Metodologija istraivanjaMetod Svako istraivanje odvija se po
odreenim etapama. Prikazivanje ovog sleda daje predstavu o jednom
celovitom istraivakom radu. Na svakom poetku istraivanja postavlja
se pitanje na koje treba dobiti odgovor. Pitanje treba postaviti
jasno, nedvosmisleno i tano, da bi se dobio i takav odgovor. Vrlo
je bitno razlikovanje prividnih ili lanih problema od pravih koji
su znaajni za nauno-istraivaki rad. U istoriji nauke poznati su
uzaludni pokuaji reavanja problema. U skupu vlastitih odgovora na
dato pitanje, ako postoji makar jedan pravilan ili istinit odgovor,
to znai da je pitanje pravilno postavljeno. Izbor, definisanje i
formulisanje naunog problema predstavlja najdelikatniji deo
istraivanja i na taj nain se odreuje cilj. Kada smo definisali
problem prelazimo na prouavanje literature koja se odnosi na
problem koji elimo da istraimo i taj deo predstavlja vrlo znaajnu
etapu, jer pomae istraivau da jasnije sagleda, odredi i formulie
problem. Pregled literature moe utedeti vremena i truda, jer je
mogue da je ve neko izveo odgovarajue istraivanje. Svaki istraivaki
rad namee potrebu da se upozna stanje u nekoj naunoj oblasti ili
saznanje o nekom odreenom problemu, da se prati rad drugih
istraivaa kao i nauna kretanja uopte i da se izvodi i komparativna
analiza spostvenih i tuih rezultata istraivanja. Da bi mogli da
prate novine i kretanja u nauci, nauni radnici moraju da
prikupljaju dokumentaciju, odnosno itaju, belee, sreuju izvore i
beleke i da ih ponovo pronalaze kada su im potrebne. Postoji samo
jedan izvor naunih informacija, a to je ovek stvaralac. Prenosioci
informacija su dokumenti koji predstavljaju njihov materijalizovani
oblik. esto se informacije stiu usmenim putem, kao lina saoptenja.
Sve vei broj naunih skupova koji se odravaju u svetu i kod nas
govori u prilog direktnih kontakata kao efikasnog sredstva
informisanja. Dokumenti kao izvori naunih informacija su
mnogobrojni i raznovrsni. Broj publikacija koje treba redovno
pratiti zavisi od stepena sveobuhvatnosti koja se postie i od
osobenosti strune literature u datoj oblasti. Prouavanje izvora
informacija pomae da se otkriju eventualne zablude koje se nalaze
na putu naunog istraivanja. Za dobro informisanje doprinosi da se
objasne injenice zapaene u toku vlastitog istraivanja i njihovo
povezivanje sa injenicama koje su registrovali drugi istraivai. Pri
kritikoj proceni informativnog materijala, treba pre svega odrediti
ta je od znaaja za odreeni problem, a takva se odluka ne donosi
lako. Ona zahteva duboko unoenje u sadraj dokumenta i sagledavanja
povezanosti meu opisanim i u vlastitom radu zapaenim pojavama. Na
osnovu prouavanja literature, moe se po nekada doi i do zakljuka o
potrebi za reformulacijom problema, ali ma koliko je vana i
nezaoblilazna ova etapa, potrebno je imati na umu mogunost
nepovoljnog uticaja dosadanjih istraivanja na sveinu, nezavisnost i
originalnost novog pristupa u istraivanju.
Preporuljivo je voditi i beleiti najznaajnije izvode i podatke o
knjizi ili asopisu na malim karticama, jer to moe istraivau utedeti
mnogo vremena. Sve publikacije dostupne naunoj javnosti, knjige,
asopisi, novine, bilteni i dr. obuhvataju se pojmom nauna i struna
literatura. Iako se najee nalazi tampana na papiru, sve ee se
nalazi i na kompjuterskim diskovima i disketama, na filmovima itd.
Najvanije je da korisnik literature moe saznati gde se nalaze
dokumenti koji su mu potrebni i koji sadre potrebne informacije.
