UNIVERZITET U NOVOM SADU POLJOPRIVREDNI FAKULTET Mr Aleksandar Hegediš, dipl. biolog MIGRACIJA I ODLIKE STAKLASTE JEGULJE (Anguilla anguilla) KAO LIMITIRAJUĆI FAKTORI ZA RIBNJAČKO GAJENJE - Doktorska disertacija - _________________________ Novi Sad, 2007.
117
Embed
Migracija i odlike staklaste jegulje (Anguilla anguilla)
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
UNIVERZITET U NOVOM SADU
POLJOPRIVREDNI FAKULTET
Mr Aleksandar Hegediš, dipl. biolog MIGRACIJA I ODLIKE STAKLASTE JEGULJE (Anguilla anguilla)
KAO LIMITIRAJUĆI FAKTORI ZA RIBNJAČKO GAJENJE
- Doktorska disertacija -
_________________________ Novi Sad, 2007.
1. prof. dr Miroslav Ćirković, red. prof., mentor ________________________ U.N.O. Mikrobiologija i zarazne bolesti Poljoprivredni fakultet Novi Sad 2. prof. dr Stevan Maletin, red. prof. ________________________ U.N.O. Zoologija Poljoprivredni fakultet Novi Sad
3. dr Aleksandar Kalauzi, viši nauč. sar. ________________________ U.N.O. Matematičko modeliranje
bioloških sistema Centar za multidisciplinarne studije Univerziteta u Beogradu Beograd
UDK: 597.535:639.3.03 (497.16) (043.3) UNIVERZITET U NOVOM SADU POLJOPRIVREDNI FAKULTET NOVI SAD SRBIJA Doktorska disertacija Podneta 2007.
Migracija i odlike staklaste jegulje (Anguilla anguilla) kao limitirajući faktori za ribnjačko gajenje
Mr Aleksandar Hegediš, dipl. biolog
Sažetak
Savremeno ribnjačko gajenje jegulje se obično vezuje za Japan i drugu polovinu devetnaestog
veka, mada se može reći da je ekstenzivano gajenje ove vrste riba u lagunama bilo poznato još starim Rimljanima. Od danas poznatih vrsta jegulja iz roda Anguilla, posebno su cenjene u ribarstvu evropska (A. anguilla), američka (A. rostrata) i japanska (A. japonica) jegulja. Ove vrste spadaju među najcenjenije objekte ribnjačkog uzgoja, kako u mnogim evropskim zemljama, tako i na dalekom istoku (Japan, Kina, Tajvan). Najvažniju karakteristiku ribnjačkog gajenja svih vrsta jegulja svakako predstavlja činjenica da, i pored dugogodišnjih istraživanja i pokušaja, kontrolisani mrest ovih vrsta nije osvojen. Zato se i gajenje jegulja danas u celom svetu bazira na mlađi koja se u stadijumu staklaste jegulje i elvera lovi u otvorenim vodama prilikom njihovih migracija. Načini i tehnike izlova jeguljske mlađi u količinama dovoljnim za ribnjačko gajenje uslovljeni su sezonskim karakterom njene pojave i karakteristikama vodotoka u kojima se izlov vrši.
U Srbiji jegulja naseljava vode crnomorskog i jadranskog sliva. U vodama crnomorskog sliva jegulja je relativno retka i sreće se pojedinačno, a izostaje i masovna pojava mlađi. Sa druge strane, u vodama jadranskog sliva u Crnoj Gori ova vrsta je veoma česta, a postoji i masovna pojava mlađi. Zbog toga su vode ovog sliva, a posebno reka Bojana i područje ulcinjske solane, interesantni sa aspekta eksploatacije staklastih jegulja za potrebe ribnjačkog gajenja.
U ovoj disertaciji prezentuju rezultati koji opisuju karakteristike migracije i osnovne odlike staklastih jegulja u reci Bojani. U radu je, na oko 3.300 staklastih jegulja koje su uzorkovane tokom tri sukcesivna migraciona talasa, izvršena analiza dužine tela, mase tela, dužinsko-težinskih odnosa, pigmentskih stadijuma, biometričkih karakteristika, fenoloških aspekata migracije, dinamike i intenziteta migracije, a predložen je i matematički model migracije. Utvrđeno je da sezonska migracija staklastih jegulja počinje u novembru, a završava se u aprilu-maju, pri cemu je najintenzivnija u peiodu februar-april. Prosečna totalna dužina tela migrirajućih jedinki je 57 mm, a prosečna masa tela 0.171 g, što znači da u jednom kilogramu mlađi ima oko 5.800 jedinki, koje odlikuje prosečna vrednost biometrijskog indeksa od 0.7051. Kod staklastih jegulja u reci Bojani tokom migracije dominiraju pigmentski stadijumi VIA1, VIA2 i VIA3. Vrednost biometrijskog indeksa i razvijenost pigmentacije ukazuju na jeguljsku mlađ visokog kvalieta. Eksperimentalna istraživanja obuhvatila su merenje karakteristika grupnog azotnog i kiseoničnog metabolizma kod jeguljske mlađi. Pored toga, izvršena je procena kapaciteta resursa jeguljske mlađi u reci Bojani za potrebe ribnjačkog gajenja. Utvrđeno je da reka Bojana može predstavljati značajan izvor visoko kvalitetne jeguljske mlađi, koji godišnje može dati količinu između 320 i 427 kg. Ova količina u budućnosti može zadovoljiti sve potencijalne potrebe ribnjačkog gajenja kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori. Sagledani su potencijali Srbije za razvoj ribnjačkog gajenja jegulje, koji se posebno ogledaju u korišćenju geotermalnih i toplih otpadnih voda iz termoelektrana.
Ključne reči: staklasta jegulja, migracija, limitirajući faktori, ribnjačko gajenje Doktorska disertacija je odložena u biblioteci Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Novom
Sadu (disertacija sadrži 117 strana, 11 tabela, 3 karte, 3 šeme, 2 slike, 35 grafika, 16 fotografija, original na srpskom jeziku sa sažetkom na srpskom i engleskom jeziku).
IUDC: 597.535:639.3.03 (497.16) (043.3) UNIVERSITY IN NOVI SAD FAKULTY OF AGRICULTURE NOVI SAD SERBIA PhD thesis Submitted in 2007.
Migration and charactreristics of glass eel (Anguilla anguilla) as limitating factors for fish farming
Mr sci. Aleksandar Hegediš, BSc.
Abstract
Contemporary fish farming of eel is usually connected to Japan and other half of te nineteenth
century, though we can say that the extencive farming for this fish species in lagoons was also familiar to ancient Romans. Nowdays, between familiar species of eels from the genus Anguilla, European (A. anguilla), American (A. rostrata) and Japanesee (A. japonica) eel, are specially appreciated in acquaculture. These species are one of the most appriciated fish of the aquaculture, in many European countries and also in the far East (Japan, China, Taiwan). The most important characteristic of fish farming for all species of eels is certanly a fact that, even beside many years of research and trys, controlled spawn of these species is not resolved yet. That is why today, eel culture all around the world is based on the fry that is in the stadium of glass eel and elver which both are caught in inland waters during their migrations. Catching methods and techniques of eel fry in number that is satisfying for fish farming are determinated by season character of its apperance and characteristics of water course in which the catching is done.
In Serbia, eel inhabits waters of Black and Adriatic Sea basin. In waters of Black Sea basin eel is relatively rare and we can find it individually and there is no mass appearance of fry. On the other hand, in waters of Adriatic basin in Montenegro this species is common, and there is also mass appearance of glass eels. Because of that, Montenegrian waters, especially river Bojana and Ulcinj salt work region, are interesting from the aspect of exploitation of glass eel for aquacultural purposes.
In this dissertation presented results describe migration and basic characteristics of glass eels in river Bojana. In this work, at about 3.300 glass eels sampled during three successive migration waves, is analyzed body lenght and weight, lenght – weight relationships, pigments stages, biometric characteristics, phenological aspects of migration, dinamic and intensity of migration, and also recommended mathematic model of migration. It is affirmed that season migration started in November and was finished in April – May, while it is the most intensive in period February- April. Average total body lenght of migrating glass eels is 57mm, and average body weight is 0.171 g, which means that one kilo contains around 5.800 individuals. Average value of biometric index for these glass eels is 0.7051. Glass eels in river Bojana during migration are dominated by pigment stages VIA1, VIA2 and VIA3. Value of biometric index and pigmentation developement show that eel fry is very high quality. Experimental research enclosed measured characteristics of group metabolism of nitrogen excretion and oxygen consumption of glass eel. Beside that, capacity resours of glass eel for aquacultural needs is estimeated . It is established that river Bojana can represent important source of high quality fry, that can annualy give between 320 and 427 kg. In future, this quantity can satisfy all potential needs of fish farming in Serbia, as also in Montenegro. Potentials of Serbia for developement of eel culture are percieved, that is especially showed in usage of geothermal and warm waste waters from power stations.
