Međunarodni HRVATSKA KULTURA i - unizg.hr

3. - 4. studenoga 2020.

Knjižnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnostiTrg Josipa Jurja Strossmayera 14, Zagreb

Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Fakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

HRVATSKA KULTURA i

Međunarodni interdisciplinarni znanstveni skup

Pod pokroviteljstvom

Organizatori

PROGRAM

3. studenoga 2020. u 9hKnjižnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Svečano otvaranje

Prva sesija: voditelji Jasenka Gudelj i Vinko GrubišićVinko Grubišić (Waterloo, Kanada): Uloga Petra Pavla Vergerija starijeg u

približavanju sv. Jeronima renesansnim koncepcijamaDragutin Feletar (Zagreb): Teze pavlina Josipa Bedekovića o lokaciji rodnog

mjesta sv. JeronimaMarko Rašić (Čakovec) Rodno mjesto sv. Jeronima prema djelu Josipa

Bedekovića „Natale solum s. Hieronymi...“Ivan Bodrožić (Split): Sveti Jeronim – širitelj biblijske kulture i evanđeoskog

načina života Anto Mišić (Zagreb): Jeronimova pisma u hrvatskom prijevoduZrinka Jelaska (Zagreb): Jezikoslovne postavke sv. Jeronima u spisu “O

vječnomu djevičanstvu Marijinu”Daniel Miščin (Zagreb): Kontekst Erazmova baselskog izdanja Jeronimovih

djela (1516.)Niko Bilić (Zagreb): Jeronimova JuditaTonko Maroević (Zagreb): Pod dvostrukim okriljemBernard Jan Hendrik Aikema (Verona): San Girolamo nella pittura veneta

tra XV e XVI secoloJasenka Gudelj (Venecija): Sveti Jeronim i povijesne skjavonske bratovštine u

Italiji: lica identitetaInes Ivić (Budimpešta): Razvoj i formiranje ikonografije sv. Jeronima na

istočnoj obali Jadrana u kasnom srednjem vijeku

4. studenoga 2020., 9h Knjižnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Druga sesija: voditelji Cvijeta Pavlović i Daniel MiščinTrpimir Vedriš (Zagreb): Jeronim kao hrvatski nacionalni svetac u svjetlu

recentne historiografijeVesna Badurina Stipčević (Zagreb): Legende o svetom Jeronimu u

hrvatskoglagoljskoj književnostiMirjana Matijević Sokol (Zagreb): Sveti Jeronim i „Vulgata“ – njihova

najranija prisutnost na hrvatskom prostoruRužica Pšihistal (Osijek): Jeronimova i Marulićeva “Judita”Anica Nazor (Zagreb): “Transit sv. Jeronima”, Senj 1508.Iva Kurelac (Zagreb): Sveti Jeronim i šibenski humanistički krug – primjer

transformacije recepcije svetačkog kultaDoroles Grmača (Zagreb): “Po neutrtoj stazi”: sveti Jeronim od kulta u

hrvatskoglagoljskoj tradiciji do lika u “Planinama” Petra ZoranićaVladimir Rezar (Zagreb): “Topographia diui Hieronymi sacelli” Giliberta

Grinea Andrea Zlatar Violić (Zagreb): Hagiografski i biografski elementi u

prikazivanju svetoga JeronimaDean Slavić (Zagreb): Sveti Jeronim u Starčevićevim “Pismima Magjarolacah”Borna Puškarić (Rim – Zagreb): Svetojeronimska baština Zagrebačke

nadbiskupije – Hrvatsko književno društvo svetoga JeronimaNella Arambašin (Besançon): “Hieronymopolis”: prostor između slika i pisma

kao uzor prijevodaCvijeta Pavlović (Zagreb): Motiv(i) sv. Jeronima u hrvatskoj

postmodernističkoj književnosti na primjeru pjesništva Jakše Fiamenga

Međunarodni interdisciplinarni znanstveni skup novčano su poduprliZaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Grad ZagrebMinistarstvo znanosti i obrazovanja Republike HrvatskeFilozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuFakultet filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u ZagrebuOrganizacijski odbor:dr. sc. Cvijeta Pavlović, red. prof. (voditelj projekta), Odsjek za komparativ-

nu književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebudr. sc. Vinko Grubišić, prof. emerit, dopisni član Hrvatske akademije

znanosti i umjetnosti, University of Waterloo, Kanadadr. sc. Jasenka Gudelj, izv. prof., Dipartimento di Filosofia e Beni Culturali,

Università Ca’ Foscari, Venecijadr. sc. Daniel Miščin, izv. prof., Fakultet filozofije i religijskih znanosti

Sveučilišta u ZagrebuProgramski odbor:prof. dr. Bernard Jan Hendrik Aikema, Università di Verona, Italijaprof. dr. Nella Arambašin, Université de Bourgogne-Franche-Comté,

Besançon, Francuskaprof. emerit. Vinko Grubišić, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i

umjetnosti, University of Waterloo, Kanadadr. sc. Jasenka Gudelj, izv. prof., Dipartimento di Filosofia e Beni Culturali,

Università Ca’ Foscari, Venecijadr. sc. Daniel Miščin, izv. prof., Fakultet filozofije i religijskih znanosti

Sveučilišta u Zagrebuprof. dr. Cvijeta Pavlović, Odsjek za komparativnu književnost Filozofskoga

fakulteta Sveučilišta u Zagrebuprof. dr. Philipp G. Renczes sj., Facoltà di Teologia, Pontificia Università

Gregoriana, Roma, Italijaprof. dr. Zrinka Stahuljak, UCLA Center for Medieval and Renaissance

Studies, Sjedinjenje Američke Državeprof. dr. Vesna Vlahović-Štetić, dekanica Filozofskoga fakulteta Sveučilišta

u Zagrebuprof. dr. Miljenko Šimpraga, o. d. dekana Filozofskoga fakulteta Sveučilišta

u Zagrebuprof. dr. Ivan Koprek, dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti

Sveučilišta u Zagrebu

SAŽETCI

ABSTRACTS

RIASSUNTI

6

Bernard Jan Hendrik Aikema

Sveti Jeronim u mletačkome slikarstvu XV. i XVI. stoljeća

Prikazi Svetog Jeronima u Venetu, nastali između druge polovice XV. i ti-jekom prvih godina XVI. stoljeća ističu se spektakularnim inovacijama na semantičkom i ikonografskom planu. U mojem izlaganju namjeravam ista-knuti i kontekstualizirati neke od ovih inovativnih invencija, pri čemu ću se usredotočiti na elemente pejsaža (Giovanni Bellini, Cima da Conegliano, Lorenzo Lotto) i na interijere (Antonello da Messina).

Saint Gerome in Venetian painting of the XV and XVI centuries

The depictions of San Girolamo in Veneto, between the second half of the XV and the first years of the XVI century, are characterized by spectacular innovations on the semantic and iconographic level. In my paper, I intend to highlight and contextualize some of these innovative inventions, focusing on landscape elements (Giovanni Bellini, Cima da Conegliano, Lorenzo Lotto) and interiors (Antonello da Messina).

San Girolamo nella pittura veneta tra XV e XVI secolo

Le raffigurazioni di San Girolamo nel Veneto, tra la seconda metà de XV e i primi anni del XVI secolo si contraddistinguono da spettacolari innovazioni sul piano semantico ed iconografico. Nel mio intervento intendo evidenziare e contestualizzare alcune di queste invenzioni innovative, concentrandomi sugli elementi paesaggistici (Giovanni Bellini, Cima da Conegliano, Lorenzo Lotto) e sugli spazi interni (Antonello da Messina).

7

Nella Arambašin

“Hieronymopolis”: prostor izmedu slika i pisma kao uzor prijevoda

Znamo da je prijevod za Umberta Eca jezik Europe, koja bi po tom kul-turološkom planu mogla stati “pod pokroviteljstvo svetoga Hieronima”, kao što kaže Valéry Larbaud. Na književnom planu, nije samo riječ o prijevodu raznolikih europskih jezika, nego i o raznolikim prijelazima (allers retours) izmedu teksta i slike. Zamjetno je koliko su pisci osjetljivi na umjetičke slike svetoga Jeronima i koliko im te slike omogućuju govoriti o osobnom pisanju, a i općenito o knjigama i bibliotekama. Od Stendhala, preko Moravie i Pe-reca, do suvremene pjesnikinje Anne Portugal (2017.) i esejistice Lucrecije Luciani (2018.), ispitat ćemo jesu li slike svetoga Jeronima uzor književnoga pretvaranja vida u pismo.

“Hieronymopolis”: the space between painting and text as a model for translation

We know that for Umberto Eco translation is the language of Europe, which could, according to this cultural plan, in the words of Valéry Larbaud, fall „under the patronage of Saint Hieronymus“. In the sphere of literature, this is not only the translation of the various European languages but also of the variety of transfers (allers retours) between painting and text. It is apparent how much writers are sensitive to images of Saint Jerome, and how much those images enable them to talk about their writing, as well as about books and libraries in general. From Stendhal, Moravia and Perec, to the contem-porary poet Anna Portugal (2017) and essayist Lucrecia Luciani (2018), we will enquire whether paintings of Saint Jerome are a model for the literary transformation of sight into text.

