I prezentacija POJAM ADRPravo i promene “Savremeno društvo obeležavaju brže i veće promene nego što je to ranije bilo slučaj. Što je razvoj nekog društva intenzivniji, potrebne su i veće promene u pravnom sistemu koji ga uređuje... Ne slede li promjene u pravu promene u predmetu njegovog uređenja, dolazi do raskoraka zbog kojeg stati čno pravo ne može pr užiti od go va raju ć u pr avnu si gu rnost ko ja je te me lj za štite i ostvarenja prava. Zbog svoj eposlovične konzervativnosti pravo ionako hronično zaostaje za promenama u društvu.”!arbić". #edno č itavo pravno podru č je u Srbi ji je godinama zaos tajalo za promenama u društvu i potrebama ljudi. Nazovimo ga $ pravozaštitnim područjem“ –područjem organiza%ioni& i 'unk%ionalni& normi kojima s( uređuje oblast rešavanja kon'likata između ljudi, zaštite povređeni& ili ugroženi& prava pojedina%a i pravni& li%a. #edini put za prevazilaženje problema tog tipa ranija država je pružala kroz sudsku zaštitu, kroz klasične sudske postupke. )iši stepen invent ivnosti dosegnut je samo u domenu rešavan ja kon'likata nastali& u poslovnom svetu. Njegovi pripadni%i su se, pored klasi čnog obraćanja državnim građanskim sudovima, mogli koristiti i uslugama arbitražni& sudova, pre svega u slučaju kon'likata proizašli& iz međunarodni& poslovni& transak%ija. *rbitražna i sudska zaštita bile su zaštite istog, 'inalnog ranga, snabdevene e'ektima pravosnažnosti i izvršnosti. +ruge metode rešavanja sukoba pravni sistemi tadašnji& zemalja istočnog bloka, pa ni naš, skoro da nisu ni registrovali. a to vreme svet se okretao ka $alternativi“. -o $okr etanje“ se sastojalo u uvođenju u pravne sisteme novi& metoda rešavanja sukoba između pojedina%a, grupa, pa i sami& država, koji su im, pored metoda koje primenjuju državni sudovi, stajali na raspolaganju.
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
“Savremeno društvo obeležavaju brže i veće promene nego što je to ranije biloslučaj. Što je razvoj nekog društva intenzivniji, potrebne su i veće promene upravnom sistemu koji ga uređuje... Ne slede li promjene u pravu promene upredmetu njegovog uređenja, dolazi do raskoraka zbog kojeg statično pravone može pružiti odgovarajuću pravnu sigurnost koja je temelj zaštite i
ostvarenja prava. Zbog svoje poslovične konzervativnosti pravo ionakohronično zaostaje za promenama u društvu.” !arbić".
#edno čitavo pravno područje u Srbiji je godinama zaostajalo zapromenama u društvu i potrebama ljudi.Nazovimo ga $ pravozaštitnim područjem“ – područjem organiza%ioni& i'unk%ionalni& normi kojima s( uređuje oblast rešavanja kon'likata izmeđuljudi, zaštite povređeni& ili ugroženi& prava pojedina%a i pravni& li%a.
#edini put za prevazilaženje problema tog tipa ranija država je pružala krozsudsku zaštitu, kroz klasične sudske postupke.)iši stepen inventivnosti dosegnut je samo u domenu rešavanjakon'likata nastali& u poslovnom svetu.
Njegovi pripadni%i su se, pored klasičnog obraćanja državnim građanskimsudovima, mogli koristiti i uslugama arbitražni& sudova, pre svega u slučaju
kon'likata proizašli& iz međunarodni& poslovni& transak%ija.
*rbitražna i sudska zaštita bile su zaštite istog, 'inalnog ranga, snabdevenee'ektima pravosnažnosti i izvršnosti.+ruge metode rešavanja sukoba pravni sistemi tadašnji& zemalja istočnogbloka, pa ni naš, skoro da nisu ni registrovali.
a to vreme svet se okretao ka $alternativi“.
-o $okretanje“ se sastojalo u uvođenju u pravne sisteme novi& metodarešavanja sukoba između pojedina%a, grupa, pa i sami& država, koji su im,pored metoda koje primenjuju državni sudovi, stajali na raspolaganju.
toj $legaliza%iji“ novi& metoda rešavanja sukoba 'unk%ija države bila jedvojaka/ s jedne strane, sastojala se u nji&ovom pravnom uobličavanju, a sdruge strane u nji&ovoj a'irma%iji.Našoj nesenzibilnoj državi i pravu pridružile su se njena nauka i obrazovanje/
0prva nije ozbiljnije registrovala postojanje komparativni& metoda rešavanjasukoba,
0a druga nije nalazila za s&odno da, čak ni na in'ormativnom nivou,pripremi studente za budući život 1 da im prenese elementarnein'orma%ije o tome šta se u svetu događa.
2vo je dovelo do zaostajanja ove dve značajne oblasti društvene delatnostiza svetskim trendovima.
2zbiljnije interven%ije u našoj zemlji započete su tek sa 3445. godinom.
Uzroci okretanja alternativi
Nedostaci sudske pravne zaštite
6re više de%enija, poznati srpski pravnik i ugledni pro'esor ilan !artošde'inisao je državno suđenje kao mašinu u koju pojedina% ulazi kao svinja, dabi iz nje izašao kao kobasi%a, čime je slikovito dijagnosti'ikovao bolestpravozaštitnog sistema.
2va kritika bila je usmerena ka adjudikaciji presuđenju, odlu%i suda", a ne kaakuzaciji utuženju, optužbi".
*kuza%ija, tužba kao sredstvo zaštite sopstvenog ugroženog, ili povređenogprava, u osnovi je legitimna i razumna, jer obraćanje državnom sudu u sebisadrži impli%itnu odluku o odri%anju od samopomoći i nasilja, imanentni& nižimstepenima %iviliza%ije.
S druge strane, adjudika%ija je is&od delovanja sudske vlasti i jedan odstubova državne vlasti.
2na je segment državne vlasti i kao takva ne bi smela $praviti kobasi%e odsvoji& građana“.
* do toga se dolazi ukoliko je zaštita prava za građane nedostupna, ili teškodostupna, spora, skupa ...+anas se mnogi nosio%i pravosudni& 'unk%ija i posleni%i prava pridružuju
!artošu.
2pisujući sudske postupke, oni konstatuju da su/ $posle godina teške borbe, jedino advokati zadovoljni“ "ukmir i Nag#.7orak dalje čini $ontrec konstata%ijom da je stav javnosti u odnosu nadržavno pravosude negativan, da bi ova $negativna o%ena javnosti“ evoluiralau $nezadovoljstvo javnosti“ u monogra'iji pro%. $aramarkovi& , nekadašnjepredsedni%e )r&ovnog suda Srbije.
2no što javnost od pravozaštitnog sistema s pravom očekuje jeste njegovae%ikasnost koja se ogleda kroz/
razumno brzu zaštitu prava razumno predvidivo vreme"
razumno je'tinu zaštitu prava
predvidive e'ekte pravozaštitini& radnji koje se u tom %ilju preduzimaju
nemogućnost upliva politike u vođenje postupaka i primenuprava.
+okaz tvrdnji da nezadovoljstvo javnosti nije izolovana, lokalna pojava koja sevezuje za ove prostore može se naći u tekstu 8aes%&ke07essler koji sadržikritiku klasični& sudski& metoda rešavanja sporova, uz izražavanje nade da jeprošlo vreme sudija navikli& da samo mrmljaju/ $9olim vas nastavite“, ili$6rigovor usvojen“.
6otraga za izgubljenom e'ikasnošću i predvidivošću vodigrađane u predvorje takozvane pravozaštitne $alternative“.
Nezadovoljstvu javnosti pridružila se i sama država/ statistički poda%i idržavni monitoring klasičnog sudskog pravozaštitnog sistema pokazali su,pored nee'ikasnosti i preopterećenosti sudova, kvalitativne nedostatke
presuda, pa i zavidan nivo koruptivnosti sistema.
-o je državi konačno otvorilo oči, nagnalo je na pitanje/
9ora li se baš svaki spor rešavati na sudu, ili je moguće na dobar deosporni& stanja primeniti alternativu.
: smerni%e ;vropske unije, upućene člani%ama, jesu putokazi delegiranja
dobrog dela sporova medija%ijskim %entrima, kao nezavisnim telima zamirno, alternativno, vansudsko rešavanje sporova.6ored uti%aja međunarodne zajedni%e, $zaboravljene tradi%ije“, i istorijski&razloga, najvažniji dodatni motiv za pri&vatanje navedeni& alternativapredstavljaju pragmatični, ra%ionalni razlozi 1 želja za unapređenjem državnepravne zaštite uz budžetske uštede.
Naime, sudska vlast, kao jedan od stubova suverenosti, iziskuje i
organiza%ione i 'unk%ionalne troškove.
6ostojanje jednog kruga sporova za koje države nisu životnozainteresovane, tj. sporova o pravima kojima stranke slobodno raspolažu,rodila je ideju da se otvori prostor za nji&ovo )samorešavanje“.6ristankom države na $legaliza%iju“ razni& oblika $samorešavanja“ sporova,njeni oskudni resursi/nova%, ljudi i vreme 1 bi se štedeli, jer bi se neki troškoviprevalili na stranke.
vremenima porasta broja sporova, te preopterećenosti sudova, potrebaza nji&ovim rasterećenjem postaje nužda, kako bi zaštita prava pojedina%a'unk%ionisala u, koliko0toliko, pri&vatljivim okvirima.Najzad, koreni okretanja alternativi mogu se naći u ideologiji liberalizma.
*lternativni metodi rešavanja sukoba, naime, preba%uju moć iodgovornost sa države na pojedin%a.Stoga ovi metodi predstavljaju abdika%iju države u korist pojedina%a, što
pogoduje du&u liberalizma, no istovremeno nagoni konzervativnije strukturena kritiku/ alternativa vodi privatiza%iji pravde.+akle, potreba za unapređenjem pravne zaštite i e'ikasnijim rešavanjemkon'likata motiviše državu da uvaži delimično negativnu per%ep%iju i
nezadovoljstvo građana radom državni& sudova neažurnost i nee'ikasnost".
ato se i država okreće “alternativi< i unosi u pravni sistem ono što je uknjiževnosti poznato pod zajedničkim imeniteljem alternativno rešavanjesporova – *+, ili alternative dispute resolution – *-+#.
-ime je započeta re'orma ovog dela pravnog sistema.S druge strane, sve što je rečeno ne sme se uzeti kao nipodaštavanjerada sudova.
Nji&ova uloga i značaj su van svake sumnje.
Naravno, to ne znači da je zabranjena naučna, pedagoška ili kritika korisnikausluga.
Samo sagledavanje problema vodi nji&ovom rešavanju, a dobronamernost sepodrazumeva.
6od alternativnim rešavanjem sporova krati%e/ *8S,*+8" podrazumeva sesvaki metod usmeren na rešavanje kon'likata između grupa ili pojedina%apostizanjem sporazuma ugovora", samostalno ili uz pomoć treće, neutralne
osobe.
bog opšte pri&vaćenosti, i arbitražno rešavanje sporova smatraćemo delom *+8 metoda, iako se ono ne nalazi u datoj de'ini%iji, iz razloga što je odlukaarbitraže, poput sudske, obavezujuća za stranke, tj. snabdevena dejstvompravosnažnosti i izvršnosti, dok se primena ostali& *+8 te&nika okončavasporazumima koji imaju obliga%ionopravna dejstva.
6oreklo kon%epta vezuje se za Sjedinjene *meričke +ržave, u kojima je on provo%iran
5. sporošću,
3. skupoćom,
=. rigidnošću i
>. nepredvidivošću sudskog odlučivanja.
7ako navedene osobine sudskog sistema nisu izolovane samo na S*+, jasna je i potreba za pri&vatanjem ovog kon%epta : van američki& grani%a, iako suotpori brojni i zasnivaju se na pravnoj kulturi i tradi%iji, iznad svega.7oristićemo englesku skraćeni%u *+8, koja stoji naspram naše *8S.
2sim nje, na engleskom jeziku se, ponekad, koristi i skraćeni%a ;+8, kojomse označava pojam ranog earl/#0 ili uspešnog, e'ektivnog e%%ective# rešavanjasporova, dok dominantna skraćeni%a označava alternativne alternative", iliprijateljske amicable 1 :?? terminologija", ili dodatne additional " metoderešavanja sporova.
