Metodologija Naunog IstraivanjaPrezentacija 1.Vreme kada se kao
bioloka vrsta pojavio prapraovek sigurno na prvi pogled i nije imao
prevelike anse da opstane u prirodi. Nije bio ni previe brz ni
snaan, niti je umeo da pliva ni da leti. Kao takav bio bi prelak
plen za bre i snanije ivotinje.Bio bi da ta nejaka bioloka vrsta
nije dobila um, mnogo veeg kvaliteta nego bilo koja druga bioloka
jedinka. Zahvaljujui umu, ovek je kompenzovao, sve svoje roenjem
steene slabosti, opstao u prirodi i jo vie podinio je sebi,
evoluirao i razmnoio se do neverovatnih razmera.Nuna potreba da
preivi i opstane kao pojedinac i ili kao vrsta, oveka je usmerila
da istrauje, razvija stvaralake sposobnosti, odnosno da se bavi
naukom.Nauka je skup svih metodiki sakupljenih i sistematski
sreenih znanja, kako optih tako i onih u nekom specifinom podruju
ili aspektu stvarnosti.Nauka (lat: scientia - znanje;
grki:episteme; francuski i engleski:science; italijanski: scienza;
nemaki: Wissenschaft)Nauka, je jedinstvo otkria i dokaza, metoda i
sistema, istraivanja i izlaganja. Nauka, je objektivno, logiki
argumentovano i sistematizovano znanje o zakonitostima, injenicama,
uzrocima i pojavama u stvarnosti, steeno i provereno egzaktnim
posmatranjem, ponovljivim eksperimentom i valjanim
razmiljanjem.Korienje naunih metoda za dostizanje novih otkria se
naziva nauno istraivanje, i ljudi koji rade ta istraivanja se zovu
naunici. U uem smislu, nauka se naziva eksperimentalnom, dok je
svrha primenjene nauke, odnosno ininjerstva, praktino
upotrebljavanje naunog znanja.Pria o nauci ne odnosi se na skup
znanja nego vie na skup postupaka. Nauka kao doktrina, smatra da
poseduje skup vie ili manje konanih istina, pa se sredite njenih
aktivnosti odnosi na njihovu sistematizaciju i prenoenje.S druge
strane, nauka polazi od pretpostavke da nudi najbolje reenje samo
za dato vreme, i da je nastanak novih i kvalitetnijih saznanja
neminovan.Sredite njenih aktivnosti je na metodi postupku sigurnog
dolaenja do novih saznanja, a kao posledica tog gledita, neizbean
deo metoda je skepticizam -posedovanje povratne sprege, gde
rezultati mogu promeniti dosadanja objanjenja.Da bi neto bilo nauka
mora da odgovori potvrdno na sledee:Da li je mogue smisliti
eksperimentalnu proveru?Da li to ini svet predvidljivijim?Ako moete
izmeriti ono o emu govorite, Vi znate neto o njemu, a ako to niste
u stanju, znanje Vam je slabo i nedovoljno; ustvari, to moe biti
samo poetak znanja, ali ste u Vaim mislima jedva kroili na prag
nauke pa ma koji bio predmet Vaeg prouavanja (Villiam Thompson -
Lord Kelvin).U Dijalektikom smislu nauka jeste: proces sticanja
novih znanja, proces prepoznavanja pojava u okruenju, sa ciljem
objanjavanja uslova ili uzroka tih pojava. Moglo bi se zakljuiti da
je osnovna misija nauke: da pojave registruje, opie, objasni, i
oceni verovatnou njihovog predvianja.Po prirodi tematike kojom se
bavi nauka je u naoj zemlji razvrstana u pet naunih polja:PRIRODNE
NAUKE,DRUTVENO-HUMANISTIKE,TEHNIKO-TEHNOLOKE,MEDICINSKE NAUKE
IUMETNOST.Optom se definicijom NAUKA moe odrediti kao celokupan
fond sistematizovanog i klasifikovanog ljudskog znanja, umenja i
iskustva, uslovljen stepenom drutvenog razvoja i sveu date
epohe.+NAUKA+SISTEM+INFORMACIJA+ISTRAIVANJENAUKA se moe odrediti
kao celokupni fond sistematizovanog i klasifikovanog ljudskog
znanja i iskustva, uslovljen sveu i stepenom razvoja date
epohe.SISTEM je skup elemenata u interakciji, kojima se moe
upravljati.INFORMACIJA je skup onoga to razmenjujemo sa spoljnim
svetom, dok se prilagoavamo i utiemo na njega.ISTRAIVANJE obuhvata
sistematski sprovedenu stvaralaku delatnost u cilju poveanja
ukupnog znanja. Nedvosmisleno, istraivanje obuhvata sistematski
sprovoenu stvaralaku delatnost u cilju poveanja ukupnog znanja i
njegovog korienja za nove primene, pa se klasifikacija moe uraditi
prema postavljenim pitanjima i oekivanim odgovorima: od elje za
osvajanje novog znanja, do elje da se unapredi i inovira postojea
tehnologija. Uobiajeno je da se razlikuju tri kategorije
istraivanja,1.FUNDAMENTALNA - Otkrie nepoznatih istina; Rezultat je
opte dobro i ne moe se patentirati.2. PRIMENJENA - Usmerena ka
konkretnim potrebama.3. RAZVOJNA - Eksperimentalni razvoj tehniko
usavravanje
Prezentacija 2.Logika i metodologija, Saznanje, Istina,
NaukaLogika je nauka o zakonima saznavanja istine. Ona tei da
utvrdi opta i nuna pravila po kojima moramo misliti da bismo
saznali istinu.Psiholoki zakoni su pravilnosti koje se ispoljavaju
u ljudskom miljenju u toku dugih perioda vremena bez obzira na to
da li je krajnji rezultat miljenja istina ili zabluda.POSTANAK I
RAZVOJLogikim se mogu nazvati samo ona pravila koja uvek od
istinitih polaznih uverenja (premisa) vode istinitim zakljucima.
Pre nego to je postala nauka, logika je dugo postojala u praksi
ljudskog miljenja, kao skup pravila kojima su se ljudi spontano
sluili iako ih nisu bili svesni i nisu bili u stanju da ih izloe u
eksplicitnom, teorijskom vidu. Logiku kao nauku prvi je sistematski
izloio antiki grki filozof Aristotel (384-322 g. p. n. e) u delu
Organon. Znaajne doprinose logici dali su pojedini kineski i
indijski filozofi, kao i neposredni Aristotelovi prethodnici u
Grkoj filozofiji: Sokrat i Platon. Meutim, tek je Aristotel stvorio
logiku kao celovitu nauku obuhvativi sve elementarne oblike
miljenja: poimanje, suenje i zakljuivanje.Sem toga, Aristotel je
uoio razliku izmeu prouavanja: oblika miljenja koje polazi od
utvrenih - pouzdanih znanja i oblika miljenja u sloenim situacijama
gde su nae premise nepotpuna - verovatna znanja
Neposredni sledbenici Aristotela uglavnom su se zadovoljavali
komentarisanjem njegove logike. U srednjem veku Aristotelova logika
je nala svoju upotrebu u analizi i dokazivanju hrianskog uenja,
iako su uvedene i neke znaajne formalne inovacije (logike relacije
koje Aristotel nije uzimao u obzir) Nastanak moderne prirodne
nauke, poev od Galileja, i veliki zamah eksperimentalnih
istraivanja uslovili su razvoj uenja o metodi naunog
istraivanja.Tradicionalna Aristotelova logika se i dalje razvijala
kao formalna logika nauka, jer se uglavnom bavila formalnom
korektnou zakljuivanja i dokazivanja.Uporedo sa logikom razvijala
se metodologiijja naunog istraivanja, iji je glavni problem bio:
kako doi do naunih zakona i teorija polazei od utvrenih iskustvenih
injenica.U 19.veku je formalna logika (o kojoj je Kant mislio da je
konana, zavrena nauka) doivela veliki zaokret i vrlo brzi razvoj.
Nedovoljno jasni, viesmisleni izrazi obinog jezika kojima se dotle
logika sluila zamenjeni su u potpunosti simbolima vrlo precizno
utvrdenog jedinstvenog znaenja.