8

Vesna Badurina Stipčević

Legende o svetom Jeronimu u hrvatskoglagoljskoj književnosti

U starijoj hrvatskoj književnoj tradiciji sačuvane su mnoge legende o svetom Jeronimu, a osobito se ističu svečeve glagoljske hagiografije. U brojnim gla-goljskim brevijarima iz razdoblja od XIV. do XVI. stoljeća, u sanktoralu na dan 30. rujna, nalazi se oficij u Jeronimovu čast, koji sadrži himne posvećene Jeronimu, svečev životopis te odlomak Jeronimove poslanice Eustohiji (Ep. 22,7). Potvrđen je i glagoljski tekst Translacije svetoga Jeronima, i to u dva brevijara iz XIV. i XV. stoljeća. U glagoljskom neliturgijskom Petrisovu zbor-niku (1468.) zapisano je opširno Čtenie s(ve)tago Eronima Hrvatina, svečeva legenda koja ima tekstoloških sličnosti s Jeronimovim životopisom u Zlatnoj legendi Jacopa de Voragine i češkom Pasionalu (XIV. st.). Petrisova legenda sastavljena je od najpoznatijih motiva Jeronimove hagiografije: opisuje Jero-nimov san, njegova iskušenja u pustinji te epizodu s lavom. I najpopularnije srednjovjekovno djelo o svetom Jeronimu Vita et Transitus sancti Hieronymi čita se u više glagoljskih izvora. Tekstovi Transita, prevedeni s latinskih pred-ložaka, sačuvani su u Ivančićevu zborniku s početka XV. stoljeća i u odlomku kodeksa iz polovice XV. stoljeća, a glagoljsko izdanje Transit svetoga Jerolima, tiskano u Senju 1508. godine, najvjerojatnije je napravljeno prema talijanskoj inkunabuli Transito de Sancto Girolamo. Mnogobrojne i raznovrsne glagoljske legende o svetom Jeronimu svjedoče o raširenosti i popularnosti njegova kul-ta, ali i potvrđuju posebno mjesto koje je ovaj svetac, prema tradiciji smatran autorom i zaštitnikom glagoljice i glagoljaštva, imao u hrvatskoj kulturi.

9

Legends of Saint Jerome in Croatian Glagolitic literature

In the older Croatian literary tradition, many legends of Saint Jerome have been preserved, with the Saint’s Glagolitic hagiography especially standing out. In numerous Glagolitic breviaries originating from the period between the 14th and 16th century, the sanctorale of 30th September includes an officium in Jerome’s honor, containing hymns dedicated to this Saint, his biography, and an excerpt from his epistle to Eustochium (Ep. 22,7). The Glagolitic text Translations of Saint Jerome (Translacije svetoga Jeronima) has also been confirmed in two breviaries from the 14th and 15th century. The Glagolitic non-liturgical text The Petris Miscellany (Petrićev zbornik, 1468) contains the detailed Reading of Saint Jerome the Croat (Čtenie s(ve)tago Eronima Hrvatina), a legend of the Saint that has certain textological sim-ilarities with Jerome’s biography from the Legenda aurea written by Jacopo de Voragine and the Czech Pasional (14th c.). The Petris Miscellany legend is comprised of the most well-known motifs from Jerome’s hagiography: it describes Jerome’s dream, his temptations in the desert, and the episode with the lion. Even the most popular medieval text about Saint Jerome, Vita et Transitus sancti Hieronymi, is found in many Glagolitic sources. The Transi-tus texts, translated from Latin templates, have been preserved in The Ivančić Miscellany (Ivančićev zbornik) from the beginning of the 15th century, as well as in a paragraph from a codex dating from the first half of the 15th century. The Glagolitic edition of the Transition of Saint Jerome (Transit svetoga Jeroli-ma), printed in Senj in the year 1508, was most probably created according to the Italian incunable Transito de Sancto Girolamo. The numerous and diverse Glagolitic legends about Saint Jerome testify to the extent of the popularity of his cult. They also confirm the special place held by this saint in Croatian culture, where he is traditionally considered to be the author and protector of the Glagolitic script.

10

Niko Bilić

Jeronimova Judita

U godini u kojoj se sjećamo velikana s današnjega hrvatskog ozemlja, crkve-noga oca i sveca, Jeronima (420.–2020.), a uoči godišnjice prvoga izdanja Marulićeve Judite (1521.–2021.), zvijezde danice hrvatske književnosti, pri-godno je pogledati kako izgleda biblijska knjiga o Juditi u Jeronimovu prije-vodu. Ovaj skroman pokušaj primjer je bazične egzegeze koji, gledajući na te-ološku studiju L. Lange: Die Juditfigur in der Vulgata. De Gruyter, 2016., želi ustanoviti kako je 339 redaka iz Septuaginte (Izdanje Rahlfs) pretočeno u 346 retka u latinskoj Vulgati. Poštujemo pritom redovitu metodu koja zastaje ponajprije na formi i sadržaju, a potom i na teološkoj poruci glasovite pripo-vijesti. Uočit ćemo izmjene, izostavljanja i dopune, tražeći Jeronimov “ključ” prevođenja, svjesni osnovne uloge koju svaka riječ ima – da bude znak, simbol za sporazumijevanje. Polazeći od uvjerenja kako je Knjiga o Juditi svojevrsna paradigma za čitanje biblijskih tekstova uopće, u zaključku ćemo na nekoliko odabranih pojedinosti pogledati kako Jeronim primjenjuje osnovno pravilo o čitanju Biblije u Duhu u kojem je nastala. Pritom određene tendencije i na-glasci, bez obzira na prevoditeljska odstupanja, ukazuju – baš kako je to otac hrvatske književnosti učinio – na Sveto pismo kao aktualnu, živu riječ koja je upućena Božjemu narodu danas.

11

Jerome’s Judith

In the year in which we remember Jerome (420–2020), a church father and saint, and a great man from the land that is today Croatia, and in light of the upcoming anniversary of the first edition of Judita (1521–2021) by Marulić, the shining star of Croatian literature, it is appropriate to take a look at the Bible’s Book on Judith in Jerome’s translation. This humble attempt is an ex-ample of a basic exegesis which, in light of the theological study by L. Lange: Die Juditfigur in der Vulgata. De Gruyter, 2016, wishes to determine how 339 verses from the Septuagint (Rahlfs edition) became 346 verses in the Latin Vulgate. In so doing, we abide by the frequent method which first examines the form and content, and then the theological message of the renown nar-rative. We will observe the changes, omissions, and additions, searching for Jerome’s translation key, always aware of the basic role played by each word – to be a sign, a symbol for communication. Starting from the belief that the Book on Judith is a kind of paradigm for reading biblical texts in general, our conclusion will contain several details illustrating how Jerome uses the basic rule of reading the Bible in the Spirit in which it was written. In so doing, we will see how certain tendencies and emphases, regardless of the translation’s deviations, show the Holy Bible – just like the father of Croatian literature had done – as the current and live word directed at God’s people today.

12

Ivan Bodrožić

Sveti Jeronim ∑ širitelj biblijske kulture i evanđeoskog načina života

Sveti Jeronim je jedan od briljantnih kršćanskih umova koji se ubraja među ‘velike oce’ kršćanskoga Zapada, zajedno sa svetim Augustinom, Ambrozijem i papom Grgurom Velikim. No po svojim intelektualnim darovima, napose po poznavanju jezika i tumačenju Svetoga pisma, Jeronim je prednjačio u svome vremenu, te do danas slovi jednim od najvećih egzegeta – tumača Sve-toga pisma. Po svom znanju i poznavanju grčkih i latinskih klasika Jeronim je bio istinski erudit svoga vremena, ali je on svoje oduševljenje za klasike, nakon iskustva vjere, zamijenio oduševljenjem za kršćanske sadržaje, poradi čega će postati velikim promicateljem biblijske kulture. Ne samo što neće više ispuštati Sveto pismo iz svojih ruku, nego će neprekidno pozivati na čitanje i razmatranje istoga. Proučavanje pisma će ga voditi i dosljednijem kršćanskom životu, koji će Jeronim prepoznati u asketskom idealu monaha onoga vremena. No Jero-nimova askeza nije bila puka izvanjska tehnika, niti samo racionalno opre-djeljenje za vještine samosvladavanja ili ostvarivanja zemaljskih ciljeva, već je bilo dosljedno i korjenito prijanjanje uz evanđeoski život onako kako je Krist naviještao u Evanđelju. I jedna i druga spomenuta sastavnica njegova života neće biti lišena žučnih rasprava u kojima će on gorljivo braniti svoje stavove, a svoje protivnike pro-zivati za nedosljednost, čime će se afirmirati i kao vjeran i vjerodostojan tu-mač Svetoga pisma, ali i vatreni promicatelj autentičnog evanđeoskog života.

13

Saint Jerome ∑ a propagator of Biblical culture and evangelical way of life

Saint Jerome is one of the brilliant Christian minds included among the ‘great fathers’ of Western Christendom, along with Saints Augustine, Ambrose, and Pope Gregory the Great. But in terms of his intellectual gifts, especially his command of languages and interpretation of Holy Scripture, Jerome was ahead of his time, remaining to this day one of the greatest exegetes – in-terpreters of Holy Scripture. Based on his knowledge and understanding of Greek and Latin classical texts, Jerome was a true erudite of his era. However, his infatuation with classical texts was, upon experiencing faith, exchanged for love of Christian writings, causing him to become a great propagator of Biblical culture. Not only would Jerome seldom let the Holy Scripture out of his hands, but he would continually call for it to be read and reflected upon. The examination of these texts would lead him towards a life more consistent with Christian beliefs, which Jerome had recognized in the ascetic ideal of the monks of his time. However, Jerome’s asceticism was not a mere external technique, nor a simple rational acceptance of the skills of self-control or of achieving earthly goals. It was a consistent and fundamental adherence to an evangelical way of life, as foretold by Christ in the Gospel.Both of the mentioned components of his life would not be exempt from hot debates in which Jerome would fervently defend his opinions, calling his opponents inconsistent, which would lead to his affirmation as a loyal and credible interpreter of Holy Scripture, and an ardent propagator of an authentic evangelical way of life.