6reovladavajući je termin alternativni. ašto baš taj termin@
6ravni%i i učitelji prava naginju ego%entrizmu/ prija im da se vide podsvetlima re'lektora, a ne iza kulisa, kao telo&ranitelji države, što jeverovatno malo bliže istini.
2va osobina jednog esna'a pro'esije" je delimični nusproduktobrazovnog pro%esa/ oni koji uče, brže i lakše pri&vataju in'orma%ijeukoliko im se ukaže na nji&ovu kru%ijalnu važnost.
bog toga edukatori često prenaglašavaju značaj i ulogu dr(ave i prava uljudskim životima.
2pisana edukativna metodologija jeste delotvorna, jer doprinosiuspešnijem obrazovanju, ali za posledi%u može imati iskrivljenusliku stvarnosti.
2sim toga, činjeni%a da je državni pravozaštitni sistem stub0oslona% države, temonumentalnost prava kao ljudske tvorevine, njegova organizovanost kaonaučne i obrazovne dis%ipline, kao i vidljivost adjudika%ije, kao pod lupomuveličavaju značaj državnog suđenja, pa svi drugi metodi rešavanja sukoba
ostaju u njegovoj sen%i.7ako je pravo okrenuto suđenju, logična posledi%a ego%entrizma je da sepostojeći drugi načini rešavanja sporova u pravnom vokabularu nazivajualternativnim.
*lternativa zapravo predstavlja $težak izbor jedne od dvejumogućnosti“.
:mpli%itno, iz naziva sledi da je/
Suđenje, tj. klasična državna adjudika%ija, primaran način rešavanjasporova i
da pored njega postoje njegove alternative.
9eđutim, iz svega što je već rečeno, ili će tek biti rečeno, trebalo bi da
zaključimo da državna adjudika%ija konačno
nije jedini način na koji se sporovi mogu rešavati,
a nije ni primarni vid rešavanja sporova.8eč primarni lat. primarius" na naš jezik se prevodi kao/ prvi, osnovni,početni i sl.
No, s aspekta vremena, ispravnije je tvrditi da je državno sudstvo mnogočešće kasniji put za izlaz iz kon%likta0 a ne da je prvi0 jer se njime razumnipojedina% koristi tek ukoliko drugi metodi ne daju rezultata.
8a%ionalno razmišljanje korisnika pravni& usluga s aspekta vremena vodisledećem redosledu poteza/
konsensusni metodi kao primarni,
neki vid adjudikacij e kao supsidijarni, ukoliko prvi ne uspeju, i
nasilni metodi 0 kao poslednji izlaz, ukoliko vam i& interesi nalažu umeri da im se ne možete odupreti.
7ako konsensualni& načina rešavanja sporova ima više, državno suđenje,kome je pravo okrenuto u meri da mu liči na %entar sveta, samo je jedan odviše ravnopravni&, alternativni& načina rešavanja međuljudski& kon'likata.
+rugim rečima rečeno, isto koliko su drugi načini rešavanja sporovaalternative0 toliko je to i dr(avna adjudikacija.
+akle, sve alternative su pojave istog nivoa važnosti i vrednosti i urealnom i u naučnom svetu i sve imaju istu 'unk%iju 1 rešiti sukob, te timeočuvati mir i smanjiti so%ijalne tenzije.
osnovi svakog sporenja, pa i pravnog, nalazi se sukob kon'likt" izmeđupojedina%a, grupa, država i svi& drugi& zamislivi& entiteta.
6itanje koje se postavlja jeste/ kako se mogu klasi'ikovati pristupipojedina%a sukobu, nji&ov odnos prema njemu@ prvoj &ipotezi zainteresovana li%a, ili barem jedno od nji&, rešeno je, iznekog razloga, da ignoriše sukob.
-ako se pojedina% može ponašati bez obzira na to da li je u pitanju kon%likt interesa ili kon%likt prava.
2vo drugo je zamislivo zbog toga što jednim značajnim brojem prava nji&ovititulari mogu slobodno raspolagati, do nivoa poravnanja.ato je državi i pravu prihvatljiva indi%erentnost pojedinaca prema zaštiti sopstvenog interesa i prava.
koliko je nečije pravo nesporno povređeno ili ugroženo, ali pojedina% nenalazi za s&odno da ga zaštiti, pravo takav stav toleriše, a u životu je sukob
izbegnut, ili se može s&vatiti da nije ni nastao. drugoj &ipotezi zainteresovano li%e pretenduje da sopstvenimresursima konflikt razreši.Svaki se kon'likt može okončati silom. 2vo važi i za pojedinačne i zakolektivne sukobe, pa i za sukobe među državama. 2staje pitanje%ene.Načelno, upotreba sile može se kretati u okvirima zakona, ali češće jevan njega.
: zakonita i nezakonita sila mogu s istom e'ikasnošću rešiti sukob.
9eđutim, razlika izmedu nji& je u pravnim posledi%ama koje se javljajuusled nji&ove primene.Najzad, treće, pojedin%i se na putu rešavanja sukoba mogu okrenuti nekojpropisanoj ili ugovorenoj proceduri.
)eć samo podvrgavanje pro%eduri, za razliku od upotrebe sile, simbolizuje
viši %iviliza%ijski nivo sukobljeni&.Samo jedna od ti& pro%edura involvira državu/ to je obraćanje tužbomdržavnom sudu, kao telu koje ima pravo i dužnost da reši kon'likt pravni spor",donošenjem presude tzv. državna akuza%ija i adjudika%ija".
a ovu pro%eduru možemo reći da predstavlja )javnu dr(avnu# pravdu“.
Sve druge pro%edure ulaze u krug tzv. )privatne pravde“.
-u spadaju pregovori, medija%ija, arbitraža i slično.-i%erentia speci%ica ti& privatni& *+8 metoda rešavanja sukoba nije u aktukojim se sukob rešava.
Naime, i putem *+8 metoda sukobljeni mogu doći do konačne0 obavezujuče presude odluke#0 što znači da su i pojedini privatni metodi akuza%ioni iadjudikativni 1 arbitraža pre svi&Nji&ova spe%i'ičnost je u izvoru0 poreklu ovlaščenja mandata# onoga koji
odlučuje.+ok državni sudija svoju ulogu i ovlašćenja %rpi iz činjeni%e što je državnislužbenik određenog položaja, dakle iz suvereniteta države, nosio%i *+8metoda rešavanja sporova svoja personalna ovlašćenja %rpu iz voljestranaka, dakle iz suvereniteta individua.:z toga sledi da je suvereno pravo pojedina%a, grupa, pa i država,da se opredele za metod upravljanja svojim kon'liktom i njegovogrešavanja.
koliko pre'eriraju da spor rešavaju sami, ili da im u tome pomaže određenoprivatno li%e, reč je o *+8 metodama.
koliko se opredele za državnog činovnika, oni podnosetužbu sudu.
žiži našeg interesovanja, za sada, jesu metodi rešavanja privatnopravni&sporova, koji egzistiraju pored državnog suđenja i paralelno s njim.
2vde, samo e4ampli causae0 navodimo/
direktne pregovore i medija%iju,
presudivanje od strane trećeg li%a koje nema javni autoritet, nije organdržavne vlasti obu&vata/ razna spe%ijalizovana tela, odbore i arbitraže"i
prisilne nadpravne odluke i ak%ije obu&vataju/ nenasilne direktne ak%ije iupotrebu sile kao metod za rešavanje sukoba".
-renutno ne postoji nijedna međunarodna konven%ija koja integralnoreguliše *+8.
:pak, pre svega u okviru N?:-8*A0a, donete su izvesne normečiji je %ilj da posluže kao model na%ionalnim zakonodav%ima/
5. N?:-8*A 9odel akon o medunarodnom trgovačkom mirenju1N536+*7 odel 7a8 on 3nternational 5ommercial 5onciliation –9::9 ", ali i3. eleni papir 7omisije evropski& zajedni%a o *+8 u građanskom itrgovačkom pravu ;reen Paper o% the 5ommission o% the <uropean5ommunities on *-+ in 5ivil and 5ommercial 7a8 1 3443", i
=. 6redlog za +irektivu ;vropskog 6arlamenta i Saveta Proposal %or the
-irective o% the <uropean Parliament and o% the 5ouncil 1 344>".Neke od zemalja donele su svoje na%ionalne zakone, što je slučaj i s našom. njima se prvenstveno nalaze norme o obaveznom *+8, kao delusudski& pro%edura, ali ima i primera regulisanja dobrovoljnog *+8Srbija, !elgija".
Srbiji, trenutno važeći akon o posredovanju u rešavanju sporova stupio je na snagu 5.5.345B. godine.
Najzad, pojedine stalne arbitražne institu%ije donele su sopstvena pravila.
-ako, *rbitraža pri međunarodnoj trgovačkoj komori u 6arizu :??" poseduje
sledeći set pravilnika o primeni pojedini& *+8 metoda/:?? 8ules o' *rbitration,
:?? *+8 8ules,
:?? 8ules 'or ;Cpertise,
:?? +2?+;D 8ules,
:?? +ispute !oard 8ules.
+alje, *** *merička *rbitražna *so%ija%ija", tj. njen
9eđunarodni ?entar za rešavanje sporova 3nternational
5enter %or -ispute +esolution" 344=. je izmenila svoja pravila3nternational -ispute +esolution Procedures" tako što im je pridodalanorme o međunarodnoj medija%iji koje se baziraju na N?:-8*A 9odelu.
Najzad, još jedan veliki %entar poseduje svoja pravila o medija%iji. A?:*7ondon 5ourt o% 3nternational
*rbitration", tj. Aondonski %entar za međunarodnu arbitražu, razvio
je svoj set normi o medija%iji, sa poslednjom izmenom iz juna344>. godine.
6otreba za sistematičnošću izlaganja diktira njegovu strukturu/ preiznošenja načina njegovog rešavanja potrebno je de'inisati sam pojamsukoba.
Sukob kon'likt, spor" je svakodnevni 'enomen, integrativni deodruštveni& odnosa, s veoma dugom tradi%ijom.
Načelno, reč sukob kon'likt" aso%ira i na psi&opatologiju i %rnu &roniku, na
veće ili manje so%ijalne nerede, čak : na rat i druge oblike politički& sukoba.
bog toga on ima lošu reputa%iju i negativnu konota%iju.:pak, kada se ovaj nosila% problema depersonalizuje, on prerasta u nosio%arazvoja.
9ože izgledati paradoksalno, ali sukob, u so%iološkom smislu,identi'ikuje problem u društvu.
7ako nema napretka bez suočavanja sa situa%ijom identi'ikovanjeproblema", produktivan pristup sukobu i konstruktivno rešavanjekon'likta vodi napretku.S druge strane, ostavljanje nerešenog problema ispod tepi&a, ili destruktivnostu njegovom rešavanju, može proizvesti jedino štetu.
+akle, rešavanje svakog sukoba vodi evolutivnom napretku
zajedni%e ljudi.a svaki kon'likt potrebno je barem dvoje.2vo zato što je on uvek relacija0 odnos0 koji je posledica kontakata i vidljivosti razlika.
Pojmu sukoba možemo prići sa aspekata različiti& naučni& dis%iplina, od koji&su najčešće/
ekonomska,
politikološka,
so%iopsi&ološka,
antropološka i
pravna nauka,
kao i s aspekta teorije igara.-ako je za ekonomsku nauku težište na donošenju odluka u ekonomskomnadmetanju.
6olitikolozi su, naprotiv, okrenuti uglavnom političkim i međunarodnimkon'liktima, pa pojam de'inišu sa tog aspekta,
6ravni%i su kon%entrisani na sporove i sudske postupke, pa im kon'likt i spor postaju sinonimi pojmova $sudenja<, i $postupaka<, što će se već videti.
8etki su multidis%iplinarni pristupi u našoj i uporednoj književnosti.=ebsterov rečnik 5EFF" kon'likt izvorno de'iniše kao $borbu, bitku ili tuču, štoznači 'izičku kon'ronta%iju između pojedina%a<.