Matematika logikaOperisanje simbolima obavljano je po vrlo
egzaktnim matematikim pravilima. Podruje formi miljenja je veoma
proireno u odnosu na tradicionalnu logiku. Na ovom novom tipu
logike (koja je okarakterisana kao simbolika ili matematika logika)
paralelno se, pogotovo u poslednjim decenijama XIXveka razvijala i
neformalna logika, naroito kao:METODOLOGIJA NAUNOG
ISTRAIVANJA.Mnogi logiari danas smatraju da su to dve razliite
nauke i da je logika u uem smislu rei samo matematika ili simbolika
logika. Istina je jedinstvena, pa se utvrivanje uslova za saznanje
istine mora shvatiti kao celovit nauni zadatak za ije reavanje su
potrebne razliite discipline jedinstvene logike nauke.LOGIKA i
FILOZOFIJALogika je deo filozofije. Istraivanje uslova saznanja
istine jeste jedan od bitnih odnosa oveka prema svetu: znati istinu
znai imati adekvatne informacije o stvarnosti onakvoj kakva je,
nezavisno od naih elja i interesa. Razne filozofske discipline bave
se problemima oveka i sveta:Ontologija (Filozofska disciplina koja
raspravlja biu kao bivstvujuem, kao i njegovim optim,
fundamentalnim i konstitutivnim odreenjima), istrauje osnovnu
strukturu sveta u celini; ona se pita: ta jeste, na koje naine
bivstvuje, kako je povezano, ta je specifino za ljudsku
egzistenciju u odnosu na prirodu, itd.Epistemologija (nauka o
saznanju), istrauje koje su mogunosti naeg saznanja, da li zaista
moemo doi do pouzdanog znanja o onom to objektivno postoji, koji su
to supitni oblici saznanja.Logika je oigledno tesno povezana sa
teorijom saznanjaAksiologija (nauka o vrednostima), istrauje ono to
treba da bude, dakle osnovne ljudske projekte i ideale, kao sto su:
moralno dobro, koje je predmet posebne discipline etike, lepota
koja je predmet estetike, pravednost koja je osnovna vrednost
filozofje prava, itd.Niz filozofskih disciplina u kojima se
prouavaju osnovni pojmovi i naela posebnih nauka (kao to su
politika filozofija, socijalna filozofija, filozofija prirodnih
nauka)Filozofska antropologija koja se bavi prouavanjem optih
karakteristika ljudske prirode.U onoj meri u kojoj je filozofija
nauka, ona se slui metodama racionalnog sistematskog miljenja, a
kao injeniki materijal koristi ve utvrene rezultate posebnih
nauka.Filozofska razmiljanja ne moraju imati nauni karakter (dela
Artura Sopenhauera, Fridriha Nicea, Ralfa Valda Emersona, Anrija
Bergsona i Martina Hajdegera nisu nauna dela ni po stilu ni po
metodi, ali su filozofska po svom celovitom pristupu oveku i svetu,
po svom zahvatanju najdubljih problema ovekove egzistencije, koja
prevazilaze uske granice bilo koje specijalne nauke). Ipak i ovakva
filozofija koja moe imati kvalitet vrsne literature, razlikuje se
od filozofske poezije po svom racionalnom, pojmnovnom izlaganju i
obraanju umu, a ne preteno emocijama.Kao to vidimo filozofija i
nauka se delimino ukrtaju. Jedan deo filozofije nije nauka ve je
blii literaturi, dok se, s druge strane, daleko najvei deo nauke
razlikuje od filozofije po tome to se bavi posebnim problemima na
vrlo specijalizovan i nuno jednostavan nain.Primer: atomska fizika
prouava iskljuivo pojave i procese u kojima uestvuju najsiunije
(subatomske) estice materijalne stvarnosti, hemija se bavi
meusobnim reakcijama atoma i molekula raznih prirodnih elemenata,
biologija prouava pojave ivota, predmet sociologije su drutvene
pojave, procesi, ustanove, a psihologije -psihiki procesi
pojedinanih osoba ili drutvenih grupa.Filozofija do svojih
celovitih uvida i teorije o oveku i svetu dolazi sintezom ili
kritikom analizom sabranih, sistematizovanih, posebno naunih
znanja.Nauno i zdravorazumsko saznanjeZdravorazumsko znanje se
zasniva na ulnom iskustvu i spontanom razumskom zakljuivanju u kome
je elementarna logika prisutna ali nije dovedena do svesti, nije
nauena iz knjiga. Zdravorazumsko znanje se razlikuje od mita,
magije i religije po tome to ne prihvata nita na veru ve samo ono
to se moe uti, videti, doznati od stvarnih svedoka nekog dogadaja.
Otklon od praznoverja i sujeverja i iskorak ka nauci.LOGIKA ZNAAJ I
PODELAPrethodna ivotna iskustva i specifina znanja o datoj oblasti
usmeravaju nas - a da toga nismo ni svesni - kako treba misliti u
datom sluaju, kao to deca, sluajui govor odraslih i putem
sopstvenog govora koji odrasli ispravljaju, naue da do izvesne mere
govore gramatiki pravilno pre nego to se u koli sretnu sa
gramatikim pravilima. Izuavanje logike je, ipak, od velikog znaaja.
Pojedinac usvom linom ivotu nikad ne moe postii tako veliko
iskustvo, s jedne strane o logikim grekama, s druge strane o
oblicima ispravnoga miljenja, da bi mu ono moglo potpuno zameniti
poznavanje kritike teorije o miljenju, odnosno logike.Uei se na
grekama oveanstvo je usvojilo: da se jedna re mora definisati pomou
rei ije je znaenje ve jasno a ne pomou rei koje su jo nejasnije od
one koju pokuavamo da definiemo. da se prilikom klasifikovanja
predmeta oni moraju deliti s obzirom na jedno isto opte svojstvo
(princip podele) a ne s obzirom na nekoliko principa podele u isti
mah. da ono to vai uopte vai i za pojedinane sluajeve, dok ono to
ne vai uopte ne moe vaiti ni za pojedinane sluajeve ponaosob
uzete.Poznavanjem ovih pravila mogu se izbei vekovne greke. Da bi
mogla da utvrdi izvesne zakone saznanja, logika, pre svega, mora da
proui osnovne elemente miljenja, odnosno osnovne misaone oblike i
misaone radnje. Tri osnovna misaona oblika - logike forme - jesu: -
pojam - sud - zakljuakZakljuivanje je svako povezano i obrazloeno
miljenje, kojim se nesto tvrdi. Ono sto se dobije kao rezultat
radnje zakljuivanja predstavlja jedan odreeni misaoni oblik i zove
se zakljuak. Zakljuak se moe raslaniti na, sudove, a sudovi na
Pojmove.Misaoni oblici (pojam, sud i zakljuak) obrazuju se i
meusobno povezuju razliitim misaonim radnjama: uporeivanjem
identifikovanjem i razlikovanjem analizom i sintezom apstrakcijom i
generalizacijom definicijom i klasifikacijom indukcijom i
dedukcijomNavedeni misaoni oblici i radnje predstavljaju elemente
od kojih se miljenje sastoji, a onaj deo logike koji se bavi
njihovim prouavanjem zove se elementarna logika.Prezentacija
3.STRUKTURA NAUNOG ZNANJA -injenice, Zakoni i TeorijeU osnovne
funkcije nauke spada: objanjavanje poznatih - izvesnih i
predvidanje neizvesnih i novih, do tada nepoznatih injenica. Naune
teorije koje se odnose na istu oblast stvarnosti uporeuju se prema
uspenosti objanjavanja i predvianja injenica u toj oblasti
stvarnosti.Izraz INJENICA" se upotrebljava dvojako: da oznai
sintetiki iskaz kojim se tvrdi neko stvarno stanje stvari
(postojanje objekta, svojstva, odnosa, pojave, stanja i sl.) da
oznai samo to stanje stvariinjenice se dele na: sirove (brutalne")
Trava je zelena institucionalne okovi je na Mastersu pobedio
Federera." (Vae samo uz uslov postojanja nekih institucija i
pravila (ovde: teniskog takmienja) ) zdravorazumske (izraene su
iskazima prirodnog govornog jezika, a smisao takvih iskaza
shvatljiv je svim osobama koje razumeju taj jezik i kontekst u
kojem su izreeni) naune (izraene su iskazima odgovarajueg naunog
jezika specifine terminologije, a njihov smisao je shvatljiv u
kontekstu odgovarajue naune teorije)INJENICE se, takodje, dele na:
EMPIRIJSKE (iskustvene) i TEORIJSKE.EMPIRIJSKA - injenica je
sintetiki iskaz o konkretnom objektivnom (dogaaju, procesu,
objektu, stanju, odnosu i dr.) koje ljudi mogu opaati i koje se
tumae u sistemu preteno iskustvenih pojmova (pri uslovu da im ula
normalno funkcionu i da je iskljueno delovanje takvih inilaca kao
to su afektivna stanja, predrasude i drugo). Takvi (dogaaji,
objekti, procesi, stanja), mogu da postoje nezavisno od oveka, on
ih ne saznaje onakvim kakvi su oni sami po sebi", nego ih saznaje
unekoliko preobraene svojim ulnim i saznajnim procesima. (Na pr.
ZVUK)TEORIJSKE INJENICE su takvi elementi znanja koji se tumae u
nekom sistemu preteno teorijskih izraza, odnosno pojmova. Teorijske
od empirijskih injenica nije mogue otro razgraniiti, pa je bolje
govoriti o "preteno empirijskim" i "preteno teorijskim" injenicama.
Nema iskustvene injenice koja bi bila iskljuivo rezultat opaanja:
svaka injenica ukljuuje odreena teorijska znanja. injenice nisu,
kako se najee smatra nesporne i nisu potpuno neutralna osnova u
odnosu na koju se proveravaju i ocenjuju naune teorije. injenice su
pojmovne formulacije i neizbeno su "optereene" teorijskim
sadrajem.NAUNI ZAKONNaunim zakonom se naziva sintetiki,
univerzalan, teorijski zasnovan i istinit iskaz koji se odnosi na
neku prirodno postojeu pravilnost u odreenoj oblasti stvarnosti.