Key words: glass eel, migration, limitating factors, fish farming A copy of this thesis is filed in the Library of the Faculty of Agriculture, University of Novi Sad
(117 pages, 11 tables, 3 maps, 3 schemes, 2 pictures, 35 figures, 16 photos, original manuscript in Serbian with summary in Serbian and English).
SADRŽAJ
1. UVOD 6 1.1. Jegulje iz roda Anguilla 6 1.2. Predmet i cilj sopstvenih istraživanja 9
2. PREGLED LITERATURE 12 2.1. Biologija evropske jegulje – istorijat izučavanja 12 2.2. Savremena istraživanja 16 2.3. Ribolov, ribnjačko gajenje, konzervacioni status 18 2.4. Bolesti jegulja i profilaktika 36 2.5. Modeli gajenja jegulje u uslovima intenzivne akvakulture 37
3. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA 42 4. MATERIJAL I METODE 46 5. REZULTATI I DISKUSIJA 53
5.1. Osnovne karakteristike staništa 53 5.2. Dinamika sredinskih uslova za vreme migracije 55 5.3. Ihtiofauna ušća reke Bojane 57 5.4. Odlike staklastih jegulja tokom migracije 60 5.4.1. Analiza dužine tela, mase tela i dužinsko-težinskih odnosa 60 5.4.2. Analiza pigmetskih stadijuma 66 5.4.3. Odnos kondicionog koeficijenta i pigmentskih stadijuma 71 5.4.4. Analiza biometričkih karakteristika 73 5.4.5. Analiza ishrane 73 5.4.6. Predatori jeguljske mlađi 75 5.5. Karakteristike migracije 76 5.5.1. Fenološki aspekti migracije 76 5.5.2. Dinamika i intenzitet migracije 77 5.5.3. Modeliranje migracije 78 5.6. Odlike azotnog i kiseoničnog metabolizma mlađi jegulje 82 5.6.1. Izlov i transport eksperimentalnih jegulja 82 5.6.2. Adaptacija na kaptivitet i ishranu 83 5.6.3. Merenja azotonog i kiseoničnog metabolizma 83 5.7. Aplikativni aspekti migracije 89 5.7.1. Procena kapaciteta resursa jeguljske mlađi , zaštita i mogućnosti održivog korišćenja za potrebe akvakulture 89 5.7.2. Potencijali Srbije za gajenje jegulje 91
atlanskih jegulja (evropske i američke) i japanske (A. japonica), koje se među sobom
veoma malo razlikuju u broju kičmenih pršljenova i rasporedu zuba. To ukazuje na
zajedničko poreklo. Sa druge strane, u savremenoj literaturi još uvek se navodi i
analizira teorija, koju je postavio Tucker (1959), po kojoj su evropska i američka
jegulja samo geografske forme iste vrste. Takođe, isti autor postavlja i teoriju da i u
Sredozemnom moru postoji centar reprodukcije za evropsku jegulju, odnosno da ako
i ne postoji, jegulje Sredozemlja nikada ne stižu do Sargaskog mora na mrest, već
ugibaju ranije, tokom mresne migracije. Ova teorija je veoma mnogo i
argumentovano kritikovana (Deelder, 1970; Marti, 1980), ali, zanimljivo, nikada i
potpuno odbačena.
Tabela 1. Karakteristike različitih vrsta roda Anguilla Shaw (Ege, 1939); Tl - totalna dužina tela, W - masa tela (prema Usui, 1974, Tesch, 1991, Fishbase, kombinovano).
NAUČNO IME VRSTE Tlmax (cm)
Wmax (kg)
RASPROSTRANJENJE
1. A. ancestralis - - Severni Sulavesi 2. A. celebesensis - - Indonezija, Filipini 3. A. interioris - - Nova Gvineja 4. A. megastoma 190 22 Tihookeanska ostrva - od Solo-monskih na
istok do ostrva Pitkern 5. A. nebulosa 120 7 Indijski okean od Istočne Afrike do
Kina, Japan, Tiho-okeanska ostrva 7. A. reinhardti 170 18 Istočna Australija, Nova Kale-donija 8. A. malgumora 90 2 Borneo, Celebes 9. A. japonica 125 6 Japan, Kina 10. A. rostrata 125 6 Istočna obala SAD, Kanada, Grenland 11. A. anguilla 125 6 Zapadna obala Evrope, Severna Afrika,
Island 12. A. dieffenbachi 150 20 Novi Zeland 13. A. mossambica 125 5 Južna i istočna Afrika, Madagaskar 14. A. nigricans 52 - Kina
15. A. obscura - - Nova Gvineja, tihookeanska ostrva – od Solomonskih na istok do Tahitija
primorja, u okviru čega je poseban akcenat stavljen na populacije jegulje. Ovaj deo
istraživanja obuhvatio je, pored rasprostranjensti jegulje u primorskm vodama, i
sledeće strukturne elemente populacija, od interesa sa gledišta ulova i ribnjačkog
uzgoja: abundanciju i gustinu populacija, veličinsku distribuciju u prirodnim
nalazištima, neke fenološke aspekte migracija, kondiciono stanje prirodnih
populacija, odnos masa-dužina tela, prirodnu ishranu, kao i ishranu u uslovima
gajenja u akvakulturi (Hegediš, 1995; Hegediš et al., 1995, 1996, 1998, 1998a).
U ovoj disertaciji prezentuju se rezultati koji opisuju osnovne karakteristike
migracije staklastih jegulja u reci Bojani. Predmet i ciljevi naših istraživanja na
staklastoj jegulji mogli bi se definisati kroz sledeće celine:
1. Osnovne karakteristike staništa na ušću Bojane 2. Ddinamika sredinskih uslova za vreme migracija 3. Sastav ihtiofaune na ušću Bojane 4. Odlike staklastih jegulja tokom migracije:
• Analiza dužine tela, mase tela i dužinsko-težinskih odnosa • Analiza pigmentskih stadijuma • Analiza biometričkih karakteristika • Analiza ishrane • Predatori jeguljske mlađi
5. Utvrđivanje nekih karakteristika migracije: • Fenološki aspekti migracije • Dinamika i intenzitet migracije • Modeliranje migracije
6. Utvrđivanje aplikativnih aspekata migracije: • Procena kapaciteta resursa jeguljske mlađi • Zaštita i mogućnosti održivog korišćenja za potrebe akvakulture • Potencijali Srbije za gajenje jegulje
7. Eksperimentalna istraživanja: • Izlov i transport eksperimentalnih jegulja • Adaptacija na kaptivitet i ishranu • Merenja azotnog i kiseoničnog metabolizma
Realizacijom ovih istraživanja dobijeni su osnovni podaci o većini
relevantnih faktora koji određuju karakteristike i potencijale migracije staklaste
jegulje u reci Bojani kao prirodnog resursa koji bi mogao da bude osnova za razvoj
ribnjačkog gajenja jegulje. Međutim, aktuelni status populacija jegulje u evropskim
razmerama nalaže dalju, precizniju evaluaciju ovog prirodnog potencijala u odnosu
na to stanje i razvoj jednog integralnog plana upravljanja i održivog korišćenja
populacijama ove vrste, koji bi u sebi obavezno sadržavao i program stalnog
Sa druge strane, faze i pojedini elementi životnog ciklusa jegulje, kao što su,
na primer, veličinska segeregacija u populacijama (Aprahamian, 1988; Lobon-
Cervia, 1994; Hegediš et al., 1996), ishrana u različitim uslovima sredine (Bergensen
and Klemetsen, 1988; Callaghan and McCarthy, 1994; Clarke et al., 1993; Hussein,
1981; Lara, 1994; Nie, 1987), uslovi pod kojima se odvija prodor staklastih jegulja u
kopnene vode, posebno unutrašnji i spoljašnji ”okidači” (White and Knights, 1994a;
1994b; Tosi and Sola, 1993; Tongiorgi et al., 1986), bioindikatorske odlike jegulja
(Knights, 1994, 1997) i dr., i dalje u velikoj meri zaokupljaju pažnju istraživača. U
isto vreme veliki broj istraživanja posvećen je ribarskim aspektima (Varadi et al.,
2001; Ciccotti et al., 2000), a posebno detaljno se izučava ribolov u otvorenim
vodama (Lara, 1994b; McCarthy et al., 1994; Reynolds et al., 1994; Rossi et al.,
1987/88; Sinha and Jones, 1975; Tesch, 1977; Vøllestad and Jonsson, 1988).
U najsažetijem obliku dosadašnja znanja o životnom ciklusu jegulje mogu se
predstaviti šematski kao što je to dato na Šemi 1., uz napomenu da se i dalje malo
zna o migratornim pravcima kretanja pojedinih stadijuma, kao i da ”misterije još
uvek obavijaju pojedine životne stadijume” (Ringuet et al., 2002). Na slici su dati i
glavni ugrožavajući faktori za pojedine stadijume i faze životnog ciklusa.