9eđutim, pojam se dalje razvijao, tako da danas $uključuje široko
neslaganje, ili protivljenje interesa, idejaG.Primeri de%inicija sukoba
So%ijalni psi&olozi pod kon'liktom podrazumevaju $pro%enjenu različitostinteresa0 ili verovanje da aktuelne težnje stranaka ne mogu biti ostvarenesimultano, dok pod interesom isti autori podrazumevaju $osećaj ljudi o tomešta je bazično poželjno<.
Na najopštijem nivou sukob kon'likt" se može de'inisati i kao borba izmeđuljudi oko vrednosti, ili kao takmičenje za osvajanje statusne moći ili de'i%itarni&dobara.
Najneutralnijom se čini jedna druga de'ini%ija, koja pod kon'liktom razumesitua%iju u kojoj dva subjekta opažaju uzajamnu neusklađenost %iljeva, tj.neusklađenost svesno željeni& rezultata, pa time i sopstveni& interesa.
Najzad, u svojoj poznatoj knjizi o rešavanju sporova nastali& u poslovnimodnosima medija%ijom i arbitražom, !uhring>1hle i $irch>ho%%i ,cherer
kon'likt de'inišu kao situa%iju u kojoj su uočeni interesi osoba u toj merisuprotstavljeni da je nemoguće da se oni svi potpuno zadovolje, ostvare.2vo kon'likt dovodi u vezu sa različitim, ponekad i potpuno suprotnim željamai stavovima pojedina%a povodom životne situa%ije koja i& povezuje.
prin%ipu, može se zaključiti da se konstanta skoro svi& de'ini%ija pojma $sukoba< nalazi u pojmu interesa.koliko se problem posmatra sa aspekta prava, onda se interes pojedina%a
može s&vatiti kao pravno neartikulisano subjektivno pravo, a subjektivnopravo se može s&vatiti kao pravom standardizovana mani'esta%ija interesa.
Na psi&ološkom nivou, prevalentni odnos i raspoloženje prema drugoj strani,onoj s kojom ste u sukobu, postaje 0 neprijateljstvo, animozitet.-užna je činjeni%a, ali s njom se mora računati, da strane u kon'liktu samosvoju pozi%iju s&vataju kao pravičnu i poštenu, dok pozi%iju suprotne stranedoživljavaju suprotno.
6ojedin%i su čitavog svog života u sukobu sa nekim, kreću se od jednog ka
drugom kon'liktu.
+rugi se, pak, u njemu ne nalaze skoro nikada, ili veoma retko.
7judska priroda i struktura ličnosti predodređuju/ neki ljudi su kon'liktni, drugiizbegavaju kon'likte, pa i doprinose nji&ovom rešavanju.:sto važi i za grupe ljudi, pa i za države/ neke ratuju često 'ama kojavaži za balkanske prostore", za druge teško da to i pamtimo.
2staje da se opredelite 1 pre'erirate li da budete deo problema, ili deonjegovog rešenja.
S druge strane, nezavisno od prirode i strukture ličnosti učesnika sukoba kao jednog od njegovi& mogući& pospešivača, bazični i stvarni uzrok kon'likata je,najčešće, oskudica. svetu su veoma retki resursi javni& dobara, koja se ne mogu potrošitikonzuma%ijom.
2gromna većina dobara to nije, već su potrošiva, nji&ov broj količina" je ograničen, konačan.bog toga su oskudi%a nedostatak, nedovoljan broj" dobara i konkuren%ijaviše pojedina%a u odnosu na nji& rivalitet pretendenata" stalni pratio%i nji&ovedistribu%ije, tj. sti%anja prava na nji&.?skudica onoga što se vrednuje i (eli0 pa bilo to materijalno ili statusno0 poziciono dobro izvor je kon%likata.
Him više osoba pretenduje na isto $bogatstvo<, ili isti $položaj<, kon'likt je na vidiku.
:zobilje, ili barem dobro balansirana dovoljnost, isključuju kon'likte, dok imde'i%itarnost pogoduje.
2skudi%a je, dakle, izvor kon'likata, a izobilje mu je grobar.
6oduprta ljudskim ambi%ijama, apetitima, oskudi%a se pretvara u vulkansukoba.
2vo znači da kon'likt sukob" mora imati svoj neposredan izvor u oskudi%idobara i u različitim interesima pojedina%a povodom nji& svaka od ličnosti ukon'liktu pokazuje pretenzije ka njima".
-ako posmatran kon'likt je sukob interesa najmanje dve osobe nastao uoskudi%i 'izički& ili du&ovni& dobara.
Pravni pojam spora
7ada sukob iz $čistog< života pređe na teren omeđen pravnim normama, nateren snabdeven pravnom aparaturom, te otpočnu pravne kvali'ika%ijezapravo primena prava", on dobija novi oblik spoljnog mani'estovanja, novuterminološku odredni%u terminus tehnicus#0 on postaje spor.
, pravnog aspekta spor se ponekad šire de%iniše kao nesaglasnost koja setiče 'akata, prava ili pristupa, u kojoj se za&tev ili tvrdnja jedne stranesusreće s odbijanjem, pori%anjem, ili protivza&tevom druge. domaćoj pro%esnoj literaturi najuti%ajnijom se čini davno data 6oznićevade'lni%ija spora kao pojma materijalnog prava2 spor je neslaganje dvasubjekta o subjektivnom pravu koje jedno lice ističe prema drugom.
Subjektivno pravo pojedin%a, o kojem nastaje sukob neslaganje", ugroženo jeili povređeno od drugoga radnjama ili događanjima.:nvolvirana li%a, okupljena i povezana spornim pravom, postala su straneu sukobu, tj. u pravnom sporu.2va de'ini%ija spora pripada pravoj nau%i i ona pretpostavlja prelazak iz
jedne pojmovne aparature u drugu.
potreba ove aparature, opet s aspekta države, prejudi%ira klasičan iskorak
stranaka u sporu ka traženju državne pravne zaštite.
6o klasičnom pravnom pristupu i s&vatanju, strane u sukobu pravnomsporu", a pošto nisu u stanju da samostalno nađu rešenje, traže zaštituod trećeg, i to najčešće od državnog službenika, sudije.
-o pretpostavlja pravnu pro%eduru, pokretanje postupka0 parnicu.-ako posmatran spor je životni pojavni vid sudskog postupka u kojem
učestvuje, pored li%a koja su u kon'liktu koja se spore", i sudija.6o klasičnoj kon%ep%iji, kao jedini konkurent državnom činovniku 0 sudiji, tj.državi, kao osobi koja rešava sporove između sukobljeni&, može se pojavitiarbitar.
2n se s&vatao kao $privatni delitelj pravde<.7ritičari klasičnog pravnog pristupa poten%iraju činjeni%u da se na sudskipostupak može gledati kao na naličje 3judske mo&i – nemo&2 uvođenje trećegna primer, državnog sudije" u rešavanje nesuglasi%a izmedu pojedina%aistovremeno je i priznanje i abdika%ija sukobljeni& pojedina%a 1 priznanje
nemoći da se nesuglasi%e medusobno prevaziđu, uz istovremenu abdika%iju ukorist najćešće" državnog organa 1 sudije kome se poverava nji&ovoprevazilaženje6ošto u životu nisu svi nemoćni, neaktivni, već su neki i proaktivni, sudskipostupak, na sreću, nije jedini metod kojim se upravlja sporovima.
Sporovi se prevazilaze, razrešavaju, okončavaju, ili bar u vremenuodlažu.
-r(avno su@enje vs. )alternative“
Na državno suđenje i *+8 metode rešavanja sporova treba gledati kao nakompatibilne i komplementarne0 te nji&ova koegzistencija ne bi smela doći upitanje, a još manje izazivati nove sukobe.
:pak, to nije tako, jer uprkos rečenom, većina domaći& pravnika imaneprijateljski, ili barem odbrambeni stav prema *+8.
7ritičari *+8 metoda često zaboravljaju na jednu od njeni& prednosti upoređenju sa državnim sudjenjem, a to je 'leksibilnost rešenja.
Naime, država vrši sudsku vlast, a pravni sistem 'unk%ioniše tako što ljudimapruža ili nameće, zavisi od ugla posmatranja" jednu mogućnost rešavanja
sporova 1 tzv. suđenje pred državnim sudom, ili adjudika%iju od stranedržavnog činovnika 1 sudije, koji prilikom donošenja odluke primenjuje pravo.2vo nije slučaj sa $alternativama< one se prilikom rešavanja sporova mogu,ali ne moraju, oslanjati na pravne norme, te imaju širi spektar mogućnosti,bogatiju kolek%iju oruđa.
:z toga sledi da alternative ne moraju štititi ni sve one intrese koje pravopromoviše u zaštitne objekte, barem ne do nivoa javnog poretka.
2vo je bitna razlika rešenja kon'likata sadržani& u *+8 metodima u odnosuna sudske judikate.S druge strane, odbranaštvo državnog suđenja ima svoja ra%ionalnaobjašnjenja/
5. poslovična konzervativnost pravnika i prava može biti deo objašnjenja,
3. naša pravna kultura i tradi%ija je naklonjena parničenju,
=. ra%ionalno opravdanje može se naći i u zaštiti monopola esna'a
u rešavanju sporova,
>. najzad, deo razloga nalazi se u predrasudama koje prate državnosudenje i *+8.
razjašnjenju odnosa poćićemo od ovog poslednjeg.6redrasude/ svojstva državnog suđenja
6ored teze o primarnosti državne adjudika%ije, postoje i druge predrasude.
lstina, niko ne tvrdi da je adjudika%ija metod sa najdužim stažom u rešavanjusporova niti će to tvrditi sve dok se na listi alternativa nalaze pre0govori, zakoje važi da pret&ode i sukobu, ali jeste 'ama da je državno suđenje
5. najpravičniji,
3. najpametniji,
=. naje'ikasniji i
>. najsigurniji način rešavanja sukoba ili barem većine nji&".
+ržavni sud sudi po pravu, a ne pravdi, što nije isto, a nije ni spornomeđu pravni%ima.
6ostoje istorijski periodi i zemlje čiji su pravni pore%i, s većinskog gledišta,nepravedni.9ožda bi, s aspekta nečijeg individualnog vrednosnog sistema i ukusa, to bilioni koji legalizuju prostitu%iju, zabranjuju upotrebu alko&ola, legalizuju brakisti& polova i sl.
8askorak pa i veliki" između jednog pozitivnopravnog sistema i većinskogs&vatanja morala ili pravde nije dovoljan razlog da taj sistem bude eliminisan
sa $spiska
živi&< 1 on i dalje postoji i implementira se.Sva prava obavezuju 'ormom, a ne kvalitetom sadržine, te mogu bitinepravična, ili na drugi način imper'ektna konačno, kakva bi bila kada sudelo ljudi", a ipak važeća, pozitivna, ona po kojima državni sudovi sude.
:z toga sledi da je iluzija, naivnost, ili ludost očekivati da će rezultat
implementa%ije prava 1 presuda 1 uprkos najboljem umeću sudije, biti punobolja od materijala od koga se ona pravi 1 često nesavršeni& i ponekadnepravični&, pa i nemoralni& zakona.-eorijski, pravda je bliža *+8 metodima koji ne moraju zavisiti od prava" nosamom pravu.
Na primer, arbitražna adjudika%ija, kao *+8 metod, može biti voljomstranaka u sukobu kreirana tako da arbitri donesu odluku po
pravičnosti e4 aeBuo et bonoC amiables compositeurs#.
-o ne znači da se odlučuje svojevoljno, proizvoljno. Suditi po pravičnosti znači$suditi po izvesnim objektivnim, ra%ionalnim... naučnim kriterijumima, kao štosu ideja jednakog postupanja, ...ideja normalnog i razumnog<.-akođe, poravnanje, kao oblik okončanja spora pregovorima, može biti$nepatvorena pravda<, ili nepravda, ili će se u njega uneti onoliko morala ipravde koliko to ugovaračima odgovara. Sve zavisi od nji& sami&.
aključak/ ako pre'erirate pravdu, pre ćete je zateći u *+8 metodima nego nasudu.
odgovoru na pitanje/ ,,šta je pametnije mudrije" 1 obratiti se državnomautoritetu, ili sam rešavati svoj spor@< polazimo od razumne pretpostavkeda svaka individua više voli sebe no što je voli bilo koji državni činovnik, pa
zvao se on i sudija i bio mu srodnik u prvom stepenu kada bi se, uostalom,imao izuzeti".