Osnovne funkcije naunih zakona su:1. da saima mnoge iskustvene
injenice;2. da omoguava davanje naunih objanjenja3. da omoguava
nauna predvianjaVrste naunih zakona:uzroni i razvojni zakoni
izraavaju nepromenljivi poredak u zavisnosti izmeu dogaaja ili
svojstava. Uzroni zakoni - govore o takvom odnosu izmeu pojava u
kojem jedna pojava predstavlja nuni, dovoljni i aktivni uslov druge
pojave. U tom se sluaju prva pojava naziva uzrokom, a druga -
efektom ili posledicom. Primeri: Kad god varnica proe kroz meavinu
kiseonika i vodonika, gasovi isezavaju i nastaje voda."Razvojni
zakoni - ne izraavaju dovoljne uslove iako mogu izraavati nune
uslove. Razvojni zakoni imaju opti oblik: "Ako (X) ima osobinu (P)
u trenutku (t1), onda (X) ima osobinu (Q) u trenutku (t2) koji je
kasniji od trenutka t1". Primer: "Formiranje plua u ljudskom
embrionu nikada ne prethodi formiranju krvotoka."Korak ka pojmu
uzronosti predstavlja zapaanje da postoje stalni odnosi u
raznovrsnim zbivanjima, uz najrazliitije uslove i pri svoj
sloenosti promena i transformacija.Tako, npr., predmeti koji se na
koji god nain ispuste sa neke visine uvek padaju na
zemlju.Podrobnije izuavanje brzine padanja pokazuje da je ubrzanje
konstantno, ako se moe zanemariti otpor vazduha; mogue je nai i
optu relaciju koja vai i onda kad se taj otpor mora uzeti u obzir.
Moe se navesti beskonano mnogo takvih primera. Iz optosti te
znaajnosti zbivanja moe se izvesti zakljuak da stalnost nekih
odnosa u skupu razliitih transformacija i promena nikako nije
sluajna. Nuni odnosi meu predmetima, dogaajima, uslovima, itd. u
datom trenutku i istim tim stvarima u nekom drugom trenutku
oznaavaju se kao uzroni zakoni.Ovde se, meutim, susreemo s novim
problemom. Naime, nunost uzronog zakona nikad nije apsolutna.
Isputeno telo pada: Ali ako se radi o komadu papira, i ako sluajno
dune jai vetar, papir se moe i podizati. Vidimo da se prirodni
zakon moe shvatiti kao nuan samo uz apstrhvanje sluajnih okolnosti;
one su, zapravo, nezavisni inioci, izvan delokruga dotinog zakona,
pa se stoga i ne mogu podvesti pod uticajem tog zakona. Takve nas
sluajne okolnosti dovode do pojma sluaja. Vidimo da je nunost
prirodnog zakona uslovna, jer je primenjiv samo ukoliko se takve
sluajnosti mogu zanemariti.Statistiki zakoni izraavaju
nepromenljive statistike odnose - ili odnose verovatnoe. Zakoni
koji izraavaju postojanje odnosa funkcionalne zavisnosti u
matematikom znaenju rei funkcija i nekim drugim vrstama naunih
zakona. Statistiki zakoni izraavaju nepromenljive odnose verovatnoe
meu dogaajima ili svojstvima, odnosno globalnu pravilnost u
iregularnim pojavama posmatranim u nizu. Statistiki zakoni,
omoguuju priblino predvianje svojstava ponaanja nizova ili velikih
uzoraka pojedinanih sluajeva, a da ne moramo zalaziti u iri
kontekst pojave kako bi smo u procesu otkrili nove uzrone veze koje
odreuju detalje pomeranja pojedinih lanova takvih nizova ili
uzoraka. Primer: Statistika verovatnoa da e se atom radona raspasti
tokom perioda od 3,82 dana je 0,5.".Zakoni funkcionalne zavisnosti
se dele: Zakoni koji tvrde uzajamnu zavisnost izmedu promenljivih,
tako da promena jedne promenljive biva praena promenama drugih
promenljivih Primer: Njutnov zakon gravitacije Zakoni koji govore
kako promena jedne veliine u nekoj jedinici vremena utie na neke
druge veliine (takozvani "dinamiki zakoni") Primer: Galilejev zakon
slobodnog pada.Naune teorije i modeliNauna teorija je osnovna
jedinica naunog znanja. Pod sistemom naunog znanja podrazumeva se
ureen, povezan, reverzibilan skup naunih teorija, naunih zakona i
naunih injenica koji se zasniva na odredjenim principima. Izraz
teorija se upotrebljava sa razliitim znaenjima: neko gledite
(retko) neka koncepcija (ponekad) jedna ili vie hipoteza (ee)
jedinstveni sistem zakona i hipoteza se objanjava stvaralakom moi,
itd. (najee) Teorija je ureeni skup zakljuaka (iji svi elementi
stoje u eksplicitno utvrenim relacijama), koji se obino sastoji iz
jedne ili vie teza i iz argumentacije, kojom se te teze
potvrduju.Teorije nisu samo sredstvo i cilj nauke, ali su i same
predmet prouavanja. Najprihvaenije gledite (Karnap, Frank, Hempel i
dr) dri da je teorija sastavljena od: hipoteza teorije (skup iskaza
koji sadri aksiome i teoreme - logike posledice dedukovane iz
aksioma); renika za hipoteze (iskazi koji povezuju aksiome sa
teoremama); i modelaRazne filozofske discipline bave se problemima
oveka i sveta.Hipoteze su teorijske tvrdnje o odnosima izmedu
odreenih entiteta. One se sastoje iz dve ravni : aksioma
(postulata, primitivnih iskaza", neizvodivih i empirijski
neproverljivih) iz kojih se pomou logikih operacija izvode logike
posledice. teoreme (derivatni, iskustveno proverljivi iskazi)
Primer: Izrazi ove dve ravni jasno se razlikuju: - spin", gen",
super ego" pripadaju teorijskom jeziku - pritisak", boja", toplota"
pripadaju empirijskom jeziku. U empirijskim naukama hipoteze i
teorijski izrazi (npr. elektron, gen, inteligencija i sl.) moraju
da budu povezani sa iskustvenom osnovom (iz koje crpe svoje
znaenje).MODELIModel olakava semantiko tumaenje teorijskih izraza i
razumevanje teorije. Model je svaka pojava koja je po definiciji
slina prouavanoj pojavi, a dva sistema su strukturalno slina jedan
drugom ako i samo ako izmedu njih postoji odnos izomorfizma (isto
oblija). Izomorfizam je slinost izmedu objekta i modela, koji
podrazumeva dva zahteva: MODELI1. Postojanje korespodencije jedan
prema jedan izmeu elemenata modela i elemenata onoga iji je to
model; i2. Odravanje neke relacije (ako model radi" na isti nain
kao original - potpunost izomorfizma).1. Materijalni (stvarni
sistemi kao primer teorijskog principa) 2. Teorijski:a) Idealni
modeli (koji se zasnivaju na idealizovane entitete i predstavljaju
deo hipoteza neke teorije) Ikoniki (npr. "brava-i-klju" enzima u
fiziologiji) simboliki (npr. demokratsko drutvo u politikim
naukama) .b) modeli interpretacije (neke teorije) konceptualni
(predstavljaju interpretacije apstraktne teorije posredstvom
pojmova koji pripadaju nekoj neapstraktnoj teoriji) injeniki
(nastaju kada se nekom apstraktnom sistemu da neka neformalna
interpretacija (npr. fizika interpretacija euklidovske geometrije))
meoviti (ukljuuju i injenike i konceptualne interpretacije (npr.
opsta teorija automata))
Prezentacija 4.FAKTORI ORGANIZOVANE ISTRAIVAKO-RAZVOJNE
DELATNOSTIPrema definiciji - prihvatljivoj za praktine ciljeve
tehnologija istraivanja mogla bi da podrazumeva jednu racionalnu
operativnu celinu svih inioca koji uestvuju u istraivakom procesu.