Šema 1. Faze životnog ciklusa jegulje (Anguilla anguilla) sa ozanakama sredine u kojoj se dešavaju (plavo) i ugrožavajući faktori za pojedine faze u životnom ciklusu
(2003) sredinom devedesetih prošlog veka samo u tom regionu godišnje se
konzumiralo 125 tona staklaste jegulje. Distribucija staklastih jegulja koje su tih
godina lovljene u Evropi prikazana je na Grafiku 5.
Generalno gledano, jegulje veličine 50 – 250 g su tražene u mediteranskim
zemljama i na dalekom istoku (posebno u Japanu), dok se jegulje krupnije od 300 g
daleko bolje prodaju u skandinavskim zemljama i Nemačkoj. Konfekcionirana,
dimljena i vakumirana jegulja se u celom svetu smatra delikatesom bez obzira na
veličinu, ali se obično ovako obrađuju ribe tipične konzumne veličine (200-250 g).
125
30095
72
53 50
Grafik 5. Distribucija mlađi jegulje koja se sredinom devedesetih lovila u evropskim rekama: 300 t za potrebe akvakulture u Aziji, 125 t – direktna konzumacija (Španija), 95 t – prirodna imigracija, 72 t – lov i prodaja unutar pojedinih država, 53 t – za potrebe poribljavanja otvorenih voda, 50 t – za potrebe akvakulture u EU (prema Moriarty and Dekker, 1997; Dekker, 2000; 2003). Prethodni prikaz (Grafik 5.) pokazuje da se samo 7.1 % staklastih jegulja
koje se ulove u evropskim vodama plasira u ribnjake EU, dok najveći deo (43.2 %)
odlazi za potrebe akvakulture u Aziji (Kina, Tajvan, Japan). Osnovni razlog
višestruko veća cena mlađi koja se postiže na azijskim berzama. Situacija je
poslednjih godina i lošija zbog permanentnog pada prirodnih stokova staklaste
jegulje. Dakle, ribnjačko gajenje jegulje u ovakvim uslovima pre svega zahteva
stabilne izvore mlađi za svoje potrebe. U tom kontekstu reka Bojana može biti
veoma značajna za razvoj ove ribnjačke grane kako u Crnoj Gori, tako i u Srbiji.
Tabela 4. Hraniva i koeficijenti konverzije kod intenzivnog gajenja jegulje
VRSTA HRANIVA KOEFICIJENT KONVERZIJE niskokvalitetna riba, lutke svilene bube 5,5 : 1 sveže sardine 5,4 - 7,2 : 1 veštačka granulirana hrana 2,1 - 4,4 : 1 veštačka hrana u vidu paste# 1,9 : 1 # - prema novijim podacima (FAO) u intenzivnom gajenju jegulje koriste se hraniva u vidu paste koja sadrže i više od 60% proteina, a pri njihovom korišćenju konverzija je manja od 1.
Dužina ciklusa gajenja. Dužina ciklusa do dobijanja jegulje konzumne
veličine (200 g) u najvećoj meri zavisi od temperature vode i u Tabeli 5. su dati
podaci o zavisnosti sezonskog variranja temperature vode i dužine uzgojnog ciklusa
za pojedina područja u svetu. Podaci se odnose na otvorene neprotočne ribnjake
(Usui, 1974). Nešto kraći ciklusi i ukupno bolji rezultati se dobijaju pri intenzivnom
gajenju u protočnim sistemima, gde je moguće postići godišnju produkciju i do
45.000 kg/ha.
Tabela 5. Odnos temeperature vode i dužine ciklusa gajenja jegulje u različitim državama (klimatskim podnebljima).
DRŽAVA, PODRUČJE
GRANICE GODIŠNJEG KOLEBANJA TEMPERATURE VODE (°C)
DUŽINA CIKLUSA
(GOD.) NEMAČKA 0 - 23 (1#) 4 ENGLESKA 4 - 22 (0#) 4 FRANCUSKA 7 - 27 (2#) 3 NOVI ZELAND 12 - 25 (2#) 3 AUSTRALIJA (Melburn) 8 - 27 (2#) 3 JAPAN 5 - 30 (4#) 2 TUNIS 10 - 30 (3#) 2 AUSTRALIJA (Brizbejn) 14 - 31 (6#) 1 TAJVAN 13 - 31 (6#) 1,5 INDONEZIJA 25 - 31 (12#) 1 # - U zagradama iza granica godišnjeg kolebanja temperature je dat podatak o broju meseci u godini sa temperaturom vode višom od 23 °C.
Fotografija 1. Šasko jezero kod Ulcinja – tipična mediteranska laguna sa bočatom vodom niskog saliniteta i tipično prirodno stanište jegulje (foto A. Hegediš).
Postupak se sastoji od korišćenja prirodno pogodnih terena (Fotografija 2.),
u kojima se manjim kanalskim regulacijama i sistemima nasipa (Fotografija 3.) i
ustava (Fotografija 4.), vode plime i oseke dovode i odvode iz laguna u kojima se
riba zadržava hrani prirodno hranom i raste tempom koji je karakterističan za
prirodne populacije.
Fotografija 2. Napuštena Tivatska solila – tipična staništa jegulje i pogodno područje za lagunarno gajenje riba (foto A. Hegediš).
Fotografija 5. Hranjenje jegulja u intenzivnom gajenju (strelicom je označeno elektronsko klatno pomoću koga se aktivira hranilica) (iz “Scandinavian Silver Eel
AB”).
Pored jegulja koje se gaje do konzumne veličine od 120 do 500 g, u sistemu
se gaje jegulje od 5 – 10 g za potrebe drugih odgajivača, kao i jegulje 0.5 do 2.0 g za
potrebe poribljavanja otvorenih voda. Na Fotografiji 6. dat je i šematski prikaz
celog sistema za gajenje koji zauzima površinu od 2000 m2. Sistem je u potpunosti
protočan, a protok iznosi 800 m3/h. Sistem opslužuje 6 ljudi.
Fotografija 6. Šematski prikaz sistema: 1 – Kontrolni monitori, 2 – Kompjuter za automatsko upravljanje procesom dobijanja vode konstantne temperature i saliniteta (prikazan i na fotografiji), 3, 4, 5 – dotok zagrejane otpadne vode, 6 – dotok hladne morske vode, 7 – tank za mešanje vode, 8 – tank za UV-tretman (dezinfekciju), 9 – tank za aeraciju vode, 10 – sistem tankova za gajenje ribe, 11 – dodatna aeracija za uzgojne tankove, 12 – izlazni filter, 13 – recipijentni sistem tankova iz kojih se voda, nakon hlađenja, vraća u hemijsku fabriku (iz “Scandinavian Silver Eel AB”).
J - jegulja; BT - beli tolstolobik; ST - sivi tolstolobik; Š - šaran; B - neka od bentofagnih riba; C – cipol, skakavica iz familije Mugilidae ili neka odgovarajuće slatkovodna vrsta
Fotografija 9. Ribnjak za jegulje na Tajvanu (iz Pillay, 1995).
Kvalitet vode i njegova kontrola su kod ovog modela od izuzetnog značaja.
Od kvaliteta vode zavisi stanje nasada i njegov tempo rasta. Kvalitet vode je određen
njenom cirkulacijom u bazenima za gajenje, tako da položaj ispusta i dovoda vode i
Prikupljanje uzoraka. Staklaste jegulje i drugi ihtiološki materijal je
prikupljan sa dve klopke tipa vrše sa krilima i dva levka (tri komore), koje su ručno
napravljene od aluminijumskih profila i tila (Šema 3; Fotografija 12.).
Šema 3. Šematski prikaz vrše za uzimanje uzoraka
Postavljanje i rad sa vršom. Vrše su postavljane po jedna uz levu i desnu
obalu reke, u zonu trske i rogoza, na dubini od oko 60 cm (Fotografija 13. – desno).
Vrše su postavljane tako što im se kraj zatvarao i čvrsto vezivao za drveni držač,
zatim se vrša širila do prednjeg otvora (”usta”), koji je takođe gajkama fiksiran sa
dva držača (Fotografija 13. – levo). Krila vrše su potom otvorena i gajkama
fiksirana tako da približno čine ugao od 90º. Ukupna površina koju je zahvatao
prednji deo klopke iznosi 1.2 m2. Ovakvo postavljanje pomoću gajki je omogućavalo
brz rad sa vršom prilikom sakupljanja uzoraka i ponovnog postavljanja. Pražnjenje
vrše i ponovno postavljanje, po pravilu traju ne više od 5-10 minuta: krila i usta se
lako svuku sa gajki, podizanjem vrše ulov se iz prednjih komora prebacuje u
poslednju, sabirnu komoru, potom se zadnji kraj vrše odvezuje, ulov istresa u običnu
Fotografija 12. Vrša za uzimanje uzoraka: a – šematski prikaz sa dimenzijama pojedinih elemenata vrše; b – fotografija vrše – ilustracija postavljanja (foto A. Hegediš)
Grafik 6. Variranje temperature vode tokom tri uzastopna migratorna talasa: - jutarnje merenje; - večernje merenje (strelicom je označena skok temperature
uslovljen jakim južnim vetrom).