14

Dragutin Feletar

Teze pavlina Josipa Bedekovića o lokaciji rodnog mjesta sv. Jeronima

Stoljećima se vode rasprave o lokaciji rodnog mjesta sv. Jeronima, tog grimiznog (boja kardinala) Dalmatinca (purpurati Dalmatae), crkvenog naučitelja i jednog od najuglednijih svetaca Rimske Crkve. O toj temi je učeni pavlin Josip Be-deković 1752. godine na latinskom objavio opsežno djelo Natale solum magni ecclesiae doctoris sancti Hieronymi…, koje je tek sada prevedeno na hrvatski i objavljeno 2017. godine. Bedeković polazi od zapisa samoga svetog Jeronima, koji je napisao da je ‘’rođen od oca Euzebija iz grada Stridona, koji je, razoren od Gota, nekada bio na razmeđu Dalmacije i Panonije’’ (Hieronymus Presbyter, Padre Eusebio natus, ex oppido Stridonis quod a Gotbis eversum Dalmatiae quon-dam, Pannoniaeque confinium fuit). Bedekovićeve teze da je Stridon međimur-ska Štrigova (Strygo, Strydo, Stridonie, Strigow, Ztrigov, Stridovar, Strugau, Štrigovo), mogu se najvećim dijelom svesti na slijedeća tumačenja:

1) Za sve zemlje u Iliriku koje su od početka I. stoljeća zauzele rimske le-gije, dugo se zadržao zajednički naziv Dalmacija, sve do Drave i Limesa na Dunavu. I suvremena istraživanja arheologa i mediavelista potvrđuju da se geografski pojam Dalmacije sve do Drave zadržao sve do VII./VIII. stoljeća.

2) Rimski papa Nikola V. izdao je 1447. bulu grofovima Celjskim u kojoj izrijekom govori o Štrigovi (Stridonu) u Međimurju kao rodnom mje-stu sv. Jeronima

3) Istraživanja najvećih novovjekovnih povjesničara humanista i enciklo-pedista (od Bombardija do Valvazora) potvrđuju lokaciju Stridona u Međimurje (Štrigovu).

4) Na gotovo svim kartama srednjovjekovnih i ranonovovjekovnih karto-grafa, koje prikazuju ovaj dio jugoistočne Europe, jedino uz lokalitet Štrigova u Međimurju stoji dodatak ‘’rodno mjesto svetog Jeronima’’.

5) Od vajkada se u Štrigovi štuje sveti Jeronim jer je narod uvjeren da je tu rođen veliki svetac. Tu je već od XII. stoljeća podignuta crkva sv. Jeroni-ma (kasnije gotička, pa barokna), kod koje se nalazi čudotvorni izvor sv. Jeronima. Tu je narod masovno hodočastio sa šireg područja Hrvatske, Ugarske i Štajerske.

15

Theses of Pauline Josip Bedeković on the birthplace of Saint Jerome

Discussions on the birthplace of Saint Jerome, that crimson (the color of cardi-nals) Dalmatian (purpurati Dalmatae), doctor of the church and one of the most eminent saints of the Roman Catholic Church, have been led for centuries. This was the subject on which the learnt Pauline, Josip Bedeković, published the extensive Latin text, Natale solum magni ecclesiae doctoris sancti Hieronymi…, in the year 1752, which has only recently been translated into Croatian and published in the year 2017. As a starting point, Bedeković uses Saint Jerome’s writings, where he recorded that he ‘’was born of father Eusebius from the city of Stridon, which was destroyed by the Goths, and had once been at the border of Dalmatia and Pannonia’’ (Hieronymus Presbyter, Padre Eusebio na-tus, ex oppido Stridonis quod a Gotbis eversum Dalmatiae quondam, Pannoniaeque confinium fuit). Bedeković’s claim that Stridon is, in fact, the town of Štrigova in Međimurje (Strygo, Strydo, Stridonie, Strigow, Ztrigov, Stridovar, Strugau, Štrigovo), can mostly be narrowed down to the following interpretations:

1) All lands in Illyria that were occupied by the Roman legions from the 1st century had for a long time been collectively referred to as Dalmatia, all the way to the River Drava and the Limes on the River Danube. Even contemporary research by archeologists and medievalists confirm that the geographic notion of Dalmatia stretching all the way to Drava was preserved until the VII/VIII century.

2) In 1447, Roman Pope Nicholas V issued a bull to the Counts of Celje, in which he directly mentions Štrigova (Stridon) in Međimurje as the birthplace of Saint Jerome.

3) Research conducted by the foremost modern Humanist historians and encyclopedists (from Bombardi to Valvazor) confirm the location of Stridon in Međimurje (Štrigova).

4) Almost all maps created by medieval and early modern cartographers that illustrate this part of south-eastern Europe contain the note ‘’birthplace of Saint Jerome’’ exclusively next to the location Štrigova in Međimurje.

5) From time immemorial, Štrigova has venerated Saint Jerome, as its peo-ple believe that the great saint was born there. The Church of Saint Je-rome has stood there since the XII century (later becoming gothic, and later still baroque), and next to it, the miraculous spring of Saint Jerome can be found. People all around Croatia, Hungary, and Styria have made pilgrimages to this place in high numbers.

16

Dolores Grmača

Po neutrtoj stazi: sveti Jeronim od kulta u hrvatskoglagoljskoj tradiciji do lika u Planinama Petra Zoranića

Sveti Jeronim pojavljuje se na dva iznimno važna mjesta u Zoranićevim Pla-ninama (1569.): u posveti Mateju Matijeviću i u viziji u završnom poglav-lju (XXIV. Vidin’je Divnića s Hijeronimom i s Jistinom) na kraju pripovjeda-čeva putovanja. U posveti autor ustvrđuje: »da bi me tumačen’je blaženoga Hijeronima ne uvižbalo, s prirokom bih pisal, boju se«, što se u stručnoj literaturi povezuje s legendom o svetojeronimskoj provenijenciji hrvatskog prijevoda Biblije i njegovu izumu slavenskog pisma, a time i s književnosti na glagoljici i sa srednjovjekovnom tradicijom pisanja na hrvatskom jeziku. U završnoj viziji sv. Jeronim se pojavljuje zajedno s personificiranom Istinom i biskupom Jurjem Divnićem, a pripovjedač ga prepoznaje po obličju: »po-znah da to biše ona našega jazika pačeli karstjanske vire stanovita klonda, Hijeronim, toko slovuć i počtovan na sviti«. Zoranić dakle ustvrđuje da je Jeronim našega naroda, štoviše kršćanske vjere čvrst stup. U ovom će se izla-ganju produbiti dosadašnja istraživanja mogućih značenja i izvora Jeronimo-ve prisutnosti u Planinama, s posebnim osvrtom na svečev kult u hrvatskoj srednjovjekovnoj kulturnoj tradiciji i u latinizmu renesanse.

17

Down the unbeaten path: Saint Jerome from a cult in the Croatian Glagolitic tradition to a character in The Mountains (Planine) by Petar Zoranić

Saint Jerome appears in two highly important places in The Mountains (Planine, 1569) written by Zoranić: first in dedication to Matej Matijević, and second in a vision in the final chapter (XXIV Vidin’je Divnića s Hijeronimom i s Jistinom) at the end of the narrator’s journey. In the dedication, the author states: »da bi me tumačen’je blaženoga Hijeronima ne uvižbalo, s prirokom bih pisal, boju se«, which is in scientific literature connected to the legend of Saint Jerome being the first translator of the Bible into the Croatian language, and his invention of Slavic script, the foundation for Glagolitic literature and the medieval tradition of writing in Croatian. In the final vision, Saint Jerome appears along with Truth personified and Bishop Juraj Divinić, and the reader recognizes him on the basis of his form: »poznah da to biše ona našega jazika pačeli karstjanske vire stanovita klonda, Hijeronim, toko slovuć i počtovan na sviti«. Therefore, Zoranić affirms Jerome as being Croatian, and as being a pillar of Christian faith. This presentation will deepen the current research on the possible meanings and sources of Jerome’s presence in the text The Mountains, with particular consideration of the Saint’s cult in the Croatian medieval cultural tradition and Latinism of the Renaissance.

18

Vinko Grubišić

Uloga Petra Pavla Vergerija st. u približavanju sv. Jeronima renesansnim koncepcijama

Rijetko je naći takvu privrženost nekog pisca prema nekom svom prethodni-ku kao što nalazimo u Petra Pavla Vergerija st. (1369. ili 1370. – 1444.) prema sv. Jeronimu (Sofronije Euzebije Jeronim, oko 347. Stridon, Dalmacija – 420. Jeruzalem). Taj kult prema sv. Jeronimu Vergerije st. je ponio još iz djetinjstva, jer je obitelj njegova oca svake godine na svetkovinu sv. Jeronima priređivala svečanu proslavu svoga nebeskog zaštitnika. Uz to je Vergerije st. smatrao da je Jeronim rođen u susjedstvu njegova Kopra (Capo d’Istria) tj. u mjestu “Sdregna”, u Istri.U srednjem vijeku sv. Jeronim je držan crkvenim piscem koji je nakon glaso-vitog sna, u kojemu ga je Bog opomenuo i kaznio zato što je čitao poganske pisce, odlučio da ne će više čitati poganske knjige, što je mogla biti zapreka da ga ne prihvate renesansni pisci. Dajući novu interpretaciju Jeronimovom snu i njegovim odnosima prema klasičnim piscima, Vergerije st. je doprinio izuzetno mnogo u prihvaćanju djela sv. Jeronima među piscima renesanse, počevši od svojih prijatelja kao što su Giovanni di Conversino da Ravenna, Coluccio Salutati, Manuel Chrysolaras ili Leonardo Bruni.Ovaj se rad oslanja na znamenitih Deset govora u čast sv. Jeronima (Sermones decem pro Sancto Hieronymo) koje je objavio John M. McManamon, (Tempe, AZ: Arizona Center for Medieval and Renaissance Studies, 1999.). Na kon-cu rada donosi se prijevod petoga od tih deset pisama o sv. Jeronimu.

