Metus turchorum - Strah od Turaka u srednjovjekovnoj Bosni [Metus Turchorum: The Fear of Turks in Medieval Bosnia]

METUS TURCHORUM- STRAH OD TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNP

Dženan Dautović (Društvo za proučavanje srednjovjekovne

bosanske historije - Stanak, Sarajevo)

Apstrakt: Historijat bosansko-osmanskih odnosa, prije konačnog čina iz 1463. godine, dug je preko sedam desetljeća. U tim odnosima Osmansko car­stvo imalo je ulogu jedne od vodećih svjetskih sila koja je upotrebljavala već dobro utvrđene metode širenja svog utjecaja i jačanja pritiska na suparnika, dok je Bosansko kraljevstvo, sa postepenim primicanjem osmanske granice, sve više dobivalo ulogu ugrožene strane i sve češće mete napada. Strah koji se Bosnom širio od Osmanske prijetnje, bio je strah od osvajača, od neizvjesne sudbine, strah za vlastiti život i materijalnu egzistenciju. U nedostatku nara­tivnih izvora, koji predstavljaju osnovu za izučavanje ove teme u bizantskoj, srpskoj, bugarskoj, hrvatskoj ili njemačkoj historiografiji, na primjeru Bosne primorani smo da se služimo podacima iz dokumenata dubrovačke proveni­jencije te analizom postupaka vladara, vlastele i običnih ljudi iz Bosne. Tema će biti analizirana na više nivoa. Na nivou običnog čovjeka koji bježi iz ugro­ženih područja i sklanja se na sigurnije teritorije, na nivou trgovca koji u svo­jim ugovorima mora ukalkulisati i opasnost od nailaska na turske pljačkaške odrede, na nivou srednjovjekovnog intelektualca kako bi se shvatio utjecaj pada Bosne na "odljev mozgova", te na kraju, na nivou vladara i vlastele koji grade odbrambene fortifikacije. Sagledavanjem historije straha u svim sloje­vima društva, steći ćemo poseban uvid u opće stanje posljednjih desetljeća srednjovjekovne Bosne.

1 U izradi ovog rada veliku pomoć u ustupanju izvora i njihovom čitanju, te pronalasku rel­evantne literature imao sam od prof. dr. Esada Kurtovića, mr. Emira O. Filipovića, te kolege iz Zagreba Dejana Zadre. Svima im se ovim putem najtoplije zahvaljujem.

75

Dženan Dautović

Ključne riječi: Strah, srednjovjekovna Bosna, napadi osmanskih odreda, izbje­

glice, trgovina, utvrđenja.

J edan od najinteresantnijih procesa dugog trajanja, koji svoje početke veže za srednjovjekovni period ljudske prošlosti, a svim intenzitetom traje i da­

nas, svakako jeste interakcija između kršćanstva i islama, tj. između Evrope

i Bliskog Istoka. Taj proces ima više svojih faza, a mi ćemo se na ovom mjestu fokusirati na fazu karakterističnu za kasni srednji i rani novi vijek - pojavu i

kontakte Evrope sa narastajućom moći jednog, u samim počecima skromnog

turkmenskog bejluka, koji će se razviti u najveću silu svog vremena - Osmansko

carstvo. Osmanlije su od svoje pojave predstavljali "Drugo" par excellence za svo­je zapadne susjede,2 neku vrstu antiteze svega onog što su Evropljani smatrali za

dio vlastitog identiteta.3 Upravo iz tih razloga, budući su smatrani za prijeteću i narastajuću pojavu, najčešća emocija koju su Osmanlije izazivale kod savre­

menika jeste strah.4 Kod hroničara često su se pojavljivala pitanja tipa "da li će

turski talas ikada prestati da zapljuskuje Zapad"?, 5 te do kada će "Turčin poput

bijesnog lava udarati na vrata Europe"?6

2 Božidar Jezernik, Imaginarni Turčin, Beograd: Biblioteka XX vek, 2010, 9.

3 Veoma zanimljiva analiza percepcije Osmanlija u srednjovjekovnoj i ranonovovjekovnoj Italiji ponuđena je u monografiji Mustafa Soykut, Image of the "Turk" in Italy. A History of the

"Other" in Early Modern Europe: 1453-1683, Berlin: Klaus Schwarz Verlag, 2001, 215.

4 Iako se kao pionirska djelo istraživanja straha u historiografiji uzima Le Grande Peur de 1789, suivi de Les foules revolutionnaires, Paris: libr. Armand Colin, 1932. Georges Lefebvrea, najveći uticaj za dalji razvoj ove teme svakako je imalo djelo Jean Delimeau, Le Peur en Occident (XW -XVII! siecles). Une cite assiege, Paris: Librairie Artheme Fayard, 1978. Mi smo se u radu koristili iz­danjem: Strah na Zapadu (od XIV do XVIII veka). Opsednutigrad, Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića Sremski Karlovci, 2003, 583. Uz bok ovom djelu, koje se odnosi uglavnom na Zapadnu Evropu srednjeg i ranog novog vijeka, stoji dvotomna monografija Pap,Hsoja Pap,Hha, Cmpaxy no3Hoj Bu3aHmuju 1180-1453, I H II, Eeorpap,: CTy6osH KYJIType, 2000, 286+318.

5 j. Delimeau, Strah na Zapadu, 365.

6 Riječi O ž ije Gislen de B iz beka, poslanika cara Ferdinanda II u Istanbulu, B. Jezernik, Imag­inarni Turčin, 19.

76

METUS TURCHORUM -STRAH OD TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

Svakako, najveći šok za savremenike bio je pad Konstantinopolja 1453. go­dine. Gotovo školski primjer melanholije može se pronaći u pisanjima tadašnjeg pape Pia II/ koji je također neumorno pisao sultanu Mehmedu II Fatihu, te ga u očajnim pokušajima nagovarao čak i na promjenu vjere.8 Navedeni strah u histo­riografiji je definisan kao "strah odozgo", 9 tj, izazvan i širen od strane visokih, pri­je svega crkvenih krugova. Obično stanovništvo, 10 koje je živjelo na granici ova dva pola srednjovjekovnog svijeta, bilo je itekako svjesno i prestrašeno, a odre­di osmanskih konjanika postali su svakodnevnica, kao neka vrsta elementrane nepogode, čija je kratkoća trajanja bila obrnuto proporcionalna devastira jućim posljedicama. 11 Kao naj dugoročnija reakcija na konstantnu tursku prijetnju jav­lja se utvrđivanje kršćanskog identiteta Evrope, 12 kao i prvi spomeni Evrope kao političkog pojma, definiranog upravo od spomenutog pape Pija II, slavnog huma­niste Eneje Picolominija.13

Kako uopće analizirati učinak straha od turskih upada na ljude srednjovje­kovne Bosne? Ova tema jako je složena i svojom prirodom zahtijeva kako pri­

mjenu psihologije u ulozi pomoćne historijske nauke, tako i sagledavanje šira-

7 "U prošlosti smo bili ranjavani u Aziji i Africi, to jest u stranim zemljama. Ali sada smo pogođeni u Evropi, u našoj otadžbini, kod kuće. Možda će mi neko primetiti da su, nekada ranije, Turci već ranije prelazili iz Azije u Grčku, da su se sami Mongoli bili nastanili u Evropi, a Arapi zauzeli dio Španije, pošto su prešli Gibraltarski moreuz. Ali nikada nismo izgubili neki grad ili mesto koje se može uporediti s Konstantinopoljem".J. Delimeau, Strah na Zapadu, 366.

3 O koresponedenciji između ove dvije velike ličnosti prve polovine 15. stoljeća više u: 1\ceHHa 11. Jio6oBHKOBa, "IlHChMO PHMCKoro nanhl Ilmr II MexMe,n;y II 3aBoeBaTeJI!{} H ero npoTOTHn", u: Mape u 6epeza. K 60-JLemwo CepzeJL IlaBJLOBUtta KapnoBa om KOJLJLez u ytteHUKOB, (pe,n;. P. M.lllyKypoB), MocKBa: 11H,n;pHK, 2009, 157-166.

"~]. Delimeau, Strah na Zapadu, 373-374.

·o Za razliku od straha od mora, kuge, rata i sl. strah od Osmanlija nije bio univerzalni osjećaj svih ljudi srednjovjekovne Evrope. Prema tezi M. P. Gilmorea: "U Evropi su prema turskoj opasnosti bili ravnodušni svi oni kojima ona nije neposredno prijetila". J. Delimeau, Strah na Zapadu, 370.

•1 P. Pa,n;Hn, Cmpax y no3Hoj Bu3aHmuju 1180-1453, II, 211-213.

·2 Fabrizio Tassinari, Why Europe Pears its Neighbors, Santa Barbara: ABC-CLIO, 2009, 3.

·3 William Boulting, Aeneas Silvius (Enea Silvio de Piccolomini- Pius II). Orator, man of let­

ters, statesman and Pope, London: Archibald Constable and co. Ltd, 1908, 364.

77

Dženan Dautović

kog spektra društveno-političkih prilika. Odnosi bosanske države sa suvreme­

nim akterima na političkoj sceni tadašnje Evrope bili su dosta intenzivni, ali i

raznovrsni. Kontakti sa nešto udaljenijim centrima moći poput Papske kurije,

Mletačke republike ili Napuljskog kraljevstva, protiču uglavnom u tonu razmje­

ne diplomatskih akata i poslanstava, bez mnogo turbulentnih epizoda i zate­

gnutih odnosa; dodiri sa dalmatinskim komunama, naročito sa Dubrovnikom uglavnom su ekonomske prirode, mada su se interesi na zajedničkim granicama

ponekada razilazili, pa je znalo doći do manjih okršaja, čak i ratova; u odnosima

sa Ugarskim kraljevstvom konstantno se izmjenjuju periodi mira i saradnje sa

periodima ratnog stanja, već u zavisnosti od pretenzija moćnog susjeda prema bosanskoj teritoriji, kruni i suverenosti. I dok su na svim rečenim poljima vanjske

politike bosanski vladari i velikaši uspijevali, koliko- toliko, da zaštite svoje inte­

rese, te da zadrže ravnopravan status, pojavom nove sile na Balkanu, Osmanskog carstva, stvari su se znatno izmijenile. Narastajuću silu nisu zanimali ekonom­

sko-diplomatski kontakti, nego od prvih upada turskih odreda, pa sve do pada srednjovjekovne Bosne, dominiraju vojni okršaji, različite prirode i intenziteta.

Dosadašnje stanje historiografije o bosansko-osmanskim odnosima dosta

je solidno, ali je još uvijek bez monografske obrade. 14 S druge strane, nedostaju

14 Hazim Šabanović, "Pitanje turske vlasti u Bosni do pohoda Mehmeda II 1463. g.", Sa­

rajevo: Godišnjak Istorijskog društva BiH VII, 1955, 37-51; Desanka Kovačević, "Prilog pi­

tanju ranih bosansko-turskih odnosa", Sarajevo: Godišnjak Društva istoričara BiH XI, 1960, 257-263; MoMqmw CnpeMHh, "TypcKH TpH6yTapH y XIV H XV BeKy'', Eeorpap,:

HcmopujcKu rJiacHHK l-2, 1970, 9-58; EopHc HHJieBHh, "O 6ocaHcKo-TypcKHM O,li,HOCHMa

p,o 1463. rop,HHe", Capa jeBo: Ilpez;zea LXXVI, 1986, 417-424; 'Eypo Tonmh, "EoCHa H Typn,H

op, KocoBcKe p,o AHropcKe 6HTKe, Eeorpap,: 36opHuK 3a ucmopujy Eo cHe u Xep~J,e2oBuHe l, 1

1995, 85-97; Esad Kurtović, "Oko velikog osmanskog upada u Bosnu 1414. godine", Sarajevo: '

Godišnjak BZK Preporod, 2002, 130-135; HeBeH 11caHJIOBHn - AJieKcaHp,ap jaKOBJheBHll,

"Wax MeJieK (flpHJIOr HCTOpHjH TypcKHX ynap,a y EocHy 1414. H 1415. rop,HHe), Eeorpap,:

CnoMeHu~J,a aKaaeMuKa CuMe 'EupKoBuna, (rJI. yp. CpljaH Pyp,Hh), 11cTopHjCKH HHCTHTyT,

36opHHK pap,oBa KlhHra 25, 2011, 441-463. Mnogo je obimnija literatura vezana za konačno

osmansko osvajanje Bosne: Franjo Rački, "Dubrovački spomenici o odnošaju dubrovačke

obćine naprama Bosni i Turskoj godine razspa bosanske kraljevine", Zagreb: Starine jAZU VI, 1874, l-18; Ćiro Truhelka; "Dubrovačke vijesti o godini 1463.", Sarajevo: Glasnik Ze­maljskog muzeja XXII, 1910, l-24; f];ecaHKa KoBaqeBHn; "flap, 6ocaHcKe p,piKaBe npeMa

p,y6poBaqKHM H3BOpHMa", CapajeBo: roauzmvaK ,4pywmBa ucmopu'tapa EuX XIV, 1964,

205-220; BeJhaH ATaHacoBCKH; IIaa Xep~J,e2oBuHe, Eeorpap,: 11cTopnjcKH HHCTHTyT, 1979,