Što se tiče elektroprovodljivosti vode kao mere saliniteta može se
konstatovati da se ona nije značajnije menjala tokom sva tri uzastopna talasa (Grafik
7.). Opseg variranja se kretao između 250 i 370 µS/cm, odnosno između 0.11 i 0.43
‰, osim pri kraju drugog talasa kada je, slično temperaturi vode, registrovan
primetan skok elektroprovodljivosti (oko 1000 µS/cm) uslovljen nanošenjem toplije
morske vode jakim južnim vetrom u područje ušća reke (strelica na Grafik 7.).
Grafik 7. Variranje elektroprovodljivosti vode tokom tri uzastopna migratorna talasa: - jutarnje merenje; - večernje merenje (strelicom je označena skok
elektroprovodljivosti uslovljen jakim južnim vetrom).
Opseg sezonskog variranja ostalih fizičko-hemijskih parametara su dati u
Tabeli 9. Za Temperaturu vode, elektroprovodljivost i salinitet su dati podaci za
merenja koja su obavljena pri površini vode i u pridnenom sloju vodenog stuba.
Tabela 9. Opseg variranja pojedinih fizičko-hemijskih parametara kvaliteta vode u području istraživanja (P – površinska voda; D – pridnena voda; kod saliniteta u zagradama su dati i maksimalne zabeležene vrednosti koje odlikuju letnje mesece).
Tabela 10. Ihtiofauna područja ušća reke Bojane (+++ - vrsta je brojna; ++ - vrsta je uobičajena; + - vrsta je retka ili su registrovani pojedinačni primerci; L – vrsta je lokalni migrant; M – vrsta je migratorna; S - vrsta je stalno prisutna, bar nekim od uzrasnih stadijuma; m – vrste kod kojih je registrovana samo mlađ; ? – vrste koje su retke ili su registrovani samo pojedinačni primerci; E – eurihaline vrste; F – slatkovodne vrste). FAMILIJA VRSTA Napomene Anguillidae Anguilla anguilla (Linnaeus, 1758) +++ MSE Mugilidae Mugil cephalus Linnaeus, 1758 +++ LSE Liza ramada (Risso, 1826) +++ LSE Liza saliens (Risso, 1810) ++ LSE Chelon labrosus (Risso, 1826) ++ LSE Moronidae Dicentrarchus labrax (Linnaeus, 1758) +++ SE Sparidae Sparus aurata Linnaeus, 1758 + mE Atherinidae Atherina boyeri Risso, 1810 +++ SE Pleuronectidae Platichthys flesus luscus (Linnaeus, 1758) ++ SE Carangidae Lichia amia (Linnaeus, 1758) + LSE Seriola dumerili (Risso,1810) + mE Sciaenidae Umbrina cirrosa (Linnaeus, 1758) + mE Gobiidae Pomatoschistus marmoratus (Risso, 1810) +++ SE Pomatoschistus canestrinii (Ninni, 1883) +++ SE Knipowitschia panizzae (Verga, 1841) +++ SE Blennidae Salaria fluviatilis (Asso, 1801) +++ SE Clupeidae Alosa fallax nilotica (Geffroy, 1827) + ME Gasterosteidae Gasterosteus aculeatus Linnaeus, 1758 +++ SE Poecilidae Gambusia affinis (Bairo et Giraro, 1853) +++ SE Cyprinidae Rutilus basak (Heckel, 1843) ++ SF Rutilus ohridanus (Karaman, 1924) ++ SF Phoxinellus stymphalicus montenegrinus Karaman,
1971 +++ SF
Leuciscus cephalus albus Bonaparte, 1858 +++ SF Leuciscus souffia montenegrinus Vuković, 1965 + ?F Scardinius scardafa (Bonaparte, 1837) ++ SF Alburnus alburnus alborella (de Filippi, 1844) +++ SF Chondrostoma kneri Heckel, 1843 + ?F Gobio gobio lepidolaemus Kessler, 1872 + ?F Psudorasbora parva (Temminck et Schlegel, 1846) + ?F Rhodeus sericeus (Bloch, 1872) + ?F Cyprinus carpio ( Linnaeus, 1758) ++ SF Carassius gibelio (Bloch, 1782) +++ SF Percidae Perca fluviatilis Linnaeus, 1758 + ?F Cobitidae Cobitis taenia ohridana Karaman, 1928 ++ SF
Ukupno 34 vrste riba iz 16 familija
Reku Bojanu, dakle, naseljava kompleksna i varijabilna ihtiocenoza čiji je
sastav pod snažnim uticajem sezonskih promena u uslovima sredine sa jedne strane, i
U trećem migracionom talasu dominiraju stadijumi VIA3 i VIA4 sa 41.2 % (63
jedinke). Završni pigmentski stadijumi VIB i VII su u ovom talasu već sasvim
značajno prisutni sa 22.9 % (ukupno 35 jedinki od 153) (Grafik 19.).
STADIJUM PIGMENTACIJE
ABU
ND
ANC
IJA
(%)
6.5
3.9
10.5
15
20.9 20.3
13.7
9.2
0
5
10
15
20
25
V b VI a 0 VI a 1 VI a 2 VI a 3 VI a 4 VI b VII
April-Maj 1998n = 153
Grafik 19. Relativna zastupljenost pojedinih pigmentskih stadijuma u trećem
migracionom talasu.
Na Grafiku 20. dat je zbirni prikaz abundacija pojedinih pigmentskih
stadijuma za sva tri migraciona talasa. Sa slike se jasno vidi da tokom migracije, iz
talasa u talas, dolazi do fenomena promene, odnosno povećanja dominacije od
“mlađih” (VIA1 i VIA2) ka “starijim” pigmentskih stadijuma (VIA3 I VIA4).
0
10
20
30
40
50
Vb VI A 0 VI A 1 VI A 2 VI A 3 VI A 4 VI b VII
Abu
ndan
cija
(%)
Grafik 20. Zbirni prikaz relativne zastupljenosti pojedinih pigmentskih stadijuma u sva tri migraciona talasa u 1998. godini (crveni stubići – prvi migracioni talas; žuti
stubići – drugi migracioni talas; plavi stubići – treći migracioni talas).
Cilj našeg istraživanja migracije staklaste jegulje u reci Bojani je pokušaj da se
kvantifikuju i modeliraju bazične karakteriustike migracionih talasa, što bi moglo da ima
značaja za potencijalnu eksploataciju, kao i zaštitu prirodnih stokova. Takođe, vrlo je
interesantno sagledati mogu li intenzitet i dinamika migracije staklaste jegulje biti
potencijalni resurs za razvoj akvakulture u obalnom regionu Crne Gore, kao i na
pogodnim lokacijama u Srbiji.
Na Grafiku 28. prikazana su 3 sukcesivna migraciona talasa. Prvi talas je
registrovan krajem februara i početkom marta (1988. godina), a maksimalan ulov je
zabeležen tokom trećeg noćnog lova. Maksimalan ulov je zabeležen trećeg dana od
početka lunarnog mraka. Drugi talas se desio krajem marta i početkom aprila, a najveći
uzlov je bio pete i šeste noći lova, pri čemu je peta noć lova bila prva noć novog lunarnog
ciklusa. Te noći je zabeležen i naveći eksperimentalni ulov tokom cele prolećne migracije
od preko 800 jedinki staklastih jegulja. Treći talas se desio krajem aprila, imao nizak
intenzitet u odnosu na prethodna dva i nije bilo noći u kojima je lovljen značajno veći
broj jedinki. U ovom talasu najveći ulov je bio četvrte noći, odnosno prve noći lunarnog
mraka.
Grafik 28. Broj staklastih jegulja u uzorcima tokom tri migraciona talasa u 1998. godini (gornji grafik). Srednji grafik: isti migracioni talasi kod kojih su izuzeti lovovi koji imaju impulsni karakter (3, 31 i 32 dan migracije). Donji grafik: Broj ulovljenih staklastih jegulja u lovovima koji imaju impulsni karakter. Prvi dan praćenja migracije je bio 27. februar, a poslednji 30. april 1998. godine (iz Hegediš et al., 2005).
Kao što je prikazano na Grafiku 30. registrovan je pad vrednosti parametara A i s
u funkciji migracionog talasa.