19

The Role of Petrus Paulus Vergerius the Elder’s Approach to Saint Jerome in Renaissance Conceptions

It would be difficult to find the devotion of a writer to any of his predecessors like Petrus Paulus Vergerius the Elder’s admiration (1369 or 1370 – 1444) to St. Jerome (Sophronius Eusebius Hieronymus, c. 347 Srion, Dalmatia – 420, Jerusalem). Vergerius the Elder inherited the cult of St. Jerome during his early childhood in Capodistria from his parents, who each year solemnly celebrated the feast of their patron saint on the thirtieth day of September. Vergerius the Elder believed that St. Jerome was born in “Sdregna”, in the vicinity of his native place Capodistria. In the Middle Ages, St. Jerome was considered a great ecclesiastical au-thority, who after his famous dream where he was castigated and punished by God because of reading pagan writers, St. Jerome promised to never read these again and this promise would be a serious obstacle for his acceptance by Renaissance writers. Vergerius the Elder proposed a new interpretation of St. Jerome’s dream and his relationship to the classical writers, which conse-quently facilitated the acceptance of St. Jerome’s works amongst Renaissance writers, beginning with Vergerius the Elder’s friends, such as Giovanni di Conversino da Ravenna, Coluccio Salutati, Manuel Chrysolaras, and Leon-ardo Bruni. This paper is based mainly on Vergerius the Elder’s Sermones decem pro Sancto Hieronymo (edited by John M. McManamon; Tempe, AZ: Arizona Center for Medieval and Renaissance Studies, 1999). A translation of the fifth of Vergerius the Elder’s ten letters on St. Jerome can be found at the end of the paper.

20

Jasenka Gudelj

Sveti Jeronim i povijesne skjavonske bratovštine u Italiji: lica identiteta

Povijesne skjavonske bratovštine na Apeninskome poluotoku nerijetko su kao svoga svetca zaštitnika odabirale crkvenog oca podrijetlom povezana s hrvatskim povijesnim zemljama. Ipak, sv. Jeronim ne nameće se kao jedina mogućnost među mnogobojnim imigrantima u gradska središta poput Vene-cije, Rima ili Ancone, već je „nacionalni pantheon“ obogaćen cijelim nizom zaštitnika istočnojadranskih gradova ali i drugih svetaca. U izlaganju će stoga biti izvršena komparativna analiza tekstualnih i vizualnih izvora vezanih uz hagiografski horizont ranonovovjekovnih bratovština skjavonskih useljenika na tlu Italije s ciljem jasnijeg razlučivanja uloge sv. Jeronima u definiranju njihova grupnoga identiteta.

Saint Jerome and the historical Schiavone confraternities in Italy: the faces of identity

The historical Schiavone fraternities of the Apennine Peninsula frequently chose the church father whose descent is connected to Croatian historical lands as their patron saint. However, Saint Jerome does not assert himself as the only option for the many immigrants settling in cities such as Venice, Rome, or Ancona. The “national pantheon” is enriched by a whole array of patron saints of Eastern Adriatic cities, and other saints as well. Therefore, the study will present a comparative analysis of textual and visual sources connected to the hagiographic horizon of Early Modern fraternities founded by Schiavone immigrants on Italian soil. Our goal is to distinguish, as clearly as possible, the role of Saint Jerome in the defining of their collective identity.

21

Ines Ivić

Razvoj i formiranje ikonografije sv. Jeronima na istočnoj obali Jadrana u kasnom srednjem vijeku

S razvojem ikonografije sv. Jeronima u talijanskom slikarstvu od XIV. stoljeća njegovi prikazi postaju sporadično prisutni i na istočnoj obali Jadrana. Jača-njem političkih, trgovačkih i kulturnih veza između dvije obale Jadrana, kao i uplivom humanizma i renesanse, tijekom XV. stoljeća Jeronimovi prikazi po-staju sveprisutni u dalmatinskim komunama. Razlog tomu je i štovanje Jero-nima kao nacionalnog sveca od strane njegovih sunarodnjaka. Ovo izlaganje bavit će se procesom vizualnog usvajanja popularnih ikonografskih prikaza sveca, poput Jeronima učenjaka ili Jeronima pustinjaka, kroz naručivanje slika talijanske produkcije, ali i kroz adaptacije lokalnih majstora. Osim tipskog razlaganja umjetničke produkcije prisutne u dalmatinskim komunama tije-kom XIV. i XV. stoljeća, izlaganje će dati pregled razvoja ikonografije teme-ljene na pisanim izvorima i sačuvanim likovnim djelima, vodeći se pitanjem postojanja specifičnog prikaza koji odražava Jeronimov novi status. U tom kontekstu, izlaganje će donijeti novo čitanje ikonografije renesansnog reljefa sv. Jeronima u špilji iz trogirske krstionice koji je izradio Andrea Aleši 1467. godine, kao apotropejskog prikaza koji odražava Jeronimovu zaštitničku ulo-gu. Razlažući razloge njegovog nastanka, umjetničke modele i nasljednike, istaknut će se previđena važnost ovog djela za razvoj renesansne umjetnosti i ideja u Dalmaciji, kao i za formiranje i širenje kulta sv. Jeronima diljem istočne obale Jadrana.

22

Development and formation of the iconography of Saint Jerome in the Eastern Adriatic Coast during the Late Middle Ages

With the development of the iconography of Saint Jerome in XIV century Italian painting, his depictions became sporadically present on the Eastern Adriatic Coast. Forming more reliable political, commercial, and cultural connections between the two coasts of the Adriatic Sea, his image became ubiquitous in Dalmatian communes during the 15th century. One of the reasons for such popularity is the veneration of Jerome as a national saint by his compatriots in Dalmatia. This paper will deal with the process of visual adoption of popular iconographic types from Italy, such as Jerome in the study or Jerome in the desert, through the commission of paintings of Italian pro-duction and the adaptations of local artists. Besides the typological listing of the artistic production present in the communes during the 14th and the 15th century, this paper will give an overview of the development of iconography based on the written sources and preserved artworks, leading to the question of the existence of a specific representation that reflects Jerome’s new status. In this context, a new reading of the iconography of the Renaissance relief Saint Jerome in the cave from the baptistery of the Trogir Cathedral made by Andrea Alessi in 1467, will be given. We will argue its apotropaic function, which reflects Jerome’s role as a patron saint. Giving the reasons for its exe-cution, underlining the artistic models and successors, we will emphasize the overlooked importance of this artwork for the development of Renaissance art and ideas in Dalmatia, as well as for the formation and spreading of the cult of St. Jerome across the Eastern Adriatic coast.

23

Zrinka Jelaska

Jezikoslovne postavke sv. Jeronima u spisu O vječnomu djevičanstvu MarijinuTekst sv. Jeronima Protiv Helvidija na latinskomu jeziku pojavio se oko 383. godine. Stoljećima su obrazovani hrvatski govornici mogli čitati tekst u izvorniku, zaključci, a i pojedini argumenti poznati su mnogima koji i ne znaju odakle potječu. Na hrvatski je tekst preveden sedamnaest stoljeća po-slije u obliku knjižice O vječnomu djevičanstvu Marijinu, tiskane 2006. u Spli-tu. Sadržajno je taj tekst rasprava, odnosno polemika sa stavovima njegova suvremenika Helvidija koji je smatrao da su Josip i Marija poslije Isusova rođenja imali normalne bračne odnose i drugu djecu. Temelji to na riječima Svetoga Pisma: „I ne upozna je dok ne rodi sina“ (Mt 1:25), „sina svoga, pr-vorođenca“ (Lk 2, 7), „braća Isusova“ (Mt 12, 46: 13, 55; Mk 3, 31-35; Lk 8, 19-21) kao Marijina i Josipova djeca. Sv. Jeronim služi se različitim argumen-tima utemeljenima na biblijskim tekstovima da dokaže kako je Marija bila djevica pa nije ni mogla imati druge djece. Glavni mu je postupak utemeljen na pojmu višeznačnosti, a u tumačenju značenja riječi otac, roditelji, braća, prvenac odnosno prvorođenac, služi se i jezičnim i izvanjezičnim znanjem dokazujući svoje tvrdnje različitim biblijskim dijelovima. U radu će se najprije izložiti struktura samoga teksta, potom raščlaniti Jeronimovi argument da se uoče jezikoslovne postavke na kojima se osnivaju.

Saint Jerome’s linguistic postulates in the text On Mary’s eternal virginity (O vječnomu djevičanstvu Marijinu)

Saint Jerome’s text Against Helvidius written in Latin appeared around the year 383. For centuries, Croatian educated speakers have been reading the text in its original form, while some of its conclusions and arguments are known to many who do not even know from where they originate. The text was translated into Croatian seventeen centuries later, in the form of the

24

booklet On Mary’s eternal virginity (O vječnomu djevičanstvu Marijinu), print-ed in Split in the year 2006. According to its content, the text is a discussion, a debate with the opinions of Saint Jerome’s contemporary, Helvidius, who believed that Joseph and Mary, after having Jesus, continued to have regular marital relations and other children as well. He bases this claim on the words of the Holy Scripture: „And he did not know her until she bore a son“ (Mt 1:25), „his firstborn son“ (Lk 2, 7), „brothers of Jesus“ (Mt 12, 46: 13, 55; Mk 3, 31-35; Lk 8, 19-21) as Mary and Joseph’s children. Saint Jerome uses various arguments based on biblical texts to prove that Mary was a virgin and could not have other children. His main method is based on the notion of polysemy, and in explaining the words ‘father’, ‘parents’, ‘brothers’, ‘firstborn’, he uses both linguistic and extra-linguistic knowledge, proving his claims through different parts of the Bible. This paper will first present the structure of the text, and then analyze Jerome’s arguments in order to highlight the linguistic postulates which they are based on.