78

METU$ TURCHORUM- STRAH OD TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

radovi koji bi prikazali reakciju bilo kojeg od slojeva bosanskog društva na novo­nastalu tursku prijetnju. 15 Obzirom na metode kojim su osmanske vlasti vršile pritisak na susjedne zemlje koje su namjeravali u dogledno vrijeme da pokore, 16

jedna od najčešćih reakcija svakako je bio - strah. Istraživač naslovljene teme teško uzora može naći i u historiografijama su­

sjednih država, koje ni u kom slučaju nisu siromašne. Mediavelisti iz Srbije, po­red bavljenja strahom u Bizantu, 17 podarili su nekoliko radova visoke kvalitete u kojima se obilato koriste narativnim izvorima i opisima savremenika.18 S druge strane, istraživači iz Hrvatske su se uglavnom fokusirali na izučavanje pisanja hrvatskih humanista, nadahnutih Luterovima protuturskim govorima i višesto-

264; Marko Šunjić, "Trogirski izvještaji o turskom osvojenju Bosne (1463)", Sarajevo: Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika BiH XXIX, 1989, 139-157; Srećko M. Džaja, "Osmansko osvojenje Bosne i rimska kurija", Sarajevo-Fojnica: Zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu SOO. obljetnice smrti fra Anđela Zvizdovića, (gl. ur. Marko Karamatić), 2000, 219-228; Ivo Goldstein; "Bizantski izvori o osmanskom osvajanu Bosne 1463. godine", Isto, 229-237; Emir O. Filipović; ''Ardet ante oculos opulentissimum regnum ... Venetian reports about the Ottoman Conquest of the Bosnian Kingdom A. D. 1463", Italy and Europe's Eastern Border (1204-1669), Italy and Europe's Eastern Border (1204-1669), Frankfurt am Main-Berlin­Bern-Bruxelles-New York-Oxford-Wien: Peter Lang Verlag, (Eastern and Central European Studies l), (eds: I. M. Damian, I-A. Pop, M. St. Popović, A. Simon), 2012, 135-156.

15 To u svakom slučaju nije rad Borisa Nil evića, "O moralnom stanju Bosne pred 1463. godinu", Sarajevo: Prilozi za orijentalnu filologiju 40, 1990, 115-123, u kome je autor pod navedenim naslovom imao priliku da pokrije niz zanimljivih segmenata, no zadovoljio se tek nastavl­janjem priče o "crvotočnoj zgradi" Bosanske kraljevine, koju je započeo još Vladimir Ćorović.

'6 O strategiji i taktici osmanskih osvajanja vidjeti više u: Hazim Šabanović, Bosanski

pašaluk. Postanak i upravna podjela, Sarajevo: Naučno društvo NR BiH, Djela knjiga XIV, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knjiga 10, 1959, 16-20; Hali! Inalcik, "Ottoman Meth­ods of Conquest", Paris: Studia islamica 2, Maisonneuve-Larose, 1954, 103-129.

'l Osim već spomenutog kapitalnog djela Radivoja Radića, ovdje treba spomenu­ti i rad: EojaHa IlaBJJOBHn, "CTpax op, TypaKa y ITHCMHMa f);HMHTpnja Kup,oHa (1352-1371)", Beorpap,:Bu3aHmujcKu cBem Ha EaJZKaHy II, (yp: EojaHa KpcMaHOBHn, Jhy6oMHp ~laKCHMOBHn, Pap,HBoj Pap,uh), 2010, 1-13.

~ 8 joBaHKa KaJJHn, ""CTpax TypcKH" rrocJJe KocoBa", Eeorpap,: CBemu KHe3 Jla3ap. CnoMeHUIJ,a o wecmoj cmozoauwl-bUIJ,U KocoBCKOZ 6oja 1389-1989, 1989, 185-191; MapKo Wyuu,a, "TipurroBeCTH o cprrcKo-TypcKHM OKpUiajHMa 11 "cTpax op, TypaKa" 1386. rop,HHe", Iieorpap,: HcmopujcKu ttaconuc LIII, 2006, 93-122.

79

Oženan Dautović

ljetnim burnim odnosom sa Osmanskim carstvom.19 Mora se istaći da ipak ne­

dostaje čisto historiografski rad, baziran na izvorima, koji bi obradio temu straha od Osmanlija na hrvatskim prostorima. Priroda sačuvanih izvora iz srednjovje­

kovnog perioda bosanske prošlosti uslovila je da nemamo slikovite opise jani­

čarskih upada kakve donosi npr. starac Isaija, 20 a također nedostaju britki i rječiti

protuturski govori učenih humanista. Preostaje nam da bosansku verziju "straha

od Turaka" rekonstruišemo na osnovu razbacanih i šturih podataka dubrovačke

provenijencije, te analizom direktnih i indirektnih posljedica koje je taj proces

imao na svakodnevni život srednjovjekovne Bosne.

*** Jedna od najprihvatljivijih definicija straha jeste da je to "osjećanje zapanje­

nosti, kojem često prethodi iznenađenje, izazvano uviđanjem neke opasnosti

19 Nikica Kolumbić, "Jedna hrvatska srednjovjekovna osmeračka "molitva protiv Turaka", Zadar: Radovi Instituta jAZU IX, 1962, 379-390; Govori protiv Turaka (ur. Cvito Fišković), Split: Splitski književni krug, 1983, 648; Zrinka Blažević, "Osmanistički diskurs kao polje de/stabilizacije kulturnih inskripcija Drugoga", Zagreb: Kolo XVI/2, 2006, 211-232; Ante Nazor, "Strahovito divlji, podmukli, najodvratniji neprijatelj: Opis Osmanlija u "protuturs­kim govorima i pjesmama", Koper: Acta Histriae 15, 2007, 195-208; Meri Kunčić, Od pošasti sačuvaj nas! Utjecaj osmanske opasnosti i kužnih epidemija na ikonografiju zavjetnih slika. Primjer Splita i Trogira u XV. i XVI. stoljeću, Zagreb: Srednja Europa, 2008, 214; Bernardin Franka pan Modruški, Gratia pro Croatia. Govor za Hrvatsku (1522.), (preveli i priredili: Ivan Jurković - Viloeta Moretti), Modruš: Katedra Čakavskog sabora Modruše, 2010, 176; Antun Nekić, "Europske predodžbe o "turskoj" prijetnji (14.- 16. stoljeće)", Zagreb: Povijesni prilozi 43, 2012, 81-118.

20 Starac Isaija, bio je važno crkveno lice i blizak suradnik kneza Lazara Hrebeljanovića. Nje­gov zapis o atmosferi koja je vladala nakon jednog od upada osmanskih trupa predstavlja književnu promociju "straha izmailjćanskog" ili "straha turskog": " ... A po ubijanju muža ovog hrabrog despota Uglješe prosuše se lzmailjćani i poletoše po svoj zemlji, kao ptica po vazduhu, i jedne od hrišćana mačem klahu, druge u ropstvo od vođahu. A one koji su ostali smrt prerano po že. Oni koji su od smrti ostali glađu pogubljeni biše .... Avaj, jadan prizor bi da se vidi! Osta zemlja od sva dobra pusta: i ljudi, i stoke, i drugih plodova. Jer ne bi kneza, ni vođe, ni nastavnika među ljudima ni da ih izbavlja ni da ih spasava, no svi se ispuniše stra­hom izmailjćanskim, i srca hrabra junačkih ljudi u najslabija srca žena pretvoriše se." (Đorđe Sp. Radojičić, Antologija stare srpske književnosti (XI-XVIII veka), Beograd 1960, 100-101 ).

80

METU S TURCHORUM- STRAH OO TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

koja prijeteći nadire i koja, vjerujemo, ugrožava naš opstanak".21 Prilikom po­jave straha, sasvim logična reakcija jeste sklanjanje pred opasnošću, kako bi se

zaštitili životi, sloboda i imetak. U tome činu nije bilo nikakve sramote, budući

da strah i kukavičluk niti po čemu nisu sinonimiY Uostalom, takvih dilema nije

imao vlastelin Matka Talovca, Đurađ Ker koji je u drugoj polovici augusta 1435.

godine, na vijest da odredi turskog vojskovođe Baraka haraju Humom, pobjegao "u tolikoj žurbi da ga dubrovački poslanik koji muje upućen nije mogao stići". 23

Zabilježeno je nekoliko pokušaja, od strane imućnijih pojedinaca, zamjene

teritorija ugroženih od osmanske prijetnje za zemljišta na relativno sigurnijem

području.24 Međutim, to su ipak bile iznimke, a mnogo češća bila su privremena

napuštanja područja koja su pod napadom i sklanjanje u sigurnost. Prema većini sačuvanih izvora, to utočište za izbjeglice ispred turskih napada najčešće je bio

Dubrovnik, koji je važio kao as ili o dei Princip i e l'albergo della generosita i za kojeg

je u zaleđu nastala izreka: "Kada zec kojega lovci gone traži sigurno mjesto, ide

21 J. Delimeau, Strah na Zapadu, 35.

22 Isto, 26

23 Državni arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD) Lettere e commissioni di Levante, XI, f. 267v . bis), (31.08.1435.g.); CHMa nHpKOBHn, Xeplj,e2 CmeifjaH ByK'lUii-Koca'ta u 1Ue20BO ao6a,

Eeorpa,n;: CAHY, f1oce6Ha H3,lJ;aiha Klb. CCCLXXVI, O,n;eJbelbe ,n;pyiiiTBeHHX HayKa Klh. 48, 1964, 13.

24 Tako je herceg Stjepan Vukčić Kosača uslijed osmanskog pritiska ponudio ugarskom kralju ~1atiji Korvinu grad Tođevac i još neka naselja za izvjesne posjede u Ugarskoj (MHxamw J,HHHn, "3eMJbe Xepu;era CBeTora CaBe", Eeorpa,n;: T!zac CKA CLXXXII, <l>HJiococpKo­cjJHJIOJIOIIIKe, ,n;pyiiiTBeHe H HCTopHcKe HayKe 92, 1940, 171). Druga dva pronađena primjera su iz vremena nakon pada Bosanskog kraljevstva. Slavonski velikaš Benedikt Nelipčić mi­jenja svoje posjede u Vrbaskoj županiji za posjede Davida Lackovića u Vlaškoj i Ugarskoj, dok iz jedne od isprava Čazmanskog kaptola, od 30. augusta 1473. g. saznajemo da Nikola 5zekely iz Đurđevca prodaje svoj grad Kozaru sa utvrdama Bilicki i Novi Stružić u Sanskoj županiji: " ... quod a multis retroactis temporibus servissimis Turcis, Cristiane fidei gravi­bus inimicis, proximum atque vicinum foret, propter continuum eorum eorundem (igy) Turcorum insultum assiduasque et frequentes incursiones ipse cum sudoriosis laboribus, ingentibusque et ampiis sumptibus atque expensis, non sine copiosa sanguinis sui ... " (Pejo Ćošković, Susret sa zagubljenom poviješću. Podrui]e Bosanske Gradiške u srednjem vijeku,

Zagreb: Vikarijat Ba~alučke biskupije, 2001, 82, 103-104).

81

Oženan Dautović

u Dubrovnik".25 Ipak, domaćinstvo Dubrovčana nije bilo bezuvjetno. Najčešće su od izbjeglica tražili da prije ulaska na teritorij Republike odbace svoje oružje,26

dok je samo u trenucima kada se i nad sam Dubrovnik nadvila opasnost, dozvo­ljava n ulazak naoružanih skupinaY Postojali su i neki manje učestali zahtjevi, poput onog iz januara 1463. godine, kada je od izbjeglica iz Trebinja zahtijevano da svoje srebro drže bolirano u svrhu sprječavanja njegovog krijumčarenja.28

25 'Eypo Toum:n, "iKnBOT y cpep,lboBjeKOBHOM ceJiy Tpe6nlhcKor Kpaja", CnporojHo -Eeorpap,: 36opHHK pap,oBa CpnCIW ce/lo - Mozyruwcmu u aaJbU npaBlj,U ucmpaJICUBalba.

11cTopnjCKH HHCTHTYT Eeorpap,- My3ej Ha OTBopeHOM "CTapo ceJio", 2003, 27.

26 "Prima pars est de reci pien do et sal vanda in Stagno omnes Vlachos aufugentes cum e orum rebus et familiis et animalibus, non recipiendo homines armorum, et ipsos salvare propter nova que sonant ad presens" (03. 12. 1390.g.), DAD, Reformationes, XXIX, fal. 75v. Nella Lon­za- Zdravko Šundrica, Odluke dubrovačkih vijeća 1390-1392, Zagreb-Dubrovnik: HAZU­Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, 2005, 254-255." Prima pars est recipiendo in St­agna familias et res ac hauere sela boru m fugientium metu Turchorum solu m et non gentes armorum", (23. 07. 1414. g.), DAD, Reformationes, XXXIV, f. 225v. "Prima pars est recipiendo in Stagno familias et res ac hauere Sclaborum fugientium metu Turchorum solum et non gentes armorum et quicumque volunt venire Ragusium veniat" (23. 12. 1414. g.), Isto, f. 237. ,L(ywaHKa ,L\HHHn-KHe)KeBHn, Muzpalf,uje cmaHOBHuwmBa U3 jyJICHOCJlarieHcKux 3eMaJba y

,4y6poBHUK moKoM cpealbez BeKa, HoBH Cap,: CAHY orpaHaK y HoBOM Cap,y - <llnJio3ocpcKH cj:JaKyJITeT HoBH Cap,, 1995, 239. "Prima pars est de scribendo comiti nostro Stagni et capita­neo et consiliariis Stagni quod recipiant familias et animalia vlacorum et euenire aliorum gentibus, fugientium metu Turchorum, sine hominibus armorum" (20. 12. 1415. g.) DAD, Consilium Rogatorum l, f. 32; "Prima pars est de permittendo intrare Stagni familias res et bona Gregorii Nicolich et Clapaz Jamometich et eius fratru. Exceptis hominibus a b armis", (13. 04. 1417. g.), Isto, fo!. 70v. MnxanJio J. ,L\HHHn, "XyMcKo-Tpe6HlhCKa BJiacTeJia", Eeorpap,: }13 cpncKe ucmopuje cpealbeza BeKa, Equilibrium, 2003, 371.