+rugo, nije preterana ni tvrdnja da niko ne zna bolječinjeni%e slučaja od strane u sukobu i njenog protivnika.
Hinjeni%e su se njima dogodile, one su deo nji&ovog prošlog života.
Najzad, niko bolje od učesnika sukoba ne prepoznaje sopstvene interese, jer oni su deo nji&ove planirane budućnosti.:z svega rečenog proizlazi da su oponenti najbolji poznavao%i činjeničnogstanja i najbolji tumači sopstveni& interesa koji će, iz ljubavi prema samimasebi, delati u svom najboljem interesu.
6osle svega, u vazdu&u visi pitanje/ šta ljude nagoni da od državnog činovnikatraže rešenje sukoba, uprkos nesavršenosti njegovog oruđa zakon",
limitiranog poznavanja činjeni%a i neuvažavanja interesa sukobljeni& što mu inije u opisu posla", kada ga sami mogu rešiti@
-r(avno su@enje > e%ikasan putA
6oborni%i alternative dovedeni su na klizaviji teren tvrdnjom da jedržavna pravna adjudika%ija naje%ikasniji način rešavanja kon'likata.9eđutim, e'ikasnost je kvalitet ljudi, a ne prava, te iz prve tvrdnje samo
proizlazi da su sudije e'ikasne 1 a to je upitnoI pojedine jesu, sigurno je. *li, ako tvrdnju razumemo kao izjavu da je pravosudni sistem, kao $biće<,e'ikasan, tj. da je sudski metod e'ikasan metod, onda stvari stojedrugačije.6ojam $e'ikasnost< ima vremensku dimenziju, koja se sastoji iz
5. brzine i
9. konačnosti0i ima sadržinski e'ekat
=. izvršnosti0 egzekutivnosti izvršenje pod okriljem državne sile".
korenjenost izreke/ )pravda je spora0 ali dosti(naG dovoljan je dokaztvrdnji da brzina nije imanentna ni parničnom, a ni izvršnom postupku.+apače, vremenska dimenzija e'ikasnosti je boljka skoro svi& država i nji&ovi&
pravni& sistema, a borba za bržu pravnu zaštitu je %ilj i pokretačka snagamnogi& re'ormi pravosuda.
Sve alternative su, notorno je, mnogo brže.
8ok od =4 dana, koji zakonodav%i najčešće ostavljaju $alternativiG za$pokušaj<, po pravilu nije dovoljan ni za zakazivanje pripremnog ročišta zaglavnu raspravu u parni%i.
Konačnost
6itanje jesu li pravosnažnost i izvršnost garanti konačnosti.
2dgovor $ne< zasniva se na sledećem/
6resuda se, najčešće, završava izrekom koji de'iniše da je jedna od
sukobljeni& strana pobedila drugu, ona di'eren%ira učesnike sukoba određujućipobednika.6resuda stvara dobitničko0gubitnički odnos, a ne obostranodobitnički odnos.
-ime se ona, po de'ini%iji, nameće barem jednoj od strana u sporu gubitniku"koji, zbog toga, ne doživljava sudsku presudu kao svoju sopstvenu odluku,već kao naredbu sistema.
Nevoljno joj se povinuje, jer mora, ali istovremeno čeka $svoji& pet minuta<.
Na ti& svoji pet minuta, na $vreme za retorziju<, gubitnik gleda kao na vremečasti i pravde u kome će svetu dokazati da je bio u pravu i spasiti obraz".-akođe, pravo nije dizajnirano tako da kontinuirano prati sukob 1 iposle njegovog sudskog epiloga.+onošenjem pravosnažne presude pravni sistem je izvršio svoj zadatak/ stvar
je pravosnažno" okončao, ona se stavlja ad acta0 zajedno sa životom oko nje.
6restaje svaki sudski i pravni monitoring događaja.
2tuda ne treba da iznenađuju re%idivi sukoba i retorzije koji preduzimaju
sudski gubitni%i.+rugačije bi bilo samo ukoliko bi epilog sprovedenog postupka uspeo dauguši i sam embrion sukoba, tj. stav i razumevanje događaja koji je sukobizazvao.
Samo pod tim uslovom rešenje sukoba bi moglo pretendovati na konačnost.
9eđutim, sud nije kon%ipiran da to čini.Sa aspekta de'initivnosti konačnosti", najdelotvorniji među metodamarešavanja sporova su pregovori i direktni i posredni" koji se okončaju sudskimporavnanjem učesnika kon'likta, a koje u sebi sadrži integrativno razrešenjekon%likta2 promenu i na nivou ponašanja učesnika i na nivou njihove
*r&itektura ovog argumenta je jednostavna/ e'ikasnost presude očituje se upostojanju garan%ija državnog monopola sile.
6ošto sila lebdi nad presudom, ona joj, prirodno, transmituje sopstvenuenergiju, e'ikasnost.
2no što je sud izrekao imalo bi se državnom silom akotreba" izvršiti.+ržava, međutim, može emitovati i transmitovati samo energiju kojuposeduje.
a delotvornu transmisiju potrebna je ideološka i politička snaga sistema i jasno strategijsko opredeljenje da se maksimizira broj prinudni& izvršenjaodluka sudova koje nisu dobrovoljno izvršene.
6repreka tome može biti više
od/ 5. ideoloških 0 komunizmu je imanentno da je blagonaklon prema
dužniku,
preko 3. demagoško>političkih – podilaženje dužničkom lobiju
i =. kvazisocijalnih > sudovi preuzimaju na sebe so%ijalnu 'unk%iju državeštiteći dužnike $slabog< imovnog stanja,
pa do D. kondicionih 0 država i sistem nisu u stanju da ovu'unk%iju obavljaju adekvatno.
+e'initivno, posmatrano s aspekta e'ikasnosti, pojedinačna ili grupna sila
imaju svoje prednosti nad organizovanim, državnim monopolom sile/ akoništa drugo, nemaju sistemske kočni%e, nemaju obzire koje država duguje
javnosti i iznad svega 1 nemaju skrupula.
Najzad, ukoliko znamo da se, s aspekta egzekutivnosti, u istom rangu sasudskom presudom nalazi arbitražna presuda i sudsko poravnanje kojim semogu okončati i medija%ija i kon%ilija%ija, izvršnost i nije nikakva prednostdržavnosudski& metoda.
+ržavno suđenje 1 put pravne sigurnosti@
avodljivost argumenta pravne sigurnosti gradi se na pojmu transparentnosti/pravo se objavljuje, postaje vidljivo i dostupno, čime se iz suđenja eliminišesvako iznenađenje.
2bjavljivanjem zakona sudski silogizam postaje predvidiv do nivoa dosade/ukoliko je činjenično stanje isto preamissea minor#0 iz objavljenog menija
normi preamissea maior# kvali'ika%ijom se odabira uvek ista kao merodavna,te presuda ima istu sadržinu.7ako je pravna sigurnost potreba ljudi, sudska adjudika%ija je uprednosti nad *+8, čija se rešenja ne nalaze na pret&odnojobjavljenoj listi.
9eđutim, veoma su učestali sudari između ovog poželjnog kvaliteta teorijskešeme primene prava i nepredvidivosti e'ekata sudski& pravozaštitini& radnji u
realnosti. nedoslednoj implementa%iji prava nema ničije namere, bar ne strateške, većse radi o nesavršenosti aparature.
sudskom silogizmu jedino činjeni%e mogu biti nesporne, ukoliko su potpunoutvrđene, što ne važi za njegove druge elemente.
6rvo, nesavršen je pravni sistem, preamissea maior0 a sumnjiva je i
savršenost personalni& nosila%a primene.6ravni sistem ne pruža kristalno jasnu, nedvosmislenu ponudu gornji&premisa.
2bjavljivanje zakona nije dovoljan uslov za nji&ovu potpunost,pre%iznost, jasnoću, povezanost i sklad.
Stalne promene, koje su bile svojstvo razvoja našeg pravnog sistema,imale su, prečesto, različit smer, bile su i još su" sti&ijne.2zbiljniji inventar i veliko spremanje sistema nikada nije učinjeno.
Sudska praksa, kojom bi se mogla, donekle, amortizovati nesavršenostpravnog sistema, ima nezavidno mesto u &ijerar&iji izvora prava, a za&valjujućinesavršenosti in'orma%ionog sistema, nije ni dostupna sudijama.Sudije su, kao i drugi ljudi, nesavršene. )eliki deo nji& rastao je i edukovao seu vreme $sti&ijskog lutanjaG i prava i pravne eduka%ije, koja ga je pratila, tenisu mogli steći stabilnost znanja i iskustva, niti se kasnije dosledno razvijati,već su lutali prepušteni sopstvenoj snalažljivosti.
“6rogrami predmeta koji se izučavaju na 'akultetima sporo se menjaju i još suuvek opterećeni ranijim sadržajima, više nego što je to potrebno zarazumevanje i sti%anje novi& znanja, a i nastavne metode po pravilu zaostajuza onima koje se koriste u modernoj univerzitetskoj nastavi u razvijenimzemljama.G
:z toga sledi da se razlozi nesavršenosti primenjivača prava kriju pre u
pravnom sistemu i eduka%iji, nego u njima samima.ato se danas veća neizvesnost nalazi u sudskoj zaštiti, nego u *+8metodima.
njima strane u sporu zadržavaju kontrolu i nad pro%edurom rešavanjakon'likta i nad njegovim is&odom. 9ože biti iznenadenja u presudi na čijipostupak donošenja stranke imaju ograničen uti%aj, ali nema nikakvogiznenađenja u dogovoru koji same postižu.
+akle, da ponovimo, na državno suđenje i *+8 metode rešavanja sporovatreba gledati kao na kompatibilne i komplementarne, te nji&ova koegzisten%ijane bi smela doći u pitanje, a još manje izazivati nove sukobe.
-o je pravo li%a na zaštitu i prinudno ostvarivanje subjektivni& prava
koje se ostvaruje pred sudom.
2no se vrši traženjem pravne zaštite određene sadržine kada postoji potrebaza njom.
Njime se omogućuje ostvarenje subjektivni& prava uz interven%iju države,kao i ostvarenje materijalnog pravnog poretka.-o je autonomno javno subjektivno pravo zagarantovano ustavom.
9eđutim, uslovi i način vršenja, kao i dejstva, propisani su pravilimacivilne procedure
Sadržina ovog prava zavisi od sadržine za&teva za pružanje pravnezaštite.6ravo na pravnu zaštitu se vrši traženjem, a gasi se izri%anjem meritorneodluke i okončanjem postupka.
2vom pravu odgovara dužnost suda da razmotri za&tev, ispita ispunjenostuslova i pruži zaštitu.
Sud ima ustavnopravnu dužnost da razmotri svaki za&tev.
Pojam i struktura gra@anskog sudkog postupka
-o je poseban postupak predviđen za zaštitu građanski& materijalni& prava.
opšteno! to je skup pravni& pravila kojima se reguliše sudsko ostvarivanje izaštita građanski& subjektivni& prava.7onkretnije, njega čine pravila kojima se uređuju
5" pro%esni subjekti,
3" prava i dužnosti pro%esni& subjekata,
=" nji&ova aktivnost u postupku 'orma i sadrina pro%esni& radnji" idejstva aktivnosti.
I# Organizaciono procesno pravo organiza%ija pravosudni& organa" 1 obu&vata ustavnopravne načela", radnopravne radni odnosizaposleni&" i upravnopravne sudska uprava" propise.
II# $unkcionalno procesno pravo pravila o postupku". 2no reguliše pravila opostupku, pretpostavke za preduzimanje pro%esne delatnosti, određuje
subjekte pro%esnog odnosa, reguliše sadržinu ti& odnosa, i uređuje sadržinu,oblik i dejstva pro%esni& radnji.
2rganiza%ioni se češće menjaju jer neposrednije odražavaju promeneu društvenim odnosima.
,por0 parnica i parnični postupak
Spor je neslaganje između subjekata životnog ili pravnog odnosa,neregulisan pravom.Jrađanskopravni spor je spe%i'ična situa%ija gde jedna strana iznosi ipostavlja tvrđenje u pogledu građanskopravnog odnosa, građanskogsubjektivnog prava ili građanskopravnog za&teva, a druga strana to tvrđenjenegira ili osporava, u %elosti ili delimično.