25

Iva Kurelac

Sveti Jeronim i šibenski humanistički krug: primjer transformacije recepcije svetačkog kulta

Polazeći od važnosti koju je glagoljaška tradicija u dalmatinskoj humanistič-koj historiografiji imala pri tumačenju podrijetla slavenskoga jezika, pisma i bogoslužja, u izlaganju se iznose spoznaje o obilježjima recepcije jeronimskog kulta unutar šibenskog humanističkog kruga. Na primjerima objavljenih i neobjavljenih povijesnih djela trojice istaknutih pripadnika intelektualne eli-te renesansnog Šibenika ( Juraj Šižgorić, De situ Illyriae et civitate Sibenici, 1487.; Dinko Zavorović, De rebus Dalmaticis libri octo, 1602. i Faust Vrančić, De Slovvinis seu Sarmatis, 1606.) ponajprije se nastoji pokazati da je kult sv. Jeronima među šibenskim humanistima bio kontinuirano prisutan te se razmatra povijesni kontekst unutar kojeg Šižgorić, Zavorović i F. Vrančić spominju Jeronima. Potom se kroz analizu relevantnih citata iz spomenutih narativnih povijesnih izvora istražuje jesu li se obilježja recepcije kulta sv. Jeronima unutar šibenskog historiografskog kruga tijekom renesanse mije-njala. Transformacija recepcije jeronimskog kulta razmatra se na primjerima Šižgorićeve, Zavorovićeve i Vrančićeve interpretacije pitanja slavenskog po-drijetla sv. Jeronima, podrijetla Slavena, njihova jezika, pisma i bogoslužja te se naposljetku u obzir uzima i utjecaj koji je na recepciju jeronimskog kulta tih humanista mogla imati češko-moravska tradicija i ćirilometodski kult.

Saint Jerome and the Humanist Circle from Šibenik: an Example of the Transformation of a Saintly Cult

Taking into consideration the importance that the Glagolitic tradition played within Dalmatian humanist historiography in terms of interpreting the ori-gin of the Slavic language, script, and liturgy, this paper analyzes the features of the reception of the cult of St. Jerome within the Šibenik humanist cir-cle. Using examples of published and unpublished historical works by three

26

prominent members of the Šibenik intellectual elite ( Juraj Šižgorić, De situ Illyriae et civitate Sibenici, 1487; Dinko Zavorović, De rebus Dalmaticis libri octo, 1602 and Faust Vrančić, De Slovvinis seu Sarmatis, 1606), the research aims to prove that the cult of St. Jerome was continuously present among the humanists from Šibenik. Furthermore, the paper particularly addresses the historical context within which Šižgorić, Zavorović, and F. Vrančić refer to St. Jerome. Based on the analysis of relevant quotes from the aforementioned narrative historical sources, the paper investigates whether the features of the reception of the cult of St. Jerome within the Šibenik historiographic circle have changed during the Renaissance. The transformation of the reception of the cult of St. Jerome is analyzed on examples of Šižgorić’s, Zavorović’s, and Vrančić’s interpretation of the Slavic origin of St. Jerome, the origin of the Slavs, their language, script, and liturgy. Finally, the reception of the cult of St. Jerome among these humanists is discussed in the context of the possible influence of the Czech-Moravian tradition and the cult of Sts. Cyril and Methodius.

27

Tonko Maroević

Pod dvostrukim okriljem

Kao Dalmatinac i kao prevoditelj imam istoga zaštitnika – svetoga Jeru. Tra-gom njegovih odjeka u hrvatskoj književnosti nadovezat ću se na pjesmu Jak-še Fiamenga Parce mihi, Domine... iz regionalne perspektive, i na esej Mar-ka Grčića Jeronimova dilema, iz strukovne vizure, prisjećajući se još posebno Jeronimova lika u kiparstvu Andrije Alešija i slikarstvu Vittorea Carpaccia.

Under a double aegis

As a Dalmatian and translator, I have the same protector – Saint Jerome. Tracing his echoes in Croatian literature, I will build on the poem by Jakša Fiamengo, Parce mihi, Domine... from a regional perspective, and on the essay by Marko Grčić, Jerome’s dilemma (Jeronimova dilema), from an expert point of view, all the while remembering especially Jerome’s figure in the sculpture by Andrija Aleši and the painting by Vittore Carpaccio.

Sotto il protettorato duplice

Come Dalmata e come traduttore godo la protezione dello stesso difensore – san Girolamo. Sulla scia degli echi nella letteratura croata mi rialaccierei alla poesia di Jakša Fiamengo Parce mihi, Domine..., nella prospettiva regionale, e al saggio di Marko Grčić Il dilemma di Girolamo (Jeronimova dilema), nell’an-golazione disciplinare, racordandno particolarmente la figura del santo nella scultura di Andrea Alessi e nella pittura di Vittore Carpaccio.

28

Mirjana Matijević Sokol

Sveti Jeronim i Vulgata ∑ njihova najranija prisutnost na hrvatskom prostoru

Prigodom obilježavanja obljetnice smrti sv. Jeronima osvrćem se na kodeks poznat pod imenom Evangeliarium Spalatense (ES, Splitski evangelijarij). Splitski evangelijarij je najstarija knjiga odnosno kodeks u Hrvatskoj. Čuva se u riznici splitske katedrale. Pripada ne toliko brojnoj skupini kodeksa preko kojih se rekonstruira tekst Vulgate. Sadrži tekstove četiriju evanđelja s pro-lozima i kapitulacijom te vrlo važne kasnije umetke. Osnovni tekst pisan je poluuncijalom, pismom rimske epohe nastalim u V. st. Poluuncijalom i slič-nom uncijalom pisani su kodeksi kršćanskog sadržaja, poglavito Vulgate pa se ona nazivaju zbog toga i apostolskim pismima. Nedavno je priređeno kri-tičko izdanje ES. U izlaganju ću se osvrnuti na glavne aspekte ovog kodeksa u europskom kontekstu te njegove specifičnosti koje omogućuju ex silentio iščitavanje vremena i mjesta njegova nastanka. U dugogodišnjoj znanstvenoj raspravi neki su znanstvenici dokazivali salonitansko podrijetlo ES, ali ipak je prevladalo mišljenje da je on produkt velikih skriptorija na italskom tlu što se argumentira paleografskom i jezičnom analizom. Rezultati ovih istraživanja određuju i povijesni kontekst i razloge zašto ovaj kodeks dolazi u Split te koja je njegova kulturološka i povijesna važnost.

29

Saint Jerome and the Vulgate ∑ their earliest presence in the Croatian region

On the occasion of the anniversary of Saint Jerome’s death, I refer to the codex known as the Evangeliarium Spalatense (ES, The Evangeliarium from Split). This is the oldest book, or codex, in Croatia. It is kept in the treasury of Split’s Cathedral and belongs to the not so numerous group of codices through which we can reconstruct the text of the Vulgate. The ES contains texts of the four gospels with prologues and chapters, along with highly im-portant later additions. The main text is written in the scriptura semiuncialis, a Roman era script from the 5th century. The scriptura semiuncialis and sim-ilar uncial scripts were used to write codices of Christian content, especial-ly the Vulgate, which is why they are also called apostolic scripts. A critical edition of the ES has been published recently. This paper will examine the main aspects of the ES codex in a European context, and the specific features that allow for the ex silentio reading of the time and place of its creation. In a scientific debate spanning many years, some scholars have proved that the ES originated in Salona; however, the dominant opinion is that the codex is the product of a large Italian scriptorium, which is argued on the basis of paleographic and linguistic analyses. The results of this research determine the historical context and reasons for this codex coming to Split, as well as its cultural and historical importance.

30

Daniel Miščin

Kontekst Erazmova baselskog izdanja Jeronimovih djela (1516.)

Izlaganje se bavi okolnostima i kontekstom baselskog izdanja Jeronimovih djela iz 1516. g. To izdanje jedno je od najslavnijih izdanja crkvenih otaca uopće. Dva su temeljna razloga za to. Prvo, upravo je u to doba Basel bio središte tiskarstva na sjeveru Europe. Naime, jedan od utemeljitelja basel-skog tiskarstva, Johannes Amerbach, isplanirao je objavljivanje sabranih djela četvorice naučitelja crkve: Ambrozija, Jeronima, Augustina i Grgura. Dru-gi značajan razlog važnosti tog izdanja jest Amerbachova odluka da ponu-di Erazmu Rotterdamskom da bude urednikom izdanja Jeronimovih djela. Erazmo je sa zadovoljstvom prihvatio tu ponudu. Unatoč tome što je Amer-bach ubrzo umro, izdavanje Jeronimovih djela nije zaustavljeno. Preuzeo ga je također važan baselski tiskar i Amerbachov nasljednik Johannes Froben. Na-stavivši i dovršivši izdavanje djela sv. Jeronima, Erazmo je postao središnjom osobom kruga vodećih baselskih intelektualaca. Istovremeno, to izdanje djela sv. Jeronima iz 1516., jedno od vrhunaca ranog sjevernoeuropskog tiskarstva, zanimljivo je promatrati i sa stajališta početka velikog sukoba između katoli-čanstva i reformacije.

31

The context of Erasmus’s edition of the works of St. Jerome (Basel, 1516)

The paper examines the circumstances and the context of the 1516 Basel edition of St. Jerome’s works. There are two reasons why this edition is one of the most important editions of the Church fathers in general. Firstly, at that time Basel was the center of printing in northern Europe. One of the found-ers of printing in Basel, Johannes Amerbach, planned to publish the collected works of the four doctors of the Church: Ambrose, Jerome, Augustine, and Gregory. Another reason for the importance of this edition is Amerbach’s decision to offer Erasmus to be the editor of his edition of Jerome’s works. Erasmus was pleased to accept the offer. Despite Amerbach’s death soon after that, the publishing of Jerome’s works continued. It was taken over by Amerbach’s successor, another master of the printing press in Basel, Johannes Froben. By continuing and completing the publication of the works of St. Je-rome, Erasmus became the central figure of the circle of leading intellectuals in Basel. It is also possible to look at this edition of the works of St. Jerome from the viewpoint of the beginning of the conflict between Catholicism and the Reformation.