Literatura potrebna za nauno-istraivaki rad je mnogobrojna i
viestruka. Potrebne informacije mogu se nai u asopisima, izvetajima
o istraivanjima, kongresnim materijalima, bibliografijama,
pregledima, enciklopedijama, prirunicima, statistikim podacima,
renicima, leksikonima, vodiima, itd... Hipoteza slui kao kompas u
nauno-straivakom radu i omoguije orijentaciju u prouavanju odreenog
problema, pa prema tome i optimalan rezultat itavog istraivanja.
Hipoteza se lako postavlja ako problem nije sloen. Postavljanje i
formulisanje hipoteze zahteva, pored solidnog i potpunog poznavanja
odgovarajue naune discipline, odnosno odreene naune problematike i
visok nivo istraivakog duha. Hipoteza se razmatra kao proverljivi
iskaz koji predstavlja mogui privremeni odgovor na pitanje kojim je
izraen dati problem. Ona se postavlja onda kada je poznat deo
injenica i njihovih odnosa ali nisu dovoljno jasno objanjene druge
injenice i njihove veze iako se i one nalaze u okviru obima
izabranog naunog problema. Pretpostavka se oslanja na poznato, od
njega polazi i slui saznanju nepoznatog ili nedovoljno poznatog. U
sluaju kada hipoteza ima ogranien domet njene saznajne vrednosti,
pored radne hipoteze, postavlja se i pomona hipoteza kojom se
koriguje ili dopunjava radna hipoteza. Hipoteza je u stvari nauno
predvianje postojanja neke zakonitosti koju treba potvrditi ili
odbaciti posle sumiranja rezultata istraivanja. Osnovni uslovi mogu
biti sutinski i formalni. Sutinski uslovi pri formulisanju hipoteze
su da formulacija ima deduktivni karatkter, tj. da je formulacija
primenljiva na sluajeve koje obuhvata teorija i praksa postavljenog
pitanja i retroaktivan karakter, odnosno da formulacija omoguije
dalje istraivanje posle postizanja postavljenog cilja. Formalni
uslovi pri formulisanju hipoteze su da formulacija bude jasna, tj.
da bude iskazana adekvatnim terminima. Ne treba biti preuska niti
preiroka u odnosu na predmet koji se istrauje.
Osnovni znaaj i funkcija hipoteze je u usmeravanju istraivanja,
dopunjavanju saznanja i olakavaju organizacije istraivakog rada i
stvaralakog procesa. Usmeravanje istraivanja pomou hipoteze je
kretanje po trasi projekta, dopunjavanje saznanja odnosno
uklanjanje praznina u poznavanju oblasti iz koje je postavljeno
pitanje koje je predmet prouavanja i olakkavanje organizacije rada.
Hipotezu potvrujemo ako rezultati istraivanja pokazuju odreenu vezu
izmeu pojava koje se u istraivanju dovode u metodoloki
proporcionalan odnos. Hipotezu odbacujemo ako rezultati istraivanja
ne pokazuju odreenu vezu ili se ak ukljuuju izmeu pojava koje su
istraivanjem dovedene u metodoloki proporcionalan odnos. Indukcija
je metodski postupak zakljuivanja od pojedinanog ka optem, odnosno
izvoenje opteg stava iz vie posebnih stavova. Zakljuivanjem
indukcijom moe se vriti pomou metoda potpune indukcije i pomou
metoda nepotpune indukcije. Svako pojedinano istraivanje nuno je
ogranieno na odreeni podskup uzorak ispitanika, na odreene
varijable ukljuene u istraivanje na odreene uslove pod kojima se
istraivanje vri, na odreene tehnike i instrumente koji se u
istraivanju koriste i sl. Pod obimom studije podrazumeva se nivo
uoptljivosti nalaza dobijenih na odreenom uzorku ispitanika,
uslova, varijabli, i dr. i taj nivo bi trebao biti unapred odreen.