27 "Prima pars est de recipiendo in Stagno personas de faris auffugientes timorum Turcho­rum et alio rum exercituum volentes se reducere ad saluandum in Stagno, et reci pere e orum familias et res ac homines armorum qui venire voluerint" (26. 01. 1398. g.) DAD, Reforma­tiones XXXI, f. 108. fl:. f];nHHn-KHe)KeBnn, MuzpalJ,uje cmaHOBHuwmBa u3 jyJICHOC!laBeHcKux

3eMaJba, 238-239. "Prima pars est de respondendo voyuode Iuanis Vlatchouich ad ea, que scribit. Prima pars est de scribendo dicta voyuode Iuanis ad oblationem, quam fecit deve­niendo cum gentibus, exhortando ipsum, quod veniat, quanto citi us possit, Ragusi um cum comitiua a personi s centum in fra, aptis arm is". Ćiro Truhelka, "Dubrovačke vijesti o godini 1463", Sarajevo: Glasnik Zemaljskog muzeja XXII, 1910, 17.

28 'Eypo Townh, Tpe6ulbcKa o6Jtacmy cpealbeM Bujery, Eeorpap,: 11cTOp11jCKHHHCTHTJT, 1998, 132.

82

METUS TURCHORUM- STRAH OD TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

Iako je pred osmanskim pritiskom najčešće izbjegavalo obično stanovništvo dubrovačkog zaleđa i siromašni, najmanje je bilo izgleda da se oni prime. Prepla­šeni povećanjem stanovništva, mogućnošću pojave gladi, kuge i drugih neprili­ka, gradske vlasti često su zatvarale gradske kapije baš onima kojima je pomoć bila najpotrebnija.29 Naseljavanje na dubrovačkom teritoriju bilo je omogućeno samo probranima i pod određenim uslovima, dok su ostali morali tražiti spas drugdje. Najčešće su zahtjeve podnosili stanovnici Trebinja i Drijeva, međutim dolazile su i izbjeglice iz drugih napadnutih područja.30 Drijeva, jedan od najja­čih ekonomskih centara srednjovjekovne Bosanske države, su bila meta čestih napada i uništavanja od strane osmanskih odreda, sve u sklopu opće strategije ekonomskog slabljenja neprijatelja. U slučaju ovog trga, geostrateški položaj je bio mnogo značajniji od infrastrukture kojeg je imao, pa su privremena iseljava­nja bila česta, sa osnovnim ciljem da se sačuva stanovništvo.31

Međutim, nije samo obično stanovništvo ustupalo pred opasnošću od Tura­ka. Taj strah je bio raširen i među vlastelom, naročito jer su oni direktno učestvo­vali u oružanim sukobima protiv osmanskih zavojevača. Prilikom sklanjanja u Dubrovnik, vlastela je obično svečano dočekivana, bila smještena u samom gra­du, često i uz ustupanje zasebne kuće. Podataka o bježanju bosanskih kraljeva, sve do konačne ofanzive 1463. nema, što ne treba da čudi ukoliko se zna šta bi

takav čin značio za opstanak i kredibilitet države.32 Najmoćniji bosanski velikaši

29 DAD, Consilium Minus l, 78, 87v, 92.11,.1J,IIHIIIi.-KHe)f(eBIIIi., Muzpa!J,uje cmaHOBHuzumea u3)JJICHOC.!WBeHcKux 3eMaJba, 240. "Prima pars est de dando libertatem domino rectori et minori consilio in facto puerorum et aliorum famulorum duarum omnem carceratorum qui aufugerunt a Theucris prouidendi prout eis videbitur." (24.07.1420.g.) DAD, Consilium Rogatorum II, f. 136. Isto, 243.

30 Tako krajem januara 1439. godine pred turskim upadom stanovnici duvanjskog prosto­ra su napustili svoje domove i uputili se ka Dubrovniku. C. 'IhrpKOBIIIi., Xep!J,ez CmerfiaH ByKttufz-Kocatta u J-Ue20BO oo6a 30.

3' Iz tog razloga je herceg Stjepan naredio potpuno iseljavanje D rij eva per dubio de Turchi,

e. niipKOBIIIi., Xep!J,e2 CmerfiaH ByKttuli-Kocatta u J-Ue20BO oo6a, 30. Dubrovčani su iz istih razloga u nekoliko navrata dopuštali slobodan prolaz trgovcima s Neretve. Veliko vijeće 30 juna 1414. g. odobrava sklanjanje u sigurnost trgovaca s Neretve pro navis Turchorum •·eniencium in Bossinam, Nicolae l orga, Notes et Extra its po ur servir a ['Histoire des Croisades ,;.u XVe siecle Il, Paris 1899, 145, nap. 3.

:: Podaci iz izvora: "Prima pars est de dando libertatem domino rectori et minori consilio ordi-

83

Dženan Dautović

godinama su se sukobljavali sa manjim ili većim turskim odredima, bilo da su oni bili angažovani od strane drugih velikaša, bilo da su bili sastavni dio inva­

zione vojske. Brojni su primjeri gdje je bosanska strana odnijela prevagu, no sa

približavanjem granica Osmanskog carstva prijetnja je postajala sve izvjesnija, a

turski odredi sve brojniji. Početkomjula 1414. godine, Sandalj Hranić je bio poti­

snut od strane Osmanlija,33 paje odlučio da ne izaziva sudbinu, već se sklonio da

sigurnije područje. Desetljeće kasnije veliki bosanski vojvoda je od Dubrovnika

tražio da mu se u slučaju neposredne ugroženosti ustupi galija ili brigantin, kako bi se sklonio u sigurnost.34 Historijski kontekst tog pisma, govori daje jedina mo-

nandi ut animalia et beastiamina domini regis Bossne cum pastoribus eorum se reducere possint

in Stagno" (04. 02. 1420. g.) DAD, Consilium Rogatorum II, f. 90v, su ranije pogrešno tumačeni.

Tvrdnja da su Dubrovčani "ponudili kralju Stjepanu Ostojiću da se sa stokom, u slučaju nužde,

skloni u Ston" (Pavo Živković, Tvrtko II Tvrtković. Bosna u prvoj polovini XV stoljeća, Sarajevo: In­stitut za istoriju, 1981, 78), ne samo da dovodi u pitanje dostojanstvo bosanskog vladara, nego bi

smještanje kralja susjedne države u Ston, a ne u sam Dubrovnik, u to vrijeme bio diplomatki in­cident bez presedana. Da se u stvari radi o čelniku bosanskog kralja, koji se sa stokom i pastirima

skolnio ispred opasnosti od Turaka, saznajemo iz dešavanja dva dana poslije:" Prima pars est quod

sicut et perm issu m quod animalia, ~elnich, pastores domini regis Bosne recipiantur in Stagno. Ita

et omnia animalia, ~elnich pastores et ju mente voiuode Petar recipiantur in Stagno sim ili ter. In­trando per portam Stagni et non aliter (06. 04. 1420. g.) Isto, ( 92. Mmmrn BJiarojeBHn, "BJialllKH

KHe30BH, npeMHhypH H qeJIHHU,H y ,ll,p)l{aBH HeMaH>Hha H KoTpoMaHHna (XIII-XIV BeK)", BaH>a

JlyKa: CnoMeHuiJ,a Mu/taHa Bacuna, (rJI. yp. PajKo Ky3MaHOBHh), AHY PC, CnoMeHHU,a KH>Hra Il, O,ll,jeJbeH>e ,ll,pyrnTBeHHX HayKa KH>Hra 14, 2005, 67.

33 "Appresso ve scrissimo in quella come si dixea che li Turchi se asunava per andare in quella

parte de Nathalio, move deximo, che gl' ano fatta la volta in Bosna, Sandal cum le aste di Bosna

s asuno per contrastarli, vedando non podere tegnir lo passo canso et lasolli possar in Bosna. Et vene in Uscopia ad v di luglo. Et parte deli aste doveva andar a Dobozaz per lo paexe de Ivanis

Nadroievich. Et parte ando ala via de Sagrebe. Et parte romase in Uscopie. Quello hanna seguido

fin anca i non savemo. Sandal stasu la montagna cum la sua gente. Tovandove apresso del signore, datili subito a saver queste novelle" (lO. 07. 1414. g.) Josef Gelcich - Ludwig Talloczy, Diplomatar­ium relationum reipublicae Ragusanae cum Regno Hungarie, Budapest 1887, 245; Esad Kurtović,

"Oko velikog osmanskog upada u Bosnu 1414. godine", Sarajevo: Godišnjak BZK Preporod, 2002,

132; Esad Kurtović, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača, Sarajevo: Institut za istoriju,

Historijske monografije knjiga 4, 2009, 203; Lovorka Čoralić, Put, putnici, putovanja. Ceste i putovi u srednjmjekovnim hrvatskim zemljama, Zagreb: AGM, Bilbioteka Povjesnica, 1997, 99.

34 "Prima pars est de deliberando super peti tiane facta per voiuodam Sandalium qui petit

galeam et brigantinum pro ut dictum esse in presenti consilio" (03. 02. 1426. g.) DAD, Con-

84

MET US TURCHORUM- STRAH OD TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

~ća opasnost od koje se Sandalj sklanjao dolazila od osmanske vojske. Sandaljev nasljednik, herceg Stjepan Vukčić Kosača, imao je još burniji odnos sa Osman­

:ijama. Već 1448. godine, njegovi podanici se povlače na dubrovačku teritoriju

pred turskom opasnošću, a bezbijedan prijevoz je ponuđen i samom vojvodi i

njegovoj porodici.35 Nešto kasnije Stjepan je tražio dubrovačku pomoć u suko­

bu sa Turcima,36 dok je početkom odlučujuće 1463. odobreno njegovo sklanja­

nje u Dubrovnik.37 Herceg je tako izbjegao sudbinu posljednjeg bosanskog kralja sklonivši se na jedan brod koji muje obezbijedila dubrovačka vlada.38 Od ostale ,-las tele, utočište u Dubrovniku pred osmanskim odredima su potražili, ili im je

ponuđeno:

domina Vlad na, 39

silium Rogatorum III, fal. 288. E. Kurtović, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača,

273; BJia,li,IIMIIP 'FiopOBIIll, "CaH,lJ,aJb XpaHIIll y ,ll,y6poBHIIKY 1426", HoBII ea,~~,: EpamcmBO

17, 1923, 102-103.

35 "Prima pars est de scribendo comiti nostro Slani quia si causa interuenent quia subditi, et homines voyuode Stipani metu Turchorum aufugerent cum animalibus et rebus ac bo­nis suis et vellent se reci pere ad Terras nouas de beat eis enuntiare et edicere quia si volum esse secum debeant se recipere vel Stagno vel in districtu Ragusii, quoniam in teritorio Terrarum nouarum securi esse non poterunt." (10. 03. 1448. g.) DAD, Consilium Rogatorum \:, f. l65v; "Prima pars est de offerendo dominibus voyuode Stipani et comiti Vladislauo filio dicti voyuode Stipani fustam perdictam armatam pro veniendo cum ea Ragusium mluerint" (13. 03. 1448. g.) Isto, f. 167. ,ll,. ,li,IIHIIn-KHeJKeBIIn, Muzpa~J,uje cmw-toBJ-iUUlmBa U3

_i_YJICHOCJlaBeHCKUX 3eMaJba J ,4y6pOBHUK moKOM cpealbeZ BeKa, 246.

36 "Prima pars est de dan do libertatem domino Rectori et suo minori Consilio respondendi Radiz Ostoich ambassiatori cherzechi Stiepani condolendo grauiter de casu predicte acte per Turcos ex eius territorio, et se excusando a petitione soldatorum" (17. ll. 1459. g.) DAD, Consilium Rogatorum XVI, f. 84v; "Prima pars est de offerendo dicta cherzech siue dicta eius ambassiatori in donum starios quinquaginta milii". Isto. 'Bypo Toiimn, "Crrope,11,Ha rpaHa rrJieMeHa Kocaqa", Beorpa,11,: 36opHUK 3a ucmopujy EuX3, 2002, 71.

37 ,ll,. ,li,IIHIIn-KHeJKeBIIn, Muzpa~&uje cmaHOBHUUlmBa u3jJ:JICHOCAaBeHcKux 3eMaJba, 249.