Grafik 30. Vrednosti fitovanih parametara u odnosu na migracione talase. Parametar A – procena ulova totalnog broja staklastih jegulja bez impulsne komponente u migraciji. Parametar s – procena trajanja migracionog talasa iskazana u danima (iz Hegediš et al., 2005). U literaturi postoje radovi u kojima je analizirana oscilatorna priroda migracionih
talasa kod evropske (Cantrelle, 1984; Gandolfi et al., 1984; Boëtius & Boëtius, 1989) i
američke jegulje (A. rostrata) (Martin, 1995) zajedno sa promenama temperature vode,
režimom plima i oseka, lunarnim ciklusom i drugima sredinskim faktorima. Različiti
autori daju prednost različitim sredinskim parametrima u determinaciji vremenskog i
prostornog profila migracije. U najvećem broju slučajeva prednost se daje režimu plime i
Grafik 35. Vremenski profili F/R odnosa kod eksperimentalnih grupa jegulja hranjenih hranom sa 49 % (gornji grafik) i 10 % proteina (donji grafik) (iz Hegediš et al., 1995) .
Prema dobijenim rezultatima možemo reći da se grupni metabolizam elvera, koji
su držani u uslovima intenzivnog toplovodnog gajenja, nalazi pod značajnim uticajem
ishrane. Porast potrošnje kiseonika koji je indukovan ishranom u odnosu na potrošnju u
gladovanju, kao i maksimalne dobijene F/R vrednosti, u skladu je su rezultatima koji
dobijeni kod drugih vrsta u različitim uslovima držanja (Brett and Growes, 1979).
Metabolički porast je postepen i dostiže maksimalne vrednosti za potrošnju kiseonika
samo nekoliko dana nakon početka hranjenja. Po prestanku hranjenja, povratak na
inicijalne vrednosti potrošnje kiseonika su takođe postepene i postižu se takođe za
nekoliko dana.
Naša merenja su pokazala da u dovoljno dugom vremenskom intervalu nakon
hranjenja (od 1 do skoro 24 h posle uzimanja hrane) dolazi do povećanja nivoa
metabolizma koji se ne može pripistati povećanoj lokomotornoj aktivnosti koja se beleži
u vreme hranjenja, samom varenju, kao i ni specifičnoj dinamičkoj akciji unete hrane.
Crna Gora. O potencijalima Crne Gore za pokretanje i razvoj ribnjačkog gajenja
jegulje i drugih eurihalinih vrsta riba postoji dovoljan broj publikovanih radova koji
analiziraju različite aspekte ovih mogućnosti (Hegediš, 1995; Hegediš et al., 1996, 1997,
1998, 1998a; Kovačević et al., 1994; Lepetić, 1970; Mićković, 1994; Mićković et al.,
1994a, 1994b,). Ovde se posebno ističe Ulcinjska regija (Karta 3.), sa solanom površine
oko 1500 ha, kanalom Porta Milena i kompleksom bočatih močvara, Šaskim jezerom i,
naravno, rekom Bojanom i njenim okruženjem.
Karta 3. Ulcinjski region – horizontalnim, crvenim strelicama su označeni lokaliteti i područja pogodna za gajenje jegulje, a vertikalnim, plavim strelicama su
naznačeni lokaliteti pogodni za lov staklastih jegulja (iz Borović et al., 2000, prerađeno)
Angažovanjem svih potencijala mogla bi se očekivati stabilna godišnja produkcija
od oko 250 t ekonomski cenjenih vrsta riba (jegulja, brancin, orada, skakavice),
proizvedenih u ekstenzivnom ili poluintenzivnom načinu uzgoja, uz poštovanje svih
zahteva za zaštitu prirodne sredine i trajno/održivo korišćenje prirodnih resursa. Sasvim
PIGMENTSKI STADIJUMI STAKLASTE JEGULJE (prema Elie et al., 1982)
Stadijum IV – Izrazito proširenje abdominalne regije (od pektoralnih peraja do anusa). Visina tela u nivou anusa uvek prelazi 3 mm. Kaudalna pigmentacija (kaudalna mrlja) je već predstavljena sa nekoliko tačaka melaninskog depoa. Stadijum VA
Kaudalna mrlja ostaje lokalizovana na kraj kaudalnog peraja, ne prelazeći nikada na telo, i to bilo dorzalno, lateralno ili ventralno. Nikakva druga pigmentacija nije prisutna.
Glava: prisustvo cerebralne tačke pigmentacije, bilo dubinske, bilo površinske. Telo: Lako proširenje pigmenta po dorzalnoj ivici životinje, pri kraju kaudalne regije.
Glava: Cerebralna mrlja se razvila i poprimila svoj srcast izgled, pri čemu površinski rostralni pigment ne prelazi zadnji deo srcolike mrlje.
Telo: Na kraju kaudalne regije pigmentacija je ojačana u dvema zonama: po dorzalnoj ivici i u dorzo-lateralnoj regiji. Treba ipak primetiti da distalni deo kaudalne regije može da sadrži u ovom stadijumu velike površinske medio-lateralne melanofore.
Glava: Rostralni površinski pigment prevazilazi srcoliku mrlju i odlikuje se manje ili više intenzivnim melaninskim depoom (1 do 3 melanofore iza srcolike mrlje). Telo: Pigment dorzalne ivice dopire do distalnog dela analne regije. Pojavljuje se u dva oblika: bilo u vidu uzane kontinualne trake melanofora, bilo u obliku međusobno jako razdvojenih melanofora.
Glava: Srcolika mrlja je dopunjena sa prednje strane jednostavnim polukrugom velikih zvezdastih melanofora; javlja se pigmentacija zadnjeg škržnog luka. Telo: Dorzalna ivica pokazuje uzanu pigmentnu traku koja dopire do analne regije; dorzo-lateralna pigmentacija je uvek ograničena na zadnju polovinu kaudalne regije, pigment je jasno raspoređen duž mioseptuma; medio-lateralna pig-mentacija je kod skoro svih individua razvijena u kaudalnoj regiji. Još uvek nije ostvaren spoj površinske rostralne i kaudalne pigmentacije.
Glava: Rostralna površin-ska pigmentacija prevazila-zi cerebralnu mrlju pridru-žujući se pigmentu zadnje dorzalne ivice. Ovaj dorza-ni spoj ima oblik uzane trake razlabavljenih mela-nofora; cerebralna mrlja je potpuno razvijena i srco-lika, ali nema prednjeg polukruga velikih zvez-dastih melanofora. Telo: Dorzo-lateralna pig-mentacija je razvijena sve do postanalne regije.
Glava: Površinska pigmentacija dorzalne ivice u vidu uzane kontinualne trake melanofora; cerebralna mrlja je kompletna, sastoji se od srcolike mrlje dopunjene s prednje strane polukrugom velikih zvezdastih melanofora, raspoređenih u dva reda; dva posteriorna škržna luka su vrlo dobro melinizirana, a ostali manje. Telo: Dorzo-lateralna pigmentacija je razvijena do anusa i prevazilazi ga u retkim slučajevima.; postoji i nekoliko tačaka ventro-lateralne melanizacije na kraju kaudalne regije; medio-lateralna pigmentacija je dobro razvijena i ponekad dostiže polovinu kaudalne regije.
Glava: Cerebralna mrlja je kompletna i prisutna u svim slučajevima; svi škržni luci su melanizirani; dorzalna pigmentna traka deblja lateralno. Telo: Dorzo-lateralna pigmentacija je razvijena u zoni obuhvaćenoj početkom D i anusom; u tom trenutku postoji vrlo jasna dubinska pigmentisanost u obliku multiplih traka duž srca, jetre, želuca i creva, sve do anusa; ventro-lateralna pigmentacija je razvijena u zadnjoj trećini kaudalne regije; melanizacija medio-lateralne linije dopire do anusa.
Pigmentacija na kraju stadijuma
Glava: pigmentacija postaje intenzivnija u glavenoj zoni pomenutoj u početku ovog stadijuma. Telo: Dorzo-lateralna pigmentacija dopire do početka D; pigmentacija ventro-lateralne regije dopire do polovine kaudalne regije; pigmentacija medio-lateralne linije prevazilazi anus u većini slučajeva; dubinska melanizacija duž visceralnih organa je vrlo jasna. Stadijum VIA2 bi trebalo smatrati granicom metamorfoze, pošto životinja ponovo počinje da se hrani tokom toga stadijuma.
Melanizacija dorzo-lateralnih, medio-lateralnih i ventro-lateralnih zona postaje intenzivnija i razvija se ka prednjem delu životinje. Stanja pigmentisanosti koja obeležavaju početak i kraj ovog stadijuma nije lako odrediti. Glava: Cerebralna mrlja postaje manje vidljiva nego u prethodnom stadijumu zbog značajnog intenziteta rostralnog površinskog pigmenta. Telo: Dorzo-lateralna pigmentacija je razvijena u zoni obuhvaćenoj P i početkom D; ventro-lateralna melanizacija dopire do anusa ili do zone neposredno iza njega; medio-lateralna pigmentacija je prisutna u zoni između početka D i P; trake melanofora duž visceralnih organa su jasno vidljive.
