Y, Saishoji T, Hayashi N, Ogawa M. Preoperative evidence of circulating tumor cells by means of reverse transcriptase-polymerase chain reaction for carcinoembryonic antigen messenger RNA is an independent predictor of survival in non-small cell lung cancer: a prospective study. J Thorac Cardiovasc Surg 2002;124(2):299-305.
164
Yasumoto K, Amae S, Udono T, Fuse N, Takeda K, Shibahara S. A big gene linked to small eyes encodes multiple Mitf isoforms: Many promoters make light work. Pigm Cell Res 1998; 11: 329-336. Yasumoto K, Mahalingam H, Suzuki H, Yoshizawa M, Yokoyama K, Shibahara S. Transcriptional activation of the melanocyte-specific genes by the human homolog of the mouse microphthalmia protein. J Biochem 1995; 118: 874-881. Yaziji H, Gown AM. Immunohistochemical markers of melanocytic tumors. Int J Surg Pathol 2003;11(1):11-15. Zarour HM, Kirkwood JM. Melanoma vaccines: early progress and future promises. Semin Cutan Med Surg 2003;22(1):68-75. Zieglschmid V, Hollmann C, Bocher O. Detection of disseminated tumor cells in peripheral blood. Crit Rev Clin Lab Sci 2005;42(2):155-196.
165
8. ŽIVOTOPIS
166
OSOBNI PODACI
Ime i prezime Ivan Šamija
Adresa Nad lipom 4A, 10000 Zagreb Telefon +385 1 3787647, mobitel: +385 91 5335259
Državljanstvo Republika Hrvatska Datum rođenja 25.11.1976.
RADNO ISKUSTVO
Datumi (od – do) od rujna 2000. do danas
Ustanova zaposlenja
Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Klinika za onkologiju i nuklearnu medicinu, Zagreb
Naziv radnog mjesta
znanstveni novak na projektu Biološki biljezi tumora debelog crijeva, MZT #134011
Područje rada molekularna dijagnostika tumora, istraživanje tumorskih biljega
ŠKOLOVANJE
Datum 2004. – Studij doktorski studij (kao treća godina poslijediplomskog studija)
Ustanova Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Datum 2001. – Studij poslijediplomski studij biologije, smjer imunobiologija i
fiziologija Ustanova Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Datum 1995. – srpanj 2000. Studij dipl. inž. biologije, smjer molekularna biologija
Ustanova Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu Diplomski rad Učinkovitost aciklovira i ganciklovira u liječenju tumora genom za
timidin-kinazu (izrađen u Zavodu za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković, pod vodstvom dr. Jasminke Pavelić)
napomena prosjek ocjena studija 4,9
Datum 1991. – 1995. Ustanova V prirodoslovno-matematička gimnazija, Zagreb
napomena 1993. drugo mjesto na gradskom natjecanju iz biologije
167
USAVRŠAVANJE U INOZEMSTVU
Godina 1999. Mjesto Stanford, SAD
Ustanova Stanford University School of Medicine, Stanford University Područje istraživanja rezistencije tumora na kemoterapiju u laboratoriju pod
vodstvom prof. dr. Branimira Sikica
Godina 1997. Mjesto Basel, Švicarska
Ustanova Zentrum für Lehre und Forschung, Kantonspital Basel Područje istraživanja ekspresije gena za ljudske tumorske antigene u grupi
pod vodstvom prof. dr. Michaela Heberera NAGRADE
Godina 1997.
Nagrada Rektorova nagrada Nagrađeni rad Ekspresija gena za citokine u mononuklearnim stanicama periferne
krvi mastektomiranih bolesnica tijekom radioterapije
Godina 1995. Nagrada nagrada časopisa Priroda za najbolji maturalni rad
Nagrađeni rad Imunologija tumora
ČLANSTVO
• Hrvatsko imunološko društvo • Hrvatsko biološko društvo • Hrvatski liječnički zbor • Mreža mladih znanstvenika (jedan od osnivača i koordinator radne skupine
Znanost u društvu)
ZNANSTVENI INTERESI
• imunologija tumora • molekularna biologija tumora • primjena imunologije i molekularne biologije u dijagnostici i liječenju tumora
168
POPIS OBJAVLJENIH RADOVA Znanstveni radovi citirani u Current Contents-u:
Šamija M, Juretić A, Solarić M, Šamija I, Bingulac-Popović J, Grahovac B, Stanec M, Orešić V. RT-PCR detection of tyrosinase, gp100, MART1/Melan-A, and TRP-2 gene transcripts in peripheral blood of melanoma patients. Croat Med J 2001;42:477-482.