38 e. 'FiiipKOBIIll, XepiJ,eZ CmerfiaH ByKttufz-Kocatta u lbeZOBO ao6a 253-254.

39 Mati vojvode jurja Radivojevića, prva osoba koja je izbjegla pred strahom od Turaka: "Pri­ma pars est de respondendo Vladde, ma tri jure ch Raduioeiuch quod venia t in Stagnum et stet ad sui placitum, et si vult inde veniat Ragusium pro eius maiori securitate et meliori stacio" (23. 12. 1397. g.) DAD, Reformationes XXXI, f. 105v. E. Kurtović Veliki vojvoda bosan-

85

domina Vladicza,40

knez Grgur Nikolić,41

Radič Paštrović,42

Dženan Dautović

knez Aleksa i vojvoda Vuk,43

knez Miliša,44

ski Sandalj Hranić Kosača, 102, nap. 337.

40 Primljena 3. jula sa sinovima u Dubrovnik "ob metum Turchorum", tokom velikog upa­da 1414. godine. N. !orga, Notes et Extraits II, 145, nap. 3; CHMa 'RHpKOBHn, ",ll,se ro,n;HHe 6ocaHcKe HCTOpHje (1414 H 1415)", Eeorpa,n;: HcmopujcKu ZJtaCHUK 3-4, 1953, 31.

41 Nikolići su bili velikaška porodica sa sjedištem na području današ~eg Neuma (o tome više u: Tihomir Glavaš, "Nekropola knezova Nikolića u Vranjevu selu kod Neuma", Sarajevo: Glasnik Ze­

maljskog muzqa, Arheologija- Nova sveska 42/43, 1987/1988, 143-164). Kao neposredni susjedi Dubrovnika, izmjenjivali su se periodi njihovog dobrog i lošeg odnosa, što je uticalo i na odluku dubrovačkih vijeća o pružanju ili odbijanju pomoći ovim bosanskim feudalcima pred naletima osmanskih odreda: "Prima pars est de faciendo excusationem Gregorio Nicolich a petitione per ipsum facta possendi traducere per mare ad Punctam nostram frumentum et alias res suas et animalia, et ipsas res et animalia iterum per mare extrahendi" (20. 02. 1415. g.) DAD, Consilium Rogatorum I, f. 4v; "Prima pars est de concedendo comiti Gregorio Nicholich quod eius mater et uxor cum eorum familia exceptis armigeris possint se reducere et per portas intrare Stagnum cum ipsarum rebus et arnensibus suis (25. Ol. 1418. g.) DAD, Consilium Rogatorum Il, f. 12v. ,ll,. ,ll,HHHn-KHeJKeBHn, MuzpaiJ,uje cmaHOBHummBa U3 jyJICHOC.ItaBeHcKux 3eMa.lba, 239-242.

42 "Prima pars est de dando Radizio Pastrouich unam domum in Ragusio pro usu suo et familie sue pro hoc modica tempore quo stabit in ea propter metum Theu cro rum" (24. 02. 1420. g.) DAD, Consilium Rogato rum II, f. 98. 'Eypo To nm li., "EocaHCKH "JiyTajyli.H BHTe30BH" TiariiTpOBHnH", Eeorpa,n;: HcmopujcKu 'taconuc LVIII, 2009, 160.

43 "Prima pars est de rescribendo comiti Canalis supra petitione facta per voyuodam Voch, et comites Alexam offerendo ipsis reductum eo modo quo fuit illis de Trebigne" (13. 09. 1462. g.) DAD, Consilium Rogatorum XVII, f. 131v. ,ll,. ,ll,HHHn-KHeJKesHn, Muzpa~J,uje cmaHOBHUUlmBa U3jJJICHOC.ItaBeHCKUX 3e)'vtaJba, 249.

44 "CJAh RMAASLJIAr~ rp"A" Agsp~RHHKA KHI03A RI\AC'I'IOI\h H WAh RhCIO ~nKHHIO n~'I'I'IOH~Mg KHI03g

1\\HI\HWH cphA'IH~ n~3APARI\AHhA. PA3SM-kcM~ 41~ HAMh 8nwcA Aph CIO s~H'I'IO WAh T8pAKh "3A'I'~

np~CH'I'IO WAh HACh A" BH CM~ RAMh A""" MHMC'I'h AK~RH HgA" HIOR~I\"' A" M~p€'1'10 npws-khH 8

GT~Hh H 8 pA'I'h Ch ri\ARAMH H Ch HMAHhAMh H Ch A~BH'I'L\H. NAWh n~'I'I'€HH npH"''I'IOI\10 MH CM~

R€K"'I\H H B€C-JiAHI\H 3A WRAH 'I'R~H Al\hrh. li~rh R-k g HAWA Hii!OAP" A n~cp-kAh cphAL\A HAWIOrA pAAH

CM~ g RCAK~ Rp-JiM€ RACh ChXPAHH'I'H H Chlli\IOC'I'H. AA WR~H 3A ChAH npARHM~ B~I\A H CMB~AHHA

RAMh A A~H'I'H 8 Agsp~RHHKh HI\H RH 8 W'I'OKIO HAW€ AK~ XWKATIO. (05. 12. 1415. g.) Me,n;o Tiyu,Hii., CnoMeHUIJ,U Cp6CKU aa 1395 aa 1423 l, Eeorpa,n; 1858, 132. Da je dotični velikaš Miliša u stvari

86

METUS TURCHORUM- STRAH OD TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

pet uglednih porodica iz Trebinja,45 a zasigurno i mnogi drugi.

Kao što vidimo, strah od Turaka bio je sasvim realna pojava u životu sred­njovjekovnih ljudi, toliko realna da se utočište od nje znalo i unaprijed tražiti.46

Pored navedenih primjera privremenog bježanja u Dubrovnik i obližnje krajeve,

postojali su i slučajevi stalnog iseljavanja u udaljenija područja. Taj fenomen će sa porastom osmanske opasnosti postajati sve izražajniji, a eskalirati sa propasti Bosanskog kraljevstva 1463. Najjači intenzitet dolaska izbjeglica iz Bosne u Ve­

neciju je započeo u drugoj polovini XV stoljeća,47 a slični rezultati su postignuti

i u istraživanju doseljavanja na područje Ankone,48 kao i u pokrajinu Campoba-

\1iliša sin Vladislava Nikolića, sazanjemo iz zasjedanja u dubrovačkom vijeću Umoljenih, koje se desilo samo dan prije slanja ovog pisma: "Prima pars est de faciendo gratiam Milisse Nicolich quod propter nouitates Turchorum passi t saluare a Turchis in Stagno res animalia et bona om­nia sua et persona s et familias sua s exceptis hominibus ad arma" [odbijeno] "Secunda pars est de excusando se" (04. 12. 1415. g.) DAD, Consilium Rogatorum I, f. 30.

~5 "Prima pars est de offerendo quinque domibus nobilium de Tribigne, videlicet, de Gliubi­ssichi, de Mediuedouichi, de Dabisiuouichi, de Radiuoeuichi, et de Dobruschouichi recep­tandum ipsis et eorum familiis in ci u i tate nostra Ragusi et eorum villanis et animalibus in .\starea nostra, et districtu nostro et eis sanguinis exceptis ... " (03. 12. 1459. g.) DAD, Consil­ium Rogatorum XVI, f. 88v. M. ,ll,IIHIIn, "XyMcKo-Tpe6mncKa BJiacTeJia", 361; C. 1iiipKoBIIn, Xep!J,eZ Cmeif5aH ByKttUn-Kocatta u l-beZOB O ao6a 239-240; 'B. Toumli., Tpe6UI-bCKa o6JZacm y cpeal-beM BujeKy, 131.

~6 "Prima pars est de scribendo nobilibus et aliis hominibus de Tribigne ad responsium eo­rum litterarum. Et etiam Radossauo et Radogne Crassoeuich de Popouo offerendo ipsis si metus Turcorum eas adiget saluamentum et reductum personarum et rerum suarum et animalium in territorium nostrum quantum poterimus" (09. 09. 1462. g.) DAD, Consilium Rogat orum XVII, f. 130v. e. 1iiipKOBIIll, Xep!J,eZ Cmeif5aH ByKttUn-Kocatta u 1-beZOBO ao6a 249.

~7 Lovorka Čoralić, "Prilozi poznavanju prisutnosti i djelovanja doseljenika iz Bosne u Ve­neciji od XIV. do XVII. stoljeća", Zagreb: Historijski zbornik XLVI, 1993, 34; Ista, "Migracije i život iseljenika iz Bosne u Veneciji (XV - XVII st.)", Sarajevo: Bosna i Hercegovina i svijet, Institut za istoriju, Sarajevo 1996, 115-123.

~8 Marko Šunjić, "O migraciji "de partibus Sclavonie" do polovine XV stoljeća (Ancona)", Sarajevo: Radovi Filozofskog fakulteta VIII, 1976, 487-500; Isti, "Slavi neli' Anconitano: il XV secolo", Italia felix. Migrazioni slave e albanesi in Occidente Romagna, Marche, Abruzzi secoli XIV-XVI, (a cura di Sergio Anselmi), Quaderni di "Proposte e ricerche - rivista starica se­mestrale delle Universita degli S tudi di Ancona, Camerino, Mace rata, U rbina", n. 3, Ancona

87

Dženan Dautović

sso, poznato utočište stanovništva sa područja Neretve.49 Jedan od indikatora iseljavanja uzrokovanih padom srednjovjekovne Bosanske države svakako su i

napuštena naselja, mada u pogledu uzroka migracija većeg broja stanovništva uvijek treba biti oprezan. so

Svakako, najdramatičniji okidač koji je pokrenuo iseljavanje stanovništva,

bila su dešavanja tokom 1463. godine, koja su kulminirala pogubljenjem kralja

Stjepana Tomaševića i nestankom Srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva. Još je prije skoro pola stoljeća Sima Ćirković istakao da bi "bio zahvalan zadatak pri­

kupiti i proučiti razasute vesti o brojnim pojedincima koji su posle turskog osva­

janja našli utočište u susednim zemljama. Njihovo prilagođavanje novoj sredini veoma je interesantno sa sociološkog i kulturno-istorijskog stanovišta".s1 Svaka­

ko da ova tema zaslužuje posebnu raspravu, te da na ovom mjestu možemo pre­

dočiti samo informacije o nekim od najpoznatijih bosanskih pre bjega. Među svim ličnostima koje su napustile Bosnu, bez ikakve sumnje, najvaž­

nije bile su dvije kraljice, Katarina i Mara. One su ujedno i jedine pripadnice kra­

ljevske porodice čiji bijeg je bio uspješan, dok su kralj Tomašević, te Katarinina djeca Sigismund i Elizabeta, uhvaćeni od osmanskih odreda. Život kraljice Kata­

rine u izbjeglištvu u Rimu veoma je dobro poznat i obrađen u literaturi,s2 dok su

1988, 111-132 (="Slaveni nastanjeni na području Ankonitanskog distrikta u 15. stoljeću",

Sarajevo: Spomenica akademika Marka Šunjića (1927-1998), (ur. Dubravko Lovrenović), Filo­zofski fakultet, 2010, 35-52).

49 Lovorka Čoralić, "Neretvani u Veneciji tijekom XV. i XVI. stoljeća", Metković: Hrvatski neretvanski zbornik l, Matica hrvatska, 1993, 160.

so Uvid u brojnost napuštenih sela najbolje se može steći analizom prvog popisa Bosan­

skog sandžaka kojeg su osmanske vlasti priredile 1468/69 godine: Ahmed Aličić, Sumar­ni popis sandžaka Bosna iz 1468/69. godine, Mostar: Islamski kulturni centar, 2008. Prije

objavljivanja ovog vrijednog izvora, njegovim podacima za nekadašnje područje hercega

Stjepana služila se Hatidža Čar-Drnda, "Oblast hercega Stjepana Kosače prema podacima

popisa iz 1468/69", Mostar: Naučni skup Herceg Sljepan Vukčić Kosača i njegovo doba, (gl. ur. Munib Maglajlić), BZK "Preporod"- Gradsko društvo Mostar, 2005,61-68.