Klasina shvatanja istiu tri osnovna faktora istraivanja: faktor
ovek, faktor metod i faktor laboratorijaSavremena metodilogija
naunog istraivanja unosi nove elemente, bitne za funkcionisanje
nauke i istraivanja: faktora organizacije, naune politike,
planiranja i programiranja.Uprkos injenici da istraivanje nije
rutinska delatnost, praktinu pomo istraivaima mogue je uspostaviti
kroz neki skup principa, preporuka, procedura i optih tehnika, ime
se moe poveati efikasnost i produktivnost istraivanja. Stoga faktor
metod zasluuje posebnu panju.FAKTOR OVEKO karakteristikama
istraivaa moe se voditi kreativna rasprava, a pojam kreativnost
sastoji se od elemenata stvaralakih ideja, stvaralakog umenja i
stvaralakih mogunosti.U stvaralakom procesu postoje nivoi koji vode
do reenja naunih pitanja, te moe biti rei o: orijentaciji:
formulisanje problema, pripremi: sakupljanje specifinih injenica,
ananizi: klasifikacija raspoloivih injenica, idealizaciji:
proizvodnja alternativnih ideja, inkubaciji: zaustavljanje potrebno
za izazivanje bleska intuicije, sintezi: ujedinjavanje sakupljenih
injenica, i evaluaciji: kritika zadranih ideja,Zajedniko miljenje
mnogih autora da se od svih traenih karakteristika najree sree
originalnost manifestovana kroz nezavisnost duha, inicijativu,
matu, intuiciju i genijalnost. Mogue je nabrojati velik broj
specifinih osobina istraivaa, kao to su: velika energija,
inventivnost, spoznajne sposobnosti, elja za posedovanjem injenica
i principa, tenja za pronalascima, uspenost u eksperimentisanju,
upornost, nezavisnost, sposobnost za saradnju i timski rad,
intuicija...Bez detaljnih komentara mogao bi se jedan idealan skup
karakteristika formulisati i u narednih deset taaka: potenje pred
samim sobom, inteligencija (mo analize), intelektualnost (mo
sinteze), samodisciplina, visok stepen strpljivosti,
preduzimljivost i inicijativa, nezadovoljstvo sa onim to postoji,
poverenje u sopstveni sud, fanatizam i mata.U pogledu motivacije
istraivaa, - radoznalost o prirodi stvari, o nepoznatom i oekivanom
kao primarni motiv, uz ponos zbog uspeha, presti ili povieni
materijalni standard kao sekundarni, po pravilu obezbeuju najvie
domete. Po tipu se istraivai mogu svrstati u dve osnovne grupe:
racionalisti i empiriari.Racionalista - je sklon apstrakciji, on
tei da to pre stvori model ili teoriju. Pritom se oslanja na
najmanju koliinu akata: u krajnosti je re o istraivau koji eli da
nae probleme koji se uklapaju u njegovu teorijsku
strukturu.Empiriar - tei da upozna sve injenice pre nego to
formulie problem ili hipotezu, pri emu obino osea da ne zna
dovoljno. Empiriar tei da manipulie sa specifinim i konkretnim,
racionalista sa optim i apstraktnim.Kombinujui tim od istraivaa
razliitih po tipu, grupa moe biti kompletnija. Racionalista i
empiriar mogu, naime da se dopune: racionalista inspirie empiriara
da organizuje svoje podatke radi precizne formulacije problema i
teorije, empiriar utie na racionalistu da povee svoje apstraktne
generalizacije sa tekuim - realnim problemima.Bez obzira na
injenicu da na zrelost u stvaralatvu bitno utie nauna disciplina u
kojoj radi istraiva,a i neke individualne okolnosti, statistike
uraene u vie zemalja pokazuje da je period izmeu 30-te i 40-te
godine ivota najplodniji u naunoj produkciji. Dananji zahtevi
dovode i do dileme u pogledu fizionomije istraivanja: naunik ili
menader. Operativno novo znanje pripada svakako najcenjenijim
stratekim komponentama modernog industrijskog privreivanja, te bi
uz evidentnost parole research is a big business i u vanamerikim
okolnostima drugi tip vodeeg oveka u istraivakoj organizaciji mogao
dobiti prevagu.Naune teorije i modeliKao poslednje zasebno pitanje
u razmatranju faktora ovek u istraivanju u okviru kursa MNIR -stoji
suvie dugo bavljenje problemima u jednoj uoj oblasti, to je poee
povezano sa iscrpljivanjem novih, originalniih ideja, psihofizikim
zamorom i nezadovoljstvom zbog stagniranja. Lek je promena sredine
(oblasti ili delatnosti), ili paralelen rad na razliitim
programima.Prezentacija 5.FAKTOR METODIstorija nauke, kao deo NAUKE
O NAUCI, obiluje nizom primera za naine na koje se u prolosti
dolazilo do novih naunih saznanja, to omoguava pretpostavku o
postojanju opteg postupka, zajednikog u nauci. Postupak kojim se
proveravaju stavovi i uverenja, zasnovan na primeni logike i
zdravog razuma (kako u redosledu poteza, tako i u razmiljanju), moe
se nazvati nauni metod, i on predstavlja jedan od osnovnih faktora
nauke i istraivanja. Radi razlikovanja korisno je prethodno samo
pomenuti nekoliko moguih konkurentnih metoda, na primer: metod
istrajnosti, metod autoriteta ili metod intuicije.Prvi se zasniva
na inerciji ustanovljenih svhvatanja i iskustava, drugi na
hijerarhijskom stupnjevanju istine, a trei na stavovima koji su
"oigledno istiniti" pa stoga ne omoguavaju sumnju - i svi su oni
nenauni.Vremenska ogranienja-Potreba za mogunou prikupljanja
podataka na licu mesta (sirovih podataka) u domenu istraivanja-Teko
je izabrati kljune aspekte upravo zbog ogranienja- Potreba za
nalaenjem odgovarajue literature-Vano je odrediti sutinu
istraivanja-Praktini projekti su tei nego teorijski- Treba nai
pravu soluciju- Zahtevaju teoretsku podlogu za reavanje
problema-Zahtevaju supervizijuKlasini proces istravanjaMetodologija
izrade strunog radaDEFINISANJE PROBLEMA- Motivacija, nauno - struna
i drutvena opravdanost, nedostatak znanja o problemu-Mogunost
reenja problema, interes od dobijenih rezultata, israivaki afinitet
i sposobnost istraivaa-autora prema konkretnoj oblasti.PRIKUPLJANJE
INFORMACIJA O PROBLEMU-Prouavanje - ANALIZA dokumenata nosioca
informacija o problemu, primarni izvori- Sekundarni izvori (asopisi
i monografije)- Izvori nauno-strunih informacija- Naunici i
strunjaci iz odreenih oblasti (kongresi, simpozijumi, struni
sastanci)OSNOVNE KARAKTERISTIKE PISANJA NAUNO-STRUNOG RADA-Obim
rada prilagoditi funkciji (kratkoa -jasnoa).PRINCIPI PISANJA RADA-
Poinje se uglavnom novijim informacijama vezanim za problem, sa
izuzetkom kada se radi o istorijatu.- Izbegavati beznaajne
injenice, koristiti se samo znaajnim informacijama, usko vezanim za
temu.- Izbegavati ponavljanje ve prezentovanog u prethodnim
poglavljima-Jedinstvo i sklad podrazumeva postepeno prelaenje iz
jednog dela rada u drugi, sa ciljem stvaranja jedinstvene celine.-
Originalnost rada potpuna originalnost je malo mogua.Meutim,
najmanji doprinos u reavanju nekog nauno-strunog problema, ogromni
je doprinos svakog pojedinca - istraivaa.STRUKTURA NAUNO STRUNOG
RADA- Opti cilj svakog nauno strunog rada je dobijanje novih,
originalnih rezultata-Osnovni cilj je originalni doprinos autora
teoriji i praksi na koju se rad odnosiPROTOKOL PISANJA RADALogiki
redosled pisanja:- Naslov rada- Uvod- Pregled literature (dosadanja
istraivanja)- Cilj rada- Hipoteze / pretpostavke- Metodologija
rada- Rezultati rada- Diskusija rezultata- Zakljuak- Predlog mera-
Literatura (reference)- PrilogNASLOV RADANaslov treba da bude
jasan, precizan, potpun i po mogunosti to krai. Osobine dobrog
naslova su:-da se lako pamti-da inspirie itaoca na razmiljanje-da
usmerava panju i budi interesovanjeNaslov treba da ukazuje na
sutinu sadraja rada, zbog obrade i indeksiranja za baze podataka
key words (kljuna re)UVOD- Krai deo rada, koji direktno ukazuje na
sutinu problema,-Nagovetava cilj u poslednjoj reenici- Formulacija
i definisanje problemaPREGLED LITERATURE (DOSADANJA ISTRAIVANJA)-
Dostignuti rezultati istraivanja o problemu koji se obrauje;-Obim
sadraja ovog poglavlja zavisi od "teine"rada (problema);- Dovoljno
vremena za "izvore" informacija;- Konkretna pouzdana nauno-struna
literatura;-Usvajanje znanja "transfer uenje" (sve to znamo od
nekog smo prethodno nauili);-Citiranje autora iji su rezultati
doprineli radu;-Dokaz poznavanja materije o kojoj sa pie -teorijska
hipoteza.CILJ RADA- Definisati na kratak, jasan i precizan nain
usmeren ka problemu koji se obrauje.-Mogue je postaviti vie
ciljeva.HIPOTEZE RADA-Glavna-sutinska hipoteza - pretpostavka
autora o reenju izabranog problema.-Hipoteza se oslanja na poznato
i slui saznavanju nepoznatog.-Radna hipoteza - teorijska hipoteza;
sutina nauno-strunog rada. Mora biti postavljena jasno, precizno i
mora biti podlona proveravanju.-Testiranje hipoteze (parametriski,
neparametriski testovi).-Eksperiment - prihvatanje ili odbacivanje
radne hipoteze.METODOLOGIJA RADA-Procedura - opis naina rada-Izvor
raspoloivih podataka - informacija- Subjekt - laboratorija, vreme i
mesto istraivanja-Predmet istraivanja-Metod istraivanja-Procedura
obrade podataka statistika metodologija-Uzorak, testiranje
hipoteze, nain provere statistike znaajnostiREZULTATI
RADA-Rezultate rada rangirati po znaajnosti - loginom
redosledu-Obeleja sa parametrima se prikazuju tabelarno i grafiki
(numeriki i deskriptivno)- Odvojiti bitno od nebitnog-Kratak opis -
naslov tabele (grafikona)-Statistiku znaajnost prikazati numeriki
ispod tabeleDISKUSIJA REZULTATA RADA-Uoptavanje dobijenih rezultata
rada-Analiza, objanjenje, komentar u funkciji to bolje prezentacije
rezultata rada-Uoavanje znaajnosti rezultata rada-Povezivanje
literarnih navoda i rezultata rada-Kreativnost, znanje, iskustvo
autora u odnosu na rezultate-Citiranje autora iji su rezultati
doprineli istraivanjuZAKLJUAK-Sadrajan i jasan odgovor na
postavljeni cilj i hipoteze rada-Zavrno miljenje autora proisteklo
iz znaajnosti dobijenih rezultata rada-Potovanje etikih normi
istraivanja (ne navoditi tue zakljuke, nego svoje)-Zakljuivanje
sprovesti u obliku kratkih reenicaPRAVCI DALJEG
ISTRAIVANJA-Nauno-struno opravdanje postignutog, donosi progres i
primenu dobijenih rezultata u konkretnoj oblasti-Prijektovati
pravce daljih istraivanja, u cilju unapreenja rezultata o problemu
tretiranog u istraivakom procesuPrezentacija 6.FAKTOR METOD,
CIKLINA PRIRODA NAUNOG METODAIstraiva je pre svega opservator, i on
pokuavada opie ono to uoava, i to oekuje da e videti u budunosti -
na osnovu svojih teorija stvara pretpostavke koje potom proverava
faktima.U naunom metodu se polazi od injenica i okonava sa njima, s
time da zavrne injenice jednog ciklusa predstavljaju ulaz u sledei.