Šamija I, Lukač J, Marić-Brozić J, Kusić Z. Microphthalmia-associated transcription factor and tyrosinase as markers of melanoma cells in blood of patients with melanoma. Croat Med J 2004;45(2):142-148.
Radovi u ostalim časopisima:
Ivan Šamija, Mirko Šamija, Zvonko Kusić. Mogućnosti određivanja diseminiranih stanica raka prostate. Medix – specijalizirani medicinski dvomjesečnik, broj 60/61, studeni 2005.
Kongresna priopćenja u Current Contents časopisima:
Mateša N, Šamija I, Tabain I, Hrašćan R, Kusić Z. Cytomorphological changes and Galectin-3 and CD44v6 positivity by RT-PCR method in benign thyroid lesions. J Cytopathol 2005 16(Suppl.2):3. (31st European Congress of Cytology, Pariz, 2. – 5. listopada 2005.)
Sažeci u zbornicima skupova:
Lukač J, Šamija I, Hrašćan R, Jazvić M, Bolanča A, Brozić J, Kusić Z. Molekulski biljezi malignog melanoma. 1. Kongres Hrvatskog onkološkog društva s međunarodnim sudjelovanjem, Zagreb, 28.-30. studenoga 2001. (pozvano predavanje)
Šamija I, Hrašćan R, Jazvić M, Kusić Z, Lukač J, Marić-Brozić J. Detekcija melanomskih stanica u perifernoj krvi lančanom reakcijom polimerazom nakon reverzne transkripcije. 1. Kongres Hrvatskog onkološkog društva s međunarodnim sudjelovanjem, Zagreb, 28.-30. studenoga 2001.
Šamija I, Hrašćan R, Jazvić M, Kusić Z, Lukač J, Marić-Brozić J. Detection of melanoma cells in peripheral blood by reverse-transcription-polymerase chain reaction. 1st Croatian congress on molecular life sciences, Opatija, 9.-13. lipnja 2002.
Šamija I, Mateša N, Hrašćan R,Tabain I, Lukač J,Kusić Z. Galectin-3 and CD44v6 expression in fine-needle aspirates of thyroid lesions. 8th Croatian biological congress with international participation, Zagreb, 27. rujna – 2. listopada 2003.
169
Šamija I, Lukač J, Marić-Brozić J, Kusić Z. Microphthalmia transcription factor and tyrosinase as markers for detection of melanoma cells in the blood of melanoma patients by RT-PCR. Annual meeting of the Croatian immunological society, Brijuni, 17.-19. listopada 2003.
Mateša N, Šamija I, Tabain I, Hrašćan R, Lukač J, Kusić Z. RT-PCR analysis of Galectin-3 and CD44v6 expression in fine-needle aspirates of thyroid lesions. XV International congress of cytology, Santiago de Chile, 11.-15. travnja 2004.
Šamija I, Lukač J. Određivanje cirkulirajućih melanomskih stanica. 2. Kongres Hrvatskog onkološkog društva HLZa s međunarodnim sudjelovanjem, Opatija, 20.-23. lipnja 2004. (pozvano predavanje)
Šamija I, Mateša N, Lukač J, Hrašćan R, Tabain I, Kusić Z. Galectin-3 and CD44v6 as markers for preoperative diagnosis of thyroid lesions. Annual meeting of the Croatian immunological society, Opatija, 8.-10. listopada 2004.
Mateša N, Šamija I, Tabain I, Kusić Z. Cytomorphological changes and Galectin-3 positivity by RT-PCR method in benign thyroid lesions. 3. Hrvatski kongres kliničke citologije s međunarodnim sudjelovanjem, Opatija, 8.-11. svibnja 2005.
Šamija I, Lukač J, Marić-Brozić J, Šitum M, Končar Mubrin M, Kusić Z. Microphthalmia-associated transcription factor and tyrosinase as markers of melanoma cells in blood of patients with melanoma. Annual meeting of the Croatian immunological society, Božava – Dugi otok, 29. rujna – 2. listopada 2005. Marić-Brozić J, Šamija I, Lukač J, Bolanča A, Ikić D, Kusić Z. Interferon alpha u adjuvantnoj terapiji melanoma. 3. Hrvatski onkološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem. Zagreb, 15.–18. ožujka 2006. (pozvano predavanje) Šamija I, Lukač J, Kusić Z. Eksperimentalni lijekovi za melanom. 3. Hrvatski onkološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem. Zagreb, 15.–18. ožujka 2006. (pozvano predavanje)