Sl CH Ma nYipKOBYlll, "ITO'-!TeHYI BYITe3 ITpYI6YICJiaB ByKOTYin", 6eorpal1,:36opHUKc1>UJZ030qJCKOZ ifjaKyAmema X-1, CrroMeHYiu,a Bace 1iy6pYIJIOBYina, 1968, 259, napomena 2.

s2 Neki od najznačajnijih radova o ovoj temi su: 'Eypo To um h, "6ocaHCKa KpalhHU,a KaTapYIHa

(1425.-1478.)", oeorpa/1,: 36opHuK sa ucmopujy EocHe uXepiJ,ezoeuHe 2, CAHY, 1997, 73-112;

88

METUS TURCHORUM- STRAH OD TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

putešestvije Tomaševićeve udovice Mare-Jelene, također dosta solidno istražene i historiografski analizirane.s3 Posljednji članovi velikaške porodice Kosača ta­

kođer su spas potražili u inostranstvu,s4 a njihov primjer slijedili su pripadnici drugih uglednih porodica. ss

Pored ovih pripadnika najvišeg sloja vlastele, u najznačajnije ličnosti izbje­

gle pred osmanskom opasnosti svakako spada gost Radin Butković. Ovaj veli­

kodostojnik Crkve bosanske i uspješni diplomata najprije je 1466. godine tra­žio salvum conductum od mletačke vlada za sebe i 50-60 osoba njegove sekte

Baz ilije Pandžić, "Katarina Vukčić Kosača (1424-1478)", Sarajevo: Povijesno-teološki simpozij u povodu SOO. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine, (gl. ur. Josip Turčinović), 1979, 15-

25. Daje riječ o možda i najzastupljenijoj osobi bosanskog srednjovjekovlja u radovima his­

toriografske i publicističke namjene, svjedoči skoro 140 bibliografskih jedinica sabranih u: Sarajevo, "Prilog bibliografiji radova o bosanskoj kraljici Katarini Kotromanić (1425-1478)

(U povodu 580. obljetnice rođenja i 525. obljetnice smrti)", Sarajevo: Bosna franciscana XIII/22, 2005,201-211.

s3 'Eypo Toum:h, "OoHawalhe 6ocaHcKe KpaJbH'-\e Mape (JeJieHe) y Hs6jerJIHWTBy", Beorpap,:

36opHuK paaoBa X KOHzpeca CaBe3a ucmopu'iapa ]yzoc/laBuje, 1998,393-398; l1cTH,

"OocJbep,lha 6ocaHcKa KpaJbH'-\a Mapa (JeJieHa)", Beorpap,: 36opHuK 3a ucmopujy EocHe u Xep!J,ezoBuHe 3, CA HY, 2002, 29-60.

s4 Najdetaljniji pregled sudbine Kosača nakon raspada Bosanskog kraljevstva dat je u: BeJbaH ATaHaCOBCKH, naa Xep!J,e20BUHe, Beorpap,; Hapop,Ha KlbHra - l1CTOpHjCKH HHCTHTyT,

1979, 264, dok se dodatne informacije mogu pronaći u: l1BaH Bo:l!mn, "MJieqaHH npeMa

HacJiep,HH'-\HMa xep'-\era CTeBaHa", Beorpap,: 36opHuK rf>ull03otj5cKoz tjjaKyllmema VI-2,

1962, 113-129, L. Čoralić, "Prilozi poznavanju prisutnosti i djelovanja doseljenika iz Bosne

u Veneciji od XIV. do XVII. stoljeća".

ss Tako su tužni ostaci gospodara srednjeg Podrinja Kovačevića, djeca Ivaniša i udovica Tvrt­

ka tražili azil u Dubrovniku, MHxaHJIO ,ll;HHHn, "3a HCTopHjy pyp,apcTBa y cpep,IboBeKOBHOj Cp6HjH H BocHH I", Beorpap,: H3 cpncKe ucmopuje cpea1ne2a BeKa, Equilibrium, 2003,

495-496; Pavao Anđelić, "O usorskim vojvodama i političkom statusu Usore u srednjem

vijeku", Sarajevo: Prilozi XIII, Institut za istoriju, 1977, 39. Također, imamo i primjer dvo­

jice braće Vlatkovića - Ivaniš i Žarko, "pred nadolazećom opasnosšću od Turaka, napustili

svoje drevne baštine i naselili se u krajeve oko rijeke Cetine", 'Eypo TowHn, "AHp,pHja (cppa

.\BrycTHH) BJiaTKOBHll - (He)cBaKHP,allilbH npHMjep xyMcKor BeJIHKawa", naJie: 36opHUK paaoBa ea Hay'iH02 cKyna "HayKa u uaeHmumem", <1>HJI030cpCKH cpaKYJITeT naJie, noce6Ha H3p,alha, HayqHH cKynoBH, KlbHra 6 TOM 2, 2012, 63. U istom radu (str. 62, napomena 3)

imamo i kazivanje da je grupa pripadnika crkvenog reda Augustinaca morala negdje

između 1463-68 napustiti svoje posjede u Zaostrogu zbog "straha od Turaka".

89

Oženan Dautović

i zakona,56 a zatim se ipak skrasio na dubrovačkom teritoriju. Oporuka kojom

Radin raspoređuje svoju ostavštinu, pored toga što je prvorazredan izvor za broj­

na druga pitanja,57 također daje podatke o sudbini osiromašenih plemića koji su

napuštanjem Bosne izgubili svoj status i bogatstvo. Odavno je u historiografiji

razriješeno da se termin "ubogi dobri muži" odnosi upravo na taj segment druš­

tva srednjovjekovne Bosne.58 Još jedan ugledni diplomata Bosanskog kraljevstva

je za sebe i svoju porodicu potražio sigurnost van Bosne. Riječ je o Pribislavu Vukotiću, koji se nakon 1463. skrasio u Padovi.59 Testamentom ovog nekadašnjeg

diplomate hercega Stefana ništa nije ostavljeno za neku duhovnu instituciju u

zemlji iz koje je potekao. To je običaj će se ukorijeniti tek nešto kasnije,60 a očito

56 Ovaj dokument prvi je u venecijanskom arhivu našao Marko Šunjić, te ga objavio u radu "Jedan novi podatak o gostu Radinu i njegovoj sekti", Sarajevo: Godišnjak Društva istoričara BiH Xl, 1960, 265-268. Nakon toga oavj slavni dolomak suis legis et secte sue će doživjeti brojna različita tumačenja. 57 Vidjeti: Ćiro Truhelka, "Testament gosta Radina", Sarajevo: Glasnik Zemaljskog muzeja XXIII, 1911, 355-375; Isti, "Još o testamentu gosta Radina i o patarenima", Sarajevo: GZM XXV, 1913, 365-381; Aleksandar Solovjev, "Gost Radin i njegov testament", Sarajevo: Pregled 1-11, 1947, 311-318; Jaroslav Šidak, "Oporuka "gosta" Radina Butkovića ( 1466) kao izvor za "Crkvu bosansku", Zagreb: Studije o "Crkvi bosanskoj" i bogumilstvu, 1975, 161-173; Salih Jalimam, "Marginalia o gostu Radinu i njegovom testamentu'", Mostar: Hercegovina 11-12, 2000, 15-28; Pejo Ćošković, Crkva bosanska u XV. stoljeću, Sarajevo: Institut za istoriju, His­torijske monografija knj.2, 2005, 220-227. 58 Takvo tumačenje prvi je ponudio Miho Barada: "Šidakov problem "bosanske crkve", Za­greb: Nastavni vijesnik XLIX, 1940/1, 407, a zatim ga je prihvatio i Šidak, "Oporuka "gos­ta" Radina Butkovića (1466) kao izvor za "Crkvu bosansku", 162. Novija historiografija je također prihvatila ovu teoriju: Ćošković, Crkva bosanska u XV. stoljeću, 221, Srećko M. Džaja, ""Dobri bošnjani" i "boni homines", Sarajevo: Zbornik o Pavlu Anđeliću, (gl. ur. Marko Karamatić), Franjevačka teologija Sarajevo, 2008, 157-158. 59 Ovaj zanimljivi lik je prvi puta pod naučnu lupu došao kada je Lajos Thalloczy u svom čuvenom djelu Stud i en zur Geschichte Bosniens und Serbiens imMittelater, Miinchen-Leipzig 1914, 436-439, dao skicu Das Testament des Pribislav Vukotić, des Kiimmerers Herzog Ste-fans, vom]ahre 1475. Nakon toga, mnogo potpuniji pregled aktivnosti i odredaba ovog tes­tamenta ponuđen je U veĆ spominjanom radu C. 'fiHpKOBHll, "fJO'ITeHH BHTe3 f1pH6HCJiaB ByKoTnn", koji je donekle dopunjen sa L. Čoralić, "Prilozi poznavanju prisutnosti i djelovan­ja doseljenika iz Bosne u Veneciji od XIV. do XVII. stoljeća". 6° Kao jedan od primjera možemo istaći oporuku Pavla Grgurovog, trgovca porijeklom iz

90

METUS TURCHORUM- STRAH OD TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

su sjećanja onih koji su preživjeli 1463. bila još svježa, a osjećaj tragedije i teške

atmosfere jako razvijen. 61

Iz ovog pregleda poznatih ličnosti koje su prebjegle iz Bosne uslijed njenog pada, nikako se ne smije izostaviti likjurja Dragišića. O ovom iznimnom intelek­

tualcu i humanisti, autoru nekoliko jako vrijednih dijela iz filozofije i teologije,

te tu toru Giovannija di Lorenza de Medičija (budućeg pape Lava X), dosta je već pisano u historiografiji.62 Ono što je za naš rad značajno jeste zapis Serafina Ma­

rije Cerve, istaknutog dubrovačkog biografa:

" ... Tako je brat Đuro Benignus Salviatus još kao dijete, bježeći pred bijesom Tura­ka, kao mnogi drugi slavni Bosanci, doveden u Dubrovnik i obdaren građanstvom

... ':Sličnu priču pripovjeda i sam Dragišić u predgovoru jednog svog djela: "Doista,

Kreševa, koji je dobar dio svoje ostavštine zavjetovao prijateljima, znancima te crkvenim ustanovama u nekadašnjoj domovini. L. Čoralić, "Prilozi poznavanju prisutnosti i djelovan­ja doseljenika iz Bosne u Veneciji od XIV. do XVII. stoljeća", 41. 61 Ova teorija sigurno zaslužuje dodatnu raspravu temeljenu na preciznoj analizi sačuva­nih testamenata ljudi koji su izbjegli iz Bosne neposredno prije i poslije njene propasti. Za buduće istraživače navest ćemo još jedan primjer koji govori u prilog rečenoj teoriji: U testamentu bogatog trgovca iz Kreševa Radoja Kristića zvanog Kozoje, sačinjenog jula 1462, a prepisanog u zapisnik testamenata 2. marta 1464, također "ne nalazimo sjećanje na Kreševo i Bosnu". Ovaj nekada iznimno uticajni trgovac, koji je svoje zadnje dane proveo u Dubrovniku, niti jedan dio svoje zaostavštine ne ostavlja vjerskim objektima u gradu iz kojeg je potekao i u kojem je tako dugo živio. Više o tome u: Esad Kurtović, "Iz historije Kreševa u srednjem vijeku (Radoje Kristić zvani Kozoje)", Sarajevo: Prilozi 40, Institut za istoriju, 2011,48-49.

52 Bazilije Pandžić, "Život i djela Jurja Dragišića (o. 1445 - 1520)", Sarajevo: Dobri pastir XXVI, sv.I-II, Sarajevo 1976, 3-27 (Isti rad je nešto ranije objavljen na španjolskom jeziku: \'ida y obra de Jorge Dragišić, un humanista, filosofa y teologa croata en el renacimien­to italiano", Buenos Aires: Studia croatica Vol. 38-39, 1970, 114-131); Zvonimir Cornelius ~ajat, De voluntate hominis eiusque praeeminentia et dominatione in anima, secundum Georgium Dragišić, (e. 1448-1520), Vicetiae: LIEF, 1972, 9-66; Zvonko Pandžić, "Georgius Benignus (Juraj Dragišić) i Piero de' Medici. Deset neobjavljenih pisama", Zagreb: Prilozi za :straživanje hrvatske filozofske baštine 53-54, 2001, 209-229; Bruno Ćurko, "Izvori devete knjige Dragišićeva djela De natura angelica", Zagreb: Cris XIV, 2012, 272-280, Esad Kurtović, •Juraj Dragišič i Dubrovnik" Društvo za proučavanje srednjovjekovne bosanske historije STANAK: Radovi - Kratke bilješke: http://www.stanak.org/index.php?option=com_conte nt&view=article&id=299:juraj-dragii-iz-srebrenice-i dubrovnik&catid=39:radovi-kratke­biljeke&Itemid=l01 (25. 06. 2012.)

91

Dženan Dautović

po zauzimanju Srebrenice i čitavog Ilirika od Turaka, još kao dječak, istrgnut iz ruku najokrutnijih neprijatelja, u dosta nježnoj dobi odveden sam u Italiju". 63

*** Drugi segment svakodnevnog života na koji je opasnost od osmanskih odre­

da direktno uticala, bila je trgovina. Sigurnost i prohodnost puteva te konačnih

destinacija na koje su išli karavani iz Dubrovnika jedan su od osnovnih pred uslo­

va uspješne trgovine. Prisutnost dubrovačkih trgovaca u unutrašnjosti Balkana uvijek je bila odličan pokazatelj sigurnosti određenog područja, a zabrane vla­

de trgovcima otkrivaju zone pogođene napadima.64 Iz Bosne je dolazilo sve više i više uznemirujućih vijesti, a incidenti su bili sve učestaliji: trgovac opljačkan

u Foči,65 karavan napadnut od strane turskih i vlaških odreda u klancu Tare,66

dubrovačko poslanstvo zakasnilo na svadbu Đurađu Brankoviću zbog prisustva Turaka na putevima kroz Bosnu.67 Dubrovčani su znali koliko im znači sigurno

odvijanje trgovine sa Bosnom, uostalom drastično opadanje gotovo svih oblika

privrednog života u Polimlju nakon prvog osvajanja Despotovine (1439.),68 bio

im je odličan primjer šta mogu izgubiti sa približavanjem Osmanlija Bosni. Iz tog

63 Zdravko Šundrica, Tajna kutija dubrovačkog arhiva I, 146-147. 64

]. Ka;mh, ""CTpax TypcKH" nocJie Kocosa", 187.