U istraivanju je neophodno tano odrediti populaciju, to predstavlja
osnovni skup, iz koga se uzima uzorak na kome se izvrava
istraivanje. Tano odreene populacije je neophodno za tumaenje i
uoptavanje razultata dobijenih istraivanjem. Izvoenje istraivanja
mora da bude paljivo pripremljeno do najsitnijih detalja. Mora
jasno i precizno da bude predvien tretman ispitanika, mora da budu
pripremljena jasna, tana i dovoljno podrobna uputstva ispitanicima
i saradnicima u istraivanju. Da bi bilo sve na svom mestu, mora
biti odreen nain prikupljanja i beleavanja podataka koje se bija
istraivanjem. Plan analize podataka mora da bude unapred odreen do
pojedinosti i razraen i kao takav predstavlja sastavni deo nacrta
istraivanja. Plan ukljuuje i izbor odgovarajuih postupaka
statistike analize podataka pri emu sredinje mesto zauzimaju
postupci statistikog proveravanja hipoteze. Nalaz dobijen
istraivanjem se uoptava na odgovarajuu populaciju ispitanika,
uslova pod kojima je izvedeno istraivanje, varijabli, korienih
postupaka i sredstava i dr... Moralna je dunost istraivaa da naui i
strunu javnost obavesti o problemu istraivanja, upotrebljenom
metodu istraivanja, rezultatima istraivanjima i zakljucima
izvedenim iz rezultata.Statistiki aspekti nacrta istraivanja
Istraivanja ne moraju biti eksprerimentalna ni kada se preduzimaju
sa ciljem provere naune hipoteze ni kada ukljuuju stroga i precizna
merenja. U istraivanja iji su nacrti neadekvatni u tom smislu to ne
vode odgovarajuoj kontroli nezavisnih promenljivih, koja se
nazivaju pre-eksperimentalni i koja se najee koriste u drutvenim
naukama spadaju: istraivanje sa nacrtom ''jedna grupa posmatrana
samo jednom''; istraivanje sa nacrtom ''jedna grupa, pretest
posttest''; istraivanje sa nacrtom ''dve grupe, samo pottest''. Pod
eksperimentom se podrazumeva prikupljanje dokaza koji pokazuju
efekat jedne promenljive na drugu, pri emu izvrilac eksperimenta
manipulie najmanje jednom nezavisnom promenljivom, kontroliui
ostale uslove i opaa i belei efekte manipulisanja (promene zavisne
promenljive). Faktorski nacrti se razvijaju na osnovu uvoenjem veeg
broja tretmana, eksperimentalnih promenljivih, sa ciljem da se
proue njihovi nezavisni i interakcioni efekti na zavisnu
promenljivu. Postoji vie faktorskih nacrta kao npr.: potpuno
randomizovani faktorski nacrt, faktorski nacrt randomizovanih
blokova, Latinski kvadrat, Grko-latinski kvadrat, itd... Nacrti
istraivanja, kojima se mogu odrediti ispitanici, vreme i nain
merenja promenljivih, ali kojima nedostaje puna kontrola
eksperimentalnih uslova, nazivaju se ''kvazi-eksperimentalnim''
nacrtima. Oni su u pogledu kontrole izvora nepoeljnih uticaja na
valjanost istraivanja bitno bolji od pre-eksperimentalnih nacrta.
Tamo je pravi eksperimentalni nacrt nemogue primeniti, primena
kvazi-eksperimentalnih nacrta daje zadovoljavajue rezultate. Ex
post facto istraivanje je istraivanje kojim istraiva nastoji da na
zavisnoj promenljivoj ispita efekte nekog tretmana koji je ve
prirodno nastupio, a nije bio proizveden ili izazvan od strane
istraivaa. Ovo istraivanje ne ukljuuje aktivno manipulisanje
nezavisnom promenljivom, niti ukljuuje sluajno rasporeivanje
ispitanika i tretmana. Za razliku od pravog eksperimentalnog
istraivanja, ovo istraivanje nema odgovarajuu kontrolu i postoji
opasnost pogrenog tumaenja. U ovom istraivanju se zakljuivanje o
povezanosti izmeu promenljivih zasniva na zajednikim promenama
nezavisne i zavisne promenljive. Istraivanje pregledom (survey
research) podrazumeva istraivanje preduzeto sa ciljem da se
ispitivanjem podskupa neke populacije otkriju svojstva i odnosi
sociolokih, psiholokih i drugih promenljivih u toj populaciji, pri
emu nema manipulisanja promenljivom, niti stroge kontrole uslova.