Uprkos gustini površinskog pigmenta, melanizacija sa mioseptalnim rasporedom još je uvek jasno vidljiva po čitavom telu. I ovde se stanja pigmentisanosti na početku i kraju stadijuma teško definišu prostim postupkom. Postoje, međutim, razlike u intenzitetu i ekstenzivnosti površinskog pigmenta u ventro-lateralnoj zoni između P i anusa. Glava: Cerebralna mrlja je još vidljiva, ali je većim delom maskirana rostralnim površinskim pigmentom. Ovaj poslednji maskira gotovo potpuno bezpigmentni krug u unutrašnjosti cerebralne mrlje; tačke melanizacije prisutne su u osnovi nazalnih cevi; gornja ivica mandibula pigmentisana je sve do usne (bukalne) komisure; unutrašnja strana pektoralnih pedunkula mela-nizirana je gotovo u svim slučajevima. Telo: Dorzo-lateralna pigmentacija naglašava sve mioseptume, a takođe je intermioseptalna u zoni između P i početka D; ventro-lateralna pigmentacija prevazilazi anus. Ona može osim toga naglašavati svoje prisustvo posredstvom nekoliko melanofora u nivou početka D. Ova ventro-lateralna pigmentacija u delu ispred anusa ima oblik nepotpunog depoa melanina duž mioseptuma. U ovoj zoni nema ni udvajanja mioseptalnih serija, niti interseptalnih depoa.
Stadijum VIB U ovom stadijumu životinja jasno nalikuje na adulta, mada su izvesne telesne zone još providne, ali se unutrašnji organi (srce, jetra, želudac, crevo) teško razaznaju. Glava: Cerebralna mrlja je slabo vidljiva i maskirana površinskom pigmentacijom; pigmentacija gornje ivice maksila i mandibula je uspostavljena; unutrašnja osnova P odlikuje se jasnom ali slabom pigmentacijom. Telo: Dorzo-lateralna pigmentacija je difuzna, kao uostalom i u ventro-lateralnoj regiji, ali se mioseptalni raspored melanofora jasno primećuje u prednjoj polovini zone između P i početka D; u kaudalnoj regiji i abdomenu ventralna ivica je neprovidna (zamućena) zbog generalizovanog razvića guanofora i ćelija sa žutim pigmentom; visceralni organi se praktično više ne vide. Stadijum VII
Stadijum se odlikuje generalizovanim razvićem ćelija sa žutim pigmentom i gubitkom providnosti koja u retkim slučajevima još opstaje u repnom predelu. Abdiminalna šupljina je srebnasta, digestivni trakt se više ne razaznaje.
8. LITERATURA Ardizzone, G. D., Cataudella, S. and Rossi, R. (1988). Management of coastal lagoon fisheries andaquaculture in Italy. FAO Fisheries Technical Paper 293: 103 p. Andjus, R. K., Konjević, Dj. and Rosenthal, H.(1985). Experimental simulation of system breakdown under intensive fish culture conditions and its effects on water quality. ICES C.M., F 12: 1-16. Aprahamian, M. W. (1988). Age structure of eel, Anguilla anguilla (L.) populations in the river Severn, England, and river Dee, Wales. Aquaculture and Fisheries Management, 19: 365-376. Bardach, J. E., Ryther, J. H. and McLarney, W. O. (1972). Aquaculture – The farming and husbandry of freshwater and marine organisms. Wiley-Interscience, John Wiley & Sons.. New York. Bauchot, M. L. (1957). L’anguille. Naturalia, 44: 5-8. Bergensen, R. and Klemetsen, A. (1988). Freshwater eel Anguilla anguilla (L.) from north Norway, with emphasis on occurrence, food, age and downstream migration. Nordic J. Freshw. Res., 64: 54-66. Bernska konvencija – http://conventions.coe.int/Treaty/EN/Treaties/html/104htm Bessa, R. And Castro, M. (1994). Three years of biometric parameters of elvers from the Portugese Liz River for aquaculture purposes. VIII SEI Congress/EIFAC Working Party on Eel, Oviedo, Spain. 1 p. Boëtius, I. and Boëtius, J. (1989). Ascending elvers, Anguilla anguilla, from five European localities. Analyses of pigmentation stages, condition, chemical composition and energy reserves. Dana, 7: 1-12. Borović, I., Mandić, S., Hegediš, A. i Mićković, B. (2000). Mogućnosti korišćenja slatkih i brakičnih površinskih voda Crnogorskog primorja za potrebe akvakulture i njihova zaštita. Zbornik radova sa 29. Konferencije “Zaštita voda 2000”: 197-202.
Brett, J. R. and Growes, T.D.D. (1979). Physiological energetis. In : Bioenergetics and Growth (Fish Physiology, Vol.VIII), Hoar, W. S. et al.(eds), Acad. Press, New York, Russian edition (1983), pp.203-274. Briand, C., Fatin, D., Fontenelle, G. and Feunteun, E. (2003). Estuarine and fluvial recruitment of the European glass eel, Anguilla anguilla, in an exploited Atlantic estuary. Fisheries Management & Ecology, Vol. 10, No. 6: 377-384. Callaghan, R. M. and McCarthy, T. K. (1994). The food and feeding activity of eels (Anguilla anguilla L.) in an Irish river system. VIII SEI Congress/EIFAC Working Party on Eel, Oviedo, Spain. 12 p. Cantrelle, I. (1984). Les populations de civelles d’ Anguilla anguilla L. en migration dans l’estuarie de la Gironde. Vie et Milieu, 34, 109-116. Castelnaud G., Guerault D., Desaunay, Y. and Elie, P. (1994). Yield and abundance of the glass eel (Anguilla anguilla L.) at the beginning of the nineties. Bulletin Français de la Pêche et de la Pisciculture, 335: 263-287. Ciccotti, E., Busilacchi, S and Cataudella, S. (2000). Eel, Anguilla anguilla (L.), in Italy: recruitment, fisheries and aquaculture. Dana, 12: 7-15. Ciccotti, E., Ricci T., Scardi M., Fresi E. and Cataudella, S. (1995). Intrasaesonal characterization of glass eel migration in the River Tiber: space and time dynamics. Journal of Fish Biology, 47: 248-255. CITES (Convention on International Trade in Endangered Species) – www.cites.org/ CITES – Draft 061025 (2006). Anguilla anguilla Proposal Draft of April 2006 for CITES Consultation proces. www.cites.org/ Clarke, D. A., McCarthy, T. K. and Cowx, I. (1993). Foraging activity patterns and diets of yellow eels Anguilla anguilla (L.) in Lough Derg. EIFAC Working Party on Eel, 8th Session, Olsztyn, Poland. 16 p. Ćirković, M., Jovanović, B i Maletin, S. (2002). Ribarstvo – biologija, tehnologija, ekologija, ekonomija. Poljoprivredni fakultet. Novi Sad. Černomašancev, A. I. i Miljštejn, V. V. (1983). Ribavodstvo. Ljegkaja i piščevaja promišljenost. Moskva. Deelder, C. L. (1968). Over het kweken van aal in het buitenland. Visserij-Nieuws, 21 (2): 85-86. Deelder, C. L. (1970). Synopsis of biological data on the eel Anguilla anguilla (Linnaeus, 1758). FAO Fisheries Synopsis, No. 80: 72 p.