65 Pošto je pod platio dvojicu otmičara, trgovac se uspio vratiti u Dubrovnik, no roba od 58 litara srebra koju mu je povjerio Nikola Gučetić bila je izgubljena (14. 04. 1444. g.) DAD, Lamenta de faris XVII, fol. 248. Desanka Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Sa­rajevo: Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine, Djela Knjiga XVIII, Odjeljenje istorijsko­filoloških nauka knjiga 13, 1961, 164, napomena 49.

66 GI\ARH~MS ll MH~r~npil.xpAspeH~MS nAI(f Rfl\fHAP~I(IlT~MS s~AR~Ail GAPXAHS WAh Rhcf

wnKilHf MH~f'~I\~BilM~ ll Rh RCfMh cphAI(H~ n~KMHAHilA. M~rM A r~cn~AhCTR~ Til S3HATh

KAK~ TSpl.\ll ll WHilMA EI\ACil nACKAI\h HllHAL\h, A~BPill.\h AphMAilh, ApAr~BApTh ll li~f'ARAL\h 3 liABf S3fWf HA TA pi> HA 1.\Apesil. Rh!: p ll HAWf Tpr~RL\f ... (23. 06. 1399) MeAo Ily~Hh, CnoMeliUIJ,U Cp6cKU aa 1395 ao 1423, EeorpaA 1858, 22. 67 N. l orga, Notes et Extra its II, 148-149.

68 Py)l{a 'RyK, "Koca'Je H IlOJIHMJbe", ra~Ko: CpncKa npo3a aaHac - Kocatte OCHUBattu XepiJ,ezoBuHe, (rJI. yp. PaAOCJias EpaTHn), 2000, 383.

92

METUS TURCHORUM -STRAH OD TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

razloga uvijek su bili na oprezu, cijenili su informacije koje su dobijali iz zaleđa,69

te su vodili računa o svojim kolonijama i trgovcima.

Omiljena meta svih pljačkaških hordi, pa tako i osmanskih, bili su karava­

ni. Upravo su brzi turski odredi bili najstrašnija opasnost za karavane, pa zato

od prvih bosansko-osmanskih kontakata ugovori o prijevozu robe između vlaha

i Dubrovčana su sadržavali posebnu klauzulu vezanu za opasnost od Turaka.70

Kako je istaknuto: "H11je 611JIO Tora KpaMapa KOjH 611 rrpHcTao ,n;a o,n;roBapa 11

3a IIITeTy yqmneHy o,n; TypaKa. Je,n;HHO Ha IIITO cy npHcTajaJm 611JIO je TO ,n;a y

c.1yqajy IhHXOBe rrojaBe, 11JII1 Bee TH ,n; a cy y 6JII1311HI1, He HarrycTe KapaBaH, Hero

.J;a ra crrpoBe,n;y Ha c11rypHo MecTo".71 Najraniji primjer spomenute vrste ugovo­

ra nalazimo već 1388. godine, kada se Hrebeljan Perutinčić obavezuje na prije­

nos 20 tovara tkanine do Prijepolja. Utanačeno je da ukoliko karavan naiđe na

osmanske odrede, ili čuje novosti o njihovom položaju, da se dalje ne nastavi sa

putem, nego da Hrebeljan skloni robu gdje sam odredi.72 Jako aktivni vlah Drob-

59 Maja 1444. Veliko vijeće je sa obdarilo poslanika kralja Tomaša zbog vijesti da je tvrđava Srebrenik, kod Srebrenice, pao u ruke Turaka: "Prima pars est de donando nuntio domino regis Bosne qui portauit litteras de levatione castri Strebernich de manibus Turcorum" 20. 05. 1444. g.) DAD, Consilium Maius VII, f. 178; N. Iorga, Notes et Extraits II, 401-402,

\1HxaHJIO ,ll;HHHn, "Cpe6pHHK Kpaj Cpe6pHHu,e", Beorpa,11,: TJZac CKA 161, 1934, 185. Dosta podataka o turskim odredima u Bosni može se pronaći i u pismu Dojma "de Chuchiula" pisano u Trepči augusta 1415. Lett di levante VII, f. 132v.-133, Bariša Krekić, "Cirkulacija informacija između Dubrovnika i Bosne u prvoj polovini XV vijeka", Sarajevo: Godišnjak Društva istoričara BiH XXXIX, Ekmečićev zbornik, 1988, 53.

70 ,ll;ywaHKa ,ll;HHHn-KHemeBHn, TlmHuHe y npuepeau cpeaHJoBeKOBHoz ,4y6poeHuKa, oeorpa,D,: CAHY, IToce6Ha H3,lJ,aH>a KH>Hra DXL, O,ll,eJbelbe HCTOpHjCKHX HayKa KH>Hra 8, 1982,65.

-, MHxaHJIO ,ll;HHHn, ",ll;y6poBa'IKa cpe,D,IDOBeKoHa KpaBaHcKa TproBHHa", Beorpa,11,: Cp neKe JeM/bey cpeaHJeM eeKy.HcmopujcKo-zeozpaificKe cmyauje, 1978, 325.

72 "Crebeian Peruthinich facit manifestum quod ipse se obligat Bagoe Maroeuich de par­tanda ipsi Bagoe sagmas viginti pannorum et mercimoniorum usque in Pripolle cum hoc pacta, quod ipse Crebeian non debeat deferere dictas somas usque ad dictum locum et si causa ceteri quod superueniret timor Turchorum vel aduentus ipsorum, quod ipse Crebe­ian teneatur et debeat sociare dictas sagmas usque ad illum locum quem ei nominauit et dixit dictus Bagoe et ipsas sogmas ut premittitur usque ad ipsum locum nominatum per ipsum Bagoe nunquam deferere. Quia si non fecerit et dictas sogmas non sociauint et ipsi

93

Oženan Dautović

njakJurjen Klapčić u nekoliko navrata je sklopio ugovore sa vrlo sličnim stavka­

ma, ponovo sa naglašenim ograđivanjem kramara u slučaju štete pričinjene od

Turaka/3 a slična je stvar i u slučaju nekoliko vlaha Vlatkovića. 74 Donekle se iz-

Bagoe non hobeduntur ipse Crebeian teneatur et debeat soluere ipsi Bogoe vallorem dicta­rum sagmarum verum de hiis que perderentur ac etiam omne dam pn um quod ex talii per­ditione sagmarum ipsi Bogoe superueniret. Et quod de predictis credatur soli verbo ipsius Bagoe absque sacramento et alia pro bene per aptay renuntiando" (04. 07. 1388. g.), DAD. Diversa Cancellariae XXVII, f. 135.

73 "Jurien Clapc;ich Drobgnach facit manifestum quod ipse se obligat et promisit Iuanis Marcouich, Radoslauo Bratosalich et Vitcho Medoeuich merchatoribus pro treginta sex salmas pannorum et merchanciarum pro quibus conduxerunt et naulicauerunt dictum Jurien quod ipsas eis debeat conduceri et portare usque ad contratam domini Volchi Bran­chouich, videlicet, quod ipse Jurien fideliter et legaliter conducet dictas salmas sempre eundo auisati quam melius poterit a dampnis et periculis que euenire possent dictis salmis et mercanciis et si causa essent quod timore Turchorum vel aliarum gentium essent ex­pediens pro saluamento merchanciarum predictarum aufugere vel ipsas reconducere ad locum securum. l pse Jurien illas auffugit et reconducet toto suo posse et non aufugit si ue mercanciis predictis cum equis vel aliter illas post se dimittendo, scilicet, ubi aufugit caput et personam similiter aufugit et salua bit mercancias. Et si i pse Jurien facerent aliter et ab hoc [ll Ov] dampnum aliquod occurret dictis mercanciis dictus Jurien promixit et se ob­ligauit dictis merchatoribus soluere et reficere omnem dampnum quod reciperent in dictis suis merchanciis preterea ipse Jurien promixit et se obliguit dictis mercatoribus quod si per gen te s ipsius Jurien fie ret ali quam furtum vel dampnum in dictis sal mis et mercanciis i pse Juri en integre soluet et reficiet eisdem mercatoribus furtum ill ud et dampnum vel ea que eis deficerent in defectum et aliquam gentis ipsiusjurien per aptay renuntiando [l ll]" (04. 06. 1392. g.) DAD, Diversa Cancellariae XXX, f. llOv-lll; "Jurien Clapsich Drupinach facit manifestum quod i pse conuenit et pro mi sit ser Andrea Do. de Binzola et ser Simoni de Bona et aliis mercatoribus de conducendo a Ragusio ad Lim ad Pribi! Cuchnich hominem domini Volch somam centum pannorum et mercadendie ad saluamentum. Et quod non debeat defere Lauro de Cotruli et socios mercatores propter aliquod dubium Turchorum vel aliarum gentium malefactores et quod teneatur reuerti Ragusium si aliquam dubium occurreret in itinere ad petitionem ipsorum mercatorum. Et sic promisit. Renuntiando" (12. 12. 1393. g.) DAD, Isto, f. 88v. 74 "Ninoe Nichsich, Bogdan e i us filius, Budiuoy Goyachouich, Bogdanjurinouich, Stoycho et Vochxa Vlatchouich faciunt manifestu m quod ipsi promittunt et se obligant ire in presenti viago ad petitione ser Nichxe de Zamagno per viam de Bossi na usque a Pribi! Cuchgnich cum mercimonium ipsius Nichxe et ipsum mercimonium conduceris, saluare et deffenderis a quibuscumsque personis toto suo posse et non recederis ab ipso mercimonium et dicto

94

METUS TURCHORUM -STRAH OO TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

d vaja ugovor kada je Jurjen pored turske u ugovor uveo i skidanje obaveze od šte­

te nastale od ugarske vojske, koja je vjerovatno u to doba bila aktivna po putevi­ma u unutrašnjosti/5 Sličnu dodatnu stavku, samo uz dodatak da vlah Gradislav

Kovačević neće snositi odgovornost u slučaju napada vojske Radoslava pavlovića

i hercega Stjepana Vukčića Kosače.76 Samo izuzetno je bilo dogovoreno da se ka-

\'ichxa in aliquibus periculis vel robariis tam occaxione Turchorum quam aliter, scilicet, toto eorum passe cum eorum brigata deffendent et saluabunt tam ipsum Nichxam quam eius mercimonium sub pena eius damni et interesse" (15.l0.1392.g.) DAD, Diversa Cancel­lariae XXX, f. l51v. 75 "Jurien filius Clape~i Drobgnach facit manifestum quod ipse se obligat et promictit ser Theodora de Mlaschagna et eius sociis Ragusiensis per quos fuit nauli~atus, videlicet, quod ipse fideliter et legaliter portabit quadraginta octa salmas eorum mercanciarum cum al­bergis pro precio quo inter se conuenerunt usque in villam Pribilli Cuchnich hominis do­mini V oleh i et quod per gen te s ipsius Juri en non fi et aliquum furtum et si fie ret furt um vel dampnum i pse Ju rien illis integre reficieret illud furtum et dampnum factum per gentes suas. Item quod si eundo cum dictis salmi s occurreret aliquum nou um de gen ti bus Turcho­rum vel Ungarorum unde esset oportunum fugere et se saluare a b illis pro securamento et saluamento mercantiarum i pse Jurien reportabit dictas mercancias Ragusi um vel alio ad locum securum ubi placuerit dictis mercatoribus et ubi salua bit caput su um et animalia ibi saluabit mercancias et ipsas post se non relinquet. Quod si non facient et ob id dicti merca­tores reciperent aliquam dampnum ipse Jurien promixit illud dampnum dictis mercatori­bus integre reficere. Renuntiando. Et si causa occurret reportandi dictas mercancias quod dicti mercatores teneantur ipsi soluere per racionem. Renuntiando" (09. 07. 1392. g.) DAD, Diversa Cancellariae XXX, f. 124v;

-6 "Gradisauus Chouazeuich vlachus Dropgnach super se et bona sua promisit et se obligauit

Dobarssino Braicouich lanario presenti et stipulanti eundem Dobrassinum cum mercan­tiis ipsius proprii Dobrassini videlicet pannorum ad valutam centum ducatorum aurii ad saluametum ab hine conducere in Senizam et alias partis et contratas vlacorum ubi me­lius videbiter in quibus finire possit dictas suas mercancias, et abinde huc eum reducere ad saluamentum, cum animalibus et mercatiis suis quas fuerit et conducere voluerit cui Dobrassino tam eundo quam standa et reduendo cum dictis suis mercanciis ut prefertur si damnum vel impedimentum illum fieret teneatur ipse Gradisauus eum et ires et mercan­cias et animalia es francare liberare et sine damno conservare et tamen salvo et excepto quod a violentia que fieret sibi per potentiam et exercitu Theucrorum, voiuode Radissavi et voiudoe Stipani ... " (26. 07. 1435. g.) DAD, Diversa Notariae XX, fol. 50. Dušanka Dinić­Knežević, "Učešće vlaha u preradi vune i prevozu sukna u XIV i XV veku", Sarajevo: Sim­pozij- Vlasi u XV i XVI vijeku, ANU BiH, Radovi knjiga LXXIII, Odjeljenje društvenih nauka knjiga 22, 1983, 92.