6redmet spora mogu biti i činjenična i pravna pitanja, a sporovi se mogurešavati vansudskim putem ili sudskim putem.6arni%a je redovan na%in za rešavanje građanskopravnog spora koji se nijemogao rešiti na drugi način, ali to je i specifi%an pravni odnos regulisanpro%esnim pravom koji nastaje između parničnog suda i parnični& stranaka.6arnični postupak je naročita delatnost koja se sastoji u sudskomrešavanju građanskopravnog spora.
-o je zakonom ure&eno postupanje suda i stranaka čiju sadržinučine pro%esne radnje.
-o je skup pravni' pravila po kojima se postupa kada se rešava spor.6arnični postupak počinje tužbom, a parni%a teče od dostavljanjatužbe tuženom.
ato se postupak može okončati i pre no što parni%a počne da tečeodba%ivanje tužbe", a i pre parni%e može se sprovesti parnični postupak u
kome se ne rešava spor postupak za obezbeđenje dokaza".
Spor se rešava u parni%i po pravilima parničnog postupka.
Pokretanje, razvijanje i okončanje postupka
6ostupak se po pravilu pokreće na ini%ijativu stranke ne procedat iude4 e4
o%%icio", a sud je izuzetno ovlašćen na pokretanje ad&ezioni& postupakaalimenta%ioni uz bračni, maternitetski, paternitetski, na primer".
6ostupak se obično pokreće tu(bom, ali postoje i 'ik%ije o podizanju tužbe,a izuze%i su sporazumni predlog za razvod braka i radnje koje sadrže novezahteve za presudu
preinačenje tužbe, protivtužba, međupredlog za utvrđenje, prigovor
protivtražbine radi prebijanja".
Razvijanje postupka normalno ide od tužbe do presude uz kombinovanjeradnji stranaka i suda kojima se stvaraju nove pro%esne situa%ije kao usloviza preduzimanje novi& parnični& radnji.
Stadijumi postupka su
pripremni postupak!
glavna rasprava!
odlu%ivanje i
drugostepeni postupak.
6relaz iz jednog u drugi stadijum se odvija automatski, sem drugostepenog
postupka gde je potrebno ulaganje pravnog leka.
9eđutim, svaka parni%a ne mora proći kroz sve ove stadijume odba%ivanjetužbe, povlačenje tužbe, poravnanje, izostanak drugostepenog postupka", a
-užila% se obraća sudu tu(bom i traži pravnu zaštitu.
-užba je uperena protiv druge strane u sporu 1 tuženom.
7ad tužila% uputi sudu tužbu on je pokrenuo parni%ni postupak a kad sudprimi tužbu, zasnovan je procesni odnos izme&u tu(ioca i suda.Sud ispituje 'ormalnu ispravnost tužbe i ispunjenost pro%esni&pretpostavki i preduzima mere za otklanjanje nedostataka.
*ko ne uspe, on odbacuje tu(bu jer je pružanje pravne zaštite bilonedopušteno.
:nače otvara postupak za rešavanje spora.Sud i tuženom mora omogućiti izjašnjavanje o sporu pa ga dostavljanjemtu(be obaveštava o postupku.
2vako se zasniva kompletan pro%esni odnos i po%inje da te%e parnicapočinje litispenden%ija".
-uženi se brani na pro%esnom ili materijalnom terenu tako što odgovara na
tužbu a kad počne da se izjašnjava o sporu u meritumu postupak postajekontradiktoran upustio se u raspravljanje + parnicu".
2n može podići i protivtužbu tražeći zaštitu svog subjektivnogprava.Sud zakazuje pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu iomogućava strankama raspravljanje.
,lavna rasprava je %entralni deo parni%e koji se priprema radnjama pro%esni&subjekata, a protiče u usmenom raspravljanju stranaka na ročištima.
Sud njome rukovodi i nastoji da sazna pravo stanje stvari, pa vršiizviđanja i izvodi dokaze.7ad stvar sazri za odluku, sud zaključuje raspravu i donosipresudu
+ostavljanjem presude završava se prvostepeni postupak a protiv presudemogu se izjaviti pravni lekovi i tražiti njeno ukidanje ili preinačenje.
*ko se pravni lek ne izjavi ili se više ne može izjaviti redovni pravni lek
Neposredni predmet parni%e je za&tev za rešavanje spora tj. za'tev zapresudu.
6osredni predmet parni%e je sam gra&anskopravni spor6redmet parničnog postupka je svaki predmet sudskog odlučivanja. 2viposebni pravozaštitni za&tevi su/
)# -a'tev za presudu 1 koji može biti/
a# za'tev za utvr&enje da postoji građanskopravni odnos, građanskosubjektivno pravo ili materijalnopravi za&tev". Njime se traži preventivnazaštita i ne menjaju se pravni odnosi. Ne može se tražiti utvrđivanječinjeni%a osim istinitosti isprava.
b# za'tev za osudu na %inidbu 1 prećutno sadrži i za&tev za utvrđenje okome se sud izjašnjava u obrazloženju presude, ali se traži da sud naložituženom da u pari%ionom roku ispuni činidbu.
c# za'tev za preina%enje pravne situacije 1 isto prećutno sadrži za&tevza utvrđenje, a tu je za promenu pravne situa%ije potrebno, osim voljestranaka, i sadejstvo suda da se brak razvede ili poništi, poništenjeugovora, promene alimenta%ije".
*# -a'tev za naknadu parni%ni' troškova 1 pravo i dužnost naknadeparnični& troškova su samostalna materijalna prava i obaveze regulisanapravilima pro%esnog prava.
Stranka koja uspe u parni%i ima poseban materijalnopravni za&tev koji možerealizovati stavljanjem predloga za naknadu parnični& troškova o kome sudodlučuje rešenjem koje je nekad sadržano u dispozitivu presude kojom jeodlučeno o tužbenom za&tevu"..# -a'tev za obezbe&enje 1 koji može biti/
a# za'tev za obezbe&enje parni%ni' troškova 0 koji pripada tuženomu u
parni%i koju je pokrenuo strana% ili apatrid bez prebivališta u Srbiji.
b# za'tev za obezbe&enje dokaza 1 koji se stavlja predlogom zaobezbeđenje dokaza o kome sud odlučuje rešenjem kada postoji bojazan
da se dokazi kasnije neće moći da izvedu ili će moći otežano".
c# za'tev za izdavanje privremene mere 1 radi očuvanja 'aktičkogstanja dok se ne odluči o tužbenom za&tevu.
/# -a'tev za u%eš0e u tu&oj parnici 1 on pripada umešaču radi zaštite
pravni& interesa i ostvaruje se izjavom o mešanju.
Načela parničnog postupka
1a%elo dispozicije 1 nemo iude4 sine actore
6osledi%a je dispozi%ije u građanskopravnim odnosima i odnosi se na
pokretanje postupka!
odr(avanje parnice u toku stranka, na primer, može povući tužbu, poravnati se i sl ",
odre&ivanje predmeta parnice i granica izvi&anja!
raspravljanja i odlu%ivanja!
raspolaganje predmetom parnice dispozitivni radnjama", i
raspolaganje procesnim materijalom stranka iznosi stanje stvari i nudidokaze".
Načelo o%icijelnosti
2no ima ograničenu primenu i ispoljava se u pogledu /
5" pokretanja postupka ad&ezioni alimenta%ioni postupak u bračnim
parni%ama, i privremene mere zaštite de%e",3" prikupljanja procesnog materijala eC o''o utvrđivanje činjeni%a u okviruistražnog načela" i =" odre&ivanje predmeta odlu%ivanja u instan%ionompostupku istražuje se postojanje povreda i mimo predloga stranke u pravnom
sud uzeti u podlogu za odluku a sud o njima izvodi dokaze koje strankepredlože.
Sud se stara da stranke iznesu potreban pro%esni materijal, a kada javniinteres to nalaže on ima ini%ijativu u prikupljanju.
3stra(no načelo
Sud ima i aktivnu ulogu u prikupljanju pro%esnog materijala što se ostvarujena 3 načina/
5" sud provocira i podsti%e stranke odluku ne može zasnovati načinjeni%ama o kojima nije raspravljano", i
3" sud je ovlašćen da samostalno prikuplja procesni materijal u parni%amagde je načelo dispozi%ije ograničeno i gde po zakonu sud nije vezan začinjeni%e koje su stranke iznele.
Načelo materijalne istine
Sud je dužan da utvrdi da li su sporne činjeni%e istinite da pravilno 'ormira premisu minor " da bi doneo pravilnu odluku.Konkretizacija 1 zakon propisuje dužnost stranaka da govore istinu, a zasud da stanje stvari utvrdi pravilno i ta%no.Sud nije vezan za dispozitivne radnje kojima se prekora%uje
sloboda disponiranja, on utvr&uje
%injenice koje nisu sporne i izvodi dokaze koje stranke nisu predlo(ileizuzetno", naređuje informativno saslušanje stranaka i postavlja
6ro%esna pravila predviđaju i dokazna sredstva koja se mogu koristiti.
Načelo slobodne ocene dokaza
a razliku od zakonske o%ene dokaza gde zakon predviđa dopuštenostdokazni& sredstava i dokaznu snagu dokaza 3 svedoka, iskaz muškar%a imaveći značaj isl.", ovde sud sam određuje koja će dokazna sredstva upotrebiti i%eni nji&ovu snagu na osnovu svog uverenja.
Odstupanja 1 ne dokazuju se priznate i
Načelo koncentracije
akon predviđa dužnost suda da se stara da se postupak sprovede bezodugovlačenja i deli parni%u na stadijume, etape i odseke u kojima kon%entrišesve radnje.
Načelo procesne ekonomije
Uštedu u radu sudija postiže upravljanjem parni%om,
uštedu u vremenu nastojanjem da se parni%a što pre okonča trijerisanjematerijala, rešavanje pitanja pro%esni& pretpostavki, spajanje i razdvajanje
postupaka, delimična presuda", a
uštedu u troškovima izbegavanjem nepotrebni& troškova ikorišćenjem pravne pomoći.
Načelo sudskog upravljanja postupkom
Sud eC o''o upravlja vremenskim tokom postupka i postupak prilagođavasadržini parni%e.Sud odre&uje redosled radnji ako on nije određen zakonom zakon određuje
2vo načelo se konkretizuje kroz pravila o odre&ivanju ro%išta i sudskimrokova! o upravljanju parnicom! o zakazivanju! odlaganju i odr(avanjuglavne rasprave! dostavljanju! odlu%ivanju! prekidu i zastajanju sapostupkom.
Načelo neposrednosti i načelo posrednosti
Načelo neposrednosti se odnosi na način prikupljanja pro%esnog materijalasudija koji odlu%uje sam treba da prikupi materijal
izviđanje, dokazi" radi obezbeđenja kvaliteta pravne zaštite i ušteda".
akon predviđa da sud odlučuje na osnovu neposrednog 2usmenog i javnog# raspravljanja, da je du(an da stranku pozove da se izjasni li%no!da on sam izvodi dokaze! da odluku donose %lanovi ve0a koji suu%estvovali na raspravi.
Načelo posrednosti
Odstupanja načelo posrednosti" 1 predsednik veća na sledećem ročištureferiše na osnovu spisa o dotadašnjem toku postupka, posrednoizvo&enje dokaza preko zamoljenog ili određenog sudije", odlo(enodonošenje presude u slo(enijim predmetima! i mogućnost da uzsaglasnost stranaka sud odluči da se umesto ponovnog izvođenja dokazasamo pro%itaju zapisnici u slučaju promene u sastavu veća.
Načelo usmenosti i načelo pismenosti
Načelo usmenosti je posledi%a načela neposrednosti i omogućava da sud upodlogu za odluku uzme usmena izlaganja stranaka na ročištima.Načelo pismenosti služi zasvedočavanju radnji i nji&ovompreduzimanju van ročišta.
drugostepenom postupku sud izviđa na osnovu spisa a u prvostepenompostupku obli%i pismenosti su podnes%i, zapisni%i, pozivi, odluke,punomoćje, nalaz i mišljenje veštaka.6ismena 'orma čuva parnične radnje od zaborava pa načelo pismenosti jača
i potiskuje načelo usmenosti pripremni podnes%i zamenjuju usmenaizlaganja a na ročištu se obično samo kaže Gostajem pri navodima i
predlozima iz podnesakaG".