Degani,G. and Levanon, D. (1988). The relationship between ammonia production and oxygen concentration in water and the biomass of eels and level of protein in the diet of Anguilla anguilla L. Aquacultural Engineering, 7: 235-244. Dekker, W. (1986). Regional variation in glass eel catches an evaluation of multiple sample sites. Vie Milieu, 36 (4): 251-254. Dekker, W. (2003). Status of the European eel and fisheries. In: Eel biology. Aida, K., Tsukamoto, K. and Yamauchi, K. (Eds.). Springer-Verlag, Tokyo. Dekker, W., Casselman, J. M., Cairns, D. K., Tsukamoto, K., Jellyman, D. and Lickers, H. (2003). Quebec Declaration of Concern: Worldwide decline of eel resources necessitates immediate action. Fisheries, 28: 28-30. Drecun, Đ. (1957). Ihtiofauna Skadarskog jezera. Naša poljoprivreda, 4. Titograd. Drecun, Đ. (1962). Rasprostranjenje i popis slatkovodnih riba Crne Gore. Hydrobiologia montenegrina, 2. Titograd. Drecun, Đ., Knežević, B., Filipović, S., Petković, S., Petković, S. i Nedić, D. (1985). Biološko-ribarstvena istraživanja rijeke Morače, njenih pritoka i Rikavačkog jezera. Agrosaznanje, 4: 1-92. Eales, J.G. (1979). Comparison of L-thyroxine and 3,5,3'-triiodo-L-thyronine kinetics in fed and starved rainbow trout (Salmo gairdneri). Comp. Biochem. Physiol. 62A: 295-300. EIFAC (European Inland Fisheries Advisory Commission) – www.fao.org/fi/body/eifac/eifac.asp EIFAC Techinacal Paper (1980). Guidelines for sampling fish in inland waters. TP 33. EIFAC Occasional Paper 36 (2002). Report of the EIFAC/ICES Working Group on Eels from the meeting in ICES Headquarters, 28-31 August 2001.EIFAC/OP36: 49 p. Elie, P., Lecomte-Finiger, R., Cantarelle, I. et Charlon, N. (1982). Dèfinition des limites diffèrents stades pigmentaries durant la phase civelle d’Anguilla anguilla L. Vie Milieu, 32 (3): 149-157. FAO (Food and Agriculture Organisation) – www.fao.org/ F.E.A.P. - Federation of European Aquacultural Producers - www.feap.org/ Fishbase – www.fishbase.com/
Gandolfi, G., Pesaro, M.and Tongiorgi, P. (1984). Environmental factors affecting the ascent of elvers, Anguilla anguilla (L.), into the Arno river. Oebalia, X (N.S.): 17-35. Hagström, O. and Wickström, H. (1990). Immigration of young Eels to the Skagerrak-Kattegat Area 1900 to 1989. Int. Revue ges. Hydrobiol., 75 (6): 707-716. Hegediš, A. (1995). Populacije evropske jegulje u priobalnim vodama južnog Jadrana, mere zaštite i mogućnost korišćenja u akvakulturi. Magistarska teza. Centar za multidisciplinarne studije Univerziteta u Beogradu. Beograd. Hegediš, A. (2005). Mogućnosti gajenja jegulja u Srbiji i Crnoj Gori. Drugi međunarodna konferencija “Ribarstvo”. Poljoprivredni fakultet, Beograd. “Aquaforsk”, Norveška. Zbornik radova: 207-212. Hegediš, A., Kalauzi, А., Mićković, B., Nikčević, M. and Andjus, R. K. (2005). Modeling of the Migration of the European Glass Eel. Ann. N. Y. Acad. Sci., 1048: 85-91. Hegediš, A., Mićković, B., Mandić, S. and Andjus R. K. (2001). Characteristics of the pigmentation of glass eels during their migration from the Adriatic Sea to River Bojana. Naučni skup “Prirodni potencijali kopna, kontinentalnih voda i mora Crne Gore i njihova zaštita”. Plenarni referati i izvodi iz saopštenja sa naučnog skupa, p. 126. Hegediš, A., Mićković, B., Nikčević, M., Damjanović, I. and Andjus, R. K. (1996). A survey of European eel Anguilla anguilla (L., 1758) habitats in running waters along the south Adriatic coast of Montenegro. Publ. Espec. Inst. Esp. Oceanogr. 21: 211-219. Hegediš, A., Nikčević, M., Andjus, R. K., Mićković, B. and Rosenthal, H. (1990). Feeding-induced metabolic changes in yellow European eels cultured in a warm-water recirculation system. Arch. Biol. Sci., 42 (3-4), P: 23-24. Hegediš, A., Nikčević, M., Mićković, B., Damjanović, I. i Andjus, R. K. (1997). Ihtiofauna južnojadranskih primorskih vodotoka. Ekologija, 32 (2): 99-109 Hegediš, A., Mićković, B., Nikčević, M., Damjanović, I. and Andjus, R. K. (1998). Eels and mullets in coastal waters of Montenegro: basic ecological data. Jugoslav. Physiol. Pharmacol. Acta, 34 (2): 417-428. Hegediš, A., Mićković, B., Nikčević, M., Damjanović, I. and Andjus, R. K. (1998a). Odlike populacija jegulje (Anguilla anguilla) u južnojadranskim primorskim vodotocima. Ekologija, 33 (Supplementum): 97-108. Hegediš, A., Mićković, B., Nikčević, M., Damjanović, I. and Andjus, R. K. (1995). Warm-water aquaculture of eels in recirculation systems : effects of feeding-induced metabolic changes. Arch. Biol. Sci., 47 (3-4): 15P-16P.
Hendaerson, P. A. (1988). The structure of estuarine fish communities. J. Fish Biol., 33 (suppl. A): 223-225. Hendaerson, P. A. (1989). On the structure of the inshore fish community of England and Wales. J. mar. biol. Ass. U. K., 69: 145-163. Higgs, D. A. and Eales, J.G. (1975). Influence of nutritional state on the metabolic clearance rate of thyroxine and its conversion to triiodothyronine in trout. Acta Endocr. Suppl. 199: 271. Higgs, D. A. and Eales, J.G. (1977). Influence of food deprivation on radioiodothyronine and radioiodide kinetics in yearling brook trout, Salvelinus fontinalis (Mitchill), with a consideration of the extent of L-thyroxine conversion to 3,5,3'-triiodo-L-thyronine. Gen. comp. Endocr. 32: 29-40. Huet, M. (1994). Textbook of fish culture – breeding and cultivation of fish. Fishing News Books. Cambridge. Hussein, S. A. (1981). The population density, growth and food of eels Anguilla anguilla L. in some tributaries of the river Tweed. Proceedings of the 2nd British Freshwater Fisheries Coference, 13: 344-388. ICES (International Council for the Exploration of the Sea) – www.ices.dk/ Ivanović, B. (1973). Ichthyofauna of Skadar lake. IBMI - Biološki Zavod, Titograd. 146 p. Kelley, F. D. and Reay, P. J. (1988). The shallow creek fish communities of south-west England and west Wales estuaries. J. Fish Biol., 33 (suppl. A): 221-222. Knežević, B. (1981). Fishes of lake Skadar. In: The biota and limnology of lake Skadar. Karaman G. S. and Beeton A. M. (Eds.). IBMI - Titograd, CGLS - Milwaukee, USA. Chap. 8: 335-340. Knights, B. (1982). Body dimensions of farmed eels (Anguilla anguilla L.) in relation to condition factor, grading, sex and feeding. Aquacultural Engineering, 1: 297-310. Knights, B. (1994). Contamination of eels, review 1993-4. VIII SEI Congress/EIFAC Working Party on Eel, Oviedo, Spain. 4 p. Knights, B. (1997). Risk assessment and management of contamination of eels (Anguilla spp.) by persistent xenobiotic organochlorine compounds. Chemistry and Ecology 13(3): 171-212. Koch, W., Bank, O. and Günter, J. (1976). Fischzucht. Verlag Paul Parey, Hamburg, Berlin.
Koops, H. (1967). Ergebnisse der Aalwirtschaft im Ausland und Folgerungen fur unsere eineimische Aalwirtschaft. Der Fischwirt, 17 (2): 29-40. Koops, H. (1980). Sampling eels. EIFAC Techinacal Paper, No. 33: 159-166. Koops, H. and Kuhlmann, H. (1976). Preliminary note on the growth of the European eel ina brackish thermal effluent. ICES/EIFAC, No. 11: 1-13. Koops, H. and Kuhlmann, H. (1980). Eel farming in the thermal effluents of a conventional power station in the harbour of Emden. In: Symposium on new developments in utilization of heated effluents and of recilcuration systems for intensive aquaculture. Stavanger, Norway, 28-30 May 1980. Kovačević, N., Mandić, S., Vukanić, D., Regner, S. i Vuksanović, P. (1994). Stanje i perspektive razvoja ribarstva Crne Gore. Jugoslovensko savetovanje: “Ribarstvo Jugoslavije ‘94 - morsko, slatkovodno i akvakultura”. Zbornik radova: 14-30. Kuhlmann, H. and Koops, H. (1978). The silvering of eels cultured under warm water conditions. ICES C. M. F 8. Kuhlmann, H. (1979). The influence of temperature, food, initial size and origin on the growth of elvers, Anguilla anguilla L. Rapp. P.-v. Reun. Cons. Int. Explor. Mer., 174: 59-63. Lara, M. J. (1994a). Feeding of eels (Anguilla anguilla L.) in the Narcea basin (Asturias, NW Spain). VIII SEI Congress/EIFAC Working Party on Eel, Oviedo, Spain. 35 p. Lara, M. J. (1994b). Glass eel (Anguilla anguilla L.) statistics from the professional fishery in the Nalon estuary (NW Spain). VIII SEI Congress/EIFAC Working Party on Eel, Oviedo, Spain. 7 p. Lelek, A. (1980). Les poissons d'eau douce menacées en Europe. Collection sauvegarde de la nature (Conseil de l’Europe). Strasbourg, France. 275 pp. Lepetić, V. (1970). Potencijalne mogućnosti u morskom ribarstvu. U: Potencijali uspona priobalnog područja SR Crne Gore. Gluščević, B. i Đurović, M. (Eds.). Titograd. Poglavlje 4: 290-297. Lobon-Cervia, J., Utrilla, C. G. and Rincon, P. A. (1994). Longitudinal variations in the population dynamics of the European eel (Anguilla anguilla L.) in a Cantabrian river basin. VIII SEI Congress/EIFAC Working Party on Eel, Oviedo, Spain. 46 p. Lund, J. W., Jan, T. and Šarlinova, K. (1998). Geothermal eel farm in Slovakia. GCH Bulletin, Vol. 19 (2): 17-18. Marti, J. J. (1980). Migracii morskih rib. Piščevaja promšljlenost. Moskva. 248 p.