Ova istraivanja mogu obuhvatati i celu populaciju, a ne samo
uzorak, ali to je retko mogue i neisplativo. Istraivanje pregledom
se obino razvrstavaju prema metodu upotrebljenom za prikupljanje
podataka: intervju, upitnik, panel studija, posmatranje, itd...
Studija sluaja je poznata i kao kliniki metod, metod ivotne
istorije, metod istorije sluaja i sl. Ovim izrazima se obino
oznaava intenzivno prouavanje jednoga sluaja, pri emu ne mora da
bude jedna osoba ve i grupa osoba i dr. Ova studija se najee
primenjuje u psihologiji, psihijatriji, sociologiji, itd... Studija
sluaja ima dvostruku ulogu i to da doprinese unapreenju znanja u
nekoj oblasti i da doprinese uspenom reavanju nekog problema. Najee
se koristi u pruanju pomoi pojedincu i tada se prikupljaju podaci o
svim aspektima ivotne istorije neke osobe iz svih raspoloivih
izvora.
Promenljive Pod promenljivom se obino podrazumeva neko svojstvo
objekta, uslova, dogaajka, procesa, ljudi, ponaanja i dr. koje se
menja, odnosno moe uzeti razliite vrednosti u razliito vreme pod
uticajem nekih okolnosti. Promenljive ukljuene u istraivanje moraju
da budu jasno i precizno definisane. Istraiva mora briljivo
razmotriti sve promenljive koje mogu imati znaajan uticaj na
zavisnu promenljivu i koje svojim delovanjem mogu da iskrive
rezultate istraivanja. On predvia nain na koji e nadzirati te
promenljive: dranje situacionih uslova neizmenjenim, upotreba
randomizacije i statistika kontrola. Promenljive se dele na
nezavisne i zavisne, gde nezavisna promenljiva je promenljiva kojom
istraiva manipulie, kojom varira ili je meri da bi odredio efekat
te promenljive na neku pojavu. Zavisna promenljiva se podrazumeva
promenljiva koja se posmatra i meri da bi se odredio efekat
nezavisne promenljive, a naziva se takoe pod imenom kriterijumskom
promenljivom.
Pored ove podele vano je pomenuti i podelu na: - kontinuirane
promenljive, koje mogu uzeti bilo koju matematiku vrednost,
ukljuujui i razlomak (telesna teina ispitanika) - diskretna
promenljiva, koja moe bilo koju vrednost iz diskontinuiranog skupa
(broj dece u porodici) Podela promenljivih na kontinuirane i
diskretne veoma je znaajna za izbor postupaka koji e se upotrebiti
pri proveravanju hipoteze.
Tehnike prikupljanja podataka Posmatranje posmatranje je jedan
od najstarijih postupaka u istraivanju i primenjuju se u svim
drutvenim delatnostima. Svrha je otkrivanje fenomena i njihovo
snimanje radi daljeg prouavanja. Putem posmatranja naune injenice
mogu se prikupiti direktno, dok se posredstvo ostalih postupaka do
takvih injenica dolazi indirektno. Istraivaka funkcija pravilno
koncipiranog posmatranja kao eventualne tehnike zavisi od sadraja
posmatranja, od metodoloke pripremljenosti posmatraa i od naina
registrovanja posmatranih pojava. Sadraj posmatranja mogu biti sve
pojave u vidu manifestacija reakcija karakteristika ivih bia
predmeta ili fenomena. Metodoloke propozicije predpostavljaju da se
posmatra odreena situacija u odreeno vreme uz odreene uslove.