32

Anto Mišić

Jeronimova pisma u hrvatskom prijevodu

Želja nam je da prigodom 1600. obljetnice smrti sv. Jeronima, velikog ranokršćanskog pisca, bibličara i teologa, rođenog u gradu Stridonu, na gra-nici između Dalmacije i Panonije, kojega su Goti razorili još za njegova živo-ta, prikazati njegova pisma. Jeronimova zbirka sadržava 154 pisma od kojih je Jeronim napisao 116, a 16 je upućeno njemu. U zbirku su uključena i pisma od kojih je neka Jeronim preveo na latinski, a neka su apokrifna. Važnost i bogatstvo zbirke pisama očituje se u mnoštvu različitih tema i brojnosti osoba s kojima se Jeronim dopisivao. Pisma su napisana između 374. i 419. godine, većinom za Jeronimova boravka u Betlehemu. Posebno su značajna pisma koja je izmijenio s Augustinom. Zbirka pisama očituje tematsku raznolikost i bogatstvo sadržaja, te brojnost osoba s kojima je komunicirao. Premda je živio monaškim životom, pisma su i svjedočanstvo velike Jeronimove aktivnosti, istovremeno su važan izvor o Jeronimovu životu, njegovom karakteru, teo-loškom nauku, odnosu prema poganskoj i kršćanskoj literaturi. Jeronimova pisma su, nakon njegova prijevoda Biblije, najviše prevođena i čitana kroz povijest. Dio Jeronimovih pisama preveo je I. Marković, koja su objavljena u dva sveska 1908. godine.

33

The Croatian translation of Jerome’s letters

On the occasion of the 1600th anniversary of the death of Saint Jerome, the great Early Christian writer, biblical scholar, and theologian, born in the City of Stridon on the border between Dalmatia and Pannonia, destroyed by the Goths during the saint’s lifetime, we wish to present his letters. Jerome’s collection contains 154 letters, 116 of which were written by the saint, and 16 of which were written to him. The collection also includes some letters that Jerome had translated into Latin, and some that are apocryphal. The importance and richness of this collection is manifested in the multitude of topics and persons with whom Jerome corresponded. The letters were written between the years 374 and 419, mostly during Jerome’s stay in Bethlehem. Especially significant are the letters he exchanged with Augustine. The col-lection of letters showcases a variety of subjects and richness of content, as well as a number of people with whom Jerome had communicated. Although he had lived a monk’s life, his letters serve as testimony to Jerome’s activity, as well as being an important source of information on his life, character, theological doctrine, attitude towards pagan and Christian literature. After his translation of the Bible, Jerome’s letters have been the most translated and read throughout history. Some of his letters have been translated by I. Marković and were published in two volumes in the year 1908.

34

Anica Nazor

Transit sv. Jerolima, Senj 1508.

U Senju je 1508. godine glagoljskim slovima tiskana knjiga Transit svetoga Jerolima, najopširnije djelo o svetomu Jeronimu u hrvatskoj književnosti. Pre-vedeno je s talijanskoga vrlo popularnoga djela Transito de Sancto Girolamo objavljenoga l. VI. 1487. u Veneciji u tiskari Annibale di Foxio da Parma. Sadrži životopis sv. Jeronima, Pseudo-Euzebijevu poslanicu biskupu Damasu o smrti sv. Jeronima, Pseudo-Augustinovu poslanicu Ćirilu, jeruzalemskom biskupu o svetosti i krepostima svetoga Jeronima, Pseudo-Ćirilovu poslani-cu Augustinu o čudesima sv. Jeronima. Tim je poslanicama tema uglavnom „prijelaz“ (latinski transitus) Jeronimov u nebo, kako se u kršćanskoj termi-nologiji naziva svetačka smrt. Slijedi niz čudesa koja su se zbila u Troji, i na kraju, originalna dvanaesteračka pjesma o sv. Jeronimu An’jelske kriposti vse nebeskoga hora koja se (s pravom) pripisuje Marku Maruliću. Bila su tri pokušaja da se glagoljski tekst senjskoga Transita svetoga Jerolima objavi latinicom (u XVII., XIX., i XX. st.). Najstariji je pokušaj fra Lovrinca Vejanina (Krčanina) iz 1670. godine, čiji se prijepis čuva u Arhivu Hrvat-ske akademije znanosti i umjetnosti (l b 50). Latinicom ga je prepisao Jakov Volčić „u svojoj gorskoj pustinji izpod Učke“ po narudžbi književnika Frana Kurelca. Kurelac je pak knjigu imao u rukama u Zadru kod Ivana Berčića, njome se toliko oduševio da ju je dao spomenutom Jakovu Volčiću prepisati latinicom s namjerom da je ponovo objavi. Za materijalnu pomoć pismom se obratio đakovačkom biskupu Josipu Jurju Strossmayeru s obrazloženjem „da bi ta knjiga, věrno preštampana na latinska slova, od koristi bila krštjeniku jer opisuje život sv. Jerolima, a još koristnija književniku neka on iz nje nauči kako se piše, a i poviest knjige naše ne smie neznati kako se onoga vremena glagolicom med Hrvati pisalo.“ Rudolf Strohal (1856.–1936.) namjeravao je također ponovo objaviti Transit sv. Jerolima. Ni jedan od triju pokušaja da se senjski Transit sv. Jerolima iz 1508. ponovo objavi – nije se uspio ostvariti.

35

The Transition of Saint Jerome (Transit sv. Jerolima), Senj 1508

In the year 1508 in Senj, the book Transit sv. Jerolima (Transition of Saint Je-rome), the most extensive text on this saint in Croatian literature, was print-ed in Glagolitic script. The book was a translation from the Italian popular text Transito de Sancto Girolamo, published on June 1st, 1487 in Venice, by printer Annibale di Foxio da Parma. The book contains the biography of Saint Jerome, the Pseudo-Eusebius epistle to Bishop Damas on the death of Saint Jerome, the Pseudo-Augustine epistle to Jerusalem’s Bishop Cyril on the sainthood and virtue of Saint Jerome, and the Pseudo-Cyril epistle to Augustine on the miracles of Saint Jerome. The subject of these epistles is mostly the „transition“ (Lat. transitus) of Jerome to the Heavens, which is the Christian terminology for a saint’s death. This is followed by an array of miracles that occurred in Troy, and ends with an original dodecasyllable poem about Saint Jerome titled An’jelske kriposti vse nebeskoga hora, which is (rightly) attributed to Marko Marulić. There were three attempts to publish the Glagolitic text of Senj’s Transition of Saint Jerome in Latin script (in the 17th, 19th, and 20th c.). The oldest attempt was by Friar Lovrinac Vejanin (Krčanin) in the year 1670, whose transcript is kept in the Archives of Croatia’s Academy of Sciences and Arts (l b 50). Jakov Volčić transcribed the text into Latin script „u svojoj gorskoj pustinji izpod Učke“ (Eng. „in my mountain desert beneath Učka“), as com-missioned by author Fran Kurelac. Kurelac had held the book in his hands in Zadar, at the home of Ivan Berčić, and was so captivated by it that he gave it to Volčić to transcribe into Latin script, with the intention to republish it. He sent a letter to Bishop Josip Juraj Strossmayer asking for financial support, with the explanation that „this book, if faithfully transcribed into Latin let-ters, would be useful to any Christian, as it describes the life of Saint Jerome, and even more useful to any author, for he could learn from it how to write, while the history of our literature should be aware of how Croats of that time wrote in Glagolitic script.“ Rudolf Strohal (1856–1936) also intended to republish the Transition of Saint Jerome. None of the three attempts to re-publish Senj’s Transition of Saint Jerome from the year 1508 came to fruition.

36

Cvijeta Pavlović

Motiv(i) svetoga Jeronima u postmodernističkoj hrvatskoj književnosti na primjeru pjesništva Jakše Fiamenga

Recepcija svetoga Jeronima u hrvatskoj kulturi bila je različitoga intenziteta, a u postmodernističkoj književnosti iskazana je kroz nekoliko identitetskih jezgri. Ogledan primjer za promjene koje su se dogodile krajem XX. i počet-kom XXI. stoljeća u asocijacijskome krugu jeronimskih označitelja daje pje-sništvo Jakše Fiamenga, koje razvija relacije prema „našem svetcu“ po brojnim kriterijima, od geografskoga, identitetskoga, regionalnoga i nacionalnoga, bi-ografskoga i ikonografskoga, do djelatnoga, npr. prevoditeljsko-interpretativ-noga, itd. Motivi svetoga Jeronima u Fiamengovu opusu ilustriraju njegovo slojevito značenje za hrvatsku kulturu od drevnih vremena do suvremenosti.

Motif(s) of Saint Jerome in Croatian postmodernist literature on the example of the poetry of Jakša Fiamengo

The reception of the work and persona of Saint Jerome in Croatian culture has been of various intensity. In postmodern literature, it is expressed through several cores of identity. A prime example of the changes in Jerome’s signifiers occurred at the end of the XX and the beginning of the XXI century in the poetry of Jakša Fiamengo, which develops the relations towards „our saint“ in many criteria (toponymic, regional, national, iconographic, biographical, operational, i.e. translational-interpretative, etc.). The motifs of Saint Jerome in Fiamengo’s body of work illustrate his layered significance for Croatian culture, from ancient to contemporary times.