95

Dženan Dautović

ravan vrati na polazište, tako dvojica vlaha Drobnjaka, Micey Klapčić i Božidar

Bogosalić u ugovoru o prenosu sedam tovara tkanina do Prijepolja, unaprijed do­

govaraju da se vrate na područje Dubrovnika ukoliko doznaju nove informacije o Osmanlijama, koje bi ih spriječile da dođu na odredište.77

Nije pljačka bila osnovni motiv napada osmanskih trupa na dubrovačke

trgovce i karavane. Iz činjenice da su isti bili potpuno sigurni na teritoriji pod

osmanskom vlašću/8 očito slijedi da su pljačke i napadi bili dio šire politike kre­

iranja nesigurnog ozračja u Bosni, kako bi se svi vidovi normalne svakodnev­nice, pa tako i trgovina, učinili neizdrživim. Dubrovčani su desetljećima trpje­

li svakojake pljačke i pritiske koje su na njih vršili vlastela ili obični razbojnici

unutrašnjosti, no osmanska prijetnja i osnovni ciljevi koji su se krili iza nje, te

nisu dozvoljavali uobičajene mehanizme rješavanja problema, bili su krajnja ne­

poznanica čak i za lukave Dubrovčane. Kao jedan od najdinamičnijih dijelova društva, trgovci su pokušavali da obnove svoju djelatnost čim bi neposredna opa­

snost minula/9 međutim, postepeno dolazi do sve izražajnijeg opadanja trgovine

77 "Micey Clapcich Drobgnach et Bosidar Bogosalich Drobgnach faciunt manifestum quod ipsi se obligant et promictunt Radoslauo Zuetchouich presenti et acceptanti conducere salmas septem pannorum in Pri pogle saluas et dictus Radoslaus promictit et se obligat dare et soluere dictis Miceo et Bosidari yperperos sex pro singula salma his pactis et condicioni­bus ex pen sis inter dictas partes, videlicet, quod si in camino dicti Mici us et Bosidar auderent noua Turchorum propter quod non possint secure sequi viagium suum usque in Pripoglie teneantur predicti reducere retro dictas salmas usque ad locum securum in districtu Ra­gusii et sit reducendo debeatur habere integrum suam naulum predictum sicuti haberent si pertingerent usque in Prepoglie. Si non derobatores viarum prederentur dictas salmas et equi essent salui tunc dicti Micius et Bosidar teneantur reficere dicto Dobroslauo totum il­lud quod esset ablatum a dictis predonibus. Si non dicti predones violentia manu [126) sictis salmas simu! et equos predictorum Micey et Bosidar ita quod to tum silu m perderetur tunc non teneantur dicti Miceus et Bossidar aliquod reficere ipsi Radoslauo. Renuntiantes pro utraquam partium [126v)" (13. 08. 1390. g.) DAD, Diversa Cancellariae XXIX, f. 126-126v; ,ll,ywaHKa ,li,HHHn-KHemeBHn, TIWHUHe y npuapeou cpeol-boBeKOBH02/{y6poBHww, 65 78 M. ,li,HHHn, ",ll,y6poBaqKa cpeAlhOBeKOHa KpaBaHcKa TproBHHa", 325. 79 Zabilježeno je da nakon što su dubrovačke vlasti ranije u 1441. godini zabranile izvoz u Bosnu zbog opasne situacije nastale padom Despotovine i pljačkaškim pohodima turskih odreda, u periodu od 8. augusta do 21. novembra došlo do čak 13 zahtjeva trgovaca da im se dozvoli izvoz sukna u unutrašnjost. DAD Consilium Minus IX, f: 12v, 13, 22, 27, 28v, 36. ,ll,. ,li,HHHn-KHemeBHn, TKaHuHe y npuapeou cpeol-boBeKOBH02 !{y6poBHUKa, 262.

96

METUS TURCHORUM -STRAH OO TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

u unutrašnjosti, te orijentacije dubrovačke trgovine na Levant,80 što je jedna od

najdirektnijih posljedica straha od osmanskog prisustva u srednjovjekovnoj Bo­

sni. Što se tiče trgovaca u unutrašnjosti Bosne, svakako je da su on bili pod još

neposrednijom opasnošću od Osmanlija, no uslijed nedostatka izvora, tu pojavu

je dosta teže analizirati. Neosporno najveći autoritet po pitanju trgovine u sred­

njovjekovnoj Bosni, Desanka Kovačević-Kojić je u svojoj sjajnoj disertaciji došla do zaključka da je jedan od važnijih uzroka povlačenja dubrovačke kolonije iz

Visokog u Fojnicu bila opasnost od Turaka,81 da bi u svom idućem kapitalnom

djelu ipak taj stav donekle ublažila: "Typu;11 ea cBojHM rrpHTHCKOM Ha 6ocaHcKo Tio,n;pmne (su) Mor;m YHHjeTH H3BjecHe eJieMeHTe HecHrypHOCTH, aJIH HrraK He

y TOJIHKOj MjepH ,n;a ce TproBu;H rroTrryHo rrpeceJie y <t>ojHHu;y".82 Ipak, sa preno­

šenjem neposrednih ratnih aktivnosti u Bosnu, počev od 1450. godine, počinje

nezaustavljivo zamiranje dubrovačkih kolonija.83

*** Posljednji segment na kojem ćemo sagledati strah od Turaka u srednjovje­

kovnoj Bosni, bit će pitanje izgradnje i utvrđivanja gradova, dvoraca, tvrđava i

drugih objekata. jedna od glavnih karakteristika srednjeg vijeka općenito jeste tzv. "vertikalna translacija gradova",84 tj. njihovo utvrđivanje i gradnja u visinu,

na nepristupačnim mjestima, kako bi se osigurala sigurnost i kontrola nad okoli­

nom. Takva utvrđenja bila su građena sa glavnom svrhom da natjeraju napadače

da za njihovo osvajanje utroše mnogo više vremena i resursa nego što je potreb­no za odbranu,85 sa ciljem da "inspirira" strah kod neprijatelja.86 U Bosni imamo

80 ,ll,. ,ll,HHHn-KHe)KeBHn, TlmHuHe y npuapeau cpeal-boBeKoBHOZ ,4y6poBHUKa, 24 7.

81 D. Kovačević, Trgovina u srednjm.jekovnoj Bosni, 67.

32 ,ll,ecaHKa KoBa'l.eBHn-KojHn, rpaacKa Hacefba cpeal-boBjeKOBHe 6ocaHCKe apJICaBe, MIT BeceJIHH MacJieiiia, CapajeBo 1978, 74.

33 D. Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, 79.

34 P. PaAHh, Cmpaxy nasHa} BusaHmuju 1180-1453, I, 69.

55 G. J. Ashworth, War and the City, London and New York: Routledge, 1991, 12.

36 Još je Aristotel pisao da "samo Bogovi i zvjeri mogu egzistirati sami za sebe, van granica gradova i naseljenih mjesta. Individualna ljudska bića to nisu u stanju, prije svega jer u samoći ne mogu biti sigurni ... gradovi izazivaju strah kod protivnika. Ioannis D. Evrigenis,

97

Oženan Dautović

sasvim dovoljno utvrđenih gradova koji se mogu uklopiti u ove opise, navedimo

samo Babovac, Ključ na Sani, Barač, Samobor, Toričan i brojne druge. Ipak, sa po­

javom opasnosti od Osmanlija dolazi do određenih modifikacija na postojećim,

te pojave novih vrsta utvrđenja. Kako je već spominjani njemački autor spome­nuo: "Izgradnja utvrđenja bila je vanjski izraz straha od Turaka".87

Najprije se mora istaći da su Osmanlije bile prva sila koja je u ratovanje uve­la sistematsko korištenje vatrenog oružja, prije svega topova.88 Ta činjenica je

dovela i do određenih modifikacija na srednjovjekovnim tvrđavama.89 Kako je ukazano, zbog slabog nivoa očuvanosti, na srednjovjekovnim tvrđavama u Bosni

vrlo je teško uočiti proces prilagođavanja pojavi vatrenog oružja,90 no upravo u

vrijeme pojave turske opasnosti se datira i nastanak prvih tvrđava čija su osnova

i ostali građevni elementi prilagođeni za odbranu od topova. Pavlovac kod Prače

je tipični primjer ovakve vrste utvrđenja.91 Drugi proces u gradnji utvrđenja bilo je njihovo premještanje sa nepristupačnih planina na lokacije bliže prometnim

putevima. Razlog za to svakako su bili brzi odredi akindžija koji su jako brzo pre­lazili daleke udaljenosti i napadali nezaštićena naselja. U historiografiji ovakva

pretpostavka odavno postoji za nastanak tvrđave u Travniku,92 za koju se vjeruje

Fear ofEnemies and Collective Action, Cambridge: Cambridge University Press, 2008, 34. 87 Hans Joachim Kissling, "Tiirkenfurcht und Tiirkenhoffnung im 15./16. Jahrhundert Zur Geschichte eines "Komplexes'"', Miinchen: Sudostjorschungen XXIII, 1964, 8.

88 O tome više u: Douglas E. Streusand, Islamic Gunpowder Empires. Ottom a ns, Safavids and Mughals, Philadelphia: Weterview Press, 2011, 390; Rhoads Murphey, Ottoman Warfare 1500-1700, London: UCL Press, 1999; David Nicolle,Armies of the Ottoman Turks 1300-1774, New York: Osprey Publishing (Mens at Arms Series 140), 1983. 89 Sjajan rad na ovu temu objavio je Marko Popović, "Uticaj pojave topova na razvoj odbram­benih sistema srednjovekovnih gradova u Bosni", Sarajevo: Bosna i Hercegovina u tokovima istorijskih i kulturnih kretanja u jugoistočnoj Evropi, Zemaljski muzej, Posebna izdanja, 1989, 99-110.

90 Isto, 101.

91 MapKo ITorroBMn, "Cpe,zvnoBeKOBHe TBpljaBe y EocHM M Xep11eroBMHM. IlpMJIOr

rrpoy'laBalhy cpopTmjmKal\MOHMX CTPYKTypa", Eeorpa,11,: 36opHuK 3a ucmopujy EocHe u Xep~&ezoBuHe l, CAHY, 1995, 43-44.

92 'BoKo Ma3aJIMn, "TpaBHMK M TopH'laH (rrpMJior 6ocaHcKoj apxMTeKTYPM cpe,ll,lher BH jeKa)", Sarajevo: Glasnik Zemaljskog muzeja, Nova serija sveska III, 1948, lO.

98

METUS TURCHORUM- STRAH OD TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

da potiče iz vremena kralja Tvrtka Il, dok iz veoma sličnog strateškog položaja sličnu teoriju možemo izvesti i za brojna druga utvrđenja nastala u 15. stoljeću:

Tešanj, Maglaj, Doboj, Donji grad u Zvorniku, Bočac, Vranduk, Stolac.93 U ovim

utvrđenjima spas su tražili kako obično stanovništvo okolice, tako i trgovci koji

bi se našli u blizini.94

Vidjevši sudbinu svih država smještenih istočno od njih, bosanski vladari i vlastela činili su velike napore kako bi što spremnije dočekali osmansku ofan­

zivu. Dominikanski monah Ivan u svom traktatu iz 1404. godine, Bosnu opi­

suje kao malenu i planinsku oblast sa utvrđenim prolazima: parva provincia et

montuosa, et habetfortes passus.95 Jedna od najradikalnijih posljedica straha od Osmanlija u srednjovjekovnoj Bosni jeste premještanje prijestolnice države iz

Bob ovca u Jajce. Iako je Babovac imao odlične bedeme i bio jako nepristupačan,

ipak njegov historijatu prvoj polovini 15. stoljeća,96 kao i sve češći upadi osman-

93 Brojni podaci o ovim utvrđenjima sakupljeni su najednom mjestu u nedavno objavljenoj dvojezičnoj monografiji Stari gradovi Bosne i Hercegovine/Old Castle s of Bosni and Herzegov­ina, Ferhad Mula begović (ur.), Sarajevo: Nacionalni komitet ICOMOS u Bosni i Hercegovini, 2012,225.

94 Tako je februara 1449. sklonište od Osmanlija u tvrđavi Kozao potražio dubrovački trgo­vac Rastko Tudrović sa slugama, koje je, međutim ,unutar grada opljačkao izvjesni Đuraš Ljubetković: "Ruschus Tudrouich coram domino rectori ser Marino Ju. de Georgio fecit lamentum s upra Giurach Gliubetchouich famulum Match i Pripchouich dice ns quod in par­tibus Bosne dictus Giurach fregit unam capsam dicti Ruschi, quam dimiserat in manibus Obrad Bogossalich, et Radiuoi Dobroucich ipsius famulorum. Qui cum aufugisserit timore Turchorum, cum dicta capsa sub castro vocato Chozau dictus Giurach venit de nocte et fregit d ic tam capsam de qua asportauit, ducatos septem auri et de grossos 26 monete Bosig­nane, et botonos et cercellos argenti et anullos argenti, circha unius libre, et unam taciam argenti unciarum sex (17. 03. 1449. g.) DAD, Lamenta de foris XXII, f. 42v. C. nHpKoBHn, Xeplj,e2 CmeifJm-t ByK'lU!i-Koca'ta u 1be20BO ao6a 119.