Istraiva se pri tome ne dri svojih teorija, ispreman je da ih
napusti kada ih injenice demantuju.U skladu sa faktima iznalazi se
nova ili poboljana teorija, a kako istraivanje predstavlja
beskrajan lanac progresa nauke, moe se oekivati da ciklini proces
beskonano traje. Slogan amerikih hemiara teorija vodi, eksperiment
odluuje. Jedan ciklus naunog procesa, pri emu horizontalna linija
razdvaja svet materijalnih injenica (opservacije, esperiment) od
sveta teorija.Klasini proces istraivanjaPrvi korak dovodi do
originalnog zapaanja, do teorije. Indukcija predstavlja formiranje
hipoteza ili teorija zasnovanih na skupu poznatih injenica. Ukoliko
je re o teoriji koja se moe iskazati matematiki, sva fakta na
osnovu kojih je ona postavljena se uklapaju u razvijenu
formulu.Sada je potrebno poi nazad u svet faktora (proireni skup
injenica) da se proveri istinitost usvojene teorije. Indukcijom se
od posebnog prelazi na opte, ona je po nekim shvatanjima
najkreativniji deo istraivakog posla. Nemogue je, meutim, da se
sprovede direktna provera nekog opteg zakona, nego valja ispitati
ta on govori o odreenim injenicama posebnim dogaajima.Stoga se
logikom analizom - dedukcijom predvia (stepen predikcije) kako se
poseban dogaaj iskazuje optim zakonom. Potom se, posredstvom
opservacije ili eksperimenta, u poslednjem stepenu ciklusa vraa
injenicama, te se kroz verifikaciju utvruje ispravnost predikcije,
tj.istinitost teorije u odnosu na novi skup injenica. Ukoliko
verifikacija nije pozitivna, potrebno je indukovati novu, poboljanu
hipotezu koja obuhvata i novu injenicu.TEHNOLOGJA
ISTRAIVANJAIstraivanje i razvoj nisu rutinske delatnosti. Postoje
mogunosti za poboljanje njihove efikasnosti, a za sticanje
sopstvenog iskustva potrebne su godine upornog rada. Stoga je od
koristi za planiranje i praktino izvoenje ovih delatnosti da se na
sistematski nain obrade neki principi, procedure, pravila i opta
tehnika, da se ukae na uobiajene zablude i greke, i da se skrene
panja na postojea pozitivna iskustva. Proces stvaranja neeg novog u
istraivakom i razvojnom radu mogue je strukturisati u osam
karakteristinih faza. izbor i definisanje istraivakog problema,
istraivanje literature, elementarni nauni metod, projektovanje
eskperimenata, projektovanje instrumentacije, izvoenje
eksperimenata, analiza eksperimentalnih podataka, i izvetavanje o
rezultatima.1. DEFINISANJE ISTRAIVAKOG PROBLEMAIzbor istraivakog
problema se moe razmatrati u makro ili mikro-okvirima. Utvrivanje
prioriteta na nacionalnom, odnosno meunarodnom planu, to je predmet
naune politike, ili pak izbor u okviru neke organizacije, grupe ili
pojedinaca.Uz praktinu nemogunost da se planiraju otkria (moe se
planirati rad), u fundamentalnim istraivanjima primaran motiv je
interes istraivaa i njegova radoznalost, dok je u primenjenim,
posebno u razvojnim istraivanjima, problem najee zadat, sa obino
iskazanim orijentacijskim rokovima, okvirnim sredstvima i krajnjim
ciljevima.Vano je naglasiti da moe da doe do osetnijih gubitaka
ukoliko problem nije korektno definisan. Moe se, naime, pokazati da
je problem realan, ali je trivijalan, da se reenje ne bi moglo
koristiti, ili da je program sugerisan na osnovu pogrenih zapaanja
i prethodnih analiza. U vieslojnim tokovima informacija i
odluivanja treba da aktivni istraiva to vie zna o problemu, kako se
javio, zato je vaan i ta se oekuje od rezultata, a takoe da su
pobuene simpatije i zainteresovanost za projekt.Veliku potekou pri
izboru problema i definsanju projekta predstavlja vojna ili
industrijska tajna, sa esto katastrofalnim gubitkom efekta.To je
est sluaj i kada pojedini istraivai nisu upoznati sa sadrinom i
ciljevima projekta, te ako koordinacija nije na potrebnoj visini.
Ne mogu se prenebrei ni pitanja prioriteta, kao ni moralnih
aspekata (na primer, jaki zagaiva ivotne sredine).Pri ulaganju u
primenjena, posebno u razvojna istaivanja, ekonomski faktori imaju
odluujue mesto, te se esto kao definitivni kriterijum za
prihvatanje ili odbacivanje nekog programa usvaja predvianje mogueg
finansijskog efekta u sluaju uspenog istraivanja, sa procenom
mogunosti uspeha.2. Studija literature i INDOK- delatnostNaziv
INDOK (od informacije i dokumentacija) se danas iroko koristi za
specijalizovanu delatnost prikupljanja, istraivanja, obrade i
diseminacije (rasturanja) naunih i srunih dokumenata razliitog
oblika i karaktera. Kao bitno proirenje koncepta klasine
biblioteke, ova delatnost se izvodi u posebnim jedinicama i
institucijama u preduzeima ili u specijalizovanim organizacijama
(na primer: Centar za tehniku i naunu dokumentaciju u
Beogradu),Treba obezbediti cirkulaciju nauno-tehnikih dokumenata i
funkcionisanje INDOK slubi i nacionalnim i meunarodnim okvirima.
Dva osnovna cilja mogu da se oekuju od obavetavanja: pronalaenje
potrebnih informacija za predmet istraivanja, i asimilovanje
neophodnog dopunskog znanja za ire podruje istraivanja.Ogroman je
broj informacija koje se godinje publikuju u svetu, njihova
rasutost, moguna relevantnost ili jezike barijere stoje kao glavna
ogranienja mogunosti da se sve postojee informacije o bilo kom
pitanju proue.Struno-nauna literatura se moe strukturisati u tri
osnovne kategorije informativnih izvora: primarni izvori -
informacije autora u kojima se iznose rezultati sopstvenih
istraivanja, sekudnarni izvori - prenose itaocu informacije koje se
nalaze u primarnim izvorima, ali su date u saetim oblicima, i
tercijarni izvori - sve ostale informacije,opteg ili
specijalizovanog karaktera, u kojima se nalaze podaci iz primarnih
i sekundarnih izvora.Primarnim izvorima pripadaju: struno-nauni
asopisi i druge periodine publikacije, patentna literatura,
standardi, zbornici radova sa kongresa, simpozijuma, savetovanja i
kolokvijuma, zatim izvetaji, zbirke radova i drugi dokumenti
privrednih organizacija i naunih ustanova, doktorske i magistarske
disertacije.Sekudnarne izvore sainjavaju: izvodi (abstrakti,
referati) iz originalnih radova, registri naslova struno-naunih
lanaka (bibliografski podaci - adrese), pregledi (revije) stanja u
odreenoj nauno-tehnikoj oblasti.U tercijarne izvore se mogu
svrstati: enciklopedije, prirunici, knjige (udbenici i
monografije), publikacije sa razliitim obavetenjima korisnim za
istraivaa. Pouzdan sistem odlaganja, odnosno sistem za pronalaenje
informacija, predstavlja poseban izazov u INDOK slubama, i ne
ulazei u ovom delu kursa MNIR u detalje, istiu se dva danas najea
sistema:1. sistem univerzalne decimalne klasifikacije UDK (na
univerzalan nain, koristei decimalno strukturisanje obuhvata celo
podruje ljudske delatnosti) i2. deskriptorski jezici (koordinatno
indeksiranje korienjem standardnih kljunih rei -deskriptora).UDK
sistem, predloio ga je M. Dewey u SAD jo 1876 god. celokupno
ljudsko znanje se deli na deset glavnih odeljaka: Glavne tablice
UDK obuhvataju sve naune i strune oblasti i ostale vidove ljudske
delatnosti rasporeene u deset osnovnih grupa koje su oznaene
brojevima :0 Opte1 Filozofija2 Religija, teologija3 Drutvene nauke4
Prazna od 1964. (ranije je popunjavala filologija)5 Matematika.
Prirodne nauke6 Primenjene nauke. Medicina. Tehnika7 Umetnost.
Arhitektura. Fotografija. Muzika. Razonoda. Sport8 Knjievnost.