Načelo javnosti metodsko#
Sud odlučuje na osnovu neposrednog, usmenog i javnograspravljanja
5" Strana%ka javnost 1 obe stranke prisustvuju ročištu, one mogu darazgledaju spise 1 ova javnost se mo(e isklju%iti samo zakonom strankene mogu prisustvovati većanju i glasanju i nemaju pravo razgledanja zapisnikao njima"I i
3" Opšta javnost 1 ročištu i objavljivanju odluke mogu prisustvovati i trećanezainteresovana li%a 1 ona se mo(e isklju%iti zakonom i odlukom sudazbog posebni& razloga ili interesa ili zbog održavanja reda".
Načelo sudskog poučavanja neuke stranke
Sudija ima dužnost da stranku nevičnu pravu poučava o njenim pro%esnimovlašćenjima ne i materijalnopravnim jer bi onda bio zastupnik i to bi biorazlog za izuzeće".
Načelo zabrane zloupotrebe pro%esni& ovlašćenja
akon nalaže sudiji da otkrije i spre%i zloupotrebe
Represivne mere sud izriče kad otkrije da je došlo do zloupotrebe a to su/
:ako je parnični postupak zakonom ure&ena delatnost, zakon je ovlastiosud da u konkretnim slučajevima postupa na način koji sam izabere.
2vo načelo se ispoljava pri primeni elasti%ni' propisa. Na primer, sud možeda informativno sasluša stranku! da kazni svedoke i sl.
*li suverenost je prividna jer se sud i dalje kreće u okvirimapostavljenim zakonom prilagođavajući postupak sadržini parni%e.
:) prezenta%ija
Parni%ni sud
#edan od subjekata pro%esnog odnosa koji na traženje stranaka rešavagrađanskopravni spor po pravilima parničnog postupka nije posebnoorganizovan sud".
Sude0i sud je sud koji rešava konkrerni spor, preduzimajući u tom %iljuparnične radnje u konkretnoj pravnoj stvari.Sudsku 'unk%iju kod nas vrše dr(avni sudovi osnivaju se pravnim aktomdržave" i nedr(avni sudovi arbitražni, sudovi časti 0 čije odluke imajukarakter vansudskog poravnanja ili moralno dejstvo". parničnim stvarima sudsku 'unk%iju vrše državni sudovi, osim ako posebnizakon ili sporazum stranaka predvide drugačije.
+ržavni sudovi vrše i kontrolu zakonitosti konačni& odluka nedržavni& sudovapostupajući po pravilima parničnog postupka, a postupaju i povodom pojedini&sporni& pitanja koja se tiču postupka pred nekim nedržavnim sudom.
6arni%a je način rešenja spora čiju sadržinu čini parnična delatnost parnični&
subjekata koja se sastoji iz niza parnični& radnji koje su regulisane pravilimapro%edure i predstavljaju najvažnije pravne činjeni%e u postupku.
6reduzimanjem parnični& radnji, subjekti u toku parni%e stvaraju i menjajupro%esne situa%ije pa se pro%esni odnos stalno razvija i menja.Sve parnične radnje su međusobno povezane i to/
)# vremenski postupak je etapno kretanje",
*# logi%ki tužba pret&odi odgovoru na tužbu",
.# kauzalno potonja je posledi%a pret&odne",
>" ciljno presuda kojom se rešava spor".Parni%ne radnje su pravne radnje parni%ni' subjekata koje supredvi&ene i regulisane pravilima parni%nog procesnog prava tako što
su njima odre&eni uslovi za preduzimanje
punova(nost! sadr(ina! forma i dejstvo.
2ne se dele na"
a# parni%ne radnje u širem smislu radnje svi& učesnika upostupku", i
b# parni%ne radnje u u(em smislu 1 stranačke i sudske parničneradnje.
Pojam tu(be
:ni%ijalna parnična radnja kojom se pokreće parnična delatnost radi zaštitepovređenog, osporenog ili ugroženog građanskog subjektivnog prava.
Nju podiže tužila% i bez nje nema parni%e.
-užila% tužbom postavlja određeno tvrđenje, izvodi posledi%e i traži da sudodlukom autoritativno utvrdi te pravne posledi%e.
-užbom su određeni svi subjekti parni%e, vrsta pravne zaštite, sadržina ipredmet parni%e, predmet raspravljanja i odlučivanja, a njen adresat je sud.3u(ba u materijalnom smislu je parnična radnja koja sadrži određeniza&tev za presudu
tužila% traži da sud utvrdi postojanje pravnog odnosa, subjektivnog
prava, ili materijalnopravnog za&teva, da tuženog osudi na određenučinidbu, ili da preinači određenu pravnu situa%iju".
U formalnom smislu! tu(ba je pismeno u kome je sadržana tužbenaparnična radnja
podnesak".-užba je pro%esno sredstvo kojim se tra(i pravna zaštita i akt kojim se
pravo na pravnu zaštitu vrši njemu odgovara dužnost suda da zaštitupruži".6o pravnoj prirodi, to je strana%ka parnična radnja, a po sadržinidispozitivna parnična radnja koja sadrži za&tev za presudu.
6o 'ormi, ona je pismeno! a prema %ilju to je ofanzivna parničnaradnja.
,adr(ina tu(be
Obavezna sadr(ina"
5" označenje stvarno i mesno nadležnog suda,
3" označenje stranaka i nji&ovi& zastupnika uloge i elemenata zaidenti'ika%iju",
=" označenje predmeta spora!
>" ozna%enje vrednosti predmeta spora kad je to potrebno kadsastav suda ili pravo na reviziju zavise od njega",
B" %injeni%ni osnov za'teva! sa navođenjem dokazni& sredstava,
F" pravni osnov za&teva kad je to potrebno za identi'ika%iju,
$akultativna sadr(ina" drugi za'tevi koji posredno služe ostvarenju za&teva
za presudu i koji ne spadaju u tužbu u materijalnom smislu pro%esni za&tevi 1da se postavi privremeni zastupnik napr".4injeni%ni osnov tu(be je obavezni element sadržine tužbe 1 tužila% jedužan da u tužbi navede %injenice stanje stvari" koje mu daje osnov dapostavi određeni za&tev za presudu, obrazlažući time ovaj za&tev.
Samo na osnovu ovi& navoda sud treba da je u mogućnosti da o%eni da li jeosnovano pružanje pravne zaštite.
-užila% je dužan da predloži i dokaze kojima se relevantne činjeni%e moguutvrditi.Pravni osnov tu(be 1 tužila% označava pravno pravilo iz koga proizlazinjegovo pravo da mu se dosudi ono što je tražio pravno kvali'ikujenavedene činjeni%e spornog pravnog odnosa".
akon ne predvi&a du(nost tužio%a da navede pravni osnov, niti je sud
vezan za pravnu kvali'ika%iju tužio%a kad je ona data. da mihi %actum dabotibi ius0 iura novit curia".
-užila% je izuzetno dužan da navede pravni osnov, i to samo kad iz isti&činjeni%a mogu proizaći različite pravne posledi%e 1 radi individualiza%ijetužbe neko može tražiti nova% i kao kupovnu %enu i kao isplatu zajma napr".
7ad tuženi bude obavešten da je protiv njega pokrenut postupak on možeodlučiti/
)# da se od tu(be brani
odgovaranjem na navode tužio%a
može krenuti i u protivnapad protivtužba", ili će
sam staviti nov za&tev za presudu u vidu prigovora protivtražbineradi prebijanjaI
*# da se ne brani 1 tada priznaje tužbeni za&tev i stvara pretpostavkuza donošenje presude na osnovu priznanja, i
.# da propusti da se brani 1 neaktivnost ne zadržava tok parni%e, pa gapogađaju posledi%e propuštanja sud pred sobom ima samo pro%esnimaterijal koji je izneo tužila% i koji je sam eventualno prikupio, i na osnovutoga donosi odluku".
Procesnopravna odbrana
:ma za %ilj da se sudu pokaže da pružanje pravne zaštite nijedopušteno.
Sredstva pro%esne odbrane su/
a" procesni prigovori 1 njima se ističe da ne postoje pro%esnepretpostavke. 2ni se koriste na pripremnom ročištu ili ročištu za glavnuraspravu 1 pre upuštanja tuženog u raspravljanje, a sud odlučuje da li će opro%esnom prigovoru odlučivati zajedno ili odvojeno od glavne stvari,zavisno od toga da li je o njemu raspravljano zajedno ili odvojeno od glavnestvariI
b" aktorka kaucija,
%" imenovanje pret'odnika.Upuštanje tu(enog u raspravljanje 2parnicu# je važan trenutak i on nastupa
kada tuženi ospori tužbeni za&tev i istakne svoj za'tev za presudu kojimtraži da se tužbeni za&tev tužio%a odbije kao neosnovan odgovor na tužbu,izjave na pripremnom ročištu ili prvom raspravnom ročištu, prigovor protivplatnog naloga, a smatra se da je to učinio i kad je priznao tužbeni za&tev".
2d tada postupak postaje kontradiktoran i tuženi ne može više da
koristi sva sredstva pro%esne odbrane.
Materijalnopravna sredstva odbrane tuženog
6rimenom materijalnopravni& sredstava odbrane tuženi nastoji da sud odbijetužbeni za&tev kao neosnovan. -o su/
a" 2sporavanje %injeni%ni' navoda obično i protivtvrđenje",
b" pobijanje pravnog osnova tu(benog za'teva
tuženi tvrdi da iz činjeni%a u tužbi ne proizlazi ona posledi%akoju ističe tužila%",
%" materijalnopravni prigovori 1 tuženi iznosi nove
činjeni%e koje pokazuju da je tužbeni za&tev neosnovan neosporava činjenični niti pravni osnov".
2vi prigovori mogu biti/
?dgovor na tu(bu
6arnična radnja tuženog kojom on izražava svoj stav prema tužbi.-uženi tu može priznati tužbeni za&tev, ili izneti svoju odbranu
Sadržinu odgovora na tužbu zakon ne određuje tuženi se izjašnjava opro%esnim smetnjama, činjeničnim navodima, dokazima, pravnom razlaganjui za&tevima istaknutim u tužbi".
-uženi može u odgovoru na tužbu isti%ati i samostalne pravozaštitne za&teveza naknadu parnični& troškova".
Protivtu(ba
-o je tužba koju tuženi podiže protiv tužio%a iz prvobitne parni%e kod sudakod kojeg već teče parni%a i kojom on ističe novi i samostalni za&tev zapresudu.-užila% postaje protivtuženi i obrnuto.
2vako se ostvaruju ekonomičnost, %elis&odnost, kon%entra%ija postupka.
2vo je samostalna tu(ba, dispozitivna parnična radnja tuženog koja je idefanzivna i ofanzivna.
Samostalnost se ogleda u tome što se njenim podizanjem pokre0esamostalna parnica ako tužila% povuče tužbu to nema uti%aja".:pak, samostalnost nije smetnja za spajanje postupaka po tužbi i protivtužbi iza odlučivanje jednom presudom.
+asprava
-o je skup sudski& i stranački& radnji koje se preduzimaju na ročištu da bi sepripremila podloga za sudsku odluku odvija se usmenim govorima stranakapred sudom i izviđajnim radnjama suda na raspravnom ročištu".
Raspravljanje od reči raspra 1 svađa" je delatnost stranaka na ročištuza usmenu raspravu.
parni%i raspravljaju stranke i nji'ovi zastupnici.
8asprava se može održati i ako samo jedna stranka dođe.
smena rasprava je javna a javnost se izuzetno može isključiti.Izvi&anje je parnična radnja suda radi saznavanja stanja stvari ipripremanja podloge za odluku, koju čine/
a" %injeni%na podloga činjeni%e koje je sud utvrdio u toku postupka,činjeni%e koje uzima automatski, i zaključ%i suda o pravno relevantnimčinjeni%ama". Sud obrazuje činjeničnu podlogu iz činjeničnog 'onda stanjastvari", koji je širi od činjenične podloge jer ga čine sve činjeni%e kojestranke iznose i koje sud utvrdi u toku postupkaI
b" pravnu podlogu čini pravna norma koju po o%eni suda treba primenitina utvrđenu činjeničnu podlogu.
;lavna rasprava
-o je posebna 'aza prvostepenog parničnog postupka i %entralni deo gdesud prikuplja potreban pro%esni materijal i proverava njegovu tačnost, igde stranke raspravljaju o osnovanosti tužbenog za&teva.