37

Ružica Pšihistal

Jeronimova i Marulićeva JuditaZaslugom Jeronimova prijevoda biblijska je knjiga Judita ušla u europske vernakularne prijevode, uključujući i hrvatskoglagoljske brevijare te postala predloškom za brojne književne obrade, među kojima i za Marulićev biblijski ep. Znakovito je međutim da upravo Judita – koju Jeronim prevodi brzo (za jednu noć), prema smislu, a ne „riječ za riječ“ i gotovo nevoljko – čini izuzetak od njegova nastojanja da uspostavi normativnu vrijednost hebrejskoga kano-na kao kršćanskoga Starog zavjeta. U glasovitu predgovoru Prologus Galeatus Juditu je svrstao u skupinu „apokrifa“, a ipak je iz te skupine preveo samo nju i Tobiju. Jeronim je i na drugim mjestima (Praef. Jdt.; Praef. libr. Sal.) upozoravao na nekanonski status knjige, ali o naslovnoj junakinji nije štedio pohvalne riječi. Marulić nije bio posebno zaokupljen specijalističkim pitanji-ma oko kanonskoga statusa Judite. I prije svečanog proglašenja kanona prema Vulgati na Tridentskom koncilu (1546.), Jeronimova Judita dolazi pred njega s autoritetom posvećene tradicije, a prijevod božanski nadahnutog teksta nije oslabio Božju riječ, nego ju utvrdio, opravdao i slavio. Za Marulićev biblij-ski ep Vulgata nije tek predložak ili hipotekst, nego sveti tekst ili supertekst s ontološkom prednosti, o kojemu ostaje trajno ovisan – heteronoman. No relacije između Marulićeve i Jeronimove Judite, o kojima će se raspravljati u ovome radu, time nisu iscrpljene. Temeljne Jeronimove (Ep. 22; Ep. 54; Ep. 65; Ep. 79; Praef. Jdt.) tropološke i tipološke interpretativne smjernice slavne udovice vidljive su i u ostalim Marulićevim djelima (Institucija, Evanđelistar, De humilitate), što potvrđuje iznimnu važnost tog velikoga crkvenog oca za ukupna Marulićeva figuralna rješenja Judite.

Jerome’s and Marulić’s JudithDue to Jerome’s translation, the biblical book Judith entered the European vernacular translations, including the Croatian Glagolitic breviaries, and be-came a template for numerous literary works, including Marulić’s Biblical epic. However, it is significant that precisely Judith – which Jerome translates

38

quickly (overnight) and almost reluctantly, by sense and not “word for word” – makes an exception in his attempt to establish the normative value of the Hebrew canon as the Christian Old Testament. In his well-known preface, Prologus Galeatus, he classified Judith among “apocryphal texts,” translat-ing from that particular group only Judith and Tobit. In other places as well (Praef. Jdt.; Praef. libr. Sal.), Jerome warned of the non-canonical status of the book but did not spare praise for the story’s heroine. Marulić was not pri-marily preoccupied with specialist questions on the canonical status of Judith. Even before the ceremonial proclamation of the canon according to the Vul-gate at the Council of Trident (1546), Jerome’s Judith represented to him the authority of sanctified tradition. The translation of this divinely inspired text did not weaken the word of God, but confirmed, justified, and celebrated it. For Marulić’s biblical epic, the Vulgate was not a mere template or hypotext, but a sacred text or supertext with an ontological advantage, on which he be-came permanently dependent – heteronomous. However, relations between Jerome’s and Marulić’s Judith, which are discussed in this study, were not exhausted at this point. Jerome’s basic (Ep. 22; Ep. 54; Ep. 65; Ep. 79; Praef. Jdt.) tropological and typological guidelines for interpreting the famous wid-ow can also be seen in the rest of Marulić’s works (De institutione, Evange-listarium, De humilitate), which only confirms the exceptional value of this great church father for the totality of Marulić’s figurative solutions for Judith.

39

Borna Puškarić

Svetojeronimska baština Zagrebačke nadbiskupije ∑ Hrvatsko književno društvo svetoga Jeronima

Rad pruža povijesni prikaz nastanka i razvoja Hrvatskoga književnog društva svetoga Jeronima kao duhovne i kulturne institucije Zagrebačke nadbiskupije prema sljedećim razdobljima: 1. Od nastanka društva 1868. do kraja Prvoga svjetskog rata 1918.; 2. Od 1918. do zabrane Društva 1946.; 3. Od promjene imena Društva 1946. do raspada jugoslavenskoga režima; 4. Od uspostave države Republike Hrvatske 1991. g. do danas. U analizi će biti istaknuti naj-zaslužniji članovi Društva te najznačajnija duhovna i kulturna djela kao izraz njegove pastoralne brige i društveno-kulturne zauzetosti.

The legacy of Saint Jerome in the Archdiocese of Zagreb ∑ The Croatian Literary Society of Saint Jerome

The present study gives a historical overview of the foundation and devel-opment of The Croatian Literary Society of Saint Jerome as a spiritual and cultural institution of the Archdiocese of Zagreb, according to the following periods: 1. From the Society’s foundation in 1868 until the end of the First World War in 1918; 2. From 1918 until the Society was banned in 1946; 3. From 1946 when the Society changed its name until the dissolution of the Yugoslav regime; 4. From the foundation of the Republic of Croatia, estab-lished as a State in the year 1991, until today. The analysis will emphasize the Society’s most deserving members, as well as the spiritually and culturally most significant works as the reflection of its pastoral care and socio-cultural engagement.

40

Marko Rašić

Rodno mjesto sv. Jeronima prema djelu Josipa Bedekovića Natale solum s. Hieronymi...Josip Bedeković – Komorski (1686.–1760.), svećenik Pavlinskog reda, napi-sao je djelo Natale solum magni ecclesiae doctoris sancti Hieronymi…1752. g., iz kojega proizlazi da se sv. Jeronim rodio i jedno vrijeme živio u Stridonu (Štrigova). Bedeković navodi u ovome djelu tvrdnje brojnih povjesničara i geografa. U istraživanju je potrebno poznavati tekstove Ptolomeja, Gaja Pli-nija starijeg, Lucija Anija Flora, Diona Kasija Kokcejana te Filipa Kluvera. Zaključak na temelju iznijetih mišljenja jest da su granice Panonije ostaja-le uglavnom iste. S druge strane, prema Gaju Svetoniju Trankvilu, Apijanu, Prokopiju iz Cezareje, Jordanesu ili Jornandesu biskupu, Ivanu Lučiću, Pavlu Ritteru Vitezoviću, Mathiasu Fuhrmanu, iz prikaza starih granica Dalmacije sa sigurnošću se može zaključiti da je provincija Savija, u kojoj se nalazila Štrigova, a koja se protezala od rijeke Save do Drave i ušća Mure i Drave, bila razmeđe (confinium) Dalmacije i Panonije. Nepodijeljeno je dakle mišljenje brojnih povjesničara, da je rodna gruda sv. Jeronima bio gradić Štrigova, koji se ranije nazivao Stridova ili Strigovo, Stridova ili Strigova i da se nalazila u Saviji. To mišljenje bazira se također i na snažnoj usmenoj predaji. Konačno, Štrigova je zabilježena kao veliko hodočasničko mjesto s blagotvornom vo-dom, izvorom Jeronimovih milostî i ozdravljenja (Cujus aquae beneficium cum milleni, & milleni homines ab immemorabili tempore se expertos esse testati fuis-sent, hodiedum etiam fonticulum hunc tot Hieronymitanas gratias, quot aquarum guttas scaturientem omnes illi, qui sanitatis causa accedunt Fontem gratiarum profitentur, Josip Bedeković, Natale solum cap. LXI. num. I.).

41

The birthplace of Saint Jerome according to Josip Bedeković’s text Natale solum s. Hieronymi...Josip Bedeković – Komorski (1686–1760), a Paulist priest, wrote the text Natale solum magni ecclesiae doctoris sancti Hieronymi… in the year 1752, from which we can discern that Saint Jerome was born, and for a time lived in Stridon (Štrigova). In this text, Bedeković refers to the claims of many his-torians and geographers. In this research, it is important to be acquainted with texts by Ptolemy, Pliny the Elder, Publius Annius Florus, Cassius Dio, and Filip Clüver. The conclusion based on the expressed opinions is that the borders of Pannonia mostly stayed the same. On the other hand, according to Gaius Suetonius Tranquillus, Appian, Procopius of Caesarea, Bishop Jor-danes or Jornandes, Ivan Lučić, Pavao Ritter Vitezović, and Mathias Fuhr-man, depictions of the old borders of Dalmatia clearly show that the province of Savia, where Stridon is located and which stretches from the River Sava to the River Drava and the Mura-Drava delta, was in fact the dividing line (con-finium) between Dalmatia and Pannonia. Therefore, many historians agree that the birthplace of Saint Jerome was the little town of Štrigova, previously known as Stridova or Strigova, located in Savia. This claim is also based on a strong oral tradition. Finally, Štrigova was marked as a great pilgrimage site with healing water, the source of Jerome’s mercies and healing (Cujus aquae beneficium cum milleni, & milleni homines ab immemorabili tempore se expertos esse testati fuissent, hodiedum etiam fonticulum hunc tot Hieronymitanas gratias, quot aquarum guttas scaturientem omnes illi, qui sanitatis causa accedunt Fontem gratiarum profitentur, Josip Bedeković, Natale solum cap. LXI. num. I.)