Jezici. Lingvistika9 Geografija. Istorija. BiografijeKoordinatno
indeksiranje je nain izraavanja osnovne sadrine dokumenta odreenim
skupom kljunih rei. Kljune rei su rei govornog jezika (prednost nad
UDK: ne treba prirunik u vidu "telefonskog imenika"za korienje),
najbitnije za izraavanje osnovne sadrine dokumenta.Deskriptori su
standardne kljune rei, zatiene od moguih nedoumica (sinonimi i
sl.), dok teza uru predstavlja renik (prirunik) sa svim kljunim
reima (deskriptori i nedeskriptori) za neku odreenu, po pravilu uu
oblast znanja.Prezentacija 7.ELEMENTARNI NAUNI METODKako prihvatiti
neku "istinu" kao naunu istinu radi ugradnje u toranj nauke?
Istraiva koristi razum da bi stvorio koncept (u najirem smislu
konstrukcije) sveta, a zna da moe da utvrdi da ta struktura
odgovara realnosti jedino posredstvom verifikovanja u toj
realnosti.Iz praktinih razloga koristi tvrenja drugih, ali je
usvakom momentu slobodan da se opredeli za njihovu proveru ili
prihvatanje. Bez obzira na kategoriju istraivanja, zapaanje skopano
sa naunom radoznalou vodi ili do opisa (u oblastima nauke kao to je
botanika) ili do matematikih modela (tehnika), to predstavlja
aktivni inilac u stvaranju novog. Razlika izmeu opservacije
istraivaa i nenaunika je u neposrednom registrovanju i
klasifikovanju zapaenog.Neto stvarno novo ima esto svoj izvor u
nekoj neoekivanoj opservaciji, sluajnom dogaaju ili anomaliji u
toku istraivanja, pa ak i u postupcima rutinskog testiranja.Pri
stalno budnoj panji i spremnosti za raspoznavanje neoekivanog,
istraiva treba da vodi rauna o ovakvim mogunostima.To zahteva
stvaranje navike da ne prelazi preko momentalno neobjanjivih
zapaanja, pretpostavlja znanje bez predrasuda i fiksiranih ideja, a
takoe razvijenu imaginaciju i specifini nauni ukus.Opta je
karakteristika da se nauni napredak oslanja i na ranija znanja,
naroito je znaajno za primenjena i razvojna istraivanja da
centralnu ideju od koje zavisi neko ostvarenje moe esto da obezbedi
neki nov princip ili tehnika, otkriveni ili razvijeni ponekad i u
veoma udaljenom podruju nauke. Stoga je neophodno da istraivai
shvate mogui znaaj otkria u drugim oblastima nauke za njihov
sopstveni rad, i da su spremni da otkriju i izvedu neophodne
modifikacije za specifino novu primenu.4. PLANIRANJE EKSPERIMENATA,
IZVOENJE EKSPERIMENATA, OBRADA REZULTATAPre stvaranja operativnog
plana za eksperimentalni program, istraiva treba da raspolae
osnovnim razumevanjem prirode problema i poznavanjem postojeih
teorija (ak i nepotpuna hipoteza je prihvatljivija od potpuno
nepoznatog). Kako eksperimentalno istraivanje zahteva veliki broj
podataka, a s tim su skopana i sredstva i vreme, preporuljivo je da
se u samom poetku predvide ogranieni, tzv. odluujui - krucijalni
opiti, kojima e se proveriti sama egzistencija hipoteze.Vana
pitanja u projektovanju eksperimentalnog programa su dobro
razumevanje prirode varijabli, zatim pri istraivanjima veih
populacija predvianje uzoraka, kontroli i standardima. U cilju
utede resursa i povienja pouzdanosti izlaza, sve vie se odstupa od
klasinog idealnog eksperimenta. Istraivai se znatno razlikuju po
vetini izvoenja eksperimenata (deo sposobnosti je uroen, deo
dobijen odgovarajuim treningom i iskustvom), a vai napomena da
prednost ima istraiva koji poznaje teoriju primenjene
instrumentacije (prednost projektanta).Na instrumentalnom sistemu
ne valja paralelno vriti vie izmena, treba shvatiti znaaj generalne
probe (posebno pred skupe ili teko ponovljive opite), a bez obzira
to je posao rutinski, maksimalnu panju treba obratiti na
kalibrisanje (princip "ne veruj nikome").5. IZVETAVANJE O
REZULTATIMA I KOMUNICIRANJE lanova istraivake organizacije po
horizontalnoj liniji, istraivaa i rukovodstva organizacije po
vertikalnoj liniji, istraivake organizacije i njenih osnivaa i
korisnika usluga, industrijske istraivake organizacije i pojedinih
pogona u preduzeu radi direktnog korienja rezultata, istraivaa ili
istraivake organizacije i drugih istraivaa ili istraivakih
organizacija u zemlji i inostranstvu, i istraivaa ili istraivake
organizacije i ire javnosti.Dokumenti koje istraiva ili tim
priprema, mogu se razliito razvrstati, ali je uglavnom re o
sledeem: formulari, tehniki izvetaji, memorandumi, etapni izvetaji,
zavrni izvetaji i objavljeni rezultati u struno naunom asopisu ili
knjiga, patentni spisi. Pored pisanih, znaajne su i usmene
komunikacije - izvetavanje rukovodstva, naune i strune diskusije
unutar kolektiva istraivaa ili van njega. Bez posebnih komentara
moe se dati "idealna" struktura zavrnog izvetaja: naslovna strana
(sa svim podacima o instituciji, temi, korisniku, obraivaima i
vremenu izrade i sa potrebnom identifikacijom) izvod (sekundarni
dokument), sadraj (slui kao vodi kroz tekst), uvod (cilj projekta i
izvetaja, primenjena metoda i obim istraivanja, pregled dobijenih
podataka, zakljuaka i preporuka), glavni deo izvetaja (detaljno, sa
prethodnim istorijatom, glavnim nalazima i interpretacijom znaenja
iznetih informacija), zakljuak (treba razlikovati zakljuke na
osnovu sopstvenih rezultata, ekstrapolacije i preporuke), dodatak
(po potrebi detaljni prorauni, tablice, dijagrami -podaci koji nisu
neophodni za zakljuke, ali imaju iri interes), i literatura
(normalno reference, a ne bibliografija).FAKTOR NAUNA
POLITIKARaniji iskazani stavovi sugeriu uverenje da je osnovno
obeleje tekue nauno - tehnoloke i informacijske revolucije injenica
da nauka i istraivanje postaju integralni deo dananjeg i budueg
sveta.Opravdano se tako proiruju klasini faktori istraivanja (ovek,
metod, laboratorija) faktorom nauna politika.Pored naune politike,
kao dela opte politike jedne dravne zajednice, sree se i termin
"politika za nauku", ime se eli istai posebna briga drave za ovaj
strateki znaajan sagment ljudskog delovanja. Navode se etiri
osnovne funkcije naune politike: planiranje: definisanje bitnih
ciljeva nauno istraivake delatnosti u tesnoj vezi sa drutvenim
planiranjem razvoja u celini, odreivanje mogue hijerarhije ciljeva
i prioriteta, predvianje sredstava za analizu, koordinacija:
usklaivanje istraivakih napora po osnovama drutveno-politikih
zajednica i disciplina (teritorijalna i funkcionalna koordinacija),
podsticanje: razvoj sistema mera, ukljuujui fiskalne intervencije,
za usmeravanje naunih resursa u skladu sa planskim ciljevima, i
izvrenje: operativna funkcija (osiguranje praktine realizacije
postavljenih ciljeva).Imajui u vidu sve vidove organizovane
nauno-istraivake i istraivako-razvojne delatnosti koji danas
postoje u svetu, mogue je relevantne institucije svrstati u sledeih
pet velikih grupa: Univerzitetske institucije, Industrijske
laboratorije, Samostlani instituti (ukljuujui industrijske i
obrazovne istraivake fondacije), Nauna drutva, akademija nauke,
profesionalna drutva i institucije, i Nacionalni nauni i tehniki
instituti.Prezentacija 8.IZRADA NAUNOG LANKA STRUKTURA NAUNOG
LANKANaslov Apstrakt Rezime (Abstract; Summary) Uvod Metode i
postupci Rezultati Rasprava - Diskusija ReferenceStruktura
originalnog naunog rada (lanka) opisana na prethodnom slajdu nije
jedina, ali je najea i uobiajena. Ona sledi naela naunog argumenta
i dokaza, kao i samo odvijanje istraivakoga procesa. Istraivai
itaoci, oekuju da e u radu o nekom istraivanju ili procesu proitati
onim redosledom kako je i sprovedeno: koja je bila poetna hipoteza
ili pitanje, kako se traio odgovor, ta je uraeno i do kakvog se
odgovora dolo.I. NASLOVNaslov je ustvari sintetizovana inaica
saetka, i zato ga nije lako napisati. Moemo ga formirati kao skup
pojmova potrebnih da tano opiu sadraj lanka. Bez obzira na sloenost
definisanja dobrog naslova, iskusni autori preporuuju pristup koji
pisanje naslova podrazumeva da e se naslov najverovatnije nekoliko
puta promeniti do zavretka pisanja rada.Dva su mogua naslova:1.
Indikativni naslov koji ne govori o odgovoru koji lanak nudi, ve o
podruju koje pokriva..Primer, indikativan je naslov: Zatita
stambenog bloka u ulici Nikole Tesle od saobraajne buke2.