2na se odvija na jedom ili više raspravni' ro%išta ali je uvek jedinstvena.
:zmeđu ročišta stranke pripremaju ročište pripremnim podnescima isaopštavaju sudu i protivniku sve što nameravaju da iznesu.
-okazivanje
6ro%esna delatnost suda i parnični& stranaka uz sudelovanje drugi& učesnika
u postupku", radi pravilnog i potpunog utvrđivanja stanja stvari i obezbeđivanjapravilne podloge za sudsku odluku metod kojim se ispituje tačnost izjava opravno relevantnim činjeni%ama".Inicijativa za dokazivanje redovno potiče od stranaka, a ini%ijativa suda semože ispoljiti dvojako 1
ili sud podstiče stranke da ponude dokaze,
ili sud eC o''o naređuje izvođenje dokaza
sam pronalazi temu i sredstva, a stranka se ne može protivitiovom izvođenju dokaza".
)# glavni dokaz je dokaz koji predlaže stranka koju pogađa onus probandi da bi dokazala činjeni%u na kojoj se zasniva njen za&tev.*# protivdokazom se dokazuje da nije istinit protivnikov
činjenični navod,
.# dokaz o protivnom je glavni dokaz kojim se pobija protivnikov činjeničninavod i istovremeno iznosi suprotna činjeni%a ili se pokazuje da nisu istinitečinjeni%e za koje govori zakonska pretpostavka, notorna činjeni%a ili javnaisprava.
/# dokaz prima aciae 1 do saznanja činjeni%a dolazi se posrednimlogičkim zaključivanjem o uzročno0posledičnoj vezi na osnovu pravilaživotnog iskustva zarđali ekseri zbog vlage".
#oš neke podele dokaza/
1eposredan dokaz 1 kad sud utvrđuje činjeni%e direktno.
Posredan 1 kad sud utvrđuje činjeni%u iz čijeg postojanja, naosnovu logike i životnog iskustva, zaključuje da postoji pravnorelevantna činjeni%a.Potpun 1 nesumnjiv.
1epotpun 1 stvara samo verovatnost.
6ošto je dokazivanje u interesu obe stranke, postoji zajednica dokaza pa sestranke ne mogu saglasiti da se neki dokaz ne izvodi niti se odreći ponuđenogdokaza ako je sud već odlučio da se on izvede.
2dlučivanje je sudska parnična radnja čiji je rezultat sudska odluka čijempripremanju, donošenju i sprovođenju služe sve ostale radnje".2dlučiti znači nesumnjivo i autoritativno rešiti neko sporno pitanje.2dlučivanje je misaona opreacija sudski silogizam", ali i akt volje kojim je
izražena volja zakonodav%a sadržana u pravilima koja se primenjuju ukonkretnom slučaju.
2dluka je svaka izjava suda učinjena sa %iljem da proizvede pravno dejstvonekad se donosi i bez neke 'orme 1 o dopuštenosti mešanja, otvaranjupostupka isl".2dluke se dele na presude po pravilu, o tužbenom za&tevu, u pismenoj'ormi" i rešenja, koja se donose uvek kad sud ne odlučuje presudom stav o
pro%esnom pitanju, a izuzetno sud može i meritorno odlučiti rešenjem".
Prema cilju odluke se dele na pripremne
stvaraju se pretpostavke za odlučivanje o glavnom pitanju 1upravljanje parni%om" i kona%ne kad se završava postupak predsudom određenog sastava ili sudom uopšte 1 presuda, rešenje oobustavljanju postupka".
Presuda
-o je sudska odluka kojom se autoritativno, konačno imeritorno odlučuje o za&tevu za presudu.Sud donosi presudu %im okon%a raspravu i objavljuje je na samom ročištu,ali u složenijim slučajevima on odla(e donošenje i strankama saopštava da će
doneti odluku u zakonskom roku.5onošenje presude je posebna 'aza prvostepenog postupka koja počinjevećanjem i glasanjem a završava se objavljivanjem samo u postupku predvećem.
Sudija pojedina% neposredno izriče presudu.
7ad veće odlučuje odma', ono se povlači u nejavnu sedni%u radi većanja i
glasanja, a ako sud odlo(i donošenje odluke predsednik veća zakazujevećanje i glasanje prisustvuju samo članovi veća i zapisničar koji sastavljaposeban zapisnik koji se zatvara u poseban omot, koji može otvoriti samoinstan%ioni sud".
2n i izveštava članove i predlaže na%rt odluke ako se nejavna sedni%ane održava odma&.6osle većanja sledi glasanje najpre najmlađi član a poslednjipredsednik veća".
Nijedan član ne može da se uzdrži od glasanja, a glasa se o svakompitanju pojedinačno i odlu%i kao %elini.2dluka je doneta kad predsednik veća objavi da je glasanje završeno, a članveća koji je ostao u manjini ima pravo da odvojeno mišljenje pismenoobrazloži ili da ga izdiktira u zapisnik ili da ga priloži zapisniku.
'orma i sadr(ina presude
$orma 0 6resuda se mora pismeno izraditi 'iksira se sadržinai omogućava li%ima da za nju saznaju".
Sadr(ina je utvrđena zakonom/
5" GU ime narodaG,
3" zaglavlje 1 uvod poda%i o sudu, članovima veća, o strankama izastupni%ima, predmet spora, dan zaključenja glavne rasprave, ko jeprisustvovao i dan donošenja presude",
=" dispozitiv odluka o za&tevu za presudu i o troškovima postupka 1 iakoona ne spada u presudu u materijalnom smislu, a može i odluka o naknadi
štete zbog zloupotrebe pro%esni& ovlašćenja i o odbijanju pro%esni&prigovora.>" obrazlo(enje čine dve %eline
1 stanje stvari 1 navodi, predlozi i pro%esni za&tevi stranaka, spornost
činjeni%a i dokazna sredstva imotivi pobude i razlozi suda za donošenje presude 1 kako je kvali'ikovaospor, kako je izveo zaključak o činjeni%ama i kako je pravno o%enioutvrđene činjeni%eI
-o su pravna sredstva kojima stranke vrše i ostvaruju pravo na pravnilek kao ustavno pravo, stranačke parnične radnje kojima strankepobijaju odluke za koje tvrde da su nezakonite, sa %iljem postizanjanji&ove promene ukidanja ili preinačenja".
-o su dispozitivne parni%ne radnje kojima se pokreće instan%ioni postupak iofanzivne parni%ne radnje kojima stranke nastoje da promene pravnusitua%iju stvorenu meritornom odlukom.
"rste pravnih lekova
5" 6rema tome da li se izjavljuju protiv pravnosnažni& ili nepravnosnažni&odluka, oni se dele na redovne i vanredne!3" prema tome da li se kao organ kontrole javlja isti ili viši sud 1 naremonstrativne i devolutivne,
=" prema tome da li odlažu ili ne nastupanje izvršnosti 1 na suspenzivne inesuspenzivne,F" prekluzivni i neprekluzivni prema vremenu izjavljivanja",
ograni%eni i neograni%eni prema ograničenosti razloga" i sl.Redovni pravni lekovi su! na primer"
žalba protiv presude i žalba protiv rešenja,.
6anredni pravni lekovi su! na primer" revizija i za&tev za zaštituzakonitosti.
Falba protiv presude
-o je redovni pravni lek 1 dispozitivna parnična radnja kojom se vrši pravo napravni lek i kojim se pobija prvostepena presuda i traži njena izmena.
2na je redovan! neograni%en, suspenzivan! devolutivan! prekluzivan idvostran pravni lek.laganjem žalbe otvara se drugostepeni postupak, koji se sastojiiz postupka pred prvostepenim sudom i postupka preddrugostepenim sudom.$orma je izričito pismena.
Sadr(ina obu'vata"
5" označenje presude koja se pobija,
3" razlog pobijanja,
=" izjavu u pogledu obima pobijanja,
>" potpis žalio%a.
: kada nije naveden razlog pobijanja, sud uzima žalbu u postupak iproverava pro%esnu i materijalnopravnu ispravnost odluke.
Oalba treba da sadrži i za'tev da sud ispita odluku i da je promeni u %elostiili delimično" a ovo je predmet instancionog postupka.
+azlozi za (albu
-o su nepravilnosti u prvostepenom postupku koje suprouzrokovale nepravilnu ili nezakonitu odluku.
6o zakonu to su
)# povrede odredaba parni%nog postupka!
*# pogrešno i nepotpuno utvr&eno stanje stvari i
.# pogrešna primena materijalnog prava
;ranice ispitivanja prvostepene odluke
+rgustepeni sud ispituje prvostepenu presudu u delu u kome se ona pobijažalbom, a ako se to u žalbi ne vidi, sud uzima da je to deo u kojem stranka
7ko (alba sadr(i samo nu(ne elemente iz nje se ne vidi u kojem se delupobija odluka i sud eC o''o pazi samo na materijalnopravne povrede i onepro%esne povrede koje po zakonu imaju bitni značaj.
7ko (alba ima sve po(eljne elemente njene sadr(ine sud ipak eC o''o pazina pro%esne povrede sa bitnim značajem po zakonu i materijalnopravnepovrede.
+rugostepeni sud nije vezan za (albeni predlog
za&tev za ukidanje ili preinačenje jer tu važe imperativnenorme" .
?dluke drugostepenog suda po (albi
Reformatorna ovlaš0enja omogućavaju drugostepenom sudu da meritornoodlučuje preinačenje i odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostepene presude", akasatorna ovlaš0enja mu omogućavaju da vršenjem kontrolne 'unk%ije ukinepresudu ili odba%i žalbu.
+rugostepeni sud odlučuje R8981:8; kada/
5" odbacuje (albu kao neblagovremenu ilinedopuštenu,
3" ukida prvostepenu presudu i odbacuje tu(bu!
=" ukida prvostepenu presudu i pravnu stvar vra0a prvostepenomsudu na ponovno su&enje.
+rugostepeni sud tu mora navesti u čemu se povreda sastoji. Naponovnoj raspravi pred prvostepenim sudom se izvode oneparnične radnje i raspravljaju ona pitanja na koja je ukazaodrugostepeni sud. 6rvostepeni sud nije vezan pravnim s&vatanjem
a" ako je održao drugostepenu raspravu i utvrdio razli%itostanje stvari,
b" ako je prvostepeni sud pogrešno ocenio isprave iposredno izvedene dokaze a prvostepena odluka jezasnovana isključivo na tome,
%" ako je izveden nepravilan zaklju%ak o postojanju neki&
činjeni%a na osnovu činjeni%a koje su utvrđivane,
d" ako postoji interpretaciona greška.
!adržina drugostepene odluke
2na ima spe%i'ično obrazlo(enje koje sadrži o%enužalbeni& navoda u pogledu (albeni' razloga i razloge koje je sud uzeo uobzir e< offo.
Rešenje o ukidanju u obrazloženju treba da sadrži podatke o procesnimpovredama sa bitnim značajem po zakonu i u čemu se one sastoje.Rešenje o ukidanju presude i vra0anju stvari na ponovno su&enje trebada sadrži i to koje se radnje moraju ponoviti zbog bitni& pro%esni& povreda,
a ako su u pitanju materijalnopravni nedostaci + u čemu se oni sastoje.+rugostepeni sud vra0a spise prvostepenom sudu sa dovoljnim brojemprepisa svoje odluke radi dostavljanja strankama i drugim zainteresovanimli%ima.
*rbitraža je metod rešavanja sporova, alternativan u odnosu nametode koje primenjuju državni sudovi, koji ima dugu istoriju i širokuprimenu, koja pokazuje tenden%iju konstantne ekspanzije.