~s PaAHBoj PaNI ll, "lJ:eTHPH aaHeMapeHa rroAaTKa o cpeAlhOBeKOBHOj BocHH", Balba JlyKa: CnoMeHUIJ,a MuAaHa Baculia, AHY PC, CrroMeHHJJ,e Klb. ll, 0AjeJhelbe APYIIITBeHHX HayKa 1\lb. 14, 2005, 156.

96 U periodu 1404. - 1410. Bobovac je čak šest puta bivao osvajan i oslobađan. Pored vojski dvojice pretendenata na bosansko prijestolje, Tvrtka II i Ostoje, četiri puta su ga osvajale ugarske vojske: bana Ivana Morovića, bana Pava Bešenja, slavnog vojskovođe Pipa od Ozore, te i ugarskog kralja Sigismunda Luksemburškog. Pavao Anđelić, Babovac i Kraljeva Suljeska, Sarajevo: lP Veselin Masleša, 1973, 139.

99

Dženan Dautović

skih odreda u njegovu okolinu,97 uzrokovali su odluku kralja da stolno mjesto

preseli u sigurnije Jajce. Tačan datum preseljenja vladarskog dvora u Jajce nije poznat,98 alije sigurno da se to desilo u prvoj polovici 15. stoljeća. Za razliku od

ostalih gradova, koji su se uglavnom sastojali od utvrđenja i nebranjenog naselja.

u slučaju Jajca, moćni odbranbeni zidovi su opasavali cijeli grad.99 Da je odluka

o izmještanju prijestolnice u ovaj grad bila ispravna svjedoče i događaji iz 1463.

kada je osmanski hroničar Dursun-beg zabilježio da mu "po jačini i neosvojivosti

nema ravna".100

Niti najjači velikaši Bosne nisu sjedili skrštenih ruku po pitanju organizacije

odbrane svojih utvrđenja. Za stepen fortifikacije posjeda hercega Stjepana Vukči­

ća Kosače od velikog značaja su tri u historiografiji dobro poznate povelje, kralju Alfonsu V Aragonskom iz 1444. i 1454., te Fridrihu III iz 1448.101 Upravo radi

osmanske opasnosti, većina utvrđenja se nalaze na jugoistočnoj granici posjeda

ove velikaške porodice. 102 Veoma često su bosanski moćnici tražili pomoć od Du-

97 Poznata je opsada Bobovca od strane osmanskih trupa pod zapovjedništvom Isa bega iz 1459. godine. P. Anđelić, Babovac i Kraljeva Suljeska, 142-143.

98 Historiografska literatura o jajcu je veoma bogata, spomenimo samo: Lajos Thal!oczy,Ja­jcza (hans ag, var es varos) To rente 1450-1527, Budapest 1915, 360; Đoko Mazalić, "Stari grad jajce (Novija arheološka istraživanja)", Sarajevo: Glasnik Zemaljskog muzeja, Nova serija VII, 1952, 59-100; Ančić Mladen.]ajce- portret srednjovjekovnog grada, Split: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, 1999, 168; Zbornik radova jajce 1396-1996, Jajce: Društvo za zaštitu kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti grada, 2002, 288; Dubravko Lovrenović-Danka Damjanović-Enes Milak.]ajce, središte i margina povijesti i ljepote (fotomonografija), Jajce: Društvo za zaštitu kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti grada, 2008.

99 M. IlonoBHh, "Cpe,ll,H>OBeKOBHe TBp~aBe y BocHH H Xepu,erOBHHH", 41-42; Vjekoslava San­ković Simčić, "jajce", Stari gradovi Bosne i Hercegovine/Old Cast les of Bosni and Herzegovina, 146-149.

100 Dubravko Lovrenović, "Jajce, središte i margina povijesti i ljepote", Sarajevo: Baština III, Godišnjak Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, 2007, 81.

101 Ove povelje su detaljno analizirane od strane Mihaila Dinića (CpncKe seMJbe y cpeal-beM

BeKy. HcmopujcKo-zeozpaifJcKe cmyauje, Beorpa,ll, 1978.) te Marka Vege (Iz istorije srednjo­

ljekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1980.), dok je novo čitanje ponudio MHJJOlll JlyKOBHh, "3ajeiJ,HHqKa rpaHHU,a o6JJaCTH Kocaqa H o6JJaCTH BpaHKOBHha jyJKHO OA peKe Tape", Beorpa,ll,: EaAKal-tUKa XXXV, 2005,91-158.

102 P. 'IiyK, "Kocaqe H IloJJHMJbe", 383.

100

MET US TURCHORUM- STRAH OD TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

brovnika ili Venecije u nabavci naoružanja i plaćenika, no iz straha od osmanske

odmazde takva pomoć je uglavnom izostajala.103 Slične radnje mogu se pronaći i u aktivnosti druge moćne porodice - Pavlovića. 104 Uostalom, odličan izvor za

strategiju odbrane Bosanskog kraljevstva predstavlja kazivanje posljednjeg di­

plomate bosanskog kraljevstva Nikole Teste, u kojem spominje herojsku odbranu

"jako utvrđenog" Bobovca i još niza utvrđenja koja su činila od bran benu liniju

čiji glavni cilj je bio zaustavljanje napredovanja glavnine osmanske vojske.105

*** Namjera ovog rada ni u kom slučaju nije bila da sva dešavanja sa kraja 14.

i prve polovine 15. stoljeća rekonstruiše kao direktnu posljedicu straha od

Osmanlija, niti da ustvrdimo da je strah jedino što je proizilazilo iz bosansko­

osmanskih kontakata. Davno je utvrđeno da bi takvo sužavanje perspektiva bilo apsurdno. No ipak, nastanak ove nove prijetnje i njen dolazak ante portas

izazvao je tektonske poremećaje u društvu srednjovjekovne bosanske države.

Na brojnim primjerima mogli smo vidjeti utjecaj tog straha na pomjeranja svih slojeva stanovništva, direktne promjene na arhitekturi bosanskih fortifikacija,

njegove razarajuće posljedice na trgovinu. Kao dva najdirektnija procesa ove po­jave možemo definisati premještanje prijestolnice Bosanskog kraljevstva iz Bo­

bovca uJajce, te pomjeranje glavnog fokusa dubrovačke trgovine sa unutrašnjosti Balkana na pomorsku trgovinu sa Levantom. Izvori nam ne dopuštaju da ovaj

strah definiramo kao strah od vjerskog drugog, od dolaska islama na prostore

103 Nije nam namjera da na ovom mjestu detaljnije pišemo o naoružanju srednjovjekovne Bo­sne. O toj temi je već dosta pisano u literaturi: faBpo lllKpHBamfh, Opptcje y cpeal-boBeKoBHoj Cp6uju, BacHu u )J.y6poBHUKJ, Eeorpa,D,: CAHY, I1oce6Ha 113,D,aina Klh. CCXCIII, O,D,eJbelhe J;pyiiiTBeHHX HayKa Klb. 24, 1957, 226; J1CTI1, "BojHJ1qKe rrpHrrpeMe cpe,D,lbOBeKOBHe 6ocaHCKe ,ll,p)!{aBe rrpe,D, rrporracT (1463. ro,D,.)", CapajeBo: roauw.l-baK)J.pyw.mea ucmopu'-tapa EuXXIV, 1964, 221-228; 'Eypt)mw TieTpOBHh, "BaTpeHo opy)!{je Ha EaJIKaHy yoq11 H rrocJie ocMaHcKor ocBajalha y XIV-XV BeKy'', l.l,eTHlbe: DwcHUK l{emul-bcKux Myseja III, 1970, 83-112; Ista, "Uloga Dubrovnika u snabdevanju srednjovekovne Bosne oružjem XIV-XV vek", Sred­rzjm:JekovnaBosna i evropska kultura, Zenica: Radovi III, Muzej grada Zenice, 1973,68-77.

104 Boris Nilević, "Posljednji Pavlovići - Bosna sredinom XV stoljeća", Sarajevo: Historijska traganja 5, 2010, 36.

·os Marko Šunjić, "Trogirski izvještaji o turskom osvojenju Bosne (1463)", Sarajevo: Glasnika .i.rhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine 29, 1989, 139-157.

101

Dženan Dautović

srednjovjekovne Bosne, što je moguće za druge države bližeg i daljeg susjedstva.

Strah od turskih trupa, kakav mi možemo pratiti kroz izvore, sličan je strahu od

ugarskih trupa, ili pak, strahu kojeg Dubrovčani osjećaju pri dolasku bosanske

vojske pred dubrovačke zidine. Također, izvori jasno pokazuju da ranije teorije

o petokolonaškoj pomoći "bogumila" osmanskim osvajačima, 106 ili brodelovsko

objašnjenje pada Bosne kao uzroka "socijalne revolucije" seljaštva, 107 padaju u

vodu. jednostavno, skoro osamdeset godina bosanskog otpora novom osvajaču

i njegovim do tančina razrađenim taktikama slabljenja suparnika, rezultiralo je

nizom interakcija, koje su uslijed konačnog cilja neosporno jače strane u tim kon­

taktima, veoma često na bosanskoj strani izazivale pojavu primarnih osjećaja te­

žnje da se sačuva goli život. Čitav kompleks akcija koji je proizašao iz tih osjećaja i težnji možemo definisati kao metus Turchrorum.

METUS TURCHORUM- THE FEAR OF TURKS IN MEDIEVAL BOSNIA

Summary

The intention of this article is, by no means, to reconstruct all events from the end of the l4'h and first half of the lS'h century as the direct consequence of fear of Turks or even to claim that fear was the only result of Bosnian-Otto­man contacts. It was determined a long time ago that such narrowing of the perspective would be absurd. But still, the appearance of the new threat and its arrival ante portas caused tectonic disorders in the society of the medieval Bosnian state. On numerous examples we could see the influence of this fear on the movements of all layers of the population, direct changes in architec­ture of Bosnian fortifications and its devastating consequences on trade. As two most direct processes of this appearance, we can define the dislocation of the capital ofthe Bosnian Kingdom from Babovac to Jajce, and the movement of the main focus of Ragusan trade from the inland of the Balkans to the sea

106 H.J. Kissling, "Tiirkenfurcht und Tiirkenhoffnung im 15./16.Jahrhundert", 10. 107 J. Delimeau, Strah na Zapadu, 366.

102

METUS TURCHORUM- STRAH OD TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

trade with Levant. The sources do not allow us to define this fear of the other religion, of the arrival of Islam to the territory of medieval Bosnia. The fear of Turkish troops, which can be followed trough sources, was similar to the fear of Hungarian tro ops or the fear ofRagusans felt upon the arrival of the Bosnian army in front of their walls. Also, the sources clearly show that earlier theories about the fifth column support of "Bogomils" to Ottoman conquerors (H. ]. Kissling, "Tiirkenfurcht und Tiirkenhoffnung im 15./16. Jahrhundert", lO.) or Braudel's explanation that the conquest of Bosnia was the cause of the "social revolution" of peasantry (]. Delimeau, Strah na Zapadu, 366.) are not sustain­able. Simply, almost eighty years of Bosnian resistance to the new conqueror and his explicitly elaborated tactics of weakening the enemy, resulted with a series of interactions which due to the final aim of the inevitably stro nger party in these contacts, on the Bosnian side very often caused the appearance of primary emotions to pre serve the bare life. The whole complex of actions which derived from these emotions and tendencies can be defined as metus Turchrorum.

•·••·~~~~~Hil~1 ..... 103

SADRŽAJ

PREDGOVOR ......................................................................................................................... 7

Enes Pelidija, STANJE U BOSNI NEPOSREDNO POSLIJE GUBITKA SREDNJOVJEKOVNE DRŽAVNOSTI ................................... 9

Sedad Bešlija, SUDBINA BOSANSKIH TVRĐAVA U SVJETLU jsrjMALET POLITIKE: BOSNA I OSMANLIJE U DRUGOJ POLOVINI 15. STOLJEĆA .................................................................... 31

Kemal Bašić, OSMANLIJE I SJEVEROISTOČNA BOSNA U XV STOLJEĆU ............................................................................................................ 57

Dženan Dautović, METUS TURCHORUM- STRAH OD TURAKA U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI .............................................................................. 75

Adis Zilić, VLATKOVIĆ! OD PROGONSTVA SA BAŠTINA 1456. DO PADA POČITELJA 1471. GODINE .................................................................. 105

Midhat Spahić, FRANJEVAČKI SAMOSTANI NAKON POLITIČKOG SLOMA SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE ............ 139

Eima Korić, O LIČNOSTI FERHAD-PAŠE SOKOLOVIĆA ............................... 147

Muamer Hodžić, ZNAČAJ MUHIMME DEFTERA U IZUČAVANJU HISTORIJE BOSNE I HERCEGOVINE OSMANSKOG PERIODA .................. 155

5

't>LOZ''OAafeJes

n/\3rVHVS n nnttOlSI VZ lnlllSNI

\fAOO\fH >IINH09Z

3NIA3rlVH>t 3>1SNVSOĐ 3rNVrVASO O>ISNVWSO