Informativni naslov koji u jednoj reenici prenosi poruku lanka i
zato se preporuuje poetnicima, a i itaocu lanka u asopisu prenosi
poruku o svim glavnim elementima lanka. Indikativni naslov iz
prethodnog primera u svojoj informativnoj formi izgledao bi ovako:
Zatita stambenog bloka akustikim ekranima u ulici NikoleTesle od
saobraajne buke.II. AUTORIIspod naslova lanka navode se imena
istraivaa koji su izradili istraivanje i smatraju se autorima
lanka. Postoje tano odreena pravila prema kojima se odreuje ko moe
biti autor lanka, a ko istraiva koji je doprineo istraivanju ali
nije autor.(engl., contributor).Pravi autori navedeni su ispod
naslova, a drugi istraivai koji nisu autori mogu se navesti na
kraju lanka, (u pasosu za zahvaljivanje).Uz popis autora ispod
naslova navode se i njihove institucije u kojima rade i adresa na
koju se drugi istraivai mogu javiti sa pitanjima.III. APSTRAKT -
REZIMEKao i naslov, i apstrakt rezime moe imati formu: indikativni
(upuujui) i informativni (obavetavajui). Informativni su nuni i
mnogo uestaliji za originalni nauni rad. U informativnom rezimeu
svaki odeljak lanka zastupljen je jednom ili dvema reenicama. Mnogi
asopisi danas trae da rezime i formalno bude podeljen u odeljke kao
i tekst samog lanka: Cilj, Metod, Rezultati ... Zakljuak.Neki
asopisi ograniavaju obim apstrakta na 150 ili 200 rei, tako da
paljivo treba odmeriti svaku re koja se napie. Strukturiranje
apstrakta - rezimea je vano za kvalitetan prenos poruke itaocu, a
zasniva se na valjanom principu za animiranje interesenata za
sadraj objavljenog rada. Dananji istraivai su vrlo angaovani i
preplavljeni naunim informacijama i literaturom. Zato je njihova
strategija itanja rada usmerena na itanje rezimea i zakljuka. Nakon
toga donose odluku da li e paljivo proitati ceo lanak.IV. KLJUNE
REIVeliki broj asopisa trai da autor sam navede nekoliko (obino do
pet) kljunih rei, tj. Pojmova koji najbolje opisuju sadraj lanka.
Autoru je ostavljena sloboda izbora kljunih rei.V. UVODUvod naunog
rada - lanka, koliko god se malo ita, a za istraivaa koji
prelistava asopise u potrazi za zanimljivim lankom, vrlo je vaan
deo teksta. On daje uvid u vetinu autora kao istraivaa i pisca.
etiri su pravila za odluku o tome ta staviti u Uvodu.1. itaocu
treba rei zato je istraivanje zapoeto. Postavljanjem pitanja,
tj.predmeta istraivanja i njegovog odnosa prema trenutnom stanju u
naunom podruju. Uvod daje vrednost celom lanku.2. Ne treba
objanjavati ono to se moe nai u svakom udbeniku.Uvod nije mesto
prikazivanja vlastitog irokog znanja autora.Oekuje se da itaoci
lanka znaju bar koliko i autor.Uvod je zapravo uvod u hipotezu
sopstvenog istraivanja.3. Ne treba objanjavati pojmove iz naslova.
Ne treba u Uvodu objanjavati pojmove.itaoc kome nisu poznati ti
pojmovi iz naslova nee ni itati dalje od naslova!4. Jasno
opredeliti pitanje na koje istraivanje pokuava dati odgovor.Pitanje
ne mora biti izrekom postavljeno, ali iz sutine predstavljenog
sadraja mora biti jasno izvedeno.VI. METODE I POSTUPCIU ovomu se
odeljku opisuje nain na koji je sprovedeno istraivanje. italac eli
da proita tano kako je istraivanje sprovedeno, da bi iz detalja
zakljuio da li rezultati istraivanja korespondiraju sa zakljucima.
Razliiti su naini pisanja ovog odeljka u razliitim asopisima, pa je
dobro pregledati odabrani asopis i prilagoditi svoj tekst. Neke su
metode dobro poznate pa ih ne treba posebno opisivati, ve citirati
odgovarajuu literaturu. Nove oblike istraivanja treba iscrpno
opisati. Uz to se moraju pojasniti svi dodatni atributi
istraivanja, na primer: kriterijumi za ukljuivanje javnosti u
izradi LEAP-a.VII. REZULTATIOdeljak Rezultati istraivanja prikazuje
nove rezultate sprovedenog istraivanja.Razliiti su oblici ovoga
odeljka u lancima, ali je svima zajedniko da slede logiku
istraivanja. Najvaniji deo Rezultata su tabele, slike i
prilozi.Tekst ne sme biti prepriavanje rezultata iz tabela i slika,
ve sumarni ili kritiki prikaz vanih rezultata. Najvanije pravilo
prikaza podataka u Rezultatima je da se podaci prikazuju samo na
jedan nain: slikom (grafikonom) ili tabelom ili tekstom, a nikako
na vie naina.VIII. RASPRAVA - DISKUSIJASutina Rasprave je kritiki
osvrt na podatke opisane u Rezultatima istraivanja.Obino se poinje
sadrajem koji jasno oblikuje odgovor na postavljeno pitanje na
poetku lanka, a koji proistie iz podataka u odjeljku Rezultata.
Sopstvene dokaze dobro je potkrepiti drugim podacima: linim
prethodnim istraivanjima ili rezultatima drugih autora.Njih treba
citirati, i to pravedno: ne valja ispustiti radove drugih kako bi
vlastito istraivanje izgledalo vanije. Rasprava moe zavriti na
nekoliko naina. Zakljukom ili predlogom procedure novih istraivanja
Zakljuak treba tako struktuirati da predstavlja rezime doprinosa
ostvarenog u procesu istraivakog rada po metodologi opisanoj u
strukturi rada.IX. REFERENCEKad autor u tekstu govori o prethodno
objavljenim svojim ili tuim idejama, metodama, rezultatima,
spoznajama ili zakljucima, pravilo pisanja naunog rada je da se
uvek mora navesti poreklo,tj. izvor informacije.Tako, na kraju
svakoga rada postoji poseban odeljak, Literatura, Reference ili
Bibliografija, odnosno popis svih publikacija. Postupak se zove
citiranje, a pojedini navod referenca (lat. referre uputiti na).
Referenca omoguuje itaocu uvid u izvore kojima se autor koristio u
svom radu, te odaje priznanje autorima tih podataka. Ako itaoca
rada sadraj posebno zanima, moda e poeleti da potrai neke od
navedenih publikacija i proui ih.Uspenost potrage zavisi e od
tanosti citiranja.esto se dogaa da autor, kao i urednik, zanemare
tanost citiranja, pa objavljene reference ne sadre dovoljno
bibliografskih elemenata, ili sadre greke.Takve reference ne slue
svojoj svrsi, jer se na osnovu njih ne mogu pronai odgovarajue
informacije, ili je njihovo pronalaenje znaajno oteano. Zato je
nuno shvatiti vrednost pravilnoga citiranja, nauiti pravila i
potivati ih.Nain na koji se pravilno citiraju pojedine vrste
publikacija tano je propisan u utvrenom sistemu citiranja. Svi
poznati sistemi propisuju nain na koji se pojedina vrsta
publikacije navodi u tekstu lanka, a kako u delu Reference. S
obzirom da referenca uvek mora sadrati sve osnovne bibliografske
podatke o publikaciji, sistemi citiranja se razlikuju najvie u
tehnikom prikazu podataka.Osnovni bibliografski podaci za
originalni nauni rad su:1) prezimena i inicijali autora, 2) naslov,
3) ime asopisa, 4)godina izdanja, 5) tom - volumen i 6) prva i
zadnja stranica.1. Harvardski sistem.Ovaj sistem je dobio ime po
amerikomu univerzitetu Harvard, a zasniva se na nainu biblioteke
katalogizacije na univerzitetu. Naziva se jo i sistem
"autor-datum", jer se u tekstu u zagradama iza podataka koje
citiramo navodi ime autora i godina objavljivanja.