8azumljivo je da se ona u teoriji, u različitim vremenima i na različitimprostorima, de'iniše na različite načine.6ro%es kojim stranke dobrovoljno poveravaju svoj spor nepristrasnomtrećem li%u, arbitru, koga su one izabrale, radi donošenja odluke
zasnovane na dokazima i argumentima prezentovanim pred arbitražnimsudomI
6overavanje nesporazuma jednom ili većem broju nepristrasni& li%a, podpretpostavkom da će se stranke povinovati odlu%i arbitraI
Nedržavna institu%ija za rešavanje sporova koje su joj poverile stranke i sl.:ma i autora koji, uzdržavajući se od pokušaja da pojam arbitraže obu&vate
de'ini%ijom sadržanom u jednoj rečeni%i, ovaj pojam konstruišu enumera%ijomkonkretni& bitni& karakteristika ovog metoda. 6ro'. 7nežević navodi sledećebitne elemente arbitraže/
*rbitraža je metod, način rešavanja sporovaI
Spor mora postojati između najmanje dve stranke može i više"I
Spor rešava treća, ili treće osobeI
-e osobe mandat dobijaju od stranaka i moraju se kretati u okvirumandata datog im sporazumom stranakaI
2dluka arbitara je za stranke obavezujuća jer su one prećutno na topristaleI
+ržava, pristajući na postojanje $paralelnog“ sudstva, dozvoljava dadejstva ovi& odluka budu izjednačena sa dejstvima odluka državni&sudovaISvojim prinudnim aparatom država obezbeđuje izvršenje arbitražne
odluke, ukoliko je stranke dobrovoljno ne izvrše. *rbitraža u odnosu na parni%u predstavlja spe%i'ičan metod za rešavanjegrađanskopravni& sporova.
6osebnosti u odnosu na parnicu proizlaze iz činjeni%e da je onazasnovana na volji stranaka arbitražnog postupka, što čini različitim osnov i
uslove dopuštenosti u arbitražnom postupku mnogi& pro%esni& instituta kojisu konstruisani na temeljima obeležja svojstveni& isključivo parničnojpro%eduri.:ako predstavlja alternativni metod, arbitraža se razlikuje od ostali'alternativni' na%ina rešavanja sporova.
Njene spe%i'ičnosti u odnosu na pregovaranje i posredovanje, tj.medija%iju, ogledaju se prevas&odno u tome što je arbitraža, kao i
parni%a, sudski metod. *rbitri obavljaju 'unk%iju presuđenja i ovlašćeni su da meritornomodlukom konačno reše spor koji im je poveren.Na osnovu izneti& stavova, arbitraža bi se mogla integralno de'inisati kaosudski metod rešavanja sporova! %iju primenu dr(ava dopušta pododre&enim uslovima! koji se zasniva na sporazumu stranaka! kojimone derogiraju nadle(nost dr(avnog suda i prorogiraju nadle(nostarbitra(nog suda! koji ovlaš0uju da nji'ov spor meritorno i kona%no
reši današnjoj arbitražnopravnoj teoriji preovlađuje stav o &ibridnojprirodi arbitraže, tj. prožetosti kako ugovornim tako i jurisdik%ionimelementima
poveravanju nadležnosti arbitražnom sudu sporazumom stranaka je njenugovorni karakter. Hinjeni%a da to državni pravni sistem omogućava podunapred pre%izno utvrđenim uslovima, sa državnim propisima normiranim
e'ektima, i uz ograničenja koje određuje država, daje arbitraži jurisdik%ionaobeležja.
*rbitražni sud je privatni sud kojem stranke poveravaju ovlašćenje da uodređenoj pravnoj stvari sprovede postupak i odluči aktom sa pravnomsnagom odluke državnog suda.
2vaj nedržavni pravosudni organ sprovodi sudski postupak i presuđujeodlukom koja ima snagu sudske presude.
)rste arbitražni* sudova
2snovna podela arbitražni& sudova jeste ona na institu%ionalne stalne"i ad hoc povremene" arbitražne sudove.
Institucionalni arbitra(ni sudovi se uspostavljaju pri različitiminstitu%ijama, u okviru koji& se, između ostalog, obezbeđuju pravne,administrativne i te&ničke pretpostavke za primenu arbitraže, koje seodnose na 'ormiranje arbitražnog suda i sprovođenje postupka. 6ri tome,same institu%ije nisu nosio%i 'unk%ije presuđenja 1 dakle, nisu arbitražnisudovi.
)ećina institu%ija čija delatnost obu&vata arbitražno rešavanje sporova donosisvoja sopstvena pravila o arbitraži autonomna arbitražna pravila", kojastranke, opredeljenjem za tu institu%iju optiraju kao pro%esni okvir za rešavanjesvog spora, uz ograničenu ili nikakvu mogućnost da u ovom smislu bilo štamodi'ikuju.:nstitu%ionalni arbitražni sudovi mogu biti/
2pšti 1 koji mogu rešavati sve vrste sporova, nezavisno od karakterapravni& odnosa iz koji& potičuI
Spe%ijalizovani 1 čiji je domen ograničen na određene vrste sporovaI2tvoreni 1 koji su pristupačni svima 1 svako ko to želi može pokrenutipostupak pred ovom vrstom arbitražni& sudovaI
1 atvoreni 1 koji pružaju usluge arbitražnog rešavanja sporova samočlanovima određeni& aso%ija%ija, udruženja i sl.
"d *oc arbitra(ni sudovi se o'ormljuju za potrebe rešavanjakonkretnog spora.
!udući da nema institu%ije koja bi pružala pomoć u vezi organiza%ije irada arbitražnog suda, kompletna administra%ija je u rukama stranakaarbitražnog postupka.6ored podele na institu%ionalne i ad hoc arbitražne sudove, od velikog je teorijskog i
praktičnog značaja i podela na me&unarodne i unutrašnjearbitra(ne sudove.
*ko je kriterijum međunarodnosti naddržavnost,onda se jedino za arbitražni sud pri 9eđunarodnom %entru za rešavanjeinvesti%ioni& sporova u)ašingtonu može reći da ima međunarodni karakter, budući da
jedino odluke donesene pri
ovom ?entru ne podležu pro%eduri priznanja nana%ionalnom planu, već se mogu direktnoizvršavati.
*ko je pak kriterijum međunarodnosti interna%ionalnost poslovni& transak%ijapovodom koji& nastaju sporovi tzv. 'unk%ionalna međunarodnost", onda sumeđunarodni oni arbitražni sudovi koji se 'ormiraju pri međunarodnimarbitražnim institu%ijama 9-7, A?:*, S-* i sl", kao i ad hoc arbitražni sudovi,
čiji je mandat rešavanje sporova sa elementom inostranosti.&"+&"-"+&I+. #"/IK. IM.0' "#BI$#"%. I P"#&I1.
!ez obzira na šarolikost metoda de'inisanja i veliki broj konkretni& de'ini%ijaarbitraže, univerzalno je pri&vaćeno da je ona metod za koji se učesni%ipravnog prometa opredeljuju, između ostalog i prevas&odno, zbog toga što sespor rešava primenom instrumenata različiti& bolji&" od oni& koje primenjujeparnični sud.
6rednosti ovog metoda su u tome što se, po pravilu, skraćuje vreme,smanjuju troškovi i obezbeđuje rešenje koje, najčešće, u većoj meriodgovara interesima svi& učesnika u postupku.
7ada se radi o sporovima koji imaju te&nički karakter, i za čije je rešavanjeneop&odna posebna stručnost nosio%a 'unk%ije presuđenja, koja prevazilaziisključivo pravnička znanja i veštine, arbitraža raspolaže sredstvima kojaomogućavaju da spor reši li%e koje poseduje neop&odne ekspertske
kapa%itete. slučaju međunarodne arbitraže, nabrojane prednosti dopunjuju se i većommogućnošću izvršenja arbitražne odluke u državama različitim od one čijuna%ionalnu pripadnost odluka ima.
#edan od razloga zbog kojeg se učesni%i pravnog prometa opredeljuju zaarbitražu na račun parni%e upravo je izbegavanje preteranog 'ormalizma u
rešavanju sporova.
*rbitraža se u praksi, u odnosu na metode koje primenjuju državni sudovi,nesumnjivo smatra načinom rešavanja sporova koji je u većoj meri zasnovanna zdravom razumu.7riterijum pravičnosti može biti uveden u me&anizam rešavanja sporova krozkonkretne propise inkorporisane u arbitra(na pravila arbitra(ni' institucijaili kroz arbitra(ni sporazum kojim stranke daju ovlašćenje arbitrima da spor
reše $u skladu sa prin%ipima pravičnosti“, tj. e4 aeBuo et bono
ili kao amiable compositeurs.
:ako ovakve odredbe ne omogućavaju arbitrima da postupaju carteblanche, one im ostavljaju veću diskre%iju prilikom rešavanja mnogi&pitanja.
*3*!7< 5?P?,36<1+
2vlašćenje da odlučuje kao amiable compositeur omogućava arbitru darešava predmete u skladu sa običajima u prometu utemeljenim na prin%ipupravičnosti.
+akle, ono dozvoljava arbitru da donese odluku koja će biti pravična u svetlu
svi& okolnosti slučaja, i to na račun striktnog poštovanja pravni& propisa.9ože se odstupati od pravni& pravila samo kada birešavanje spora uz nji&ovu rigidnu primenu dovelodo očigledno nepravični& rezultata.
6ri tom, nije dozvoljeno zanemarivanje osnovni& pro%esni& prin%ipa, nitiignorisanje imperativni& propisa materijalnog prava i javnog poretka države'oruma.
suprotnom, postoji rizik da će arbitražna odluka biti poništena ilineizvršiva, i to ne samo u zemlji u kojoj se sprovodi arbitražni postupak, veći u drugim državama.
*rbitri koji odlučuju e4 aeBuo et bono, sa druge strane, imaju neznatno širu
diskre%iju u odnosu na amiable compositeurs usled toga što im je naraspolaganju mogućnost da zanemare i imperativne odredbe materijalnogprava u %ilju dolaženja do pravičnog is&oda arbitraže.:ako su zakonodavstva u nekim zemljama, na primer ;ngleskoj, nespremnada svojim arbitražnim propisima priznaju mogućnost da se arbitrima poveriovlašćenje da postupaju kao amiable compositeurs ili e4 aeBuo et bono,većina država, naročito oni& koje pripadaju kontinentalnoevropskompravnom krugu, ovu mogućnost ekspli%itno normira.
$ajnost postupka
a razliku od parničnog postupka, koji je, izmeđuostalog, zasnovan i na prin%ipu javnosti, arbitražni postupak se, načelno,odlikuje strogom tajnošću diskretnošću".
stvari, mnogi učesni%i pravnog prometa
opredeljuju se za arbitražu na račun parni%e upravo zbog toga što ne želeda određene in'orma%ije, kao što su, na primer, one o strukturi i veličininji&ovi& pri&oda, metodima poslovanja, strategiji razvoja i ostali osetljivi
poda%i o poslovnim aktivnostima, postanu dostupni javnosti.9eđutim, u međunarodnoj arbitraži sve se češćepostavlja pitanje da li poverljivost postupkarealno ima onoliko veliki značaj za stranke koliki
joj se deklarativno pridaje.
+ešava se, ne tako retko, da stranke koje na jednojstrani insistiraju na poverljivosti arbitražnog postupka, na drugoj stranipokreću i vode prave
propagandne ratove u kojima prezentuju javnosti veoma osetljivein'orma%ije da bi izvršile
pritisak na drugu stranu ili da bi uništile njenimidž u javnosti.
načajna razlika arbitraže u odnosu na parni%u je svojstvo konačnostiprvostepeni& arbitražni& odluka.
*rbitražna odluka može se pobijati samo vanrednim pravnim sredstvima, kojanemaju suspenzivno dejstvo, što praktično znači da se odluka arbitražnog
suda može prinudno izvršiti neposredno nakon što pari%ioni rok za dobrovoljnoizvršenje naložene obaveze bezuspešno protekne. međunarodnoj arbitražnoj praksi, uobičajeno je da do ukidanja arbitražneodluke u postupku njene kontrole pred državnim sudovima dolazi samo uretkim slučajevima 1 na primer, kada je dokazano da postoji nedostatak upogledu nepristrasnosti arbitara, ili da je arbitar prekoračio svoja ovlašćenja,ili da je očigledno zanemareno merodavno materijalno pravo ili ugovorenapravila pro%edure, ili da je povređeno pravo stranaka da budu saslušane
pravo na odbranu".2vako ograničen krug razloga pobijanja arbitražne odluke u postup%ima ukojima se e'ektuira kontrolna 'unk%ija državni& sudova u skladu je saproarbitražnom politikom koja podrazumeva održavanje na snazi arbitražni&odluka u najvećoj mogućoj meri, i u 'unk%iji je ostvarenja ostali& prednostiarbitražnog rešavanja sporova.