Intervju tehnika prikupljanje podataka kroz razgovor pojedincima
ili grupom, esto se primenjuje i vrlo je efikasan. Odgovori na
pitanje mogu se odmah upisivati ili snimati, ili se to ini
naknadno. Ovaj metod ima iroku primenu u prikupljanju podataka sa
ciljem istraivanjem pojava i povezanosti izmeu promenljivih. Najee
se rade dve vrste intervjua: struktuiran, koji ima unapred
osmiljena pitanja i pripremljena za razgovor i nestruktuiran kada
se razgovor vodi sasvim spontano. Intervju je tehnika koje daje
iroke mogunosti, ali istovremeno zahteva iskusnog istraivaa. Popis
nain da se prikupe podaci o jednoj statistikoj masi u kritinom
momentu. To je stari nain dolaenje do podataka. Principi koji se
moraju potovati su: Popisom se mora obuhvatiti na isti nain i istim
upitnikom cela statistika masa i to neposredno i istovremeno.
Registracija je stari nain prikupljanje podataka i sastoji se u
neprekidnom evidentiranju podataka, onako kako se neto dogaa. Ovaj
nain daje uvid u kretanje jedne pojave od poetka voenja registra,
pa do dana kada se ta pojava posmatra. To je skup nain prikupljanje
podataka, pa ga treba uvoditi kada su neophodni podaci koji se ne
bi mogli obezbediti na drugi nain.
Anketa sutina anketnog istraivanja je da se odreeni broj vrsta i
kvalitet potrebnih podataka prikupe putem posebno napravljenog
upitnika. Njime se moe obuhvatiti itava statistika masa ili samo
jedan deo. Odvija u nekoliko faza. Plan prikupljanja podataka je
vrlo znaajan i treba mu posvetiti panju. Anketni upitnik treba da
sadri samo pitanja koja su potrebna. Vei broj pitanja daje vie
odgovora i vie osnova za zakljuivanje. Pitanja moraju biti jasna,
precizna, nedvosmislena i postavljena odreenim redosledima.
Testiranje veoma popularna tehnika objektivnog istraivanja. Test
ili merni instrument je specifian nain kvantitativnog merenja pomou
kojeg se dobijaju objektivni pokazatelji o pojedinim svojstvima
osobinama sposobnostima. Testovi merni ili usmeni, treba da budu
valjani i pouzdani. Delfi metoda predstavlja najsofisticiraniju
intuitivnu metodu koja je razvijena radi eliminisanja face to face
konfrontacije putem individualnih ispitivanja eksperata upitnicima.
Takva ispitivanja ukljuuju i povratne informacije i miljenje izmeu
eksperata. Delfi metoda se primenjuje za predvianje naunog i
tehnolokog razvoja u biologiji, fizici, medicini, itd. Delfi metoda
je set postupaka sistematskog traenja ishoda pojave bez neposredne
grupne diskusije. Ova se postie upitnicima kojima se anketiraju i
rafiniraju miljenja grupe eksperata upotrebom anonimnosti,
interaktivnosti i u odgovorima putem serija upitnika.
Karakteristike delfi metode: 1. Anonimnost je nain smanjenja
posledica uticaja dominantne individue2. Kontrola povratnom spregom
je in smanjenja rizika u miljenjima o ishodu nameravane akcije.3.
Statistiki grupni odgovor je nain smanjenja grupnog pritiska za
konformizmom
Uzorak statistiki uzorak je po specijalnom metodu izabrani deo
osnovnog skupa pomou kojeg se otkrivaju nepoznate karakteristike
tog skupa. Posebno svojstvo je reprezentativnost koje se postie
nainom izbora jedinica u uzorku. Uzorak nas moe zadovoljiti ukoliko
je represent osnovnog statistikog skupa, a ovo se postie ako su
jedinice posmatranja izabrani na sluajan nain. Mere karakteristika
osnovnog skupa daje rezultate odnosno parameter kao to su
aritmetika sredina, modus, medijana, varijacija, standardna
devijacija, itd. Mere koje se dobijaju iz uzorka su ocene osnovnog
skupa. Ocene iz uzorka pokazuju manja ili vea kolebanja oko prave
vrednosti. To znai da se pomou uzoraka moe izraunati granica
intervala koja sadri i pravu vrednost prouavane karakteristike
osnovnog skupa. Ove granice nazivaju se granice poverenja ili
preciznosti. Greka uzoraka je razlika izmeu vrednosti parametara
osnovnog skupa i odgovarajue veliine ocene parametara osnovnog
skupa iz uzorka.
2