Martin, M. H. (1995). The effects of temperature, river flow, and tidal cycles on the onset of glass eel and elver migration into fresh water in the American eel. Journal of Fish Biology, 46: 891-902. Martinović, M i Milivojević, M. (2002). Hidrogeotermalni model Mačve. www.bogatic.co.yu/geotermcmpl.html Matsui, I. (1979). Theory and practice of eel culture. Amerind Publishing, New Delhi. McCarthy, T. K., O’Farrell, M. M., McGovern, P. M. and Duke, A. (1994). Irish eel fisheries: Current status and stock enhancement options. VIII SEI Congress/EIFAC Working Party on Eel, Oviedo, Spain. 12 p. Mićković, B. (1994). Sezonska i prostorna distribucija mlađi cipolskih vrsta (Mugilidae) Crnogorskog primorja i njena ekofiziološka svojstva od značaja za primenu u akvakulturi. Magistarska teza. Univerzitet u Beogradu. Beograd. Mićković, B., Hegediš, A., Borović, I. i Mandić, S. (2000a). Ekološke specifičnosti Jaške Rijeke kao osnova za njenu zaštitu. Zbornik radova sa 29. Konferencije “Zaštita voda 2000”: 203-208. Mićković, B., Hegediš, A., Nikčević, M., Damjanović, I. and Andjus, R. K. (1994a). Seasonal distribution of the gray mullet fry in inland waters along the South Adriatic coast. Arch. Biol. Sci., 46: 5P-6P. Mićković, B., Hegediš, A., Nikčević, M., Mandić, S. i Borović, I. (2000b). Reka Bojana kao prirodni resurs juvenilnih formi cipola za potrebe akvakulture. “Savremeno ribarstvo Jugoslavije” - Vršac, 20. - 22. septembar 2000. Zbornik sa IV Jugoslovenskog simpozijuma “Ribarstvo Jugoslavije”: 56-61. Mićković, B., Nikčević, M., Hegediš, A. and Damjanović, I. (1994b). Seasonal dynamics of fish fry populations in brackish waters of the Mrčevo Valley. Bios (Macedonia, Greece), 2: 143-147. Molnar, T. (1997). Gajenje jegulje. Diplomski rad. Poljoprivredni fakultet, Novi Sad. Moriarty, C. (1994). Atlantic elver supply 1993-94. VIII SEI Congress/EIFAC Working Party on Eel, Oviedo, Spain. 4 p. Moriarty, C. (1993). The decline in catches of European elver 1980 – 1992. EIFAC Occasional Paper 27: 1-2. Moriarty, C. and Dekker, W. (1997). Management of the European eel. Fisheries Bulletin, 15: 1-110.
Morović, D. (1970). Quelques observations sur l’anguille, Anguilla anguilla L., de la côte orientale de l’Adriatique. Bilješke - Notes Instituta u Splitu, 27: 1-4. Morović, D. (1976). Čudesni život jegulje. Čakavski Sabor, Split. 88 p. Nie, H.W. (1987). Food, feeding periodicity and consumption of the eel Anguilla anguilla (L.) in the shallow eutrophic Tjeukemeer (the Netherlands). Arch. Hydrobiol. 109: 421-443. Perlmutter, A., Bogard, L. and Pruginin, J. (1957). Use of the estuarine and sea fish of the family Mugilidae (grey mullets) for pond culture in Israel. Proc. Tech. Gen. Fish. Count. Medit., 4: 289-304. Pillay, T. V. R. (1995). Aquaculture – principles and practices. Fishing News Books. Cambridge. Popović, J., Fašaić, K. and Homen, Z. (1984). Comparative study of the length/mass relationship in eels (Anguilla anguilla L. 1758) from two different ecosystems. Ichthyologia, 16: 29-41. Ravagnan, G. (1978). Vallicoltura Moderna Edagricole. Bologna. Italy. Reay, P.J. and Cornell, V. (1988). Identification of grey mullet (Teleostei : Mugilidae) juveniles from British waters. J. Fish Biol., 32: 95-99. Reynolds, J. D., Donnelly, R. E., Walsh, T., Molloy, S. and Viroux, l. (1994). Biology and fisheries potential of glass eel in the Shannon estuary, Ireland. VIII SEI Congress/EIFAC Working Party on Eel, Oviedo, Spain. 17 p. Ricker, W. E. (1975). Computation and interpretation of biological statistics of fish populations. Bull. Fish. Res. Board Can., 191: 382 p. Rigaud, C. (1998). Des connaissances en pleine évolution. Eaux libres. 24:11-12. Ringuet, S., Muto, F. and Raymakers, C. (2002). Eels: their harvest and trade in Europe and Asia. Traffic Bulletin, Vol 19. No 2: 1-27. Rosenthal, H., Andjus, R.K. and Krüner, G. (1981). Daily variations of water quality parameters under intensive culture conditions in a recycling system. In : Aquaculture in heated effluents and recirculation systems, K. Tiews (ed.), Heeneman, Berlin, Vol. 1: 113-121. Rossi, R., Carrieri, A., Franzoi, P., Cavallini, G. and Gnes, A. (1987/88). A sudy of eel (Anguilla anguilla L.) population dynamics in the Comacchio lagoons (Italy) by mark-recapture method. Oebalia, 14: 87-106.
«Scandinavian Silver Eel AB» Company (1994). Helisngborg, Swedwn. Reklamni flajer. – www.silvereel.se/ Sinha, V. R. P. and Jones, J. W. (1975). The European freshwater eel. Liverpool Univer. Press, Liverpool. 156 p. Steffenes, W. (1979). Moderne Fischwirtschaft - Grundlagen und Praxis. VEB Deutscher Landwirtshaftsverlag. 384 p. Stein, R. A., Mecom, J. O. & Ivanović, B. (1981). Commercial exploitation of fish stocks in lake Skadar, 1947-1976. In: The biota and limnology of lake Skadar. Karaman G. S. and Beeton A. M. (Eds.). IBMI - Titograd, CGLS - Milwaukee, USA. Chap. 8: 343-354. Šoljan, T. (1965). Fishes of the Adriatic. Beograd. 451 p. Tesch, F. W. (1977). The eel. Biology and management of anguillid eels. Chapman & Hall Ltd. 434 p. Tesch, F. W. (1991). Anguillidae. In: The Freshwater Fishes of Europe. Hoestlandt H. (Eds.). AULA - Verlag Wiesbaden. Vol. 2: 388-447. Tongiorgi, P., Tosi, L. and Balsamo, M. (1986). Thermal preferences in upstream migrating glass-eels of Anguilla anguilla (L.). J. Fish Biol., 28: 501-510. Tosi, L. and Sola, C. (1993). Role of geosmin, a typical inland water odour, in guiding glass eel Anguilla anguilla (L.) migration. Ethology, 95: 177-185. Tucker, D. W. (1959). A new solution to the eel problem. Nature, 183: 495-501. Usui, A. (1974). Eel Culture. Fishing News (Books) Ltd. London. 112 p. Varadi, L., Szucs, I., Pekar, F., Blokhin, S. and Csavas, I. (2001). Aquaculture development trends in Europe. In: Subasinghe, R.P., Bueno, P., Phillips, M.J., Hough, C., McGladdery, S.E. and Arthur, J.R. (eds). Aquaculture in the Third Millennium. Technical Proceedings of the Conference on Aquaculture in the Third Millennium, Bangkok, Thailand, 20-25 February 2000. Pp.397-416. NACA, Bangkok and FAO, Rome. Vuković, T. i Ivanović, B. (1971). Slatkovodne ribe Jugoslavije. Sarajevo. 205 p. Vøllestad, L. A. and Jonsson, B. (1988). A 13-year study of the population dynamics and growth of the European eel Anguilla anguilla in a Norwegian river: evidence for density-dependent mortality, and development of a model for predicting yield. J. Animal. Ecol., 57: 983-997. WGEEL (Working Group on Eels) – www.ices.dk/iceswork/workinggroups.asp
White, E. M. & Knights, B. (1994a). Factors affecting the upstream migration of elvers and juvenile eels, Anguilla anguilla L., in the rivers Severn and Avon, England. VIII SEI Congress/EIFAC Working Party on Eel, Oviedo, Spain. 16p. White, E. M. & Knights, B. (1994b). Assessment of elver catches and factors affecting the recruriment of Anguilla anguilla L., in the Severn estuary, England. VIII SEI Congress/EIFAC Working Party on Eel, Oviedo, Spain. 12 p. Whitehead, P. J. P., Bauchot, M. L., Hureau, J. C., Nielsen, J. and Tortonese, E., eds. (1986/1988). Fishes of the North-eastern Atlantic and the Mediterranean. Vol. I-III. Unesco Publ. 1473 p. Zismann, L. (1981). Means of identification of grey mullet fry for culture. In: Aquaculture of grey mullets. Oren, O. H. (Eds.). Cambidge University Press, Cambidge. pp. 17-63.