42

Vladimir Rezar

Topographia diui Hieronymi sacelli Giliberta Grinea

Zanimljiv pogled na kulturnu scenu Trogira i Splita na izmaku XV. stoljeća pruža dvadesetak latinskih pjesama što su ih talijanski humanisti Giliberto Grineo, magister humanitatis u spomenutim gradskim sredinama (1496. – 1501.), i njegov sin Marcantonio tijekom četverogodišnjeg boravka u Dalma-ciji posvetili pripadnicima lokalne intelektualne elite. Na tršćanski rukopis R. P. 2-53, u kojem je spomenuta poezija sadržana, iscrpnom studijom upozorio je još polovicom prošlog stoljeća talijanski filolog Baccio Ziliotto: za ovdašnje proučavatelje nacionalne kulturne baštine on je svojim pionirskim hodom kroz povremeno teško čitljiv rukopis od gotovo 160 listova učinio presudan prvi korak, u žarište zanimanja stavivši segment pjesničke korespondencije s trogirskim odnosno splitskim adresatima, među kojima su brojna istaknuta imena onodobne humanističke kulturne scene. Međutim, i Ziliottu je pro-maknulo da se iza najduže pjesme u zborniku, 172 heksametra duga Gili-bertova epilija vergilijanske intonacije Topographia divi Hieronymi sacelli (oko 1498.), zapravo krije jedinstven opis hodočašća prvaka trogirske komune u svetište sv. Jeronima na Marjanu, lokalitet uz koji je u to doba usko vezano i duhovno oblikovanje našega najznamenitijeg humanističkog nasljedovatelja ideja sv. Jeronima, Marka Marulića. U kontekstu činjenice da upravo u to vrijeme, potkraj XV. st., čašćenje sv. Jeronima u Dalmaciji doživljava snažan zamah, još jedna književna razrada svetojeronimskoga motiva u tom smislu ne predstavlja posebnost. Međutim, to što ovdje upravo sv. Jeronim odašilje hodočasnicima proročanske objave o predstojećim slavodobitnim borbama s Osmanlijama ovu neobičnu pjesničku viziju, zamišljenu kao pohvalu tro-girske mletačke uprave, ipak izdvaja od konvencionalnih primjera onodobna prigodnog pjesništva na našim prostorima i pretvara je u vrijedno autentično svjedočanstvo kako na pragu XVI. st. Dalmacija sv. Jeronima više ne doživlja-va samo kao kulturnoga pokrovitelja nego i kao glavnog nacionalnog zaštit-nika kojemu se utječe pred turskom pošasti.

43

Topographia diui Hieronymi sacelli by Giliberto Grineo

The manuscript R. P. 2-53 from Trieste offers an interesting view of the cul-tural scene of Trogir and Split at the turn of the XV century. This collection of occasional poetry contains some twenty Latin poems dedicated to the members of the local intellectual elite by Italian humanists Giliberto Grineo, magister humanitatis in these two cities (1496 – 1501), and his son Marcanto-nio, during their four-year stay in Dalmatia. The manuscript was introduced to the wider public seventy years ago in an in-depth study by Italian philol-ogist, Baccio Ziliotto: it attracted the attention of our scholars of national and cultural heritage, as he placed the focus of his research on the segment of poetic correspondence with addressees from Trogir and Split, among which there were many notable names from the humanistic cultural scene of the time. However, even Ziliotto overlooked the fact that the longest poem in the collection, the 172 hexameter-long epyllion of Vergilesque intonation by Giliberto Grineo, the Topographia divi Hieronymi sacelli (around 1498), actually presents a unique description of the pilgrimage taken by the Vene-tian champion of the Trogir commune and his officers to the shrine of Saint Jerome on Marjan. This very location, along with the nearby hermitage, was at the time the place of spiritual formation for our most notable humanist successor of Saint Jerome’s ideas, Marko Marulić, so, as the veneration of the saint in Dalmatia was at full swing, Grineo’s poetic essay on Hieronymic topic does not appear exceptional. However, the fact that the poem, originally composed as a compliment to the Venetian administration, presents Saint Je-rome as a seer giving a dramatic prophecy on upcoming victories against the Ottomans, makes this literary attempt stand out from conventional Venetian panegyrics of the time, and turns it into an authentic testimony to Dalmatia’s new perception of Jerome, not only as its cultural patron, but also as the main national heavenly protector against the Turks.

44

Dean Slavić

Sveti Jeronim u Starčevićevim Pismima MagjarolacahRad tumači Starčevićevu uporabu rasprave koju su vodili sveti Augustin i sveti Jeronim glede mjesta iz Pavlove Poslanice Galaćanima oko nesuglasice između Petra i Pavla (Gal 2,11-12). Starčevićev tekst rabi jeronimske odnosno biblij-ske motive kako bi dokazao da se u upitima koji se tiču hrvatskih interesa ni u čemu ne smije popuštati i time staje na Augustinovu stranu. Fiktivni kazivač ovoga dijela Pisama Magjarolacah biva lik Šalić pa je moguće da je središnja inteligencija namjerno protegnula raspravu s nesuglasica između Petra i Pavla na nedokazanu raspravu oko krvavoga znoja (Lk 22,44) kako bi se narugala Šalićevu oponentu Našincu. Rad će protumačiti i sličnosti triju dvoboja: po-laznoga biblijskoga, egzegetskoga između Augustina i Jeronima te završnoga između Našinca i Šalića. Simboli potrage za istinom, pojačanih emocija i ani-malistike, obilježuju sva tri slučaja i bit će podrobnije protumačeni.

Saint Jerome in Starčević’s Letters to the Hungarians (Pisma Magjarolacah)

The paper interprets Starčević’s use of the debate led by Saints Augustine and Jerome about the part of Paul’s Epistle to the Galatians concerning the dispute between Peter and Paul (Gal 2,11-12). Starčević’s text uses Jerome’s, or Biblical motifs, to prove that the questions concerning Croatian interests should not waver, taking the side of Augustine. The fictional narrator of the text Pisma Magjarolacah is a character named Šalić, which makes it possible that the central intelligence purposefully drew out the debate on the dispute between Peter and Paul to cover the discussion of bloody sweat (Lk 22,44), to mock Šalić’s opponent, Našinac. This paper will also interpret the similarities among the three duels: the starting Biblical duel, the exegesis duel between Augustine and Jerome, and the final duel between Našinac and Šalić. Sym-bols of the quest for truth enhanced emotions and animalism mark all three cases and will be analyzed in more detail.

45

Trpimir Vedriš

Jeronim kao hrvatski nacionalni svetac u svjetlu recentne historiografije

Nacionalna identifikacija sv. Jeronima kao Dalmatinca/Hrvata/Ilira/Slavena u predmodernom nacionalnom diskursu postala je predmetom (obnovljenog) znanstvenog interesa krajem XX. i početkom XXI. st. Novija su istraživanja predmoderne „jeronimske“ baštine pomogla ne samo objektificirati i kvan-tificirati književnu renesansnu/ranonovovjekovnu produkciju nadahnutu sv. Jeronimom, već su otvorila i nove mogućnosti plodonosne primjene recen-tnih dostignuća teorijske rasprave o podrijetlu ideje nacije i nacionalizma. Polazeći od uočavanja temeljnih tendencija u istraživanju te baštine u rado-vima odabranih autora ( J. V. A. Fine, J. Verkholantsev, L. Kunčević, I. Ivić, L. Špoljarić, J. Gudelj, P. Knezović), cilj je izlaganja uočiti prisutnost (ili od-sutnost) učinaka teorijske rasprave o predmodernom podrijetlu nacionalne ideje (A. Smith, C. Hirschi, L. Greenfeld, Z. Blažević) te ponuditi kritičku prosudbu primjene (odnosno izostanka primjene) tih rasprava u današnjem historiografskom diskursu o sv. Jeronimu kao nacionalnom svecu kasnog srednjovjekovlja i ranog novog vijeka.

Jerome as Croatia’s national saint in light of recent historiography

At the end of the XX and beginning if the XXI century, the national iden-tification of Saint Jerome as a Dalmatian/Croatian/Illyrian/Slav has in pre-modern national discourse became an object of (renewed) scholarly interest. Recent studies of the premodern heritage of Saint Jerome have aided not only in the objectification and quantification of renaissance/early modern literary production inspired by Saint Jerome but also in the unfolding of new possibilities of implementing recent fruitful achievements in the theoretical debate on the origins of the idea of nation and nationalism. Starting from the recognition of basic tendencies in the research of this heritage in the work of

46

selected authors ( J.V.A. Fine, J. Verkholantsev, L. Kunčević, I. Ivić, L. Špo-ljarić, J. Gudelj, P. Knezović), the goal of this study is to identify the presence (or lack thereof ) of the impact of the theoretical debate on the premodern origins of the national idea (A. Smith, C. Hirschi, L. Greenfeld, Z. Blažević). Furthermore, this study will offer a critical judgement of the application (or lack thereof ) of this debate in today’s historiographical discourse on Saint Jerome as a national saint of the Late Middle Ages and Early Modern Age.

47

Andrea Zlatar Violić

Hagiografski i biografski elementi u prikazivanju svetoga Jeronima

Rad se usredotočuje na analizu analognih i razlikovnih momenata u pripo-vjednom prikazivanju života i djelovanja sv. Jeronima u ključnim tekstovima hrvatske kulture, od srednjovjekovnog Transita do biografski oblikovanih tekstova XVIII. stoljeća. Posebno će se pratiti momenti sadržajnog prijenosa (preuzimanja) koji nadilaze pripovjedne žanrovske matrice.

Hagiographic and biographic elements in the depictions of Saint Jerome

The paper focuses on an analysis of analogue and distinctive features in narrative representations of the life and work of Saint Jerome, found in the key texts of Croatian culture, from the medieval Transition (Transit) to the biographically formed texts of the XVIII century. We will especially follow the elements of the transfer of content (assumption) which go beyond the narrative genre matrix.

Sveučilište u ZagrebuFilozofski fakultet

Prevoditeljica sažetaka na engleski jezik:Janja Čulig

Slika na naslovnici:Giuseppe Puglia zvan Bastaro, Sv. Jeronim, San Girolamo dei Croati, Rim, 1632.