A u odeljku Reference Harvardski sistem izgleda ovako:
2. Vankuverski sistemSistem citiranja dobio je naziv prema
kanadskom graduVankuveru, gde se 1978.godine, sastao Meunarodni
odbor urednika medicinskih asopisa (engl., International Committee
of Medical Journal Editors ICMJE) Reference dobijaju broj prema
redosledu (mestu prvog) pojavljivanja u tekstu. Taj se broj upie u
zagradama ili superskriptu (zavisno od stila pojedinog asopisa) iza
citirane tvrdnje, bez ikakvih drugih podataka. Pr: [22]A u odjeljku
Reference Vankuverski sistem izgleda ovako:
Prezentacija 9. Izraditi zavrni rad znai pokazati ta moe
samostalno istraiti i ta si nauio/la, kroz pet godina studiranja na
FZNR. esto mozete uti da je izrada zavrnog rada kruna studiranja.To
znai da student na kraju studiranja izradom zavrnog rada potvruje
struno i teorijsko znanje steeno tokom studiranja na akademskim
studijama Fakulteta zatite na radu u Niu. Osim toga, kroz izradu
zavrnog rada student pokazuje i vetinu dobrog pisanja kao i
sposobnost samostalnog prouavanja aktuelne domae i strane
literature u pisanoj obradi teme, to je pretpostavka buduih
visokoobrazovanih strunjaka.Zavrni radovi mogu biti:A. PREGLEDNI
opisuju i analiziraju problem,predstavljuju polazite za promiljenja
reenja problema (engl. Case Study)B. ISTRAZIVAKI na osnovu
sprovedenih istraivanja odreuju se najpovoljnija reenja koja se
mogu implementirati.C. PRIMENJENI studija efikasnosti
implementacije nekih od primenjenih i implementiranih reenja.Zato
je zavrni rad samostalni struni rad studenta u kojem uz pomo
mentora istrauje i obrauje odreenu temu. Prema studijskom programu
FZNR-a, u toku IV Semestra akademskih master studija student je
obavezan, uz mentorstvo nastavnika, obavi strunu praksu u nekom
privrednom subjektu ili instituciji javne-dravne uprave, odnosno u
instituciji istraivako razvojne funkcije u trajanju od 45 sati.To
je prilika da student dobro razmisli i izabere pravni subjekt gde
e, shodno svojim interesima, uspeti da realizuje eljena
istraivanja, laboratorijska ispitivanja ili sakupiti neke druge
relevantne podatke potrebne za buduu izradu zavrnog rada. Zato se
preporuuje da student odabere i prijavi temu zavrnog rada tokom IV
semestra u dogovoru s mentorom, odnosno nakon obavljanja strune
prakse.Zato? Za vreme obavljanja strune prakse student e uvideti
koji e mu podaci, rezultati eksperimenta ili rezultati nekih drugih
istraivanja biti dostupni i biti na raspolaganju; Nakon prethodnih
aktivnosti, student e mnogo konkretnije moi da definie temu zavrnog
rada i predloi je mentoru; Ako student paralelno radi na strunoj
praksi i prikupljanju potrebnih podataka, verovatnije je da e u
eljenom i planiranom vremenu odbraniti zavrni rad, ime zavrava
dvogodinji akademski studijski program. Meutim, u realnom svetu,
najee svako pravilo ima izuzetke. U ovom sluaju to znai da nije
uvek mogue uskladiti strunu praksu sa interesima i idejama
istraivanja studenta. Izuzetno tema zavrnog rada ne mora biti
povezana sa strunom praksom.Ako se vi naete meu "izuzetcima" ne
oajavajte! Vaa ideja se mora uklapati u studijski program i modul
koji predaje va mentor.Najei izuzetci: ako elite prouiti neku
pojavu u vaoj lokalnoj zajednici, npr. Istraiti doprinos graana u
reciklai komunalnog otpada... ako elite napraviti istraivanja u
vlastitom porodinom preduzeu; ako elite istraiti npr. izdvajanja za
unapreenje zatite ivotne sredine u ruralnim sredinama, a u optini
vas ne mogu primiti na praksu, ali su spremni na ustupanje podatka
za va istraivanja... ako delujete na nekom istraivanju izvan strune
prakse... ukoliko student ima posebnih afiniteta (i vlastitih
ideja) prema specifinoj problematici, koji nisu obuhvaeni u gore
navedenim takama.Kada student okvirno utvrdi temu i mentora,
postupak prijave teme zavrnog rada je sledei:Student treba da
utvrdi termin konsultacija s mentorom u vezi teme zavrnog rada.
Nakon to zajedno s mentorom konkretizuje i definie temu, student u
studentskoj slubi podie formular za prijavu teme zavrnog rada.
Student popunjava formular svojim linim podacima, a zajedno s
mentorom upisuje taan naziv zavrnog rada, i okvirni sadraj rada,
kao i sastav komisije za javnu odbranu. Popunjeni formular student
vraa studentskoj slubi, kako bi se predlog teme zavrnog rada
pripremio za raspravu na sednici katedre kojoj pripada nastavni
predmet studijskog programa. Na odgovarajuoj katedri razmatra se
naslov teme i odabrani mentor. Kada Katedra utvrdi da je tema u
skladu sa studijskim programom donosi odluku o odobravanju teme
zavrnog rada i potvrdi sastav lanova komisije. Student formalno moe
zapoeti s izradom zavrnog rada.Mentor: Student Pomae oko izbora i
definisanja teme zavrnog rada Preporuuje izbor literature i
podataka Preporuuje metodologiju koja bi se primenila u istraivanju
Pomae u oblikovanju strukture rada Pomae pri reavanju nekih potekoa
koje se mogu javiti tokom izrade zavrnog rada Savetuje studenta
tokom sprovoenja istraivanja i drugim radnjama. Samostalno
prikuplja potrebne podatke i prouava literaturu Samostalno izrauje
zavrni rad Sprovodi istraivanja Zavrni rad pie po uputstvimaza
izradu zavrnog rada na standardnom srpskom jeziku Zavrni rad
ispravlja po uputstvima mentora i lanova komisijeUloga mentora je
da studenta tokom izrade zavrnog rada usmerava i savetuje, ali uvek
mora imati na umu da je zavrni rad SAMOSTALNI I VLASTITI RAD
studenta.Delovi zavrnog radaPrilikom pisanja zavrnog rada treba
paziti da svakom itaocu bude razumljiva tema i da iz te teme moe
nauiti neto novo. Kako bi zavrni rad bio to razumljiviji za svakog
itaoca, trebao bi se sastojati od nekoliko osnovnih
poglavlja:NASLOVNA STRANASADRAJ1. UVOD2. PREGLED LITERATURE3.
PROBLEM I METODE4. REZULTATI IRASPRAVA5. ZAKLJUAK6. LITERATURA7.
PRILOZINaslovna strana mora sadravati osnovne podatke o radu, jer
se njome uspostavlja prvi kontakt sa itaocem.SADRAJ : U uvodu treba
istai vanost teme zavrnog rada,odnosno treba zainteresovati itaoca
za temu.U uvodu obavezno treba odrediti:A) Predmet rada (ta se
istrauje)B) Cilj rada (ta je cilj istraivanja)C) Svrha rada (koja
je korist od rezultata istraivanja)U uvodu se ne navode rezultati
istraivanja.Uvod ne bi trebao biti vei od dve stranice. Najee je
teko odrediti ciljeve istraivanja, a oni se mogu, zavisno od teme
istraivanja, definisati npr. na ovaj nain: objasniti
uzrono-posledinu vezu izmeu opasnosti i rizika na radnom mestu...,
predvideti trend smanjenja povreda na radu.... utvrditi iskorienost
sredstava usmerenih za lina zatitna sredstva u preduzeu...,
uporediti trokove deponovanja otpada na komunalnu deponiju nakon
primarnog razdvajanja otpada..., utvrditi miljenje graana o
prioritetima u zatiti ivotne sredineDa bi student dobio uvid u
dosadanja istraivanja na temu zavrnog rada, kako bi ga samostalno
izradio, nuno je korienje strune literature. Prema temi zavrnog
rada,student prikuplja literature koja obrauje podruje istraivanja.
Izvori literature su: primarni izvori - informacije autora u kojima
se iznose rezultat isopstvenih istraivanja, sekudnarni izvori
prenose itaocu informacije koje se nalaze u primarnim izvorima, ali
su date u saetim oblicima, i tercijarni izvori - sve ostale
informacije, opteg ili specijalizovanog karaktera, u kojima se
nalaze podaci iz primarnih i sekundarnih izvora.PROBLEM I
METODEProblem i metode rada su deo zavrnog rada u kojem se detaljno
opisuje problem koji se istrauje i postupci u istraivanju ili
prikupljanju podataka: Opis problema/uzoraka ili predmet
istraivanja/npr. broj uzoraka, mesto uzorkovanja, vreme, istraivana
tetnost (buka, praina, osvetljenost) Opis postupka koji je
sproveden (npr. Laboratorijsko istraivanje, anketa, intervju,
monitoring...) Kako e rezultati biti obraeni ili prikazani
/statistika, tabele, grafikoni. Iz ovog poglavlja se zakljuuje kako
je sprovedeno istraivanje.Detaljan opis metodologije pokazuje kako
se sprovelo istraivanje.U metodama se opisuju i izvori podataka, a
oni mogu biti: Dostupni interni podaci iz pravnog subjekta -
poduzea, institucije, udruenja... Primarni podaci dobijeni
istraivanjem Statistiki podaci (dnevni, godinji
izvetaji...)REZULTATI I RASPRAVAU ovom poglavlju daje se pregled
svih rezultata istraivanja, koji se uporeuju s navodima iz pregleda
literature. Rezultati se mogu prikazatiu tabelama, grafikonima ili
opisno.ZAKLJUAKU zakljuku se ukratko prikazuju najvaniji rezultati
linih istraivanja. Zakljuak ne bi trebao biti dui od dve stranice.U
zakljuku ne smeju biti: Tabele Slike Grafikoni eme Citati Beleke
(fusnote)LITERATURAU literaturi se navode sve bibliografske
jedinice koje se kao literaturni izvori koriste u zavrnom radu. Za
izradu zavrnog rada preporuuje se minimalno deset literaturnih
navoda. Literatura se navodi na nain koji je objanjen po
Vankuverskom modelu
Citiranje je vrlo vana procedura pri izradi zavrnog rada.
Necitiranje izvora podataka smatra se PLAGIJATOM, odnosno kraom.To
znai da se u radu moraju citirati izvori koji su koriteni prilikom
izrade zavrnog rada.Sva koritena literatura navodi se u popisu
literature, a kod doslovno citiranih celina ili podataka u tekstu
se navodi broj koji pripada publikaciji koja se navodi u popisu
literature.PRILOZIU prilog se stavljaju tabele, grafikoni, slike,
eme, dostupna dokumentacija, formulari,primer ankete i drugo to ne
treba uneti u tekst zavrnog rada. Svaki prilog se stavlja na
posebnu stranicu. Na poetku stranice stavlja se broj i naslov
priloga, a na kraju ilustracije izvor.